UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“

NASTAVNIČKI FAKULTET MOSTAR

KOŽNI OSJET - TEMERATURA

(Seminarski rad)

Mostar, maj, 2019.

Sadržaj

UVOD.........................................................................................................................................2

1. OPĆENITO O KOŽNIM OSJETIMA................................................................................3

1.1 Dodir i pritisak.............................................................................................................3

1.2. Temperatura....................................................................................................................3

1.3. Bol....................................................................................................................................4

1.4. Nastanak osjeta.................................................................................................................4

1.5. Svojstva osjeta..................................................................................................................5

2. TEMPERATURA................................................................................................................6

2.1. Termoreceptori.................................................................................................................7

2.1.1. Receptori za toplo i hladno........................................................................................7

2.2. Alergije na hladnoću........................................................................................................9

2.2.1. Uzroci alergije na hladnoću.......................................................................................9

2.2.2. Simptomi alergije na hladnoću................................................................................10

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................11

LITERATURA.........................................................................................................................12

1
 UVOD

Receptori za temperaturu su neuroni smješteni neposredno ispod kože. Kad se poveća

temperatura kože, aktiviraju se receptori za toplo. Smanjenje temperature kože aktivira
receptore za hladno. Mišićne promjene povezane s promjenama temperature mogu također
biti važne u percepciji temperature.

Osjeti temperature relativni su. Kad je temperatura našeg tijela normalna, možemo
percipirati kožu druge osobe kao toplu. No, kad imamo povišenu temperaturu, koža druge
osobe može nam se činiti hladnom. Adaptiramo se na razlike u temperaturi. Kad izađemo iz
klimatizirane kuće na žarko sunce, najprije doživljavamo izrazitu vrućinu. Zatim e osjećaj
vrućine smanjuje.

U ovom radu ćete moći vidjeti što su općenito kožna osjetila, te kako ona nastaju.
Također, ćemo reći nešto ukratko o tjelesnoj temperaturi, termoreceptorima općenito,
termoreceptorima za toplo i hladno, te o kožnim alergijama.

Osjeti nastaju podraživanjem osjetnih receptora i prijenosa osjetnih informacija u

središnji živčani sustav (kralježničku moždinu i mozak). Osjetni receptori smješteni su u
senzornim organima kao što su oči i uši i, kako ćemo vidjeti, u koži i drugim organima u
tijelu.

2
3
 1. OPĆENITO O KOŽNIM OSJETIMA

Pomoću kože moguće je razlikovati različite vrste osjeta – dodir, pritisak, toplo,
hladno i bol. Imamo posebne osjetne receptore za pritisak, temperaturu i bol, no neki živčani
završeci reagiraju na više vrsta podražaja.

1.1 Dodir i pritisak

Osjetni receptori smješteni oko korijena dlaka reagiraju na dodirivanje površine kože.
Možda ste primijetili da kada želite „osjetiti“ tkaninu ili teksturu kose vaše prijateljice, morate
pomicati ruku po njoj, jer inače osjet brzo nestaje. Ukoliko pređete rukom po koži i onda je
držite mirnom, osjet dodira će nestati. Ovakvo aktivno dodirivanje uključuje primanje
obavijesti vezane ne samo za dodir kako takav, već i za pritisak, temperaturu i povratne
informacije iz mišića uključenih u pokretanje vaših ruku.

Druge strukture pod kožom su osjetljive na pritisak. Svu svemu ima oko pola milijuna
receptora za dodir i pritisak raspoređenih po tijelu. Neka područja na tijelu osjetljiva su na
dodir i pritisak od drugih.

Osjeti pritiska kao i osjeti dodira podložni su brzoj adaptaciji. Možda vam je trebalo
nekoliko minuta za strateške pokrete vaše ruke kako biste je položili na ruku ili nogu vaše
djevojke (dečka), a onda ubrzo ustanovite kako adaptacija brzo smanjuje taj užitak.

1.2. Temperatura

Receptori za temperaturu su neuroni smješteni neposredno ispod kože. Kad se poveća

temperatura kože, aktiviraju se receptori za toplo. Smanjenje temperature kože aktivira
receptore za hladno. Mišićne promjene povezane s promjenama temperature mogu također
biti važne u percepciji temperature.

4
 Osjeti temperature relativni su. Kad je temperatura našeg tijela normalna, možemo
percipirati kožu druge osobe kao toplu. No, kad imamo povišenu temperaturu, koža druge
osobe može nam se činiti hladnom. Adaptiramo se na razlike u temperaturi. Kad izađemo iz
klimatizirane kuće na žarko sunce, najprije doživljavamo izrazitu vrućinu. Zatim e osjećaj
vrućine smanjuje.

1.3. Bol

Bol je signal da u tijelu nešto nije u redu. Bol ima adaptivno značenje jer nas motivira
da s njom nešto učinimo. Izvor boli je na mjestu kontakta, kao kod nagaženog nožno prsta.
Poruka mozgu o boli počinje oslobađanjem različitih kemijskih tvari uključujući
prostaglandine. Prostaglandini olakšavaju prijenos obavijesti o boli u mozak i pojačavaju
cirkulaciju prema ozlijeđenom području, uzrokujući crvenilo i oteklinu, što zovemo upalom.
Upala u to područje privlači krvna tjelašca koja se bore sa zarazom kako bi organizam
zaštitila od bakterija. Analgična sredstva poput aspirina i ibuprofena djeluju tako da koče
proizvodnju prostaglandina. Obavijest o boli prenosi se iz kralježničke moždine u talamus, a
zatim projicira u koru velikog mozga gdje se percipira mjesto i intenzitet oštećenja.

1.4. Nastanak osjeta

Proces nastanka osjeta sastoji se od:

1. OSJETNOG ORGANA (osjetnog analizatora) U osjetnom organu, pod utjecajem

određenih oblika energije, nastaju promjene u receptorskim stanicama.
2. AFERENTNIH ŽIVČANIH VLAKANA - Nastale promjene u senzornom organu se, u
vidu živčanih impulsa, sprovode do odgovarajućih centara u mozgu.
3. PODRUČJA U KORI VELIKOG MOZGA - U kori velikog mozga se nervna (živčana)
aktivnost pretvara u psihonervnu aktivnost, ustvari u odgovarajuće psihičko stanje u osjet.

5
1.5. Svojstva osjeta

1. KVALITET (reakcija na odgovarajuće podražaje) Kvalitet omogućuva razlikovanje čulnih

utisaka. On daje osjetu ime: osjećaj hladnog, kiselog, zelenog...

 2. INTENZITET (stupanj jačine koji omogućava diskriminaciju senzacija unutar istog
kvaliteta i između različitih kvaliteta)
3. TRAJANJE (vremenska dužina trajanja) Osjeti prolaze kroz različite faze nastajanja,
prisustva i gubljenja iz svijesti)
4.  JASNOĆA (atribut osjeta koji izražava svjesnost ili mjesto u svijesti koje zauzima
senzacija)
5. LOKALNI ZNAK (za kožu na raznim dijelovima tijela, za uho zvuci dolaze ili sa desne ili
sa lijeve strane)

Slika br. 1 Kožna osjetila

6
 2. TEMPERATURA

Normalna tjelesna temperatura zdrava čovjeka, izmjerena na površini kože, kreće se

između 36 i 37 C. Temperatura izmjerena na sluznicama viša je za 0,1 do 1,0 C. Tijekom dana
normalna tjelesna temperatura niža je ujutro, a viša poslijepodne. Također je viša kod male
djece nego kod starijih ljudi, pri tjelesnom naporu i jačim emocijama, kod žena nakon
ovulacije i u prvim mjesecima trudnoće.

Temperatura ispod 37,8 C označava se kao temperatura niskog stupnja ili subfebrilna
temperatura. Od 38 do 39 je umjereno povišena tjelesna temperatura, a znatno povišena je
između 39 i 40. Između 40 i 40,5 nalazi se visoka temperatura, dok se tjelesna temperatura
iznad 41 C naziva se hiperpireksija.

Slika 2. Tjelesna temperatura

7
2.1. Termoreceptori

Osjetne stanice čiji slobodni živčani završetci prepoznaju promjene u temperaturi.

Najviše takvih živčanih završetaka nalazi se u koži, rožnici, mokraćnom mjehuru, ali i u
centrima u središnjem živčanom sustavu koji su odgovorni za termoregulaciju.

2.1.1. Receptori za toplo i hladno

 Dolaskom hladnijeg vremena tipičnog za zimu koža se mora prilagoditi na niske

temperature. Ova prilagodba je različita od osobe do osobe i često vezana uz spol, načine
života i životnu dob. U prilagodbi na vanjske uvjete koži pomažu osjetilna tjelešca koji su kao
maleni detektori u koži koji otkrivaju različite senzacije i informacije šalju u centre u mozgu.

Koža je vrlo kompleksan organ i sadrži osjetilna tjelešca za dodir, te završetke živaca
kojima osjećamo toplinu, hladnoću i bol. Osjet hladnoće vrlo je važan tijekom hladnog doba
godine jer štiti od pothlađivanja i potiče da se osjećamo ugodno. U koži postoje dvije vrste
termičkih receptora: za toplo i za hladno. Završetci živaca za toplinu smješteni su u dubljim
dijelovima kože, a za hladnoću u površnijem sloju kože i ima ih oko 500 000.

 Receptori za toplo aktiviraju se pri povećanju temperature kože - kada  temperatura

kože postane veća od 30°C (osobito djeluju pri temperaturi od 39-40°C), a za hladno pri
smanjenju temperature – kada je temperatura  manja od normalne (36°C), pri 25-27°C.

Osjetna područja za toplo i hladno  međusobno su povezana, ali i odvojena osjetna

područja za registraciju promjena u temperaturi okoline. Da li ćemo osjetiti toplo ili hladno
ovisi o temperaturi podražaja, i u manjoj mjeri o temperaturi kože. Osjetna tjelešca za hladno
najviše su zastupljena na leđima, prsima oko struka a najmanje na tabanima.

8
 Ako u isto vrijeme podražimo i tople i hladne receptore osjetit ćemo samo toplinu.
Ukoliko se temperatura kože povisi iznad 44°C ili snizi ispod 17°C aktiviraju se receptori za
bol. Pojedine osobe različito reagiraju na hladnoću, a tome može pogodovati odgoj od ranog
djetinjstva jer u pojedinim zemljama djeca u školu i u zimsko vrijeme idu u hlačicama i
dokoljenicama dok je to u nekim zemljama potpuno neprihvatljivo.

Pojedine osobe vrlo teško podnose niske temperature i mogu reagirati ozeblinama ruku
i nogu ili lica te razvijati i alergiju na hladnoću kada nastaje osip po cijelom tijelu. Alergija na
hladnoću pripada u fizikalne urtikarije i najčešća je kao oblik fizikalne urtikarije.
Preosjetljivost na hladnoću javlja najčešće već u mlađoj dobi ovo se može primijetiti već u
djece i adolescenata Može ju potaknuti izlaganje hladnom zraku, vjetru, vodi ili predmetima.
Promjene na koži nastaju nekoliko minuta nakon kontakta s hladnoćom i mogu upućivati da
se radi o alergiju na hladnoću ako nastaje lokalno crvenilo, oticanje i svrbež kože, oticanje
usnica nakon što se jede hladna hrana, oticanje  ruku ili nogu, te teže reakcije kada nastaje
oticanje usnica, ždrijela ili gubitak svijesti.

Tijekom zime najčešće se alergija na hladnoću očituje na otkrivenim dijelovima tijela

kao što je lice i šake, pa nakon izlaska van nastaje crvenilo i svrbež kože. Osim alergijske
reakcije na hladnoću koža može reagirati ozeblinama pri čemu je izloženi dio tijela hladan i
plavičast, mogu nastati mjehuri i nekroza tkiva. Kod nastalih ozeblina tijelo se mora
postepeno utopljivati  i ne trljati i naglo utopljivati. Mogu se primjenjivati masti za ozebline
kao gotovi pripravak ili se može napraviti u kućnoj radinosti gdje su sastojci karite maslac i
eterična ulja.

Tijekom zime potrebno je nositi odgovarajuću toplu odjeću i obuću, te izbjegavati

nagla i duga izlaganja niskim temperaturama.

9
2.2. Alergije na hladnoću

Alergija na hladnoću najčešće je uzrokovana preosjetljivošću organizma na niske

temperature. Spada u posebnu skupinu alergijskih bolesti koja se zove fizikalne utrikarije, a
poznata je kao zimska alergija ili alergija na zimu. Relativno je rijetka i javlja se kod svega 5
posto alergičara, dok u blažim slučajevima može ostati i neprepoznata, jer mnogi ljudi
smatraju kako je u pitanju samo pretjerana osjetljivost na hladnoću.
Žene su nešto podložnije ovoj vrsti alergije, koja se prvi put može manifestirati već u
djetinjstvu. Simptomi se javljaju kod izlaganja hladnoći – primjerice, kod izlaska na hladan
zrak ili vjetar, konzumiranja hladne hrane i pića, kupanja u hladnoj vodi te dodirivanja
hladnih predmeta.
Za neke ljude, alergija na hladnoću je samo privremena i javlja se kao nuspojava neke
druge bolesti, na primjer tijekom mononukleoze ili mikoplazme, no za neke je ona doživotno
stanje.

2.2.1. Uzroci alergije na hladnoću

Uzrok i nastanak alergije na hladnoću nije sasvim objašnjen, zbog čega se ova bolest
smatra vrlo netipičnom. Neki ljudi imaju previše osjetljivu kožu, bilo da je to zbog nasljednog
faktora ili je prouzrokovano virusom ili drugom bolešću. Međutim, sama alergija na
hladnoću nije nasljedna i rijetko dolazi u paru s drugim alergijama. Smatra se kako alergiju na
hladnoću uzrokuju stres, način života, izloženost infekcijama te nekim bolestima.

Slika br. 3. Alergija na hladnoću

10
2.2.2. Simptomi alergije na hladnoću

Alergija na hladnoću najčešće se očituje kroz kožne simptome. Kod osoba koje boluju

od ove vrste alergije, izloženost hladnoći oslobađa histamin i druge medijatore imunog
sistema u kožu što dovodi do crvenila, svraba i ostalih simptoma. Simptomi se javljaju u roku
od 2 do 5 minuta od izlaganja hladnoći, mogu trajati 1 do 2 sata i većinom nestaju čim se
bolesnik utopli.
Najčešći simptomi su:
 urtikarija na hladnoću – kožni osip kojeg prati svrbež i crvenilo. Može
biti lokalizirana ili generalizirana. Lokalizirana urtikarija javlja se na dijelovima tijela koji
su bili izloženi hladnoći, kao što su lice ili ruke. Kod generalizirane urtikarije nastaje osip
po koži čitavog tijela. Urtikarija se naziva i koprivnjača, jer koža reagira na sličan način
kao kad je opečena koprivom.
 plikovi od hladnoće – koža izložena niskim temperaturama može reagirati stvaranjem
sitnih prištića,
 oticanje i crvenilo usana, očiju, nosa, čela, glave,
 smetnje u disanju,
 pad tlaka,
 ubrzani rad srca,
 umor,
 smanjena koncentracija,
 krioglobulemija – autoimuna bolest koja se javlja kad se bjelančevine krioglobulini talože
u bubrezima. Kod ove je bolesti potrebno konzultirati se s liječnikom internistom.
 anafilaktički šok – javlja se rijetko, najčešće kod naglog izlaganja velike površine kože
hladnoći, npr. kod skakanja u hladnu vodu. Osobi koja padne u anafilaktički šok potrebno
je pružiti hitnu medicinsku pomoć, jer ako se ne tretitra, može završiti smrću.

11
 ZAKLJUČAK

Pomoću kože moguće je razlikovati različite vrste osjeta – dodir, pritisak, toplo, hladno
i bol. Imamo posebne osjetne receptore za pritisak, temperaturu i bol, no neki živčani završeci
reagiraju na više vrsta podražaja.

Receptori za temperaturu su neuroni smješteni neposredno ispod kože. Kad se poveća

temperatura kože, aktiviraju se receptori za toplo. Smanjenje temperature kože aktivira
receptore za hladno. Mišićne promjene povezane s promjenama temperature mogu također
biti važne u percepciji temperature.

Osjetne stanice čiji slobodni živčani završetci prepoznaju promjene u temperaturi.

Najviše takvih živčanih završetaka nalazi se u koži, rožnici, mokraćnom mjehuru, ali i u
centrima u središnjem živčanom sustavu koji su odgovorni za termoregulaciju.

Koža je vrlo kompleksan organ i sadrži osjetilna tjelešca za dodir, te završetke živaca
kojima osjećamo toplinu, hladnoću i bol. Osjet hladnoće vrlo je važan tijekom hladnog doba
godine jer štiti od pothlađivanja i potiče da se osjećamo ugodno. U koži postoje dvije vrste
termičkih receptora: za toplo i za hladno. Završetci živaca za toplinu smješteni su u dubljim
dijelovima kože, a za hladnoću u površnijem sloju kože i ima ih oko 500 000.  Receptori za
toplo aktiviraju se pri povećanju temperature kože - kada  temperatura kože postane veća od
30°C (osobito djeluju pri temperaturi od 39-40°C), a za hladno pri smanjenju temperature –
kada je temperatura  manja od normalne (36°C), pri 25-27°C.

Alergija na hladnoću najčešće je uzrokovana preosjetljivošću organizma na niske

temperature. Spada u posebnu skupinu alergijskih bolesti koja se zove fizikalne utrikarije, a
poznata je kao zimska alergija ili alergija na zimu. Relativno je rijetka i javlja se kod svega 5
posto alergičara, dok u blažim slučajevima može ostati i neprepoznata, jer mnogi ljudi
smatraju kako je u pitanju samo pretjerana osjetljivost na hladnoću.

12
LITERATURA

1. Rathaus, S. (2001. Temelji psihologije. Zagreb: Naklda slap

2. Rot, N. (1985.) Opšta psihologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
3. https://www.scribd.com/doc/231957238/Osjeti-i-Percepcija-Skripta-I-i-II (28.4.2019.)
4. https://www.zdravobudi.hr/clanak/1399/koza-i-zima (30.4.2019)

13
14