Professional Documents
Culture Documents
Zašto Nazorov Putopis Odudara Od Putopisnog Žanra
Zašto Nazorov Putopis Odudara Od Putopisnog Žanra
Sazetak
The work of Vladimir Nazor „From Split to the Pyramids“ is an example of a literary travelogue
consisting of real and unreal elements. He describes the appearance of the most famous Egyptian
areas in most of his travelogues, but he also invents unreal characters, with whom he wishes to
better convey the story of his journey to readers.
Uvod
U ovom seminarskom radu ću spominjati putopis Vladimira Nazora: “Od Splita do piramida“, te
uspoređivati njegov način pisanja putopisa sa standardnim putopisnim žanrom. Termin putopis biva
tematski i smisleno određen u djelu pa kažemo kako je to zapis o nekom putovanju. Jedna od
temeljnih odrednica toga žanra jest njegova nefikcionalnost, što potječe iz uvjerenja da putopisni
subjekt objektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje: spomenicima, povijesti krajeva,
običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu, zgodama i nezgodama i slično [1].
Naime, uz realan opis viđenog prostora, Nazorov putopis također sadrži fikcionalne elemente, zbog
boljeg doživljaja tekstova.
Kada ljudi posjete turističku atrakciju, neki odluče napisati službeni i formatirani članak za bilježenje
njihovih podataka o putovanju, koji se naziva putopis [4]. Njegov se razvoj može pratiti s jedne strane
na općekulturnom području s obzirom na povijest putovanja, migracija i razmjene, trgovine,
hodočašća, zemljopisnih otkrića, antropoloških istraživanja, turizma, dokolice te političku i
diplomatsku povijest, a s druge strane na uže književnomu, gdje se, uz spomenute smjernice, putopis
promatra unutar institucije književnosti kao estetska jezična tvorevina, odnosno prema književnim
kriterijima [2].
Autobiografska sloboda?
Poznato je da je sloboda pisaca uglavnom neograničena. Time svaki pisac samome sebi određuje
način na koji želi napisati djelo. Putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju – osim jezika –
oslanja podjednako i na stvarnost i na maštu. Za njega je istinito ne samo ono što vidi, već i ono što
doživljava. Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga, tj. stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti, već kao oblik doživljene stvarnosti [1]. Isto tako je i sam
Nazor zanimljivosti radi, odlučio obogatiti svoj putopis nestvarnim događajima, iako je time teže
odrediti samu vjerodostojnost putopisa.
zaključak
Ovim putopisnim djelom Nazor uz realističan opis egipatskih krajeva, kultura, spomenika, ljudi i
običaja, također nadodaje fikcionalne elemente. Fikcionalni elementi najviše su uočljivi početkom i
krajem djela, kada se opisuje odlazak i vraćanje iz Egipta. Iz tog razloga njegovo putopisno djelo
pomalo odstupa od klasičnog putopisnog žanra, koji se temelji na stvarnim opisima, dojmovima i
razmišljanjima. Možemo zaključiti da je Nazorov putopis primjer književnog, a ne općekulturnog
putopisa.
Literatura
[1] Gordana, Galić Kakkonen. (2011.). „Vladimir Nazor: Od Splita do piramida – tekst, imaginacija,
reprezentacija“, Croatian Studies Review, vol. 7, str 101-111.
[5] Nazor, Vladimir (1965.). Vladimir Nazor II: Veli Jože / Priče / Od Splita do piramida / S
partizanima. Zagreb.
4. Ma, Yongsai; Wang, Yang; Xu, Guangluan; Tai, Xianqing. (2018.). „Multilevel Visualization of
Travelogue Trajectory Data“, ISPRS International Journal of Geo-Information; Basel, vol. 7, str 12.
3 Leon, Carol, Jafari Saray, Majid. (2012.). „Creating the "Self" through Travel: Naipaul's
Auotbiography in his Travelogues“, Journal of the Australasian Universities Language and Literature
Association, vol. 11, str 15.