Unutrašnji promatrač

Malo definicija
Unutrašnji promatrač je dio nas s kojeg možemo sagledati sve aspekte sebe sa zdrave distance –
bez ocjenjivanja, procjenjivanja, osuđivanja.

Vanjsko Ja – ono što mislimo da jesmo; ono s čim smo se identificirali ili što svjesno
potiskujemo. Ako napišemo nekoliko rečenica koje započinju s Ja sam _____ , napisat ćemo neke
karakteristike našeg Vanjskog Ja ili Ega.

Unutarnje Ja – naša esencija, ono što stvarno jesmo. Mi bez maske, skrivanja, potiskivanja,
zaboravljanja. Zovemo još i Stvarno Ja ili Više Ja.

Promatrač je mjesto gdje se naše Vanjsko Ja dotiče s Unutarnjim ili Višim ja. Može vidjeti tko mi
stvarno jesmo i tko mi mislimo da jesmo. Ima svojstva promatranja, odlučivanja, djelovanja i
samoprihvaćanja.

O Promatraču
Obično kad pokušavamo promijeniti nešto čime nismo zadovoljni kod sebe, to radimo na način
da u potpunosti odbacujemo taj dio sebe i manje ili više uspješno vojnički strukturirano činimo
voljne pokušaje da to promijenimo. Međutim, prije ili kasnije, najčešće u nekoj kriznoj situaciji,
primjećujemo da ponovo skliznemo u taj dio sebe. Ili se dobro izvježbamo, „promijenimo“
nepoželjno ponašanje, ali onda ono „skokne“ u neki drugi aspekt našeg života pa, recimo,
pretjerivanje u jelu zamijenimo pretjerivanjem u piću, poslu, vježbanju ili nečem desetom.

Zašto?

Zato što smo, umjesto prihvaćanja i razumijevanja onog dijela sebe koji je „nezadovoljavajući“,
potisnuli taj dio sebe i pokušali ga nadograditi umjetnom tvorevinom izgrađenom na volji. Ono
što je ostalo je uzrok takvog ponašanja, odnosno naboj koji je postojao iza tog ponašanja. Svako
samodestruktivno ponašanje koje imamo je tu kao signal da u nama postoji nerazriješeni
psihološki materijal. Voljnom promjenom brišemo simptome, ali u pozadini ostaju uzroci koji
samo čekaju novu priliku da eruptiraju iz nas u istom ili nekom drugom obliku.

Međutim, bez prihvaćanja nema promjene.

Prihvaćanje → Rasterećenje (nestaje negativan naboj) → Promjena

Postoje dvije prepreke kod prihvaćanja samog sebe: samooptuživanje („Kako sam loš/a!!“) ili
samougađanje („Ja sam jednostavno preslab/a za promjenu, ne mogu si pomoći. Nije mi lako. Zapravo uopće
nije problem u meni.“).

Ne moram odustati da bih se bavio/bavila otporom koji se javlja kod

kretanja. Mogu se i kretati i promatrati/baviti se otporom.

Da bi došli do prihvaćanja samih sebe, onakvih kakvi jesmo, nije nam potrebno ni bičevanje ni
utjeha, već objektivno sagledavanje činjenične situacije ili Promatrač.

ÓCentar za integrativni razvoj Unutrašnji promatrač 1

Tri aspekta Promatrača

1. Objektivnost ili mentalni aspekt – sposobnost da napravimo mentalni „korak unazad“ i

sagledamo čitavu sliku. Jasnoća uma pri sagledavanju situacije i nas takvih kakvi jesmo.
2. Suosjećanje ili aspekt srca – naša sposobnost primanja i davanja suosjećanja nama takvima
kakvi jesmo u situaciji u kojoj jesmo. Pri tome je bitno razlikovati suosjećanje od
sažaljenja.
3. Razvijanje namjere ili voljni aspekt – sposobnost da razvijemo svoju volju. Sposobnost da
svoju unutarnju volju (stvarni impuls iz sredine našeg bića) povežemo sa svojom
svjesnom vanjskom voljom (guranje u leđa)
Obično su neki aspekti jači od ostalih. Ono što je naš (životni) zadatak jest poraditi na sva tri
aspekta našeg promatrača: jasnoći uma, suosjećanju srca i namjeri volje. Dobar promatrač je pola
zdravog duhovnog života.

ÓCentar za integrativni razvoj Unutrašnji promatrač 2