1.

Objasnite i definišite predmet, svrhu i ciljeve izučavanja naučne discipline međunarodnog privatnog
prava?

Svrha međunarodnog privatnog prava jeste pravno reguliranje privatnopravnih odnosa koji su
inozemno ili internacionalno obilježeni.
Predmetom međunarodnog privatnog prava, kao discipline koja izučava određenu pravnu oblast,
smatramo dakle, norme o određivanju mjerodavnog prava, norme o građansko-
procesnim odnosima sa elementom inozemnosti, norme o pravima stranaca da stupaju u Bosni i
Hercegovini u privatnopravne odnose i norme o pravima domaćih državljana da stupaju u
privatnopravne odnose sa elementom inozemnosti.

2. Objasnite šta čini strano, međunarodno obilježje u predmetima s inostranim obilježjima, te koje su
posljedice prisutnosti međunarodnog obilježja?

Za pojavu međunarodno-privatnopravnih problema nije dakle dovoljno da se radi o privatnopravnim

odnosima, već je neophodno da u tim odnosima (najčešće životnim događajima) pojavi i jedno
specifičnon differentia specifica obilježje, elemenat inozemnosti.
Opće prihvaćeni stav u teoriji međunarodnog privatnog prava jeste da se strani element pojavljuje u tri
osnovna oblika:
• u subjektu,
• u objektu,
• u svojoj sadržini (pravima i obavezama).
Svi ovi elementi odnosa odnosno životnog događaja mogu biti strano izraženi, odnosno mogu u sebi
nositi strani element.
MEĐUNARODNI PRIVATNOPRAVNI ODNOSI SU PRIVATNOPRAVNI ODNOSI KOJI U SVOJOJ NARAVI IMAJU
ODREĐENI ELEMENT INOSTRANOSTI, KOJI DA NE POSTOJI, DATI PRAVNI ODNOS NE BI ČINIO
MEĐUNARODNIM.

3. Objasnite značaj i dvostruki karakter izvora međunarodnog privatnog prava, te navedite bar po tri iz
svake kategorije?

Izvori međunarodnog privatnog prava dijele se na domaće i međunarodne izvore. „Suprotno njegovom
nazivu, međunarodno privatno pravo nije primarno uređeno međunarodnopravnim izvorima, nego
dominaciju imaju nacionalni izvori.

Unutarnji izvori MPP-a u pojedinim državama: Osnovni izvor MPP-a u velikom broju zemalja jesu zakoni.
Poreed njih: Ustav, Podzakonski akti, Sudska praksa, Običaji.

Vanjski ili međunarodni izvori MPP-a nastali su kao potreba da zemlje na bilateralnoj osnovi
pravno reguliraju neke aspekte privatnopravnih odnosa njihovih državljana, ili iz potrebe da se o
nekim aspektima postigne šira međunarodna suglasnost. Među brojnim primjerima dvostranih ugovora
koje dvije države međusobno zaključuju, za MPP su posebno značajne sljedeće vrste ugovora koje su
tipizirane prema naslovu:
- Ugovori o pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima,
- Ugovori o uzajamnom pravnom saobraćaju u građanskim i trgovačkim stvarima,
- Ugovori o priznavanju i izvršavanju sudskih odluka,
- Konzularni ugovori,
- Ugovori o dostavljanju izvoda iz matičnih knjiga i dr.

4. Objasnite pravnu prazninu u međunarodnom privatnom pravu i načine njenog popunjavanja?

Svaka država teži urediti odnose na svojoj teritoriji adekvatnim pravnim normama.
Međutim, nekada iz objektivnih razloga nemoguće je sve normirati. Zato, ponekad, u primjeni noirmi
nailazi se na situacije kada se ne pronalaze adekvatne pravne norme, pa se nailazi na pravne praznine
(vacum legis).
U unutarnjem pravu, kada primjenjivač pravne norme (sudija ili drugi arbitar)
naiđe na pravnu prazninu, tada mu stoje na raspolaganju razmi oprobani
mehanizmi za njihovo prevazilaženje. Tada može koristiti:
Analogiju,
Razlog suprotnosti (argumentum a contrariuo),
Tumačernje izuzetaka (excepciones non sunt extedentae),korištenje općih načela kao metrod
popunjavanja pravnih praznina i slično;
Kako je teško dokučiti koja su to načela Zakona o MPP-u, načela pravnog poretka Bosne i Hercegovine,
kao precizna načela međunarodnog privatnog prava, najefikasnije je da se primjenjuje analogija, kao i
načela unutarnjeg prava.

5. Činjenica da su kolizione norme za pojedine vrste privatnopravnih odnosa u raznim državama često
slične, one uvjetuju nastanak općih principa međunarodnog privatnog prava, pa trebate navesti
najvažnije principe i objasniti ih?

a) LEX REI SITAE – je institut koji preovladava u stvarnopravnim odnosima, a znači da je nadležno pravo
one države u kojoj se stvar nalazi.
b) LEX LOCI DELICTI – odnosi se na mjesto nastanka štete, pa se za rješavanje ovakvih sporova koristi
pravo države u kojem je šteta nastala.
c) LEX LOCI ACTUS – ovaj institut vezan je za obligacione odnose i govori nam da je za ovu vrstu odnosa
mjerodavno pravo države u kojoj je pravni posao poduzet.

6. Objasnite isključivu primjenu domaćeg prava kao mogućnost izbjegavanja problema u predmetima s
međunarodnim elementom?

Sud može odlučiti da primjeni uvijek isključivo domaće pravo bez obzira na karakteristike samog odnosa
koji je u pitanju. Dakle sud jedne određene države može ignorirati činjenicu inostranog elementa, i bez
obzira na nju primijeniti domaće pravo. Ovaj način izbjegavanja sukoba zakona ima svoje određene
prednosti, kao što je brzo i jednostavno rješavanje postupka kao i njegova ekonomičnost.
Međutim ipak ovaj način rješavanja sukoba zakona je u današnjem svijetu neprihvatljiv iako ima svoje
zagovornike, posebno u Sjedinjenim Američkim Drţavama. Neprihvatljiv je iz proste činjenice da se na
ovaj način predmet sa elementom inostranosti koji je inače vezan za više pravnih sistema, ograniči
unutar jednog pravnog sistema, što moţe štetiti strankama u postupku i njihovim pravima.
7. Objasnite unifikaciju materijalnog i kolizionog (međunarodnog privatnog prava) prava kao
mogućnost izbjegavanja problema u predmetima s međunarodnim obilježjem?

Unifikacija materijalnog prava odnosi se na unifikaciju i izjednačavanje domaćih materijalnih pravnih

normi pozitivnog prava. Međutim ovaj način je poprilično neuvjerljiv i nevjerojatan. Prije svega svaki
pravni sustav zasnovan je na svojoj društvenoj i kulturnoj tradiciji naroda i prostora koji uređuje, tako da
je nemoguće očekivati unifikaciju pravnih normi na međunarodnom planu upravo zbog velikih
različitosti između tradicija, religija, društva i drugih faktora koji utiču na kreaciju pravnih normi.

Što se tiče unifikacije kolizionih normi, na ovom polju ima više napretka. Posebno rad Haške Konferencije
i njene konvencije u jednoj mjeri doprinijele su unifikaciji kolizionih normi na odreĎenim poljima,
međutim o potpunoj unifikaciji teško je govoriti. Pokazalo se da je i to dosta složen, mukotrpan, nekad
nemoguć posao. Svemu tome usložnjava činjenica da su neke od država vezane za
anglosaksonski pravni sistem, a druge kontinentalno evropski, o čemu je ranije bilo više riječi. Ovi sistemi
nekada sasvim drugačije gledaju na primjenjivost prava jednih ili drugih, te svaraju koliziju prava.

8. Objasnite ulogu Haške konferencije i primjenu međunarodnih normi kao mogućnost izbjegavanja
problema?
Bivša Jugoslavija je bila članica Haške konferencije i igrala je dosta zapaženu ulogu, Njenom disolucijom,
nastale nove držve su prihvatile članstvo i aktivnu ulogu. Biti član Haške konferecncije je obaveza, ali i
veliki uspjeh, jer se svaka država članica, nalazi na izvoru informacija i u procesu su rada organa Haške
konferencije. To može imati pozitivne efekte na zakonodavnu aktivnost naše države, u prihvatanju novih
rješenja unifikacije propisa iz oblasti međunarodnog privatnog prava.

Uglavnom radom Haške konferencije usvojene u odreĎene konvencije, kao što su pitanja testamenta,
prometa itd. Donesen je veći broj konvencija, koje je i Bosna i Hercegovina, po osnovu sukcesije
ili neposredno prihvatila i unijela u svoj pravni sustav. Od tih dokumenata, ponovo je potrebno podsjetiti
na sljedeće dokumente, a koje smo spominjali na ranijim vježbama:
1. Konvencija o pravu mjerodavnom za oblik testamentarnog raspolaganja,
2. Konvencija o graĎanskom postupku,
3. Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava,
4. Konvencija o izvoĎenju dokaza u inostranstvu i graĎanskim i trgovačkim stvarima,
5. Konvencija o dostavi u inostranstvo sudskih i vansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim
stvarima,
6. Konvencija o graĎanskopravnim aspektima meĎunarodne otmice djece,
7. Konvencija o olakšanom pristupu pravnoj zaštiti Itd.

9. Pojmovno odredite metod vezivanja kao izbor mjerodavnog prava u rješavanju

predmeta s meĎunarodnim obilježjem i definišite najtješnju povezanost,

10. Pojmovno odredite metod vezivanja kao izbor mjerodavnog prava u rješavanju

predmeta s meĎunarodnim obilježjem, dajte njen historijski razvoj, te navedite i

objasnite dva osnovna metoda utvrĎivanja najtješnje veze

11. Navedite primjer pravnog odnosa s meĎunarodnim obilježjem te na njemu objasnite

kolizionu normu, navedite njene vrste i objasnite ih

12. Objasnite karakter i klasificirajte tipične težišne kontakte

13. Objasnite koji su problemi vezani za primnjenu mjerodavnog prava

14. Navedite i objasnite razloge za odstupanje od primjene mjerodavnog prava

15. Koja je uloga reciprociteta u međunarodnom proivatnom pravu

16. Uporedite državljanstvo i domicil (prebivalište) kao težišne kontakte i vezanosti kod

odreĎivanja mjerodavnog prava za osobni status, pšorodičnopravne i

nasljednopravne odnose

17. Objasnite osnovna opredjeljenja država (uključujući i BiH) kod izbora mjerodavnog

prava za statusna pitanja fizičkih i pravnih osoba

18. Ukažite i objasnite najbolje rješavanje problema izbora njerodavnog prava na

području bračnih odbnosa s meĎunarodnim obilježjem

19. Ukažite i objasnite najbolje rješavanje problema izbora njerodavnog prava na

području usvojenja s meĎunarodnim obilježjem

20. Ukažite i objasnite najbolje rješavanje problema izbora njerodavnog prava na

području zakonskog izdržavanja između srodnika s meĎunarodnim obilježjem

21. Ukažite i objasnite najbolje rješavanje problema izbora njerodavnog prava na

području nasljednopravnih odnosa s međunarodnim obilježjem, uključujući

zakonsko i testamentarno nasljeđivanje

22. Izbor mjerodavnog prava u stvarnopravnim odnosima u svijetu i BiH s posebnim

osvrtom na nekretnine
23. Izbor mjerodavnog prava u stvarnopravnim odnosima u svijetu i BiH s posebnim

osvrtom na pokretne stvari

24. Šta je „mobilni sukob zakona“ i kao se rješava po pšitanju izbora mjerodavnog prava

25. Kako se vrši izbor mjerodavcnogh prava za stvari „Res in transitu“,

26. Koje su specifičnosti obligacionih odnosa s međunarodnim obilježjem i u kojim

njihovim oblicima su najčešće razlike

27. Koja rješenja izbora mjerodavnog prava u ugovornim odnsima u predmetima s

meĎunarodnim obilježjem dominiraju u svijetu, a koja u propisima Bosne i

Hercegovine

28. Koja rješenja izbora mjerodavnog prava u ugovornim odnsima u predmetima s

meĎunarodnim obilježjem dominiraju po pitanju forme ugovora

29. Koja rješenja izbora mjerodavnog prava u vanugovornim odnsima u predmetima s

meĎunarodnim obilježjem dominiraju u svijetu, a koja u propisima Bosne i

Hercegovine, s osvrtom na primjenu principa „lex fori“

30. Koja rješenja izbora mjerodavnog prava u vanugovornim odnsima u predmetima s

meĎunarodnim obilježjem dominiraju u svijetu, a koja u propisima Bosne i

Hercegovine, s osvrtom na međunarodnu pravnu regulaciju i njen uticaj na BiH