Professional Documents
Culture Documents
Igra Lutkama
Igra Lutkama
Igra Lutkama
NAZIV IGRE: NE UVEK MILICE (ime devojčice se moţe menjati, kao i ime drugarice i
vaspitačice)
Vaspitač: Nekada davno, postojao je dečiji vrtić u kome su deca ostajala dok su njihovi
roditelji radili. Deca i vaspitači su provodili vreme igrajući se zajedno i učeći nove stvari.
Vaspitač: Milica se osećala tako ljuto i tuţno. Sela je u ugao sobe mršteći se. Nenja vaspitačica
Tamara (vaspitač pokaţe drugu lutku i takođe je glumi) je prišla i sela kraj nje.
Milica: Mrzim ovo mesto. Ja nikada ne dobijem igračke koje ţelim. Ja uvek moram da se igram
sama. Ja nikada neću imati prijatelje.
Milica: Da, ali se ona sada igra sa Cecom. Ja sam potpuno sama. Ja nikada neću imati prijatelje.
Pitanje koje postavlja vaspitač: Milica veruje da ako se ne igra sa Mašom sada, nikada neće
imati prijatelje. Šta vi mislite? (vaspitač pita decu i sakuplja odgovore od njih).
Tamara: Ţao mi je da se ne igraš s Mašom sada, ali da li to znači da nikada nećeš imati
prijatelje? Nije uvek tako. Nekada se igraš s Mašom, nekada se igraš sama, a nekada se igraš i sa
drugom decom.
Hajde da vidimo koje bi bile neke stvari u kojima bi mogla da uţivaš do kraja dana.
Pitanje koje postavlja vaspitač: U kojima stvarima Milica moţe da uţiva do kraja dana? Šta
moţe da radi? (vaspitač sakuplja odgovore od dece i rezimira, na primer “ Milica je shvatila da
postoji dosta stvari u kojima moţe da uţiva dok je u vrtiću”)