PRIRUČNIK

ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

NA NIVOU BOSNE I HERCEGOVINE IZ OBLASTI

USTAVNOG PRAVA
UPRAVNOG I RADNOG PRAVA
PRIVREDNOG PRAVA

2019. godina
 SADRŽAJ:

1.USTAVNI SISTEM I ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA U BOSNI I HERCEGOVINI

USTAVNI SUSTAV I ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA (PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA

RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

I OPŠTI OKVIRNI SPORAZUM ZA MIR U BOSNI I HERCEGOVINI

1. Aneksi Opšteg okvirnog sporazuma za mir:
2. Ustav Bosne i Hercegovine:
3. Karakteristike Ustava Bosne i Hercegovine:
4. Ustavna načela (preambula):
5. Kontinuitet BiH (član I.1. Ustava):
6. Državljanstvo prema Ustavu BiH (član I.7. Ustava):
7. Ljudska prava i temeljne slobode (član II Ustava):
8. Nadležnosti i odnosi između ustanova Bosne i Hercegovine i entiteta (član III.1. Ustava):
9. Nadležnosti entiteta (član III.2. i 3. Ustava):
10. Zakonodavna vlast:
11. Zastupnički dom:
12. Dom naroda:
13. Nadležnosti Parlamentarne skupštine (član IV. 4 Ustava)
14. Izvršna vlast:
15. Predsjedništvo (član V. Ustava):
16. Ovlaštenje (član V. 3 Ustava):
17. Savjet ministara (član V. 4 Ustava):
18. Stalni komitet (član V. 5. Ustava):
19. Centralna banka (član VII Ustava):
20. Finansije (član VIII Ustava):
21. Opšte odredbe (član IX. Ustava):
22. Izmjene i dopune ustava (član X. Ustava):
23. Prijelazne odredbe i stupanje na snagu (član XI. i član XII. Ustava):
24. Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine – BRČKO DISTRIKT

II USTAV REPUBLIKE SRPSKE

25. Temeljne odredbe Ustava RS:
26. Ljudska prava i slobode:
27. Ekonomsko i socijalno uređenje poglavlje 3:
28. Prava i dužnost Republike Srpske (5. 66-68):
29. Sistem vlasti prema Ustavu Republike Srpske (5. 69-99):
30. Zakonodavno tijelo:
31. Narodna skupština:
32. Vijeće naroda:
33. Izvršna vlast:
34. Teritorijalni ustroj (6. 100-103):
35. Ustavnost i zakonitost (8. 108-114)
36. Promjene Ustava (11. 132-137)

III USTAVNI SUDOVI

37. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (član 6. Ustava):
38. Nadležnost ustavnog suda:
39. Ustavni sud Republike Srpske:
40. Vijeće za zaštitu vitalnog interesa:
41. Nadležnost Ustavnog suda Republike Srpske:

IV REDOVNI SUDOVI
42. Sudovi na nivou BiH:
43. Sud Bosne i Hercegovine:
44. Sistem Suda Bosne I Hercegovine:
45. Opšta sjednica, predsjednik Suda i Tajništvo:
46. Nadležnost Suda Bosne i Hercegovine:
47. Redovni sudovi u Republici srpskoj:
48. Osnovni sud:
49. Nadležnost Osnovnog suda:
50. Okružni sud:
51. Nadležnost Okružnih sudova:
52. Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala:
53. Vrhovni sud:
54. Okružni privredni sud (posebni sudovi):
55. Viši privredni sud:
56. Ostale odredbe o sudovima u republici Srpskoj:

V INSTITUCIJA TUŽILAŠTVA
57. Tužilaštvo na nivou bosne i Hercegovine:
58. Nadležnosti tužilaštva:
59. Tužilaštvo na nivou Republike Srpske – u RS se zove Javno tužilaštvo:
60. Ko vrši funkciju tužilaštva u RS:
61. Rukovođenje tužilaštvom u Republici Srpskoj:
62. Nadležnosti i ovlaštenja:
63. Organizacija i rad tužilaštva:
64. Uslovi i mandat za vršenje tužilačke funkcije:
65.Unutrašnja organizacija tužilaštva:
66. Tužilačka uprava:
67. Djelatnici tužilaštva:
68. Sredstva za rad tužilaštava:
69. Specijalno tužilaštvo:

VI VISOKO SUDSKO I TUŽILAČKO VIJEĆE

70. Zadatak Vijeća:
71. Ko čini Vijeće:
72. Koja su glavna ovlaštenja Vijeća:

VII ZAKON O ZABRANI DISKRIMINACIJE

73. Šta je diskriminacija:
74. Oblici diskriminacije:
75. Institucije nadležne za zaštitu od diskriminacije:
76. Postupci za zaštitu od diskriminacije:
77. Zaštita osoba koje prijavljuju diskriminaciju (viktimizacija):

VIII ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI POLOVA U BOSNI I HERCEGOVINI

78. Šta reguliše Zakon o ravnopravnosti polova:
79. Diskriminacija po osnovu pola:
80. Šta je viktimizacija:
81. Posebna područja zaštite od diskriminacije temeljem pola:
82. Obveze nadležnih organa vlasti:
83. Praćenje nadzora nad provedbom Zakona:

IX PRVOBRANILAŠTVO
84. Prvobranilaštvo na nivou Bosne i Hercegovine:
85. Nadležnosti državnog prvobranilaštva su:

Х INSTITUCIJA OMBUDSMANA
86. Prvo uspostavljanje u svijetu institucije ombudsmana:
87. Kako tretira Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, instituciju ombudsmana:
88. Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine:
89. Ko čini instituciju Ombudsmana:
90. Zadaci institucije Ombudsmana:
ХI ADVOKATURA U BOSNI I HERCEGOVINI
91. Advokatura na nivou Republike Srpske:
92. Ko je advokat:
93. Uslovi za bavljenje advokaturom:
94. Prava i dužnost advokata:
95. Kad advokat može odbiti pružanje pravne pomoći:
96. Advokatska tajna, odgovornost, i postupanje sa spisima i kancelarija:
97. Zamjena i nagrada:
98. Strani advokati:
99. Privremeni prestanak i zabrana bavljenja advokaturom:
100. Oblici rada advokatske funkcije:
101. Stručni saradnik:
102. Advokatski pripravnici:
103. Advokatska komora:
104. Tijela Advokatske komore su:
105. Opšti akti Advokatske komore su:
106. Finansiranje advokatske komore:
107. Disciplinska odgovornost:

ХII ZAKON O NOTARIMA

108. Notarska institucija:
109. Notarska služba na nivou Republike Srpske:
110. Pravni poslovi za koje je obvezna notarska obrada isprava:

ХIII ZAKON O VAŽNOSTI JAVNIH ISPRAVA U BIH

111. Šta su javne isprave:

XIV IZBORNI ZAKON

112. Šta se uređuje izbornim zakonom:
113. Ko sve ima pravo glasa i da bude biran:
114. Kome pripada mandat osvojen na izborima:
115. Ko rukovodi izborima:
116. Centralna izborna komisija:
XV ZAKON O POLAGANJU PRAVOSUDNOG ISPITA U BOSNI I HERCEGOVINI
117. Šta je pravosudni ispit i ko može da ga polaže i na koji način se polaže:
118. Komisija za polaganje pravosudnog ispita:

XVI PRAVILA POSTUPKA PRED USTAVNIM SUDOM BOSNE I HERCEGOVINE

119. Opšte odredbe:
120. Podnošenje zahtjeva/apelacije Ustavnom sudu:
121. Odlučivanje o predmetima
2. UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
UPRAVNO PRAVO (PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

RADNO PRAVO (PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

UPRAVNO PRAVO

1. Koji zakoni na nivou BiH reguliše upravnu materiju?

2. Šta reguliše zakon o upravi?
3. Kako se uređuje unutrašnja organizacija organa uprave?
4. Osnivanje organa uprave?
5. Ko obavlja poslove uprave i nadleznosti institucija BiH?
6. U kojem se obliku najčešće organizuju organi uprave u BiH?
7. Osnovni poslovi organa uprave?
8. Koje propise donose organi uprave?
9. Oblici upravnog nadzora?
10. Povjeravanje javnih ovlastenja?
11. Inspekcijski nadzor?
12. Upravna inspekcija?
13. Rukovodjenje organima uprave?
14. Ovlaštenja rukovodioca organa uprave?
15. Odnos prema strankama? Ko su stranke u upravnom postupku?
16. Pravilnik o unutrasnjoj organizaciji?
17. Opšti podzakonski pravni akti koje donose organi uprave?
18. Zakon o vijeću ministara BiH? Vijeće ministara?
19. Ministarstva na nivou BiH?
20. Može li Vijeće ministara osnivati službe?
21. Sastav Vijeća ministara BiH?
22. Način rada odlučivanja Vijeća ministara?
23. Podnošenje ostavke?
24. Kada se smatra da je Vijeće ministara operativno?
25. Stalna tijela Vijeća ministara?
26. Koje odluke donosi Vijeće ministara?
27. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH?
28. Šta su ministarstva?
29. Kako se uređuje unutrašnja organizacija ministarstva?
30. Sta se uređuje Zakonom o upravnom postupku?
31. Šta znači poseban upravni postupak?
32. Postupak smjene ministra?
33. Ko obavlja poslove uprave u RS?
34. Vlada RS? Koje akte donosi Vlada?
35. Način rada Vlade Republike Srpske? Način donošenja odluka?
36. Zakon o upravnoj inspekciji Republike Srpske?
37. Nadležnost upravne inspekcije?
38. Načela upravnog postupka?
39. Nadležnost za rješavanje u upravnom postupku?
40. Sukob nadležnosti?
41. Upravna stvar?
42. Stranka?
43. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik?
44. Privremeni zastupnik?
45. Izuzeće?
46. Zajednicki predstavnik?
47. Punomocnik?
48. Komuniciranje podnescima i sta je podnesak?
49. Zapisnik?
50. Rekonstrukcija spisa?
51. Pozivanje?
52. Rokovi u upravnom postupku?
53. Dostavljanje?
54. Povrat u predjasnje stanje?
55. Troškovi organa i stranaka u toku postupka?
56. Pokretanje upravnog postupka?
57. Da li je obavezna rasprava u upravnom postupku?
58. Do kada stranka moze izmijeniti zahtjev ili odustati?
59. Mogucnost spajanja stvari u jedan postupak?
60. Poravnanje?
61. Koji postupci mogu predhoditi donošenju rješenja?
62. Pripremni, skraćeni i poseban?
63. Prethodno pitanje?
64. Razlozi za prekid postupka?
65. Usmena rasprava?
66. Koja su dokazna sredstva u upravnom postupku?
67. Rjesenje i sastavni dijelovi rjesenja?
68. Zaključak?
69. Djelimično, dopunsko i privremeno rjesenje?
70. Žalba na rješenje?
71. Rad prvostepenog organa po žalbi?
72. Rjesavanje drugostepenog organa?
73. Vanredni pravni lijek u upravnom postupku?
74. Rješenje o obnovi postupka?
75. Nadzor nad provođenjem zakona?
76. Postupak povodom izbornih žalbi?
77. Zakon o upravnim sporovima BiH?
78. Mijenjanje i ponistavanje rjesenja u vezi sa upravnim sporom?
79. Izvršenje rjesenja?
80. Oblici izvršenja rješenja?
81. Izvršenje nenovčanih obaveza?
82. Konačno i pravosnažno rješenje?
83. Pravo pokretanja upravnog spora?
84. Ko je nadležan za rješavanje upravnog spora?
85. Protiv kojih akata se može voditi upravni spor?
86. Kako se pokreće upravni spor i ko odlučuje?
87. Protiv kojih akata se ne može voditi upravni spor?
88. Razlozi pobijanja konačnog upravnog akta?
89. Sadržaj tuzbe?
90. Šutnja uprave?
91. Do kada tužitelj moze odustati od tužbe i na šta sud pazi po službenoj dužnosti?
92. Vrste odluka u upravnom sporu?
93. Kada sud odbacuje tužbu?
94. Kada sud pune jurisdikcije rješava spor?
95. Sam postupak suda pri rješavanju tužbe?
96. Šta sud inače ispituje u upravnom sporu?
97. Sadržaj presude?
98. Vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu?
99. Šta uređuje Zakon o državljanstvu? Koliko imamo zakona?
100. Odnos državljanstva BiH i entiteta?
101. Opšti principi sticanja državljanstva?
102. Opšti principi prestanka?
103. Sticanje rođenjem, usvojena djeca, olakšana naturalizacija?
104. Prestanak državljanstva?
105. Apartridi?
106. Ko vodi evidenciju sticanja državljanstva?

RADNO PRAVO

1. Koji zakoni regulišu radnopravni status u BiH?

2. Sta reguliše Zakon o državnoj službi?
3. Ko su državni službenici?
4. Prava državnih službenika?
5. Neke od nespojivosti državnih službenika?
6. Način popune upražnjenih radnih mjesta?
7. Javno oglašavanje?
8. Opšti uslovi za postavljenje državnog službenika?
9. Ko postavlja državnog službenika?
10. Probni rad?
11. Ocjenjivanje rada?
12. Prekobrojnost?
13. Prestanak radnog odnosa u državnoj službi?
14. Disciplinska odgovornost?
15. Povrede službene duznosti?
16. Diskriminacija kao povreda službene dužnosti u državnim službama?
17. Kako se sprovodi disciplinski postupak?
18. Disciplinske mjere i kazne?
19. Preventivna suspenzija?
20. Agencija za državnu službu – status, nadleznosti?
21. Odbor državne sluzbe za žalbe?
22. Sta reguliše Zakon o radu u institucijama?
23. Mogu li zasnovati na određeno vrijeme zaposlenici u institucijama?
24. Prijem u radni odnos?
25.Da li se javni oglas raspisuje za sva radna mjesta i za koja ne?
26. Ugovor o radu na određeno i neodređeno vrijeme?
27. Radna knjižica?
28. Noćni rad?
29. Odmor?
30. Stručni ispit, i ko je obavezan polagati?
31. Disciplinske mjere i kazne?
32. Zastita prava iz radnog odnosa?
33. Reprezentativan sindikat?
34. Stavljanje zaposlenog na raspolaganje?
35. Šta reguliše Zakon o radu Republike Srpske?
36. Odgovornost radnika (povrede obveza iz ugovora od strane radnika)?
37. Pravilnik o radu?
38. Oblik i trajanje ugovora o radu?
39. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa?
40. Zabrana diskriminacije?
41. Odnos izmedju Zakona o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i poslodavca?
42. Probni rad?
43. Radnopravni status direktora?
44. Prijem pripravnika i volontera?
45. Puno i nepuno radno vrijeme?
46. Plaćeno i neplaćeno odsustvo?
47. Zastita radnika?
48. Zabrana takmicenja radnika sa poslodavcem?
49. Prestanak ugovora o radu?
50. Otkaz ugovora o radu?
51. Šta ako sud utvrdi da je nezakonit otkaz ugovora o radu?
52. Najniža plata? Ko je određuje?
53. Otpremnina?
54. Zastita prava iz radnog odnosa?
55. Mirno rjesavanje sporova?
56. Reprezentativnost sindikata?
57. Udruzenje poslodavaca?
58. Vrste kolektivnih ugovora?
59. Privremeni i povremeni poslovi?
60. Zakon o PIO?
61. Prava iz PIO MIO?
62. Pravo na starosnu penziju?
63. Pravo na invalidsku penziju?
64. Pravo na porodicnu penziju?
3. PRIVREDNO PRAVO
PRIVREDNO PRAVO (PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

PROPISI SA NIVOA BOSNE I HERCEGOVINE

I ZAKON O POLITICI DIREKTNIH STRANIH ULAGANJA

1. Šta reguliše Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH?
2. Ko može biti strani ulagač?
3. Ko je rezident Bosne i Hercegovine?
4. Postupak direktnih stranih ulaganja u BiH?
5. Koja su ograničenja stranih ulagača?
6. Šta je direktno strano ulaganje?
7. Koliko ima zakona o stranom ulaganju u BiH?
8. Prava stranog ulagača u sticanju nekretnina?
9. Ko vodi registar stranih ulagača?
10. Postupak i evidencija stranih ulaganja u Republici Srpskoj?
11. Mogu li entiteti postaviti fleksibilnija ograničenja u stranim ulaganjima?
12. Da li ulaganje stranog ulagača mora biti u novcu?
13. Osnivanjem stranog privrednog društva koji status stiče?

II OKVIRNI ZAKON O REGISTRACIJI PRIVREDNIH SUBJEKATA U BOSNI I HERCEGOVINI

14. Šta reguliše okvirni zakon o registraciji privrednih subjekata u BiH?
15. Načela registracije?
16. Ko registruje privredna društva?
17. Koji je drugostepeni sud?
18. Ko može biti osnivač privrednih društava?
19. Šta sadrži rješenje o registraciji?
20. Subjekti i predmet registracije?
21. Kako teče postupak registracije?
22. Obavezni podaci subjekta upisa?
23. Na osnovu čega se vrši upis?
24. Glavna knjiga?
25. Zbirka isprava?
26. Ko odlučuje o prijavi sudija pojedinac ili vijeće?

III OKVIRNI ZAKON O ZALOZIMA

27. Nastanak zaloga?
28. Stranke?
29. Ugovor o zalogu?
30. Registar zaloga?

IV ZAKON O AGENCIJI ZA OSIGURANJE U BOSNI I HERCEGOVINI

31. Koja je nadležnost i svrha Agencije za osiguranje BiH?
32. Sjedište Agencije za osiguranje BiH?
33. Kome odgovara Agencija za osiguranje BiH?
34. Koja su tijela agencije za osiguranje BiH?
35. Biro zelene karte?

V ZAKON O KONCESIJAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

36. Koliko ima zakona o koncesijama?
37. Sadržaj i predmet zakona o koncesijama?
38. Ko odobrava koncesiju a ko potvrđuje?
39. Koja je uloga komisije za koncesiju?
40. Kojim aktom se dodjeljuje koncesija?
41. Koji su zakonski uslovi za prestanak koncesije?
42. Koji su najduži rokovi koncesije i od čega zavisi rok koncesije?
43. Šta je to koncesija i iz kog razloga se dodjeljuje?
44. Ko je to koncesionar?
45. Šta je koncedent?
46. Ko obavlja tehnički dio poslova?
47. Nadležnost Komisije za koncesije?
48. Kakva mora biti ponuda kada je u pitanju koncesija?
49. Samoinicijativna ponuda kod koncesije?
51. Tenderska koncesija?
50. Način započinjanja koncesije - radnja prije ugovora?

VI ZAKON O PATENTU
52. Šta se uređuje ovim zakonom?
53. Šta je patent?
54. Trajanje patenta?
55. Prestanak prava na patent?
56.Institut za intelektualno vlasništvo? Gdje mu je sjedište i šta radi?
57. Ko vodi upisnik patenata?
58. Zahtjev za priznanje patenta? Šta sadrži?
59. Koji su uslovi patenta?
60. Koje su vrste patenta?
61. Šta se smatra izumom i gdje se registruje?
62. Rok zaštite izuma?
63. Pri kojem ministarstvu je institut za intelektualno vlasništvo?
64. Ovlaštenja Instituta za intelektualno vlasništvo?

VII ZAKON O ŽIGU U BOSNI I HERCEGOVINI

65. Šta se uređuje ovim zakonom?
66. Šta je žig?
67. Vrste žiga?
68. Apsolutni i relativni razlozi za odbijanje prijave žiga?
69. Postupak za priznanje žiga?
70. Kome se podnosi zahtjev za priznanje žiga?
71. Kojim aktom se rješava o priznanju žiga?
72. Šta se dešava ako se ne uplate pristojbe za priznavanje žiga?
73. Trajanje žiga?
74. Šta se štiti žigom?
75. Gdje se registruje žig?
76. Broj registara?
77. Prestanak važenja žiga?
78. Šta se žigom ne može štititi?

VIII ZAKON O INDUSTRIJSKOM DIZAJNU U BOSNI I HERCEGOVINI

79. Šta se štiti industrijskim dizajnom?

IX ZAKON O ZAŠTITI OZNAKA GEOGRAFSKOG PORJEKLA

80. Šta štiti geografsko porjeklo?

X ZAKON O OBAVEZNIM ODNOSIMA

81. Ugovori u privredi? Ko su ugovorne strane?
82. Kako ide zaključenje ugovora u privredi?
83. Da li se katalog smatra ponudom? Šta je katalog?
84. Ništavost ugovora u privredi?
85. Ugovor o prodaji? Bitni elementi?
86. Obveze prodavca?
87. Šta su to materijalni nedostaci stvari?
88. Pravni nedostaci stvari?
89. Ugovor o građenju?
90. Ključ u ruke?
91. Kada izvođač može odstupiti od projekta?
92. Nepredviđeni radovi?
93. Naknadni radovi?
94. Rok za stabilnost i ostale izvedene radove?
95.Ugovor o licenci? Forma ugovora?
96. Podlicenca?
97.Ugovor o uskladištenju?
98. Skladišnica?
99. Kako se zove stranka koja ostavlja stvar na čuvanje?
100. Kako odgovara skladištar?
101. Ugovor o kreditu?
102. Asignacija (uput)?
103. Ugovor o alotmanu? Forma ugovora?
104. Ugovor o posredovanju?
105. Ugovor o špediciji?
106. Ugovor o komisionu?
107. Sredstva za osiguranje ugovora u privredi?
108. Jamstvo?
109. Bankarska garancija? Supergarancija?
110. Bankovska garancija bez prigovora?
111.Šta je to zatezna kamata?
112. Koja je razlika između ugovora u privredi i građanskih ugovora?
113. Šta je cesija?
114. Ugovor o zalogu?
115. Šta je hipoteka?
116. Šta je nadhipoteka?
117. Preuzimanje duga?
118. Kako prestaje ugovor?
119. Šta je rušljiv a šta ništavan ugovor?
120. Ugovor o prevozu?
121. Šta je to ponuda?
122. Koji je to najčešći ugovor u privredi?

PROPISI REPUBLIKE SRPSKE

XI ZAKON O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA

123. Zakon o privrednim društvima?
124. Šta je privredno društvo?
125. Koji su oblici privrednog društva?
126. Poslovna jedinica?
127. Da li je poslovna jedinica pravno lice?
128. Gdje se registruje poslovna jedinica?
129. Djelatnost privrednog društva?
130. Kada privredno društvo stiče svojstvo pravnog lica?
131. Način osnivanja privrednog društva?
132. Osnivački i drugi akti privrednih društava?
133. Šta sadrži osnovački akt?
134. Kada je registracija privrednog društva ništavna?
135. Sjedište privrednog društva?
136. Poslovno ime (firma) privrednog društva i termin isključivost?
137. Obavezni sadržaj imena društva?
138. Na kom jeziku mora biti firma?
139. Može li firma sadržavati naziv grada?
140.Ko pazi na firmu?
141. Zastupnici privrednog društva?
142. Pojam prokure?
143. Da li prokurista može prodati nekretninu?
144. Može li zastupati umjesto advokata na ročištima?
145. Za koje radnje prokurista mora imati izričito ovlaštenje?
146. Da li je u radnom odnosu?
147. Da li neko može istupati u ime društva u toku postupka osnivanja?
148. Razlika između društva kapitala i društva osoba?

Ortačko društvo:
149. Ortačko društv?
150. Prestanak ortačkog društva?
151. Sudska odluka o prestanku ortačkog društva?

Komanditno društvo:
152. Komanditno društvo?
153. Ko upravlja komanditbnim društvom?
154. Temeljni kapital za komanditno društvo u RS?
Društvo s ograničenom odgovornošću:
155. Društvo s ograničenom odgovornošću?
156. Koja se dokumenta dostavljaju uz prijavu za registraciju doo?
157. Vrste uloga u doo?
158. Šta ako je prijava nepotpuna?
159. Osnovni kapital društva s ograničenom odgovornošću?
160. Nadležnost skupštine članova društva s ograničenom odgovornošću?
161. Kvorum?
162. Zapisnik?
163. Dnevni red?
164. Istupanje i isključenje člana doo?
165. Koje je pravo isključenog člana?
166. Ko čini upravu društva i za šta ona odgovara? Ko imenuje upravu društva?
167. Koja je nadležnost uprave društva?
168. Ima li doo u Republici Srpskoj nadzorni odbor?
169. Na koji način odlučuje uprava društva?
170. Društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću?
171. Za šta odgovara direktor ili upravni odbor?
172. Do kojeg iznosa direktor može raspolagati imovinom?
173. Kako se imenuje direktor?
174. U čemu se može unijeti ulog u društvo?
175. Kako se procjenjuju stvari i prava?
176. Šta se može unijeti u kapital društva?
177. Skupština?
178. Koliko se često sastaje skupština?
179. Način sazivanja skupštine?
180. Kako se povećava kapital društva s ograničenom odgovornošću?
181. Koja su prava članova doo, a koja je njihova obaveza?
182. Udjeli u doo?
183. Knjiga udjela u doo?
184. Pravo preče kupovine?
185. Ko mora kupiti udio ako društvo ne može?
186. Prijenos udjela u doo?
187. Koji su organi doo?
188. Koji su obvezni organi?
189. Kako se iskazuju udjeli u doo?
190. Koji akti se moraju dostaviti za izmjenu lica za zastupanje? Kojim aktom se rješava o prijavi?
191. Kojim aktom i kako se rješava o prijavi?
192. Kako odgovara član društva u doo?
193. Prestanak DOO?
194. Članu društva sa ograničenom odgovornošću prestaje svojstvo člana društva:

Akcionarsko društvo
195. Akcionarsko društvo?
196. Osnovni kapital i rezerve akcionarskog društva?
197. Vrste akcionarskog društva?
198. Zatvoreno i otvoreno akcionarsko društvo? Kako se osnivaju?
199. Koja dva privredna društva moraju biti otvorena?
200. Način osnivanja akcionarskog društva?
201. Osnivačka skupština otvorenog akcionarskog društva?
202. Skupština akcionara?
203. Može li akcionar glasati putem punomoćnika?
204. Kvorum?
205. Dnevni red skupštine akcionarskog društva?
206. Statusne promjene akcionarskog društva?
207. Kako prestaje akcionarsko društvo?
208. Koji je najviši akt društva, ko ga usvaja, ko i kako ga mijenja i koji su njegovi osnovni elementi?
209. Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala akcionarskog društva?
210. Šta su to statusne promjene?
211. Ko je akcionar i koja su njegova prava?
212. Koji akcionari imaju prioritetno pravo (pravo akcionara sa povlaštenim akcijama)?
213. Statut akcionarskog društva?
214. Koje društvo ima odbor za reviziju?
215. Koje društvo mora imati upravni odbor?
216. Vrste akcija?

XII ZAKON O REGISTRACIJI POSLOVNIH SUBJEKATA U REPUBLICI SRPSKOJ

217. Šta se uređuje ovim zakonom?
218. Načela na kojima počiva postupak registracije?
219. Postupak registracije?
220. Iz čega se sastoji registar poslovnih subjekata?
221. Šta je registar poslovnih subjekata?
222. Šta se upisuje u registar?
223. Kojim aktom se osniva privredno društvo.
224. Je li se sve djelatnosti mogu upisati bez ograničenja u registar?

XIII ZAKON O BANKAMA

225. Šta se uređuje zakonom o bankama?
226. Šta je banka?
227. Koji su poslovi banke?
228. Šta je kapital banke?
229. Koliki je minimalni kapital banke?
230. Mora li minimalni kapital banke biti u novcu?
231. Regulatorni, osnovni, dopunski kapital banke?
232. Koji su organi banke?
233. Skupština banke?
234. Ko može da učestvuje na skupštini?
235. Kako se objavljuje poziv za skupštinu?
237. Ko saziva i na koji način skupštinu?
238. Nadležnost skupštine banke?
239. Može li neko učestvovati preko punomoći na skupštini?
240. Šta punomoć treba da sadrži?
241. Može li jedan punomoćnik zastupati dva akcionara?
242. Nadzorni odbor banke?
243. Koja je funkcija nadzornog odbora banke?
244. Ko ne može biti član nadzornog odbora banke?
245. Koja je vrsta privrednog društva banka?
246. Šta je bankarska dozvola? Koji je rok za njeno izdavanje?
247.Šta banka podnosi agenciji za bankarsku dozvolu?
248. Ko mogu biti osnivači banke?
249. Koja je djelatnost banke?
250. Šta kada se dobije bankarska dozvola, za šta je ona uslov?
251. Koji je rok upisa bankarske dozvole u sudski registar?
252. Šta je potrebno da bi se osnovala banka?
253. Prava akcionara banke?
254. Prije upisa banke u registar šta se mora uraditi?
255. Ko nadzire rad nad bankama? Na koji način?
256. Šta radi uprava banke?
257. Ko imenuje upravu banke?
258. Sekretar banke?
259. Kako se glasa na skupštini banke?
260. Šta se bira na početku skupštine?
261. Ko ima pravo da pobiju odluke skupštine?
262. Šta se dešava ako Agencija oduzme dozvolu banci?
263.Postupak prinudne likvidacije banke?
264. Stečaj banke?
265. Ko može biti izabran za likvidacionog upravnika banke?
266. Kojim se aktom otvara likvidacioni postupak i gdje se objavljuje?
267. Kojim se aktom okončava likvidacioni postupak i šta mora da sadrži?
268. Dobrovoljna likvidacija.
269. Razlozi za pokretanje likvidacije?
270. Koliko ima Agencija za bankarstvo?
271. Koja se funkcija može imenovati a i ne mora u banci?
272. Mora li banka imati nadzorni odbor?
273. Koji još odbor postoji u banci?
274. Najveća kazna koju agencija izriče banci?
275. Ko daje prethodnu saglasnost za osnivanje banke?
276. Kada se smatra okončanim likvidacioni postupak?
277. Ako se lice obrati banci, šta banka mora?

XIV ZAKON O STEČAJNOM POSTUPKU

278. Šta se uređuje ovim zakonom?
279. Šta je stečaj?
280. Kada se pokreće stečajni postupak?
281. Ko je ovlašten za pokretanje?

282. Koji su organi stečajnog postupka? Koji organ nije obavezan?

283. Odbor povjerilaca?
284. Stečajni upravnik?
285.Koja su njegova prava i obaveze?
286. Koje popise sastavlja stečajni upravnik?
287. Koji je rok za popis stečajne mase?
288. Koje su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka?
289. Razlika stečaja i likvidacije?
290. Kako privremeni stečajni upravnik odgovara povjeriocima?
291. Isplatni redovi? Kako se naplaćuju?
292. Ko saziva prvu skupštinu povjerilaca?
293. Kada se može pokrenuti stečaj, a da nije nesposoban za plaćanje obveza? Ko tada pokreće stečaj?
294. Gdje se vodi stečajni postupak?
295. Privremeni stečajni upravnik? Kada se imenuje?
296. Kada se stečaj pokreće bez prethodnog postupka?

297. Šta je prethodni postupak u stečaju?

298. Šta rješenje o zaključenju stečajnog postupka treba da sadrži? Koje načelo tu dolazi do izražaja?
299. Koji je nadležan stečajni sud?
300. Ako nema imovine za troškove stečajnog postupka šta sudija može naložiti?
301. Kome se dostavlja rješenje o otvaranju stečajnog postupka?
302. Postupak reorganizacije?
303. Postupak restruktuiranja?
304. Ko vrši nadzor nad stečajnim planom?
305. Izlučni i razlučni povjerioci?

306. Kako se u stečajnom postupku provodi ako ima založno pravo na pokretnim stavrima?

307. Može li predmet izlučnog prava biti novac?

308. Ispitno ročište? Rješenje nakon ispitnog ročišta u stečaju?
309. Unovčanje nekretnina u stečajnom postupku?
310. Neposredno otvaranje stečajnog postupka?
311. Troškovi stečajnog postupka?

XV ZAKON O LIKVIDACIJSKOM POSTUPKU

312. Koja je svrha likvidacijskog postupka?
313. Koji je nadležni sud za likvidaciju?
314. Koji su razlozi za likvidacijski postupak?
315. Kada se pokreće likvidacija po sili zakona?
316. Kada se tokom likvidacije pokreće stečaj?
317. Koji su organi likvidacionog postupka?
318. Koja je funkcija likvidatora?
319. Ko može biti likvidator?
320.Kada nema dovoljno imovine šta je dužan uraditi likvidacioni upravnik?
321. Kako se pokreće likvidacija? Kojim se aktom otvara likvidacioni postupak?
324. Šta likvidator treba da uradi kada dođe u društvo?
323. Šta se dodaje firmi nakon prijema rješenja o imenovanju likvidatora?
322. Kojim se aktom okončava likvidacioni postupak? Šta sadrži?

XI ZAKON O TRŽIŠTU HARTIJA OD VRIJEDNOSTI RS

325.Šta se uređuje ovim zakonom?
326. Ko je eminent?
327. Šta je hartija od vrijednosti?
328. Koje su vrste hartija od vrijednosti?
329. Šta je to berza?
330. Vrste berzi?
331. Koji su uslovi za osnivanje berze?
332. Temeljni kapital?
333. Centralni registar hartija od vrijednosti? Ko ga osniva?
334. Komisija za hartije od vrijednosti?
335. Koliko ima članova komisije?
336. Koji je mandate komisije i na koji se rok imenuju?
337. Sadržaj hartija od vrijednosti-obavezni elementi?
338. Šta je obveznica?
339. Po trajanju kakva obveznica hartija od vrijednosti?
340. Ko izdaje obveznice? Šta ima pravo vlasnik obveznice?
341. Šta su akcije? Vrste akcija?
342. Koja je razlika između prioritetnih i redovnih akcija?
343. Vrste hartija od vrijednosti?
343. Šta je uređeno tržište? Koliko ima berzi u BiH?
344. Ko mora biti član berze?
345. Ko su berzanski posrednici?
346. Ko je ovlašten da trguje hartijama od vrijednosti?
347. Ko daje dozvolu brokerima i dilerima?
348. Kojim vrednosnim papirom se u praksi najviše trguje?
349. Osim obveznica kojim se još vrijednosnim papirom najviše trguje?
350. Može li se trgovati izvan berze?
354. Koje pravo daje hartija od vrijednosti imaocu?
352. Koji je rok da bi se jedan vrijednosni papir smatrao kratkoročnim?
353. Ima li kod nas specijalizirana berza?
351. Koja je razlika između dilera i brokera?

XVII ZAKON O MJENICI

355. Mjenica? Koji su elementi mjenice?
356. Protest mjenice?
357. Kada protest nije obvezan?
358. Aval mjenice?
359. Koja je razlika između mjenice i čeka?
360. Akceptiranje mjenice?
361. Amortizacija mjenice?
362. Kako se vrši amortizacija mjenice?
363. Šta su to bjanko mjenice?
364. Vrste mjenica? Strane mjenice?
365. Indosiranje mjenice?
366. Šta znači kada se izda mjenica bez protesta?
367. Šta ako nije potpisano vrijeme izdavanja mjenice?
368. Vlastita mjenica?
369. Kako se određuje da mjenica dospjeva?
370. Kakva je mjenica po formi?
371. Opšti zastarni rok za mjenicu?
372. Da li mjenica ima dvostruko dejstvo?

XIII ZAKON O ČEKU

373. Šta se uređuje zakonom o čeku?
374. Razlika imeđu čeka i mjenice?
375. Šta je ček?
376. Obavezan sadržaj čeka?
377. Rokovi plaćanja čeka?
378. Opšti rok zastare za ček?
379. Osobine čeka?
380. Bitni elementi čeka?

XIX ZAKON O DRUŠTVIMA ZA OSIGURANJE

381.Šta reguliše ovaj zakon?
382. Društvo za osiguranje?
383.Djelatnost osiguranja?
384. Obavezno osiguranje od odgovornosti?
385. Ugovor o osiguranju?
386. Kako se osnivaju osiguravajuća društva?
387. Ko utvrđuje iznose osiguranih suma?
388. Šta je polica osiguranja?
389. Koji su poslovi osiguranja?
390. Šta je premija osiguranja?
391. Zaštitni fond RS?
392. Svrha, nadležnost, ciljevi Agencije za osiguranje RS?
393. Nadzor Agencije nad društvima osiguranja?

XX ZAKON O OBAVEZNIM OSIGURANJIMA U SAOBRAĆAJU

394. Šta se uređuje ovim zakonom?
395. Osiguranje putnika u javnom prevozu od posljedica nesretnog slučaja?

XXI ZAKON O UNUTRAŠNJOJ TRGOVINI

396. Šta se uređuje ovim zakonima?
397. Šta se smatra trgovinom?
398. Ko se može baviti trgovinom?
399. Vrste trgovina?
400. Uslovi za obavljanje trgovine?
401. Registracija trgovine?
402. Trgovina na veliko i malo?
403. Savjet za trgovinu Republike Srpske? Ko ih imenuje?
404. Gdje se obavlja trgovina na veliko?
405. Šta su trgovačke usluge?
406. Nelojalna konkurencija prema Zakonu o trgovini?
USTAVNI SISTEM I ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA
U BOSNI I HERCEGOVINI
 USTAVNI SUSTAV I ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA
(PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI

1. Gradivo i pravni izvori s razine države

1.1. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini s aneksima;

1.2. Ustav BiH (Aneks 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini s dodatnim sporazumima o ljudskim
pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, i Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik
BiH", broj 25/09);
1.3. Europska konvencija o ljudskim pravima ("Službeni glasnik BiH", broj 6/99);
1.4. Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 49/09, 74/09 i 97/09);
1.5. Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04,
93/05, 32/07 i 48/07, 15/08); 1.6. Zakon o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br.
49/09 i 97/09);
1.7. Zakon o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/00, 19/02, 35/04,
32/06) (i to ovlaštenja i nadležnosti - čl. 1.-7., sastav i imenovanje - čl. 8.12., obaveza saradnje sa ombudsmanom - čl.
25.-28. i preporuke - član 32.)
1.8. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05,
52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16); i to osnovne odredbe - čl. 1.1, biračko
pravo čl. 1.4.-1.9., organi nadležni za provedbu izbora čl. 2.1-2.6, birački spisak čl. 3.1-3.11, zaštita izbornog prava čl.
6.1-6.9, ponovni, odgođeni i prijevremeni izbori - čl. 14.1-14.3a.
1.9. Zakon o Pravobraniteljstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 8/02, 10/02, 44/04, 102/09 i 47/14);
1.10. Zakon o važnosti javnih isprava u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 23/04);
1.11. Zakon o polaganju pravosudnog ispita u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 33/04, 56/08 i 62/11);
1.12. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 94/14 - Prečišćeni tekst);
1.13. Zakon o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik BiH", broj 59/09 i 66/16); (i to opće odredbe zakona - čl. 1. i 2.,
oblici diskriminacije - čl. 3. i 4., postupci za zaštitu od diskriminacije - čl. 11.-15.
1.14. Zakon o ravnopravnosti spolova ("Službeni glasnik BiH", broj 32/10).

2. Gradivo i pravni izvori s razine entiteta

2.2. Ustav Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/92, 21/02, (Prečišćeni tekst), 26/02 -
Ispravka, 30/02 - Ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05 i 48/11);
2.5. Zakon o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", broj 37/12, 44/15 i 100/17);
2.8. Zakon o javnim tužiteljstvima Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 69/16);
2.11. Zakon o odvjetništvu Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", broj 80/15);
2.13. Zakon o notarima Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 86/04, 2/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07 i 74/07,
50/10 i 78/11, 20/14 i 68/17 - samo odredbe članova 2., 4., i 69;
 I

OPŠTI OKVIRNI SPORAZUM ZA MIR

U BOSNI I HERCEGOVINI

To je takozvani Dejtonski sporazum koji je rezultat mirovnih pregovora o rješavanju krize u BiH, koji je
parafiran 21. Novembra 1995. godine u vojnoj bazi Wright-Patterson u Ohaju u gradu Dejton, a koji je
službeno potpisan 14. Decembra 1995. godine u Parizu. Tog dana je stupio na snagu. Sporazum su
potpisali, uz lidere sukobljenih zemalja, i svjedoci. To su bili specijalni pregovarač Europske unije,
predstavnik SR Njemačke, Ujedinjenog kraljevstva, Republike Francuske, SAD-a i Ruske Federacije.

Godinu dana ranije potpisan je Vašingtonski sporazum (18.03.1994. godine) kojim je prekinut sukob između
hrvata i bošnjaka.

Opšti okvirni sporazum za mir u BiH je političko-pravni akt koji ima svega 11 članova. Njime su se iskazale
volje strana potpisnica za okončanje rata u BiH te prihvaranje BiH kao samostalne, suverene države.

1. Aneksi Opšteg okvirnog sporazuma za mir:

Opšti okvirni sporazum ima jedanaest aneksa.
To su:
Aneks 1. A - Sporazum o vojnim aspektima Mirovnog sporazuma
Aneks 1. B - Sporazum o regionalnoj stabilizaciji
Aneks 2 - Sporazum o međuentitetskoj liniji razgraničenja i relevantnim pitanjima
Aneks 3 - Sporazum o izborima
Aneks 4 - Ustav
Aneks 5 - Sporazum o arbitraži
Aneks 6 - Sporazum o ljudskim pravima
Aneks 7 - Sporazum o izbjeglicama i ljudskim pravima
Aneks 8 - Sporazum o Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika
Aneks 9 - Sporazum o osnivanju javnih korporacija BiH
Aneks 10 - Civilna implementacija Mirovnog sporazuma
Aneks 11 - Sporazum o Međunarodnim policijskim snagama

2. Ustav Bosne i Hercegovine:

Ustav je najviši političko-pravni akt jedne države.

Ustav BiH je sastavni dio Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH. To je njegov Aneks 4. Iako svi aneksi
imaju istu važnost, ovaj ipak zauzima posebno mjesto. Ovaj ustav nije donešen na ustavotvornoj skupštini.
Njega nije razmatrao narod, već je nametnut Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH koji je djelo
međunarodne zajednice. Iz toga se da zaključiti da je ovaj ustav jedna vrsta oktroisanog ustava. Do danas je
samo donešen jedan amandman koji reguliše ustavni status Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

3. Karakteristike Ustava Bosne i Hercegovine:

Ima više specifičnosti.
Neke su:
Nikada nije preveden na službene jezike u BiH i objavljen u Službenom glasniku.
U Ustavu nema ni riječi o sudskoj vlasti. On samo reguliše zakonodavnu i izvršnu vlast.
Dio je međunarodnog ugovora.
Razrađuje 5 institucija.

4. Ustavna načela (preambula):

Preambula ima 12 članova. U preambuli se poziva na konstitutivnost tri naroda u BiH.
Poziva se na poštivanje ljudsog digniteta, slobode i jednakosti, poštivanje mira, na pravične postupke...
Poštivanje povelja UN, cjelovitosti BiH...

5. Kontinuitet BiH (član I.1. Ustava):

Propisano je da Republika BiH nastavlja svoj kontinuitet postojanja prema međunarodnom pravu pod
imenom kao Bosna i Hercegovina, sa postojećim granicama. Ostaće članica Ujedinjenih Nacija, a može se
prijaviti i u nove međunarodne organizacije. Funkcioniše kao demokratska država sa dva entiteta.

6. Državljanstvo prema Ustavu BiH (član I.7. Ustava):

Građani imaju državljanstvo BiH (reguliše ga Parlamentarna skupština) i državljanstvo entiteta (regulišu
entitetski parlamenti).

Svi državljani entiteta su ujedno državljani Bosne i Hercegovine. Svi državljani mogu imati i dvojno
državljanstvo, u skladu sa bilateralnom sporazumu koji je odobrila Parlamentarna skupština, ali mogu glastai
samo u državi stalnog prebivališta.

Građani Brčko distrikta mogu birati koje će entitetsko državljanstvo imati.

7. Ljudska prava i temeljne slobode (član II Ustava):

Bosna i Hercegovina i oba entiteta osiguravaju najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava.

Prava i slobode su utvrđeni u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te se direktno
primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom.

Kada se kaže da se direktno primjenjuju, to znači da u slučaju kada neko od prava i sloboda zaštićeno
Evropskom konvencijom nije regulisano domaćim propisima, direktno će se primjeniti Evropska konvencija, a
kada se kaže da imaju prvenstvo, to znači da u slučaju da je razlika u normiranju/zaštiti nekog prava u
domaćem zakonodavstvu u odnosu na isto pravo u Evropskoj konvenciji, primjeniće se Evropska konvencija,
a ne domaće zakonodavstvo, ako je obim prava koja štiti Evropska konvencija veći.

Primjer ovoga je propisana smrtna kazna u Republici Srpskoj.

Neka od prava su:

1. Pravo na život,
2. Pravo na nepodvrgavanje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni
3. Pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti, da ne obavlja prisilan rad
4. Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti
5. Pravo na pošteno suđenje u građanskim i krivičnim procesima
6. Pravo na slobodu mišljenja, vjeru
7. Pravo na slobodu izražavanja
8. Pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima
9. Pravo na porodicu brak
10. Pravo na obrazovanje
11. Pravo na imovinu
12. Pravo na slobodu kretanja

8. Nadležnosti i odnosi između ustanova Bosne i Hercegovine i entiteta (član III.1. Ustava):
Nadležnosti ustanova BiH (nadležnost države):
1. Vanjska politika
2. Vanjsko-trgovinska politika
3. Carinska politika
4. Monetarna politika kao što je navedeno u Članu 7
5. Finansiranje ustanova te međunarodnih obaveza BiH
6. Politika u vezi s pitanjem useljavanja, izbjeglica i azila
7. Međunarodna provedba krivičnog prava te provedba krivičnog prava između entiteta, uključujući
odnose s Interpolom
8. Osnivanje i upravljanje zajedničkim kapacitetima
9. Regulisanje prometa između entiteta
10. Kontrola vazdušnog prometa

9. Nadležnosti entiteta (član III.2. i 3. Ustava):

U članu III 3 Ustava, navedeno je da sve što nije u izričitoj nadežnosti institucija BiH jeste u nadležnosti
entiteta.
Osim toga, utvrđuje se sljedeće:
1. Pravo na osnivanje posebnih paralelnih veza sa susjednim državama u skladu sa
suverinitetom i teritorijalnom cjelovitosti BiH
2. Pravo na sklapanje i drugih međunarodnih ugovora s drugim državama i organizacijama, ali
uz pristanak Parlamentarne skupštine.
10. Zakonodavna vlast:
Parlamentarna skupština (član IV. Ustava):
Parlamentarna skupština ima dva doma. To su Zastupnički dom i Dom naroda.

Svi zakoni moraju biti usvojeni u oba doma i biti usvojeni u istovjetnom tekstu. Ako nisu usvojeni u
istovjetnom tekstu formira se posebno povjerenstvo radi usaglašavanja i ako usaglasi zakon će stupiti na
snagu, a ako ne usaglasi, smatra se da zakon nije donešen.

Oba doma donose svoj Pravilnik o radu i biraju svoja tijela. Mandat zastupnika i poslanika je 4 godine.

Da bi stupile na snagu, odluke Parlamentarne skupštine moraju biti objavljene u službenom glasniku.

11. Zastupnički dom:

Ovaj dom ima 42 zastupnika. Oni se biraju na opštim, neposrednim i tajnim izborima, u skladu sa izbornim
zakonom.

Dvije trećine se biraju iz Federacije BiH, a jedna trećina sa teritorije Republike Srpske.

„Entitetsko glasanje“:
Većina prisutnih (22) čini kvorum.
Odlučuje se glasanjem većine prisutnih, s tim da u toj većini treba biti najmanje po jedna trećina zastupnika
iz svakog entiteta. Ako nema te većine onda se predsjedavajući i njegovi zamjenici u roku od 3 dana sastaju
radi usaglašavanja, a ako se i to ne postigne, tada se ponavlja glasanje, stim da ne smije biti dvije trećine ili
više od dvije trećine protiv iz svakog entiteta. Ako se to ne postigne, zakon ili odluka nije usvojen.

Na čelu doma je predsjedavajući sa dva zamjenika iz tri naroda. Mijenjaju se svakih 8 mjeseci.

12. Dom naroda:

Ima 15 zastupnika (5 hrvata i 5 bošnjaka – Federacija, i 5 srba – Republika Srpska). Biraju ih entitetski
parlamenti. (problem Sejdić-Finci)

Devet članova Doma naroda čine kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje po 3 zastpnika iz svakog
naroda (3 srbina, bošnjaka i hrvata).

Način donošenja odluka:

Većinom od prisutnih (minimalno 9) s tim da mora biti minimalno po jedna trećina iz svakog entiteta.

Može se neka odluka proglasiti destruktivnom za jedan od naroda većinom glasova izaslanika u klubu
jednog naroda. Da bi se usvojila takva odluka, ona mora dobiti većinu glasova u svakom klubu. Ako se ne
dogovore onda se šalje na ustavni sud da se razmotri da li je ugrožen vitalni interes. Ako ustavni sud ne
smatra da je ugrožen vitalni nacionalni interes zakon se može donijeti iako su predstavnici jednog naroda
protiv tog zakona.

Dom naroda može biti raspušteno od strane Predsjedništva. Može se samo raspustiti odlukom samog Doma,
s tim da je potrebna većina izaslanika dva naroda.

Na čelu Doma naroda je predsjedavajući sa dva zamjenika iz tri naroda. Mijenjaju se svakih 8 mjeseci.

13. Nadležnosti Parlamentarne skupštine (član IV. 4 Ustava)

Ustav navodi pet nadležnosti.
To su:
- donošenje zakona
- odlučivanje o izvorima i iznosu prihoda za finansiranje institucija BiH i međunarodnih
obveza
- odobravanje proračuna
- davanje saglasnosti za ratificiranje međunarodnih ugovora
- druga pitanja koja su nužna mza provedbu njezinih nadležnosti ili nadležnosti prenesenih
od entiteta

14. Izvršna vlast:

Izvršnu vlast čini predsjedništvo i Vijeće naroda.

15. Predsjedništvo (član V. Ustava):

Ima 3 člana (hrvat i bošnjak se biraju sa područja Federacije, a srbin sa teritorije RS). Prvi mandat je bio na 2
godine. Ostali na 4 godine. Ista osoba može biti birana dva puta uzastopno pa onda ne može 4 godine.
Članovi predsjedništva se rotiraju svakih 8 mjeseci.

Predsjedništvo utvrđuje vlastiti poslovnik.

Članovi predsjedništva između sebe imenuju predsjednika. Prvi će biti predsjednik onaj koji je osvojio najviše
glasova. Parlamentarna skupština utvrđuje način odabira predsjednika (rotacijom ili drugi način).

Predsjedništvo će sve odluke nastojati da se donesu konsenzusom. Ako se u tome ne uspije, ako jedan član
nije saglasan sa druga dva, onda on može tu odluku proglasiti štetnom za vitalni interes entiteta iz kojeg je
izabran. To ima mogućnost uraditi u roku 3 dana od donošenja odluke. Takva odluka se šalje na odlučivanju
parlamentu iz kojeg dolazi član predsjedništva i parlament ima rok od 10 dana od dolaska odluke na
razmatranje da potvrdi mišljenje člana predsjedništva. Za to treba dvije trećine članova skupštine. Ako
Skupština RS ne izglasa sa dvije trećine poslanika da je ugrožen vitalni nacionalni interes, onda odluka
ostaje na snazi, a ako izglasa onda pada odluka. U federaciji odluka ide na razmatranje nacionalnim
klubovima (bošnjačkim i hrvatskim članovima doma naroda).

16. Ovlaštenje (član V. 3 Ustava):

Ovlaštenja predsjedništva:
1. Vanjska politika
2. imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, od kojih najviše dvije
trećine može biti iz federacije
3. predstavlja BiH u međunarodnim organizacijama i ustanovama, i može tražiti članstvo u
organizacijama u kojima država nije član
4. izvršava odluke Parlamentarne skupštine
5. predlagati, na preporuku Vijeća ministara, godišnji budžet Parlamentarne skupštine
6. Na zahtjev, a najmanje jednom u godini, podnositi izvještaj Parlamentarnoj skupštini o
izdacima Predsjedništva

17. Savjet ministara (član V. 4 Ustava):

Savjet ministara nije vlada ali je u funkciji vlade.

Savjet ministara je drugi dio izvršne vlasti u BiH.

Predsjedništvo predlaže predsjedavajućeg Savjeta ministara, koji nakon potvrde Zastupničkog doma,
preuzima dužnost. Izabrani predsjednik Savjeta ministara predlaže ministra vanjskih poslova i vanjske
trgovine i ekonomskih poslova, i ostale ministre po potrebi, a sve njih odobrava Zastupnički dom
Parlamentarne skupštine. Iz Federacije može biti dvije trećine ministara. Svaki ministar ima zamjenika koji ne
može biti iz istog naroda. Samo ministar odbrane ima dva zamjenika. Savjet ministara predlaže zakone i
druge mjere u provedbi politike Parlamentarne skupštine, podnosi izvještaj Parlamentarnoj skupštini i vrši
druge poslove. Razrješenje ministara moraju potvrditi oba doma.

18. Stalni komitet(član V. 5. Ustava):

Iako je došlo do prenosa nadležnosti sa entiteta na državu, što znači da da su sada oružane snage isključivo
na razini države, i dalje postoji ustavna odredba koja nije mjenjana, a koja određuje da Predsjedništvo bira
stalni komitet za vojna pitanja, kao i to da su članovi predsjedništva i sami članovi tog komiteta.

19. Centralna banka (član VII Ustava):

To je jedina ustanova za izdavanje novca i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i Hercegovini. Parlamentarna
skupština zakonom određuje njene nadležnosti.

Prvih 6 godina na čelu Upravnog odbora, bio je guverner koji je postavljen od strane Međunarodnog
monetarnog fonda. On nije bio državljanin BiH niti državljanin susjednih zemalja. Zvao se Piter Ekleston. Uz
njega UO činila su još tri člana. Jedan hrvat i jedan bošnjak koji su činili jedan glas i jedan srbin.

Nakon ovog perioda, Upravni odbor ima 5 članova. Biraju se na 6 godina. Imenuje ih Predsjedništvo BiH, a
oni između sebe biraju guvernera. Svi su državljani BiH.

20. Finansije (član VIII Ustava):

Parlamentarna skupština svake godine na prijedlog Predsjedništva usvaja budžet, koji podrazumjeva izdatke
potrebne za obavljanje poslova iz nadležnosti ustanova BiH i podmirivanja međunarodnih obaveza BiH.

Ako se ne usvoji takav budžet, onda će se koristiti budžet iz prethodne godine.

Federacija osigurava dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu potrebnih budžetskih sredstava, izuzev
prihoda koji se skupe u skladu sa odredbama Parlamentarne skupštine.

21. Opšte odredbe (član IX. Ustava):

BiH je obavezna na saradnju sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Nijedna osoba koja je
osuđena ili protiv koje je podignuta optužnica, ili koja nije izašla unatoč nalogu suda pred njega, ne može biti
kandidat ni biti postavljena na bilo koju funkciju u BiH.

Naknade za funkcionere u ustanovama ne mogu se smanjivati za vrijeme mandata.

22. Izmjene i dopune ustava (član X. Ustava):

Može se mjenjati i dopunjavati odlukom Parlamentarne skupštine, donešenom najmanje sa dvije trećine
prisutnih u Zastupničkom domu koji pristupe glasanju. Nema odredbe kako se usvaja u Domu naroda, ali u
ovom domu se uvijek može postaviti pitanje vitalnog interesa.

Do sada je usvojen samo jedan amandman koji se odnosi na ustavni status Brčko Distrikta.

Nijedna izmjena ili dopuna ne može umanjiti ni jedno od prava koja su zajamčena članom 2. ovog ustava koji
se odnosi na ljudska prava i temeljne slobode.

23. Prijelazne odredbe i stupanje na snagu (član XI. i član XII. Ustava):
Prijelazne odredbe su regulisane Aneksom 2. Njime se reguliše funkcionisanje vlasti u prijelaznom razdoblju
do uspostave novih institucija u skladu ovome ustavu, odnosno do novih izbora.
Ustav je stupio na snagu s potpisivanjem Opšteg okvirnog sporazuma za mir kao ustavnog zakona koji
mijenja i zamjenjuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Entiteti su imali rok 3 mjeseca da izmjene i
dopune svoje ustave radi osiguranja njihove usklađenosti sa Ustavom u skladu sa članom 3.

24. Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine – BRČKO DISTRIKT

 II

USTAV REPUBLIKE SRPSKE

25. Temeljne odredbe Ustava RS:

Ustav RS je donešen 1992. godine. Republika Srpska je jedan od entiteta BiH. U njemu su Srbi, Hrvati i
Bošnjaci konstitutivni narodi jednakopravni i bez diskriminacije sudjeluju u vršenju vlasti.

RS ima sve nadležnosti koje nisu u isključivoj nadležnosti BiH. Građani RS imaju državljanstvo Republike
Srpske. U jednakopravnoj upotrebi su dva pisma (ćirilica i latinica) i tri jezika (srpski, bosanski i hrvatski).

Republika Srpska ima svoju zastavu, grb i himnu.

Član 5. Ustava navode se odredbe na kojima je utemeljena RS.

To su:
- zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda,
- osiguranje nacionalne jednakopravnosti,
- vladavina prava,
- socijalna pravda, tržišna ekonomija,
- višestranački sistem,
- parlamentarna demokratija,
- slobodni izbori,
- lokalna samouprava

26. Ljudska prava i slobode:

Razrađeni su u Ustavu u poglavlju 2. od člana 10. do člana 49. Ustav prije svega, osigurava prava i dužnost
svim građanima na teritoriji RS. Zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju .

27. Ekonomsko i socijalno uređenje poglavlje 3:

Akcenat je stavljen na jednaku zaštitu svih oblika vlasništva, slobodu preduzetništva, zaštitu potrošača,
pravo naslijeđivanja, strana ulaganja, minimum socijalne sigurnosti.

Ustavom je uređeno garantovanje prava na imovinu, ali isto i uplitanje javne vlasti na uplitanje u imovinu,
odnosno oduzimanje uz pravičnu naknadu, a u ratnim uslovima ili vanrednom stanju može biti ograničenja
raspolaganja imovinom. Strancima se garantuje pravo vlasništva i pravo ulaganja, te iznošenja dobiti.

28. Prava i dužnost Republike Srpske (5. 66-68):

To su:
- očuvanje ustavnog poretka, integriteta i cjelokupnosti teritorija
- sigurnost
- poduzimanje mijera u slučaju ratnog stanja koje može proglasiti BiH ili vanrednog stanja koje
proglase tijela RS
- osiguranje ustavnosti i zakonitosti
- ostvarivanje i zaštita ljudskih prava
- zaštita bankarskog i poreskog sistema
- sistem javnog informisanja
- međunarodna saradnja u okviru ustava BiH

29. Sistem vlasti prema Ustavu Republike Srpske (5. 69-99):

Vlast je organizovana na sistemu podjele vlasti.
Zakonodavnu i ustavotvornu vlast vrše Narodna skupština i Savjet naroda. Izvršnu vlast vrši Vlada Republike
Srpske, a sudsku redovni sudovi.
Predsjednik RS, prema Ustavu, izražava državno jedinstvo i predstavlja RS. U ustavu ne piše da je
predsjenik izvršna vlast.

Ustavni sud RS je institucija koja osigurava ustavnost i zakonitost.

Ustav propisuje da se najviše dvije funkcije mogu popuniti iz reda jednog naroda ili iz reda Ostalih i to pri
popunjavanju funkcija:

- predsjednik Vlade
- predsjednik Narodne skupštine,
- predsjednik Vijeća naroda
- predsjednik Vrhovnog suda
- predsjednik Ustavnog suda
- republički javni tužilac

30. Zakonodavno tijelo:

Narodna skupština i Vijeće naroda vrše zakonodavnu vlast (2 doma).

Zakoni i drugi propisi koje usvoji Narodna skupština, a koja se tiče vitalnog interesa jednog naroda, stupaju
na snagu nakon usvajanja u Vijeću naroda.

31. Narodna skupština:

Ima 83 poslanika koji se biraju na opštim neposrednim izborima sa teritorije RS, a u skladu sa izbornim
zakonom. Najmanje po 4 iz reda konstitutivnih naroda i jedan iz reda ostalih moraju biti zastupljeni u NS.

Skupština ima predsjednika i do 4 podpredsjednika koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.

Narodna skupština, odlučuje o promjeni Ustava, donosi zakone, utvrđuje teritorijalnu organizaciju. Raspisuje
referendum, bira imenuje i razrješava funkcionere, vrši kontrolu rada vlade, bira delegate iz Republike
Srpske u Domu naroda BiH, proglašava vandredno stanje za elementarne nepogode...

Odluke se donose većinom prisutnih, osim kod ustavnih amandmana (dvije trećine).
Kvorum je većina (42 poslanika).

32. Vijeće naroda:

Vijeće naroda ima ukupno 28 članova i to po 8 iz svakog konstitutivnog naroda i 4 iz reda Ostalih. Biraju ih
odgovarajući klubovi poslanika u Narodnoj skupštini, koji se za ovaj izbor formiraju po nacionalnom principu.
Ako nema dovoljan broj delegata za vijeće naroda u jednom klubu poslanika Narodne skupštine, onda se
dodatni broj bira iz reda odbornika u skupštinama opština u RS.

Odluke se donose većinski osim u slučajevima kada se neko pitanje proglasi za vitalni interes. Vitalni
nacionalni interes konstitutivnih naroda definisan je Ustavom. On podrazumjeva:
- pravo konstitutivnih naroda na adekvatnu zastupljenost u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti
- identitet jednog konstitutivnog naroda,
- ustavni amandmani
- ustroj javne vlasti,
- jednaka prava u procesu donošenja odluka,
- obrazovanja, vvjeroispovjed, jezik, njegovanje kulture, tradicija i kulturno naslijeđe
- teritorijalni ustroj,
. sistem javnom informisanja
- druga pitanja ako to zatraže dvije trećine poslanika u jednom od klubova konstitutivnih naroda

Ako vijeće naroda dobije zakon ili odluku koju je usvojila Narodna skupština, a ako se odnose na neka od
pitanja definisanih kao vitalni interes, onda su moguće dvije situacije:

a) kada više od jednog predsjedavajućeg ili dopredsjedavajućeg smatra da se radi o vitalnom

interesu, tad će se zakon ili drugi propis uvrstiti na dnevni red kao pitanje od vitalnog
interesa

b) ako samo jedan predsjedavajući ili dopredsjedavajući tvrdi da se zakon ubraja u pitanje
vitalnog interesa, tada mora dobiti dvotrećinsku podršku odgovarajućeg kluba. Ako je
dobije, onda se uvrštava u dnevni red kao pitanje od vitalnog interesa.

Klub ostalih ne može pokrenuti pitanje nacionalnog interesa.

Zakon se smatra usvojenim ako u svakom klubu dobije većinu, stim što ide u Narodnu skupštinu ponovo na
potvrdu. Ako zakon ne dobije saglasnost u Vijeću naroda ili se na prijedlog amandmana ne dobije
saglasnost, formiraće se, na paritetnoj osnovi, zajedničko povjerenstvo radi usaglašavanja. Ako se usaglasi,
tada je zakon usvojen, u protivnome zakon nije usvojen i vraća se predlagaču koji ga u istom tekstu ne može
više predložiti.

33. Izvršna vlast:

izvršnu vlast čini predsjednik (iako ga Ustav ne navodi izričito u izvršnoj vlasti) i Vlada Republike Srpske.

a) Predsjednik Republike Srpske:

Predsjednik i dva podpredsjednika (iz druga dva konstitutivna naroda) se biraju na izborima na mandat od 4
godine. Mandat može prestati i ranije uslijed opoziva, ostavke ili smrti.

Nadležnosti predsjednika su:

- predstavlja RS
- predlaže kandidata za predsjednika Vlade,
- predlaže suce Ustavnog suda RS, na prijedlog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća
- proglašava zakone ukazom nakon usvajanja, s tim što može tražiti da Narodna skupština
ponovo razmatra zakon, ali nakon ponovnog razmatranja ne može odbiti potpisati ukaz,
- daje pomilovanja,
- dodjeljuje odlikovanja i pomilovanja,
- ima posebne ovlasti za vrijeme ratnog stanja, ako se ne može sastati Narodna skupština,
- ima ovlasti tražiti od Vlade stavove o pojedinim pitanjima,
- ratificira međunarodne ugovore u ime Republike Srpske,
- ima ovlašćenja civilnog zapovjednika Oružanih snaga RS, u skladu sa ustavom BiH

Podpredsjednici pomažu predsjedniku u obavljanju poslova. Onaj kojeg odredi predsjednik može da ga
mijenja u slučaju sprječenosti obnašanja funkcije.

Predsjednik imenuje posebno savjetodavno tijelo koje se zove SENAT. Broji do 55 članova. Sastoji se od
istaknutih osoba iz javnog, kulturnog i znanstvenog života.

b) Vlada Republike Srpske:

Vladu bira Narodna skupština. Premijera predlaže predsjednik RS, a premijer predlaže ostale članove vlade.
Vlada je izabrana ako je za nju glasala većina od ukupnog broja narodnih poslanika.

Vlada je prije svega nadležna:

- predlaže zakone i druge opšte akte,
- predlaže plan razvoja, prostorni plan, proračun,
- osigurava provedbu i izvršavanje zakona,
- donosi uredbe i druge akte za izvršavanje zakona,
- daje mišljenja o prijedlozima zakona ako su ih Narodnoj skupštini podnjeli drugi predlagači,
- usmjeravati rad ministarstava,
- vrši nadzor nad radom ministarstava i drugih tijela uprave,
- obavlja druge poslove u skladu sa zakonom.

Vladu čini premijer i 16 ministara (8 iz reda srpskog naroda, pet iz bošnjačkog i tri iz hrvatskog, te jedan iz
reda Ostalih).

Premijer ima dva zamjenika koji ne mogu biti iz reda naroda kao i predsjednik.

Vladu može razrješiti Narodna skupština. Premijer može dati ostavku, u tom slučaju pada vlada. Svaki
ministar može dati ostavku, a može ga razrješiti narodna skupština.

34. Teritorijalni ustroj (6. 100-103):

Sistem lokalne uprave i samouprave se uređuje zakonom. Za razliku od Federacije u RS nema kantona.
Poslovi uprave i samouprave se značajniji dijelom ostvaruju u opštinama i gradovima.

U opštinama i gradovima, skupština je predstavničko tijelo koje se bira na neposrednim opštinskim izborima
na mandat od 4 godine.

Izvršnu vlast vrši načelnik ili gradonačelnik.

Glavni akt je statut opštine ili statut grada.

Poslovi opština ili gradova su:

- program razvoja i budžet za opštinu
- komunalna djelatnost,
- korištenje građevinskog zemljišta,
- lokalna infrastruktura,
- oblast kulture,
- socijalna i zdravstvena zaštita,
- izvršavanje zakona i dr

35. Ustavnost i zakonitost (8. 108-114)

Ustav RS ima posebne odredbe koje se odnose na ustavnost i zakonitost. To znači da svi zakoni i propisi
moraju biti u skladu sa Ustavom RS, odnosno zakonu.

Zakoni i pravni akti stupaju na snagu 8. dana od objavljivanja u službenom glasniku.

Zabranjena je retroaktivnost zakona, odnosno propisa, a jamče se pravo žalbe i sudska zaštita u upravnom
sporu.

36. Promjene Ustava (11. 132-137)

Izmjene i dopune Ustava se vrše amandmanima. Amandmane podnosi predsjednik RS, Vlada ili najmanje
30 poslanika. O prijedlogu raspravlja skupština, a ako se prihvate, nacrt akta o promjeni stavlja se na javnu
raspravu, nakon čega se sačinjava prijedlog akta o promjeni ustava.

O amandmanima odlučuje Narodna skupština dvotrećinskom većinom, a u Vijeću naroda moraju biti usvojeni
većinom delegata u svakom klubu.
 III

USTAVNI SUDOVI

Ustavni sudovi su posebna vrsta sudova. Oni su uspostavljeni Ustavom. Oni nisu sudovi redovne
nadležnosti i stoga se ne ubrajaju u sudsku vlast. Nisu ni zakonodavna ni izvršna. Oni su u svim pravnim
sistemima nešto posebno (sui generis). Oni se ne bave redovnim sudskim poslovima. Oni su korektivni
faktor sve tri grane vlasti u pogledu zaštite Ustava. Nekada su negativni zakonodavci. To se dešava u
slučaju kada utvrđuju da li su neke odredbe ili zakoni neustavni i stavljaju ih van snage, te kada neke akte
izvršne vlasti ili, pak, odluke redovnih sudova vezane za zaštitu prava zaštićenih ustavom i međunarodnim
dokumentima (koji su sastavni dio našeg Ustava) proglašavaju neustavnim ili utvrđuju samo povredu.
Nekada su i pozitivni zakonodavci. To se dešava kada Ustavni sud nametne propis. (rješenje)

37. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (član 6. Ustava):

Ustavni sud BiH ima 9 članova.

Od 9 sudija 4 člana bira Zastupnički dom Federacije, a 2 člana Narodna skupština Republike Srpske.
Preostala 3 člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija s Predsjedništvom.
Strane sudije ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine ni državljani susednih zemalja.

Nema ograničenja za izbor sudije (u Sloveniji recimo sudija mora biti stariji od 40 godina). Mandat sudije
traje do 70 godina života. Prekida se ostavkom ili smjenom konsenzusom ostalih sudija. Mandat prvih sudija
je bio 5 godina i oni se nisu mogli ponovo kandidovati. Sudije između sebe biraju predsjednika. Kvorum čini
većina (5 sudija).

Odluke donosi većina (5 glasova-mora biti 5 glasova istovjetnih da bi se donijela odluka).

38. Nadležnost ustavnog suda:

Ustav BiH naglašava da će: „Ustavni sud podržavati ovaj ustav“. Znači da Ustavni sud nema nadležnost
mijenjati ili korigovati neku ustavnu odredbu.

1. Rješavanje ustavnih sporova između entiteta i države BiH, ili između entiteta ili između institucija BiH.
Rješavanje sporova na pobijanje ustavnosti zakona ili uspostavu posebnih paralelnih odnosa sa susjednim
državama.

Rješavanje ovih sporova mogu pokrenuti članovi Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara,
predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina poslanika
bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine ili četvrtina bilo kojeg zakonodavnog tijela entiteta.

Ustavni sud rješava pitanja o statusu Brčko Distrikta između entiteta sa i Brčko Distrikta, ili države i Brčko
Distrikta. Ovaj spor takođe može pokrenuti većina zastupnika u Skupštini Brčko Distrikta BiH, koja uključuje
najmanje petinu izabranih iz reda svakog od konstitutivnih naroda.

2. Apelacijska nadležnost koja znači mogućnost pokretanja postupka (ustavna tužba) pred Ustavnim sudom
protiv presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercgovini u vezi sa pravima i slobodama zaštićenim Ustavom i
međunarodnim dokumentima, koji su sastavni dio Ustava (Aneks 1 na Ustav)

Ovaj postupak može pokrenuti svako ko je bio strana u postupku pred bilo kojim sudom u BiH.

3. Ocjena ustavnosti povodom zahtjeva bilo kojeg suda u BiH glede toga je li neki zakon o čijem važenju
ovisi odluka tog suda kopatibilan, s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sa
Ustavom BiH, ili glede postojanja i domašaja nekog međunarodnog javnog prava.

4. Deblokada Parlamentarne skupštine. Kada većina izaslanika jednog od tri konstitutivna naroda pokrene
pitanje destruktivnosti za vitalni nacionalni interes pri razmatranju neke odluke u Domu naroda i o tome se ne
postigne saglasnost među klubovima ni nakon osnivanja posebnog povjerenstva za usaglašavanje u roku od
5 dana, to se pitanje prosljeđuje Ustavnom sudu koji će po hitnom postupku, preispitati proceduralnu
ispravnost slučaja. Ustavni sud je, uslijed nejasnoće norme, sam zaključio da treba ispitati, osim
proceduralne ispravnosti, i je li pitanje koje je pokrenuto destruktivno za vitalni interes nekog od naroda, jer bi
u suprotnome cijeli postupak gubio svoj smisao i opravdanost.

Postupak pred Ustavnim sudom odvija se prema Pravilima postupka pred Ustavnim sudom BiH koja donosi
sam Ustavni sud. Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

39. Ustavni sud Republike Srpske:

Ustavni sud ima 9 sudija od čega je najmanje po dva iz svakog naroda, a jedan iz reda Ostalih. Predsjednika
Ustavnog suda Republike Srpske predlaže predsjednik Republike Srpske, uz saglasnost podpredsjednika,
sa liste kandidata koju dostavlja Visoko sudsko i tužilačko vijeće, a biraju ih Narodna skupština i Vijeće
naroda.

Mandat sudija je do 70 godine života, ako prije ne budu smjenjeni ili ne podnesu ostavku.

40. Vijeće za zaštitu vitalnog interesa:

Vijeće za zaštitu vitalnog interesa djeluje pri Ustavnom sudu. Sastoji se od 7 članova, po dva iz svakog
konstitutivnog naroda i jedan iz reda Ostalih. Njih biraju oba doma zakonodavnog tijela Republike Srpske.

Vijeće odlučuje da li je neki slučaj od vitalnog interesa, a to mu pitanje prosleđuje Vijeće naroda, odnosno
jedan od klubova.

U ovakvim slučajevima Ustavni sud odlučuje u dva koraka. Prvo se odlučuje o prihvatljivosti zahtjeva i to
dvotrećinskom većinom u roku od jedne sedmice, a u roku od mjesec dana slučaj se mora meritorno završiti.

Ako pitanje vitalnosti pokrene dvije trećine poslanika jednog kluba, a ne postigne se saglasnost u Vijeću
naroda, potreban je glas najmanje dva suca da bi Sud odlučio da se radi o vitalnom interesu (to pravilo se
trenutno ne primjenjuje jer je poslovnikom Ustavnog suda, odnosno Vijeća to pitanje uređeno drugačije). Ako
su najmanje dva suca glasala potvrdno o postojanju vitalnog interesa, tada zakon nije donešen, on se vraća
predlagaču koji ga ne može ponovo staviti u proceduru u istovjetnom tekstu. Ako se ne utvrdi da se radi o
vitalnom interesu, tada se zakon izglasava prostom većinom.

41. Nadležnost Ustavnog suda Republike Srpske:

Za razliku od Ustavnog suda BiH i Federacije BiH koji ocjenjuju samo ustavnost pobijenog akta, Ustavni sud
Republike Srpske ima nadležnost i glede ocjene ustavnosti i ocjene zakonitosti.

Tako Ustavni sud:

- odlučuje o suglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom,
- odlučuje o suglasnosti propisa i opštih akata sa zakonom
- rješava sukob nadležnosti između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti,
- rješava sukob nadležnosti između gradova i opština s Republikom,
- odlučuje o suglasnosti programa, statuta i drugih opštih akata političkih organizacija sa Ustavom i
zakonom
- odlučuje o pitanju imuniteta u Republici srpskoj

Ustavni sud može davati prijedloge i mišljenja za donošenje zakona.

Postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti bez ograničenja predsjednici Republike, Narodne skupštine
i Vlade, a ostala tijela, organizacije i zajednice pod uslovima utvrđenim zakonom.

Ustavni sud može i sam pokrenuti postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti. Takođe, svako može dati
inicijativu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

 IV

REDOVNI SUDOVI

42. Sudovi na nivou BiH:

Ustav BiH ne poznaje redovne sudove na nivou Bosne i Hercegovine. To ne znači da takva vrsta suda ne
može biti uspostavljena.

U Bosni i Hercegovini postoji 4 nivoa sudova.

43. Sud Bosne i Hercegovine:

Na nivou BiH postoji redovni sud koji je uspostavljen Zakonom o sudu Bosne i Hercegovine. Zove se Sud
Bosne i hercegovine. Zakon je nametnut od strane Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Sudija suda BiH mora ispunjavati sledeće uslove:

- državljanstvo BiH
- intelektualne i fizičke sposobnosti
- pravosudni ispit
- 8 godina iskustva poslije položenog pravosudnog ispita na poslovima suca, tužioca, advokata
- da se osoba odlikuje profesionalnom nepristrašnošću i visokim moralnim kvalitetama

Imenuje se doživotno, do 70 godina. Predsjednik suda je jedan od sudija koji ima dokazne rukovodne
sposobnosti i imenuje se na mandat od 6 godina i može biti ponovo imenovan. Imenuje ga VSTV.

Sudije u vrijeme ročišta nose odore (toge) čiji se oblik i boja propisuju posebnim aktom.

U sudu BiH postoji određen broj stručnih saradnika koji pomažu sucima u radu.

44. Sistem Suda Bosne I Hercegovine:

Sud ima opštu sjednicu i tri odjeljenja i to:
1. Krivično
2. Upravno
3. Apelacijsko

Odjeljenja sudova dalje ima odjele.

Krivično Upravno odjeljenje su prvostepena odjeljenja, a Apelacijsko odjeljenje je drugostepeno, to jeste

Odjeljenje koje odlučuje o pravnim lijekovima (redovnim i vanrednim) izjavljena na druga dva prvostepena
odjeljenja i pored toga o izbornim žalbama na odluke Središnjeg izbornog povjerenstva.

U okviru Krivičnog i Apelacijskog odjeljenja postoje po 3 odjela.

U okviru Krivičnog odjeljenja su:

- Odjel 1. za ratne zločine,
- Odjel 2. za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju,
- Odjel 3, za sva ostala krivična djela iz nadležnosti Suda.

Apelacijsko odjeljenje ima tri odjela:

- Odjel 1. koji odlučuje o žalbama na odluke Odjela 1. Krivičnog odjeljenja,
- Odjel 2. koji odlučuje o žalbama na odluke Odjela 2. krivičnog odjeljenja, te
- Odjel 3. koji odlučuje o žalbama na odluke Odjela 3. Krivičnog odjeljenja, na žalbe na odluke
Upravnog odjeljenja i na prigovore (žalbe) na odluke Centralne izbornekomisije(CIK-a) koji se tiču
izbornog procesa.

U okviru Upravnog odjeljenja djeluju tri referata:

- Referat za upravne sporove
- Parnični referat
- Izvršni referat

Upravno se sastoji od najmanje 5 sudija, Krivično i Apelacijsko od najmanje 10 sudija.

Odjeljenja sude u vijećima sastavljenim od 3 suca. U početku rada suda učestvovale su i međunarodne
sudije. Više ne sudjeluju u radu suda. Sudu pomaže Ured registara, koji je posebna administrativna jedinica
formirana za pomoć tužiteljstva i suda.

45. Opšta sjednica, predsjednik Suda i Tajništvo:

Opštu sjednicu čine sve sudije Suda. Na opštoj sjednici odluke se donose većinom glasova svih sudija Suda.

Na opštoj sjednici se donosi poslovnik o radu Suda, izrađuje i usvaja poslovnik o radu Odjela 3. Krivičnog
odjeljenja, Odjela 3. Apelacijskog odjeljenja u Upravnog odjeljenja, bira generalni sekretar, usvaja plan rada i
usvaja prijedlog proračuna.

Predsjednik suda predstavlja Sud, imenuje sudije u različita vijeća, određuje zamjene za suce, odgovoran je
za određivanje datuma sjednica, vođenje predmeta i raspoređivanje predmeta članovima Suda, sazivanje i
rukovođenje opštom sjednicom, izvršavanje proračuna, rukovođenje osobljem Suda...

Sud ima Zajedničko tajništvo i Ured registara Odjela 1. i odjela 2. Krivičnog odjeljenja i apelacijskog
odjeljenja. Zajedničkim tajništvom rukovodi generalni tajnik, pod nadzorom predsjednika suda. Registar
rukovodi Uredom registara Odjela 1. i Odjela 2. krivičnog odjeljenja i apelacijskog odjeljenja. Ostali odjeli,
također imaju tajnika koji pomaže sucima u rad.

46. Nadležnost Suda Bosne i Hercegovine:

Sud ima krivičnu, upravnu i apelacijsku nadležnost.

a) Krivična nadležnost:
Sud BiH je nadležan za krivična djela utvrđena u Krivičnom zakonu BiH i drugim zakonima BiH.
Može biti nadležan i ako se radi o krivičnim djelima entiteta i Brčko Distrikta, kada ona ugrožavaju
suverenitet i teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet BiH,
kada mogu imati ozbiljne reprekusije ili štetne posljedice na privredu BiH ili mogu izazivati druge štetne
posljedice za BiH ili ozbiljnu ekonomsku štetu ili posljedice izvan teritorija entiteta ili brčko Distrikta BiH.

Sud je nadležan za donošenje uputa za primjenu krivično-materijalnog prava BiH iz nadležnosti Suda u vezi
sa djelima ratnog zločina, djelima genocida, protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata.

Sud BiH provodi i međunarodne i međuentitetske krivične propise, odnosi sa interpolom, transfer osuđenih
osoba, izručenje i predaja osoba na zahtjev drugih država, odnosno međunarodnog suda.

Nema žalbe na odluke suda BiH.

b) Upravna nadležnost:
Sud je nadležan da odlučuje po tužbama protiv konačnih upravnih akata, odnosno kada se radi o šutnji
administracije, institucija BiH i njenih organa, javnih agencija, javnih korporacija, institucija Brčko Distrikta i
drugih organizacija utvrđenih zakonom države BiH, ali ne i entiteta.

Sud ocjenjuje zakonitost pojedinačnih i opštih izvršnih upravnih akata donešenih na temelju državnog
zakona, pri vršenju javnih dužnosti organa vlasti BiH iz prethodnog stava za koje zakonom nije predviđeno
sudsko ispitivanje.

Ovo odjeljenje rješava i imovinske sporove između države i entiteta, odnosno Brčko Distrikta i države i
entiteta, kao i između institucija BiH. Također rješava sukob nadležnosti između sudova entiteta i sudova
Brčko Distrikta, između Suda BiH i bilo kojeg drugog suda. Odlučuje i o ponavljanju postupaka samo u
navedenim sporovima.

c) Apelacijsko odjeljenje:
Odjeljenje je nadležno odlučivati povodom žalbi protiv presuda ili odluka Krivičnog odjeljenja, žalbi protiv
presuda ili odluka Upravnog odjeljenja i odluka u izvanrednim pravnim ljekovima koje su donjela odjeljenja,
osim zahtjeva za ponavljanje postupka. U nadležnosti apelacijskog odjeljenja je i rješavanje prigovora na
kršenje Izbornog zakona nakon odluke Središnjeg izbornog povjerenstva.

Pred ovim sudom mogu postupati oponumoćenici koji su upisani u imenik advokata nadležnog organa u BiH
priznatog od Suda. Poslovnikom suda određuju se uslovi i način obavljanja rada svih oponumoćenika u
postupku pred Sudom.

Odjeljenjima predsjedava predsjednik kojeg biraju svi suci tog odjeljenja na mandat od 5 godina.

47. Redovni sudovi u Republici srpskoj:

U RS postoje sudovi opšte nadležnosti i sudovi posebne nadležnosti.

Redovni sudovi u RS su:

- sudovi opšte nadležnosti u RS: osnovni sud, okružni sud, Vrhovni sud Republike Srpske

- specijalno odjeljenje u okviru Okružnog suda u Banja Luci

- sudovi posebne nadležnosti su: okružni privredni sud i Viši privredni sud

Rad ovih sudova je regulisan Zakonom o sudovima Republike srpske.

48. Osnovni sud:

Osnovni sudovi se osnivaju za područje jedne ili više opština. Ima ih 28.
Odjeljenje izvan sjedište suda osniva se i ukida zakonom.
Odjeljenje izvan sjedišta suda trajno je smješteno u mjestu koje se nalazi na području suda, ali izvan
njegovog sjedišta. Odjeljenje van sjedišta obavlja sve poslove iz svoje nadležnosti za područje za koje je
odjeljenje utemeljeno.

Radom odjeljenja van sjedišta rukovodi predsjednik suda.

Sud može odrediti da se održavaju sudski dani radi vođenja postupaka ili obavljanja drugih poslova u
mjestima koja se nalaze na području suda, ali izvan njegovog sjedišta, odnosno odjeljenja izvan sjedišta
suda.

Predsjednik suda donosi odluku o mjestu i vremenu održavanja sudskih dana.

U prekršajnim predmetima iz oblasti poreza i carina mjesno su nadležna prekršajna odjeljenja osnovnih
sudova u Banjoj Luci, Bijeljini, Doboju, Trebinju i Sokocu.

Za sudiju osnovnog suda može biti imenovana osoba koja je državljanin BiH, ima položen pravosudni ispit i
najmanje 3 godine radnog iskustva nakon položenog ispita kao sudija, tužilac ili advokat, odnosno da
posjeduje drugo relevantno pravno iskustvo. Mandat je neograničen, to jeste do dobi od 70 godina, a
predsjednik je jedan od sudija koji se imenuje na razdoblje od 4 godine.

U sudu postoji određen broj stručnih saradnika.

49. Nadležnost Osnovnog suda:

1. U krivičnim predmetima:
a) prvostepeno suditi:
- za krivična djela za koja je zakonom propisana kao glavna novčana kazna ili kazna zatvora do 10
godina, ako posebnim zakonom nije određena nadležnost drugog suda,
- za krivična djela za koja je posebnim zakonom određena nadležnost osnovnog suda,
- za krivična djela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadležnost na osnovni sud,
b) postupati tokom istrage i nakon podizanja optužnice skladno zakonu,
c) odlučivati o vanrednim pravnim ljekovima kada je to zakonom predviđeno,
d) odlučivati o brisanju osude i prestanku mijera sigurnosti i pravnih posljedica osude, na temelju sudske
odluke,
e) postupati povodom molbi za pomilovanje u skladu sa zakonom

2. U građanskim predmetima u prvom redu suditi:

a) u svim građanskim sporovima,
b) u vanparničnom postupku.

3. U prekršajnim predmetima u prvom redu odlučivati:

a) u svim prekršajnim predmetima,
b) o zahtjevima za ponavljanje prekršajnog postupka,

4. U drugim predmetima:

a) provoditi izvršni postupak, ako zakonom nije drugačije određeno,

b) određivati mjere osiguranja, ako zakonom nije drugačije određeno
c) rješavati u posebnim postupcima, ako zakonom nije drugačije određeno,
d) obavljati zemljišnoknjižne poslove u skladu sa zakonom,
e) pružati pravnu pomoć sudovima u Bosni i Hercegovini,
f) vršiti poslove međunarodne pravne pomoći, ako zakonom nije određeno da neke od tih poslova vrši
okružni sud,
g) vršiti druge poslove određene zakonom

50. Okružni sud:

Okružni sudovi se osnivaju za područja dva ili više osnovna suda. Ima ih 7. Oni su u Banjaluci, Istočnom
sarajevu, Doboju, Trebinju, Bijeljini, Prijedoru i Zvorniku.

51. Nadležnost Okružnih sudova:

1. Prvostepena nadležnost:
a) suditi za krivična djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko 10 godina ili dugotrajni
zatvor, ako zakonom nije određena nadležnost drugog suda,
b) postupati u toku istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom,
c) suditi za krivična djela za koja je Sud Bosne i hercegovine prenio nadležnost na okružne sudove
d) odlučivati u svim upravnim sporovima i to prema sjedištu prvostepenog upravnog tijela, kao i o
zahtjevima za zaštitu sloboda i prava utvrđenih Ustavom, ako su takve slobode i prava povrijeđeni
konačnim pojedinačnim aktom ili radnjom službene osobe u tijelima uprave, odnosno odgovorne
osobe u preduzeću, ustanovi ili drugoj pravnoj osobi, kada za zaštitu tih prava nije osigurana druga
sudska zaštita.

2. Drugostepena nadležnost:
a) odlučivati o žalbama protiv odluka osnovnih sudova,
b) odlučivati o drugim redovnim i izvanrednim pravnim ljekovima, ako je to određeno zakonom

3. Ostalo:
a) rješavati o sukobu mjesne nadležnosti između osnovnih sudova sa svog područja skladno zakonu
b) odlučivati o prijenosu mjesne nadležnosti sa jednog osnovnog suda na drugi osnovni sud na svome
području
c) odlučivati o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude, na temelju sudske
odluke,
d) postupati povodom molbi za pomilovanje sukladno zakonom,
e) rješavati o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža,
f) pružati međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim predmetima,
g) vršiti druge poslove određene zakonom

U okviru Okružnog suda u banjaluci osnovano je posebno samostalno, specijalizovano odjeljenje koje ima
nadležnost za određena krivična djela propisana posebnim zakonom na čitavom teritoriju RS (organizovani i
gospodarski kriminal). Zakon o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala uređuje sva
pitanja vezana za ovakav sud. Ako se ukine posebno odjeljenje, sudije će nastaviti sa radom na dužnosti
koju su obavljali prije imenovanja u posebno odjeljenje.

Uslov za imenovanje sudije je državljanstvo BiH, položen pravosudni ispit s najmanje 5 godina radnog
iskustvva nakon položenog pravosudnog ispita na poslovima sudije, tužioca, advokata, odnosno da
posjeduje drugo relevantno pravno iskustvo. Mandat je neograničen (do 70 godina), a predsjednik je jedan
od sudija i imenuje se na period od 6 godina.
52. Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala:
U okviru Okružnog suda u Banjaluci formirano je Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike
privrednog kriminala.

Posebno odjeljenje je nadležno na čitavom teritoriji RS i to za postupanje u slučajevima predviđenim

zakonom, bez obzira na propisanu kaznu za pojedino krivično djelo, odnosno u svim slučajevima kada glavni
specijalni tužilac donese odluku o preuzimanju predmeta.

Radom posebnog odjeljenja rukovodi predsjednik.

Predsjednika i suce Posebnog odjeljenja raspoređuje predsjednik Okružnog suda Banjaluka iz reda sudija
tog suda.

Ako bude potrebe, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH može imenovati sudije iz drugih sudova u BiH za rad
u Posebnom odjeljenju. U hitnim slučajevima, VSTV može u posebno odjeljenje privremeno uputiti i sudije iz
drugih sudova.

Predsjednik okružnog suda u banjaluci, na prijedlog predsjednika Posebnog odjeljenja, posebnim

pravilnikom bliže uređuje ustroj i funkcionisanje Posebnog odjeljenja.

O žalbama na odluke posebnog odjeljenja odlučuje Posebno vijeće za organizovani i najteže oblike
privrednog kriminala pri Vrhovnom sudu Republike Srpske.

Predsjednik Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda RS je ujedno i predsjednik Posebnog vijeća.

53. Vrhovni sud:

Vrhovni sud je najviši sud u Republici Srpskoj. Sjedište je u Banjaluci.

Vrhovni sud je nadležan:

1. odlučuje o redovnim pravnim lijelovima protiv odluka okružnih sudova, ako je to zakonom
određeno,
2. odlučuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova, kada je to zakonom
određeno,
3. odlučuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća, ako zakonom nije drugačije određeno,
4. rješava sukobe nadležnosti između sudova, ako zakonom nije drugačije određeno,
5. odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti sa jednog suda na drugi sud, kada je to određeno
zakonom,
6. ovavlja druge poslove određene zakonom (razmatra pitanja sudske prakse, stručno usavršavanje,
broj i status stručnih saradnika i viših stručnih saradnika itd.)

Sudija mora biti državljanin BiH, imati položen pravosudni ispit i najmanje 8 godina rada nakon položenog
pravosudnog ispita ili posjeduje drugo relevantno pravno iskustvo. Mandat je neograničen, a predsjednik je
jedan od sudija i on se imenuje na period od 6 godina.

54. Okružni privredni sud (posebni sudovi):

Okružni privredni sud, kao prvostepeni sudovi, osnivaju se za područje koje pokrivaju okružni sudovi.

Okružni privredni sudovi u prvom redu odlučuju:

a) u parničnim i vanparničnim sporovima koji se odnose na prava i obaveze po temelju pravnog prometa
robe, usluga, vrijednosnih papira, vlasničkih i drugih stvarnih prava na nekretninama, kao i na prava i
obaveze proistekle iz vrijednosnih papira, u kojima su obe stranke u postupku pravna ili fizička osobam koja
u svojstvu samostalnog preduzetnika i u drugom svojstvu obavlja gospodarsku ili drugu registriranu
djelatnost u vidu osnovnog ili dopunskog zanimanja

b) u sporovima koji nastanu u primjeni Zakona o privrednim društvima ili bilo kojeg drugog propisa koji se
odnosi na organizaciju i status privrednih društava, rješavanje sporova nastalih između članova privrednih
društava međusobno, te između članova društva, a tiču se položaja članova u privrednom društvu,
upravljanje privrednim društvom i vođenje poslova koji proizilaze iz njihovog položaja u društvu

c) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i na unutrašnjim vodama, kao i u sporovima
na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, osim sporova u prevozu putnika,
d) u sporovima koji se odnose na avione, kao i u sporovima na koje se primjenjuje zrakoplovno pravo, osim
sporova o prevozu putnika

e) u sporovima iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog vlasništva

f) u sporovima nastalim povodom djela za koje se tvrdi da predstavljaju nelojalnu konkurenciju ili
monopolistički sporazum,

g) u postupcima stečaja i likvidacije, sukladno zakonu, kao i u svim sporovima koji nastanu tokom i povodom
provedbe postupka stečaja i likvidacije

h) u postupcima registracije pravnih osoba ili samostalnih preduzetnika, koji su uređeni Zakonom o upisu
poslovnih subjekata u sudski registar

i) o provedbi izvršnog postupka po pravomoćnim presudama privrednih sudova

j) o određivanju mijera osiguranja,

k) o pružanju pravne pomoći sudovima u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini iz svoje nadležnosti

l) o vršenju poslova međunarodne pravne pomoći iz svoje nadležnosti

m) o sporovima koji nastanu stranim ulaganjem

n) o vršenju drugih poslova uređenih zakonom,

Sudija mora biti državljanin BiH, imati položen pravosudni ispit i najmanje 5 godina rada nakon položenog
pravosudnog ispita na relevantnim poslovima. Predsjednik suda se imenuje iz reda sudija na mandat od 6
godina.

55. Viši privredni sud:

Viši privredni sud je osnovan kao drugostepeni sud za cijelo područje Republike Srpske.
Sjedište mu je u Banjaluci.

Viši privredni sud je nadležan za:

1. odlučuje o žalbama protiv odluka okružnih privrednih sudova, a u prvom stepenu i o drugim stvarima
određenih zakonom,
2. odlučuje o sukobu nadležnosti i o prenošenju nadležnosti okružnih privrednih sudova
3. utvrđuje prave stavove radi jedinstvene primjene zakona iz nadležnosti okružnih privrednih sudova
4. vrši druge poslove određene zakonom

Za sudiju Višeg privrednog suda može se imenovati osoba koja ima opšte uslove predviđene za sudiju u bilo
koji sud Republike Srpske i najmanje 6 godina radnog iskustva na pravnim poslovima poslije položenog
pravosudnog ispita. Predsjednik Višeg privrednog suda se imenuje iz reda sudija na mandat od 6 godina i
može biti ponovo imenovan.

56. Ostale odredbe o sudovima u republici Srpskoj:

Sudovima rukovodi predsjednik suda.
Predsjednik suda može imati sekretara ako ima najmanje 7 sudija uključujući i samog predsjednika.
Predsjednik suda je odgovoran za rad suda, a sekretar suda pomaže predsjedniku u obavljanju njegove
funkcije i odgovoran je za administrativna, tehnička i finansijska pitanja.

Opštu sjednicu suda čine sve sudije.

U sudovima se radi efikasnosti formiraju odjeljenja. Postoje krivično, građansko, upravno, prekršajno,
vanparnično i druga odjeljenja. Odjeljenjem rukovodi predsjednik odjeljenja.

Ministar pravde donosi Pravilnik o unutrašnjem suskom poslovanju.

Predsjednik suda može tražiti imenovanje dodatnog sudije od strane Ministarstva pravde, ako je jedan od
sudija duže odsutan ili ima dosta zaostalih predmeta.

U sudu postoje i sudije porotnici koje bira predsjednik suda nakon javnog oglasa.

Sudije se za svoj rad ocjenjuju najmanje jedanput u tri godine, osim novoimenovanih koji se ocjenjuju
jedanput godišnje u prve tri godine, u skladu sa kriterijima koje određuje VSTV.

U sudu postoje i stručni saradnici i viši stručni saradnici. Njih imenuje predsjednik. Imenuju se za osnovni,
okružni i vrhovni sud. Za Osnovni i Okružni privredni sud je potrebno da stučni saradnik ima položen
pravosudni ispit, a za Okružni sud i Viši privredni sud treba da ima 3 godine iskustva nakon položenog
pravosudnog ispita, a za Vrhovni sud kandidata koji ima najmanje 5 godina iskustva nakon položenog
pravosudnog ispita. Saradnici služe kao pomoćnici sudijama u njihovom radu. Izrađuju nacrte sudskih
odluka, proučavaju pravna pitanja, sudsku praksu i pravnu literaturu, izrađuju nacrte pravnih shvatanja, te
obavlja samostalno ili pod nadzorom i po uputama suda i druge stručne poslove, kao što su nacrti odluka,
posebno u parničnom postupku male vrijednosti gdje je predmet spora novčano potraživanje ili naknada
štete, u izvršnom postupku, u vanparničnom, osim postupka oduzimanja poslovne sposobnosti i razvrgnuća
suvlasništva i uređenje međe, u ostavinskom postupku i u prekršajnim postupcima.

Sudovi mogu imati i pripravnike, diplomirane pravnike najduže dvije godine, a mogu na isti period imati i
pripravnike volontere.

Ministar pravde imenuje sudske tumače i vještake na listu sudskih tumača odnosno vještaka koje sudovi
koriste u postupcima pred sudom.

Sredstva za rad sudova osiguravaju se u proračunu Republike Srpske.

Upravni nadzor nad radom sudova vrši Ministarstvo pravde, osim dijela koji se odnosi na računovodstvene
poslove za što su nadležni interni revizori i ovlašteni djelatnici iz finansijske oblasti.

U postupku disciplinske odgovornosti za službenike i namještenike primjenjuje se Uredba o stegovnoj i

materijalnoj odgovornosti u republičkim organima uprave Republike Srpske.
 V

INSTITUCIJA TUŽILAŠTVA

U Bosni i Hercegovini, institucija tužioca je ustrojena na nivou BiH, Fedeeracije BiH, Republike Srpske i
Brčko Distrikta.

57. Tužilaštvo na nivou bosne i Hercegovine:

U Ustavu se ne spominje.tužilaštvo BiH je utemeljeno na zakonu koji je nametnuo Visoki predstavnik u BiH,
a kasnije usvojila Parlamentarna skupština.

Tužilaštvo BiH ima glavnog tužioca, četiri zamjenika glavnog tužioca i određen broj tužioca.

Sa tužilaštvom rukovodi glavni tužilac, a u radu mu pomažu njegovi zamjenici. Glavnog tužioca mijenja
njegov zamjenik kojeg odredi Visoko sudsko i tužilaćko vijeće.

Glavni tužioc i njegovi zamjenici imenuju se iz reda tužioca. Mandat im je 6 godina. Mogu se imenovati
ponovo, ako se ne imenuju onda ostaju tužioci. Tužioci se imenuju doživotno, to jeste do starosne dobi od 70
godina.

Unutrašnji sistem uređen je Pravilnikom o Tužilaštvu koji donosi glavni tužilac uz odobrenje Kolegija tužioca i
Visokog sudskog i tužolačkog vijeća.

U tužilaštvu BiH postoje dva odjela: Posebni odjel za ratne zločine i posebni odjel za organizovani kriminal,
privredni kriminal i korupciju. Na čelu odjela je voditelj koji ima zamjenika iz tog dijela.

58. Nadležnosti tužilaštva:

1. Tužilaštvo je nadležno za otkrivanje i gonjenje počinioca krivičnih dijela, za provođenje istrage za krivična
djela za koje je nadležan Sud BiH

2. Tužilaštvo je nadležno za zaprimanje zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima,

sukladno zakonima, multilateralnim i bilatelarnim sporazumimma i konvencijama, uključujući zahtjeve sudova
ili tijela na području BiH i drugih država za izručenje ili predaju traženih osoba, odnosno zahtjeve
međunarodnih sudova ili tribunala

3. Posebni odjeli, poduzimaju zakonima određene mjere za ispitivanje i gonjenje počinitelja krivičnih djela
ratnih zločina, organizovanog kriminala, privrednog kriminala i korupcije, kada je navedenim zakonima za ta
djela predviđena nadležnost Suda Bosne i Hercegovine,

4. Izjavljivanje redovnih i vanrednih pravnih lijekova propisanih zakonom

Dodatni poslovi su:

1. Na kraju svake budžetske godine glavni tužilac sastavlja statistički pregled svojih aktivnosti koje se
odnose na:
a) nerješene i rješene predmete (opis krivičnog djela, datum činjenja djela, ime, prezime i datum
rođenja navodnog počinitelja, datum evidentiranja)
b) broj predmeta koji pristižu u tekućoj godini
c) datum i vrstu konačne ili privremene odluke u neriješenim predmetima u Tužilaštvu
d) datum i vrstu konačne ili privremene odluke u predmetima pod optužnicom u Sudu Bosne i Hercegovine,
odnosno nakon izricanja sudske presude
2. Na kraju svake budžetske godine glavi tužioc na temelju statističkog pregleda izvještava Parlamentarnu
skupštinu BiH. Obrazlaže stanje kriminaliteta u Bosni i Hercegovini i ukazuje na tendencije u njegovom
kretanju. Može predložiti prijedloge zakonskih reformi.

3. Tužilac Federacije, RS i Brčko Distrikta BiH daju glavnom tužiocu potrebne podatke u svrhu navedenu pod
2

4. Voditelj svakog posebnog odjela izvješćuje o svojim aktivnostima. Njihov se izvještaj uvrštava u izvještava
utvrđena stavkom 2.

Kolegij tužilaštva čine glavni tužioc, zamjenici i tužioci.

Uslovi za imenovanje glavnog tužioca i zamjenika jeste državljanstvo Bosne i Hercegovine, položen
pravosudni ispit i 8 godina radnog iskustva kao sudija, tužioc ili advokat ili posjedovanje drugog relevantnog
pravnog iskustva nakon položenog ispita. Za tužilaštvo je potrebno 5 godina radnog iskustva nakon
položenog pravosudnog ispita.

59. Tužilaštvo na nivou Republike Srpske – u RS se zove Javno tužilaštvo:

U Republici Srpskoj Tužilaštvo je ustavna kategorija.

Zakon o javnom tužilaštvu Republike Srpske je donešen 2016. godine. Ovim zakonom se uređuje
organizacija, nedležnost i ovlaštenja tužilaštva, uslovi i mandat za vršenje tužilačke funkcije, pitanje
uređivanja tužilačke uprave, kao i sredstva za rad tužilaštva u Republici Srpskoj.
Tužilaštva se osnivaju i ukidaju zakonom.

60. Ko vrši funkciju tužilaštva u RS:

Funkciju tužilaštva u republici Srpskoj vrše: glavni republički javni tužilac, zamjenik glavnog republičkog
javnog tužioca, zamjenik glavnog republičkog javnog tužioca – specijalni tužioc i republički javni tužioc u
Republičkom javnom tužilaštvu.

Funkciju tužilaštva vrše i glavni okružni javni tužilac, zamjenik glavnog okružnog javnog tužioca i okružni
javni tužilac u okružnim javnim tužilaštvima.

Glavne tužioce, njihove zamjenike i tužioce imenuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće.

Glavni republički i glavni okružni tužioc mogu imati najviše dva zamjenika. Broj zamjenika glavnih tužioca,
kao i broj tužioca određuje Visoko sudsko i tužilačko vjeće. Ukoliko glavni tužioc ima dva zamjenika onda
Visoko sudsko i tužilačko vijeće, na prijedlog glavnog tužioca, imenuje jednog od ta dva zamjenika za prvog
zamjenika.

61. Rukovođenje tužilaštvom u Republici Srpskoj:

Glavni republički tužilac rukovodi radom Republičkog javnog tužilaštva.

Glavni okružni tužilac rukovodi radom okružnog javnog tužilaštva.

Zamjenici glavnog tužioca i tužioci vrše poslove i zadatke koje im povjeri glavni tužilac i odgovaraju njemu za
te poslove.

Glavni republički tužioc vrši nadzor nad radom okružnih tužilaštava u cilju garantovaa zakonitosti i
učinkovitosti postupka. Na zahtjev glavnog republičkog tužilaštva, okružna tužilaštva obvezna su da dostave
izvještaje o predmetima sa detaljnim opisom poduzetih mjera. Glavni okružni tužioc jednom, a najmanje
jednom u 6 mjeseci, Republičkom tužilaštvu podnosi izvještaj o stanju kriminaliteta i rješavanju predmeta.

Tužioci imaju službene iskaznice, koje izdaje glavni republički tužilac.

Kolegij tužioca Republičkog tužilaštva čine glavni republički tužilac, zamjenici glavnog republičkog tužioca i
republički tužioci, a kolegij tužioca okružnog tužilaštva čine glavni okružni tužilac, zamjenici glavnog
okružnog tužioca i okružni tužioc.

Prošireni kolegij tužioca Republičkog tužioca čine glavni republički tužilac, zamjenici glavnog republičkog
tužioca, republički tužioci i glavni okružni tužioc.
Republički tužilac ima pravo i dužnost da u okviru ostvarivanja svojih funkcja, na vlastitu inicijativu ili na
zahtjev, izvješćuje Narodnu skupštinu Republike Srpske, Vladu Republike Srpske i predsjednika Republike
Srpske o primjeni krivičnog zakonodavstva u Republici Srpskoj, kao i o radu tužioca.

62. Nadležnosti i ovlaštenja:

Tužilaštva provode istražne radnje i gone učinitelje krivičnih djela sukladno zakonima RS i ulažu pravna
sredstva za zaštitu ustavnosti i zakonitosti.

Glavni okružni tužioci obavještavaju glavnog republičkog tužioca ukoliko se u njihovoj praksi postavi pitanje
ustavnosti zakona. Glavni republički tužilac pred Ustavnim sudom RS pokreće postupak za ocjenu ustavnosti
zakona RS koji se primjenjuju u krivičnim postupcima, ukoliko se u praksi postavi pitanje ustavnosti.

Glavni republički tužilac rješava o sukobu nadležnosti između okružnih tužilaštava.

Glavni republički tužilac može davati opšte ili ponaosobne obvezne naputke okružnim tužilaštvima, provoditi
krivične istrage i gonjenje pred okružnim i osnovnim sudovima kad god drži da okružna tužilaštva ne
primjenjuju Krivični zakon RS...

Glavni republički tužilac može:

- predmete ili radnje iz djelokruga jednog okružnog tužilaštva može povjeriti drugom okružnom
tužilaštvu, a može bez obzira na nadležnost određenog okružnog tužilaštva, povjeriti pojedine
predmete pojedinim glavnim tužiocima, zamjenicima glavnim tužilaca ili tužiocima, a ima
pravo i dužnost davati obvezujuće naputke zamjeniku glavnog republičkog tužioca i tužiocu u svezi
s njihovim radom

- poduzeti određene radnje iz djelokruga zamjenika glavnog republičkog tužioca ili tužioca

- ovlastiti zamjenika glavnog republičkog tužioca ili tužioca da vodi pojedine predmete iz
djelokruga drugog zamjenika glavnog republičkog tužioca ili tužioca

- ovlastiti zamjenika glavnog republičkog tužioca ili tužioca da poduzima određene radnje iz
djelokruga drugog zamjenika glavnog republičkog tužioca ili tužioca

Obvezujući naputci za rad podrazumjevaju naputke opšteg karaktera glede rada i aktivnosti tužioca, kao i
posebne naputke za poduzimanje radnji u određenim predmetima. Naputke koje donosi glavni tužioc
obvezujućeg su karaktera.

63. Organizacija i rad tužilaštva:

Tužilaštva su Republičko tužilaštvo i okružna tužilaštva.

Republičko tužilaštvo je osnovano za teritori Republike Srpske, a okružna za područje okružnih sudova.

Na prijedlog glavnog republičkog tužioca, a nakon pribavljene saglasnosti vlade RS i mišljenja Visokog
sudskog i tužilačkog vijeća, ukoliko postoji žurna i neophodna potreba, glavni republički tužilac može donijeti
odluku o uspostavljanju ili ukidanju područnih kancelarija okružnog tužilaštva u određenim opštinama.

U ostvarivanju svojih funkcija tužilaštva su nadležna da postupaju, i to:

1. Republičko tužilaštvo – pred svim sudovima Republike Srpske, a kad pokreće postupak ustavnosti i
pred Ustavnim sudom RS

2. okružna tužilaštva – pred osnovnim i okružnim sudovima

Tužioci obavljaju svoju ulogu u tužilaštvima u kojima su izabrani.

Ako je glavni republički tužilac odsutan, onda ga mijenja zamjenik glavnog republičkog tužioca, a ako nema
ni zamjenika onda tužilac sa najviše radnog iskustva. Ukoliko je glavni republički tužilac odsutan više od
mjesec onda se iz reda tužioca imenuje vršilac dužnosti do izbora glavnog tužioca. Isto je i za okružna
tužilaštva.
Tužioci ne mogu biti krivično gonjeni, uhapšeni ili zadržani u pritvoru niti mogu odgovarati u građanskom
postupku za mišljenje koje daju ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti.
64. Uslovi i mandat za vršenje tužilačke funkcije:
Za tužioca može biti imenovana osoba koja ispunjava sledeće uslove:
1. da je državljanin BiH
2. da isunjava opšte zdravstvene uslove za obavljanje poslova tužioca,
3. da ima diplomu pravnog fakulteta iz BiH ili bivše SFRJ stečenu do 6.04.1992. godine ili nekog
drugog pravnog fakulteta, pod uslovom da je diploma koju je izdao taj fakultet nostrificirana
sukladno zakonu
4. da ima položen pravosudni ispit u BiH ili u bivšoj SFRJ do 6.04.1992. godine ili u nekoj drugoj
državi, po uslovom da je uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu nostrifikovano sukladno
zakonu

Za okružnog tužioca može biti imenovana osoba koja osim gore navedenih uslova ima najmanje 3 godine
iskustva u radu na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita, a glavni okružni tužilac i
zamjenik 5 godina. Biraju se na mandat od 5 godina i mogu se ponovo birati.

Republički tužilac uz navedene uslove mora imati najmanje 5 godina iskustva u radu kao sudija, tužilac,
advokat ili drugo relevantno pravno iskustvo nakon pravosudnog ispita. Glavni republički tužilac i njegov
zamjenik se biraju na mandat od 6 godina i mogu se ponovo birati.

65.Unutrašnja organizacija tužilaštva:

Organizacija Republičkog tužilaštva i okružnih tužilaštava, broj administrativno-tehničkog osoblja i uslovi za
obavljanje poslova utvrđuju se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i poslovanju tužilaštava Republike
Srpske. Pravilnik donosi glavni republički tužilac uz pribavljeno mišljenje Kolegija tužioca Republičkog
tužilaštva i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća., a uz saglasnost Ministarstva.

66. Tužilačka uprava:

Ministarstvo ima ovlaštenja:
1. vrši nadzor i prati primjenu ovog zakona i drugih propisa koji se odnose na organizaciju i
poslovanje tužilaštva,
2. prati obavljanje poslova tužilačke uprave,
3. daje saglasnost na pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i poslovanju tužilaštva Republike
Srpske, kojim se uređuju unutrašnja organizacija i sistematizacija radnih mijesta u Republičkom
tužilaštvu, okružnim tužilaštvima i Posebnom odjeljenju za suzbijanju korupcije, organizovanog
i najtežih oblika privrednog kriminala,
4. sarađuje sa glavnim republičkim tužiocom i glavnim okružnim tužiocem u rješavanju pritužbi
koje prima Ministarstvo, a koje se odnose na tužilačku upravu,
5. daje prijedloge glavnom republičkom tužiocu i s njim sarađuje radi unapređivanja organizacije i
poslovanja tužilaštva,
6. prikuplja statističke podatke o radu tužilaštva,
7. osigurava materijalne uslove za rad tužilaštva,
8. vrši i nadležnosti u svezi s proračunom za rad tužilaštva sukladno zakonu,

Glavni republički tužilac podnosi objedinjene godišnje izvještaje o radu za sva tužilaštva Ministarstvu i
Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

Ukoliko ministarstvo utvrdi da postoje određene nepravilnosti, o tome će obavjestiti glavnog republičkog
tužioca i rješenjem naložiti otklanjanje uočenih nepravilnosti ili pokretanje postupka za
utvrđivanjeodgovornosti.

Ministarstvo vrši inspekciju rada tužilaštva, kao i finansijsku reviziju, ne utičući na rad i ovlaštenja tužioca
utvrđene zakonom.

67. Djelatnici tužilaštva:

Djelatnici tužilaštava su svi zaposleni u tužilaštvu osim tužioca. Struktura djelatnika se određuje prema
poslednjem popisu što se tiče nacionalne strukture. Ako zakonom nije drugačije određeno onda se na
djelatnike tužilaštva primjenjuju propisi o radnim odnosima djelatnika u republičkim organima
uprave.tužilaštva mogu imati tajnika koji pomaže tužiocu.

Stručni saradnici i pripravnici u tužilaštvu RS:

Stručni saradnici se biraju na neodređeno vrijeme putem konkursa. Njihov broj određuje glavni republički
tužilac.
Stručni saradnici mogu vršiti sve radnje u postupcima za izdavanje krivičnih naloga pred sudovima sukladno
zakonu, a na temelju zahtjeva i posebne ovlasti glavnog okružnog tužioca. Edukacija stručnih saradnika vrši
se sukladno programu edukacije, koju utvrđuje Centar za edukaciju sudija i tužioca Republike Srpske.

U Okružno tužilaštvo za stručnog saradnika može biti imenovan diplomirani pravnik sa položenim
pravosudnim ispitom i sa najmanje 2 godine radnog iskustva na pravnim poslovima.

Pripravnici se zapošljavaju na određeno vrijeme koje nije duže od 2 godine.

68. Sredstva za rad tužilaštava:

Tužilaštva imaju svoj budžet koji je sastavni dio budžeta Republike Srpske.
Prijedlog budžeta izrađuje tužilaštvo sukladno Zakonu o proračunskom sistemu RS. Prijedlog budžeta se
dostavlja Ministarstvu u zakonu utvrđenom roku. Prijedlog budžeta, usaglašen za sva tužilaštva, Ministarstvo
dostavlja Visokom sudskom i tužilačkom vijeću radi davanja možebitnih sugestija.

69. Specijalno tužilaštvo:

U Republici Srpskoj postoji i Specijalno tužilaštvo za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala pri
Okružnom tužilaštvu Banja Luka. To tužilaštvo zastupa predmete tužilaštva pri Okružnom sudu u Banjoj Luci
i Posebnom vijeću za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala pri Vrhovnom sudu Republike
Srpske. Njime rukovodi glavni specijalni tužilac koji ima jednog zamjenika i određen broj specijalnih tužioca.
 VI

VISOKO SUDSKO I TUŽILAČKO VIJEĆE

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće je utemeljeno zakonom na razini Bosne i Hercegovine, koji je donesen na
temelju prijenosa nadležnosti u ovom dijelu sa entiteta na razinu države. Nema ga u ustavu.

70. Zadatak Vijeća:

Vijeće kao neosivno i samostalno tijelo ima zadatak osigurati nezavisno, nepristrasno i profesionalno
pravosuđe u cijeloj Bosni i Hercegovini.

71. Ko čini Vijeće:

Vijeće čini 15 članova, od kojih se jedan bira ispred Suda BiH. Tužilaštva BiH, Vrhovnog suda Federacije
BiH, Vrhovnog suda RS, Federalnog tužilaštva Federacije BiH, Republičkog tužilaštva Republike Srpske,
kantonalnih/opštinskih sudova u Federaciji BiH, okružnih/osnovnih sudova u Republici Srpskoj, Pravosudnog
povjerenstva Brčko Distrikta, Odvjetničke komore Federacije BiH, Advokatske komore RS, jedan ispred
Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i jedan ispred Vijeća ministara BiH. Mandat traje 4 godine i
može se još jedanput obnoviti.

Na čelu Vijeća je predsjednik kojeg bira Vijeće prostom većinom glasova i dva podpredsjednika koji ne mogu
biti iz istog konstitutivnog naroda.

Stručne, administrativne i finansijske poslove za Vijeće, obavlja Tajništvo Vijeća.

Vijeće se finansira iz budžeta Bosne i Hercegovine.

72. Koja su glavna ovlaštenja Vijeća:

Glavna ovlaštenja vijeća su:
- imenovanje sudija, uključujući i predsjednike sudova, dodatnih sudija i sudija porotnika na svim
razinama u Bosni i Hercegovini, osim ustavnih sudova
- imenivanje glavnog tužioca, zamjenika glavnog tužioca i tužioca na svim nivoima u BiH,
- razrješenje sudija i tužilaca,
- davanje prijedloga nadležnim tijelima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj za imenovanje
sudija ustavnih sudova entiteta,
- prima pritužbe protiv sudija i tužioca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku
odgovornost i izriče disciplinske mjere
- odlučuje o privremenom udaljavanju sudija ili tužilaca, nadzire stručno usavršavanje i sarađuje
u toj oblasti sa centrima za edukaciju,
- odlučuje o pitanjima nespojivosti drugih dužnosti sudija ili tužioca,
- privremeno upućuje na rad u drugi sud ili tužilaštvo,
- sudjeluje u izradi godišnjg budžeta,
- utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca,
- vodi i koordinira informacijski sistem,
- utvrđuje broj sudija i tužilaca nakon konsultacije s predsjednikom suda/glavnim tužiocom,
ministarstvima pravde i finansija,
- daje mišljenje o nacrtima zakona i propisa iz oblasti pravosuđa,
- objavljuje etički kodeks sudija i tužioca i druge poslove utvrđene zakonom,
 VII

ZAKON O ZABRANI DISKRIMINACIJE

Ovim zakonom se utvrđuje odgovornost i obveza svih tijela vlasti (zakonodavane, sudske i izvršne), pravnih
osoba i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja, da svojim djelovanjem omoguće zaštitu i stvaranje uslova za
jednako postupanje bez diskriminacije kao i sistem zaštite od diskriminacije.

73. Šta je diskriminacija:

Diskriminacijom se smatra svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili
davanje prednosti bilo kojoj osobi ili skupini osoba i onima koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi, ako je to
zasnovano na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke i nacionalne pripadnosti, invaliditet, dob
ili socijalnog porjekla, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, nacionalne manjine, obrazovanja ili
društvenog položaja i spola, seksualne orjentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svako
drugo različito postupanje koje ima za cilj ugrožavanje ili priznavanje prava na ravnopravnoj osnovi.

Postoji i pozitivna diskriminacija koja nije kažnjiva (prednost invalidima u zapošljavanju...).

74. Oblici diskriminacije:

Postoje dva glavna oblika diskriminacije:

a) neposredna diskriminacija – svako različito postupanje po svim osnovama koje se smatraju

diskriminacijom

b) posredna diskriminacija – svaka situacija u kojoj bi naizgled neutralna odredba ili praksa
dovela ili mogla dovesti nekog u nepovoljniji ili manje povoljan položaj u odnosu na druge osobe.

Ostali oblici diskriminacije su:

- uznemiravanje,
- seksualno uznemiravanje,
- mobing,
- segregacija...

Primjer segregacije je 2 škole pod jednim krovom.

Teži oblici diskriminacije su višestruka diskriminacija, ponovljena diskriminacija, produžena diskriminacija.

75. Institucije nadležne za zaštitu od diskriminacije:

Centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije je Ombudsman za ljudska prava Bosne i
Hercegovine.

Ombudsman je nadležan da zaprima pojedinačne i skupne žalbe u svezi s diskriminacijom, davanje

potrebnih obavještenja žaliteljima, uključujući pouku o njihovim pravima, predlaganje postupka medijacije,
prikupljanje i analiza statističkih podataka o slučajevima diskriminacije, podnošenje godišnjih i vanrednih
izvještaja o pojavama diskriminacije Parlamentarnoj skupštini, informisanje javnosti...

Ombudsmani provode istražni postupak sukladno posebnim propisima, rade na promicanju ovog Zakona,
informisanju javnosti, podižu svijest...
Institucija Ombudsmana uspostavlja poseban odjel koji se bavi isključivo predmetima navodne diskriminacije
za što se osiguravaju u budžetu BiH posebna sredstva. Sve institucije u BiH su dužne sarađivati sa
Ombudsmanom. Institucije su dužne voditi i evidenciju prijavljene diskriminacije i tepodatke dostavljati
Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje će najmanje jedanput godišnje pripremiti izvještaj Vijeću
ministara, a preko njega i Parlamentarnu skupštinu BiH.

76. Postupci za zaštitu od diskriminacije:

Svako ko smatra da je žrtva diskriminacije može tražiti zaštitu svojih prava putem sudskih i upravnih
postupaka.

Mogu se podnijeti tri vrste tužbi:

a) tužba za utvrđivanje diskriminacije
b) tužba za zabranu diskriminacije ili otklanjanje diskriminacije,
c) tužba za naknadu štete

Može se tražiti i da se presuda kojom je utvrđena diskriminacija objavi u štampanim ili elektronskim medijima
na trošak tuženika. Sud će usvojiti zahtjev za objavu presude ako je došlo do povrede prava na jednako
postupanje posredstvom medija.

Sud objavljuje presudu u cijelosti.

Sudovi su u ovim postupcima dužni na žurno postupanje.

O ovim tužbama odlučuje nadležni sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku koji se
primjenjuje u BiH i to tako da je pored opšte mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem području tužitelj
ima prebivalište ili boravište, te sud u mjestu u kojem se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije.

Za ove sporove nadležni su sudovi opšte mjesne nadležnosti u entitetima i u Brčko Distriktu. U ovim
postupcima je uvijek dopuštena revizija i to u roku od tri mjeseca od uručenja drugostepene presude. Rok za
podnošenje tužbe je 3 godine od dana saznanja o učinjenoj povredi prava, a najduže 5 godina od učinjene
povrede.

Važno je znati da je teret dokazivanja na tuženom.

77. Zaštita osoba koje prijavljuju diskriminaciju (viktimizacija):

Viktimizacija je oblik diskriminacije koji je zabranjen, a sastoji se u tome da onaj ko je prijavio diskriminaciju ili
namjerava prijaviti, svjedočiti diskriminaciji, odbio nalog za diskriminaciju, ili ponudi informacije o
diskriminaciji, biva predmet nepovoljnog postupanja odnosno snosi posljedice.
 VIII

ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI POLOVA

U BOSNI I HERCEGOVINI

78. Šta reguliše Zakon o ravnopravnosti polova:

Ovim zakonom se reguliše i štiti ravnopravnost polova, garantuju jednake mogućnosti i ravnopravan tretman
svih osoba bez obzira na pol i zaštita od diskriminacije po ovom osnovu. Puna ravnopravnost se garantuje u
svim sferama društvenog života (obrazovanje, privreda, zapošljavanje i rad, socijalna i zdravstvena zaštita,
sport, kultura...

79. Diskriminacija po osnovu pola:

Podrazumjeva da se neko stavi u nepovoljniji položaj radi spola.
U ovom slučaju diskriminacija može biti:
- izravna,
- neizravna,
- uznemiravanje,
- seksualno uznemiravanje,
- poticanje na diskriminaciju i
- nasilje po osnovi spola.

a) izravna diskriminacija postoji ako je osoba ili skupina osoba tretirana nepovoljnije u odnosu na drugu
osobu, u istoj situaciji radi spola,
b) neizravna diskriminacija postoji kada prividno neutralna pravna norma ili praksa, u suštini dovodi do
različitog postupanja i stavlja jedan spol u nepovoljniji položaj od dugog,
c) uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje utemeljeno na spolu kojim se želi povrijediti
dostojanstvo osobe i stvoriti degradirajuće i ponižavajuće ili uvredljivo okružje temeljem spola,
d) seksualno uznemiravanje je svaki neželjeni oblik verbalnog, ili neverbalnog ili fizičkog ponašanja
spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe, i kad to ponašanje stvara zastrašujuće,
degradirajuće i ponižavajuće ili uvrjedljivo okružje.

80. Šta je viktimizacija:

Viktimizacija je oblik diskriminacije koji postoji kada se osoba dovede u nepovoljniji položaj zbog odbijanja
razloga za diskriminatorsko postupanje, prijave diskriminacije, svjedočenje u postupku zaštite od
diskriminacije po osnovu spola, dakle kao žrtva snosi posljedice.

81. Posebna područja zaštite od diskriminacije temeljem pola:

1. Obrazovanje
2. Upošljavanje, rad i pristup svim oblicima resursa
3. Socijalna zaštita
4. Zdravstvena zaštita
5. Sport i kultura
6. Javni život
7. Mediji
8. Sudska zaštita

82. Obveze nadležnih organa vlasti:

Sva tijela javne vlasti na svim nivoima počev od državnih do jedinica lokalne samouprave dužna su poduzeti
sve odgovarajuće mjere radi provedbe odredaba propisanih ovim zakonom Gender akcijskim planom BiH, a
posebno: donošenje program mjera radi ostvarenja ravnopravnosti polova, donošenje novih ili izmjenu
postojećih zakona radi usklađivanja sa Zakonom, provedba aktivnosti i mjera Gender akcijskog plana BiH,
osiguranje prikupljanja i vođenja statističkih podataka...

83. Praćenje nadzora nad provedbom Zakona:

Nadzor nad provedbom Zakona vrši Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, tako da se u okviru
Ministarstva osniva Agencija za ravnopravnost polova BiH, a prema posebnoj odluci koju donosi Vijeće
ministara na prijedlog resornog ministra.
 IX

PRVOBRANILAŠTVO

84. Prvobranilaštvo na nivou Bosne i Hercegovine:

Ne navodi se u Ustavu BiH kao institucija, ali je ono formirano na nivou BiH zakonom koji je donešen od
strane Parlamentarne skupštine.

Prema ovom Zakonu, prbobranilaštvo je nadležno osigurati da država BiH raspolaže efikasnom zakonskom
zaštitom i zastupanjem u zaštiti njezinih Ustavom utvrđenih nadležnosti, interesa i prava.

Na nivou države postoje prvobanioc, dva zamjenika, te određen broj pomoćnika. Oni ne mogu biti iz istih
konstitutivnih naroda.

Za prvobranioca ili njegovog zamjenika može biti izabrana osoba koja je državljanin BiH, ima položen
pravosudni ispit i iskustvo u radu, nakon položenog ispita, u pravosudnim ili državnim tijelima ili privredi,
najmanje osam godina, a za pomoćnika najmanje 5 godina.

Imenuju se od strane Vijeća ministara na mandat od 4 godine i mogu biti ponovo imenovani. Pomoćnike
imenuje prvobranitelj, u skladu sa odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama BiH.

Finansiraju se iz budžeta Bosne i Hercegovine.

85. Nadležnosti državnog prvobranilaštva su:

1. Vrši poslove pravnog savjetovanja i zakonskog zastupanja BiH

2. Vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskog interesa BiH, njezinih institucija, javnih agencija, javnih
korporacija i drugih organizacija Bosne i Hercegovine utvrđenih zakonom Bosne i Hercegovine

3. Prvobranilaštvo zastupa Vijeće ministara pred Ustavnim sudom BiH

4. Zastupanje BiH i pravnih osoba Prvobranilaštvo naročito vrši pred Sudom BiH i institucijama BiH u
upravnom postupku, pred sudovima i drugim tijelima u entitetima, kao i pred Sudom Brčko distrikta i tijelima
uprave u Brčkom u upravnim stvarima, sukladno zakonima Bosne i Hercegovine

5. Prvobranilaštvo može zastupati pravne osobe koje su tužene u upravnom sporu, ako ga one na to ovlaste

6. Prvobranilaštvo zastupa BiH, njezine institucije, javne agencije, javne korporacije i druge organizacije BiH i
pred međunarodnim sudovima, sudovima drugih država, međunarodnim arbitražama i tijelima drugih država i
pred arbitražom koja je predviđena članom 8. Sporazuma između država članica Sjeveroatlanskog ugovora
o pravnom položaju njihovih snaga
7. Ako prema propisima strane države Pravobranilaštvo ne može zastupati onda će Vijeće ministara ovlastiti
drugu osobu koja će vršiti zastupanje u skladu sa propisima te države

8. Pravobranilaštvo može, a po njihovom zahtjevu, zastupati entitete i ditrikt pred inostranim sudovima,
arbitražama, tribunalima i drugim inostranim državnim tijelima i organizacijama.

9. Ako pravobranilaštvo treba po zakonu zastupati stranke čiji su interesi suprotni, a ako je jedna od stranaka
BiH, onda će pravobranilaštvo zastupati BiH
10. Ako pravobranilaštvo treba po zakonu zastupati stranke čiji su interesi suprotni, a nijedna od tih stranaka
nije BiH, onda neće nikoga zastupati

11. Institucije BiH, javne agencije, javne korporacije i druge organizacije BiH utvrđene zakonom BiH dužne
su pravovremeno obavjestiti Prvobranilaštvo o slučajevima u kojima je ono ovlašteno da ih zastupa i ulaže
pravna sredstva i preuzima druge zakonom određene pravne radnje, te da mu dostave svu dokumentaciju

12. Pravobranilaštvo preuzima pravne radnje i sredstva za ostvarivanje dužnosti i na vlastitu inicijativu

13. Pruža stručnu pomoć u rješavanju imovinskopravnih pitanja i daje mišljenja u vezi sa zaključivanjem
ugovora imovinskopravne naravi

14. Pravne osobe određene zakonom dužne su pribaviti mišljenje Pravobranilaštva prije zaključenja ugovora
o kupoprodaji, zamjeni, zakupu, prijenosu na privremeno ili trajno korištenje stvari, uz naknadu ili bez
naknade, ugovora o koncesiji, ugovora o građenju i udruživanju sredstava za građenje, kao i drugih ugovora
kojima se raspolaže stvarima, odnosno materijalnim pravima ili pri pribavljanju stvari u vlasništvu BiH, osim
ako je vrijednost predmeta takvog ugovora ispod vrijednosti koju u pismenoj formi odredi pravobranitelj

15. Zključeni ugovor imovinskopravne naravi pravne osobe određene zakonom dužne su dostaviti
Pravobranilaštvu u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora

16. Ako Pravobraniteljtvo smatra da je zaključeni ugovor ništavan , podnijet će Sudu BiH tužbu za
utvrđivanje ništavnosti, a u slučaju da ugovorena cijena ne odgovara prometnoj vrijednosti, podnijet će tužbu
za raskid ili izmjenu ugovora

17. U postupku donošenja zakona i drugih propisa kojima se uređuju imovinskopravni odnosi, a stiču prava i
stvaraju obveze prema stvarima u vlasništvu BiH, obvezno se pribavlja mišljenje Pravobraniteljstva

18. Kada Pravobraniteljstvo smatra da ne treba pokrenuti postupak pred sudom ili drugim tijelom ili treba
povući tužbu ili se odreći tužbenog zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke ili zaključiti poravnanje, od
subjekta kojeg zastupa zatražiće se stav o daljnjem postupku. Ako se ne postigne saglasnost u mišljenju ili
ako subjekt koji je zastupan ne odgovara u određenom roku, konačnu odluku donosi Kolegij
Pravobraniteljstva i o tome obavještava subjekt koji zastupa.
 Х

INSTITUCIJA OMBUDSMANA

86. Prvo uspostavljanje u svijetu institucije ombudsmana:

Institucija ombudsmana prvi put je uvedena u Švedskoj 1809. godine.

87. Kako tretira Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, instituciju ombudsmana:
Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, instituciju ombudsmana tretita u Aneksu 6 Sporazum o ljudskim
pravima, a indirektno u Aneksu 4 Ustava u članu 2.1. upućujući na Povjerenstvu za ljudska prava za Bosnu i
Hercegovinu.

Sporazum o ljudskim pravima u okviru Povjerenstva za ljudska prava predvidio je dvije institucije i to:
Ombudsman za ljudska prava i Dom za ljudska prava. Obe ove institucije su prema Aneksu 6, bile
međunarodnog karaktera, tj. Planirano je da se nakon izvjesnog vremena tranzicije transformišu u domaće
institucije, što je i učinjeno, tako da sada Ombudsman BiH djeluje na temelju Ustava BiH i zakona isključivo
kao domaća institucija.

88. Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine:

Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine donijela je Parlamentarna skupština BiH
3.6.2002. godine. Prema ovom Zakonu institucija Ombudsmana je nezavisna institucija uspostavljena s
ciljem promovisanja dobre uprave i vladavine prava, zaštite i sloboda fizičkih i pravnih osoba, kako je
zagarantovano Ustavom BiH i međunarodnim dokumentima kao sastavnim dijelom Ustava BiH, koja će, stim
u vezi, nadgledati aktivnosti institucija BiH, njezinih entiteta i Brčko Distrikta.

89. Ko čini instituciju Ombudsmana:

Instituciju ombudsmana čine 3 osobe koje imenuje Parlamentarna skupština BiH. Biraju se na mandat od 6
godina i iz reda tri konstitutivna naroda, s tim da jedan može biti izabran iz reda Ostalih. Rotiraju se svake 2
godine na mjestu predsjedavajućeg. Mogu ponovo biti birani.

Uslovi za imenovanje su da je lice državljanin BiH, da ima položen pravosudni ispit i 10 godina staža u
pravnoj struci. Takođe da je dobar poznavatelj područja ljudskih prava i građanskih sloboda, te osoba koja
ima visok moralni ugled.

90. Zadaci institucije Ombudsmana:

Institucija razmatra predmete koji se odnose na slabo funkcionisanje ili povrede ljudskih prava i temeljnih
sloboda koje je počinilo bilo koje tijelo vlade. Djeluje nakon prijema žalbi, ali može i edž officio.. Može
preduzimati opšte istrage, preporučiti opšte ili pojedinačne mjere, provoditi istrage u vezi sa slabim
funkcionisanjem sudskog sistema, a ima pravo uvida i u tajne dokumente. Sva tijela javne vlasti dužna su
dati odgovore ombudsmanima na njihovo traženje, te sarađivati s njima.

Na kraju obrade nekog slučaja, ombudsmani, kao svoj konačni akt, daju preporuku tijelima vlasti radi
otklanjanja uočenih kršenja vladavine prava i ljudskih prava.

Ombudsmani jednom godišnje dostavljaju izvještaj Parlamentarnoj skupštini BiH, Predsjedništvu BiH,
Parlamentima entiteta, a koji se tiče zaštite ljudskih prava i sloboda i o vladavini prava uopšte.

Sjedište Institucije je u Banja Luci, a odjeli su u Mostaru, Sarajevu i u Brčko Distriktu.

Institucije ombudsmana na nivou entiteta prestale su s radom.

 ХI

ADVOKATURA U BOSNI I HERCEGOVINI

Na nivou Bosne i Hercegovine nema organizovanih institucija advokature. One su organizovane na nivou
entiteta. Ustav Republike Srpske, za razliku od Sutava Federacije BiH, ima odrednicu o advokaturi u
Republici Srpskoj, iako je suštinski ona uređena zakonom.

91. Advokatura na nivou Republike Srpske:

Član 131. Ustava Republike Srpske: „Advokatura je samostalna i neovisna djelatnost i služba koja pruža
pravnu pomoć.

Organizacija i rad advokature uređuje se zakonom.

Na temelju ove ustavne odredbe donešen je Zakon o advokaturi u Republici Srpskoj kojim je advokatura
uređena kao samostalna i nezavisna služba pružanja pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama.

Samostalnost i nezavisnost se ostvaruje:

- samostalnim i nezavisnim obavljanjem advokature,
- pravom stranke na slobodan izbor advokata,
- organizovanjem advokata u Advokatsku komoru kao samostalnu i nezavisnu organizaciju advokata
RS,
- donošenjem opštih akata komore,
- odlučivanjem u prijemu u advokaturu,
- odgovornost i prestanak prava na bavljenje advokaturom,
- donošenje statuta i drugih opštih akata.

Pružanje pravne pomoći je davanje usmenih i pismenih pravnih savjeta i mišljenja, sastavljanje tužbi,
prijedloga i drugih podnesaka, zahtjeva, molbi, pravnih lijekova, predstavki, sastavljanje ugovora,
zavještanja, poravnanja, izjava, opštih i pojedinačnih akata i drugih isprava, zastupanje i obrana fizičkih i
pravnih osoba, posredovanje radi zaključenja pravnog posla ili mirnog rješavanja spora i spornog odnosa,
obavljanje i drugih poslova pravne pomoći u ime i za račun domaće i strane fizičke i pravne osobe.

92. Ko je advokat:
Zakon traži tri uslova da bi se neko mogao smatrati advkokatom:
To su:
- da je ta osoba upisana u imenik advokata Advokatske komore
- da je položila advokatsku zakletvu i
- da se bavi advokaturom

93. Uslovi za bavljenje advokaturom:

Pravo se stiče upisom u imenik advokata i polaganjem advokatske zakletve.

Postupak upisa se pokreće zahtjevom zainteresovane osobe, koja mora da ispunjava sledeće uslove: - da
je državljanin BiH i RS, da je diplomirao na pravnom fakultetu u BiH odnosno RS ili stekao zvanje
diplomiranog pravnika (240 ECTS bodova),
- da je diplomirao na bilo kojem fakultetu u SFR Jugoslaviji do 22.maja 1992. godine, a ako je
diplomirao u stranoj državi da je izvršeno priznavanje te diplome,
- da je položio pravosudni ispit,
- da je položio advokatski ispit u RS,
- da ima dvije godine radnog iskustva poslije položenog pravosudnog ispita na pravnim poslovima u
advokaturi, pravosuđu, notarijatu, organu uprave ili pravnoj osobi,
- da ima opštu zdravstvenu i potpunu poslovnu sposobnost,
- da nije osuđivan za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za bavljenje advokaturom.
- da nije u radnom odnosu u trenutku upisa u imenik,
- da ne obavlja neku registriranu djelatnost,
- da nema status zastupnika, direktora ili predsjednika upravnog odbora u pravnoj osobi, člana ili
predsjednika izvršnog odbora banke, zastupnika državnog kapitala, stečajnog upravnika, prokuriste i
osobe koja ugovorom o radu ima utvrđenu zabranu konkurencije,
- da ima osiguran radni prostor i da je dostojna za obavljanje advokature.

Kandidat koji je obavljao poslove advokata, suca ili tužioca, funkciju prvobranioca ili zamjenika i poslove
notara najmanje 5 godina, kao i osobe koje su oslobođene polaganja pravosudnog ispita, ne polažu
advokatski ispit.

Ako kandidat ispunjava uslove za upis, komora će donijeti odluku o upisu u roku 30 dana.

Nakon upisa u roku 30 dana se organizuje polaganje advokatske zakletve pod uslovom prethodno uplaćene
upisnine za stranog državljanina uslov je još da podnese dokaz o zaključenom ugovoru oosiguranju od
profesionalne odgovornosti i u RS. I domaći državljanin koji je upisan u advokatski imenik je u roku od 3
dana dužan zaključiti ugovor o osiguranju za štetu za profesionalnu odgovornost.

Advokatska zakletva se polaže pred predsjednikom komore ili osobom koju on ovlasti. Istog dana se izdaje i
advokatska legitimacija (ID kartica) koja sadrži osnovne podatke o advokatu s njegovom fotografijom.

Odluka o upisu se poništava ako kandidat ne položi zakletvu, ako se sazna da nisu bili ispunjeni uslovi za
donošenje odluke o upisu te ako ne zaključi ugovor o osiguranju.

Za strane advokate postoje dva upisnika. Upisnik A u koji se upisuju strani advokati koji su položili
pravosudni u RS ili BiH i advokatski ispit u RS, a u upisnik B svi drugi koji ispunjavaju uslove koji se ne
odnose na završetak pravnog fakulteta u RS ili BiH, odnosno uslove iz upisnika A.

94. Prava i dužnost advokata:

Dužan je da se stvarno i stalno bavi advokaturom, pravnu pomoć pruža stručno i savjesno, čuva advokatsku
tajnu, te u privatnom i profesionalnom životu čuva ugled advokature.

Advokat slobodno odlučuje da li će prihvatiti pružanje pravne pomoći osim ako ga kao advokata postavi sud,
drugi državni organ ili Advokatska komora, u skladu sa zakonom.

Advokat upisan u imenik Advokatske komore Federacije BiH ima pravo da se bavi advokaturom i na teritoriji
RS, ali nema pravo osnivanja poslovnih jedinica, predstavništava i sl.

95. Kad advokat može odbiti pružanje pravne pomoći:

Može odbiti ako je:
- zastupao u istoj pravnoj stvari suprotnu stranku,
- ako je član ili bio član zajedničkog advokatskog društva/kancelarije u kojima se o istoj stvari zastupa
druga stranka,
- ako je u istoj pravnoj stvari postupao kao nositelj pravosudne funkcije ili službena osoba u državnom
organu, odnosno ako nije prošlo od te dužnosti više od dvije godine,
- ako su interesi strana u suprotnosti s njegovim interesima, ili njegovih bliskih srodnika,
- ako je bio advokatski pripravnik ili stručni saradnik za pravne poslove u advokatskom
društvu/kancelariji u kojima se u istoj stvari zastupa suprotna stranka i
- u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, statutom ili Kodeksom advokatske komore

96. Advokatska tajna, odgovornost, i postupanje sa spisima i kancelarija:

Advokat je dužan čuvati kao profesionalnu tajnu sve što mu stranka povjeri ili je u predmetu na drugi način
saznao u pripremi ili tokom zastupanja. Obaveza čuvanja tajne nije vremenski ograničena, a bliže se još
uređuje statutom i Kodeksom Advokatske komore.

Nakon prestanka zastupanja, advokat je dužan sve spise i isprave predati stranci bez obzira na zahtjev. Ako
stranka ne preuzme onda je advokat dužan čuvati spise najmanje 5 godina od pravomoćnog okončanja
predmeta.
Advokat može imati samo jednu kancelariju i pravnu pomoć pruža u pravilu u kancelariji. Na objektu je dužan
da istakne tablu sa oznakom Advokatske komore RS i ispisanim tekstom sadržaja „ADVOKAT“, ime i
prezime advokata.

Advokat ima pečat s nazivom advokata, sjedištem i oznakom komore.

Advokat je dužan komori plaćati članarinu i druge obveze.

Advokat ne može biti pozvan na krivičnu odgovornost zbog pravnog mišljenja izraženog u postupku pružanja
pravne pomoći niti lišen slobode zbog krivičnog djela u svezi s vršenjem službe, bez odluke nadležnog suda.
Pretres advokatske kancelarije može odrediti samo sud i to u pogledu tačno određenog propisa, predmeta ili
dokumenta i to samo u nazočnosti advokata kojeg odredi predsjednik komore.

Advokat može tražiti i ima pravo dobiti potrebne dokumente, spise ili informacije od drugih organa, privrednih
društava i drugih organizacija.

Za štetu advokat odgovara po opštim pravilima odgovornosti za naknadu štete i dužan je zaključiti ugovor o
osiguranju od odgovornosti. Minimalna suma osiguranja je ne može biti manja od 250.000 KM, a za ortačko
advokatsko društvo 500.000 KM.

Advokat se ne može baviti poslovima koji su nespojivi s ugledom i nezavisnošću advokature, ne može imati
drugu registriranu djelatnost, nema pravo zasnivati radni odnos, osim u advokatskom društvu, ne može biti
zastupnik, direktor ili član izvršnog odbora banke, državnog kapitala, stečajni upravnik, prokurista...

97. Zamjena i nagrada:

Pri pružanju pravnih poslova advokata može zamjeniti samo stručni saradnik ili advokatski pripravnik koji su
zaposleni u njegovoj kancelariji ili drugi advokat s tim što za pravne poslove stručnog saradnika i
advokatskog pripravnika odgovara advokat.

Advokat ima pravo na nagradu i naknadu troškova za svoj rad sukladno Tarifi koju donosi komora uz
saglasnost ministra pravde. Advokat je dužan stranci izdati obračun. Za obranu po službenoj dužnosti visinu
utvrđuje Vlada RS na prijedlog ministra pravde.

Na ostvareni prihod, advokat je dužan plaćati porez.

98. Strani advokati:

Strani advokat upisan u upisnik A, ograničen je na davanje usmenih i pismenih pravnih savjeta i mišljenja
koja se odnose na primjenu prava njegove matične države i međunarodnog prava.

Advokat upisan u upisnik B, izjednačen je sa službom domaćeg advokata s tim što u periodu od tri godine od
dana upisa može postupati u RS samo zajedno s domaćom advokaturom.

Na rad stranog advokata primjenjuju se odredbe zakona, statuta i Kodeksa komore kao i na domaće. Strani
advokati imaju pravo da bira i da bude biran za člana organa i nositelja funkcije u komori, da zapošljava
stručne saradnike i advokatske pripravnike, da bude imenovan za branitelja po službenoj dužnosti, da pruža
besplatnu pravnu pomoć...

99. Privremeni prestanak i zabrana bavljenja advokaturom:

Privremeni prstanak može biti kada advokat ode privremeno na stručno usavršavanje, za vrijeme privremene
sprječenosti zbog bolesti, porodiljskog odsustva ili njege djeteta.

Advokat je dužan najkasnije u roku 30 dana prije podnijeti zahtjev komori za priznavanje prava na privremeni
prestanak obavljanja djelatnosti.

Privremeni prestanak rada se dešava ako advokat bude izabran na neku funkciju u RS, BiH ili jedinici lokalne
samouprave, ako to podrazumjeva zasnivanje radnog odnosa.

Nakon isteka obnašanja javne funkcije u roku od 30 dana mora da podnese zahtjev za nastavak obavljanja
djelatnosti, u protivnom će se izbrisati iz registra komore.

U vrijeme privremenog prestanka bavljenja advokaturom, komora će odrediti privremenog zamjenika iz reda
advokata upisanih u komori RS.
Advokatu se može izreći mjera privremene zabrane bavljenja advokaturom, ako mu se odredi pritvor, ako je
pokrenut postupak za poništenja upisa, a može se zabraniti i ako je protiv advokata pokrenut krivični ili
stegovni postupak za djelo koje ga čini nedostojnim u vršenju advokature, ako svojim postupcima otežava ili
onemogućuje vođenje disciplinskog postupka.

Rješenjem se određuje vrijeme trajanja zabrane i odrediće se privremeni zamjenik. Protiv ovog rješenja je
dozvoljena žalba o kojoj odlučuje tijelo komore utvrđeno Statutom s tim što žalba ne odlaže izvršenje.

O privremenoj zabrani obavještava se komora u oba entiteta.

100. Oblici rada advokatske funkcije:

Advokatska funkcija može se obavljati:
- samostalno
- kao zajednička kancelarija
- kao ortačko društvo
- kao društvo sa ograničenom odgovornošću

Oblici rada moraju biti uneseni u identifikacijsku karticu, pečatu, tabli i drugim oblicima identifikacije.

Dva ili više advokata mogu ugovorom osnovati advokatsku kancelariju i urediti svoje međusobne odnose.
Ovaj ugovor se dostavlja Advokatskoj komori RS u roku od 15 dana od dana zaključenja. Svi advokati iz
zajedničke kancelarije imaju sjedište u istoj adresi u istom prostoru. Prestaje sporazumom ili ako u njemu
ostaje samo jedan sdvokat. Zajednička kancelarija nema svojstvo pravnog lica.

Stranka može opunomoćiti samo jednog advokata u kancelariji, može dva ili cijelu kancelariju.

Advokatsko ortačko društvo mogu osnovati dva ili više advokata sukladno zakonu o privrednim društvima
tojeste ugovorom u kojem pored ostalog mora se naglasiti da je to jedina djelatnost, da pravnu pomoć
pružaju samo advokati iz tog društva, te da se advokati iz tog društva ne mogu baviti advokaturom izvan
ovog društva. Od upisa u nadležni registar, advokatsko društvo u roku od 8 dana mora obavjestiti
Advokatsku komorukoja će izvršiti upis ovog društva i u komoru.

101. Stručni saradnik:

Prema zakonu o advokaturi, advokat ili advokatsko društvo može imati stručnog saradnika za pravne
poslove.

Stručni saradnik obavlja poslove u okviru ovlaštenja koje je dobio od advokata/društva i mora biti upisan u
imenik stručnih saradnika.

Uslov za upis u imenik je da ispunjava opšte uslove, to jeste, da je državljanin RS, BiH, diplomirani pravnik
(240 ECTS), da nije osuđivan, da ima opštu zdravstvenu sposobnost, da je položio pravosudni ispit, da nije
u radnom odnosu i ne obavlja drugu registrovanu djelatnost, nema status zastupnika i da je dostojan za
obavljanje advokatske djelatnosti.

Odluku o upisu u imenik donosi Izvršni odbor komore. Protiv odluke izvršnog odbora se ne može izjaviti
žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Status stručnog saradnika stiče se upisom u imenik stručnih
saradnika. Stručnom saradniku se izdaje identifikaciona kartica. Za štetu koju prouzrokuje odgovara
advokat/društvo osim ako ne dokaže namjera ili gruba nepažnja stručnog saradnika pri nastanku štete.
Nakon prestanka statusa briše se iz imenika stručnih saradnika Advokatske komore.

102. Advokatski pripravnici:

Postoje advokatski pripravnici i advokatski pripravnici volonteri.

Pravo upisa u imenik advokatskih pripravnika ima osoba koja je državljanin BiH, RS, diplomirani pravnik (240
ECTS), da ima opštu zdravstvenu sposobnost, da nije osuđivan, da nije u radnom odnosu, da ne obavlja
neku registrovanu djelatnost i da nije zastupnik. Uz zahtjev za upis dostavlja se dokaz o zasnivanju radnog
odnosa kod poslodavca.

Advokatski pripravnik ne može samostalno da se bavi pružanjem pravne pomoći, ali može, sukladno
uputstvima i ovlaštenjima poslodavca. Advokatski pripravnik može pred državnim odnosno republičkim
organom, sudom prvog stepena ili organom uprave koji odlučuje u prvom stepenu, zamjeniti poslodavca kod
kojeg obavlja pripravnički staž ali ne i nekog drugog advokata.

Pripravnički staž prestaje polaganjem pravosudnog ispita a najkasnije 2 godine od dana kada je ispunio
uslov za polaganje pravosudnog ispita.

103. Advokatska komora:

Advokatska komora je nazavisne i samostalna profesionalna organizacija advokata, koja djeluje u skladu sa
zakonom i statutom te drugim aktima komore.

Sjedište komore je u Banjaluci.

Advokatska komora je pravna osoba.

Advokatsku komoru zastupa i predstavlja predsjednik Advokatske komore.

Advokatska komora ima slijedeća ovlaštenja:

- odlučuje o zahtjevima za upis advokata i advokatskih društava,
- vodi imenik advokata, zajedničkih advokatskih kancelarija, imenik advokatskih ortačkih društava,
- vodi upisnik A i B stranih advokata, stručnih saradnika za pravne poslove i advokatskih pripravnika,
- odlučuje o zahtjevima za brisanje, promjenu sjedišta,
- odlučuje o zahtjevima za privremeni prestanak bavljenja advokaturom i o zahtjevima za nastavak,
- određuje privremenog zamjenika,
- odlučuje o pokretanju i vođenju stegovnog postupka,
- izdaje i produžuje advokatske legitimacije,
- donosi Kodeks profesionalne etike,
- donosi Tarifu o naknadama i nagradama,
- utvrđuje visinu upisa i druge finansijske obveze.

Advokatska komora donosi statut, zastupa interese advokata pred državnim i drugim organima, ostvaruje
međunarodnu saradnju, organizuje i sprovodi stalnu obuku advokata, izdaje stalne i povremene publikacije,
organizuje pružanje besplatne pravne pomoći, daje mišljenje na propise koji se odnose na advokaturu i
obavlja druge poslove.

104. Tijela Advokatske komore su:

1. Skupština Advokatske komore
2. Predsjednik Advokatske komore
3. Izvršni odbor Advokatske komore,
4. Zbor advokata,
5. Disciplinski sud Advokatske komore,
6. Disciplinski tužilac Advokatske komore,
7. Komisija za kontrolu finansijskog i materijalnog poslovanja advokatske komore

Postupak izbora i trajanje mandata uređuje se Statutom.

Skupštinu Advokatske komore čine delegati koji se biraju na način propisan Statutom.
Skupština donosi Statut. Skupština se saziva najmanje jedanput godišnje.

Predsjednika advokatske komore imenuje skupština. Predsjednik zastupa i predstavlja Advokatsku komoru.

Izvršni odbor je izvršni organ komore čija se nadležnost uređuje Statutom.

Zbor advokata je neposredni oblik odlučivanja i ostvarivanja prava i dužnosti advokata.

Disciplinski organi su disciplinski tužilac i disciplinski sud.

105. Opšti akti Advokatske komore su:

1. Statut Advokatske komore,
2. Kodeks profesionalne etike advokata Advokatske komore,
3. Advokatska tarifa,
4. Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti advokata i advokatskih pripravnika,
5. Drugi opšti akti utvrđenio statutom

Da bi tarifa stupila na snagu na nju mora dati saglasnost ministar pravde Republike Srpske.

106. Finansiranje advokatske komore:

Finansira se iz vlastitih sredstava. Prihodi komore su upisi, članarina i druga sredstva koja se ostvaruju u
skladu sa zakonom. Visinu članarine, troškove upisa i druge finansijske obveze utvrđuje organ komore
određen Statutom.

107. Disciplinska odgovornost:

Advokati su odgovorni za stručno i savjesno bavljenje advokaturom.

Povrede lakše i teže, utvrđuju se Statutom, Kodeksom i Pravilnikomm o disciplinskoj odgovornosti advokata,
stručnih saradnika za pravne poslove i advokatskih pripravnika.

Pod težom povredom smatra se:

- očigledno nesavjestan rad u advokaturi,
- pružanje pravne pomoći u slučajevima u kojima je advokat dužan da odbije pravnu pomoć,
- bavljenje poslovima koji su nespojivi s ugledom i nezavisnošću advokature,
- povrede čuvanja advokatske tajne,
- traženje naknade veće od propisane Tarifom,
- odbijanje izdavanja stranci obračuna.

Lakša povreda je narušavanje dužnosti i ugleda advokature manjeg značaja.

Disciplinski postupak pokreću i vode disciplinski organi a to su disciplinski tužioc i disciplinski sud. Postupak
se pokreće na temelju prijave koju podnosi zainteresovana osoba ili državni organ ili po službenoj dužnosti.

Za povrede dužnosti i narušavanja ugleda advokature mogu se izreći disciplinske mjere i to:
- opomena,
- javna opomena,
- novčana kazna,
- zabrana obavljanja djelatnosti i brisanje iz imenika. Za lakše povrede se izriče opomena i javna
opomena, a ostale su teže povrede.
 ХII

ZAKON O NOTARIMA

108. Notarska institucija:

Uvedena poslije rata. Notarijat je poznat u svim zapadnim zemljama. Kod nas je bio uveden u vrijeme
Kraljevine Jugoslavije. Notarska služba je uređena zakonima donesenim u entitetima i Brčko Distriktu.

109. Notarska služba na nivou Republike Srpske:

Opšte odredbe notarske službe na nivou Republike Srpske:

Služba notara je javna služba koju obavljaju notari, koji su samostalni i nezavisni nosioci te službe.

Zadatak notara je obrada, ovjeravanje i potvrđivanje javnih isprava, te vršenje drugih poslova u skladu sa
ovim Zakonom.

Notar je dužan odgovarajućim mjerema osigurati nezavisno i nepristrasno obavljanje notarske službe,
pridržavajući se zabrane sudjelovanja u pravnim poslovima u skladu ovom Zakonu.

Notar je dužan svojim ponašanjem, u službi i izvan nje, pokazivati da je dostojan poštovanja i povjerenja koje
uživa služba notara i izbjegavati svako ponašanje koje proizvodi dojam kršenja obveza koje su mu zakonom
propisane, naročito dojam o ovisnosti i pristrasnosti.

Notaru nije dopuštena reklama koja je suprotna njegovoj javnoj službi.

Notar vrši svoju službu do 65. godine.

Notarske isprave su sve isprave notara koje on sačini na temelju ovoga Zakona i u okviru svoje nadležnosti.

Notarske isprave vrijede kao javne isprave i vrijede na teritoriju cijele Republike Srpske, kod svih tijela vlasti,
pravnih osoba i drugih institucija, nezavisno o tome koji ih je notar na teritoriju bosne i Hercegovine izdao.

Notarski obrađene isprave, koje je notar sačinio u granicama svojih službenih ovlasti u propisanoj formi,
imaju punu dokaznu snagu javne isprave o izjavama danim pred notarom.

Notarske ovjere i potvrde imaju dokaznu snagu javne isprave o činjenicama o kojima se u njima svjedoči.

Dopušteno je dokazivati da je izjava netačno notarski obrađena, odnosno da su posvjedočene činjenice

netačne.

110. Pravni poslovi za koje je obvezna notarska obrada isprava:

Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtjevaju notarsku obradu isprava odnose se na:
1. Pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih partnera , kao i između osoba koje
žive u izvanbračnoj životnoj zajednici,
2. raspolaganje imovinom malodobnih i poslovno nesposobnih osoba,
3. pravne poslove kojima se obećava neki čin kao poklon s tim što se nedostatak notarske forme u
ovom slučaju nadomješta izvršenjem obećanog čina,
4. pravne poslove čiji je predmet prijenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama
5. osnivačke akte privrednih društava, osim kada su osnivači RS ili jedinica lokalne samouprave

Ništavni su pravni poslovi za koje protivno stavu 1. ovog člana nisu sačinjene notarske obrađene isprave.
Nezavisno o odredbi stava 1. ovog člana, obvezne notarske obrade isprava mogu biti predviđene i u drugim
zakonima.

Stranke imaju pravo zahtjevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove.

Zakonom o notarima je propisano da notarskoj obradi ne podliježu pravni poslovi koje međusobno zaključuju
RS i jedinica lokalne samouprave, kao i ugovori između jedinica lokalne samouprave, čiji je predmet sticanje
vlasništva i drugih stvarnih prava i utemeljetski akti privrednih društava, ako je osnivač RS ili jedinica lokalne
samouprave.
 ХIII

ZAKON O VAŽNOSTI
JAVNIH ISPRAVA U BIH

111. Šta su javne isprave:

Pod javnom ispravom smatra se isprava koju su izdali nadležna upravna, sudska i druga tijela, institucije,
organizacije ili druge pravne osobe u vršenju javnih ovlasti iz djelokruga BiH, Federacije BiH, Republike
Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Javne isprave izdane u BiH u svom zaglavlju osim naziva BiH sadrže i naziv izdavaoca, a kada je u pitanju
entitet, onda i naziv entiteta, odnosno Brčko Distrikta.

Javne isprave koje su, prema propisima koji su tada važili, izdane u periodu od 06.04.1992. do dana
stupanja na snagu ovoga Zakona, važe u pravnom prometu na području BiH, s tim da u zaglavlju moraju
imati naziv BiH. Ako ga nema, može se dodati i ovjeriti.

Za isprave za koje postoji sumnja da su izdane pod prisilom ili prevarom, provodi se postupak utvrđivanja
ništavosti takve isprave na prijedlog zainteresovane osobe.

Javne isprave koje su do 06.04.1992. godine izdala nadležna tijela bivše SFRJ, odnosno bivših socijalističkih
republika i autonomnih pokrajina, važi na cijelom teritoriju BiH.

Javne isprave koje su namjenjene za upotrebu u inostranstvu podliježu ovjeri nadležnih tijela entiteta
sukladno međunarodnim konvencijama.

Javne isprave izdane u drugim državama važe sukladno bilateralnom ugovoru, a ako ga nema, onda prema
pravilu reciprociteta.
 XIV

IZBORNI ZAKON

112. Šta se uređuje izbornim zakonom:

Ovim zakonom se utvrđuju načela koja važe za izbore na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

113. Ko sve ima pravo glasa i da bude biran:

Svaki državljanin Bosne i Hercegovine sa napunjenih 18 godina, ima pravo glasati i biti biran.
Da bi ostvario svoje glasačko pravo, državljanin mora biti upisan u Središnji birački spisak, u skladu sa ovim
zakonom.

Državljani BiH koji imaju glasačko pravo, imaju pravo glasati lično u opštini u kojoj imaju prebivalište.

Državljanin BiH koji privremeno živi u inostranstvu i ima glasačko pravo ima pravo da glasa lično na
odgovarajuće mjesto u BiH ili u diplomatsko-konzularnom predstavništvu BiH u inostranstvu, ili poštom
(slanjem glasačkog listića poštom) za opštinu u kojoj je imao prebivalište prije odlaska u inostranstvo, ako u
toj opštini ima prijavljeno prebivalište u trenutku podnošenja prijave za glasanje van zemlje.

Osobe koje su na izdržavanju kazne koju je izrekao Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju,
kao ni jedna osoba koja je pod optužnicom tog Suda, a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred
sudom, ne može biti upisana u Središnji birački popis, niti može biti kandidat, niti bilo koju imenovanu,
izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriju BiH.

Sudije redovnih i ustavnih sudova, tužioci i njihovi zamjenici, pravobranioci i njihovi zamjenici, ombudsmani i
njihovi zamjenici, notari, policijski službenici, državni službenici, pripadnici Oružanih snaga BiH, pripadnici
Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, kao i diplomatski i konzularni predstavnici BiH u inostranstvu koji
imaju diplomatski status u skladu Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, mogu se
kandidovati za javnu izbornu dužnost samo ako prethodno podnesu ostavku na taj položaj ili postupe u
skladu sa zakonima koji regulišu njihov status.

114. Kome pripada mandat osvojen na izborima:

Mandat pripada izabranom nosiocu mandata, a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata koje
su ga predložile.

Mandat ne može prestati osim u zakonom predviđenim slučajevima.

115. Ko rukovodi izborima:

Tijela nadležna za provedbu izbora su izborne komisije i glasački odbori.

Član izborne komisije se imenuje na 7 godina. Član glasačkog odbora imenuje se za svake izbore.
Opštinska izborna komisija sastoji se od tri, pet ili sedam članova.

116. Centralna izborna komisija:

Centralna izborna komisija BiH sastoji se od 7 članova: dva Hrvata, dva Bošnjaka, dva Srbina i jedan iz reda
Ostalih. Kandidate za Centralnu izbornu komisiju BiH zajednički predlažu članovi Komisije za izbor i
imenovanje Parlamenta BiH. Kandidati za CIK su pravni stručnjaci sa iskustvom u sprovedbi izbora ili izborni
stručnjaci i oni ne mogu obavljati dužnost u tijelima stranke, udruga ili fondacija koje su organizacijski ili
finansijski povezane sa strankom, niti mogu biti uključeni u bilo kakvu stranačku aktivnost.
Komisija koja provodi postupak predlaganja kandidata za izbor u CIK, zove se Komisija za izbor i
imenovanje. Ima 7 članova od kojih dva imenuje predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta iz reda
Savjeta, tri imenuje Administrativno povjerenstvo Parlamentarne skupštine BiH iz reda članova Povjerenstva
iz Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i dva imenuje predsjednik CIK-a iz reda članova CIK-a
BiH. U Komisiji za izbor i imenovanje moraju biti zastupljeni konstitutivni narodi, dva Bošnjaka, dva Hrvata i
dva Srbina i jedan iz reda Ostalih. Komisija za izbor i imenovanje sastaje se radi odlučivanja o pitanjima
imenovanja koja se regulišu ovim Zakonom. Odluka o listi kandidata za CIK BiH donosi se dvotrećinskom
većinom glasova. U skladu sa ovom procedurom, Zastupnički dom skupštine BiH imenuje članove CIK-a sa
liste kandidata.

Predsjednik CIK-a BiH bira se iz reda članova CIK-a.

Po jedan član CIK-a iz reda Hrvata, Srba i Bošnjaka i član iz reda Ostalih obavljaće funkciju predsjednika
CIK-a po načelu rotacije i to jedanput u pet godina u trajanju od 15 mjeseci.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je nezavisno tijelo koje podnosi izvještaj neposredno
Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čije ovlasti iz nje proizilaze.

Nadležnost Centralne izborne komisije BiH:

- koordinira, nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija i glasačkih odbora sukladno
ovom Zakonu,
- donosi administrativne propise za provedbu ovog Zakona,
- donosi odluku o održavanju neposrednih izbora u BiH propisanih ovim zakonom
- predlaže budžet za CIK i podnosi izvještaj o izvršenju budžeta
- odgovorno je za tačnost, ažurnost i ukupni integritet Centralnog biračkog popisa za teritorij BiH
- osigurava statističke evidencije razvrstane prema polu, starosti i izbornim jedinicama za svaki dio
izbornog procesa,
- ovjerava političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i nezavisne kandidate za učestovanje
na svim nivoima neposrednih izbora u BiH
- potvrđuje i ovjerava liste kandidata za sve nivoe neposrednih i posrednih izbora u BiH obuhvaćene
ovim zakonom,
- odgovorno je za pravovremeno štampanje, distribuciju i sigurnost glasačkih listova i obrazaca za
neposredne izbore na svim nivoima u BiH
- utvrđuje sadržaj i formu glasačkih listova za sve nivoe neposrednih izbora u BiH
- utvrđuje i potvrđuje rezultate svih izbora, potvrđuje da su bili u skladu sa zakonom i objavljuje rezultate
- izdaje uvjerenje osobama koje su dobile mandat na svim nivoima
- obavještava izbornu komisiju ili glasački odbor ili bilo koje drugo tijelo nadležno za provedbu izbora da
ne postupaju u skladu odredbama ovog zakona, ili da ih krše, i nadležnom tijelu nalaže poduzimanje
odgovarajućih mjera,
- vrši objave u službenim glasnicima i sredstvima javnog informisanja u BiH i izvan nje poslovnike,
propise i izborne rezultate neposrednih i posrednih izbora u BiH, informacije za glasače
- obavlja sve izborne aktivnosti za izbor članova Predsjednštva, BiH i članova Zastupničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
- donosi odluku o prestanku mandata izabranog dužnosnika na svim nivoima neposrednih i posrednih
izbora u BiH obuhvaćenih ovim zakonom, a kada je potrebno vodi i prethodni postupak o utvrđivanju
činjeničnog stanja (kada dužnosnik da ostavku, da li je to uradio svojom voljom)
- provjerava odluku nadležnog tijela o prestanku mandata izabranog dužnosnika opozivom
- podnosi godišnji izvještaj Parlamentarnoj skupštini BiH o provedbi izbora u BiH, provedbi ovog zakona
i inicira izmjene ovog zakona,
- obavlja sve druge poslove utvrđene ovim zakonom

Centralna izborna komisija BiH će poništiti izbore u izbornoj jedinici ili an nekom glasačkom mjestu ako
ustanovi da je za vrijeme glasanja ili brojanja glasačkih listića došlo do nepravilnosti koje mogu uticati na
regularnost izbora
 XV

ZAKON O POLAGANJU PRAVOSUDNOG ISPITA U

BOSNI I HERCEGOVINI

117. Šta je pravosudni ispit i ko može da ga polaže i na koji način se polaže:

Pravosudni ispit je stručni ispit koji polažu diplomirani pravnici radi sticanja uslova za obavljanje poslova čije
je vršenje uslovljeno pravosudnim ispitom.

Ispite imaju pravo polagati diplomirani pravnici koji se najmanje dvije godine radili na poslovima pravne
struke. Ispit mogu polagati i pripravnici i volonteri pod istim uslovima.

Izmjenom zakona iz 2011. godine ispit mogu polagati i studenti koji su diplomirali po Bolonjskom procesu na
četverogodišnjem studiju na pravnom fakultetu u BiH pod uslovom da su stekli najmanje 240 ECTS bodova i
da su tokom školovanja imali sve predmete iz kojih se polaže ispit.

Ispit se polaže pismeno i usmeno. Pismeni se polaže iz krivično pravnog i građanskopravnog područja.

Usmeni dio se polaže iz:

- krivičnog prava (materijalno i procesno)
- Građanskog prava (materijalnog i procesnog)
- Porodičnog prava
- Privrednog prava
- Upravnog prava
- Radnog prava,
- Ustavnog sistema i sistema pravosuđa
Ispit se polaže pred Komisijom za polaganje pravosudnog ispita koji se sastoji od predsjednika i četiri člana
s liste predavača.

118. Komisija za polaganje pravosudnog ispita:

Predsjednika Komisije, dva zamjenika i 18 ispitivača imenuju nadležni ministri pravde i to:
- ministar pravde BiH,
- ministar pravde Federacije BiH i
- ministar pravde Republike Srpske, za svoj nivo i na vrijeme od dvije godine, iz reda diplomiranih pravnika s
položenim pravosudnim ispitom, koji su radom u pravosudnim tijelima, advokaturi ili u državnit tijelima uprave
ili drugim institucijama ili drugim pravnim osobama stekli visok ugled pravnog stručnjaka, kao i iz reda
naučnika iz područja pravnih nauka iz predmeta utvrđenih članom 4. ovog zakona.

Postoji jedna komisija na čelu države,a takođe postoje i entitetske komisije.

Administrativne poslove Komisije obavlja Ministarstvo pravde.

Prijava za polaganje se podnosi Ministarstvu pravde. Uz prijavu se prilažu dokazi da pravnik ispunjava
propisane uslove. Nadležno ministarstvo pravde rješenjem utvrđuje ispunjava li kandidat za polaganje
pravosudnog ispita. Na osnovu rješenja predsjednik određuje termin polaganja.

Ispit počinje pismenim polaganjem. Pismeni dio ispita kandidat polaže rješavanjem praktičnog slučaja iz
krivičnopravnog i građanskopravnog području. Pismeni rad se ocjenjuje sa položio ili nije položio.

Kandidat koji ne položi pismeni dio ispita ni iz jedne oblasti ne može pristupiti polaganju usmenog dijela i
smatra se da ispit nije položio.
Kandidat koji položi pismeni iz obe ili samo jedne oblasti pristupa polaganju usmenog dijela ispita.

Kandidat koji pristupi usmenom dijelu ispita a nije položio jednu oblast iz pismenog dijela ne može polagati
usmeni dio iz te oblasti.

Kandidat koji ne položi usmeni dio iz jedne ili dvije oblasti ima pravo na popravni ispit iz tih oblasti.
 XVI

PRAVILA POSTUPKA PRED USTAVNIM SUDOM

BOSNE I HERCEGOVINE

119. Opšte odredbe:

Ustavom BiH je regulisano da će Ustavni sud sam, većinom glasova od ukupnog broja sudija, donijeti pravila
postupka pred Ustavnim sudom.

Postupci pred sudovima uređuju se zakonom koji donosi nadležno zakonodavno tijelo, a postupak pred
Ustavnim sudom BiH je izuzet iz nadležnosti zakonodavanog tijela, za to je angažovan sam Ustavni sud.

Pravila postupka pred Ustavnim sudom, imaju uređene prekluzivne rokove za poduzimanje nekih radnji pred
ovom institucijom (npr. Rok od 60 dana za podnošenje apelacije), a prekluzivni rokovi se mogu utvrđivati
samo zakonom ili aktom sa istom snagom kao zakon, što je ovdje slučaj.

120. Podnošenje zahtjeva/apelacije Ustavnom sudu:

Nadležnost Ustavnog suda utvrđena je Ustavom i ne može se utvrđivati ili mijenjati zakonom.

Pitanje vitalnog nacionalnog interesa:

Ako se pokreće postupak pred Ustavnim sudom glede pitanja štetnosti vitalnog interesa jednog od
konstitutivnih naroda, što je opisano u članu 4. Ustava u BiH, zahtjev za pokretanje postupka potpisuje
predsjedavajući ili potpredsjednik predsjedavajućeg Doma naroda. Rok za dostavljanje zahtjeva nije jasno
određen (određenje rok od 5 dana u kojem se spor mora pokušati riješiti unutar samog doma), ali se iz
ostalih odredaba Ustava i Pravila vidi da se radi o hitnosti rješavanja takvog spora, pa se u praksi dešavalo
da se predmet dostavlja Ustavnom sudu u roku od 3 do 5 dana od dana isteka roka za usaglašavanje u
samom Domu.

Postupci sporova između entiteta, države, distrikta:

Postupci koji se tiču sporova između entiteta, države ili Brčko distrikta, nema roka u kojem se oni mogu
podnijeti. Te postupke mogu podnijeti samo ovlašteni subjekti iz Ustava. Svi zahtjevi glede ocjene ustavnosti,
odnosno sporova između entiteta, države ili Brčko Distrikta, ako su ih podnijeli neovlašteni subjekti, biće
odbačeni kao nedopustivi, u skladu sa članom 17. Pravila. Taj član razrađuje i druge slučajeve u kojima će
se zahtjev odbaciti, kao na primjer, ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao ili Ustavni sud
nije nadležan, zatim ako su izmjenjene pravne okolnosti ili je pobijani opšti akt prestao važiti.

Deblokada parlamenta:
Odredbe o nedopustivosti primjeniće se i na slučajeve pokrenute za pitanje štetnosti vitalnog interesa jednog
od konstitutivnih naroda (tzv. Deblokada Parlamenta) i za pitanja koje je pokrenuo neki sud u BiH glede toga
je li neki zakon o čijem važenju ovisi odluka tog suda kopatibilan, s Evropskom konvencijom za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda, sa Ustavom BiH, ili glede postojanja i domašaja nekog međunarodnog
javnog prava. Ako je u međuvremenu prestao važiti akt kojim se pobija, odnosno ako su se promjenile
pravne okolnosti ili ako je Sud o istim pravnim pitanjima već izrazio stajalište.

Apelacijski postupak:
Podnošenje apelacije pred Ustavnim sudom protiv bilo koje presude suda u BiH u vezi sa pravima i
slobodama zaštićenim ustavom i međunarodnim dokumentima, je najčešći slučaj i slučaj kada sudionici u
postupku u dovoljnoj mjeri ne prate ili ne poznaju Pravila Ustavnog suda koja regulišu ovaj dio postupka.
Naime kako je već istaknuto, apelacija se može podnijeti samo u roku 60 dana od dana prijema odluke koja
se pobija, pod uslovom iscrpljivanja svih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Upravo
nedovoljno praćenje Pravila postupka najčešći je razlog donošenja odluka o nedopustivosti apelacije. Pravila
postupka u članu 18. razrađuju slučajeve u kojima će se apelacija proglasiti nedopustivom.
Stoga prije podnošenja apelacije, posebnu pozornost treba obratiti na sledeća pravila:

1. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija,
iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnesu u roku od 60 dana od dana
kada je podnositelj apelacije primio odluku o poslednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

2. Ustavni će sud odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan
zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da
postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice
kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

3. Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke mjerodavnog suda, ukoliko apelacija
ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav BiH ili međunarodni dokumenti koji se
primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sledećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje,
b) apelacija je anonimna
c) protekao rok za podnošenje apelacije,
d) apelaciju je podnijela ne ovlaštena osoba,
e) radi se o pitanju o kojemu je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne
proizilazi da ima osnove za ponovno odlučivanje
f) apelant je zloupotrebio pravo za podnošenje apelacije,
g) ako su izmjenjene pravne okolnosti,
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom
i) apelacija je ratione personae inkompatibilna s Ustavom
j) apelacija je ratione temporis inkompatibilna s Ustavom
k) apelant je propustio u ostavljenome roku dopuniti/precizirati apelaciju
l) apelacija je preuranjena
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očevidno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi kako ne postoji
opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju o
postojanju kršenja Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi kako ne snosi
posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni kako apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje
ljudskih prava, kako je to definisano u Ustavu, zahtjeva razmatranje apelacije u meritumu.

Ustavni sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak o zahtjevu/apelaciji kada je to tijekom postupka;
a) otklonjena neustavnost osporenog akta,
b) osporeni opšti akt prestao važiti
c) apelant umro ili kada je apelant koji je pravna osoba prestao postojati,
d) podnositelj zahtjeva(apelacije odustao od zahtjeva/apelacije
e) prestala postojati pretpostavka za vođenje postupka (podnositelj izgubio interes) ili kada Ustavni sud
utvrdi kako nije svrsishodno voditi daljnji postupak pod uslovom da je to u skladu poštivanja ljudskih prava

U slučajevima iz tački a) otklonjena neustavnost osporenog akta, i b) osporeni opšti akt prestao važiti,
Ustavni sud će nastaviti postupak ako se radi o očitoj povredi odredbi člana 2. Ustava ili ukoliko posljedice
povrijeđenih prava i sloboda nisu otklonjene, a u slučaju iz tačke c) ako nasljednik, odnosno pravni slijednik,
u roku od 30 dana od dana smrti odnosno prestanka postojanja pravne osobe, odnosno izmjene statusa,
podnese pismeni zahtjev za preuzimanje nastavka postupka.

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku
privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

121. Odlučivanje o predmetima:

Ustavni sud odlučuje u Plenarnom sazivu, u Velikom vijeću od 6 sudija i u Malom vijeću,

Plenarni saziv podrazumjeva sve sudije ili Ustavom propisani nužni kvorum za rad (većina od ukupnog broja
sudija), i ovaj saziv može odlučivati o svakom predmetu i o svim drugim pitanjima iz nadležnosti Ustavnog
suda. Prema Pravilima Ustavnog suda, na plenarnoj sjednici se isključivo razmatraju pitanja vezana za
ustavne sporove (ocjene ustavnosti zakona i druga pitanja), tzv. „U“ predmeti, zatim predmeti iz apelacione
nadležnosti u kojima nije postignuta većina od pet glasova na Velikom vijeću 6 sudija ili predmeti iz ove
nadležnosti koji pokreću neka nova pravna pitanja o kojima Ustavni sud nije usvojio stajalište.

Veliko vijeće 6 sudija može odlučivati povodom apelacijskih predmeta, kako o dopustivosti, tako i o
meritumu, pod uslovom da se oko nacrta odluke postigne saglasnost pet sudija. U suprotnome predmet se
transferira na plenarnu sjednicu.

Malo vijeće, koje čine 3 sudije (predsjednik i dva podpredsjednika), ne može odlučivati o predmetima nego
samo o privremenim mjerama i nekim administartivno-organizacijskim pitanjima.

Prije odlučivanja o predmetima u meritumu, uvijek se provodi načelo kontradiktornosti. Dakle, tijelu čija je
odluka pobijana dostavlja se apelacija na odgovor (a ako je upravni spor, dostavlja se tijelu koje je donijelo
opšti akt), a dobijeni odgovor se dostavlja podnosiocu zahtjeva, odnosno apelantu na upoznavanje i
mogućnost davanja pismenog komentara. Postupak pred Ustavnim sudom u pravilu se odvija pismeno, a
samo rijetko Ustavni sud zakazuje javne rasprave radi pojašnjenja nekih činjenica bitnih za primjenu prava u
konkretnom slučaju ili u slučajevima potrebe za saslušanjem određenih eksperata.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Sudija koji se ne slaže sa većinom može dati izuzetno
mišljenje koje može biti i sukladno odluci (ali su drugi razlozi) ili suprotno donesenoj odluci.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA
PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
 UPRAVNO PRAVO
(PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI

1. Gradivo i pravni izvori s razine države

1.1 Zakon o upravi ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02, 102/09 i 72/17);
1.2 Zakon o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, i 93/09, 41/13 i 53/16);
1.3 Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 19/02, 88/07, 83/08, 74/10);
1.4 Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03 i 42/03, 81/06, 76/07, 81/07,
94/07 i 24/08);
1.5 Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03, 42/03,
26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09, 103/09, 87/12, 6/13, 19/16 i 83/17);
1.6 Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09,
76/09, 87/13 i 22/16 - Prečišćen tekst), samo odredbe o stjecanju i prestanku državljanstva.

2. Gradivo i pravni izvori s razine entiteta

2.7. Zakon o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18);
2.9. Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik RS", br. 109/05 i 63/11).

RADNO PRAVO
(PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI

1. Gradivo i pravni izvori s razine države

1.1. Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05;
1.2. Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 12/02, 19/02, 8/03,
35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 32/07.

2. Gradivo i pravni izvori s razine entiteta

2.2. Zakon o radu ("Službeni glasnik RS", br. 1/16 i 66/18);

2.4. Zakon o državnim službenicima ("Službeni glasnik RS", br. 118/08, 117/11, 37/12 i 57/16);
2.6. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 134/11 i 82/13, 96/13-O.U.S i 103/15).
 UPRAVNO PRAVO

1. Koji zakoni na nivou BiH reguliše upravnu materiju?

Zakon o upravi, Zakon o upravnom postupku, Zakon o upravnim sporovima BiH, Zakon o Vijeću ministara
BiH, Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH, Zakon o državljanstvu BiH.

2. Šta reguliše zakon o upravi?

Zakon o upravi uređuje organizaciju uprave BiH u pogledu položaja, uloge, sistema, ovlaštenja i obveza
organa uprave, te druga pitanja značajna za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave?

3. Kako se uređuje unutrašnja organizacija organa uprave?

Unutrašnja organizacija uprave utvrđuje se pravilnikom koji donosi rukovodioc organa uprave uz saglasnost
Vijeća ministara.

4. Osnivanje organa uprave?

Organ uprave osniva Parlamentarna skupština BiH na prijedlog Vijeća ministara BiH i to donošenjem
zakona, a sve u okviru nadležnosti utvrđenoj Ustavom BiH. Organi uprave se finansiraju iz budžeta.

5. Ko obavlja poslove uprave i nadleznosti institucija BiH?

Poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju ministarstva i upravne organizacije kao samostalne upravne
organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstva (tijela uprave), kao i druge institucije BiH
utemeljene posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.
Ministarstva nisu pravna lica.

6. U kojem se obliku najčešće organizuju organi uprave u BiH?

Organi uprave su ministarstava i upravne organizacije koje mogu biti samostalne,a mogu biti u sastavu
ministarstava. Upravne organizacije se osnivaju za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način
izvršavanja zahtjevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu. Upravne organizacije imaju svojstvo
pravne osobe.
Upravne organizacije su:
- uprave,
- agencija,
- institut,
- centar,
- ured,
- zavod,
- direkcija

7. Osnovni poslovi organa uprave?

Osnovni poslovi organa uprave su:
- izvršavanje zakona i drugih propisa,
- vršenja upravnog nadzora nad provođenjem zakona i drugih propisa,
- donošenje propisa za provođenje zakona i drugih propisa,
- predlaganje i davanje preporuka iz oblasti zakonodavstva,
- davanje odgovora na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti, a koja se odnose na njihovu
nadležnost,
- obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova određenih zakonom i drugim propisom.

8. Koje propise donose organi uprave?

Rukovodilac organa uprave donosi propise u svrhu omogućavanja provedbe zakona i drugih propisa iz
nadležnosti organa uprave kojima rukovode kada su za to prema zakonu nadležni.

9. Oblici upravnog nadzora?

U obavljanju upravnog nadzora organi uprave nadziru provođenje zakona i drugih propisa, kao i zakonitost u
radu i postupanju organa i institucija BiH sa javnim ovlastima.

Upravni nadzor obuhvata:

- nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima,
- nadzor nad zakonitošću rada intitucija sa javnim ovlastima i
- inspekcijski nadzor.

10. Povjeravanje javnih ovlastenja?

Određeni upravni i stručni poslovi iz nadležnosti organa uprave mogu se zakonom povjeriti na rješavanje
pravnim osobama (institucijama koja imaju javna ovlaštenja), kada je to prikladno i kada se time postiže
efikasnije ostvarivanje određenih prava i obveza.
Institucijama s javnim ovlaštenjima ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora, osim stručnih
poslova (ekspertize, tehnička ispitivanja...).

11. Inspekcijski nadzor?

Poslove inspekcijskog nadzora vrše organi uprave, a inspekcijski nadzor obavljaju inspektori. Inspektor ima
legitimaciju. Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj dužnosti.

Svaka osoba može podnijeti inspektoru zahtjev da izvrši određeni inspekcijski nadzor i da poduzme upravne
mjere za koje je zakonom ovlašten. Ako postupa po zahtjevu neke osobe onda inspektor mora obavjestiti
pismenu podnositelja u roku od 8 dana od dana prijema zahtjeva.

U obavljanju inspekcijskog nadzora, inspektor ima pravo pregledati poslovne prostorije i druge objekte,
proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i druge radnje u skladu sa svrhom
inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta osoba, saslušanje, uzimanje uzoraka radi analize...)

O svakom inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan sačiniti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje
utvrđeno inspekcijskim nadzorom. Kada prilikom inspekcijskog nadzora inspektor utvrdi nepravilnosti, on ima
ovlaštenja i obavezu da naloži sljedeće mjere:
- naredi da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku,
- zabrani poduzimanje radnji za koje smatra da su suprotne zakonu ili drugom propisu nad čijim
provođenjem se vrši nadzor,
- izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten,
- poduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je zakonom i drugim propisom ovlašten.

O poduzimanju upravnih mjera inspektor obavezno donosi rješenje. Na rješenje ovlaštena osoba ima pravo
žalbe 8 dana. Rješenje povodom žalbe mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.
Protiv rješenja donesenog povodom žalbe. Može se pokrenuti upravni spor pred sudom BiH.

12. Upravna inspekcija?

Poslove upravne inspekcije nad izvršenjem ovog zakona, koji se odnosi na državne službenike i zaposlenike
organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima
uprave, vrši Ministarstvo pravde. Poslove upravne inspekcije neposredno vrše upravni inspektori.

Upravni inspektor može biti diplomirani pravnik koji ima položen stručni ispit za državne službenike organa
uprave i najmanje 3 godine radnog iskustva na najsloženijim upravnim poslovima.

Upravni inspektor vrši nadzor naročito nad:

- ostvarivanjem prava i pravnih interesa i izvršavanja obaveza građana, javnih korporacija, komora, javnih
preduzeća, agencija i drugih pravnih osoba u upravnom postupku;
- primjene propisa koji se odnose na organizaciju i način rada organa uprave, radnih odnosa u organima
uprave i ispunjavanje uslova državnih službenika koji rade na poslovima upravnog rješavanja u
institucijama sa javnim ovlaštenjima,
- rješavanje upravnih stvari u propisanim rokovima,
- pravilnosti primjene propisa u upravnom postupku,
- provođenje administrativnog izvršenja,
- vođenje evidencija o upravnim predmetima.
U vršenju inspekcijskog nadzora upravni inspektor sastavlja zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru,
koji naročito sadrži utvrđeno činjenično stanje, nepravilnosti i nedostatke u radu, a primjerak zapisnika
dostavlja rukovoditelju organa uprave ili ustanove, a po potrebi i vijeću ministara.

Ako upravni inspektor utvrdi kršenje zakona, dužan je da donese rješenje kojim nalaže određene mjere.
Protiv ovog rješenja se može podnijeti žalba ministru, a protiv rješenja ministra može se pokrenuti upravni
spor pred sudom BiH.

13. Rukovodjenje organima uprave?

Radom ministarstva rukovodi ministar, a radom upravne organizacije rukovodi direktor, odnosno rukovoditelj
čiji je naziv određen zakonom o osnivanju upravne organizacije.

Ministar ima zamjenika koji se imenuje na isti način kao i ministar, s tim što ne može biti iz istog
konstitutivnog naroda iz kojega je imenovan ministar. U ministrarstvu se postavlja sekretar, pomoćnik
ministra i glavni inspektor.

Direktor samostalne upravne organizacije ima zamjenika koji ne može biti iz istog konstitutivnog naroda iz
kojeg je imenovan direktor.

Direktora postavlja Vijeće ministara na prijedlog predsjedavajućeg Vijeća ministara, ukoliko zakonom nije
drugačije određeno.

Pomoćnik ministra rukovodi osnovnom organizacijskom jedinicom.

Glavni inspektor neposredno organizuje i rukovodi radom inspektora u određenoj oblasti inspekcijskog
nadzora.

Način postavljanja i razrješenje rukovodioca uređuje se odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama
BiH, Zakona o Vijeću ministara BiH i ministarstvima BiH kao i drugim propisima. Pravilnikom o unutrašnjoj
organizaciji ministarstva, odnosno upravne organizacije utvrđuju se radna mjesta rukovodećih državnih
službenika, poslovi koje oni obavljaju i njihove ovlasti.

14. Ovlaštenja rukovodioca organa uprave?

Rukovodioc organa uprave predstavlja organ uprave, organizuje i osigurava zakonito i učinkovito obavljanje
poslova, donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten, odlučuje o pravima, obavezama i
odgovornostima državnih službenika i zaposlenika u vršenju službe, u skladu sa zakonom.

15. Odnos prema strankama?Ko su stranke u upravnom postupku?

Organi uprave obavezni su zahtjeve stranaka rješavati u propisanim rokovima i dati odgovore na predstavke
i prijedloge koje im podnose stranke. Obaveza organa uprave je da se svi poslovi sa stranka vrše na način
da im se omogućuje da što jednostavnije, brže i učinkovitije ostvaruju svoja prava.

Stranka u upravnom postupku može biti organ uprave i drugi organ, naselje, grupa osoba, i drugi, koji
nemaju svojstvo pravne osobe, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom
postupku. Stranka može biti i sindikalna organizacija, može biti i ombudsman u BiH...

16. Pravilnik o unutrasnjoj organizaciji?

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji se utvrđuju:
- organizacijske jedinice i njihova nadležnost,
- način rukovođenja, programiranje i izvršavanje poslova,
- ovlasti i odgovornosti državnih službenika u obavljanju poslova,
- ukupan broj državnih službenika i zaposlenika za obavljanje poslova,
- naziv i raspored poslova po organizacijskim jedinicama sa opisom poslova za svakog državnog
službenika i zaposlenika s potrebnim uslovima u pogledu stručne spreme...

17. Opšti podzakonski pravni akti koje donose organi uprave?

To su pravilnici, upute, instrukcije i naredbe:
Pravilnici - razrađuju se pojedine odredbe zakona ili propisa radi osiguranja odgovarajuće primjene,
Upute - propisuje se način rada u obavljanju određenih poslova uprave i nadležnosti organa uprave,
Instrukcije - utvrđuju se bliža pravila i upute za rad na provođenju i primjeni određenih zakona i drugih
propisa,
Naredba - naređuje se ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja ima opšti značaj. Opšti akti se
objavljuju u službenom glasniku.

18. Zakon o vijeću ministara BiH? Vijeće ministara?

Ovim zakonom se uređuju, u skladu sa Ustavom BiH, prava, dužnosti i odgovornosti Vijeća ministara BiH,
njegov sistem, način rada i odlučivanja, prava i dužnost predsjedavajućeg, zamjenika predsjedavajućeg i
članova vijeća ministara, kao i odnos Vijeća ministara u vršenju funkcija prema drugim organima vlasti BiH.

Vijeće ministara je organ izvršne vlasti BiH koji vrši svoja prava i dužnosti kao vladine funkcije, u skladu sa
Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine. Sjedište Vijeća ministara je u Sarajevu.

19. Ministarstva na nivou BiH?

Ministarstva su tijela uprave koja obavljaju upravne i stručne poslove iz nadležnosti BiH u jednom ili više
srodnih područja u kojima u cjelini ili u određenom obimu, neposredno osiguravaju primjenu zakona i drugih
propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.

Ministarstva pripremaju zakone i druge propise i opšte akte iz svog djelokruga te obavljaju i druge poslove
određene posebnim zakonom i drugim propisima.

Ministarstva na nivou BiH ima 9, to su:

Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Ministarstvo komunikacija
i saobraćaja, Ministarstvo finansija i trezora, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih
poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo sigurnosti, Ministarstvo odbrane.

20. Može li Vijeće ministara osnivati službe?

Vijeće ministara može osnivati službe. Primjer toga je odbor za ekonomiju...

21. Sastav Vijeća ministara BiH?

Vijeće ministara čine predsjedavajući i ministri.

Svaki ministar ima jednog zamjenika, osim u Ministarstvu obrane koje ima dva zamjenika.
Takođe, svako ministarstvo ima sekretara ministarstva.

Prilikom svih ovih imenovanja se vodi računa da ministar i zamjenik ne budu iz istog konstitutivnog naroda.

Predsjedavajući ima svoja dva zamjenika (iz reda ministara) koji takođe ne mogu biti iz istog naroda.

Mandat Vijeća ministara traje 4 godine.

U sastavu vijeća ministara ili na dužnost generalnog sekretara Vijeća ministara mora se osigurati najmanje
jedno mjesto za pripadnike ostalih.

22. Način rada odlučivanja Vijeća ministara?

Članovi Vijeće ministara obavezni su sudjelovati u radu Vijeća ministara. Vijeće ministara radi i odlučuje u
sjednicama. Vijeće ministara može održati sjednicu i odlučivati ako sjednicama prisustvuje više od polovine
članova Vijeće ministara. U ostvarivanju prava i dužnosti Vijeće ministara donosi odluke, zaključke i rješenja,
usvaja nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijske dokumente, programe, sporazume,
protokole i druge akte.

Vijeće ministara donosi akte većinom glasova od ukupnog broja članova koji su prisutni i glasaju, s tim da
navedena većina podrazumjeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda.

Ako se radi o zakonima i drugim aktima o kojima konačnu odluku donosi Parlamentarna skupština, tada se
odluke na Vijeću ministara donose većinom onih koji su prisutni i glasaju.

23. Podnošenje ostavke?

Predsjedavajući Vijeća ministara može da podnese ostavku bez obrazloženja. Ostavka se podnosi
Predsjedništvu BiH.

Ako predsjedavajući Vijeća ministara podnese ostavku ili ako je trajno sprječen da vrši svoju dužnost, Vijeće
ministara daje ostavku u cjelini, ali dužnost obavlja do potvrde novog predsjedavajućeg i članova Vijeća
ministara.
Parlamentarna skupština može na svoju inicijativu da izglasa nepovjerenje Vijeću ministara.

Ministri i zamjenici ministara mogu da podnesu ostavke bez obrazloženja. Podnose ih predsjedavajućem.
Ministar ili zamjenik ako podnesu ostavku ili su sprječeni da rade, predsjedavajući imenuje njegovog
zamjenika kojeg mora potvrditi Zastupnički dom kako bi preuzeo dužnost, najkasnije 15 dana od dana
ostavke ili sprječenosti.

24. Kada se smatra da je Vijeće ministara operativno?

Smatra se da je Vijeće ministara uspostavljeno i operativno kada se ispune sljedeći uslovi:
- da je predsjedavajući Vijeća ministara imenovan i potvrđen u skladu sa zakonom;
- da je broj ministara i zamjenika ministara koji su imenovani i potvrđeni u skladu sa zakonom dovoljan za
osiguranje da Vijeće ministara može održavati sjednice i donositi odluke ili postupati u skladu ovom
zakonu.

Dok Vijeće ministara ne bude uspostavljeno i operativno, dotadašnje Vijeće ministara ostaje u tehničkom
mandate.

25. Stalna tijela Vijeća ministara?

Ona se osnivaju radi osiguranja potpunog, djelotvornog, kvalitetnog i usklađenost obavljanja poslova.

Stalna tijela Vijeća ministara su:

- Direkcija za EU integracije,
- Generalni sekretarijat,
- Kancelarija za zakonodavstvo,
- Odbor za unutrašnju politiku,
- Odbor za ekonomiju i
- Kancelarija koordinatora Brčko distrikta BiH.

Odbor za unutrašnju politiku-to je kordinirajuće tijelo za oblast iz djelokruga rada Ministarstva za ljudska
prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo pravde i Ministarstvo sigurnosti. Sva pitanja iz
nadležnosti ovih ministarstava prije rasprave na sjednici Vijeća ministara obavezno se prethodno raspravljaju
na sjednici ovog odbora.

26. Koje odluke donosi Vijeće ministara?

Vijeće ministara donose odluke, zaključe i rješenja, usvaja nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije,
strategijske dokumente, programe, sporazume, protokole i druge akte.

27. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH?

Zakon reguliše osnivanje ministarstava i utvrđuje upravne organizacije, kao i druge institucije BiH koje
obavljaju poslove uprave iz nadležnosti BiH, određuje njihov djelokrug rada, način rukovođenja...

28. Šta su ministarstva?

Ministarstva su tijela uprave koja obavljaju upravne i stručne poslove iz nadležnosti BiH u jednom ili više
srodnih područja u kojima u cjelini, ili u određenom obimu, neposredno osigurava primjenu zakona i drugih
propisa i odgovaraju za njihovo izvršenje.

29. Kako se uređuje unutrašnja organizacija ministarstva?

Pravilnikom kojeg donosi ministar, prije donošenja pravilnika dužan je pribaviti mišljenje od ministra pravde.
Pravilnik je donesen kada to svojom odlukom potvrdi Vijeće ministara.

30. Sta se uređuje Zakonom o upravnom postupku?

Zakonom o upravnom postupku utvrđuju se pravila upravnog postupka prema kojima postupaju organi
uprave BiH kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obvezama ili
pravnim interesima fizičkih osoba, pravnih osoba ili drugih stranaka u upravnim stvarima koje su u
nadležnosti institucija BiH.

31. Šta znači poseban upravni postupak?

Pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se izuzetno, regulisati, posebnim zakonom ali
mora biti u skladu sa načelima Zakona o upravnom postupku.

U upravnim područjima za koje je zakonom propisan posebni postupak postupa se odredbama tog zakona, s
tim da se prema odredbama Zakona o upravnom postupku postupa u svim pitanjima koja nisu uređena
posebnim zakonom-supsidijarna primjena zakona.

32. Postupak smjene ministra?

Predsjedništvo BiH može predložiti smjenu predsjedavajućeg Vijeća ministara. Ako Parlamentarna skupština
izglasa nepovjerenje predsjedavajućem, Vijeće ministara daje ostavku u cjelini, ali dužnost obavlja do
potvrde novog predsjedavajućeg i članova Vijeća Ministara. Takođe, Parlamentarna skupština može na
svoju inicijativu, izglasati nepovjerenje Vijeću ministara.

33. Ko obavlja poslove uprave u RS?

Poslove uprave obavljaju ministarstva i drugi republički organi uprave.

Republičke uprave su:

- Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove,
- Poreska uprava,
- Republička uprava za inspekcijske poslove,
- Republička uprava civilne zaštite,
- Republički devizni inspektorat i
- Republička uprava za igre na sreću.

34. Vlada RS? Koje akte donosi Vlada?

Zakon o vladi RS. Vlada je izvršni organ. Samostalna je u okviru svojih nadležnosti i za svoj rad odgovorna
je Narodnoj skupštini. Sjedište je u Banjaluci.
Vlada RS donosi uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zaključke i druge akte u skladu sa
zakonom.

35. Način rada Vlade Republike Srpske? Način donošenja odluka?

Vlada je izvršni organ.
Odluke se donose prostom većinom osim u slučaju kada se mijenja ustav ili izglasava kolektivna ostavka
vlade kada je potrebno 2/3 glasova prisutnih delegata u skupštini.

Vladu čini premijer i 16 ministara od kojih je 8 srba, 5 bošnjaka, 3 hrvata i jedan iz reda ostalih.
Način odlučivanja vlade bliže se određuje Poslovnikom Vlade.

36. Zakon o upravnoj inspekciji Republike Srpske?

Ovim zakonom se uređuje organizacija, nadležnost, način rada, ovlaštenja, uslovi za obavljanje poslova,
prava, obveza i odgovornosti upravnog inspektora, kao i druga pitanja od značaja za funkcionisanje upravne
inspekcije u RS.

37. Nadležnost upravne inspekcije?

Upravna inspekcija vrši nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa o republičkoj upravi i lokalnoj
samoupravi, propisa o upravnom postupku koji se odnose na efikasnost i ažurnost u rješavanju upravnih
stvari i radnim odnosima zaposlenih u organima republičke uprave i jedinicama lokalne samouprave i
kancelarijskom poslovanju.

38. Načela upravnog postupka?

Načelo zakonitosti – kada organi uprave i institucije koje imaju ovlaštenja postupaju u upravnim stvarima,
dužni su te stvari rješavati na temelju zakona i drugih propisa, kao i opštih akata institucija koje imaju javne
ovlasti i koje one donose na temelju javnih ovlasti.

Načelo zaštite prava i sloboda građana i zaštite javnog interesa – kada organi uprave i institucije koje imaju
ovlaštenje rješavaju i vode postupak, dužni su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja
prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih osoba, niti u
suprotnosti sa zakonom.

Načelo pristupa informacijama i zaštite podataka - kada organi uprave i institucije koje imaju ovlaštenje
rješavaju i vode postupak, dužni su svakoj fizičkoj i pravnoj osobi osigurati pravo pristupa informacijama, u
skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u BiH. U postupku se moraju zaštititi lični i tajni podaci
u skladu sa propisima o zaštiti ličnih podataka.
Načelo javnosti – Postupak pred organima uprave i institucijama koje vrše javna ovlaštenja je javan. Javnost
se može isključiti samo u slučajevima kada je zakonom to predviđeno,

Načelo efikasnosti – Kada organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim
stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća, ustanova i drugih...

Načelo materijalne istine – U postupku se moraju potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti
za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Načelo saslušanja stranke – Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim
činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. Ne mora se stranka saslušati samo u
slučajevima kada je to zakonom određeno.

Načelo ekonomičnosti postupka – Postupak se mora voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za
stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno
utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Načelo pomoći neukoj stranci – Organ koji vodi postupak staraće se da neznanje i neukost stranke, i
drugih osoba koje sudjeluju u postupku, ne budu na štetu prava koja im zakonom pripadaju.

Načelo slobodne ocjene dokaza – Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje ovlaštena službena osoba
prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

Načelo samostalnosti u rješavanju – Organ vodi postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlašteja
danih zakonom i drugim propisima.

Načelo dvostepenosti

39. Nadležnost za rješavanje u upravnom postupku?

Postoji stvarna i mjesna nadležnost.

Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje se prema propisima kojima se uređuje
određena upravna oblast ili prema propisima kojim se određuje nadležnost pojedinih organa.

Mjesna nadležnost određuje se prema sjedištu organa, odnosno prema sjedištu organizacijske jedinice u
sastavu organa.

Za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stepenu stvarno je nadležan organ uprave BiH, ako zakonom
nije određena nadležnost organa uprave u entitetu kod prenesene nadležnosti. Ako propisom kojim se
uređuje određena upravna oblast nije određeno koji organ uprave BiH stvarno nadležan za rješavanje u
određenoj upravnoj stvari iz nadležnosti institucija BiH, nadležan je onaj koji odredi Vijeće ministara BiH.

Stvarna i mjesna nadležnost se ne mogu mijenjati dogovorom stranaka.

Svaki organ u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju nadležnost. Ako organ nije nadležan
za rad u određenoj upravnoj stvari, upozoriće na to stranku, a ako stranka inzistira na zaprimanju zahtjeva,
taj organ će zaprimiti i donijeti zaključak kojim odbacuje zahtjev, ako ne zna ko je nadležan onda obavjesti
stranku, a ako zna onda će predmet prosljediti nadležnom organu.

40. Sukob nadležnosti?

Sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave BiH, između organa uprave BiH i institucija
BiH koje imaju javne ovlasti, i između institucija BiH koje imaju javne ovlasti, rješava Sud Bosne i
Hercegovine.

Sukob nadležnosti između organa uprave BiH i organa uprave entiteta, rješava Sud Bosne i Hercegovine.

Sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organizacijskih jedinica organa uprave BiH, koje se nalaze
izvan sjedišta organa uprave BiH, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz
nadležnosti organa uprave BiH, rješava organ uprave BiH u čijem sastavu su te organizacijske jedinice.
Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti, stranka ne može izjaviti posebnu žalbu ni voditi
upravni spor, međutim, ako organ u sukobu smatra da je povređeno kakvo pravo, tada može izjaviti žalbu, ali
ne ako je o sukobu rješio sud.

41. Upravna stvar?

Upravna stvar je svaka stvar u kojoj javnopravni organ u upravnom postupku odlučuje o pravu, obvezi ili
pravnom interesu stranke primjenjujući zakon ili druge propise i opšte akte kojima se uređuje odgovarajuća
upravna stvar.

Upravna stvar može i zakonom biti izričito određena kao takva.

42. Stranka?
Stranka je osoba na čiji zahtjev pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja, radi zaštite svojih
prava ili pravnih interesa, ima pravo sudjelovati u postupku.

Stranka u upravnom postupku može biti organ uprave i drugi organ, naselje, grupa osoba, i dr. koji nemaju
svojstvo pravne osobe, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku.
Stranka može biti i sindikalna organizacija, ombudsman BiH...

43. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik?

Fiziča osoba koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (procesna
sposobnost).

Za procesno nesposobnu fizičku osobu radnje u postupku poduzima njezin zakonski zastupnik.
Zakonski zastupnik određuje se na temelju zakona ili aktom nadležnog organa donesenim na temelju
zakona.

Pravna osoba obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika, odnosno zakonskog zastupnika, organ
uprave preko zakonom ovlaštenog predstavnika, organizacije koje nemaju svojstvo pravne osobe preko
osobe koja se određuje prema opštem aktu organizacije, a naselje, odnosno grupa osoba, koje namju
svojstvo pravne osobe preko osobe koju oni ovlaste, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Ako u toku postupka nastane smrt stranke proces se može nastaviti ili obustaviti, zavisi od prirode upravne
stvari.

44. Privremeni zastupnik?

Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja treba poduzeti protiv
osobe čije je mjesto prebivališta, odnosno boravka nepoznato, a koja nema punomoćnika, organ koji vodi
postupak postaviće takvoj stranci privremenog zastupnika, ako to traži hitnost predmeta, a postupak se mora
provesti. Organ koji vodi postupak odmah će izvjestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni
zastupnik postavljen osobi čije je mjesto boravka nepoznato, objaviće svoj zaključak na oglasnoj ploči ili na
drugi uobičajen način.

Ako je u pitanju pravna osoba, privremeni zastupnik će se postaviti iz reda osoba iz pravne osobe.
Privremeni zastupnik se može postaviti i kada je stranka u inostranstvu.

45. Izuzeće?
Službena osoba koja je ovlaštena da rješava ili da obavlja pojedine radnje u postupku, izuzet će se od rada u
predmetu:
- ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok,
vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke,
- ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj
liniji do četvrtog stepena zaključno,
- bračni supružnik ili srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno, pa i onda kada je bračna zajednica
prestala ili vanbračna,
- ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili
hranitelja i ako je u prvostepenom postupku sudjelovala u vođenju postupka ili u donošenju rješenja.

Izuzeće će biti i ako je službena osoba sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje stranke u bliskom
ličnom odnosu, ili u privrednom ili u drugom poslovnom odnosu i ako službena osoba postupa
diskriminirajuće prema stranci.
O izuzeću službene osobe odlučuje rukovodioc organa uprave koji rukovodi tim organom odnosno
institucijom.

O izuzeću se odlučuje zaključkom u roku od 8 dana od dana podnošenja zahtjeva za izuzeće, odnosno od
dana dostavljanja obavještenja organu nadležnom za rješavanje izuzeća, i njime će se ako se usvoji, odrediti
službena osoba koja će rješavati postupak.

46. Zajednicki predstavnik?

Dvije ili više stranaka mogu, ako posebnim propisom nije drugačije propisano, u istom predmetu istupati
zajednički. One su u tom slučaju dužne naznačiti ko će od njih istupati kao njihov zajednički predstavnik, ili
postaviti zajedničkog punomoćnika.

47. Punomocnik?
Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik može odrediti punomoćnika koji će je zastupati u postupku, osim
u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave.

Radnje punomoćnika imaju isto djelovanje kao da ih je preduzela sama stranka. Stranka koja je prisutna
kada njezin punomoćnik daje usmenu izjavu, može neposredno poslije date izjave, izmjeniti ili opozvati
izjavu svog punomoćnika.

Punomoćnik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi
nadripisarstvom.

Punomoć se može dati pismeno ili usmeno, u zapisnik koji sačinjava službena osoba organa koja vodi
postupak. Punomoć može biti i ovjerena ako se sumnja u njenu vjerodostojnost.
Nepismena stranka na punomoć stavlja otisak prsta. Punomoć se može dati za cijeli postupak ili za pojedine
radnje. Punomoć može da se ograniči i vremenski.

Punomoć ne prestaje smrću stranke ili prestankom pravne osobe, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili
primjenom njezinog zakonskog zastupnika, ali pravni nasljednik stranke, odnosno njezin novi zakonski
zastupnik može opozvati raniju punomoć.

48. Komuniciranje podnescima i sta je podnesak?

Stranka s organima najčešće komunicira podnescima.

Pod podnescima se podrazumjevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka,
prijedlozi, prijave, molbe, žalbe, prigovori i druge obavjesti kojima se pojedinci ili pravne osobe obraćaju
organima.

Podnesci se predaju neposredno ili šalju poštom pismeno, ili se usmeno izvještavaju na zapisnik u organima,
a mogu se, ako nije drugačije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski, a može i elektronskim putem.

Podnesak se daje organu nadležnom za prijem podnesaka. Organ ga je dužan primiti te dati potvrdu o
prijemu podneska. Podnesak se ne može odbaciti zbog formalnih razloga, ali će organ tražiti da se ti
nedostaci otklone. Ako se ne otklone smatraće se da podnesak nije ni podnešen.

49. Zapisnik?
O usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku, kao i važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih
osoba u postupku, sačinjava se zapisnik.

U zapisnik se unosi ime organa koji obavlja radnju, broj i datum, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat
kada se radnja obavlja i predmet u kojem se ona obavlja, imena službenih osoba, prisutnih stranaka i
njihovih zastupnika ili punomoćnika.

U zapisnik se unose sve radnje, date izjave, sve isprave koje su u bilo koju svrhu upotrebljene,isprave se
mogu i priložiti uz zapisnik.

Izjave svjedoka, vještaka i drugih osoba koje sudjeluju u postupku a koje su značajne za donošenje rješenja,
upisuju se u zapisnik što tačnije.

Zapisnik mora biti čitak, ne smije se ništa brisati, precrtane riječi moraju biti čitke.
Precrtano mjesto ovjerava potpisom službena osoba.
Ako zapisnik ima više stranica onda će se svaka stranica ovjeriti potpisom i numerisati.

Zapisnik je javna isprava.

Ako neka osoba neće da ga potpiše onda se to unese u zapisnik i navedu se razlozi nepotpisivanja.

50. Rekonstrukcija spisa?

Ako se pojedini spisi upravnog postupka izgube, oštete ili unište, po potrebi će se pokrenuti postupak za
obnovu spisa (rekonstrukcija).

Postupak za rekonstrukciju pokreće stranka ili po službenoj dužnosti organ.

Pri obnovi spisa obnavljaju se samo oni spisi koji su važni, s obzirom na razloge zbog kojih je odobren
postupak za obnovu. Spisi se obnavljaju na osnovu oštećenih, izgubljenih, nestalih, ili uništenih podnesaka
kojima se raspolaže (organ ili stranka) u skladu sa pravilima o dokazivanju.

Ako je protekao rok za čuvanje dokumenata onda se takav spis neće obnavljati.

51. Pozivanje?
Organ koji vodi postupak ovlašten je pozivati osobu čija je prisutnost u postupku potrebna, a koja ima
prebivalište ili boravište na njegovom području. Pozivanje se ne može vršiti radi dostavljanja pismenih
otpravaka rješenja i zaključaka, ili radi saopštenja koja se mogu izvršiti poštom.

Pozivanje se vrši pismenim putem, ako posebnim propisima nije predviđeno na drugi način.

Pismeni poziv sadrži podatke organa koji poziva, podatke osobe koja se poziva, mjesto, datum i vrijeme
kada se poziva i u kojem svojstvu se poziva. Šta treba ponijeti pozvani (dokazna i pomoćna sredstva).

Niko se ne može zvati da dodje u toku noći osim u izuzetnim slučajevima i ako se radi o hitnim i neodgodivim
mjerama koje moraju biti navedene u pozivu i propis na temelju kojeg se vrši to pozivanje.

Odziv na poziv je obavezan.

52. Rokovi u upravnom postupku?

Ako rokovi nisu određeni zakonom određuje ih s obzirom na okolnosti slučaj, službena osoba koja vodi
postupak. Rok određen od strane službene osobe može se produžiti na molbu koja se podnosi prije isteka
roka ili 3 dana nakon isteka roka, ako postoje za to opravdani razlozi. O tome se sačinjava službena
zabilješka u spisu.

Rokovi se računaju na dane mjesece i godine.

53. Dostavljanje?
Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih službenih spisa) obavlja se tako što se pismeno
predaje osobi kojoj je namjenjeno. Obavlja se poštom ili ga obavlja organ posredstvom svoje službene
osobe. Dostavljanje se obavlja radnim danom, danju. Dostava se obavlja kući, stanu ili na radnom mjestu.

Advokatu se može dostaviti i u advokatsku kancelariju. Dostavljanje se može izvršiti i elektronskim putem.

Obavezno lično dostavljanje pismena: Pismena koja se moraju dostaviti lično stranci su ona pismena u
kojima je takvo dostavljanje određeno zakonom o upravnom postupku ili drugim propisom, kada od dana
dostavljanja počinje teći rok koji se prema zakonu ne može produžavati, ili kada to odredi organ koji je
naredio dostavljanje.
Advokatu se može ostaviti u njegovoj kancelariji uručivanjem njegovom zaposlenom.
Ako se osoba kojoj se lično treba izvršiti dostava, ne nalazi u stanu, radnom mjestu ili u advokatskoj
kancelariji, dostavljač će obavjestiti kada i na kom mjestu ga može naći pa će mu ostaviti pismeno
obavještenje da određeni dan i sat bude u svom stanu ili radnom mjestu radi primanja pismena.

Posredno dostavljanje pismena: Dostava se može uručiti nekom od odraslih članova njezinog domaćinstva
ako tražene stranke nema kod kuće. Ako nema ni članova porodice kod kuće onda se može pismeno
dostaviti komšiji ako on na to pristane. Na radnom mjestu pismeno može preuzeti radni kolega ako pristane
na to. Ako se utvrdi da osobe kojoj je namjenjeno pismeno nema, nije dostupna, onda će se pismeno vratiti
organu koji ga je poslao sa naznakom gdje se odsutna osoba nalazi.
Posebni slučajevi dostavljanja pismena:
- dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoćniku
- dostavljanje pismena punomoćniku za primanje pismena
- dostavljanje pismena organima vlasti, poduzećima, ustanovama i drugim pravnim osobama
- dostavljanje pismena ostalim osobama
- dostavljanje pismena javnom obavjesti,
- odbijanje prijema pismena,
- promjena stana,

54. Povrat u pređašnje stanje?

Stranci koja je zbog opravdanih razloga propustila u roku izvršiti neku radnju postupka, pa je uslijed tog
propuštanja isključena od obavljanja ove radnje, dopustiće se, na njezin prijedlog, povrat u pređašnje stanje.

Ako stranka blagovremeno dostavi podnesak, ali iz neznanja ili očigledenom greškom njega dostavi
nenadležnom organu, u tom slučaju će se dopustiti povrat. Isto će se učiniti ako stranka očiglednom greškom
prekorači rok, ali je nadležni organ ipak primio podnesak najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi
stranka zbog zakašnjenja izgubila neko pravo.

U prijedlogu za povrat u pređašnje stanje stranka je dužna navesti okolnosti sprječenosti da u roku izvrši
propuštenu radnju i te okolnosti učiniti bar vjerovatnim.

Prijedlog za povrat u pređašnje stanje se podnosi u roku od 8 dana računajući od dana kada je prestao
razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana
kada je to saznala.

Poslije isteka 3 mjeseca od propuštanja, ne može se tražiti povrat u pređašnje stanje.

Prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi se organu u kojem je trebalo izvršiti propuštenu radnju, a taj
organ o prijedlogu odlučuje zaključkom. Ako se zaključkom dopušta povrat u pređašnje stanje onda nije
dopuštena žalba, a ako se zaključkom to odbija onda je dopuštena posebna žalba, samo ako je zaključak
donio prvostepeni organ, a kada je donese drugostepeni organ onda nije dopuštena žalba.

Kada se izvrši povrat u pređašnje stanje, sva akta koja su donešena zbog propuštanja se poništavaju.

55. Troškovi organa i stranaka u toku postupka?

Troškovi u gotovom novcu organa koji vodi postupak (putni troškovi, izdaci za svjedoke, vještake, tumače...)
padaju na teret onog koji je vodio postupak.

Po pravilu svaka stranka snosi svoje troškove prouzrokovane postupkom (troškovi dolaženja, gubljenje
vremena, takse...).

Svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju poravnanja osim ako u poravnanju nije drugačije određeno.
Organ koji vodi postupak može osloboditi stranku od snošenja troškova u cijelosti ili djelomično, ako nađe da
ona ne može podnijeti troškove bez štete za sebe i za izdržavanje porodice.

Oslobadjanje od snošenja troškova odnosi se na oslobadjanje od taksi, izdataka organa koji vodi postupak,
kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake...

Organ donosi zaključak o oslobođenju na prijedlog stranke na temelju uvjerenja o njezinom imovinskom
stanju. Strani državljani se oslobađaju od troškova samo pod uslovom reciprociteta.

56. Pokretanje upravnog postupka?

Upravni postupak pokreće nadležni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke.

Onda kada organ sazna da s obzirom na činjenično stanje treba, radi zaštite javnog interesa, da se pokrene
upravni postupak ili kada to određuje zakon, onda se pokreće postupak po službenoj dužnosti.

Upravni postupak je pokrenut onda kada je nadležni organ izvršio ma bilo koju radnju radi vođenja postupka.

Ako organ povodom zahtjeva stranke nađe da prema važećim propisima nema uslova za pokretanje
postupka, donijeće zaključak kojim se zahtjev odbacuje kao preuranjen.
Protiv zaključka je dozvoljena posebna žalba.
57. Da li je obavezna rasprava u upravnom postupku?
Službeno lice određuje, po svojoj inicijativi ili po predlogu stranke, usmenu raspravu u svakom slučaju kad je
to korisno za razrešenje stvari, a mora je odrediti:

- u upravnim stvarima u kojima učestvuju dve ili više stranaka sa suprotnim interesima ili
- kad se treba izvršiti uviđaj ili saslušanje svedoka ili veštaka.

58. Do kada stranka moze izmijeniti zahtjev ili odustati?

Ako je postupak pokrenut, stranka može do donošenja rješenja u prvom stepenu da proširi zahtjev ili umjesto
ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira temelji li se prošireni ili izmjenjeni zahtjev na istom pravnom osnovu,
pod uslovom da se takav zahtjev temelji na bitno istom činjeničnom stanju. Ako službena osoba utvrdi da ne
postoje uslovi za izmjenu, donijeće zaključak kojim će odbaciti zahtjev stranke.

Stranka može da odustane od zahtjeva u toku cijelog postupka na način da o tome obavjesti organ pismenim
putem, usmeno na zapisnik ili elektronskim putem. U tom slučaju organ donosi zaključak kojim se postupak
obustavlja i dužan je obavjestiti o tome drugu, protivnu stranku, ako je ima. Organ može nastaviti voditi
postupak ako to zahtjeva protivna stranka ili ako je to u javnom interesu.

Stranka odustaje od zahtjeva na način da podnese pismenu izjavu koju daje organu koji vodi postupak ili
usmeno na zapisnik.

Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka
može opozvati svoje odustajanje od zahtjeva.

Stranka koja je odustala od zahtjeva snosi sve troškove propusta osim ako posebnim propisima nije
drugačije određeno.

59. Mogucnost spajanja stvari u jedan postupak?

Ako se prava ili obaveze stranaka temelje na istom ili sličnom činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi i
ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadležan, može se pokrenuti i voditi jedan
postupak i onda kada je riječ o pravima i obavezama više stranaka. To se radi zaključkom.

60. Poravnanje?
Ako u postupku sudjeluje dve ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službena osoba koja vodi postupak
nastojaće u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim tačkama.

Poravnanje mora biti uvijek jasno i određeno, i ne smije biti na štetu javnog interesa, javnog morala ili
pravnog interesa trećih osoba. Poravnanje se upisuje u zapisnik.

Poravnanje je zaključeno kada stranka nakon pročitanog zapisnika potpiše isti. Poravnanje ima snagu
izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

61. Koji postupci mogu predhoditi donošenju rješenja?

Prije donošenja rješenja moraju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama
omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese o čemu se stara službena osoba koja vodi
postupak.

Ovo se može izvršiti u skraćenom ili u posebnom ispitnom postupku. Postoji i pripremni postupak.

62. Pripremni, skraćeni i posebni postupak?

Pripremni postupak određuje organ koji vodi postupak ako se održava usmena rasprava, odnosno uviđaj.
Organ koji vodi postupak mora, najkasnije sedam dana prije održavanja pripremnog postupka, pozvati
stranke i druga lica ako smatra da je njihovo prisustvo potrebno. Zajedno s pozivom, organ šalje podnesak
stranci koji je osnov za određivanje pripremnog postupka, a u pozivu određuje dan, mjesto i vrijeme
održavanja pripremnog postupka.

Ako je organ počeo postupak po službenoj dužnosti, u pozivu će biti navedeno koja će procesna radnja biti
obavljena na pripremnom postupku. Organ će pozvana lica u pozivu upozoriti na zakonske posljedice
neopravdanog izostanka.

Pripremni postupak se, u pravilu, održava u sjedištu organa koji vodi postupak. Organ može odrediti i drugo
mjesto za održavanje pripremnog postupka, ako je to ekonomičnije. Protiv zaključka organa o mjestu
održavanja pripremnog postupka, nije dozvoljena žalba. Organ može odgoditi pripremni postupak na svoju
inicijativu ili na zahtjev stranke, ako za to postoje opravdani razlozi.

Protiv zaključka o dozvoli ili zabrani odgađanja pripremnog postupka nije dozvoljena žalba.

Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:

- ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na temelju kojih se može utvrditi
stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na temelju opštepoznatih činjenica ili činjenica koje su
organu poznate;
- u slučaju kada je propisom predviđeno da se stvar može rješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu
potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju, ali su činjenice ili okolnosti učinjene
vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke treba udovoljiti;
- kad je riječ o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati, a činjenice na
kojima rješenje treba biti utemeljeno utvrđene su ili bar učinjene vjerovatnim.

Poseban ispitni postupak se provodi kada je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su
značajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja mogućnosti strankama da ostvare i zaštite svoja prava i
pravne interese.

63. Prethodno pitanje?

Ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg rješenja se ne može riješiti sama stvar, a to pitanje
čini samostalnu pravnu cjelinu za čije rješenje je nadležan sud ili koji drugi organ, on može postupiti na dva
načina:
- sam raspraviti to pitanje, ili
- postupak prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi.

O prekidu postupka se donosi zaključak protiv kojeg je dopuštena posebna žalba, osim ako je drugostepeni
organ donio zaključak.

Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje koji odnosi na postojanje
krivičnog djela, na postojanje braka, utvrđivanje očinstva, ili kada je to zakonom određeno.

64. Razlozi za prekid postupka?

Postupak se prekida ako:
- stranka umre, a prava i obaveze, odnosno pravni interes o kojem se odlučivalo u postupku može prijeći
na pravne nasljednike. Tada se obavještavaju nasljednici o mogućnosti uključenja u postupak i dostavlja
im se zaključak o prekidu;
- ako stranka izgubi poslovnu sposobnost; ako zakonski zastupnik umre ili izgubi poslovnu sposobnost, a
stranka nema oponumoćnika, odnosno zakonskog zastupnika;
- ako organ koji vodi postupak odluči da ne raspravlja o prethodnom pitanju ili ako to zakonom ne može ni
raditi,
- ako su za stranku nastupile pravne posljedice stečajnog postupka.

Prekidom postupka prestaju teći svi rokovi.

Protiv zaključka kojim se prekida postupak dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje zaključka.

65. Usmena rasprava?

Službena osoba koja vodi postupak, može na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke da odredi usmenu
raspravu u svakom slučaju kada je to korisno za razrješenje stvari.

Mora se usmena rasprava odredit u stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima
ili kad se treba izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Usmena rasprava je javna. Može se javnost isključiti ako to zahtjevaju razlozi morala ili javne sigurnosti.
Javnost se isključuje zaključkom.

66. Koja su dokazna sredstva u upravnom postupku?

Činjenice na temelju kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima.

Kao dokaz upotrjebiće se sve što je podneseno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju,
kao što su isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke,
vještaci, uviđaj...

Izjava stranke-ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoji neposredan dokaz, ili se ona ne može
utvrditi na temelju drugih dokaznih sredstava, onda se kao dokazno sredstvo može uzeti i izjava stranke.
Prije uzimanja izjave stranke službenik je dužan upozoрити stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za
davanje lažne izjave.

Svjedoci-svjedok može biti svaka fizička osoba koja je bila sposobna opaziti činjenicu o kojoj treba svjedočiti
i koja je u stanju to svoje opažanje saopštiti. Osoba koja u postupku sudjeluje kao službena osoba ne može
biti svjedok. Maloljetna lica mogu svjedočiti uz prisustvo zastupnika.

Uviđaj-uviđaj se vrši kada je za utvrđivanje neke činjenice ili za rzjašnjenje bitnih okolnosti potrebno
neposredno opažanje službene osobe koja vodi postupak. Stranke imaju pravo biti na uviđaju.

67. Rješenje i sastavni dijelovi rješenja?

Rješenje se donosi na temelju činjenica utvrđenih u postupku.

Svako rješenje se mora označiti da je rješenje, osim ako je to nužno posebnim proipisima onda rješenje
može da nosi drugi naziv.

Rješenje se donosi pismeno, izuzetno u skladu sa zakonom usmeno.

U stvarima manjeg značaja u kojima se udovoljava zahtevu stranke a ne dira u javni interes ili interes drugog
lica, rešenje se može sastojati samo od dispozitiva u vidu zabeleške na spisu, ako su razlozi za takvo
rešenje očigledni i ako drukčije nije propisano. Ovakvo rješenje se po pravilu, saopštava stranci usmeno, a
pismeno joj se izdaje ako ona to traži. Takvo rešenje, po pravilu, ne sadrži obrazloženje, osim ako je ono po
prirodi stvari potrebno i može se izdati na propisanom obrascu.

Kad se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mera radi obezbeđenja javnog mira i bezbednosti ili radi
otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu, organ, odnosno ovlašćeno službeno lice
organa, može doneti rešenje i usmeno.

Organ koji je doneo usmeno reešenje može narediti njegovo izvršenje bez odlaganja.

Na zahtev stranke, organ koji je doneo usmeno rešenje dužan je da ga izda stranci u pismenom obliku
najkasnije u roku od osam dana od dana podnošenja zahteva. Taj zahtev se može podneti u roku od dva
meseca od dana donošenja usmenog rešenja.

Pismeno rješenje sadrži: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputu o pravnom lijeku,
potpis ovlaštene službene osobe i pečat organa.

Dispozitiv mora biti kratak i određen, a kada je potrebno može se podjeliti na više tačaka. U dispozitivu se
može riješiti i o troškovima postupka.

68. Zaključak?
Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka, kao i onim pitanjima u kojima je zakonom
predviđeno da se donosi zaključak.

Zaključak donosi službena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je
predmet zaključka. Zaključak koji se izdaje pismeno, sadrži uvod, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom
lijeku.

69. Djelimično, dopunsko i privremeno rješenje?

Djelomično rješenje - Kada se o jednoj stvari rješava u više tačaka, a samo su neke od njih dozrele za
rješavanje, i kada se pokaže svrsishodnim da se o tim tačkama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ
može donijeti rješenje samo o tim tačkama. To je djelomično rješenje te se ono smatra samostalnim.

Dopunsko rješenje - Nadležni organ može na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti donijeti posebno
rješenje o pitanjima koja nisu obuhvaćena ranije donešenim rješenjem.

Privremeno rješenje – Ono se donosi kada je zbog okolnosti nužno prije okončanja postupka da se
privremeno urede sporna pitanja ili odnosi. To rješenje se donosi na temelju podataka koji postoje u vrijeme
njegovog donošenja. U takvom rješenju mora biti izričito naznačeno da je privremeno. Rješenjem o glavnoj
strani ukida se privremeno rješenje.

70. Žalba na rješenje?

Na sva rješenja donešena u prvom stepenu može se izjaviti žalba. Ona se može isključiti samo zbog
naročito opravdanih razloga.

Rješenje se pobija žalbom zbog:

Povrede pravila postupka - (rješenje donese stvarno nenadležan organ, osobi koja je trebala da učestvuje u
svojstvu stranke ili zainteresovane osobe nije dana mogućnost učestvovanja u postupku, takvoj osobi nije
dana mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su bile važne za donošenje rješenja,
ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ako su prekršene odredbe o upotrebi jezika u postupku...),

Nepotpuno ili nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja,

Pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužilac, pravobranioc i drugi organi, kada su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je
povrjeđen zakon u korist pojedinca ili pravne osobe, a na štetu javnog interesa.

Žalbu protiv rješenja u prvom stepenu može izjaviti i ombudsman BiH, kada nađe da su rješenjem
povrjeđena prava i slobode građanima zagarantovana Ustavom BiH i ostalim propisima.

Žalba se ne može izjaviti protiv rješenja domova Parlamentarne skupštine BiH i rješenja Vijeća ministara BiH
donesenih u prvom stepenu, ali se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH.

Nadležnost organa za rješavanje o žalbi:

O žalbi protiv prvostepenih rješenja organa uprave BiH odlučuje žalbeno vijeće pri Vijeću ministara BiH.
O žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica organa uprave BiH i institucija BiH, koje imaju
javna ovlaštenja, a koja su osnovana izvan sjedišta organa uprave i institucija sa zadatkom da obavljaju
određene upravne poslove iz nadležnosti organa uprave i institucija rješava organ uprave, odnosno
institucija koja ima javna ovlaštenja, u čijem sastavu se ta organizacijska jedinica nalazi.

Rok za žalbu:
Žalba protiv rješenja, podnosi se u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno, a računa se od
dana dostavljanja rješenja. U toku roka za žalbu, rješenje se ne može izvršiti.

71. Rad prvostepenog organa po žalbi?

Prvostepeni organ ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i je li izjavljena od ovlaštene osobe.

Nedopuštenu, napravovremenu ili žalbu koju je izjavila neovlaštena osoba prvostepeni organ će odbaciti
svojim rješenjem. Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe.

Ako organ koji rješava po žalbi nađe da je žalba opravdana, riješiće ujedno i o žalbi koja je bila odbačena.

Prvostepeni organ koji je zaprimio žalbu može o njoj da riješi na više načina:
- organ može da donese novo rješenje ako nađe da je žalba opravdana, a ako nema potrebe da se
provodi novi ispitni postupak. Tada novo rješenje zamjenjuje staro te je dopuštena žalba i protiv novog
rješenja.
- organ može da upotpuni postupak ako stranka žalbom dokaže da je provedeni postupak bio nepotpun i
da je to moglo uticati na rješavanje stvari.
- kada organ donese rješenje bez provedenog ispitnog postupka koji je bio obavezan, a stranka u žalbi
navede da traži provedbu ispitnog postupka, organ je dužan provesti taj postupak. Nakon toga organ
može uvažiti navode iz žalbe te donijeti novo rješenje.

Kada organ dobije žalbu koja je blagovremena, dopušten i izjavljena od ovlaštene osobe on je dužan u roku
od 8 dana tu žalbu prosljediti organu nadležnom za rješavanje žalbi. Uz žalbu je dužan dostaviti sve spise
koji se odnose na predmet.

72. Rjesavanje drugostepenog organa?

Drugostepeni organ može odbiti žalbu, ili poništiti rješenje u cijelosti ili djelomično, ili ga izmjeniti.
Žalba će se odbiti kada se utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je rješenje
pravilno i na zakonu utemeljeno, a žalba neosnovana.

Žalba će se odbiti i ako je prvostepeni postupak imao nedostataka ali oni nisu takvi da su mogli uticati na
rješenje stvari.

Ako drugostepeni organ utvrdi da je učinjena nepravilnost koja rješenje čini ništavnim, onda će proglasiti
takvo rješenje ništavnim.

Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje donijelo nenadležan organ onda će poništiti to rješenje i
dostaviti će predmet organu koji je za to nadležan.

Drugostepeni organ može upotpuniti rješenje ako utvrdi da su činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, a
ako utvrdi da se na osnovu činjenica upotpunjeni postupak može riješiti drugačije nego što je riješio
prvostepeni onda će on rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

73. Vanredni pravni lijek u upravnom postupku?

Obnova postupka-pokretanje obnove postupka:
Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog prvnog lijeka u upravnom postupku,
obnoviće se:
- ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi mogli
dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili iznešeni ili upotrebljeni u ranijem
postupku;
- ako je rješenje donešeno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka, ili ako je došlo
kao posljedica kakvog djelakažnjivog prema krivičnom zakonu;
- ako se rješenje temelji na presudi donešenoj u krivičnom postupku ili u postupku o gospodarskom
prekršaju, a ta presuda je pravosnažno ukinuta;
- ako je rješenje povoljno za stranku donešeno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je
vodio postupak doveden u zabludu;
- ako se rješenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju, a nadležni organ je
to pitanje kasnije riješio bitno drugačije;
- ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u
postupku;
- ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za to.

Obnovu upravnog postupka mogu tražiti stranka i organ koji je donio rješenje. Tužitelj može tražiti obnovu
postupka pod istim uslovima kao i stranka.

Obnovu postupka može tražiti i ombudsman BiH ako smatra da je povrjeđeno pravo i sloboda građana
zajamčeni ustavom BiH, Eu konvencijom...

Stranka može tražiti obnovu postupka u roku 30 dana i to:

- od dana kada je stranka mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrjebiti nove dokaze,
- od dana kada je stranka saznala za razlog obnove,
- od dana kada je rješenje dostavljeno stranci,

Nakon roka od 5 godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci, obnova se ne može tražiti niti se može
pokrenuti po službenoj dužnosti.

74. Rješenje o obnovi postupka?

Prijedlog za obnovu postupka podnosi se organu koji je o predmetu rješavao u prvom stepenu ili organu koji
je donio rješenje kojim je postupak okončan.

75. Nadzor nad provođenjem zakona?

Nadzor nad provođenjem zakona o upravnom postupku vrši organ uprave određen posebnim zakonom.
Nadzor se ostvaruje putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonski način.

76. Postupak povodom izbornih žalbi?

Protiv odluke CIK-a ili izbornog vijeća za prigovore i žalbe kojim se krši izborni zakon BiH i propisi koje
donosi CIK na temelju zakona, može se uložiti žalba Apelacijskom odjeljenju suda BiH.

Žalba Apelacionom odjeljenju se može podnijeti i na odluku bilo kog organa u BiH, u entitetima kao i protiv
odluke sudova poslednje instance Brčko distrikta BiH, kojim se krše Izborni zakon i propisi koje donosi CIK,
ako to nije predmet redovne žalbe.

Žalbu može uložiti svaka osoba, politička stranka ili koalicija, čije je pravo povrjeđeno ili koja ima određeni
pravni interes.

O žalbi po hitnom postupku odlučuje Apelaciono odjeljenje u vijeću od 3 suca.

Žalba se podnosi pismeno u roku od dva dana od dana donošenja odluke poslednje instance i sadrži kratak
opis učinjene povrede dokaza koji potvrđuju navodne žalbe. Žalbu mora potpisati njen podnositelj.

Žalba se dostavlja svim zainteresovanim strankama navedenim u žalbi i oni se od primitka žalbe mogu
pismeno očitovati o njenim navodima u roku od 48 sati.

77. Zakon o upravnim sporovima BiH?

Njim se utvrđuju pravila kojima se u sudskom postupku odlučuje o zakonitosti pojedinačnih i opštih konačnih
upravnih akata koje su donijele institucije BiH u postupcima u kojima se odlučivalo o pravima i obavezama
građana i pravnih osoba.

78. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom?

Organ protiv čijeg je rješenja pravovremeno pokrenut upravni spor može do okončanja spora, ako uvažava
sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmjeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti
takvo rješenje.

Ovakvo rješenje dostavlja se stranci i Sudu BiH. Rješenje se donosi u roku koji je sud BiH odredio za
davanje odgovora na tužbu, odnosno prije nego što se okonča upravni spor.

79. Izvršenje rješenja?

Izvršenje rješenja donešenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili
nenovčanih obaveza.

Rješenje donešeno u upravnom postupku izvršava se kada postane izvršno.

Prvostepeno rješenje postaje izvršno:

- istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljenja,
- dostavom stranci ako žalba nije dopuštena,
- dostavom stranci ako žalba ne odgađa izvršenje i
- dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kada se dostavi stranci.

Ako je rješenjem određen rok da se radnja koja je predmet izvršenja izvrši, rješenje postaje izvršno istekom
tog roka. Ako u rješenju nema roka, onda rješenje postaje izvršno istekom roka od 15 dana.

Nakon isteka roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo izvršno, ne može se tražiti izvršenje
rješenja.

80. Oblici izvršenja rješenja?

Postoji izvršenje rješenja administrativnim i sudskim putem.

Administrativno izvršenje provode organi uprave prema odredbama zakona, a sudsko izvršenje provodi Sud
BiH prema propisima koji važe za sudsko izvršenje.

81. Izvršenje nenovčanih obaveza?

Provodi se preko drugih osoba ili prisilom.

Izvršenje preko drugih osoba – Ako se izvršenikova obaveza sastoji u izvršenju radnje koju može izvršiti i
druga osoba, a izvršenik je uopšte ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti, ova radnja izvršiće se preko druge
osobe, na izvršenikov troška (npr. Rušenje bespravno izgrađenog objekta).

Izvršenje prisilom – Ako je izvršenik dužan nešto dopuniti ili trpiti, pa postupa protivno toj obavezi, ili ako je
predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može umjesto njega izvršiti druga osoba, organ koji provodi
izvršenje prisilće izvršenika na ispunjavanje obaveze izricanjem novčane kazne.

82. Konačno i pravosnažno rješenje?

Konačno rješenje je ono rješenje koje se više ne može pobijati žalbom.

Pravosnažno rješenje je ono rješenje koje se više ne može pobijati u upravnom sporu, odnosno drugom
sudskom postupku, a stranka je njime stekla određeno pravo, odnosno pravni interes ili su joj naložene
određene obaveze.

Drugostepeno rješenje postaje izvršno kada se dostavi stranci.

83. Pravo pokretanja upravnog spora?

Upravni spor se pokreće tužbom.

Tužba se podnosi u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj tužbe obavješten, odnosno kada je primio
pobijani konačni upravni akt ili rješenje.

Upravni spor mogu pokrenuti:

- građanin ili pravna osoba, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno neko njihovo pravo ili
neposredni lični interes utemeljen na zakonu.

- upravni spor može pokrenuti i pravobranioc ako je upravnim aktom povrjeđen zakon na štetu BiH ili ako
je povrjeđen zakon u korist pravne osobe ili građanina.

O povredi zakona na štetu BiH svi organi uprave su dužni da o tome obavjeste prvobranioca BiH.

- upravni spor mogu pokrenuti i državni službenici ako je konačnim upravnim aktom povrjeđeno njihovo
pravo iz radnog odnosa.

- upravni spor mogu pokrenuti udruženja koja zastupaju kolektivne interese, također može upravni spor
pokrenuti organ uprave, služba za upravu, poslovna jedinica preduzeća, naselje, skup osoba...iako
nemaju svojstvo pravne osobe.

- upravni spor može pokrenuti i ombudsman BiH, a i reagovati u postupku koji je u toku kad u vršenju
poslova iz svoje nadležnosti utvrdi da su konačnim upravnim aktom povrjeđeni ljudsko dostojansvo,
prava i slobode građana garantovani Ustavom BiH i međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio
ustavno-pravnog poretka BiH.

Presude suda BiH donešene u upravnim sporovima su konačne i obavezne.

84. Ko je nadležan za rješavanje upravnog spora?

Upravne sporove rješava, Upravni odjel Suda BiH.

Sud odlučuje povodom tužbi protiv konačnih upravnih akata institucija BiH.

Sud odlučuje u vijeću od 3 suca. Samo u slučaju protiv rješenja o stavljanju stranca pod nadzor odlučuje
sudija pojedinac.

85. Protiv kojih akata se može voditi upravni spor?

Upravni spor se može voditi samo protiv konačnog upravnog akta.

To su akti kojim nadležna institucija rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravne osobe u nekoj
upravnoj stvari.

86. Kako se pokreće upravni spor i ko odlučuje?

Upravni spor se pokreće tužbom.

Rok za podnošenje tužbe je 60 dana od dana kada je podnositelj tužbe obavješten, odnosno od kada je
primio pobijani konačni upravni akt ili rješenje. Tužba se šalje sudu neposredno ili mu se šalje poštom
preporučeno.
87. Protiv kojih akata se ne može voditi upravni spor?
Upravni spor se ne može voditi protiv:
- konačnih upravnih akata donešenih u stavrima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog
spora,
- ne može protiv konačnih upravnih akata donešenih u stvarima o kojima se prema izričitoj odredbi zakona
nemože voditi upravni spor,
- takođe u stvarima o kojima izravno odlučuje Parlamentarna skupština BiH ili Predsjedništvo BiH.

Može kada su pri donošenju konačnog upravnog akta institucije prekoračile svoja ovlaštenja.

88. Razlozi pobijanja konačnog upravnog akta?

Konačni upravni akt se može pobijati ako:
- u aktu nije primjenjen ili je nepravilno primjenjen zakon BiH, odnosno propis utemeljen na zakonu, ili
opšti akt, pri vršenju dužnosti nadležnih institucija,
- ako je akt donijela nenadležna institucija BiH,
- ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju akta nije postupilo prema pravilima postupka,
- a posebno ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden
nepravilan zaključak glede činjeničnog stanja i ako je nadležna institucija rješavajući prema slobodnoj
ocjeni dokaza, prekoračila svoje ovlasti koje su joj dane propisima.

89. Sadržaj tužbe?

Tužba mora da sadrži:
Ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjednište tužitelja, broj i datum konačnog upravnog akta
protiv kojeg je tužba podnešena, kratko obrazloženje zbog čega se tuži, kao i u kojem se smislu i obimu
predlaže poništavanje konačnog upravnog akta, te potpis podnositelja.

Uz tužbu se mora dostaviti i konačni upravni akt u izvorniku ili prijepisu.

Ako se tužbom traži povrat stvari ili naknada štete mora se navesti određen zahtjev glede stvari ili visine
pretrpljene štete.

90. Šutnja uprave?

Ako u upravnom postupku, drugostepena institucija nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom
određenom kraćem roku donijela rješenje povodom žalbe stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese
ga ni u daljem roku od 7 dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je
žalba odbijena.

Tako stranka postupa i na prvostepenom organu ako organ nije donio rješenje protiv čijeg akta zakonom nije
dopuštena žalba.

Ako prvostepeni organ nije donije nikakvo rješenje na koje je dopuštena žalba u roku od 60 dana od prijema
zahtjeva ili u kraćem roku ako je propisano zakonom, onda se stranka može zahtjevom obratiti
drugostepenom organu.

91. Do kada tužitelj može odustati od tužbe i na šta sud pazi po službenoj dužnosti?
Tužitelj može odustati od tužbe sve do donošenja sudske odluke o čemu sudu podnosi pisani podnesak ili
daje izjavu u zapisnik sudu, i u tom slučaju sud rješenjem obustavlja postupak.

Zakonitost pobijanog konačnog upravnog akta Sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije
vezan razlozima tužbe.

Na ništavost konačnog upravnog akta Sud pazi po službenoj dužnosti. Ako sud odluči (utvrdi) da je pobijani
konačni upravni akt ništavan, poništiće ga, a ako su razlozi ništavosti sadržani i u prvostepenom upravnom
aktu, poništiće i taj akt.
Sud donosi presudu, odnosno rješenje, većinom glasova sudskog vijeća.

92. Vrste odluka u upravnom sporu?

Sud rješava spor presudom ili rješenjem.

Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neutemeljena.

Ako se tužba uvažava, sud poništava pobijani konačni upravni akt i može poništiti konačni upravni akt i vratiti
nadležnoj instituciji na ponovo rješavanje ili sam rješiti upravnu stvar.

Kada se ne odlučuje presudom onda sud donosi rješenje.

Presuda odnosno rješenje sadrži:

Označenje suda, broj i datum, uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i
zapisničara, označenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kada je
presuda, odnosno rješenje, izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pravni lijek.

Presuda, odnosno rješenje, je konačno i može se pobijati samo vanrednim pravnim lijekovima.

93. Kada sud odbacuje tužbu?

Onda kada je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, a sud je tražio da se u određenom roku uklone nedostaci sa
jasnim uputama šta se treba uraditi i da se tužitelju ukazalo na moguće posljedice ako ne uredi tužbu, sud će
rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu.

Sud će rješem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnešena neblagovremeno ili prijevremeno, odnosno
ako je podnešena od strane neovlaštene osobe, odbaciće i ako je akt koji se tužbom pobija nije konačni
upravni akt.

94. Kada sud pune jurisdikcije rješava spor?

Ako se tužba uvažava, istovremeno se i poništava upravni akt i tada sud ima mogućnost ( pod zakonom
propisanim uslovima) da donese i presudu u tzv. sporu pune jurisdikcije, tj. da osim što poništi osporeni
upravni akt, da presudom riješi predmetnu upravnu stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni
upravni akt.

95. Sam postupak suda pri rješavanju tužbe?

Sud može odrediti da se odredi usmena rasprava ako je složenija stvar. To može da predloži i sama stranka.

Ako sud odluči da se održi rasprava onda predsjednik vijeća odredi datum kada će se rasprava održati i na
nju pozvati stranke i zainteresovane osobe, ako ih ima.

O raspravi se vodi zapisnik. Izostanak stranke sa rasprave ne zadržava rad suda. Na raspravi ne moraju biti
prisutni ni tužitelj ni tužena strana.

Sud će raspraviti spor i bez stranaka. Sud rješava spor na temelju činjenica koje su utvrđene u upravnom
postupku.

Ako sud ne može raspraviti spor na temelju činjenica onda će on poništiti pobijani i prvostepeni akt
presudom i vratiti na ponovo rješavanje. Pobija onaj akt u kojem je došlo do propusta. Može poništiti samo
pobijani, a može i prvostepeni. Nadležna institucija je obavezna da postupi onako kako je u presudi.

96. Šta sud inače ispituje u upravnom sporu?

Zakonitost i konačnost.

97. Sadržaj presude?

Presuda odnosno rješenje sadrži:
Označenje suda, broj i datum, uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i
zapisničara, označenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kada je
presuda, odnosno rješenje, izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pravni lijek.

98. Vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu?

Vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu su:
- zahtjev za ponavljanje postupka,
- zahtjev za zaštitu zakonitosti,
- zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

Zahtjev za ponavljanje postupka – Postupak okončan odlukom Vijeća upravnog odjela Suda ponoviće se na
zahtjev stranke. O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje Vijeće Upravnog odjela suda koje je donijelo
presudu.
Zahtjev za ponavljanje postupka može se podnijeti:
1. ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrjebi nove dokaze
2. ako je do odluke suda došlo usljed krivičnog djela sudije ili djelatnika u sudu, ili je odluka isposlovana
prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika,
3. ako je odluka utemeljena na presudi donešenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda je kasnije
ukinuta drugom pravosnažnom sudskom odlukom
4. ako je isprava na kojoj se temelji sudska odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako su svjedok, vještak ili
stranka, prilikom saslušanja pred sudom, dali lažan iskaz, a odluka se temelji na tom iskazu,
5. ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrjebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom
sporu,
6. ako zainteresovanoj osobi nije data mogućnost da učestvuje u upravnom sporu

Ponavljanje će se dopustiti samo ako stranka nije bez svoje krivnje bila u stanju da iznese te okolnosti.
Ponavljanje se može tražiti najkasnije 30 dana od kada je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je
stranka saznala prije okončanja postupka, a nije mogla upotrjebiti to saznanje u toku postupka, onda može
tražiti ponavljanje nakon 30 dana od dana obavještenja o odluci Vijeća.

Nakon proteka 5 godina od pravosnažnosti presude Vijeća, ponavljanje se ne može tražiti osim u nekim
slučajevima.

Zahtjev za preispitivanje sudske odluke - Protiv konačne odluke Upravnog odjela Suda BiH i konačne
odluke najvišeg suda Brčko Distrikta BiH donesene u upravnom sporu može se podnjeti zahtjev za
preispitivanje odluke.

Rok za podnošenje zahtjeva za preispitivanje sudske odluke je 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske
odluke protiv koje se podnosi zahtjev.

O zahtjevu odlučuje Apelaciono odjeljenje Suda BiH u vijeću od 3 sudije.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti:

Protiv konačne odluke Upravnog odjela suda donešene u upravnom sporu, pravobranitelj BiH može da
podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti. On se podnosi zbog povrede zakona BiH ili zbog povrede pravila
postupka koji je prethodio donošenju pobijane odluke.

Nije dozvoljen protiv odluke koju je donijelo Apelaciono vijeće povodom zahtjeva za preispitivanje sudske
odluke. O zahtjevu odlučuje Apelaciono odjeljenje Suda BiH u vijeću od 3 sudije.

99. Šta uređuje Zakon o državljanstvu? Koliko imamo zakona?

Pored Ustavnih odredbi o državljanstvu, ma 4 zakona o državljanstvu. Zakon države BiH, zakoni dva entiteta
i zakon brčko Distrikta.

100.Odnos državljanstva BiH i entiteta?

Svaki državljanin nekog od entiteta su državljani BiH.
Nema uticaja ako promjene državljanstvo jednog entiteta u drugo.
Stanovnici Brčko distrikta mogu izabrati entitetsko državljanstvo.

101. Opšti principi sticanja državljanstva?

Državljanstvo se stiče porjeklom, rođenjem na teritoriji BiH, usvajanjem, putem naturalizacije i putem
međunarodnog sporazuma (proširenje teritorije).

102. Opšti principi prestanka?

Državljanstvo BiH prestaje odricanjem, otpustom, oduzimanjem i međunarodnim sporazumom.

103. Sticanje rođenjem, usvojena djeca, olakšana naturalizacija?

Porjeklom-dijete rođeno nakon stupanja na snagu Ustava stiče državljanstvo BiH porjeklom u slučajevima:
- čija su oba roditelja bili državljani BiH u vrijeme rođenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog rođenja,
- čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme rođenja djeteta i dijete je rođeno na teritoriji BiH,
- čiji je roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rođenja, a dijete je rođeno u inostranstvu, ako bi
ono inače bilo bez državljanstva,
- ako je rođeno u inostranstvu, a čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rođenja, pod
uslovom da do vremena kada navrši 23 godine podnese prijavu za evidentiranje državljanstva BiH
nadležnom organu,

Rođenjem-državljanstvo BiH će se dodjeliti djetetu koje je rođeno na teritoriji BiH ili nađeno na teritoriji BiH
nakon stupanja na snagu ustava i čija su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez
državljanstva, ili ako je dijete bez državljanstva.

Usvojenjem-Usvojena djeca, mlađa od 18 godina koje je usvojeno u potpunosti nakon stupanja na snagu
Ustava, stiču državljanstvo BiH.

Naturalizacijom-državljanstvo stiče stranac ako ispunjava sledeće uslove:

- da je napunio 18 godina,
- da ima odobren stalni boravak na teritoriji BiH najmanje 3 godine prije podnošenja zahtjeva,
- da dovoljno poznaje pismo i jezik jednog od konstitutivnih naroda,
- da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zaštitna mjera udaljavanja
stranaca sa teritorija BiH i da je ova odluka još na snazi,
- da ne predstavlja prijetnje po sigurnost BiH,
- da je izmirio sve poreske ili druge finansijske obaveze,
- da potpiše izjavu da prihvata pravni sistem i ustavni poredak BiH

Iako stranac ispuni sve uslove naturalizacija ne mora biti odobrena ako postoji sumnja da bi bila ugrožena
sigurnost u BiH ili ako naturalizacija nije u interesu BiH.

Olakšana naturalizacija:
Bračni drug državljanina BiH – stranac, može steći državljanstvo biH pod uslovima:
- da je brak trajao najmanje 5 godina prije podnošenja zahtjeva i da još uvijek traje u trenutku podnošenja
zahtjeva,
- da ima odobren stalni boravak na teritoriji BiH,
- da ne predstavlja prijetnje po sigurnost BiH...

104. Prestanak državljanstva?

Odricanje-građanin koji je napunio 18 godina, koji živi u inostranstvu i ima državljanstvo druge države ili mu
je ono zagarantovano, ima pravo odreći se državljanstva BiH. Ako osoba ne dobije garantovano
državljanstvo, odluka se poništava i ostaje državljanin BiH.

Otpust-otpust može biti odobren na temelju zahtjeva osobe koja živi na teritoriji BiH a koja ispunjava uslove:
- da ima 18 godina,
- da se protiv osobe ne vodi krivični postupak zbog učinjenog krivičnog djela za koje se goni po službenoj
dužnosti, ili ako je osuđena na kaznu zatvora u BiH, da tu kaznu izdržava,
- da je izmirila nužne doprinose, poreze ili druge zakonske obveze plaćanja utvrđene pravomoćnim
odlukama nadležnih organa,
- da je stekla ili joj zajamčeno državljanstvo druge države,
- da je ispunila svoje vojne obveze

Oduzimanje-državljanstvo BiH može biti oduzeto u sledećem slučajevima:

- ako je državljanstvo stečeno prevarom, lažnih informacija ili skrivanje bilo koje relevantne činjenice koja
se može odnositi na podnositelje zahtjeva
- kada državljanin BiH vrši dobrovoljnu službu u stranim vojnim snagama unatoč pravnoj zabrani takve
službe,
- kada je državljanstvo BiH stečeno nakon stupanja na snagu ovog zakona, bez ispunjena uslova, i kad je
državljanin osuđen pravomoćnom presudom suda BiH,
- kada je državljanin osuđen pravosnažnom presudom suda u BiH za krivično djelo koje proizilazi iz
aktivnosti koje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH,

105.Apartridi?
Državljanstvo se ne može izgubiti ako bi osoba koja je u pitanju time ostala bez državljanstva (apatrid).

106. Ko vodi evidenciju sticanja državljanstva?

Ministarstvo civilnih poslova BiH vodi sledeće evidencije o državljanstvu:

1. Evidenciju o sticanju državljanstva BiH:

a) na temelju međunarodnog sporazuma
b) osoba od naročite koristi za BiH
c) osoba naturaliziranih između 06.04.1992. i 01.01.2006. godine
2. Evidenciju o prestanku državljanstva BiH:
a) odricanjem
b) oduzimanjem

Nadležni organi distrikta i entiteta vode evidencije o naturalizaciji i državljanstvu iz svoje nadležnosti.
 RADNO PRAVO

1. Koji zakoni regulišu radnopravni status u BiH?

- Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine,
- Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine i
- entitetski zakoni.

2. Sta reguliše Zakon o državnoj službi?

Ovim zakonom se uređuje pravni status državnih službenika u ministarstvima, samostalnim upravnim
organizacijama i upravnim organizacijama u sastavu ministarstava, kao i drugim institucijama Bosne i
Hercegovine utemeljene posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje upravnih
poslova.

3. Ko su državni službenici?
Državni službenik je osoba postavljena upravnim aktom na radno mjesto u državnoj službi, u skladu sa
zakonom.

Članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Vijeća
ministara, ministri, zamjenici ministara, članovi Stalnog komiteta za vojna pitanja, sudije Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine, sudije Suda Bosne i Hercegovine, Ombudsmen Bosne i Hercegovine, glavni tužilac,
zamjenici glavnog tužioca i tužioci Bosne i Hercegovine, pravobranilac i zamjenici pravobranioca Bosne i
Hercegovine, članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, članovi Izborne komisije
Bosne i Hercegovine, profesionalna vojna lica u institucijama Bosne i Hercegovine, guverner i viceguverneri
Centralne banke Bosne i Hercegovine, generalni revizor i zamjenici generalnog revizora Kancelarije za
reviziju finansijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine, nisu državni službenici i njihov pravni status
se uređuje drugim propisima.

Sekretari domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i sekretar Zajedničke službe Parlamentarne
skupštine Bosne i Hercegovine nisu državni službenici.

Osobe zaposlene kao savjetnici članova Parlamentarne skupštine, članova Predsjedništva,

predsjedavajućeg Vijeća ministara, ministara i zamjenika ministara, guvernera i viceguvernera Centralne
banke nisu državni službenici.

Državni službenik postavlja se na jedno od slijedećih radnih mjesta (radna mjesta):

1. rukovodeći državni službenici:

- sekretar i sekretar sa posebnim zadatkom,
- pomoćnik ministra,
- pomoćnik direktora i
- glavni inspektor.

2. Ostali državni službenici:

- šef unutrašnje organizacione jedinice,
- stručni savjetnik viši stručni saradnik,
- stručni saradnik.

Ne mogu se zaposliti na određeno vrijeme osim sekretara sa posebnim zadatkom kojeg imenuje institucija
na odrđeno vrijeme koje nije duže od 5 godina, a ukupno može obavljati taj posao najduže 10 godina. Sličan
je slučaj sa Direktorom agencije za državnu službu.

4. Prava državnih službenika?

Stalni status državnog službenika, ne podliježe reimenovanju kako je to prije bilo. Znači imaju pravo na stalni
radni odnos do sticanja prava na penziju.

5. Neke od nespojivosti državnih službenika?

Državni službenik ne smije obavljati dužnost, aktivnost ili biti na poziciji koja dovodi do sukoba interesa s
njegovim dužnostima, a naročito:
- dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada,
- u roku dvije godine od dana razrješenja s dužnosti ne može se zaposliti kod poslodavca kojem je bio
redovni pretpostavljeni,
- s nekom izbornom funkcijom na izravnim ili neizravnim izborima.

6. Način popune upražnjenih radnih mjesta?

Ako se pojavi upražnjeno radno mjesto onda institucija prvo interno oglašava to radno mjesto.

Ako nema službenika koji bi iz institucije zauzeo to radno mjesto, onda se pokušava popuniti sa eksternim
premještajem prekobrojnih službenika iz drugih institucija.

Ako ni to nije moguće onda se javno oglašava u skladu sa zakonom.

7. Javno oglašavanje?
Upražnjeno mjesto oglašava agencija.

Javni oglas se objavljuje najmanje trideset dana od krajnjeg roka za prijave u trima domaćim sredstvima
javnog saopštavanja koja su dostupna na cijelom teritoriju BiH, te na službenoj internet stranici Agencije.

8. Opšti uslovi za postavljenje državnog službenika?

Da bi bila postavljena na mjesto državnog službenika osoba mora ispunjavati sljedeće opšte uslove:
- da je državljanin BiH,
- da je starija od 18 godine,
- da ima univerzitetsku diplomu i druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje 7. stepena stručne
spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog, drugog ili trečeg ciklusa bolonjskog sistema studiranja,
- da je zdravstveno sposobna za vršenje određenih poslova predviđenih pozicijom,
- da je regulisala vojnu obavezu u skladu sa zakonom,
- da ima uvjerenje da se protiv nje ne vodi krivični postupak i da nije obuhvaćena odredbom člana 9.1
Ustava BiH,
- da nije navršila zakonom propisanu starosnu granicu za penziju, odnosno da nije ostvarila pravo na
penziju po bilo kom osnovu,
- da su prema njoj prestale pravne posljedice osude za krivično djelo nasilja u porodici, izrečene
pravosnažnom sudskom presudom, u skladu sa krivičnim zakonom.

9. Ko postavlja državnog službenika?

Državnog službenika postavlja Agencija u skladu rezultatu koji je kandidat postigao u izbornom procesu.

Rukovodeće državne službenike imenuje nadležna institucija u skaldu sa pribavljenim mišljenjem Agencije,
sa liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs.

Ukoliko prođe 30 dana od dana prijeme, Agencija će po službenoj dužnosti postaviti najuspješnijeg
kandidata.

10. Probni rad?

Nakon preuzimanja dužnosti, državni službenik prolazi period probnog rada. Probni rad ukupno traje 12
mjeseci, osim ako nije zakonom drugačije određeno.

Nadređeni službenik daje ocjene za probni period, a ocjenjivanje probnog rada sekretara i pomoćnika
ministra daje zamjenik ministra i zamjenici.
Ukoliko državni službenik zadovoljava, onda institucija nadležna za postavljanje potvrđuje postavljenje
državnog službenika, a ako ne zadovoljava onda mu prestaje radni odnos bez prava na otpremninu.

11. Ocjenjivanje rada?

Ocjenu državnog službenika podrazumjeva nadzor i ocjenu njegovog vršenja dužnosti utvrđenih radnim
mjestom za vrijeme trajanja službe.

Ocjenu rada rukovodećih državnih službenika utvrđuje rukovoditelj institucije.

Ocjenjivanje probnog rada sekretara i pomoćnika ministra daje zamjenik ministra i zamjenici.

Nadređeni ocjenjuju rad državnih službenika najmanje svakih 6 mjeseci. Rezultati ocjene rada se uzimaju u
obzir prilikom unapređenja i internih premještaja. Svi državni službenici imaju pristup ocjenama svog rada.
Ako je ocjena rada negativna , državni službenik, s ciljem poboljšanja situacije, prolazi kroz poseban
program koji uz konsultacije s njim odredi njegov direktno nadređeni. Ako su dvije ocjene zaredom
negativne, Agencija, uz mišljenje nadležne institucije, razrješava državnog službenika.

12. Prekobrojnost?
Prekobrojnost nastaje kao posljedica reorganizacije ili smanjenja obima poslova institucije.

Agencija proglašava državnog službenika prekobrojnim na prijedlog institucije.

Državni službenik koji je proglašen prekobrojnim raspoređuje se na upražnjeno mjesto u drugoj instituciji.
Ukoliko je to nemoguće, državnom službeniku koji je proglašen prekobrojnim nudi se prijevremeno
penzionisanje, a ako ni to nije moguće, tijelo nadležno za postavljanje razrješava dužnosti prekobrojnog
državnog službenika.

Državni službenik koji je proglašen prekobrojnim ima pravo na otpremninu.

Ukoliko se narednih godinu dana pojavi radno mjesto, državni službenik koji je prekobrojan ima prednost u
zapošljavanju.

13. Prestanak radnog odnosa u državnoj službi?

U državnoj službi radni odnos prestaje:
- dobrovoljnim istupanjem iz državne službe,
- ispunjavanjem zakonski propisane starosne dobi za penzionisanje,
- trajne nesposobnosti,
- gubitka državljanstva BiH,
- sticanje državljanstva druge države suprotno Ustavu BiH i njezinim zakonima,
- prekobrojnosti,
- isteka perioda za koji je službenik postavljen,
- odbijanje polaganja zakletve ili potpisivanja teksta zakletve,
- nezadovoljavajućeg probnog rada,
- dvije uzastopne negativne ocjene rada,
- ako je osuđen za krivično djelo i zbog izdražavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada u državnoj
službi duže od 6 mjeseci,
- na temelju izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u državnoj službi,
- u slučaju sporazuma sa institucijom na dan postignut u sporazumu,
- u slučaju jednostranog otkaza uz otkazni rok od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva,
- trajne radne nesposobnosti...

Državni službenik razrješen dužnosti ne može biti najmanje 3 godine primljen u državnu službu.

14. Disciplinska odgovornost?

Državni službenik se može smatrati disciplinski odgovornim zbog kršenja službenih dužnosti utvrđenih ovim
zakonom, nastalih kao rezultat njegove krivnje.

15. Povrede službene duznosti?

Povrede službene dužnosti mogu biti:
- izvršenje radnji koje predstavljaju krivično djelo protiv službene dužnosti, odnosno prekršaj kojim se
nanosi šteta ugledu državne službe,
- odavanje državne, vojne i službene tajne,
- zloupotreba i prekoračenje službene ovlasti,
- neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova i zadataka,
- odbijanje izvršenja zakonitih naređenja neposrednog pretpostavljenog,
- namjerno kršenje odredaba ovog zakona ili drugih propisa BiH u obavljanju službe ili kršenja kodeksa za
državne službenike,
- bavljenje djelatnostima ili radom koji su suprotni interesima državne službe,
- prouzrokovanje veće materijalne štete namjerno ili iz krajnje nepažnje,
- neopravdan izostanak sa posla,
- kršenje pravila radne discipline u državnoj službi,
- nepravodobno i neuredno izvršenje povjerenih poslova i zadataka u državnoj službi,
- neprimjereno ponašanje prema građanima, saradnicima i drugim osobama u vršenju službe,
- diskriminacija,
- te nasilje na osnovu pola ili poslne orjentacije.
16. Diskriminacija kao povreda službene dužnosti u državnim službama?
Diskriminacija, te nasilje po osnovi spola ili spolne orjentacije, uznemiravanje po osnovi spola i seksualno
uznemiravanje, kao i svaki drugi oblik diskriminacije.

17. Kako se sprovodi disciplinski postupak?

Tijelu nadležnom za postavljanje službenika predaje se zahtjev za disciplinski postupak protiv državnog
službenika. To tijelo izdaje nakon prijema informacije, pismenu potvrdu osobi koja je zahtjev predala a
istovremeno se pismena potvrda šalje agenciji.

U postupak se uključuje i ombudsman koji izrađuje izvještaj i dostavlja ga osobi koja je zahtjev predala, osobi
protiv koje je zahtjev predat i tijelu nadležnom za postavljanje.

Rukovodioc organa nakon postupka izriče disciplinske mjere pismene opomene ili pismeni ukor, a ako
smatra da državni službenik zaslužuje strožu mjeru, predmet će prosljediti Agenciji, uz prethodno pribavljeno
mišljene od tijela nadležnog za postavljanje.

Postupak se provodi u mskladu sa načelima krivičnog postupka.

Protiv akta o pokretanju disciplinskog postupka ne može se uložiti žalba.

Protiv konačne odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri pismene opomene ili pismenog ukora ne može se voditi
upravni spor.

18. Disciplinske mjere i kazne?

Za povrede službene dužnosti izriču se mjere:
- pismena opomena,
- pismeni ukor,
- smanjenje plate do 10% u trajanju od jednog do tri mjeseca,
- degradiranje na nižu kategoriju u opsegu istog radnog mjesta,
- suspenzija prava djelovanja na konkursima u državnoj službi u institucijama BiH u periodi najviše do 2
godine,
- smanjenje plate od 15% do 30% u trajanju od 3 do 6 mjeseci...

19. Preventivna suspenzija?

Institucija u kojoj je državni službenik zaposlen, suspendovaće državnog službenika ukoliko se donese protiv
njega naredba o sprovedbi istrage za krivična djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene dužnosti, ili
ako se službenik nalazi u pritvoru.

Kada se pokrene postupak, institucija u kojoj je službenik zaposlen suspendovaće ga u slučajevima:

- ako je protiv državnog službenika pokrenut krivični postupak za krivično djelo za koje se izriče kazna
zatvora u trajanju najmanje 5 godina,
- ako je službenik zatečen u počinjenju krivičnog djela za koje se izriče kazna zatvora u trajanju najmanje
5 godina,
- ako postoje ozbiljni razlozi koji ukazuju na počinjenje krivičnog djela.

Za rukovodioce suspenziju izriče tijelo nadležno za postavljanje.

Za vrijeme preventivne suspenzije službenik prima punu platu.

20. Agencija za državnu službu – status, nadleznosti?

Zakonom o državnoj službi u institucijama BiH se osniva Agencija kao samostalna upravna organizacija sa
svojstvom pravne osobe.

Direktor Agencije nalazi se na radnom mjestu tajnika s posebnim zadatkom, a bira se na period od 5 godina.

Agencija osigurava:
- realizaciju procesa zapošljavanja državnih službenika na zahtjev institucija,
- pomaže institucijama u realizaciji njihove kadrovske politike,
- organizacijskog razvoja kao i pri uspostavi informacionog sistema upravljanja ljudskim potencijalima,
- obuku i razvitak državne službe,
- podnosi godišnje izvještaje o radu i plan za narednu godinu Vijeću ministara na odobravanje.
21. Odbor državne sluzbe za žalbe?
Odbor državne službe za žalbe je odgovoran za razmatranje svih konačnih odluka, poduzetih ili propuštenih
radnji institucije i/ili Agencije, koje se odnose na status državnih službenika i to na zahtjev službenika na
kojeg se sporna odluka poduzela, ili propuštena radnja odnosi.

Odbor saslušava podnositelja žalbe, ako treba poziva svjedoke, vještake...dobija sve potrebne informacije od
nadležnih tijela.

Odluke odbora su konačne i podliježu preispitivanju od nadležnog suda. One se dostavljaju podnositelju u
roku od 8 dana od donošenja.

Vijeće ministara imenuje odbor koji se sastoji od 3 člana. Biraju se na period od 4 godine. Imaju pravo
reizbora.

22. Sta reguliše Zakon o radu u institucijama?

Ovim zakonom se reguliše radno-pravni status zaposlenih, način i postupak prijema u radni odnos,
zaključivanje ugovora o radu između uposlenika i poslodavca, radno vrijeme, plate i naknade, odmori i
odsustva, zaštita prava iz radnog odnosa, zaključivanje i primjena kolektivnog ugovora, rješavanje sporova
između uposlenika i poslodavaca, učešće uposlenika i sindikata u zaštiti prava uposlenika, pretanak radnog
odnosa, nadzor nad primjenom zakona i druga prava i obveze koje nastaju na osnovu radno-pravnog statusa
uposlenika.

Ovim zakonom se reguliše radni odnos uposlenika u institucijama BiH i njezinim organima koji nisu državni
službenici; uposlenika u institucijama BiH koji su izričito izuzeti iz Zakona o državnoj službi u institucijama
BiH; uposlenika koji su uposleni u javnim preduzećima BiH, pravnim subjektima koje osnivaju institucije Bih,
udruženjima i zakladama BiH, međuentitetskim korporacijama u drugim institucijama za obavljanje dodatnih
nadležnosti u BiH, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.

23. Mogu li zasnovati na određeno vrijeme zaposlenici u institucijama?

Može se zasnovati ugovor o radu na određeno vrijeme.

Ugovor o radu na određeno vrijeme se zaključuje za obavljanje izvanrednih, privremenih ili povremenih
poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijeg karaktera, kao i radi zamjene duže
vrijeme odsutnog zaposlenika do njegovog povratka a najduže dvije godine. Ako se ugovor produži duže od
dvije godine neprekidno smatra se da to postaje radni odnos na neodređeno vrijeme osim kada su poslovi
vezani za mandat izabranog zvaničnika.

24. Prijem u radni odnos?

Odluku o potrebi prijema uposlenika u radni odnos donosi poslodavac, u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj
organizaciji.

Na temelju odluke o potrebi prijema uposlenika, raspisuje se javni oglas koji se objavljuje najmanje u jednom
visokotiražnom listu koji se distribuira na cijeloj teritoriji BiH.

Rok za podnošenje prijave ne može biti kraći od 8 dana.

Poslodavac imenuje komisiju za izbor kandidata koje razmatra prijave i utvrđuje ispunjavaju li opšte i
posebne uslove dane u oglasu, provodi testiranje i poslodavcu dostavlja listu uspješnih kandidata na daljnje
postupanje.

Zaključivanjem ugovora o radu između poslodavca i uposlenika zasniva se radni odnos.

25. Da li se javni oglas raspisuje za sva radna mjesta i za koja ne?

Javni oglas se ne raspisuje za sva radna mjesta.

Primjeri za koji se ne raspisuje su:

- za uposlenika koji se raspoređuje na slobodno radno mjesto kod istoga poslodavca;
- uposlenika koji se raspoređuje na rad od jednog poslodavca na rad kod drugog poslodavca na temelju
sporazumaposlodavca i uz saglasnost radnika;
- prijem u radni odnos uposlenika na određeno vrijeme do tri mjeseca kada zbog hitnosti obavljanja
poslova nije mogućepravovremeno provesti javni oglas;
- uposlenika koji je odlukom poslodavca stavljen na raspolaganje.

26. Ugovor o radu na određeno i neodređeno vrijeme?

Ugovor o radu se može zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme.

Za obavljanje izvanrednih,privremenih ili povremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno i
nepredviđeno povećao, a koji nisu trajnijeg karaktera, kao radi zamjene duže vrijeme odsutnog radnika,
može se zaključiti ugovor na određeno vrijeme. Najduže može dvije godine.

Ako se prešutno potpiše ugovor o radu na odrđeno u dužini duže od dvije godine takav ugovor postaje
ugovor na neodređeno.

27. Radna knjižica?

Radnik mora posjedovati radnu knjižicu koju predaje poslodavcu prilikom stupanja u rad. Radna knjižica je
javna isprava kojom se dokazuje vrijeme provedeno na radu kod poslodavca. Obrazac radne knjižice
propisuje ministarstvo. Radnu knjižicu izdaje nadležni organ lokalne samouprave. Radna knjižica se nalazi
na čuvanju kod poslodavca.

28. Noćni rad?

Noćnim radom se smatra rad između 22:00 i 06:00 sati. Za radnike mlađim od 18 godina noćnim radom se
smatra vrijeme između 19:00 i 06:00 sati.

Radnicima mlađim od 18 godina je zabranjen noćni rad, osim u slučajevima otklanjanja posljedica havarije,
zaštite interesa RS...

Trudnicama, počev od 6. mjeseca trudnoće i majkama sa djetetom dvije godine života zabranjen je noćni
rad.

29. Odmor?
Radnik koji radi puno radno vrijeme ili najmanje 6 sati dnevno ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 30
minuta u toku radnog vremena, a koji ne može biti u prva dva ili poslednja dva radna sata.

Radnik koji radi duže od 4 sata a kraće od 6 ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 15 minuta.

Radnik koji radi duže od punog radnog vremena, a najmanje 10 sati dnevno, pored redovnog odmora ima
pravo i na dodatni odmor u toku rada u trajanju najmanje 15 minuta.

Radnik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 sati
neprekidno, a radnici zaposleni u poljoprivredi i na sezonskim poslovima najmanje 10 sati neprekidno.

Mlađi od 18 godina imaju pravo na pauzu između dva dana od 12 sati odmora.

Sedmični odmor-radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju najmanje 24 sata neprekidno.

Godišnji odmor-radnik ima pravo na godišnji odmor u skladu sa ovim zakonom. Radnik koji prvi put zasniva
radni odnos ili ima prekid staža u trajanju od 30 radnih dana stiče pravo na korištenje godišnjeg odmora
poslije 6 mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca.

Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor niti mu se to može uskratiti. U svakoj kalendarskoj godini
radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana.

30. Stručni ispit, i ko je obavezan polagati?

Zaposleni koji ima visoku, višu ili srednju stručnu spremu, odnosno univerzitetsku diplomu i druge obrazovne
ili akademske kvalifikacije u skladu sa Bolonjskim sistemom studiranja, podliježe obavezi polaganja stručnog
ispita.

Zaposleni ispit polaže pred komisijom za polaganje stručnog upravnog ispita, koje imenuje ministar pravde
BiH.

Ako zaposleni nema položen stručni ispz u vrijeme prijema u radni odnos, obavezan je da taj ispit položi u
roku od 6 mjeseci. Ukoliko ne položi , prestaje mu radni odnos, osim ako nije imao opravdan razlog za
nepolaganje, može se rok produžiti do tri mjeseca.
31. Disciplinske mjere i kazne?
Za učinjene povrede službene dužnosti uposleniku se mogu izreći disciplinske mjesre i kazne.
Za lakše povrede službene dužnosti izriču se disciplinske mjere opomena i javna opomena,
Za teže povrede službene dužnosti izriču se disciplinske kazne:
- suspenzija s radnog mjesta i obustava isplate plate u periodu najmanje dva do najviše 30 dana,
- novčana kazna do 30% od osnovne plate zaposlenika na period do 6 mjeseci,
- suspenzija prava na povećanje plate u periodu najduže do 2 godine,
- degradiranje na niže radno mjesto i prestanak radnog odnosa.

32. Zastita prava iz radnog odnosa?

Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrjedio neko njegovo pravo iz radnog odnosa, može zahtjevati
ostvarenje tog prava od poslodavca, a poslodavac je dužan rješiti zahtjev pismeno i to u roku od 30 dana.

Zaposleni može nezavisno zahtjevu da zaštitu svoga prava traži pred Sudom BiH podnošenjem tužbe.

Zastara nastaje nakon godinu dana od dana saznanja za povredu prava a apsolutna zastara potraživanja iz
radnog odnosa je 3 godine.

33. Reprezentativan sindikat?

Pojam reprezentativni sindikat označava sindikat regitrovan na nivou BiH ili dva i više sindikata koji
zajednički nastupaju, čije članstvo čini većina uposlenika jednog poslodavca u sjedištu poslodavaca.

Reprezentativan sindikat ima pravo:

- biti konsultovan prije donošenja opšteg akta koji se tiče radnog statusa i plata njegovih članova,
- pratiti postupa li poslodavac u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima koji se tiču radnih odnosa,
- prijaviti svaku povredu propisa iz prethodne tačke Upravnom inspektoratu,
- pomagati i zastupati zaposlenog na njegov zahtjev u slučajevima povrede njegovog prava...

34. Stavljanje zaposlenog na raspolaganje?

Zaposleni može biti stavljen na raspolaganje u slučaju ukidanja poslodavca ili u slučaju kada se pravilnikom
poslodavca, zbog bilo kog razloga, ukine radno mjesto, te u drugim slučajevima određenim zakonom.

Uposlenik koji ne bude postavljen na drugo radno mjesto, stavlja se na raspolaganje na vrijeme od:
- dva mjeseca do navršenih 15 godina radnog staža;
- četiri mjeseca do navršenih 15 do 25 godina radnog staža;
- 6 mjeseci za navršenih 25 godina radnog staža.

Za vrijeme provedeno na raspolaganju radnik dobija redovnu platu te mu se to vrijeme računa kao vrijeme
provedeno u radnom odnosu.

35. Sta reguliše Zakon o radu Republike Srpske?

Ovim zakonom se reguliše radni odnosi, prava i obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po
osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonima nije drugačije određeno.

Ovaj zakon se primjenjuje na sve radnike koji rade na teritoriji RS, kod domaće ili strane pravne ili fizičke
osobe, bez obzira na mjesto njegove registracije, odnosno državljanstva poslodavca, kao i na radnike koji su
upućeni na rad u inostranstvo od poslodavca, osim ako zakonom zemlje u koju su upućeni ili međunarodnim
sporazumom nije drugačije određeno, kao i na zaposlene u republičkim organima, organima lokalne
samouprave i javnim službama ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, te na zaposlene strane
državljane i osobe bez državljanstva koji rade na teritoriji Republike, ako posebnim zakonom nije drugačije
određeno.

36. Odgovornost radnika (povrede obveza iz ugovora od strane radnika)?

Radnik je dužan da se na radu pridržava obveza propisanih zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu i ugovorom o radu i da svoje radne obveze izvršava na način kojim neće onemogućavati ili ometati
druge radnike u izvršavanju njihovih radnih obveza.

Za povrede radnih obveza radnik je odgovoran poslodavcu. Radnik je odgovoran materijalno, odnosno
krivično i prekršajno, zavisno od štete prouzrokovanih kršenjem radnih obveza.
Za povredu radnih obveza poslodavac može radniku izreći sledeće mjere:
- pismeno upozorenje,
- novčanu kaznu,
- prestanak radnog odnosa, koji se ne može izreći za lakše povrede,

37. Pravilnik o radu?

Pravilnikom o radu se uređuju prava, obaveze i odgovornost iz radnog odnosa ako:
- kod poslodavca nije osnovan sindikat ili nijedan sindikat ne ispunjava uslove reprezentativnosti, odnosno
nije zaključen sporazum o sindikalnom udruživanju radi kolektivnog pregovaranja u skladu s ovim
zakonom,
- nijedan sudionik kolektivnog ugovora ne pokrene inicijativu za početak pregovora radi zaključivanja
kolektivnog ugovora,
- sudionici kolektivnog ugovora ne postignu saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora u roku od 60
dana od dana počinjanja pregovora,
- sindikat u roku od 15 dana od dana dostavljanja poziva za početak pregovora za zaključivanje
kolektivnog ugovora ne prihvati inicijativu poslodavca

Pravilnik o radu donosi nadležni organ poslodavca određen statutom, odnosno drugim internim aktom i
osoba koja samostalno obavlja poduzetničku djelatnost, ako zapošljava više od 15 radnika.

Odredbe pravilnika prestaju važiti stupanjem na snagu kolektivnog ugovora zaključenog između poslodavca i
sindikata kojim su ista pitanja uređena.

38. Oblik i trajanje ugovora o radu?

Ugovor o radu potpisuju poslodavac i radnik i smatra se zaključenim kada ga svojeručno potpišu radnik i
osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje poslodavca.

Ugovor o radu se zaključuje na određeno i neodređeno vrijeme. Ugovor o radu u kome nije naznačeno
vrijeme trajanja ili osnov za zaključenje ugovora na određeno vrijeme smatra se ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu se zaključuje prije stupanja radnika u rad.

Ugovor o radu obavezno sadrži naziv i sjedište poslodavca, ime prezime stručnu spremu i prebivalište
odnosno boravište radnika, datum stupanja radnika na rad, radno mjesto na kome se radnik zapošljava i
mjesto rada sa podacima o dužini i rasporedu radnog vremena, plati i novčanim naknadama, dužini
godišnjeg odmora, trajanju ugovora, rokovima za otkazivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme...

39. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa?

Radni odnos se može zasnovati sa osobom koja ima najmanje 15 godina, odgovarajuću zdravstvenu
sposobnost i koja ispunjava druge uslove utvrđene posebnim zakonom, opštim aktom poslodavca, aktom o
sistematizaciji ili posebnom odlukom poslodavca.

Radni odnos sa osobom mlađom od 18 godina se može zasnovati samo uz pismenu saglasnost roditelja,
usvojitelja ili staratelja, ako takav rad ne ugrožava njegovo zdravlje, moral i obrazovanje.

Troškove ljekarskog uvjerenja snosi zavod za zapošljavanje.

40. Zabrana diskriminacije?

Radnik i osobe koje traže zaposlenje ne mogu se staviti u neravnopravan položaj prilikom ostvarivanja prava
po osnovu rada i prava na zaposlenje zbog rase, etničke ili nacionalne pripadnosti, boje kože, pola, jezika,
religije, političkog ili drugog mišljenja ili ubjeđenja.

Diskriminacija može biti posredna ili neposredna.

Posredna postoji kada određena naizgled neutralna odredba, pravilo ili praksa stavlja ili bi stavila u
nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe, osobu koja traži zaposlenje, kao i radnika, zbog određene
osobine, statusa.
Neposredna diskriminacija je svako postupanje uzrokovano nekim od naprijed navedenih osnova kojom se
osoba koja traži posao, kao i radnik, stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge.

41. Odnos izmedju Zakona o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i poslodavca?
Kolektivni ugovor i pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja
prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom.

Opštim aktom i ugovorom o radu mogu se utvrditi druga, ili propišu poovoljnija prava i povoljniji uslovi rada
od onih utvrđenih zakonom,osim ako to nije zakonom zabranjeno.

Odredbe koje su nepovoljnije su ništavne i tada se koriste odredbe iz zakona.

Ništavost se utvrđuje pred nadležnim sudom.

42. Probni rad?

Ugovorom o radu ili posebnim ugovorom o probnom radu može se ugovoriti probni rad radnika koji može
trajati najviše do tri mjeseca. Izuzetno ovaj rok može se sporazumno produžiti najviše do tri mjeseca.

Radniku se obezbjeđuje nadzor koje obavlja lice iz preduzeća koje ima najmanje stepen obrazovanja kao i
radnik na probnom radu tze radno iskustvo na tim poslovima. Radnik ako zadovolji sa poslodavcem
zaključuje ugovor o radu, a ako ne zadovolji njegov radni odnos se prekida prestankom ugovora o probnom
radu.

Ugovor se može ranije otkazati uz otkazni rok od 7 dana.

43. Radnopravni status direktora?

Radni odnos se može zasnovati radi obavljanja poslova direktora, ako posebnim zakonom nije drugačije
uređeno.

Ugovor o radu se može zaključiti na neodređeno vrijeme i na određeno vrijeme do isteka roka na koji je
direktor izabran, odnosno postavljen.

Međusobna prava, obveze i odgovornosti direktora koji nije zasnovao radni odnos i poslodavca uređuje se
posebnim ugovorom.

44. Prijem pripravnika i volontera?

Poslodavac može da zasnuje radni odnos sa licem koje prvi put zasniva radni odnos, u svojstvu pripravnika,
za zanimanje za koje je ta osoba stekla određenu vrstu i stepen stručne spreme, ako je to kao uslov za rad
na određenim poslovima utvrđeno zakonom ili pravilnikom.

Za vrijeme pripravničkog staža pripravnik ima pravo na platu i sva druga prava iz radnog odnosa.

Pripravnički staž traje 6 mjeseci za lica koja su završila srednje obrazovanje, a 12 mjeseci za lica koja imaju
visoku školu.

45. Puno i nepuno radno vrijeme?

Puno radno vrijeme iznosi 40 sati sedmično. Opštim aktom može se utvrditi radno vrijeme kraće od 40 sati
sedmično, ali ne kraće od 36 sati sedmično.
Nepuno radno vrijeme podrazumjeva radno vrijeme kraće od radnog vremena (40 odnosno 36 sati
sedmično)

46. Plaćeno i neplaćeno odsustvo?

Radnik ima pravo da uz platu odsustvuje s posla u sledećim slučajevima: stupanje u brak, rođenja djeteta,
dobrovoljnog davanja krvi, teže bolesti ili smrti člana porodice i u drugim slučajevima određenim opštim
aktom i ugovorom o radu.

Plaćeno odsustvo ne može biti duže od 5 dana u toku jedne kalendarske godine, osim u slučaju smrti člana
porodice, ukoliko se zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu ne odredi drugačije.

Poslodavac je dužan da radniku, na njegov zahtjev, odobri odsustvo s rada do tri dana u toku kalendarske
godine radi zadovoljavanja njegovih vjerskih , odnosno nacionalno-tradicionalnih potreba, bez prava na
platu, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Poslodavac može na zahtjev radnika da odobri neplaćeno odsustvo i u drugim slučajevima.

47. Zastita radnika?

Poslodavac je dužan da omogući radniku da se u roku od 15 dana od dana stupanja na rad upozna s
propisima o radnim odnosima i propisima o zaštiti na radu.

Radnik mora biti opremljen za rad koji može ugroziti život, a tu opremljenost mora da provjeri poslodavac.

Poslodavac je odgovoran za posljedice nesreće na radu koje nastupe zbog neispravnosti objekata, mašina,
uređaja, i drugih materijalnih sredstava koja se koriste u procesu rada, kao i zbog neovlaštenog i nestručnog
rukovanja tim sredstvima, do kojih je došlo zbog propusta poslodavca.

Radnik može odbiti da radi ako mu zbog neispravnosti na objektima i na sredstvima rada, neposredno prijeti
opasnost po život ili zdravlje.

48. Zabrana takmicenja radnika sa poslodavcem?

Radnik koji je zasnovao radni odnos s punim radnim vremenom ne može, bez saglasnosti poslodavca, da za
svoj ili tuđi račun ugovara ili obavlja poslove iz djelatnosti koje obavlja poslodavac.

Poslodavac se može sporazuzmjeti sa radnikom da se radnik za određeno vrijeme nakon prestanka radnog
odnosa, a najduže do 1 godine, ne može zaposliti kod drugog poslodavca na teritoriji Republike ili na užem
području, odnosno da ne može, za svoj ili tuđi račun, na istoj teritoriji, odnosno području obavljati ili ugovarati
poslove kojima se konkuriše poslodavcu. Za vrijeme trajanja ove obaveze radnik ima pravo na naknadu koja
ne može biti manja od 50% prosječne plate koju je radnik ostvarivao tokom poslednjih 6 mjeseci rada kod
poslodavca.

49. Prestanak ugovora o radu?

Ugovor o radu prestaje:
1) istekom roka na koji je zasnovan,
2) kad radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja,
3) sporazumom između radnika i poslodavca,
4) otkazom ugovora o radu odstrane radnika ili poslodavca,
5) odlukom nadležnog suda
6) na zahtjev roditelja ili staratelja radnika mlađeg od 18 godina života;
7) smrću radnika i
8) u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

50. Otkaz ugovora o radu?

Poslodavac može radniku da otkaže ugovor o radu ako mu je prethodno dao pismeno upozorenje u vezi sa
nedostatcima u njegovom radu, uputstvima i primjerenim rokom za poboljšanje rada, ako radnik ne poboljša
rad u ostavljenom roku, a poslodavac ne može da mu osigura drugi odgovarajući posao.

Opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu, ne može da se smatra:

- privremena sprječenost za rad usljed bolesti, nesreće na radu ili profesionalnog oboljenja,
- korištenje porodiljskog odsustva, obustave sa rada radi njege djeteta i odsustva sa rada radi posebne
njege djeteta,
- članstvo ili nečlanstvo u političkoj organizaciji, sindikatu,
- jezik, nacionalna ili etnička pripadnost, socijalno porjeklo, vjeroispovjest,
- djelovanje u svojstvu predstavnika radnika,
- obraćanje radnika sindikatu ili organima nadležnim za zaštitu prava radnika...

Otkaz ugovora o radu poslodavac može radniku dati u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za činjenice koje
su osnov za davanje otkaza, odnosno 6 mjeseci od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje
otkaza, a kada je u pitanju sudska odluka najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja pravosnažne
sudske odluke.

Ugovor o radu otkazuje se rješenjem u pisanom obliku koje mora biti obrazloženo i sadržavati odredbe o
pravnom lijeku. Rješenje se mora dostaviti lično radniku, u prostorijama poslodavca, odnosno na adresu
prebivališta ili boravišta radnika.

Ako mu ne može uručiti otkaz onda sačini službenu zabilješku i istakne rješenje na oglasnu tablu, a nakon
isteka 8 dana od objavljivanja smatra se da je rješenje uručeno.
Teret dokazivanja postojanja razloga za otkaz je na poslodavcu.

51. Šta ako sud utvrdi da je nezakonit otkaz ugovora o radu?

Ako sud utvdi da je nezakonit otkaz a radnik ne zahtjeva da se vrati na rad, sud će, na zahtjev radnika,
obvezati poslodavca da radniku isplati naknadu štete u iznosu od najviše 12 plata radnika, u zavisnosti od
vremena provedenog u radnom odnosu kod poslodavca, godina života radnika i broja izdržavanih članova
porodica, a što se detaljnije uređuje kolektivnim ugovorom.

52. Najniža plata? Ko je određuje?

Najnižu platu određuje Vlada RS na prijedlog Ekonomsko-socijalnog savjeta u poslednjem kvartalu tekuće
godine za narednu godinu. Ukoliko ekonomsko-socijalni savjet ne dostavi prijedlog, odluku donosi vlada RS
imajući u vidu kretanje plata, rast proizvodnje i životnog standarda u RS.

53. Otpremnina?
Radnik koji je zaključio ugovor o radu na neodređno vrijeme, a kojem radni odnos prestaje otkazom ugovora
o radu od strane poslodavca, nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca, poslodavac je
dužan isplatiti otpremninu, osim ako mu radni odnos prestaje otkazom ugovora o radu u slučajevima
pravosnažne sudske presude, krađe...

Visina otpremnine se utvrđuje opštim aktom i ugovorom o radu i ovoso od dužine rada radnika kod
poslodavca, a iznosi najmanje u visini jedne trećine neto prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u
poslednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca.

Otpremnina ne može biti veća od 6 prosječnih mjesečnih plata isplaćenih radniku u poslednja tri mjeseca
prije prestanka ugovora o radu. Izuzetno, poslodavac i radnik se mogu dogovoriti da se radniku osigura neki
drugi vid naknade umjesto otpremnine.

54. Zastita prava iz radnog odnosa?

O pravima i obavezama radnika iz radnog odnosa, odlučuje poslovodni organ poslodavca (direktor) ili druga
osoba određena statutom ili aktom o osnivanju. Radniku se u pisanom obliku dostavlja rješenje o
ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti, sa obrazloženjem i poukom o pravnom lijeku.

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrjedio pravo iz radnog odnosa može podnijeti pisani zahtjev
poslodavcu da mu osigura to pravo.

Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od 3 mjeseca
od dana učinjena povrede.

Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava ne odlaže izvršenje rješenja ili radnje protiv kojih je radnik podnio
zahtjev za zaštitu prava, osim ako se radi o odbijanju radnika da radi na poslovima pri čijem obavljanju
postoji neposredna opasnost po život ili teže narušavanje zdravlja radnika ili trećih lica.

Poslodavac je dužan da odluči o zahtjevu radnika u roku od 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva, a ako u
tom roku ne odluči, smatraće se da je zahtjev prihvaćen.

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrjedio pravo iz radnog odnosa može da podnese prijedlog za
mirno rješavanje radnog spora nadležnom organu ili tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava.

55. Mirno rjesavanje sporova?

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrjedio pravo iz radnog odnosa može da podnese prijedlog za
mirno rješavanje radnog spora nadležnom organu ili tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava.

Prijedlog za mirno rješavanje radnog spora radnik može da podnese u roku od 30 dana od dana saznanja za
povredu prava, a najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana učinjene povrede. Pokretanjem postupka za mirno
rješavanje sporova prekida se rok zastare.

56. Reprezentativnost sindikata?

Sindikat je reprezentativan ako je:
- ako je osnovan i djeluje na načelima sindikalnog organiziranja i djelovanja,
- ako je neovisan od organa vlasti i poslodavca,
- ako se finansira pretežno iz članarine i drugih vlastitih izvora,
- ako ima potreban broj članova na osnovu pristupnica,
- ako je upisan u registar u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Ukoliko je radnik član više sindikata u obzir se samo uzima onaj sindikat za koji je radnik poslednji potpisao.
Ako djeluje samo jedan sindikat onda je taj reprezentativan bez obzira na broj članova.

Kod poslodavca reprezentativan sindikat je onaj koji ispunjava sve navedene uslove i u koji je učlanjeno ne
manje od 20% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih.

Reprezentativan sindikat u grani, oblasti, području je onaj u koji je učlanjeno ne manje od 10% od ukupno
zaposlenih u toj oblasti, grani, području.

Reprezentativnim sindikatom na nivou republike smatra se onaj koji ispunjava sve uslove ranije navedene te
koji ima učlanjenih ne manje od 5% od ukupno zaposlenih u Republici u najmanje tri područja, oblasti i
grane, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.

Reprezentativnost sindikata za teritoriju Republike, odnosno u području, oblasti ili grani utvrđuje ministar na
prijedlog Odbora koji čine tri predstavnika Vlade RS, sindikata i poslodavaca. Imenuju se na 4 godine.

57. Udruzenje poslodavaca?

Poslodavci imaju pravo da po svom slobodnom izboru organizuju odgovarajuća udruženja poslodavac i da
se u njih učlanjuju, u skladu sa statutom i pravilima tih udruženja.

Udruženje poslodavaca smatra se reprezentativnim ako je:

- upisano u registar u skladu sa zakonom,
- ako ima potreban broj zaposlenih kod poslodavaca – članova udruženja poslodavaca.

Reprezentativnost udruženja poslodavac za teritoriju Republike, odnosno u području, oblasti ili grani utvrđuje
ministar na prijedlog Odbora koji čine tri predstavnika Vlade RS, sindikata i poslodavaca. Imenuju se na 4
godine.

58. Vrste kolektivnih ugovora?

Kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i drugim propisom, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz
radnog odnosa, postupak izmjena i dopuna kolektivnog ugovora, međusobni odnosi sudionika kolektivnih
ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavaca.

Kolektivni ugovor se zaključuje u pisanom obliku.

Kolektivni ugovori se zaključuju kao opšti, posebni i kolektivni ugovor kod poslodavca.

Opšti kolektivni ugovor zaključuju:

- Vlada RS,
- reprezentativno udruženje poslodavaca i
- reprezentativani sindikati, osnovani za teritoriju RS.

Posebni kolektivni ugovor za određenu oblast, područje ili granu zaključuju reprezentativno udruženje
poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani za područje, oblast ili granu na teritoriji RS.

Posebne kolektivne ugovore za republičku upravu, društvene djelatnosti i javne službe zaključuju Vlada RS i
reprezentativni sindikati grana i djelatnosti.

Kolektivni ugovor kod poslodavca zaključuju poslodavac i reprezentativni sindikati kod poslodavca.

59. Privremeni i povremeni poslovi?

Za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 90 radnih dana u kalendarskoj godini
i da ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu poslodavac može da zaključi ugovor o
obavljanju privremenih i povremenih poslova sa:
- nezaposlenom osobom,
- radnikom koji radi nepuno radno vrijeme – do punog radnog vremena,
- članom omladinske ili studentske zadruge, u skladu s posebnim propisima,
- korisnikom starosne penzije.

Ugovor se zaključuje u pisanom obliku.

60. Zakon o PIO?

Ovaj zakon ustanovljava obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje i uređuje prava i obveze po osnovi tog
osiguranja. Ovim zakonom se ustanovljava i mogućnost da se osobe koje nisu obuhvaćene obveznim
osiguranjem osiguravaju na penzijsko i invalidsko osiguranje i takozvano dobrovoljno osiguranje.
61. Prava iz PIO MIO?
To su lična prava i kao takva ne mogu se prenositi na druge osobe, niti nasljeđivati. Ta prava ne
zastarjevaju, ali mogu zastariti dospjela a neisplaćena primanja.

Dospjela novčana primanja na osnovu penzionog i invalidskog osiguranja koja nisu isplaćena do smrti mogu
se nasljeđivati.
Prava iz penzionog i invalidskog osiguranja su:
- za slučaj starosti – starosna penzija
- za slučaj invalidnosti – invalidska penzija, prekvalifikacija ili dokvalifikacija i raspoređivanje, odnosno
zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu, kao i pravo na novčanu naknadu u svezi sa smanjenom
radnom sposobnošću,
- za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika lične penzije – porodična penzija.

62. Pravo na starosnu penziju?

Pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža
osiguranja.

Osiguranik koji nema 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40
godina staža. Izuzetno pravo na starosnu penziju ima policijski službenik, službenik Sudske policije RS i
pripadnik službe osiguranja-policajac kaznenopopravne ustanove u RS, kada navrši 40 godina staža bez
obzira na godine života.

Osiguranik, žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu mirovinu kada navrši 58
godina života i 35 godina staža osiguranja.

63. Pravo na invalidsku penziju?

Invalidnost postoji kada se utvrdi da je kod neke osobe, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju
prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom izvan rada ili bolešću, koje se ne
mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, nastao gubitak ili smanjenje sposobnosti za
rad na radnom mjestu na koje je bila raspoređena na dan ocjenjivanja radne sposobnosti, a prije uslova za
penziju.

Uslov za invalidsku penziju je da osiguranik ima 5 godina staža osiguranja ili 10 godina penzionog staža.
Pravo na invalidsku penziju ima osiguranik kojem je poslije 58 godine utvrđena smanjena radna sposobnost
s pravom na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju pod uslovom da do nastanka invalidnosti ima 5 godina staža
osiguranja ili 10 penzionog staža.

64. Pravo na porodicnu penziju?

U slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne i invalidske penzije, pravo na porodičnu penziju, pod
uslovima utvrđenim ovim zakonom, stiču:
- udovica, odnosno udovac;
- razvedeni supružnik, ako mu je odlukom suda utvrđeno pravo na izdržavanje;
- dijete, rođeno u braku ili izvan braka, usvojeno dijete ili pastorče;
- otac i majka, očuh i maćeha, usvojitelj osiguranika ili korisnika osobne mirovine, koje je osiguranik ili
korisnik osobne penzije izdražavao do svoje smrti;
- dijete bez oba roditelja ili dijete koje ima jednog ili oba roditelja koji su potpuno ili trajno nesposobni za rad,
koje je osiguranik ili korisnik lične penzije izdržavao do svoje smrti.

Članovi porodice koji su pravosnažnom presudom osuđeni za umišljajno krivično djelo lišavanja života
osiguranika ili korisnika lične penzije ne mogu steći pravo na porodičnu invalidninu po osnovi njihove smrti.
Porodičnim domaćinstvom smatraju se supružici i njihova djeca, otac i majka, očuh i maćeha, usvojitelj i
usvojenik.
PRIVREDNO PRAVO
 PRIVREDNO PRAVO
(PO PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE)

A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI

1. Gradivo i pravni izvori s razine države

1.1. Zakon o politici izravnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 4/98, 17/98, 13/03 i
48/10 i 22/15);
1.2. Okvirni zakon o registraciji poslovnih subjekata u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 42/04); i to
Šta se uređuje ovim zakonom i pojmovi; Načela registracije; Vođenje registra - Glavna knjiga Registra - Zbirka isprava;
Obvezni podaci subjekta upisa u Registar; Rješenje o registraciji i rok za izdavanje.
1.3. Okvirni zakon o zalozima ("Službeni glasnik BiH", br. 28/04, 54/04); - i to: Šta znači ugovor o zalogu; Nastanak
zaloga; Registar zaloga; Brisanje registracije i Nadležnost suda u ovršnom postupku zaloga.
1.4. Zakon o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 12/04); i to: Osnivanje, status,
sjedište i sastav Agencije; Nadležnost i svrha Agencije; Međunarodni odnosi - uloga Agencije i Biro zelene karte.
1.5. Zakon o koncesijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br, 32/02 i 56/04); - i to: Šta se uređuje ovim
zakonom; Pojmovi - definicija koncesije, koncesionara i koncedenta; Predmet koncesije; Nadležnost za dodjelu
koncesije; Komisija za koncesije, osnivanje, nadležnost, sastav, imenovanje i odluke; Dodjela koncesije - tenderski
postupak; Samoinicijativna ponuda; Ugovor o koncesiji - sadržaj, rok na koji se dodjeljuje koncesija; Prestanak i raskid
ugovora o koncesiji.
1.6. Zakon o patentu ("Službeni glasnik BiH", broj 53/10); - i to: Šta se uređuje ovim zakonom, Predmet zaštite patenta
(čl. 6-11), Pravo na zaštitu izuma (čl. 12-13), Postupak priznavanja patenta (čl. 14-20), Formalno ispitivanje prijave (čl.
32), Konsenzualni patent (čl. 41-42), Odbijanje zahtjeva za priznavanje patenata (čl. 43), Priznavanje patenta (čl. 44),
Trajanje patenata (čl. 55), Proglašenje rješenja o priznavanju patenata ništavim (čl. 93-94), Postupak po žalbi (čl. 97) i
Građansko pravna zaštita (čl. 103-104).
1.7. Zakon o žigu ("Službeni glasnik BiH", broj 53/10); i to: Opće odredbe (čl. 1-6); Nadležnost za postupak zaštite žiga
(čl. 10-11); Postupak zaštite (čl. 15-18); Ispitivanje urednosti prijave i njeno odbacivanje (čl. 26); Odbijanje zahtjeva (čl.
32); Rješenje o priznavanju žiga (čl. 38-41); Prestanak žiga-trajanje (čl. 66); Žalbeni postupak (čl. 76-79) i Građansko
pravna zaštita (čl. 80-85);
1.8. Zakon o industrijskom dizajnu ("Službeni glasnik BiH", broj 53/10); i to: Opće odredbe (čl. 1); Uvjeti za zaštitu (čl.
3-5); Postupak zaštite - pokretanje postupka (čl. 17-20); Sticanje i važenje industrijskog dizajna (čl. 50-53); Prestanak
prava (čl. 69); Žalbeni postupak (čl. 75-78) i Građansko pravna zaštita (čl. 79-84);
1.10. Zakon o zaštiti oznaka geografskog porijekla ("Službeni glasnik BiH", br. 53/10); i to; Opće odredbe (čl. 12-5);
Nazivi koji se ne mogu zaštiti (čl. 8); Nadležnost za postupak (čl. 12-13); Prestanak važenja (čl. 59-60); Žalbeni postupak
(čl. 67-70) i Građansko pravna zaštita (čl.71-76).

2. Gradivo - pravni izvori preuzeti od ranijeg pravnog sustava

1. Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92,
13/93, 13/94, i "Službene novine Federacije BiH", br. 29/03 i 42/11, i "Službeni glasnik RS", br. 17/93, 3/96, 39/03 i
74/04) - Drugi dio UGOVORI - o prodaji, građenju, prijevozu, licenci, uskladištenju, komisionu, posredovanju, špediciji,
kreditu, upućivanju (asignaciji), angažiranju ugostiteljskih kapaciteta (alotman), franšizingu i faktoringu i sredstvima za
osiguranje ugovora u privredi.

3. Gradivo i pravni izvori doneseni na razini entiteta

3.2. Zakon o gospodarskim društvima ("Službeni glasnik RS", br. 127/08, 58/09, 100/11 i 67/13, 100/17);
3.4. Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik RS", br. 67/13 i 15/16)
3.6. Zakon o stečajnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 16/16), - i to: prijedlog, uvjeti za pokretanje, nadležni
sud, organi stečajnog postupka, stečajni upravitelj i njegove nadležnosti, skupština vjerovnika i odbor vjerovnika, pravne
posljedice stečaja i plan reorganizacije, stečajna masa, isplatni redovi, izlučni i razlučni vjerovnici, troškovi postupka;
3.8. Zakon o likvidacijskom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 64/02);
3.10. Zakon o stranim ulaganjima ("Službeni glasnik RS", broj 21/18);
3.12. Zakon o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 4/17 i 19/18); i to: Osnovne odredbe; Osnivački
akti i statut; Izdavanje bankarske dozvole ; Predstavništvo banke i p; Prestanak važenja dozvole za rad; Kapital; Orga;
Nadzorni odbor i odbor za reviziju; Uprava banke; Sekretar, prokura i udruženje banaka; Poslovi koje banka može
obavljati
3.16. Zakon o tržištu vrijednosnih papira ("Službeni glasnik RS", br. 92/06, 34/09, 8/12, 30/12, 59/13, 108/13 i 4/17); i
to: vrijednosni papiri (vrste i obvezni sastojci, izdavanje vrijednosnih papira, poslovi s vrijednosnim papirima-vrste,
profesionalni posrednik i kapital, burza, Komisija za vrijednosne papire i Centralni registar hartija od vrijednosti, brokeri i
dileri;
3.18. Zakon o mjenici ("Službeni glasnik RS", broj 32/01); i to: Pojmovi; Trasirana mjenica, izdavanje i oblik;
Indosament; Akceptiranje i aval mjenice; Dospjelost /vrste/; Protest mjenice i zastara; Amortizacija mjenice;
3.20. Zakon o čeku ("Službeni glasnik RS", broj 32/01); i to: Opće odredbe o čeku; Šta je ček, izdavanje i oblik i vrste
čeka - sadržaj; Plaćanje čeka; Razlika između mjenice i čeka;
3.22. Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obveznim osiguranjima od odgovornosti -
Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik RS", broj 102/09); i to: Institucija Zaštitnog fonda i Obvezno osiguranje od
odgovornosti;
3.24. Zakon o trgovini ("Službeni glasnik RS", br. 6/07 i 52/11 i 67/13)., i to: Šta je trgovac; Trgovina na veliko i trgovina
na malo; osnivanje trgovinske radnje i odobrenje za obavljanje trgovine na malo osobnim radom-trgovac pojedinac;
posebni oblici trgovine i zaštita potrošača;
PROPISI SA NIVOA BOSNE I HERCEGOVINE

ZAKON O POLITICI DIREKTNIH

STRANIH ULAGANJA

1. Šta reguliše Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH?

Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH reguliše temeljne politike i načela učestvovanja stranih
ulagača u privredi Bosne i Hercegovine.

2. Ko može biti strani ulagač?

Strani ulagač može biti fizička osoba koja nema stalni boravak u BiH i nema svoje glavno mjesto poslovanja
u BiH ili pravna osoba formirana u skladu sa zakonom koja ima svoju registrovanu kancelariju, središnju
upravu ili glavno mjesto poslovanja u nekoj stranoj zemlji.

3. Ko je rezident Bosne i Hercegovine?

Rezident Bosne i Hercegovine je fizička osoba koja ima prebivalište ili boravište u Bosni i Hercegovini,
uposlena ili samostalno radi ili ima svoj centar ekonomskog interesa u BiH, ili neku pravnu osobu
konstituisanu prema zakonima BiH, entiteta ili Brčko Diatrikta i koja ima registrovano sjedište, središnju
upravu ili glavno mjesto poslovanja u BiH.

4. Postupak direktnih stranih ulaganja u BiH?

Postupak registracije stranih ulaganja sprovodi se u skladu postupka registracije poslovnog subjekta u BiH,
njenim entitetima i Brčko Distrikta.

Sudovi su dužni po službenoj dužnosti elektronskim putem obavještavati Ministarstvo vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa BiH o registrovanim privrednim društvima sa elementima stanog ulaganja.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je zaduženo za zaštitu prava stranih ulagača.

Identitet stranog ulagača, ako je fizička osoba, vrši se na temelju važećeg indentifikacionog dokumenta, a za
pravne osobe na temelju ovjerenog izvoda iz registra zemlje iz koje dolazi, odnosno gdje ima sjedište strain
ulagač.

O registraciji stranog ulagača, država ga je dužna obavjestiti u roku od 10 dana nakon što je prošla sva
procedura, a ako se ne obavjesti registracija se smatra izvršenom.

5. Koja su ograničenja stranih ulagača?

Strani ulagač ne može prijeći 49% glavnice ako se radi o proizvodnji i prodaji oružja, municije, eksploziva za
vojnu upotrebu, vojne opreme, te javnom informisanju. Da bi strain ulagači sudjelovali u većem dijelu kapitala
od 49% moraju dobiti dozvolu od nadležnog tijela države, koje je dužno dati odgovor u roku od 30 dana.

Entiteti mogu donijeti odluku o ukidanjima ovih ograničenja, ali ne mogu u ukidanju restrikcija u medijskim
poslovima i oblasti proizvodnje i prodaje oružja.

6. Šta je direktno strano ulaganje?

Direktno strano ulaganje je ulaganje u novoosnovano privredno društvo ili ulaganje u postojeće domaće
privredno društvo, kao i ulaganje u novoosnovanu ustanovu ili postojeću ustanovu, koje može biti u novcu,
stvarima i pravima.

7. Koliko ima zakona o stranom ulaganju u BiH?

U Bosni i Hercegovini postoji zakon na nivou BiH te na nivou entiteta i Brčko distrikta. Ima ih 4.
8. Prava stranog ulagača u sticanju nekretnina?
Strani ulagači imaju ista vlasnička prava na nekretninama kao i osobe koje imaju državljanstvo BiH.

9. Ko vodi registar stranih ulagača?

Registar stranih ulaganja vrši se u skladu sa propisom kojim se uređuje postupak registracije poslovnih
subjekata u BiH. Tako je i nivou entiteta i distrikta.

Registar stranih ulagača vode sudovi entiteta i brčko Distrikta koji su nadležni za poslove registracije.
U Republici Srpskoj to su Okružni privredni sudovi, a u Federaciji BiH to su opštinski sudovi u sjedištu
kantona.

10. Postupak i evidencija stranih ulaganja u Republici Srpskoj?

Postupak registracije se vrši u skladu sa propisom kojim se uređuje postupak registracije poslovnih
subjekata u Republici Srpskoj. To je Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj.

Okružni privredni sudovi, koji su mjerodavni za registraciju subjekata, dužni su po službenoj dužnosti, a
najmanje jednom u 3 mjeseca, dostaviti Ministarstvu za ekonosmke odnose i regionalnu saradnju podatke o
registrovanim privrednim društvima sa elementom stranog ulaganja.

11. Mogu li entiteti postaviti fleksibilnija ograničenja u stranim ulaganjima?

I državni organi i entitetski organi mogu predvidjeti, u svrhu poticanja i olakšavanja stranih ulaganja u BiH,
olakšice za strane ulagače. Primjer toga je ukidanje plaćanja carina te osnivanja određenih institucija…

Lokalne zajednice mogu dati besplatno zemljište.

12. Da li ulaganje stranog ulagača mora biti u novcu?

Strano ulaganje ne mora biti u novcu. Može biti u novcu, stvarima i pravima.

13. Osnivanjem stranog privrednog društva koji status stiče?

Stiče status stranog ulagača.

II
 OKVIRNI ZAKON O REGISTRACIJI POSLOVNIH SUBJEKATA
U BOSNI I HERCEGOVINI

14. Šta reguliše okvirni zakon o registraciji privrednih subjekata u BiH?

To je državni zakon koji reguliše jedinstvena načela za registraciju privrednih subjekata u BiH. Entiteti i
distrikt su dužni svoje propise koji regulišu ovo pitanje da usklade sa ovim propisom, što je i učinjeno.

Ovim zakonom se uređuje: načela, subjekti i predmet registracije, vođenje i sadržaj registra, troškovi
registracije, obvezni podaci o subjektima upisa, registracija dijela subjekta upisa, promjene podataka od
značaja za pravni promet i statusne promjene, registarske isprave, podnošenje, obrazac i postupak povodom
prijave za registraciju, rješenje o registraciji i obvezne obavjesti, rok za izdavanje rješenja o registraciji,
uspostava registra.

15. Načela registracije?

Registracija poslovnih subjekata temelji se na načelima:
a) obveznosti – obaveno je da se svi poslovni subjekti registruju u registarskom sudu prije početka obavljanja
poslovne djelatnosti;
b) zakonitosti – postupak registracije je utvrđen zakonom na nivou BiH, entitetskim zakonima i zakonom na
nivou Brčko distrikta;
c) oficijelnosti – nadležni registracijski sud ne može odbiti uredno podnešenu i dokumentovanu prijavu
podnositelja, a nakon prijema prijave postupa po službenoj dužnosti;
d) formalnosti – registracijski obrasci imajuobavezan pismeni oblik, a njihova popuna, sadržaj i dostupnost
utvrđeni su u zakonu.
e) prioriteta – nadležni registracijski sud dužan je postupati po zahtjevima po redoslijedu njihovogprimitka;
f) konstitutivnosti – trenutkom upisa u Registar, faktične činjenice koje se odnose na subjekt upisa postaju
pravne, to jeste trenutkom upisa u Registar konstatuju se određena prava kao i djelovanje registracije prema
trećim obvezama;
g) jednoobraznosti – način registracije poslovnih subjekata utvrđuju se jednoobrazno propisimaentiteta i
Distrikta Brčko;
h) javnosti – svako može, bez dokazivanja pravnog interesa,razgledatipodatkeupisane u Glavnoj knjizi
Registra, te zahtjevati da mu se izda izvadak,odnosno prepisjavnih podataka iz Zbirke isprave registra, a
jedino se zakonom propisuje kada je za uvid ili za pribavljanjeizvatka iz Zbirke isprava Registra
nužnodokazivanje pravnog interesa.

16. Ko registruje privredna društva?

Privredna društva registruju nadležni sudovi.

U Republici Srpskoj je to Okružni privredni sud, a u federaciji opštinski sudovi u sjedištvu kantona.

Prijava za registraciju subjekta, predaje se nadležnom registracisjkom sudu osim u Republici Srpskoj. Tamo
se prijava predaje APIF-u (Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge ), koja po
službenoj dužnosti  pribavlja JIB od Poreske uprave RS i JMB iz Republičkog zavoda za statistiku RS.

17. Koji je drugostepeni sud?

U republici Srpskoj Viši privredni sudovi, a u Federaciji Kantonalni sudovi.

18. Ko može biti osnivač privrednih društava?

Osnivač privrednih društava mogu biti pravna i fizička lica.

19. Šta sadrži rješenje o registraciji?

Rješenje o registraciji sadrži obvezne javne podatke o subjektu upisa utvrđene u zakonu. Takvo rješenje
sadrži, MBS i poreski broj subjekta upisa, te carinski broj ako postoji.

20. Subjekti i predmet registracije?

Subjekti kojima je obvezna registracija su svi subjekti koji su državnim i posebnim zakonima entiteta i
Distrikta Brčko definisani kao poslovni subjekti.

Oni subjekti koji nisu osnovani s ciljem ostvarivanja dobiti vršenjem registrovane djelatnosti nisu obvezni na
registraciju, osim ako nije drugačije regulisano posebnim zakonima entiteta i distrikta.

U Registar se upisuje utemeljenje, povezivanje i prestanak subjekta upisa, utemeljenje i prestanak dijela
subjekta upisa, sve statusne promjene, podaci u vezi sa stečajnim i likvidacionim postupkom , kao i drugi
podaci utvrđeni zakonima entiteta i Distrikta Brčko.

21. Kako teče postupak registracije?

Osnivač poslovnog subjekta prijavu za registraciju može da podnese lično, a može i posredstvom ovlaštenog
predstvanika, odnosno punomoćnika.

Podnositelj je odgovoran za istinitost podataka.

Podnositelj popunjava uredno obrazac prijave za registraciju subjekta upisa. Nakon predaje sud izvršava
provjeru uvrđenu odredbama državnog zakona i zakona entiteta i distrikta, te nakon toga registacijski sud
izdaje rješenje o registraciji i ono važi na teritoriji cijele BiH.

Rok za donošenje rješenja nakon uredne prijave je 5 dana (u RS dva radna dana). Ako prijava ima
nedostatke sud će podnositelja obavjestiti da u određenom roku otkloni konkretne nedostatke.

22. Obavezni podaci subjekta upisa?

Obvezni javni podaci koje nadležni registarski sud unosi u Glavnu knjigu Registra o subjektima upisa su:
-tvrtka i sjedište, odnosno ime i prezime (svih) vlasnika subjekta upisa;
-predmet upisa;
-datum primitka prijave za upis, tvrtka i sjedište, odnosno adresa prebivališta subjekta upisa, skraćeni naziv i
oznaka tvrtke subjekta upisa, MBS (matični broj subjekta koji je jedinstven, nepromjenjiv i neponovljiv), oblik
subjekta upisa, ime prezime i položaj ovlaštenog predstavnika subjekta upisa, visina ugovorenog temeljnog
kapitala, visinu kapitala u novcu, djelatnost subjekta upisa sa šiframa djelatnosti...

23. Na osnovu čega se vrši upis?

Upis u registar se vrši na osnovu registarske isprave. Registarska isprava je lista isprava (akata i
dokumenata) koje su nužne za utvrđivanje obveznih javnih, kao i zaštićenih podataka koji se unose u
Registar.

24. Glavna knjiga?

Glavna knjiga Registra je dio Registra.
Glavna knjiga registra je knjiga podataka koja se istodobno vodi u štampanom i elektronskom obliku.
Štampana knjiga podataka vodi se u nadležnom sudu, a elektronska knjiga podataka je elektronska baza
podataka za područje entiteta i Distrikta Brčko.
Glavna knjiga registra je javna i u nju svako može izvršiti uvid. u nju se upisuju javni podaci o subjektima
upisa.

25. Zbirka isprava?

Zbirka isprava Registra je dio Registra.

Sastoji se od isprava koje su priložene pri registraciji ili nekimstatusnim promjenama poslovnog subjekta. U
Zbirku isprava se ne može izvršiti uvid bez dokazivanja pravnog interesa.

26. Ko odlučuje o prijavi sudija pojedinac ili vijeće?

O prijavi odlučuje sudija pojedinac.

III
 OKVIRNI ZAKON O ZALOZIMA

27. Nastanak zaloga?

Zalog je nastao ispunjenjem sljedeća četiri uslova:
a) da u registru zaloga postoji registracija koja se odnosi na taj zalog;
b) da su osobe koje su označene kao založni dužnik i založni vjerovnik u registraciji zaključile ugovor o
zalogu;
c) da je osoba označena kao založni dužnik u registraciji vlasnik stvari, ili će postati vlasnikom stvari koja
je ugovorom o zalogu određena kao osiguranje, i
d) da je osoba označena kao založni vjerovnik u registraciji, odnosno neka druga osoba, u skladu
ugovoru o zalogu ili s njim povezanim ugovorom, dala ili je obavezna dati kredit osobi označenoj kao
založni dužnik u registraciji ili trećoj osobi.

28. Stranke?
Stranke su založni vjerovnik i založni dužnik.

29. Ugovor o zalogu?

Ugovor o zalogu je pismeni ugovor koji su potpisali založni vjerovnik i založni dužnik, a kojim seuspostavlja
zalog u korist založnog vjerovnika na dužnikovoj postojećoj ili budućoj stvari (pokretna stvar)ili oboje, a koja
je opisana ugovorom. Za valjanost ugovora nije potrebna ovjera ni notara, ni suda, ni opštine.

30. Registar zaloga?

Registar zaloga se uspostavlja u svrhu registracija i dobivanja informacija o zalozima, posebnim vlasničkim
pravima, srodnim pravima, stranim pravima i ranije stečenim pravima, u skladu sa zakonom kao i svakom
drugom zakonu koji traži ili dopušta njihovu registraciju u Registru zaloga.

Registar zaloga vodi Ured za registar koji je u sastavu Ministarstva pravde BiH.
Ministar pravde imenuje šefa Registra zaloga,zamjenika šefaRegistra zaloga, i državne službenike i
uposlenike u Registru zaloga, u skladu sa Pravilnikom o zalozima.
IV
 ZAKON O AGENCIJI ZA OSIGURANJE
U BOSNI I HERCEGOVINI

31. Koja je nadležnost i svrha Agencije za osiguranje BiH?

Agencija za osiguranje BiH je samostalna organizacija osnovana radi regulisanja područja osiguranja
nanivou države u odnosu na međunarodne standard, te harmonizacije propisa o osiguranjima u entitetima.

Agencija za osiguranje BiH osigurava nužnu koordinaciju zakona o osiguranju u oba entiteta, u entitetima i u
BiH, zatim jedinstvenu primjenu zakona o osiguranju u oba entiteta, kao i neometanu i djelotvornu saradnju
između entitetskih agencija…

Agencija je obavezna da osigura da zakonodavstvo o osiguranju u BiH bude i ostane usaglašeno sa

zakonodavstvom EU.

Agencija predlaže zakone iz oblasti osiguranja. Na međunarodnom nivou zastupa BiH. Agencija vodi i
osigurava sve podatke o sveukupnom tržištu osiguranja u BiH.

32. Sjedište Agencije za osiguranje BiH?

Sjedište Agencije za osiguranje u BiH je u Sarajevu.

33. Kome odgovara Agencija za osiguranje BiH?

Agencija za svoj rad odgovara Vijeću ministara BiH.

34. Koja su tijela agencije za osiguranje BiH?

Tijelo upravljanja Agencijom je Upravni odbor koji ima 7 članova.

Predsjednik Upravnog odbora je stručnja iz područja finansija, sa specijalizacijom i iskustvom u osiguranju.

Imenuje ga Vijeće ministara BiH. Vijeće osim predsjednika upravnog odbora imenuje i dva člana istog
odbora, a entitetska ministarstva predlažu po dva člana, a distrikt jednog. Sve njih imenuje Vijeće ministara.

35. Biro zelene karte?

Bosna i Hercegovina je u sistemu zelene karte, kao puna članica Vijeća biroa od 1997. godine, a pravo na
izdavanje zelene karte je stekla od 1998. godine.

Biro zelene karte u BiH je osnovano kao udruženje koje predstavlja osiguravajuća društva BiH u sistemu
zelene karte. Djeluje kao neprofitna i nevladina organizacija. Članice Biroa zelene karte u BiH su
osiguravajuća društva koja se bave poslovima osiguranja od automobilske odgovornosti.
V
 ZAKON O KONCESIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE

36. Koliko ima zakona o koncesijama?

U Bosni i Hercegovini postoji 14 zakona o koncesijama.

37. Sadržaj i predmet zakona o koncesijama?

Ovaj zakon reguliše pitanje načina i uslova pod kojim se mogu dodjeljivati koncesije u BiH, nadležnost za
dodjelu koncesija i druga pitanja vezana za koncesije i rad Komisije za koncesije BiH, tenderski postupak,
sadržaj i djelovanje ugovora o konesiji, prava i obaveze koncesionara i druga pitanja.

38. Ko odobrava koncesiju a ko potvrđuje?

Vijeće ministara donosi odluke o vrsti i predmetu koncesije, kao i obimu koncesije koja se dodjeljuje, a
potvrđuje je Parlamentarna skupština BiH kada su u pitanju koncesije iz nadležnosti BiH.

39. Koja je uloga komisije za koncesiju?

Komisija za koncesije BiH je nezavisno regulatorno tijelo koje svoje nadležnosti obavlja u svojstvu komisije
za dodjelu konesija BiH ili u svojstvu Zajedničke komisije za koncesije.

Sjedište Komisije je u Banja Luci.

Komisija djeluje u svojstvu Komisije za dodjelu koncesija BiH kada obavlja funkcije i vrši ovlaštenja u svezi
sa dodjelom koncesija koje su u isključivoj nadležnosti BiH.

Komisija djeluje u svojstvu Zajedničke komisije za koncesije kada obavlja funkcije i ovlaštenja u svezi sa
dodjelom koncesija koje nisu u isključivoj nadležnosti BiH ili u slučaju sporova.

Komisija priprema Dokument o politici dodjele koncesija koje se nalaze u isključivoj nadležnosti BiH.
Dokument se dostavlja Vijeću ministara. Nakon usvajanja dokument se dostavlja Parlamentarnoj skupštini
BiH na usvajanje.

Komisija prati izvršenje Dokumenta o politici i o tome izvještava u vidu godišnjeg izvještaja Vijeće ministara.
Komisija može sugerisati donođenje propisa, može vršiti arbitražu...

40. Kojim aktom se dodjeljuje koncesija?

Koncesija se dodjeljuje ugovorom o koncesiji. taj ugovor naročito sadrži: sadržaj i obim koncesije, prava i
obveze ugovornih strana, radnje vezane za dobijanje potrebnih ovlaštenja za provođenje aktivnosti u skladu
sa ugovorom o koncesiji, uslove investiranja, olakšice korištenja zemljišta, uslove za obnovu ugovora, iznos
godišnje naknade…
ugovor nakon saglasnosti komisije zaključuje nadležni ministar.

41. Koji su zakonski uslovi za prestanak koncesije?

Zakonski uslovi za prestanak koncesije su:
a) ako je koncesionar nesolventan ili ako bankrotira,
b) ako koncesionar ili koncedent ne ispunjavaju ugovorene obveze,

Ugovor o koncesiji prestaje i istekom ugovora na koji je koncesija data, iscrpljivanjem prirodnog resursa koji
je predmet koncesije…

42. Koji su najduži rokovi koncesije i od čega zavisi rok koncesije?

Ugovor o koncesiji se zaključuje najviše na rok od 30 godina što je najduži mogući period na koji se može
zaključiti u prvom roku. Ako se pojave okolnosti koja zahtjevaju veća ulaganja za koje je potrebno duže
razdoblje, ugovoreni rok se može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina.Ugovor se može obnoviti za
period koji ne može biti duži od polovine prvobitnog roka.

43. Šta je to koncesija i iz kog razloga se dodjeljuje?

Koncesija je pravo koje koncedent dodjeljuje s ciljem osiguranja izgradnje infrastrukture ili pružanja usluga,
eksplatacije prirodnih resursa, u rokovima i pod uslovom o kojima se koncedent i i koncesionar dogovore.

44. Ko je to koncesionar?
Koncesionar je poslovni subject osnovan u skladu sa zakonima BiH u vlasništvu domaće i / ili strane pravne
osobe, kojem se dodjeljuju koncesija i koji izvršava ugovor o koncesiji.

45. Šta je koncedent?

Koncedent je ministarstvo ili drugo tijelo BiH koje odredi Vijeće ministara BiH da dodjeljuje koncesiju.

46. Ko obavlja tehnički dio poslova?

Komisija za koncesije.

47. Nadležnost Komisije za koncesije?

U isključivoj nadležnosti komisije je:
a) praćenje cjelokupnog rada koncesionara s ciljem osiguranja snadbjevanja usluga potrošača na dekvatan
način,
b) odobravanje rokova i uslova standardnog ugovora o pružanju usluga potrošačima,
c) razmatranje žalbi potrošača u svezi sa iznosom naknade ili uslovima snadbjevanje uslugama od
koncesionara,
d) odlučivanje o svakom podnešenom zahtjevu ili zahtjevu za reviziju, podnešenim u skladu sa ovim
zakonom,
e) vođenje postupka u slučaju prekršaja.

48. Kakva mora biti ponuda kada je u pitanju koncesija?

Ponuda mora biti prihvatljiva.

49. Samoinicijativna ponuda kod koncesije?

Samoincijativna ponuda kod koncesije je onda kada ponuđač nadležnom ministarstvu podnese prijedlog za
koncesiju za koju nije raspisan tender. U tom slučaju nadležno ministarstvo razmatra postoji li javni interes
za tu koncesiju. Ministarstvo podnosi zahtjev komisiji za otvaranje pregovora. Ministarstvo ne može zaključiti
ugovor bez saglasnosti Komisije.

50. Način započinjanja koncesije - radnja prije ugovora?

Tijela u čijoj su nadležnosti djelatnosti ili koja su vlasnici objekata, odnosno imovine, izrađuju studiju
ekonomske opravdanosti za svaki projekat koji predlažu za davanje na koncesiju, prije pozivanja javnih
ponuđača. potom tu studiju dostavljaju komisiji na razmatranje i na odobravanje.
Nakon odobravanja raspisuje se oglas, odnosno tender i pozivaju se osobe koje su ispunile prethodne
uslove.

51. Tenderska koncesija?

Organi u cijoj su nadležnosti djelatnosti i vlasnik objekata, odnosno imovine, izraduju studiju ekonomske
opravdanosti za svaki projekat koji je predviden za davanje na koncesiju, prije javnog pozivanja potencijalnih
ponudaca. Studija ekonomske opravdanosti dostavlja se Komisiji na razmatranje i odobravanje.

Komisija u roku od mjesec dana od dana prijema studije obavještava nadležni organ o tome da li je projekat
odobren.

Nakon odobrenja projekta, nadležni organ raspisuje javni oglas, odnosno tender i poziva lica koja su
prethodno ispunila potrebne uvjete.

Pozivi na tender šalju se na što veci broj adresa, a ako Komisija to zatraži, poslat ce se i medunarodni javni
poziv.
 VI

ZAKON O PATENTU

52. Šta se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom se uređuje pravna zaštita izuma patentom i konsensualnim patentom, odnosno postupak za
priznanje patenta i dodjelu konsensualnog patenta.

53. Šta je patent?

Patent je pravo kojim se štiti izum iz bilo kojeg područja tehnike, koji je nov, koji ima inventivnu razinu i koji
se može industrijski promjeniti.

Patent ne može biti dodjeljen za izume čija bi objava ili iskorištavanje bilo protivno javnom poretku ili morala.

Izum je nov ako nije obuhvaćen stanjem tehnike.

54. Trajanje patenta?

Patent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave.
Konsensualni patent traje 10 godina računajući od datuma prijave.

55. Prestanak prava na patent?

Patent može prestati:
a) neplaćanjem troškova i pristojbi,
b) odricanjem od patenta u cijelosti ili djelomično,
c) danom smrti nosioca, odnosno gubitka statusa pravne osobe, osim ako nije prešao na nasljednike.

Odricanje se objavljuje u službenom glasniku.

56.Institut za intelektualno vlasništvo? Gdje mu je sjedište i šta radi?

Institut za intelektualno vlasništvo BiH vodi postupak za sticanje, održavanje, promet i prestanak prava na
patent, odnosno konsensualni patent. Institut za intelektualno vlasništvo BiH je u Mostaru.

57. Ko vodi upisnik patenata?

Institut za intelektualno vlasništvo vodi upisnike za patente. To su:
a) upisnik prijava patenta
b) upisnik patenta i
c) upisnik patentnih zastupnika
Upisnici su javni i dostupni trećim osobama na uvid.

58. Zahtjev za priznanje patenta? Šta sadrži?

Pravo na patent se stiče podnosšenjem prijave Institutu za intelektualno vlasništvo.
Zahtjev za priznanje patenta mora da sadrži: ime, odnosno naziv i adresu podnosioca prijave, ime i adresu
izumitelja, odnosno napomenu da izumitelj ne želi da bude naveden u prijavi, naziv izuma koji mora
održavati suštinu izuma, te izričitu naznaku da se zahtjeva priznanje patenta.

59. Koji su uslovi patenta?

Patent mora biti nov, mora da ima inventivnu razinu i mora se moći industrijski promjeniti.

60. Koje su vrste patenta?

- Patent ,
- konsensualni patent - Njegova je osnovna značajka da se priznaje bez potpunog ispitivanja, tj. na
temelju sporazuma (konsenzusa) javnosti, ukoliko protiv njega nema prigovora zainteresiranih strana.

Konsenzualni patent može trajati najviše 10 godina. Postupak zaštite izuma konsenzualnim patentom je brži,
jednostavniji i jeftiniji od postupka za dobivanje klasičnog patenta.
61. Šta se smatra izumom i gdje se registruje?
Izum je sve što je novo, što ima inventini nivo i koji se žože industrijski primjeniti. Registruje se na institutu.

62. Rok zaštite izuma?

Patent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave.
Konsensualni patent traje 10 godina računajući od datuma prijave.

63. Pri kojem ministarstvu je institut za intelektualno vlasništvo?

Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

64. Ovlaštenja Instituta za intelektualno vlasništvo?

Postupak za sticanje, održavanje, promet i prestanak prava na patent, odnosno konsensualni patent vodi
Institut za intelektualno vlasništvo.

Protiv odluka donešenim u prvom stepenu, kojim je odlučeno o predmetu postupka, dozvoljena je žalba
Komisiji za žalbe Instituta u roku od 15 dana.

Protiv rješenja Instituta u drugom stepenu žalba nije dopuštena ali se može pokrenuti upravni spor
podnošenjem tužbe Sudu BiH.
 VII

ZAKON O ŽIGU BOSNE I HERCEGOVINE

65. Šta se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom se uređuje način sticanja, održavanje, sadržaj, evidencija prometa, prestanak i zaštitažiga na
teritoriji Bosne i Hercegovine.

66. Šta je žig?

Žig je pravo kojim se štiti znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba,odnosno
usluga jednog sudionika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba, odnosno usluga drugogsudionika u
privrednom prometu.

67. Vrste žiga?

Individualni, kolektivni i jamstveni žig.
- Individualni – je žig jedne fizičke ili pravne osobe koji služi za razlikovanje jedne ili više vrsta roba ili usluga
te osobe ili sličnih vrsta roba ili usluga drugih učesnika u privrednom prometu.
- Kolektivni – je žig pravne osobe koji predstavlja određeni oblik udruživanja proizvođača ili davatelja usluga.
- Jamstveni žig – je žig koji koristi više osoba pod nadzorom nosioca žiga, a služi kao garant kvalitete,
geografskog porjekla, načina proizvodnje ili drugih zajednički obilježja robe ili usluga tih osoba.

68. Apsolutni i relativni razlozi za odbijanje prijave žiga?

Apsolutni razlozi su:
Žigom se ne može zaštiti znak:
a) koji je protivan javnom poretku ili moralu,
b) koji se ne može grafički prikazati,
c) koji predstavlja ili podržava nacionalni ili religiozni simbol,
d) koji je isti sa ranijim žigom za istu vrstu roba ili usluga…
e) koji sadržava državni ili neki drugi grb, zastavu ili amblem, naziv ili kraticu neke zemlje ili međunarodne
organizacije, osim uz odobrenje nadležnog tijela te države ili organizacije
f) koji je isključivo ime porijekla međunarodno registrirano da važi za teritoriju BiH
g) koji sadrži zvanične znakove za kontrolu ili garanciju kvaliteta ili ih podražava...

Relativni razlozi su:

Žigom se neće zaštititi znak:
a) koji je istovjetan ranije zaštićenom znaku drugog lica za sličnu robu/uslugu, ili sličan ranije zaštićenom
znaku drugog lica za istu ili sličnu vrstu robe/usluge, ako postoji vjerojatnoća da zbog te istovjetnosti,
odnosno sličnosti nastane zabuna u prometu, što uključuje i vjerojatnoću asocijacije sa ranije zaštićenim
znakom,
b) koji je isti ili sličan za istu ili sličnu vrstu robe/usluge znaku drugog lica koji je poznat u BiH u smislu člana
6.bis Pariške konvencije o zaštiti industrijskoga vlasništva (opštepoznati znak),
c) koji predstavlja reprodukciju, imitaciju ili transliteraciju zaštićenog znaka drugog lica,
d) koji svojim izgledom ili sadržajem vrijeđa starije autorsko pravo, geografsku oznaku ili ranije zaštićeni
industrijski dizajn,
e) čije bi korištenje vrijeđalo pravo na lično ime poznatog lica,
f) koji je istovjetan ili sličan ranijem žigu koji je bio registriran za istu ili sličnu robu/uslugu, a koji je prestao da
važi zbog neproduženja registracije, ako je prošlo manje od dvije godine od dana prestanka ranijeg žiga,
osim ako nosilac ranijeg žiga nije dao svoju saglasnost za priznanje kasnijeg žiga, ili nije koristio svoj žig,
g) koji je podnesen suprotno principu dobre vjere, savjesnosti i poštenja.

Lik, lično ime, nadimak ili pseudonim poznatog lica može se zaštititi žigom samo uz pristanak tog lica.

69. Postupak za priznanje žiga?

Za svaki znak koji se želi zaštiti žigom podnosi se posebna prijava.

Prijava sadrži:
a) zahtjev za priznanje žiga,
b) ime i prezime ili trgovački naziv podnositelja, adresu prebivališta, ako je podnositelj fizička osoba, ili
poslovnog
sjedišta ako je pravna,
c) izgled znaka koji se želi zaštiti žigom,
d) popis roba, odnosno usluga za koje je zatražena zaštita znaka,
e) naznačenu boju, odnosno kombinaciju boja, ako se traži zaštita znaka u boji

Ako je prijava uredna, Institut ispituje jesu li ispunjeni uslovi za priznanje žiga.

Institut može donijeti rješenje o odbijanju ili djelomičnom prihvatanju zahtjeva za priznanje žiga, ali tek kada
prije donošenja upozna podnositelja sa rezultatima ispitivanja zbog kojih se donosi takvo rješenje. Daje se
rok podnositelju da se očituje, dopuni ili izmjeni zahtjev u roku od najmanje 30 do najviše 60 dana.

Rješenje o priznanju će se izdati nakon što podnositelj prijave plati troškove postupka za prvih 10 godina
održavanja prava na žig te troškove objave u Službenom glasniku.

70. Kome se podnosi zahtjev za priznanje žiga?

Podnosi se Institutu za intelektualno vlasništvo sa sjedištem u Mostaru.

71. Kojim aktom se rješava o priznanju žiga?

Rješenjem. Može se odbiti, djelomično prihvatiti i priznati.

72. Šta se dešava ako se ne uplate pristojbe za priznavanje žiga?

Ako podnositelj ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati Institut će obustaviti postupak smatrajući da je podnositelj
odustao od prijave. Podnositelj može u roku od 3 mjeseca od prijema rješenja o obustavi uplatiti sredstva i
tražiti povrat u pređašnje stanje.

73. Trajanje žiga?

Žig prestaje istekom roka od 10 godina ako nosilac žiga ne podnese, u propisanom roku zahtjev za
produženje važenja žiga i ne plati troškove.

74. Šta se štiti žigom?

Žigom se mogu zaštiti znakovi, posebno: riječi, slova, brojke, slogan, kratice, grafički prikazi, kombinacije
boja, ambalaža za proizvode.

75. Gdje se registruje žig?

Institut za intelektualno vlasništvo vodi Register u elektronskom obliku, vodi Registar prijava za priznanje
žiga, Registar žigova i Registar zastupnika za zaštitu žiga.

76. Broj registara?

Institut u elektronskoj formi vodi Registar prijava za priznanje žiga:
Postoji:
Registar prijava,
Registar žigova i
Registar zastupnika za zaštitu žigova

Registri su objedinjeni u jedinstveni sistem registara industrijskog vlasništva BiH u elektronskoj formi.

77. Prestanak važenja žiga?

Žig prestaje važiti nakon isteka roka od 10 godina u slučaju da se ne produži rok.

Žig prestaje važiti prije isteka roka i u slučajevima:

a) ako se nosioc žiga odrekne prava,
b) ako nosilac žiga bez opravdanog razloga ne koristi žig u neprekidnom trajanju od 5 godina od dana u
upisnik,
c) na osnovu sudske odluke, odnosno odluke nadležnog tijela,
d) ako se kolektivni žig koristi protivno aktu o kolektivnom žigu,
e) kolektivni i jamstveni žig prestaju važiti ako Institut tokom ispitivanja izmjena opšteg akta o kolektivnom
žigu, odnosno jamstvenom, utvrdi da nisu ispunjeni uslovi koji se odnose na poštivanje javnog poretka.
78. Šta se žigom ne može štititi?
Žigom se ne može zaštiti znak:
a) koji je protivan javnom poretku ili moralu,
b) koji se ne može grafički prikazati,
c) koji predstavlja ili podržava nacionalni ili religiozni simbol,
d) koji je isti sa ranijim žigom za istu vrstu roba ili usluga…
e) koji sadržava državni ili neki drugi grb, zastavu ili amblem, naziv ili kraticu neke zemlje ili međunarodne
organizacije, osim uz odobrenje nadležnog tijela te države ili organizacije
 VIII

ZAKON O INDUSTRIJSKOM DIZAJNU

BOSNE I HERCEGOVINE

79. Šta se štiti industrijskim dizajnom?

Industrijskim dizajnom se štiti vanjski izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je no vi čiji je individualni karakter
rezultat posebnih obilježja linija, kontura, boja, oblika, odnosno materijala proizvoda od samog po sebi ili
njegovim ornamentima.

IX

ZAKON O ZAŠTITI OZNAKA GEOGRAFSKOG

PORJEKLA

80. Šta štiti geografsko porjeklo?

Oznaka geografskog porijekla je svaka oznaka kojom se neka zemlja ili mjesto koje se u njoj nalazi, direktno
ili indirektno, označava kao zemlja ili mjesto geografskog porijekla proizvoda.

Oznake porijekla upotrebljavaju se za obilježavanje prirodnih, poljoprivrednih, industrijskih, zanatskih i

proizvoda domaće radinosti.
 X

ZAKON O OBAVEZNIM ODNOSIMA

81. Ugovori u privredi? Ko su ugovorne strane?

Ugovori u privedi su neformalni. Oni su konsensualni, ali se ipak zaključuju u pismenoj formi.

Forma ugovora može biti određena zakonom, a mogu je odrediti i ugovorne strane.

Na nivou BiH imamo: ugovor o prodaji, građenju, prijevozu, licenci, uskladištenju, komisionu, posredovanju,
špediciji, kreditu, upućivanju (asignaciji), ugovor o alotmanu, franšizingu, i faktoringu.

Predmet ovih ugovora su robe ili vršenja raznih usluga u svezi sa prometom robe, kao npr. otpremanje,
prijevoz, uskladištenje…

Ugovor se većinom zaključuje između pravnih osoba, ali jedna od tih strana može da bude i fizička osoba.

82. Kako ide zaključenje ugovora u privredi?

Ugovor u privrednom pravu se smatra zaključenim kada postoji saglasnost ugovornih strana o
bitnimsastojcima ugovora i kada ponuđač primi prihvat ponude.

83. Da li se katalog smatra ponudom? Šta je katalog?

Katalog se ne smatra ponudom jer nema sve elemente ugovora, to jeste ponude kao na primjer količinu.
Katalog se može smatrati samo pozivom da se učini ponuda pod objavljenim uslovima.

84. Ništavost ugovora u privredi?

Ništavni su oni ugovori koji su protivni načelima društvenog uređenja (ustavu), onaj koji je protivan prinudnim
propisima i moralu društva.

Ništavost je moguća i u drugim slučajevima ako je na primjer predmet obveze nemoguć, ako je nedopušten
ili ako je neodrediv. Ugovor može biti ništavan i zbog mane volje.

85. Ugovor o prodaji? Bitni elementi?

Ugovorom o prodaji se obvezuje prodavatelj da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac ima pravo na
raspolaganje, odnosno pravo vlasništva, a kupac se obvezuje da prodavatelju plati ugovorenu cijenu.

Ugovor je neformalan ali kada se radi o prodaji nekretnina mora biti u pismenoj formi. Kod prodaje poslovnog
prava bitni elementi su uvijek predmet (stvar), a pod određenim uslovima i cijena i količina.

86. Obveze prodavca?

Do predaje stvari kupcu, rizik propasti ili oštećenja je na prodavcu a od trenutka predaje na kupcu.

87. Šta su to materijalni nedostaci stvari?

Bilo kakvi nedostatci na robi zakon definiše kao materijalni nedosaci stvari.
Ti nedostaci mogu biti vidljivi i nevidljivi.
Prodavatelj ne odgovara za neznatne materijalne nedostatke.
Da li je nedostatak neznatan o tome odlučuje sud. Za materijalne nedostatke stvari prodavtelj ne odgovara
ako je o tome bio upoznat kupac.

Materijalni nedostaci su:

- kada stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili promet,
- kada stvar nema potrebna svojstva za njezinu posebnu upotrebu za koju je kupljena
- kada nema svojstva koja su izričito ili prešutno ugovorena
- kada stvar nije jednaka uzorku ili modelu
88. Pravni nedostaci stvari?
Stvar ima pravni nedostatak:
a) ako prodavac nema pravo vlasništva na stvari jer to pravo pripada nekom drugom koji može od kupca
zahtijevati
predaju stvari (tužba rei vindicatio), ili
b) ako na stvari postoji neki teret odn. pravo (npr. pravo služnosti) koje ograničava kupčevo pravo
(vlasništva).
- Kada se pojavi takav nedostatak kupac treba pozvati prodavca da otkloni takav nedostatak (npr. da
prenese
pravo vlasništva na njega).
- U situaciji da treće lice oduzme stvar od kupca, ugovor između prodavca i kupca se raskida, a u slučaju
kada su
kupćeva prava umanjena ili ograničena, kupac može tražiti raskid ugovora ili smanjenje cijene.
- Pravo kupca prestaje protekom 1 godine od saznanja za postojanje prava trećeg lica na stvari. Dakle radi
se o
subjektivnom roku. Nema objektivnog roka.

89. Ugovor o građenju?

Ovim ugovorom izvođač se obvezuje, prema određenom projektu i na određenoj lokaciji, izgraditi ili
rekonstruisati građevinu, objekat, a naručitelj posla se obvezuje za to platiti ugovorenu cijenu.
Ovaj ugovor se sklapa u pismenoj formi.
Bitni sastojci ugovora su cijena, predmet i rok.

Kod ovog ugovora cijena mora da bude precizno određena (ne odrediva).
Određuje se kao jedinična cijena ili za cijeli objekt kao ukupno ugovorena cijena. 

90. Ključ u ruke?

Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat
i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom, a za razliku od
ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno.

Višak radova, hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni, a ne treba ih izvršiti (manjak radova)
nemaju uticaja na cijenu.

91. Kada izvođač može odstupiti od projekta?

Izvođač može da odstupi od projekta onda kada se dese nepredviđeni radovi koji su bili nužni radi
sprečavanja veće štete (poplave, odroni…) a zbog žurnosti izvođač nije mogao da pribavi saglasnost
investitora.
Može odstupiti i kada ima dozvolu naručitelja.

92. Nepredviđeni radovi?

To su oni čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete, a
izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta, neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i
neočekivanim događajima.
Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu.
Ako bi ona dovela do znatnog povećanja cijene, investitor može i raskinuti ugovor.

93. Naknadni radovi?

Naknadni radovi - oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. O njihovoj vrijednosti stranke se
moraju posebno sporazumjeti.

94. Rok za stabilnost i ostale izvedene radove?

Izvođač odgovara za stabilnost zgrade i zemljišta u roku od 10 godina.
Rokovi garancije za gradnju teku od trenutka primopredaje radova.
Primopredajom radova se smatra tehnički pregled koji vrše nadležna tijela koja izdaju upotrebnu dozvolu.
Ta upotrebna dozvola se odnosi na tehničku ispravnost objekta u opštem interesu a ne je li izvođač ispunio
ugovorene obveze.
Naručitelj ima obvezu da u roku od 6 mjeseci od prijema objekta obavjesti izvođača ili projektanta o
nedostacima na objektu.
Pravo naručitelja prestaje nakon godinu dana od dana kada je obavjestio izvođača ili projektanta.
95.Ugovor o licenci? Forma ugovora?
Ugovorom o licenci davatelj licence se obvezuje da stjecatelju licence ustupi u cjelini ili djelomično pravo
iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a sticatelj se obvezuje za toplatiti
određenu naknadu.
Ovaj ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku.

96. Podlicenca?
Onda kada ugovorom o davanju licence nije isključena mogućnost da se licenca može dati i drugom licuna
korištenje, onda se to zove podlicenca.

97.Ugovor o uskladištenju?
Ugovorom o uskladištenju skladištar se obvezuje primiti i čuvati određenu robu, poduzimati određene
potrebne mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju, te predate je na zahtjev ostavodavca, a
ostavodavac se obvezuje skladištaru za skladištenje platiti određenu naknadu.
Na ugovor o skladištenju primjenjuje se na odgovarajući način pravila o ostavi.

98. Skladišnica?
Skladišnica je vrijednosni papir koji izdaje skladištar za robu koju je primio na uskladištenje. Skladišnica je
dokaz da je roba primljena na čuvanje i održavanje.

Skladišnica se sastoji od dva dijela: priznanice kojasluži za prijenos prava vlasništva na uskladištenoj robi, i
varanta koji se koristi radi zalaganja uskladištene robe , a u svrhu dobijanja kredita, zajmova…

99. Kako se zove stranka koja ostavlja stvar na čuvanje?

Ostavodavac.

100. Kako odgovara skladištar?

Odgovornost skladištara je objektivna.
On dokazuje da je šteta na stvarima prouzrokovana višom silom ili krivicom ostavodavca ili manama ili
prirodnim svojstvima robe, kao i neispravnom ambalažom.
Skladištar je dužan nadoknaditi nastalu štetu u visini stvarne, a ne tržišne vrijednosti robe predate na
uskladištenje.

101. Ugovor o kreditu?

Ovaj ugovor se uglavnom tiče poslovnih odnosa između banke ili drugog sličnog pravnog subjekta koji se
bavi kreditiranjem i komitenta koji može biti fizička i pravna osoba.
Ovim ugovorom banka se obvezuje da će korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni novčani iznos na
određeno ili neodređeno vrijeme za određenu ili neodređenu namjenu, a korisnik se obvezuje da će za
korištenje ovih novčanih sredstava plaćati banci određenu kamatu i vratiti sredstva u ugovorom određenom
roku.
Ovaj ugovor se sklapa u pismenoj formi.

102. Asignacija (uput)?

Ovim ugovorom jedna osoba (asignant) ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignat) da za njezin račun izvrši
nešto određeno trećoj osobi, primatelju upute (asignatar), a ovoga ovlašćuje da to izvršenje primi.

U asignaciji, uputu, učestvuje 3 lica.

103. Ugovor o alotmanu? Forma ugovora?

To je ugovor o angažovanju ugostiteljskih kapaciteta.
Ugovorom o alotmanu ugostitelj se obvezuje u toku određenog vremena staviti na raspolaganje turističkoj
zajednici određen broj ležajeva, u određenom objektu, dati ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija
i platiti joj određenu proviziju, a agencija se obvezuje da će popuniti kapacitete i platiti cijenu danih usluga.
Ugovor se sklapa u pismenoj formi.
Smatra se da je ugovoren na rok od 1 godinu ako vrijeme nije određeno ugovorom.

104. Ugovor o posredovanju?

Ovim ugovorom posrednik se obvezuje naći i dovesti u vezu treću osobu sa nalogodavcem koji bi
pregovarali o zaključenju određenog ugovora. Bitan sastojak takvog ugovora je sam predmet ugovora kojeg
treba zaključiti.
Posrednik nema pravo obavljati pravne radnje kao komisionar i zastupnik.
On radi u svoje ime i za svoj račun.

105. Ugovor o špediciji?

Ugovoro o otpremanju – špediciji je ugovor kojim se otpremnik obavezuje da, radi prevoza određene stvari,
sklapa u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje
prijevoza, te da obavlja ostale uobičajne poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje da mu za to isplati
naknadu.
Kada se radi o otpremi preko granice tada otpremnik preuzima i poslove carinjenja.

106. Ugovor o komisionu?

To je ugovor kojim komisionar u svoje ime a za račun komitenta istupa prema trećoj osobi kao samostalna
ugovorna strana. Svi ekonomski efekti iz zaključenog ugovora pripadaju komitentu.
Ugovor o komsiionu je jedna vrsta ugovora o nalogu, ali on je samostalni imenovani ugovor, dvostran je,
teretan ineformalan.
Komisionar ima pravo na naknadu. Komisionar odgovara za izbor treće osobe. Kod klasičnog komisiona ne
odgovara za ispunjenje ugovora, a kod pojačanog komisiona odgovara.

107. Sredstva za osiguranje ugovora u privredi?

Sredstva za osiguranje dijele se na sredstva radi zaključenja i radi ispunjenja ugovora.
To su ugovorna kazna, jemstvo, zaloga, bankarska garancija, akreditiv.

108. Jamstvo?
Do jamstva dolazi na temelju posebnog ugovora između povjeritelja i jamca.
Taj ugovor mora biti zaključen u pismenoj formi.
Jamstvo se daje za svaku pravovaljanu obvezu, daje se i za uslovnu obvezu, daje se i za buduću određenu
obvezu.
Ugovor se zaključuje između jamca i povjeritelja nezavisno o volji dužnika.
Jamac može biti svako ali mora biti poslovno sposobna osoba.

109. Bankarska garancija? Supergarancija?

To je sredstvo osiguranja ispunjenja ugovora kao što su i ugovorna kazna i jamstvo.
To je izjava banke, davatelja garancije, kojom se ona obvezuje prema korisniku garancije da će ona umjesto
svog komitenta ispuniti obvezu ukoliko budu ispunjeni uslovi iz same garancije.
Bankarska garancija je jednostrana izjava volje.
Bankarska garancija se uvijek izražava u novcu. Forma bankarske garancije je pismena.
Kada postojeću bankarsku garanciju potvrdi druga banka onda je u pitanju supergarancija i korisnik može
tražiti ispunjenje od bilo koje banke.
Postoje razne vrste garancija kao što su garancija na prvi poziv, garancija bez prigovora, uslovna
garancija…

110. Bankovska garancija bez prigovora?

Ako bankarska garancija sadrži klauzulu “bez prigovora”, “na prvi poziv” ili riječi koje imaju isto značenje,
banka ne može prema korisniku isticati prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku
po osiguranoj obvezi.

Bankarske garancije “bez prigovora” predstavljaju instrument osiguranja najvećeg stepena od rizika
neizvršenja ili neurednog izvršenja obveze iz osnovnog ugovora.

Pravno značenje takve garancije jest u tome da banka nema pravo preispitivati pravnu osnovanost
postavljenog zahtjeva za isplatom, već jedino je li ispunjen uslov sadržan u garanciji o kojem ovisi njezino
ispunjenje obveze prema korisniku (je li korisnik podnio zahtjev, je li to u ime korisnika učinila ovlaštena
osoba i slično).

111.Šta je to zatezna kamata?

Zatezna kamata je temeljno pravo povjeritelja u slučaju kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane
obveze. Zatezna kamata se ne ugovara i za njezinu isplatu nije uslov da je vjerovniku nastala šteta.

112. Koja je razlika između ugovora u privredi i građanskih ugovora?

Razlika je u subjektu, odgovornosti, formi...
113. Šta je cesija?
To je promjena povjerioca.
Cesija je ustupanje potraživanja sa dosadašnjeg povjerioca na treće lice.
Za punovažnost cesije potrebno je da se između povjerioca (ustupioca) i trećeg lica (prijemnika) zaključen
ugovor o cesiji.
U tom ugovoru ne učestvuje dužnik, ne zahtijeva se njegov pristanak.
Može se i ugovoriti zabrana prenošenja.
Cesijom se položaj dužnika ne može pogoršati.

114. Ugovor o zalogu?

Ugovorom o zalogu obvezuje se dužnik ili neko treći (zalogodavac) prema vjerovniku (zalogoprimcu) da mu
preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo vlasništva da bi se prije ostalih vjerovnika mogao naplatiti iz
njezine vrijednosti ako mu potraživanje ne bude isplaćeno nakon dospjelosti, a vjerovnik se obvezuje da
primljenu stvar čuva i nakon prestanka svog potraživanja neoštećenu vrati.

115. Šta je hipoteka?

Hipoteka je zalog na nekretnini.
To je najsavršenije sredstvo stvarno-pravnog osiguranja novčanih potraživanja.
Hipoteka nastaje upisom u zemljišne knjige, osim kada nastaje zakonom.

116. Šta je nadhipoteka?

Nadhipoteka je hipoteka na hipoteku.
Na jednoj nekretnini može da postoji više hipoteka, a kod namirenja potraživanja primjenjuje se pravilo prvi u
vremenu jači u pravu.

117. Preuzimanje duga?

Preuzimanje duga je ugovor između dužnika i treće osobe uz pristanak vjerovnika. Preuzimanjem duga
preuzimatelj duga dolazi na mjesto glavnog dužnika i on postaje jedini platac.

118. Kako prestaje ugovor?

Ugovor prestaje:
1) usljed ispunjenja – ugovori najčešće prestaju ispunjenjem.
2) usljed nemogućnosti ispunjenja – zbog okolnosti koja je nastupila naknadno, a do koje je došlo:
a) iz uzroka odn. zbog događaja za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strane (viša sila) - (u tom slučaju,
gasi se i obaveza druge strane. U ovom slučaju ugovor ne prestaje ipso iure već je potrebno da druga strana
traži raskid ugovora. Ako su predmet obaveze stvari po rodu, obaveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik
ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgova).
b) usljed krivice ugovornih strana ili krivice trećih lica - (dužnik se oslobađa obaveze, ali je dužan ustupiti
povjeriocu pravo koje bi imao prema trećem licu zbog nastale nemogućnosti).
3) prestanak ugovora sporazumom ugovornih strana – ugovorne strane mogu saglasnošću svojih volja
raskinuti ugovor koji su zaključile. U tom slučaju moraju se dogovoriti da li raskidaju ugovor za ubudućnost ili
se raskid odnosi i na prošlost. U ovom drugom slučaju svaka ugovorna strana u tom slučaju vraća ono što je
primila.
4) jednostrani odustanak od ugovora – Jednostranim odustankom ugovor prestaje kada to proističe iz
ovlaštenja ugovornih strana određenih u zakonu. (npr. Prodavac ne isporuči kupcu kupljenu robu ni u
srazmjerno primjerenom roku – u ovom slučaju kupac može raskinuti ugovor. Kupac može raskinuti ugovor
samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora) Ugovorne strane
mogu same dogovoriti da jedna ili svaka od njih odustane od ugovora. Otkaz ugovora se može dati u svako
doba samo ne u nevrijeme. U slučaju otkaza ugovora ugovor prestaje tek kad istekne otkazni rok. Dejstva
otkaza ugovora prostiru se samo na budućnost (ex nunc).
5) prestanak ugovora kompenzacijom – Kad dužnik postane povjerilac svoga povjerioca i kada na taj način
između njih postoje istovremeno uzajamna potraživanja - ona se mogu ugasiti tako što će se kompenzirati
(prebiti), odn. obračunati jedno za drugo. Za nastanak kompenzacije na osnovu zakona, potrebno je
ispunjenje propisanih uslova, a to su: da su potraživanja uzajamna, da su međusobna potraživanja
jednorodna (ako su novčana stradstva da su iste valute) i da su potraživanja dospjela. Ugovorna
kompenzacija nastupa kada su se dva lica sporazumjela da njihova uzajamna potraživanja prestanu bez
ispunjenja potraživanja. Sudska kompenzacija nastaje kada tuženi u parnici priznajući postojanje
potraživanja suprotne strane istakne prigovor kompenzacije, tj. ako i dužnik ima potraživanje prema
povjeriocu i da traži od suda da se prebiju ta uzajamna potraživanja. Konpenzacijom prestaju uzajamna
potraživanja ukoliko su jednaka, a ako nisu jednaka, govori se o manjem potraživanju a smanjuje se veće
potraživanje za iznos manjeg.
6) prestanak ugovora usljed zastarjelosti potraživanja – Do prestanka ugovora može doći kada je
potraživanje povjerioca zastarjelo. Opšti rok zastare je 5 g., za neka potraživanja (kod prometa roba i usluga
između pravnih lica) rok je 3 g., a za potraživanja za grijanje, komunalne usluge i sl. rok je 1 g.

119. Šta je rušljiv a šta ništavan ugovor?

Ugovor u privrednom pravu smatra se zaključenim kada postoji saglasnost ugovornih strana o bitnim
elementima ugovora i kada ponuđač primi prihvat ponude.
Da bi ugovor nastao kao pravni valjan posao, predmet obveze iz tog ugovora mora da je moguć, dopušten,
određen ili odrediv.
Ako obaveza nije moguća, nije dopuštena, ako je neodrediva, ugovor je tada ništavan.
Ništavan ugovor nikada nije ni nastao, pa sud presudom samo utvrđuje ništavost.
Kod rušljivih ugovora, ugovor je nastao, ali mu nešto nedostaje, tako da se može pobijati.

120. Ugovor o prevozu?

Ovim ugovorom se reguliše prijevoz stvari ili osoba koji vrši prijevoznik na određeno mjesto, a putnik ili
pošiljatelj stvari da za to plati određenu naknadu.

121. Šta je to ponuda?

Ponuda je jednostrana izjava volje upućena jednoj osobi i ona mora sadržavati sve bitne elemente ugovora,
ali, takođe, ne mora dovesti do zaključenja ugovora. Ponuda može biti posebna, jednoj određenoj pravnoj ili
fizičkoj osobi, ili opšta, upućena neodređenom broju osoba.

122. Koji je to najčešći ugovor u privredi?

To je promet roba i usluga.
PROPISI REPUBLIKE SRPSKE

XI

ZAKON O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA

123. Zakon o privrednim društvima?

Ovim zakonom uređuje se osnivanje privrednih društava, upravljanje društvima, prava i obaveze osnivača,
ortaka, članova i akcionara, povezivanje i reorganizacija (statusne promjene i promjene pravne forme
privrednih društava) i likvidacija privrednih društava.

124. Šta je privredno društvo?

Privredno društvo je pravno lice koje osnivaju pravna i fizička lica radi obavljanja djelatnosti u cilju sticanja
dobiti.

125. Koji su oblici privrednog društva?

Oblici privrednog društva su:
1. Ortačko društvo
2. Komanditno društvo
3. Društvo sa ograničenom odgovornošću
4. Akcionarsko društvo

126. Poslovna jedinica?

Poslovna jedinica privrednog društva je izdvojeni organizacioni dio privrednog društva posredstvom koga
društvo obavlja djelatnost u skladu sa zakonom.

127. Da li je poslovna jedinica pravno lice?

Poslovna jedinica nema svojstvo pravne osobe te u pravnom prometu istupa u ime i za račun privrednog
društva.

128. Gdje se registruje poslovna jedinica?

Poslovna jedinica se registruje u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata, to
jeste ona se upisuje u registar na teritoriji djelovanja.

Poslovna jedinica osniva se odlukom koju donosi skupština društva, odnosno ortaci ili komplementari, ako
osnivačkim aktom, odnosno statutom društva nije drugačije određeno. Odluka
obavezno sadrži:
a) poslovno ime društva, naziv i adresu poslovne jedinice,
b) djelatnosti poslovne jedinice,
v) lično ime zastupnika poslovne jedinice i obim ovlašćenja zastupnika, ako je zastupnik poslovne jedinice
različit od zastupnika društva.

129. Djelatnost privrednog društva?

Privredno društvo može da obavlja sve zakonom dozvoljene djelatnosti. Ostale djelatnosti za čije je
obavljanje potrebna dozvola nadležnih organa, mogu se obavljati po dobijanju istih.

130. Kada privredno društvo stiče svojstvo pravnog lica?

Privredno lice stiče svojstvo pravnog lica trenutkom upisa u sudski registar.

131. Način osnivanja privrednog društva?

Privredna društva osnivaju se osnivačkim aktom koji ima formu ugovora o osnivanju ako ga osniva više
osnivača ili odluke o osnivanju ako ga osniva jedan osnivač.

Lica koja u smislu ovog zakona osnivaju privredno društvo su osnivači društva. Svi osnivači privrednog
društva potpisuju osnivački akt.
132. Osnivački i drugi akti privrednih društava?
Osnivački akt privrednog društva notarski se obrađuje, osim kod jednočlanog društva sa ograničenom
odgovornošću koje uplaćuje propisani minimalni novčani dio osnovnog kapitala, kod kojeg se vrši notarska
ovjera potpisa osnivača i ima sadržinu utvrđenu ovim zakonom za tu pravnu formu privrednog
društva.Izmjene i dopune osnivačkog akta ortačkog i komanditnog društva (društva lica) notarski se
obrađuju, a društva sa ograničenom odgovornošću i akcionarskog društva (društva kapitala) notarski se
potvrđuju, osim kod jednočlanog društva sa ograničenom odgovornošću, kod kojeg se vrši notarska ovjera
potpisa osnivača ili ovlašćenog lica, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

Pored osnivačkog akta, ortačko i komanditno društvo mogu imati i ugovor ortaka društva, društvo sa
ograničenom odgovornošću može imati i ugovor članova ili statut društva, a akcionarsko društvo i statut.

Osnivači i lica koja u skladu sa ovim zakonom nakon osnivanja pristupe ortačkom društvu su ortaci,
komanditnom društvu - ortaci, odnosno komplementari i komanditori, društvu sa ograničenom odgovornošću
- članovi društva, a akcionarskom društvu - akcionari.

133. Šta sadrži osnovački akt?

Obavezan sadržaj osnivačkog akta su:
1. podaci o osnivačima
2. izbor oblika društva u kojem se organiziraju
3. određuje se firma i sjedište
4. djelatnost koju će vršiti privredno društvo
5. kapital koji unose u društvo i njegova struktura, 6. ime osobe koja zastupa (ako je moguće)
7. osobu koju ovlašćuju da podnese prijavu za upis u registar
8. na koji način će se formirati troškovi ako dođe do neuspjeha formiranja društva

134. Kada je registracija privrednog društva ništavna?

Registracija privrednog društva je ništavna ako:
a) je broj osnivača manji od broja utvrđenih zakonom,
b) ako ne postoji pravna i poslovna sposobnost svih osnivača,
c) osnivački akt nije sastavljen u propisanoj formi,
d) osnivački akt ne sadrži podatke o poslovnom imenu društva, vrijednosti i vrsti uloga svakog osnivača ili
iznosa osnovnog kapitala koji je propisan ovim zakonom ili o djelatnosti društva,
e) minimalni iznos uloga nije uplaćen u skladu s ovim zakonom i
f) ako je djelatnost društva nezakonita ili suprotna javnom interesu.
Ako je moguće otkloniti ništavost onda sud nakon pokretanja postupka za utvrđivanje ništavosti određuje rok
od najduže 90 dana za otklanjanje nedostataka i za to vrijeme zastaje s postupkom.

135. Sjedište privrednog društva?

Sjedište privrednog društva je mjesto iz koga se upravlja poslovima društva, i određuje se osnivačkim aktom.

136. Poslovno ime (firma) privrednog društva i termin isključivost?

Poslovno ime (firma) je naziv pod kojim privredno društvo posluje.

Isključivost firme – poslovno ime privrednog društva ne može da bude zamjenjeno poslovnim imenom
drugog privrednog društva, niti da izaziva zabunu o privrednom društvu ili o njegovoj djelatnosti.

137. Obavezni sadržaj imena društva?

Poslovno ime ortačkog društva sadrži oznaku "ortačko društvo" ili skraćenicu "o.d." ili "od".
Poslovno ime komanditnog društva sadrži oznaku "komanditno društvo" ili skraćenicu "k.d." ili "kd".
Poslovno ime društva s ograničenom odgovornošću sadrži oznaku "društvo s ograničenom odgovornošću" ili
skraćenicu "d.o.o." ili "doo".
Poslovno ime akcionarskog društva sadrži oznaku "akcionarsko društvo" ili skraćenicu "a.d." ili "ad".
Poslovno ime privrednog društva u postupku likvidacije sadrži i oznaku "u likvidaciji" a u postupku stečaja "u
stečaju".

138. Na kom jeziku mora biti firma?

Poslovno ime privrednog društva je na jednom od jezika i pisama koji su u službenoj upotrebi u Republici
Srpskoj. Poslovno ime privrednog društva može bit i na stranom jeziku , odnosno može da sadrži i pojedine
strane riječi, ako one čine ime, odnosno poslovno ime ortaka, člana ili akcionara ili njihov robin ili uslužni žig,
odnosno ako su uobičajne u jeziku koji je u službenoj upotrebi, odnosno ako su u pitanju riječi na
takozvanom mrtvom jeziku.

139. Može li firma sadržavati naziv grada?

Poslovno ime privrednog društva može da sadrži naziv Republike Srpske ili naziv jedinice lokalne
samouprave, kao I njihova obilježja ili oznake, uz prethodnu saglasnost nadležnog organa, ili simbole strane
države ili međunarodne organizacije, u skladu sa propisima te države, odnosno međunarodne organizacije.

140.Ko pazi na firmu?

Postoje četiri vrste zaštite preduzeća.
To su:
- zaštita po službenoj dužnosti – registarski sud po službenoj dužnosti vodi računa da u svoj registar ne
upiše dvije
iste firme
-zaštita po tužbi – moraju da se ispune sledeći kumulativni elementi:
a) mora se raditi o istoj firmi
b) da od registracije tužene firme nije prošlo 3 godine
- zaštita po osnovu nelojalne konkurencije – ona se jedino može primjenjivati van granica i preduzeća tužilac
dokazuje da je prvi počeo upotrebljavati firmu
- krivičnopravna zaštita – neovlaštena upotreba tuđe firme je posebno krivično djelo

141. Zastupnici privrednog društva?

Zastupnik privrednog društva ili više njih, dužan je prema privrednom društvu da poštuje sva ograničenja
ovlaštenja na zastupanje utvrđena osnivačkim aktom, ugovorom ortaka ili članova društva, statutom ili
odlukom nadležnog organa društva.

Zastupnik privrednog društva koji prekorači ograničenja ovlašćenja odgovoran je za štetu koja se time
prouzrokuje privrednom društvu ili trećem licu sa kojim je posao zaključen.

142. Pojam prokure?

Prokura je zakonska forma ovlaštenja kojom privredno društvo ovlašćuje jednu ili više fizičkih osoba za
zaključivanje pravnih poslova i radnji u vezi sa djelatnošću društva.
Prokuristi su osobe koje preduzimaju pravne radnje iz djelatnosti društva.
Prokuru daje privredno društvo jednoj osobi ili većem broju osoba kao pojedinačnu ili zajednička.

Pojedinačna prokura ako se da većem broju osoba, onda svaki prokurista ima zastupnička ovlaštenja iz
procure. A kada se više osoba daje zajednička prokura pravni poslovi koje zaključuju ili radnje koje
poduzimaju punovažni su samo uz saglasnost svih tih osoba.

Prokura se može dati samo fizičkoj osobi. Daje se u pisanoj formi.

Prokura je neprenosiva.
Prokura koja nije upisana u registar poslovnih subjekata ne proizvodi pravno djelovanje.

143. Da li prokurista može prodati nekretninu?

Prokura ne sadrži ovlašćenje za zaključivanje poslova koji se odnose na otuđenje i opterećenje
nepokretnosti. On može otuđiti I opteretiti nekretnine samo ako dobije posebnu punomoć kojom mu se to
dozvoljava.

144. Može li zastupati umjesto advokata na ročištima?

Ne može.

145. Za koje radnje prokurista mora imati izričito ovlaštenje?

Za radnje koje se tiču otuđenja i optrećenja nekretnina, prokurista mora imati posebno ovlaštenje.

146. Da li je u radnom odnosu?

Najčešće jeste ali ne mora biti.

147. Da li neko može istupati u ime društva u toku postupka osnivanja?

U toku postupka osnivanja privrednog društva niko ne može istupati u ime društva. Ako istupa odgovara taj
što je istupao osim ako ga društvo naknadno ne prihvati.
148. Razlika između društva kapitala i društva osoba?
Za društva kapitala je odlučujući značaj kapital društva, odnosno ulog članova, a ne i njihova personalna
svojstva. Članovi društva snose rizik samo do iznosa svojih uloga Društva kapitala su akcionarsko i društvo s
ograničenom odgovornošću.

Za društva lica su karakteristična personalna svojstva članova. Ova društva odgovaraju za sve svoje obveze
cjelokupnom svojom imovinom, al ii njihovi članovi odgovaraju neograničeno i solidarno za obaveze društva
cjelokupnom svojom imovinom. Društva lica su ortačko i komanditno društvo.

Ortačko društvo:

149. Ortačko društv?

Ortačko društvo u smislu ovog zakona jeste privredno društvo koje osnivaju dva ili više fizičkih i/ili pravnih
osoba u svojstvu ortaka društva radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom.

Ortačko društvo odgovara za svoje obveze cjelokupnom imovinom.

150. Prestanak ortačkog društva?

Ortačko društvo prestaje:
a) istekom vremena na koje je osnovano ili ispunjenjem cilja osnivanja,
b) odlukom ortaka o prestanku,
c) neobavljanjem poslova neprekidno u period od dvije godine,
d) sudskom odlukom o prestanku,
e) nastupanjem bilo kojeg drugog događaja određenog osnivačkim aktom ili ugovorom ortaka društva koji
ima za posljedicu prestanak društva,

151. Sudska odluka o prestanku ortačkog društva?

Po tužbi nekog od ortaka ortačkog društva sud donosi odluku da društvo prestaje kada za to postoji
opravdan razlog, a to je:
a) ortak društva, s namjerom ili grubom nepažnjom povrjedi svoju dužnost koja je u smislu ovog zakona,
osnivačkog akta ili ugovora ortaka društva od uticaja na poslovanje društva,
b) je ispunjenje takve dužnosti faktički nemoguće,
c) nije moguće da društvo drugačije nastavi poslovanje, a da to poslovanje bude u skladu s ovim zakonom,
osnivačkim aktom ili ugovorom ortaka društva.

Komanditno društvo:

152. Komanditno društvo?

Komanditno društvo je privredno društvo koje osnivaju dva ili više fizičkih i/ili pravnih osoba u svojstvu
ortaka, radi obavljanja određene djelatnosti, pod zajedničkim poslovnim imenom, od kojih najmanje jedna
osoba odgovara neograničeno za njegove obveze (komplementar), a najmanje jedna osoba snosi rizik do
visine svog ugovorenog uloga (komanditor).

Komanditno društvo za svoje obaveze odgovara cjelokupnom imovinom.

153. Ko upravlja komanditbnim društvom?

Poslovima komanditnog društva upravljaju komplementari.
Komanditor ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva i godišnji finansijski izvještaj.

Komanditno društvo zastupa svaki komplementar, ako ugovorom nije izričito određeno drugačije.Komanditor
može zastupati komanditno društvo samo na osnovu posebnog ovlaštenja datog saglasnošću svih članova.
Komanditor koji bez ovlaštenja zaključi ugovor u ime društva, odgovora za obaveze iz tog ugovora kao
komplementar.

154. Temeljni kapital za komanditno društvo u RS?

To je izbor osnivača. Mogu unijeti kapital koliki god oni žele.
Društvo s ograničenom odgovornošću:

155. Društvo s ograničenom odgovornošću?

Društvo s ograničenom odgovornošću je privredno društvo koje osniva jedno ili više pravnih i/ili fizičkih
osoba, u svojstvu članova društva, radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom.

Društvo s ograničenom odgovornošću odgovara za svoje obveze cjelokupnom imovinom.

Član društva ne odgovara za obveze društva, osim do iznosa unesenog uloga u imovinu društva.

Društvo s ograničenom odgovornošću može imati najviše 50 članova.

Ako se broj članova poveća više od 50 a ne više od 100 i taj broj se održa u period dužem od godinu dana
onda to društvo mijenja pravnu formu u formu zatvorenog akcionarskog društva.

156. Koja se dokumenta dostavljaju uz prijavu za registraciju doo?

1. Prijava na propisanom obrascu
2. Lična karta
3. Putna iprava ili izvod iz odgovarajućeg registra kojim se utvrđuje identitet osnivača za domaće i strano
4. fizičko ili pravno lice
5. Akt o osnivanju d.o.o.
6. Odluka o imenovanju lica ovlaštenog za zastupanje u unutrašnjem i spoljnom prometu
7. Potvrda banke o uplaćenom iznosu (osnivački kapital)
8. Ovjeren potpis lica ovlašćenih za zastupanje poslovnih subjekata

157. Vrste uloga u doo?

Ulog u društvo sa ograničenom odgovornošću može biti novčani ili nenovčani, uključujući i izvršeni rad i
pružene usluge društvu.
Ulozi članova društva sa ograničenom odgovornošću ne moraju biti jednake vrijednosti.
Ulozi u društvo sa ograničenom odgovornošću, novčani ili nenovčani, ulažu se u društvo u skladu sa
osnivačkim aktom društva.

158. Šta ako je prijava nepotpuna?

Ako je prijava nepotpuna ili ima određene nedostatke onda sud donosi Zaključak koji sadrži naziv suda,
datum donošenja zaključka, naziv subjekta upisa i predmet prijave, kao i nalog subjektu upisa da u
određenom roku, koji ne može biti kraći od 30 dana otkloni utvrđene nedostatke prijave, odnosno ispravi ili
pribavi određene isprave.

Zaključak se izdaje u materijalnom i elektronskom obliku.

159. Osnovni kapital društva s ograničenom odgovornošću?

Novčani dio osnovnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću iznosi najmanje 1 KM.

Osnovni kapital se može povećati odlukom skupštine članova novim ulozima članova, koji mogu biti novčani
ili nenovčani ili pretvaranjem raspoloživih rezervi za ove namjene u osnovni kapital.
Povećanje osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću može se vršiti i pretvaranjem
potraživanja u udio.Osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću može se smanjiti odlukom
skupštine članova, ali ne ispod zakonom propisanog minimalnog osnovnog kapitala.

160. Nadležnost skupštine članova društva s ograničenom odgovornošću?

Skupština članova odlučuje o:
a) odobravanju poslova zaključenih u vezi s osnivanjem društva prije registracije,
b) izboru i razrješenju direktora ili članova upravnog odbora i utvrđivanju njihove naknade, odnosno zarade,
c) odobravanju finansijskih izvještaja, donošenju odluke o vremenu i iznosu isplate članovima društva
d) imenovanju internog revizora ili nezavisnog revizora društva i potvrđivanju njihovih nalaza i mišljenja,
utvrđivanju
naknada ili drugih uslova njihovog ugovora s društvom,
e) imenovanju likvidacijskog upravnika i potvrđivanju likvidacijskkog bilansa,
f) povečanju i smanjenju osnovnog kapitala društva, sticanju vlastitih udjela i povlačenju i poništenju udjela,
kao i
emisiji hartija od vrijednosti.
g) davanju procure i poslovne punomoći za sve poslovne jedinice društva,
h) o dopunskim ulozima od članova društva,
i) isljučenju člana društva, prijemu novog člana i prijenosu udjela na treće osobe kada je odobrenje društva
potrebno
j) statusnim promjenama, promjeni pravne forme i prestanku društva,
k) izmjeni osnivačkog akta ili ugovora članova društva,
l) formiranju poslovne jedinice…

161. Kvorum?
Za održavanje skupštine članova društva s ograničenom odgovornošću potrebna je većina od ukupnog broja
glasova članova društva, ako osnivačkim aktom ili ugovorom članova nije određen veći broj.
Ako se skupštine ne održi zbog nedostatka kvoruma, ponovo se saziva s istim predloženim dnevnim redom,
najranije 10 dana a najkasnije 30 od prvog sazivanja.
Kvorum za održavanje ponovljene skupštine čini 1/3 od ukupnog broja glasova članova društva s
ograničenom odgovornošću, osim ako nije drugačije određeno da to bude veći broj osnivačkim aktom ili
ugovorom članova.

162. Zapisnik?
Odluke skupštine članova s ograničenom odgovornošću unose se u zapisnik.
Zapisnik sadrži naročito podatke o: predsjedavajućem i bilo kojoj osobi za ovjeru zapisnika ili za brojanje
glasova, pitanjima koja su predmet glasanja, broju glasova za odluku i protiv odluke i broju uzdržanih od
glasanja, prigovoru članova na vođenje sjednice ili izdvojenim mišljenjima pojedinih članova,prigovoru
direktora ili članova upravnog odbora na odluke.

Uz zapisnik se prilažu spisak prisutnih učesnika i dokazi o sazivanju skupštine.

Zapisnik potpisuje predsjedavajući skupštine i zapisničar.
Ako zapisnik ne potpiše predsjedavajući to ne utiče na punovažnost odluka skupštine članova društva,
ukoliko je notar sačinio zapisnik.

163. Dnevni red?

Na skupštini se odlučuje o pitanjima navedenim u dnevnom redu. Dnevni red se može dopuniti na prijedlog
bilo kog člana koji je o toj dopuni obavjestio sve članove društva najkasnije 3 dana prije dana skupštine. Na
sjednici se može dopuniti dnevni red od strane svakog člana samo pod uslovom da se niko ne protivi.

164. Istupanje i isključenje člana doo?

Odredbe koje se tiču osnova, postupka i posljedica prestanka svojstva člana društva, mogu se odrediti
osnivačkim aktom ili ugovorom. Takođe na isti način se može odrediti i ugovorna kazna ili naknada štete po
osnovu isključenja ili nepropisnog istupanja iz društva.

Član društva može istupiti ako mu ostali članovi društva ili društvo svojim radnjama i postupcima
prouzrokuje štetu. Takođe može istupiti i ako je sprječen u ostvarivanju svojih prava u društvu, ili ako mu
neki članovi društva ili društvo nameću nerazmjerne obveze, kao i drugih opravdanih razloga.

Skupština može da donese odluku dap red sudom pokrene isključenje pojedinog člana iz društva ako član
ne ispuni obvezu unošenja ugovorenog uloga određenu osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva ili
ako postoje drugi opravdani razlozi, a to su:
a) namjerno ili grubom nepažnjom prouzrokuje štetu društvu ili drugim članovima društva
b) namjerno ili grubom nepažnjom ne postupa u skladu s osnivačkim aktom društva ili ugovorom članova
društva ili obvezama propisanih zakonom,
c) sudjeluje u radnjama koje onemogućavaju izvršenje poslova između društva i člana društva i
d) svojim ponašanjem sprječava ili otežava poslovanje društva.

Istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo svojstvo člana i sva prava koja iz tog članstva proizilaze.

Taj član ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti svog udjela u vrijeme prestanka svojstva člana društva.
Vještak procjenjuje visinu naknade.

165. Koje je pravo isključenog člana?

Član ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti svog udjela u vrijeme prestanka svojstva člana društva.

166. Ko čini upravu društva i za šta ona odgovara? Ko imenuje upravu društva?
Društvo sa ograničenom odgovornošću može da ima direktora ili upravni odbor.
Osnivačkim aktom društva sa ograničenom odgovornošću određuje se da li društvo ima direktora ili upravni
odbor.

Direktor društva sa ograničenom odgovornošću može biti član društva ili lice koje nije član društva.

Ako društvo ima upravni odbor njegovi članovi mogu biti svi članovi društva ili druga lica.

Članovi društva sa ograničenom odgovornošću biraju direktora ili članove upravnog odbora na sjednici
skupštine, osim prvog direktora ili članova prvog upravnog odbora koji mogu biti određeni osnivačkim aktom.

Osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva sa ograničenom odgovornošću može se odrediti da se izbor
članova upravnog odbora društva vrši kumulativnim glasanjem, u skladu sa ovim zakonom.

Broj članova upravnog odbora određuje se osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva sa ograničenom
odgovornošću.

Upravni odbor društva sa ograničenom odgovornošću ima predsjednika koga biraju članovi upravnog odbora
većinom od ukupnog broja, ako osnivačkim aktom društva nije određena druga većina.
Predsjednik upravnog odbora društva sa ograničenom odgovornošću zastupa društvo.
Predjsednik upravnog odbora društva sa ograničenom odgovornošću saziva i predsjedava sjednicama
upravnog odbora i odgovoran je za vođenje zapisnika.

167. Koja je nadležnost uprave društva?

Ako osnivačkim aktom društva sa ograničenom odgovornošću nije drugačije određeno, direktor ili upravni
odbor nadležan je za:
- zastupanje društva i vođenje poslova društva u skladu sa zakonom, osnivačkim aktom i ugovorom članova
društva,
- utvrđivanje prijedloga poslovnog plana,
- sazivanje sjednica skupštine članova društva i utvrđivanje prijedloga dnevnog reda,
- sprovođenje odluka skupštine članova,
- određivanje dana sa kojim se utvrđuje lista članova društva sa pravom na obavještavanje, dan utvrđivanja
dividende i dan plaćanja dividende, glasanje i druga pitanja,
- zaključenje ugovora o kreditu,
- davanje i opozivanje prokure I
- druga pitanja određena osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva.

168. Ima li doo u Republici Srpskoj nadzorni odbor?

Društvo sa ograničenom odgovornošću nema Nadzorni odbor koji je česta pojava u drugim zemljama. Doo
može imati internog revizora kao fizičko lice. Pored interne revizije doo može imati i odbor za reviziju.

169. Na koji način odlučuje uprava društva?

Odluke upravnog odbora društva sa ograničenom odgovornošću donose se većinom glasova od ukupnog
broja članova odbora.

Odluke upravnog odbora društva sa ograničenom odgovornošću postaju punovažne danom donošenja.
Odluke upravnog odbora unose se u knjigu odluka.

Ako su glasovi članova upravnog odbora sa ograničenom odgovornošću pri odlučivanju jednako podijeljeni,
odlučujući je glas predsjednika upravnog odbora koji glasa posljednji.

170. Društva sa neograničenom solidarnom odgovornošću?

Osniva se donošenjem akta o osnivanju dvije ili više domaćih / stranih fizičkih i / ili pravnih osoba koja se
obavezuju poslovati pod istim imenom.

171. Za šta odgovara direktor ili upravni odbor?

Direktor ili upravni odbor društva s ograničenom odgovornošću odgovoran je za uredno vođenje poslovnih
knjiga i unutrašnji nadzor poslovanja. Direktor odgovara za zakonito poslovanje društva.

172. Do kojeg iznosa direktor može raspolagati imovinom?

Do 15% vrijednosti imovine.

173. Kako se imenuje direktor?

Osnivačkim aktom društva sa ograničenom odgovornošću određuje se da li društvo ima direktora ili upravni
odbor. Direktor društva sa ograničenom odgovornošću može biti član društva ili osoba koja nije član društva.
Može se imenovati posebnom odlukom i statutom.

174. U čemu se može unijeti ulog u društvo?

Ulog u društvo s ograničenom odgovornosti može biti novčani ili nenovčani, uključujući i izvršeni rad i
pružene usluge društvu.

175. Kako se procjenjuju stvari i prava?

Vrlo je bitno da se procjene stvari i da se procjene prava koja se unose u osnovni kapital društva - što znači
da se njihova vrijednost izražava u novcu. Procjena stvari u pravilu pripada samim osnivačima, što znači da
oni sami mogu da procjene vrijednost stvari i prava, a ako to ne mogu, sud će u vanparničnom postupku
izvršiti procjenu.

176. Šta se može unijeti u kapital društva?

U kapital društva se mogu unijeti novac, stvari, prava.
Vrijednost uloga u stvarima i pravima mora biti određena u osnivačkom aktu ili statutu društva.
Vrijednost uloga u stvarima i pravima u društvu sa ograničenom odgovornošću i akcionarskom društvu
određuje se na osnovu procjene prihvaćene ugovorom od svih osnivača. Ako je vrijednost manja od
ugovorene , razlika se uplaćuje u novcu.

177. Skupština?
Skupština je najviši organ društva s ograničenom odgovornošću. Nju čine svi članovi društva. Ako društvo sa
ograničenom odgovornošću ima samo jednog člana onda ovlaštenja skupštine članova vrši taj član ili
ovlaštena osoba.

178. Koliko se često sastaje skupština?

Sjednica skupštine članova društva s ograničenom odgovornošću saziva se po potrebi, a obvezno u
slučajevima propisanim ovim zakonom, osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva.

Godišnja (redovna) sjednica skupštine društva održava se najkasnije 6 mjeseci nakon završetka poslovne
godine radi usvajanja finansijskih izvještaja i odlučivanja o raspodjeli dobiti. Sjednice koje se održavaju
između redovnih sjednica su vanredne.

179. Način sazivanja skupštine?

Sjednice skupštine saziva direktor ili upravni odbor, ako osnivačkim aktom i ugovorom članova društva nije
drugačije određeno.

Svaki član društva može da podnese zahtjev direktoru ili upravnom odboru da sazove vanrednu skupštinu.

Vanredna skupština društva s ograničenom odgovornošću obvezno se saziva i kada to u pisanom obliku
zahtjeva članovi društva koji imaju ili zastupaju 10 % glasačkih prava. Ako director ili upravni odbor ne
prihvati zahtjev i ne sazove skupštinu u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva, podnositelji tog zahtjeva
mogu sami sazvati skupštinu.

Sjednica se saziva pisanim pozivom upućenim svakom članu društva na adresu koja se vodi u knjizi članova
društva. Poziv se svakom članu društva dostavlja najranije 15 dana a najkasnije 7 dana prije održavanja
skupštine.

180. Kako se povećava kapital društva s ograničenom odgovornošću?

Osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću može se odlukom skupštine članova povećati novim
ulozima članova, koji mogu biti novčani ili nenovčani ili pretvaranjem raspoloživih rezervi za ove namjene u
osnovni kapital.

Povećanje osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću može se vršiti i pretvaranjem

potraživanja u udio, odnosno pretvaranjem poreskog duga, u skladu sa posebnim zakonom kojim se uređuje
pitanje izmirenja poreskog duga.

Povećanje osnovnog kapitala po jednom ili oba prethodna osnova, može se u toku godine izvršiti najviše do
polovine osnovnog kapitala društva koji postoji u trenutku donošenja odluke skupštine članova društva,
odnosno u trenutku pokretanja postupka izmirenja poreskog duga, njegovim pretvaranjem u udio.
181. Koja su prava članova doo, a koja je njihova obaveza?
Prava su:
Pravo raspolaganja udjelom
- Oslobađanje ograničenja prenosa
- Pravo prečeg sticanja udjela društva
- Prenos udjela u sudskom izvršnom postupku
- Dioba udjela i prenos dijela udjela
- Zalaganje udjela od člana

Pravo isplate dobiti

Prava članova doo su pravo upravljanja kroz rad u skupštini, učestovanje u raspodjeli dobiti, pravo na
učešće u raspodjeli imovine koja preostaje nakon postupka likvidacije...

Obaveza u vezi sa ulogom, obaveza upravljanja...

182. Udjeli u doo?

Član društva sa ograničenom odgovornošću stiče udio u osnovnom kapitalu društva srazmjerno vrijednosti
uloga.
Član društva sa ograničenom odgovornošću može imati jedan udio u društvu.
Ako član društva sa ograničenom odgovornošću stekne jedan ili više udjela, ti udjeli se spajaju sa postojećim
udjelom i zajedno čine jedan udio.

Udio može pripadati jednom licu ili većem broju lica (u daljem tekstu: suvlasnici udjela).
Suvlasnici udjela se u odnosu na društvo s ograničenom odgovornošću smatraju jednim članom, a u knjigu
udjela upisuje se puno ime i adresa svakog suvlasnika udjela.

183. Knjiga udjela u doo?

Postoji knjiga udjela koja se čuva u sjedištu.
Društvo sa ograničenom odgovornošću dužno je da knjigu udjela drži u svom sjedištu.
Članovi društva sa ograničenom odgovornošću imaju pravo uvida u knjigu udjela i pravo na kopije.
Direktor ili članovi upravnog odbora društva sa ograničenom odgovornošću odgovaraju društvu za tačnost
podataka u knjizi udjela, u skladu sa ovim zakonom.

184. Pravo preče kupovine?

Član društva sa ograničenom odgovornošću prije nego što ponudi svoj udio ili dio udjela trećem licu, dužan
je da taj udio ili dio udjela ponudi društvu.

Ako društvo ne iskoristi pravo prečeg sticanja u roku određenom osnivačkim aktom ili ugovorom članova
društva, o čemu odluku donosi skupština članova društva, ponuda se dostavlja drugim članovima društva, u
skladu sa osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva.

Ako društvo sa ograničenom odgovornošću, odnosno članovi društva ne obavijeste člana društva koji
prodaje udio o odluci u roku utvrđenom osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva, smatra se da je
ponuda odbijena.

Društvo sa ograničenom odgovornošću, odnosno članovi društva mogu dati protiv - ponudu članu društva
koji nudi prodaju udjela, a član mora dati društvu, odnosno članovima društva pisano obavještenje o
prihvatanju protiv - ponude u roku od deset dana od dana prijema protiv - ponude, a ako član društva koji
nudi prodaju udjela ne odgovori u tom roku, smatra se da je protiv-ponuda odbijena.

Društvo sa ograničenom odgovornošću koje prihvati ponudu za sticanje udjela člana društva, može
raspodijeliti dio ili cio stečeni udio jednom ili većem broju članova društva ako svi članovi društva koji su
glasali za sticanje udjela odobre takvu raspodjelu.

185. Ko mora kupiti udio ako društvo ne može?

Ako društvo sa ograničenom odgovornošću ne može zbog ograničenja plaćanja određenih ovim zakonom da
izvrši sticanje udjela člana društva, članovi društva koji su glasali za kupovinu udjela obavezni su da kupe
udio srazmjerno svom udjelu u osnovnom kapitalu društva.

Ako je ponuda člana društva sa ograničenom odgovornošću društvu, odnosno članovima društva za sticanje
udjela odbijena, taj član društva može prenijeti svoj udio ili dio ponuđenog udjela trećem licu po cijeni i u
skladu sa drugim uslovima svoje ponude društvu, odnosno članovima društva ili po višoj cijeni, u roku od 60
dana od dana obavještenja o odbijanju njegove ponude od društva i članova društva, odnosno od dana
isticanja roka za obavještavanje o odluci skupštine članova društva i članova društva utvrđenog osnivačkim
aktom ili ugovorom članova društva.

186. Prijenos udjela u doo?

Udio člana društva sa ograničenom odgovornošću može se slobodno prenositi, ako ovim zakonom,
osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva nije drugačije uređeno, i to:
a) drugom članu društva ili društvu,
b) supružniku prenosioca, bratu, sestri, pretku, potomku ili supružniku potomka,
v) zakonskom zastupniku ili nasljedniku člana društva nakon njegove smrti i
g) statusnom promjenom u skladu sa ovim zakonom.
Član društva sa ograničenom odgovornošću prije nego što ponudi svoj udio ili dio udjela trećem licu koje nije
lice iz gore pobrojanih, dužan je da taj udio ili dio udjela ponudi društvu.

Ako društvo ne iskoristi pravo prečeg sticanja u roku određenom osnivačkim aktom ili ugovorom članova
društva, o čemu odluku donosi skupština članova društva, ponuda se dostavlja drugim članovima društva, u
skladu sa osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva.

Ako društvo sa ograničenom odgovornošću, odnosno članovi društva ne obavijeste člana društva koji
prodaje udio o odluci u roku utvrđenom osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva, smatra se da je
ponuda odbijena.

187. Koji su organi doo?

Organi u doo su skupština i direktor ili upravni odbor.
Skupština je organ vlasnika.
Članovi, odnosno osnivači društva sa ograničenom odgovornošću čine skupštinu društva. Ako je društvo sa
jednim članom, funkciju skupštine vrši taj jedan član.

Pored skupštine koja je organ vlasnika društvo mora da ima upravni odbor ili direktora (namjerno je rečeno
“ili” upravo zato što zakon ne dozvoljava da ima oba ova organa, već daje pravo da osnivači/članovi sami
opredjele koji žele od ova dva organa da imaju u društvu).

Direktor društva sa ograničenom odgovornošću može biti član društva ili lice koje nije član društva, dok
ukoliko društvo ima upravni odbor njegovi članovi mogu biti članovi društva ili druga lica.

188. Koji su obvezni organi?

Obavezni organi su skupština doo i organi upravljanja, a to može biti upravni odbor ili direktor.

189. Kako se iskazuju udjeli u doo?

Udjeli se izražavaju procentualno.
Član društva s ograničenom odgovornošću može imati jedan udio u društvu (princip jedan udio jedan član).
Udio može pripadati jednoj ili više osoba (suvlasnici).
Suvlasnici udjela se u odnosu na društvo s ograničenom odgovornošću smatraju jednim članom, a u knjigu
udjela se upisuje ime i prezime i adresa svakog suvlasnika udjela.

190. Koji akti se moraju dostaviti za izmjenu lica za zastupanje? Kojim aktom se rješava o
prijavi?
Treba da se dostavi prijava, odluka o razrješenju starog i imenovanju novog direktora, izjava o prihvatanju
novog direktora, potpis, oglas, taksa.
Sud o prijavi rješava rješenje.

191. Kojim aktom i kako se rješava o prijavi?

Prijava se može odbaciti, odbiti i prihvatiti.

192. Kako odgovara član društva u doo?

Član društva sa ograničenom odgovornošću ne odgovara za obaveze društva, osim do iznosa neunesenog
uloga u imovinu društva.

Članovi društva s ograničenom odgovornošću kojima je društvo izvršilo nedopuštene isplate, ako su znali ili
ako su s obzirom na okolnosti morali u to vrijeme da znaju da te isplate nisu dozvoljene, odgovorni su
društvu za vraćanje primljenih iznosa.

193. Prestanak DOO?

D.O.O. može prestati na nekoliko načina, ali važno je reći da su dva osnovna načina prestanka D.O.O:
- voljom osnivača-prostim donošenjem odluke o likvidaciji D.O.O. po izboru osnivača bez ikakvog
obrazloženja ili
uslova I
- usled nastupaja određenih posledica koje su imperativnog karaktera i gde zakon obavezno predviđa da
D.O.O.
mora prestati.
Dakle, načini prestanka D.O.O. su sledeći:
1. istekom vremena određenog u osnivačkom aktu (redak slučaj u praksi jer gotovo uvek se u
osnivačkom aktu ne limitira trajanje društva već naprotiv navodi se da društvo traje neodređeno
vremenski);
2. odlukom skupštine članova (ovo je način koji smo na početku opisali-slobodnom voljom vlasnika-
osnivača društva);
3. statusnim promenama koje vode prestanku društva (npr. kada se D.O.O. pripoji nekom drugom
društvu i prestane da postoji);
4. stečajem (bankrotstvom);
5. pravnosnažnom odlukom kojom se utvrđuje da je registracija društva bila ništava i određuje brisanje
društva (npr. kada bi se utvrdilo da su potpisi osnivača na osnivačkom aktu društva lažni, odnosno
da ne postoje osnivači društva, već da je u pitanju prevara);
6. nastupanjem događaja određenog osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva (takođe redak
slučaj u praksi, npr. kada bi se predvidelo osnivačkim aktom ili ugovorom članova da će  društvo
prestati da postoji ukoliko u jednoj poslovnoj godini ostvari gubitak ili dobit veći/u od 100.000 evra pa
se to dogodi).
Jednočlano D.O.O. pored navedenih uslova prestaje u slučaju stečaja ili likvidacije nad tim jedinim članom
koji nema pravnog sledbenika, odnosno smrću člana koji nema naslednika udela, što je i krajnje logično.

194. Članu društva sa ograničenom odgovornošću prestaje svojstvo člana društva:

a) smrću,
b) prestankom pravnog lica,
v) istupanjem (povlačenjem) u skladu sa osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva,
g) istupanjem (povlačenjem) uz povredu osnivačkog akta ili ugovora članova društva,
d) istupanjem (povlačenjem) u skladu sa sudskom odlukom,
đ) isključenjem u skladu sa sudskom odlukom,
e) isključenjem u skladu sa osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva,
ž) prenosom udjela drugom licu i
z) u slučaju drugih događaja određenih osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva koji vode prestanku
svojstva člana društva.

Akcionarsko društvo

195. Akcionarsko društvo?

Akcionarsko društvo je privredno društvo koje osniva jedno ili više pravnih i/ili fizičkih lica u svojstvu
akcionara radi obavljanja određene djelatnosti, pod zajedničkim poslovnim imenom, čiji je osnovni kapital
utvrđen i podjeljen na akcije.

196. Osnovni kapital i rezerve akcionarskog društva?

Minimalni osnovni novčani ulog osnovnog kapitala zatvorenog akcionarskog društva na dan upisa u registar
iznosi 20.000 KM, a otvorenog akcionarskog društva iznosi 50.000 KM.

Rezerve akcionarskog društva čine zakonske rezerve, rezerve kapitala, statutarne i druge rezerve.
Akcionarsko društvo je obvezno da u zakonske reserve unosi 5% dobiti tekuće godine umanjene za gubitak
iz prethodne godine, sve dok te reserve zajedno sa rezervama kapitala ne dostigne visinu od najmanje 10%
osnovnog kapitala ili veći dio ako je određeno osnivačkim aktom, ili statutom.

197. Vrste akcionarskog društva?

Akcionarsko društvo može biti zatvoreno i otvoreno.

198. Zatvoreno i otvoreno akcionarsko društvo? Kako se osnivaju?

Zatvoreno akcionarsko društvo osniva se simultanim putem, istovremenim upisom i uplatom svih akcija u
osnivanju. To je društvo čije se akcije izdaju samo njegovim osnivačima ili ograničenom broju drugih osoba.
Zatvoreno akcionarsko društvo ne može vršiti upis akcija javnom ponudom ili na drugi način nuditi svoje
akcije javnim putem. Zatvoreno društvo može ograničiti prijenos akcija.

Otvoreno akcionarsko društvo osniva se sukcesivnim putem, upućivanjem javnog poziva trećim osobama za
upis i uplatu akcija. Otvoreno akcionarsko društvo uvrštava se na berzu i druga uređenja javna tržišta.
Otvoreno društvo ne može ograničiti prijenos akcija.

199. Koja dva privredna društva moraju biti otvorena?

Banke i osiguravajuća društva.

200. Način osnivanja akcionarskog društva?

Zatvoreno akcionarsko društvo osniva se simultanim putem. To je kada sami osnivači otkupe sve akcije i
stvore osnovnu glavnicu.
Otvoreno akcionarsko društvo se osniva sukcesivnim načinom. To je osnivanje sa javnim pozivom na otkup i
upis akcija, kada osnivači otkupljuju samo dio akcija, a ostatak zainteresovana lica.

201. Osnivačka skupština otvorenog akcionarskog društva?

Osnivači koji osnivaju akcionarsko društvo javnim putem obvezni su u slučaju uspjele emisije da sazovu i
održe osnivačku skupštinju u roku 60 dana od dana isteka roka za upis akcija utvrđenog u javnoj ponudi i
prospektu. Osnivačka skupština saziva se pisanim pozivom svakom upisniku akcija. Pisanom pozivu prilaže
se osnivački akt, izvještaj osnivača i ovlaštenih procjenjivača, uključujući i izvještaj o troškovima osnivanja,
spisak akcija…

202. Skupština akcionara?

Skupštinu čine akcionari.

Svaki akcionar lično ili putem punomoćnika može učestvovati u radu skupštine i glasati ako ima akcije s
pravom glasa. Skupštini po običaju prisustvuju direktor ili članovi upravnog odbora i nezavisni revizor.

Redovna skupština se saziva jednom godišnje, a najkasnije 6 mjeseci nakon završetka poslovne godine.

Način sazivanja:
Pisani poziv za sjednicu skupštine akcionara upućuje se svakom akcionaru najkasnije 30 dana i najranije 60
dana prije dana održavanja sjednice skupštine, a pisani poziv svakom akcionaru za vanrednu skupštinu daje
se najkasnije 15 dana i najranije 30 dana prije dana sjednice skupštine.
Poziv se dostavlja poštom ili elektronskom poštom, ako je akcionar dao pisanu saglasnost za obavještenje
elektronskom poštom, svakom akcionaru koji ima pravo glasa na skupštini. Poziv dostavlja ili organizuje
dostavljanje predsjednik upravnog odbora ili drugi član odbora ili drugo lice koje je ovlašćeno da sazove
skupštinu.

Vanredna skupština se može sazvati:

a) na zahtjev 1/3 članova upravnog odbora ili bilo koje druge osobe koja je ovlaštena osnivačkim aktom da
sazove
vanrednu skupštinu,
b) na zahtjev likvidatora društva, ako je društvo u likvidaciji,
c) po pisanom zahtjevu akcionara s najmanje 10% akcija s pravom glasa o pitanju predloženom za dnevni
red

Skupština po nalogu suda- u slučaju da se godišnja redovna skupština ne održi u redovnom roku, sud u
vanparnično postupku može naložiti njeno održavanje na zahtjev akcionara koji ima pravo da prisustvuje i da
glasa na godišnjoj skupštini ili direktora, odnosno članova upravnog odbora društva.
Skupština se saziva na način da se pismeno pozovu akcionari najranije 60 a najkasnije 30 dana prije
održavanja skupštine.

203. Može li akcionar glasati putem punomoćnika?

Može, s tim da punomoć mora da sadrži intrukcije kako da se glasa. Jedan punomoćnik može zastupati dva
akcionara.
204. Kvorum?
Kvorum za sjednicu skupštine akcionara čine akcionari koji posjeduju većinu od ukupnog broja akcija s
pravom glasa o predmetnom pitanju (obična većina) ukoliko osnivačkim aktom ili statutom društva nije
određen veći broj glasova.
U kvorum se računaju i glasovi akcionara koji u skladu s ovim zakonom mogu glasati i pisanim putem. Ako
nema kvoruma ona se ponovo sa itim dnevnim redom saziva u roku od 15 dana in a njoj je potrebno
prisustvo 1/3 akcionara sa pravom glasa, osim ako nije drugačije određeno osnivačkim aktom.

205. Dnevni red skupštine akcionarskog društva?

Na sjednici skupštine akcionara može se odlučivati samo o tačkama dnevnog reda koje su valjano
objavljenje i uvrštene u dnevni red u skladu s ovim zakonom, a može se raspravljati i o drugim pitanjima.
Akcionar ili akcionari koji imaju najmanje 10% akcija s pravom glasa za izbor upravnog odbora društva mogu
predložiti i zahtjevati da se najviše dva nova pitanja uključe u dnevni red skupštine.

206. Statusne promjene akcionarskog društva?

Statusne promjene akcionarskog društva su:
a) podjela
b) spajanje,
c)odvajanje

207. Kako prestaje akcionarsko društvo?

Akcionarsko društvo prestaje:
a) istekom vremena za koje je osnovano
b) pravosnažnom odlukom skupštine akcionara koja se donosi kvalifikacionom većinom
c) pravosnažnom odlukom nadležnog suda kojom se određuje brisanje društva po službenoj dužnosti
d) odlukom stečajnog suda o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka kojom se odbija otvaranje glavnog
stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,
e) stečajem,

208. Koji je najviši akt društva, ko ga usvaja, ko i kako ga mijenja i koji su njegovi osnovni
elementi?
Akcionarsko društvo pored osnivačkog akta može da ima i statut kojim se bliže uređuje poslovanje i
upravljanje društvom.
To je najviši akt društva. Usvaja ga skupština koja usvaja izmjene i dopune.
Kvalifikovana većina za izmjene i dopune je 2/3.
Ako osnivačkim aktom ovlašćenje za donošenje ili izmjene i dopune statuta akcionarskog društva nije izričito
dato skupštini akcionara, statut društva donosi ili mijenja upravni odbor.

209. Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala akcionarskog društva?

Osnovni kapital otvoreno akcionarskog društva povećava se odlukom skupštine akcionara. Odluka o
promjeni na osnovnom kapitalu, bilo smanjenje ili povećanje, ima za posljedicu izmjenu osnivačkog akta u
dijelu u kojem je uređen osnovni kapital društva.

Osnovni kapital se povećava:

a) novim ulozima,
b) pretvaranjem poreskog duga i zamjenjivih obveznica u akcije i upisom akcija po osnovu prava imalaca
varanata
na takav upis
c) iz sredstva društva

210. Šta su to statusne promjene?

Statusna promjena privrednog društva u smislu ovog zakona je spajanje, podjela i odvajanje.

Pod reorganizacijom privrednog društva u smislu ovog zakona podrazumijevaju se statusna promjena
privrednog društva i promjena pravne forme privrednog društva.

1. Spajanje privrednog društva u smislu ovog zakona jeste:

a) spajanje uz pripajanje i
b) spajanje uz osnivanje.
2. Podjela privrednog društva u smislu ovog zakona jeste:
a) podjela uz pripajanje,
 b) podjela uz osnivanje i
v) podjela uz pripajanje i podjela uz osnivanje.
3. Odvajanje privrednog društva u smislu ovog zakona jeste:
a) odvajanje uz pripajanje,
b) odvajanje uz osnivanje i
v) odvajanje uz pripajanje i odvajanje uz osnivanje

211. Ko je akcionar i koja su njegova prava?

Akcionarom se u odnosu prema akcionarskom društvu i trećim osobama smatra osoba koja je upisana u
Centralni registar u skladu sa zakonom.
Prava akcionara običnih akcija su:
a) pravo pristupa pravnim aktima i drugim dokumentima i informacijama društva,
b) pravo sudjelovanja u radu skupštine društva,
c) pravo glasa u skupštini društva tako da jedna akcija uvijek daje pravo na jedan glas,
d) pravo na isplatu dividendi, nakon isplate dividend na sve izdate povlaštene akcije u punom iznosu,
e) pravo sudjelovanja u raspodjeli likvidacijskog viška po likvidaciji društva,
f) pravo prečeg sticanja iz novih emisija i zamjenjivih obveznica,
g) pravo raspolaganja akcijama svih vrsta u skladu sa zakonom

212. Koji akcionari imaju prioritetno pravo (pravo akcionara sa povlaštenim akcijama)?
Prava akcionara sa povlaštenim akcijama određuju se osnivačkim aktom društva.
Prava akcionara sa povlaštenim akcijama uključuju naročito prednost u odnosu na obične akcije u pogledu
prvenstva isplate dividend i kod prvenstva naplate prilikom likvidacije društva.
Akcionari sa povlaštenim akcijama imaju i pravo jednog glasa po akciji na bilo kojoj skupštini akcionara o
pitanjima koja zahtjevaju grupno glasanje akcionara date klase povlaštenih akcija.

213. Statut akcionarskog društva?

Akcionarsko društvo pored osnivačkog akta može imati i statut kojim se bliže uređuje poslovanje i upravljanje
društvom.
Statut se ne dostavlja uz prijavu za registraciju. Sačinjava se u pisanoj formi. Statut donosi skupština ali
može i upravni odbor. U slučaju neusklađenosti osnivačkog akta i statute, primjenjuje se osnivački akt.

214. Koje društvo ima odbor za reviziju?

Osnivačkim aktom ili statutom otvorenog akcionarskog društva može se odrediti, a kod otvorenog
akcionarskog društva čije su akcije uvrštene na službeno berzansko tržište mora se odrediti da društvo ima
internu reviziju, a može se odrediti da društvo ima odbor za reviziju.

Osnivačkim aktom ili statutom zatvorenog akcionarskog društva može se odrediti da društvo ima internog
revizora ili odbor za reviziju.

Članove odbora za reviziju bira skupština društva.

Odbor za reviziju ima najmanje tri člana. Broj članova odbora za reviziju mora biti neparan.Poslove interne
revizije vrši lice koje je u radnom odnosu u društvu i koje ispunjava uslove propisane aktom društva.

Odbor za reviziju akcionarskog društva:

a) donosi plan rada interne revizije,
b) razmatra izvještaje interne revizije i daje preporuke po izvještajima o reviziji,
c) izvještava upravni odbor o realizaciji preporuka po izvještajima o preporuci,…
d) izjašnjava se o prijedlogu odluke o raspodjeli dobiti koju usvaja skupština,

215. Koje društvo mora imati upravni odbor?

Otvoreno akcionarsko društvo.

216. Vrste akcija?

Akcije su hartije od vrijednosti koje glase na dio osnovnog kapitala akcionarskog društva.
Akcije se dijele na:
a) akcije na ime
b) akcije na donosioca

Po redoslijedu izdavanja akcije mogu biti:

a) osnivačke, to jeste akcije prve emisije
b) akcije sljedećih emisija

Prema vrsti uloga imamo akcije za ulog u nature i akcije za ulog u novcu
Prema načinu uplate imamo privremene (u ratama) i stalne (cjelokupni ulog).
Prema cirkularnoj sposobnosti imamo tržišne i interne akcije.
Prema sadržini prava učešća u dobiti akcije mogu biti: obične ili redovne; prioritetne ili povlaštene.
 XII

ZAKON O REGISTRACIJI POSLOVNIH SUBJEKATA

U REPUBLICI SRPSKOJ

217. Šta se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom uređuju se pravila vanparničnog postupka na osnovu kojih nadležni registarski sudovi
postupaju i odlučuju o upisu u sudski registar poslovnih subjekata, kao i drugih subjekata koji se upisuju u
sudki registar.

218. Načela na kojima počiva postupak registracije?

Registracija poslovnih subjekata temelji se na načelima:
a) obveznosti – obaveno je da se svi poslovni subjekti registruju u registarskom sudu prije početka obavljanja
poslovne djelatnosti;
b) zakonitosti – postupak registracije je utvrđen zakonom na nivou BiH, entitetskim zakonima i zakonom na
nivou
Brčko distrikta;
c) ekonomičnostii – postupak registracije, uvida u Registar i izdavanje izvoda iz registra, obavlja se bez
odlaganja i
uz što manje troškova;
d) formalnosti – registracijski obrasci imajuobavezan pismeni oblik, a njihova popuna, sadržaj i dostupnost
utvrđeni
su u zakonu.
e) prioriteta – nadležni registracijski sud dužan je postupati po zahtjevima po redoslijedu njihovogprimitka;
f) konstitutivnosti – trenutkom upisa u Registar, faktične činjenice koje se odnose na subjekt upisa postaju
pravne,
to jeste trenutkom upisa u Registar konstatuju se određena prava kao i djelovanje registracije prema trećim
obvezama;
h) javnosti – svako može, bez dokazivanja pravnog interesa,razgledatipodatkeupisane u Glavnoj knjizi
Registra, te
zahtjevati da mu se izda izvadak,odnosno prepisjavnih podataka iz Zbirke isprave registra, a jedino se
zakonom
propisuje kada je za uvid ili za pribavljanjeizvatka iz Zbirke isprava Registra nužnodokazivanje pravnog
interesa.

219. Postupak registracije?

Postupak registracije pokreće se podnošenjem prijave Agenciji ili njenim organizacionim jedinicama,
nezavisno od sjedišta subjekta upisa. Prijava se podnosi na propisanom obrascu i uz prijavu se prilažu
propisani dokumenti u originalu, ovjerenom prijepisu ili ovjerenoj foto-kopiji.

Na zahtjev podnosioca prijave Agencija izdaje potvrdu o zaprimljenoj prijavi. Agencija prijavu sa
dokumentacijom neposredno u pisanom obliku i elektronskim putem odmah i bez odlaganja dostavlja
nadležnom sudu na odlučivanje.
Nadležni registarski sud je dužan da u roku od dva dana od dana prijema prijave, ispita i utvrdi da li su
ispunjeni uslovi za upis u sudski registar i u istom roku donijeti odluku o upisu u registar.

220. Iz čega se sastoji registar poslovnih subjekata?

Registar privrednih društava se vodi u elektronskom i štampanom obliku.
Sastoji se od Glavne knjige i zbirke isprava.

Glavna knjiga – vodi se u elektronskom i štampanom obliku. Glavna knjiga i zbirka isprava vodi se za
svakoga pojedinačno. Podatke upisane u Glavnu knjigu mijenja samo nadležni registarski sud, a
pristupglavnoj knjizi imaju Agencija i nadležni poreski organ.
Zbirka isprava – vodi se u elektronskom i štampanom obliku. Registarski sudovi garantuju vjerodostojnost
upisa koje provedu.

221. Šta je registar poslovnih subjekata?

Registar poslovnih subjekata je knjiga koja u sebi sadrži podatke i isprave o poslovnim subjektima koji se
registriraju u skladu s odredbama ovog zakona, a formira se na teritoriji Republike Srpske i sastoji se od
glavne knjige i zbirke isprava registra.

222. Šta se upisuje u registar?

U registar se obvezno upisuju svi oblici privrednih društava po odredbama Zakona o privrednim društvima,
kao i drugi subjekti propisani posebnim zakonom. U registar se upisuje: osnivanje, povezivanje i brisanje
subjekta upisa; osnivanje, odnosno brisanje dijela subjekta; podaci o povezanim društvima; podaci u vezi s
prestankom, stečajnim odnosno likvidacionim postupkom…

223. Kojim aktom se osniva privredno društvo.

Privredna društva osnivaju se osnivačkim aktom koji ima formu ugovora o osnivanju ako ga osniva više
osnivača ili odluke o osnivanju ako ga osniva jedan osnivač.

224. Je li se sve djelatnosti mogu upisati bez ograničenja u registar?

Ne, ne mogu.
Djelatnosti za koje je zakonom propisano da se mogu obavljati samo na osnovu saglasnosti, dozvole ili
drugog akta nadležnog organa, mogu se obavljati po dobijanju te dozvole, saglasnosti ili drugog akta
nadležnog organa. (lijekovi, oružje

XIII
 ZAKON O BANKAMA

225. Šta se uređuje zakonom o bankama?

Ovim zakonom uređuje se osnivanje, poslovanje, upravljanje, nadzor, restrukturiranje i prestanak rada
banaka u Republici Srpskoj, kao i zaštita korisnika bankarskih usluga.

226. Šta je banka?

Banka je akcionarsko društvo sa sjedištem u Republici Srpskoj koje ima dozvolu za rad Agencije za
bankarstvo Republike Srpske, čija je djelatnost primanje depozita ili drugih povratnih sredstava i davanje
kredita za sopstveni račun, a može obavlјati i druge poslove u skladu sa ovim zakonom.

Strana banka je pravno lice sa sjedištem u inostranstvu koje ima dozvolu za rad regulatornog organa države
porijekla, osnovano kao banka i upisano u registar kod nadležnog organa te države

227. Koji su poslovi banke?

Banka može obavlјati slјedeće poslove:
1) primanje i polaganje depozita ili drugih povratnih sredstava,
2) davanje kredita,
3) izdavanje garancija i svih oblika jemstva,
4) usluge unutrašnjeg i međunarodnog platnog prometa i prenosa novca, u skladu sa posebnim propisima,
5) kupovina i prodaja strane valute i plemenitih metala,
6) izdavanje i upravlјanje sredstvima plaćanja (uklјučujući platne kartice, putne i bankarske čekove),
7) finansijski lizing,
8) kupovina, prodaja i naplata potraživanja (faktoring, forfeting i drugo),
9) kupovina i prodaja instrumenata tržišta novca za svoj ili tuđi račun,
10) kupovina i prodaja hartija od vrijednosti (brokersko-dilerski poslovi),
11) upravlјanje portfelјom hartija od vrijednosti i drugim vrijednostima,
12) poslovi podrške tržištu hartija od vrijednosti, poslovi agenta i preuzimanje emisije, u skladu sa propisima
koji
uređuju tržište hartija od vrijednosti,
13) poslovi investicionog savjetovanja i kastodi poslovi,
14) usluge prikuplјanja podataka, izrada analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i
fizičkih lica
koja samostalno obalјaju registrovanu poslovnu djelatnost,
15) usluge iznajmlјivanja sefova,
16) zastupanje, odnosno posredovanje u osiguranju, u skladu sa propisima koji uređuju zastupanje i
posredovanje
u osiguranju,
17) druge poslove za koje je ovlašćena zakonom i
18) pomoćne poslove koji su povezani sa gorenavedenim poslovima.

228. Šta je kapital banke?

Regulatorni kapital banke je zbir osnovnog i dopunskog kapitala nakon regulatornih usklađivanja. Osnovni
kapital banke, u smislu ovog zakona, jeste zbir stavki redovnog osnovnog kapitala nakon regulatornih
usklađivanja i stavki dodatnog osnovnog kapitala nakon regulatornih usklađivanja.

Dopunski kapital je zbir instrumenata kapitala, subordiniranih dugova, opštih rezervi za kreditne gubitke i
drugih stavki dopunskog kapitala nakon regulatornih usklađivanja, koji ne može biti veći od jedne trećine
osnovnog kapitala.
Regulatorni kapital banke ne može biti manji od 15.000.000 KM.

229. Koliki je minimalni kapital banke?

Osnivački kapital je minimalan iznos kapitala propisan ovim zakonom koji se u cijelosti uplaćuje u novcu prije
registracije banke i predstavlјa dio osnovnog kapitala u smislu zakona kojim se uređuju privredna društva.

Minimalni iznos uplaćenog osnivačkog kapitala iznosi najmanje 15.000.000 KM (petnaest miliona
konvertibilnih maraka).
230. Mora li minimalni kapital banke biti u novcu?
Minimalni iznos uplaćenog osnivačkog kapitala iznosi najmanje 15.000.000 KM.
Akcije banke koje čine minimalni osnivački kapital mogu se uplatiti isklјučivo u novcu.
Akcije banke obavezno su u cijelosti uplaćene prije registracije banke, odnosno upisa povećanja ukupne
vrijednosti akcija banke u registar kod nadležnog organa.

231. Regulatorni, osnovni, dopunski kapital banke?

Regulatorni kapital banke je zbir osnovnog i dopunskog kapitala, nakon regulatornih usklađivanja.

Osnovni kapital banke, u smislu ovog zakona, jeste zbir stavki redovnog osnovnog kapitala nakon
regulatornih usklađivanja i stavki dodatnog osnovnog kapitala nakon regulatornih usklađivanja.

Dopunski kapital je zbir instrumenata kapitala, subordiniranih dugova, opštih rezervi za kreditne gubitke i
drugih stavki dopunskog kapitala nakon regulatornih usklađivanja, koji ne može biti veći od jedne trećine
osnovnog kapitala.

Regulatorni kapital banke ne može biti manji od 15.000.000 KM.

232. Koji su organi banke?

Organi banke su:
1) skupština,
2) nadzorni odbor i
3) uprava.
Skupštinu banke čine akcionari banke.
Upravljanje bankom organizuje se u obliku dvodomnog sistema čiji su organi upravljanja nadzorni odbor i
uprava banke

233. Skupština banke?

Skupština je organ banke. Čine je akcionari banke.

234. Ko može da učestvuje na skupštini?

Članovi nadzornog odbora i uprave banke dužni su da prisustvuju sjednici skupštine banke. Predstavnik
Agencije može prisustvovati sjednici skupštine banke i obraćati se akcionarima na toj sjednici. Skupštini
prisustvuju svi akcionari sa pravom glasa koji su registrovani u registru hratija od vrijednosti.

235. Kako se objavljuje poziv za skupštinu?

Skupštinu banke saziva nadzorni odbor i utvrđuje prijedlog dnevnog reda, osim u slučajevima kada je ovim
zakonom drugačije propisano.

Banka obavještava Agenciju o datumu održavanja i dnevnom redu sjednice skupštine banke u roku
utvrđenom za obavještavanje članova skupštine banke.

237. Ko saziva i na koji način skupštinu?

Skupštinu banke saziva nadzorni odbor i utvrđuje prijedlog dnevnog reda, osim u slučajevima kada je ovim
zakonom drugačije propisano.

Vanredna skupština banke može se sazvati na zahtjev:

1) nadzornog odbora ili bilo kog drugog organa ili tijela banke koji je statutom banke ovlašćen da sazove
vanredno
zasjedanje skupštine,
2) akcionara banke sa najmanje 10% akcija sa pravom glasa, o pitanjima predloženim za vanredno
zasjedanje
skupštine,
3) privremenog upravnika banke,
4) likvidacionog upravnika, ako je banka u dobrovoljnoj likvidaciji i
5) Agencije.

Oni podnose zahtjev za sazivanje vanredne skupštine banke nadzornom odboru u pisanoj formi, sa
prijedlogom dnevnog reda.
Nadzorni odbor banke dužan je da sazove vanrednu skupštinu banke:
1) kada su pokazatelji adekvatnosti kapitala banke niži od propisanih, odnosno kada je kapital banke niži od
zahtijevanog u skladu sa ovim zakonom i propisima Agencije,
2) na zahtjev privrednog društva koje obavlja spoljnu reviziju banke ili odbora za reviziju,
3) na zahtjev Agencije i
4) kada ocijeni da je to potrebno.

Banka je dužna da bez odgađanja obavijesti Agenciju o zahtjevu akcionara za sazivanje skupštine banke po
nalogu suda.

Troškove održavanja skupštine snosi banka.

Na ostvarivanje prava akcionara, postupak sazivanja, obavještavanje i rad godišnje i vanredne skupštine
banke, kao i na održavanje skupštine po nalogu suda, shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se
uređuje rad privrednih društava, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

238. Nadležnost skupštine banke?

Skupština banke:
1) donosi statut i usvaja izmjene i dopune osnivačkog akta i statuta banke,
2) usvaja poslovnu politiku i strategiju, te plan poslovanja banke,
3) usvaja godišnji izvještaj o poslovanju i finansijske izvještaje banke sa izvještajem privrednog društva za
reviziju, mišljenjem nadzornog odbora i odbora za reviziju u vezi sa finansijskim izvještajima,
4) usvaja izvještaj nadzornog odbora o obavljenom nadzoru poslovanja banke i rada uprave,
5) odlučuje po prijedlogu nadzornog odbora o raspodjeli ostvarene dobiti, odnosno pokriću gubitka u skladu
sa
osnivačkim aktom ili statutom,
6) odlučuje o povećanju i smanjenju kapitala banke, odnosno o ulaganjima kapitala u drugu banku ili u druga
pravna lica,
7) odlučuje o emisiji, povlačenju i poništavanju akcija i drugim poslovima sa hartijama od vrijednosti, u skladu
sa
zakonom i statutom banke,
8) donosi politiku za izbor i procjenu ispunjenosti uslova za članstvo u nadzornom odboru banke i
samoprocjenu
rada nadzornog odbora,
9) imenuje i razrješava članove nadzornog odbora,
10) odlučuje o naknadama članova nadzornog odbora i odbora za reviziju,
11) odlučuje o izdacima po osnovu nagrađivanja članova uprave i nadzornog odbora

239. Može li neko učestvovati preko punomoći na skupštini?

Može.

240. Šta punomoć treba da sadrži?

Punomoć treba da sadrži instrukciju kako će da glasa vlasnik iste.

241. Može li jedan punomoćnik zastupati dva akcionara?

Može.

242. Nadzorni odbor banke?

Nadzorni odbor je organ banke. Organ upravljanja. Nadzorni odbor ima najmanje 5 članova koje imenuje
skupština banke.

243. Koja je funkcija nadzornog odbora banke?

Funkcija nadzornog odbora banke je:
a) da nadzire poslovanje banke,
b) nadzire rad uprave,
c) usvaja izvještaj uprave o poslovanju,
d) podnosi skupštini godišnje izvještaje o poslovanju banke,
e) imenuje upravu banke,
f) saziva skupštinu,
g) donosi opšte interne akte banke…

244. Ko ne može biti član nadzornog odbora banke?

Član nadzornog odbora banke ne može biti lice:
1) koje je pravosnažno osuđeno za krivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora ili pravosnažno osuđeno za
krivično djelo i privredni prestup iz oblasti privrednog i finansijskog kriminala ili se protiv tog lica vodi
postupak za ova djela, što ga čini nepodobnim za obavljanje te funkcije,
2) kojem je izrečena mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti koje su u potpunosti ili djelimično
obuhvaćene bankarskom ili drugom finansijskom djelatnošću za vrijeme dok traje ta zabrana, 3) zaposleno u
toj ili drugoj banci u BiH, niti prokurista te ili druge banke u Bosni i Hercegovini,
4) koje je na dan oduzimanja dozvole za rad banci ili šest mjeseci prije tog dana, odnosno na dan uvođenja
privremene ili posebne uprave u banci bilo ovlašćeno za predstavljanje i zastupanje, odnosno član organa
upravljanja te banke, osim ako to lice svojim aktima i radnjama nije uticalo ili nije moglo uticati na ispunjenje
uslova za oduzimanje dozvole za rad banci, odnosno uvođenje privremene ili posebne uprave, a što cijeni
Agencija,
5) koje je član uprave, odnosno izvršni direktor ili član upravnog, odnosno nadzornog odbora zavisnog
društva,
6) koje je član uprave, odnosno izvršni direktor drugog društva kapitala u čijem se nadzornom, odnosno
upravnom odboru nalazi član uprave, odnosno izvršni direktor društva,
7) koje je član nadzornog ili upravnog odbora u više od pet društava kapitala ili institucija i
8) koje prema drugim zakonima ne može biti član nadzornog odbora banke

245. Koja je vrsta privrednog društva banka?

Otvoreno akcionarsko društvo.

246. Šta je bankarska dozvola? Koji je rok za njeno izdavanje?

Dozvola za rad je uslov za upis banke u registar poslovnih subjekata. Rok za njeno izdavanje od strane
Agencije je 60 dana.
Dozvola za rad banke se izdaje na neodređeno vrijeme i nije prenosiva na druga lica.
Dozvolom za rad banke određuju se poslovi koje banka može obavljati.
Banka je dužna da tokom svog poslovanja obezbjeđuje ispunjenost svih uslova pod kojima je izdata dozvola
za rad.

247.Šta banka podnosi agenciji za bankarsku dozvolu?

Za njeno izdavanje osnivači su dužni podnijet pismeno zahtjev sa određenim podacima:
1. ugovor o osnivanju koji potpisuju svi osnivači, nacrt statute i drugih osnivačkih akata prema uputama
Agencije
2. podatke o kvalifikacijama i iskustvu predviđenog nadzornog odbora i uprave banke
3. iznos akcionarskog i drugih kapitala društva
4. plan i projekcije poslovanja
5. popis vlasnika banke

248. Ko mogu biti osnivači banke?

Banku mogu osnovati domaća i/ili strana pravna i/ili fizička lica

249. Koja je djelatnost banke?

Banka je otvoreno akcionarsko društvo čija je djelatnost primanje depozita ili drugih povratnih sredstava i
davanje kredita za sopstveni račun, a može obavljati i druge poslove u skladu sa ovim zakonom;

250. Šta kada se dobije bankarska dozvola, za šta je ona uslov?

Bankarska dozvola je uslov za upis u sudski registar. Upisom u sudski registar banka postaje pravno lice.

251. Koji je rok upisa bankarske dozvole u sudski registar?

Rok za upis u sudski registar je 30 dana od dana dobijanja dozvole za rad.

252. Šta je potrebno da bi se osnovala banka?

Agencija izdaje dozvolu za rad banke ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
1) da je obezbijeđena transparentna vlasnička struktura banke i finansijska sposobnost osnivača banke, koja
se
dokazuje odgovarajućom dokumentacijom,
2) ako osnivači banke, odnosno lica koja će imati kvalifikovano učešće u banci imaju dobru poslovnu
reputaciju i ugled, odgovarajuće finansijsko, odnosno imovinsko stanje i zadovoljavaju kriterijume propisane
ovim zakonom za sticanje kvalifikovanog učešća u banci, ako takvo učešće postoji,
3) da je obezbijeđen minimalni iznos osnivačkog kapitala predviđen ovim zakonom, a čije je porijeklo jasno i
nesumnjivo,
4) ako lica predložena za članove nadzornog odbora, uprave i višeg rukovodstva banke imaju dobru
poslovnu reputaciju i ugled, odgovarajuće kvalifikacije i ispunjavaju druge uslove predviđene ovim zakonom i
propisima Agencije,
5) da predložena vlasnička i upravljačka struktura banke i struktura bankarske grupe čiji bi član postala
banka omogućava efektivnu kontrolu boniteta i zakonitosti poslovanja banke, kao i da bankarska grupa ima
transparentnu strukturu koja omogućava vršenje nadzora na konsolidovanoj osnovi i odgovarajuću spoljnu,
odnosno internu reviziju,
6) da se prijedlog poslovne politike i strategije banke, plan poslovanja banke za prve četiri godine, prijedlog
strategija i politika za upravljanje kapitalom i rizicima zasnivaju na odredbama ovog zakona i propisima
Agencije, te opreznim pretpostavkama i realnim procjenama,
7) da postoji odgovarajuća kadrovska, organizaciona i tehnička osposobljenost banke, sa jasno definisanim i
usklađenim odgovornostima u banci,
8) da je predviđen odgovarajući sistem upravljanja rizicima kojima bi banka mogla biti izložena u svom
poslovanju,
9) da je predviđen odgovarajući sistem unutrašnjih kontrola, koji uključuje jasne administrativne i
računovodstvene postupke,
10) da je obezbijeđena odgovarajuća interna i spoljna revizija,
11) da je obezbijeđena odgovarajuća politika plata, naknada i ostalih primanja koja treba da odražava i
podstiče adekvatno i efikasno upravljanje rizicima,
12) da je ulaganje osnivača u kapital banke dozvoljeno propisima države porijekla osnivača,
13) da su obezbijeđene pretpostavke da obavljanje nadzorne funkcije Agencije neće biti na bilo koji način
otežano ili onemogućeno i
14) da regulatorni organ države porijekla vrši kontrolu, odnosno nadzor na konsolidovanom osnovu tog
osnivača.

253. Prava akcionara banke?

Na ostvarivanje prava akcionara shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje rad privrednih
društava.
Prava akcionara banke su:
a) pravo pristupa pravnim aktima i drugim dokumentima i informacijama društva,
b) pravo učešća u radu skupštine društva,
v) pravo glasa u skupštini društva tako da jedna akcija uvijek daje pravo na jedan glas,
g) pravo na isplatu dividendi, nakon isplate dividendi na sve izdate povlašćene akcije u punom iznosu,
d) pravo učešća u raspodjeli likvidacionog viška po likvidaciji društva, a nakon isplate povjerilaca i akcionara
bilo
kojih povlašćenih akcija,
đ) pravo prečeg sticanja akcija iz novih emisija i zamjenljivih obveznica i
e) pravo raspolaganja akcijama svih vrsta u skladu sa zakonom.

254. Prije upisa banke u registar šta se mora uraditi?

Prije upisa u registar mora da se dobije dozvola za rad – bankarska dozvola.

255. Ko nadzire rad nad bankama? Na koji način?

Agencija za bankarstvo republike Srpske je osnovana radi uređenja, nadzora i kontrole bankarskog sistema
RS.

Donosi propise kojima se uređuje rad banaka. Vrši nadzor. Preduzima potrebne mjere.
Nadzor se vrši po prijavi trećih lica, neposredno (uđe u banku) i posredno (traži dokumentaciju).

256. Šta radi uprava banke?

Uprava banke organizuje rad, vodi poslovanje i zastupa banku.
Uprava banke ima najmanje tri člana od kojih se jedan imenuje za predsjednika uprave.
Ako statutom nije drugačije uređeno, članovi uprave zajedno zastupaju i predstavlјaju banku u pravnom
prometu na način utvrđen statutom banke, tako da nijedan član uprave ni prokurista ne može biti ovlašćen
da banku zastupa pojedinačno u cjelokupnom obimu poslova iz njene djelatnosti.
Uprava banke je dužna da organizuje rad i vodi poslovanje u sjedištu banke.
Članovi uprave banke su u radnom odnosu u banci sa punim radnim vremenom.
Najmanje jedan od članova uprave banke ima aktivno znanje jednog od jezika koji su u službenoj upotrebi u
Republici Srpskoj i ima prebivalište na teritoriji Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine.
Banka je obavezna da odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka mandata člana uprave
banke, njegovog razrješenja ili ostavke obavijesti Agenciju i navede razloge za prestanak mandata.
Vođenje poslovanja banke uprava ne može prenijeti na nadzorni odbor osim ukoliko statutom ili odlukom
nadzornog odbora nije predviđeno da se određene vrste poslova mogu obavlјati samo uz prethodnu
saglasnost nadzornog odbora.
Ako nadzorni odbor odbije dati saglasnost, uprava može zatražiti od skupštine davanje potrebne saglasnosti,
pri čemu skupština donosi odluku sa najmanje dvije trećine glasova akcionara sa pravom glasa.
Statutom banke ne može se odrediti da je za odlučivanje iz stava 9. ovog člana potrebna veća većina, niti se
može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.

257. Ko imenuje upravu banke?

Predsjednika i članove uprave imenuje nadzorni odbor banke.
Predsjednik i članovi uprave imenuju se na period od četiri godine, uz mogućnost ponovnog izbora.
Za člana uprave banke može biti imenovano isključivo lice koje je dobilo prethodnu saglasnost Agencije za
obavljanje funkcije člana uprave u toj banci.

258. Sekretar banke?

Imenuje ga nadzorni odbor na prijedlog direktora. Bira se na mandate iste dužine kao i director.
Sekretar je odgovoran za vođenje knjige akcionara, registra zapisnika skupštine i nadzornog odbora, čuvanje
dokumenata. Priprema sjednicu.
Prava i obaveze sekretara, visina naknade, kao i druga pitanja uređuju se ugovorom zaključenim između
sekretara i banke.

259. Kako se glasa na skupštini banke?

Glasa se pismeno. Na glasački listić. Za glasanje je zadužen glasački odbor.

260. Šta se bira na početku skupštine?

Glasački odbor.

261. Ko ima pravo da pobiju odluke skupštine?

Oni koji su glasali protiv i oni koji nisu pravilno obavješteni...

262. Šta se dešava ako Agencija oduzme dozvolu banci?

Pokreće se postupak likvidacije.

263.Postupak prinudne likvidacije banke?

Agencija pokreće postupak prinudne likvidacije banke.

Obavještenje o likvidaciji:
Rješenje o pokretanju postupka likvidacije banke i imenovanju, razrješenju ili produžetku mandata
likvidacionog upravnika banke bez odgađanja dostavlјa se likvidacionom upravniku i banci u likvidaciji,
regulatornom organu Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine,
Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, Agenciji za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine, regulatornom
organu za tržište hartija od vrijednosti, pravnom licu ovlašćenom za obavlјanje poslova jedinstvene
evidencije hartija od vrijednosti i drugim organima u skladu sa propisima.

Rješenje se objavljuje u „Službenom glasniku Republike Srpske“, jednim ili više dnevnih novina dostupnih na
cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i na internet stranici Agencije i banke, te upisuje u evidenciju banaka
iz člana 27. ovog zakona i u registar poslovnih subjekata.

Likvidacioni upravnik je dužan da, u roku od sedam dana od dana prijema rješenja o imenovanju, u jednim ili
više dnevnih novina dostupnih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, izda obavještenje da su svi povjerioci
dužni da likvidacionom upravniku prijave sva svoja potraživanja prema banci u roku od 60 dana od dana
izdavanja prvog obavještenja.

U roku od 30 dana od dana prvog obavještenja likvidacioni upravnik je dužan da objavi drugo obavještenje
povjeriocima u jednim ili više dnevnih novina dostupnih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Svi povjerioci su dužni da likvidacionom upravniku prijave svoja potraživanja prema banci u roku od 60 dana
od dana prvog obavještenja.

Redoslijed isplate obaveza:

1. obaveze prema osiguranim povjeriocima, do vrijednosti njihovog obezbjeđenja,
2. dugovi banke po osnovu zajmova datih banci ili drugih troškova banke stvorenih tokom privremene
uprave,
postupka restrukturiranja, postupka likvidacije ili postupka stečaja banke, u skladu sa ovim zakonom,
3. potraživanja radnika iz radnog odnosa za poslјednjih 12 mjeseci do dana otvaranja likvidacionog
postupka, ali samo u visini zakonom utvrđene najniže mjesečne plate i obračunatih doprinosa u skladu sa
zakonom, kao i potraživanja radnika po osnovu naknade štete za povrede na radu i članova porodice
poginulog radnika na radu, koja se isplaćuje u punom iznosu,
4. potraživanja Agencije za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine za naknadu isplaćenih depozita,
zajedno sa troškovima nastalim u postupku isplate ovih depozita, i potraživanja deponenata za osigurane
depozite koji nisu isplaćeni od ove Agencije, najviše do iznosa definisanog propisima kojima se uređuje
osiguranje depozita u bankama Bosne i Hercegovine,
5. ostali depoziti i isklјučeni depoziti u skladu sa propisom koji uređuje osiguranje depozita u bankama Bosne
i Hercegovine,
6. potraživanja povjerilaca koji nisu akcionari banke,
7. potraživanja vlasnika subordiniranog duga,
8. potraživanja vlasnika prioritetnih akcija i
9. potraživanja vlasnika običnih akcija.

264. Stečaj banke?

Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad bankom može podnijeti isklјučivo Agencija.

Agencija podnosi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad bankom istovremeno sa oduzimanjem
dozvole za rad banci, ako nisu ispunjeni uslovi za restrukturiranje banke i kada utvrdi postojanje jednog od
slјedećih razloga, ako:
1) je račun banke po nalogu povjerioca u skladu sa zakonom kojim se uređuje sprovođenje izvršenja na
novčanim
sredstvima blokiran duže od dva radna dana,
2) je banka nesolventna ili postoje objektivne okolnosti na osnovu kojih se utvrđuje da će u kratkom periodu
biti
nesolventna ili
3) Agencija utvrdi da banka i pored naloženih mjera nadzora ili mjera koje je sproveo privremeni upravnik ne
ispunjava uslove vezane za kapital, u skladu sa ovim zakonom, i ako procijeni da neće biti sposobna da
ispunjava svoje dospjele novčane obaveze, a nisu ispunjeni uslovi za likvidaciju.

265. Ko može biti izabran za likvidacionog upravnika banke?

Za likvidacionog upravnika banke može biti imenovana osoba koja ispunjava uslove glede profesionalnih
kvalifikacija, iskustva I povjerenja, utvrđene ovim zakonom i propisima Agencije.

266. Kojim se aktom otvara likvidacioni postupak i gdje se objavljuje?

Postupak likvidacije banke se otvara Odlukom. Objavljuje se u Sl. Glasniku te u novinama.

267. Kojim se aktom okončava likvidacioni postupak i šta mora da sadrži?

Likvidacioni postupak se okončava rješenjem koje se objavljuje u Službenom glasniku Republike Srpske.

268. Dobrovoljna likvidacija.

Skupština akcionara banke može donijeti odluku o prestanku rada banke (dobrovoljnoj likvidaciji).

Odluku o dobrovoljnoj likvidaciji banke skupština može donijeti isključivo u slučaju kada banka ima dovoljno
finansijskih sredstava za pokriće svih svojih obaveza.

Banka koja je pokrenula postupak dobrovoljne likvidacije ne može promijeniti djelatnost na način da prestane
obavljati bankarske poslove i nastavi poslovati, nego je obavezna okončati postupak likvidacije i izvršiti
brisanje u registru u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata.

Prije donošenja odluke skupštine o dobrovoljnoj likvidaciji banke, organi upravljanja banke dužni su o tome
zatražiti mišljenje Agencije.

Sprovođenje postupka dobrovoljne likvidacije može započeti samo nakon pribavljanja saglasnosti Agencije.

269. Razlozi za pokretanje likvidacije?

Agencija može da donese odluku o pokretanju postupka likvidacije banke u slučajevima:
a) ako na temelju izvještaja privremenog upravitelja ocjeni da se privremenom upravom finansijsko stanje
banke ne može poboljšati tako da banka ispuni i održava minimalne uslove kapitala i stopu adekvatnosti
kapitala, a ako ne postoje razlozi za stečaj.
b) ako na temelju izvještaja privremenog upravitelja ocjeni da se privremenom upravom, u utvrđenom
trajanju privremene uprave, finansijsko stanje nije poboljšalo tako da banka ne ispunjava minimalne uslove
kapitala i stopu adekvatnosti kapitala, a ne postoje razlozi za stečaj,
c) ako je banci oduzeta dozvola za rad,
d) ako ocjeni da bi provedba dobrovoljne likvidacije moglo načininiti štetu povjeriocima banke

270. Koliko ima Agencija za bankarstvo?

Ima ih 3. Na nivou entiteta te na državnom nivou.

271. Koja se funkcija može imenovati a i ne mora u banci?

Zamjenik direktora.

272. Mora li banka imati nadzorni odbor?

Da, banka mora imati nadzorni odbor.

273. Koji još odbor postoji u banci?

Odbor za reviziju.

274. Najveća kazna koju agencija izriče banci?

Oduzimanje dozvole za rad – bankarske dozvole.

275. Ko daje prethodnu saglasnost za osnivanje banke?

Agencija za bankarstvo.

276. Kada se smatra okončanim likvidacioni postupak?

Nakon što izvrši potpunu diobu imovine, sud zaključuje likvidacioni postupak, a likvidacionog upravnika
razrješava dužnosti.

277. Ako se lice obrati banci, šta banka mora?

Mora prvo da izvrši identifikaciju. Klijent je bilo koje lice koje koristi ili je koristilo usluge banke ili lice koje se
obratilo banci radi korišćenja usluga i koje je banka kao takve identifikovala.
 XIV

ZAKON O STEČAJNOM POSTUPKU

278. Šta se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom uređuju se postupak restrukturiranja i stečajni postupak, pravne posljedice otvaranja i
sprovođenja postupka restrukturiranja i stečajnog postupka, reorganizacija stečajnog dužnika nesposobnog
za plaćanje na osnovu stečajnog plana i međunarodni stečaj.

279. Šta je stečaj?

Stečajni postupak je posebna vrsta građanskog sudskog postupka koji sud sprovodi radi utvrđivanja da li su
ispunjeni zakonom propisani uslovi za otvaranje stečajnog postupka nad određenim subjektima i prikupljanja
i unovčavanja cjelokupne imovine stečajnog dužnika da bi se obezbijedilo istovremeno i ravnomjerno
namirenje svih njegovih povjerilaca.

280. Kada se pokreće stečajni postupak?

Razlog otvaranja stečajnog postupka je platežna nesposobnost stečajnog dužnika.
Stečajni dužnik je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju da izvršava svoje dospjele i potraživane
obaveze plaćanja.
Okolnost da je stečajni dužnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelimično potraživanja nekih
povjerilaca samo po sebi ne znači da je platežno sposoban.
Stečajni dužnik je platežno nesposoban ako:
- 60 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze ili
- je račun stečajnog dužnika blokiran 60 dana neprekidno.
Stečajni postupak se može otvoriti i zbog prijeteće platežne nesposobnosti koja će nastupiti u narednih 12
mjeseci.
Zbog prijeteće platežne nesposobnosti samo stečajni dužnik može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog
postupka.
Razlog za otvaranje stečajnog postupka je i nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije i ako je plan
reorganizacije izdejstvovan prevarom ili na nezakonit način.
Nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije postoji kada stečajni dužnik ne postupa po planu
reorganizacije ili postupa suprotno planu reorganizacije na način kojim se bitno ugrožava sprovođenje plana
reorganizacije.

281. Ko je ovlašten za pokretanje?

Za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ovlašćeni su stečajni dužnik i svaki povjerilac koji
ima pravni interes za sprovođenje stečajnog postupka.

282. Koji su organi stečajnog postupka? Koji organ nije obavezan?

Organi stečajnog postupka su: stečajni sudija, stečajni upravnik, skupština povjerilaca i odbor povjerilaca.
Odbor povjerilaca nije obavezan.

283. Odbor povjerilaca?

Odbor povjerilaca je organ stečajnog postupka koji u stečajnom postupku zastupa interese povjerilaca,
prateći i usmjeravajući rad stečajnog upravnika i uopšte odvijanje stečajnog postupka,
Skupština povjerilaca može iz kruga povjerilaca izabrati odbor povjerilaca.
Odbor povjerilaca se sastoji od neparnog broja članova, koji nije veći od sedam
Odbor povjerilaca je kontrolni i savjetodavni organ stečajnog upravnika.
Odbor povjerilaca je ovlašten da pregleda poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju, te naloži provjeru
prometa i iznosa gotovine.
Odbor povjerilaca je dužan da obavještava povjerioce o toku stečajnog postupka i stanju stečajne mase.

284. Stečajni upravnik?

Stečajni upravnik je organ stečajnog postupka koji, pod nadzorom stečajnog suca i povjerilaca ovaclja
poslove organa stečajnog dužnika, prikuplja i unovčava imovinu stečajnog dužnika, te priprema i sprovodi
namirenje povjerilaca.

285.Koja su njegova prava i obaveze?

Stečajni upravnik dužan je, postupajući u skladu sa pravilnikom kojim se propisuje kodeks stečajnih
upravnika, da:
1) odmah uđe u posjed imovine stečajnog dužnika i imovinu obezbijedi,
2) izvrši detaljan popis stečajne mase i popis dostavi stečajnom sudiji najkasnije u roku od 45 dana od dana
imenovanja,
3) za svaki predmet navede knjigovodstvenu vrijednost i očekivani iznos unovčavanja.

Stečajni upravnik dužan je da sačini popis svih povjerilaca stečajnog dužnika za koje je saznao i do kojih je
došao iz knjiga i poslovne dokumentacije stečajnog dužnika i sačini nacrt tabele prijavljenih potraživanja.

Stečajni upravnik je dužan da:

1) vodi poslovne knjige,
2) sačini početni bilans na osnovu inventarisanja prema stanju na dan otvaranja postupka,
3) podnese potrebne izvještaje nadležnim organima,
4) sačini izvještaj o ekonomsko-finansijskom položaju stečajnog dužnika i razlozima koji su doveli do stečaja,
5) sačini izvještaj procjene o toku stečajnog postupka, troškovima postupka i prijedlog odluka u vezi sa
vođenjem stečajnog postupka,
6) obavijesti poznate povjerioce o otvaranju stečajnog postupka, kao i sudove i organe uprave kod kojih se
vode sudski i upravni postupci u kojima je stečajni dužnik stranka u postupku,
7) zastupa stečajnog dužnika, odnosno stečajnu masu u pokretanju sudskih, upravnih i drugih postupaka,
8) bez odgađanja unovči imovinu stečajnog dužnika i izvrši namirenje povjerilaca u skladu sa ovim zakonom,
9) sačini plan reorganizacije u slučajevima kada ga na to obaveže skupština povjerilaca, te da se izjasni o
planu kada plan podnosi drugo lice,
10) redovno, a najmanje jednom u tri mjeseca izvještava stečajnog sudiju i odbor povjerilaca o radnjama koje
sprovodi u stečajnom postupku i stanju stečajne mase i da krajem kalendarske godine sačini završni račun
za tu godinu,
11) završni račun iz tačke 10) ovog stava dostavi stečajnom sudiji, odboru povjerilaca i drugim organima
propisanim zakonom,
12) da se pridržava zakonskih i sudskih rokova za sprovođenje radnji u stečajnom postupku i da sve radnje
završi u roku predviđenom za okončanje stečajnog postupka.

Stečajni upravnik dužan je da obavlja i druge poslove propisane ovim zakonom.

Ako nije u mogućnosti da radnje iz ovog člana sprovede u roku, stečajni upravnik je dužan da o preprekama
za sprovođenje tih radnji obavijesti stečajnog sudiju i organe povjerilaca.
Nagradu i naknadu za rad stečajnog upravnika određuje stečajni sudija u skladu sa pravilnikom kojim se
propisuju naknade i nagrade za rad stečajnih upravnika.

286. Koje popise sastavlja stečajni upravnik?

Popis stečajne mase. Stečajni upravnik dužan je da sačini popis svih povjerilaca stečajnog dužnika za koje
je saznao i do kojih je došao iz knjiga i poslovne dokumentacije stečajnog dužnika i sačini nacrt tabele
prijavljenih potraživanja.

287. Koji je rok za popis stečajne mase?

Rok za popis stečajne mase od strane stečajnog upravnika je 45 dana. U tom roku on mora sudiji da preda
popis stečajne mase.

288. Koje su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka?

Pravne posljedice su te da se otvaranjem stečajnog postupka prava stečajnog dužnika da upravlja i
raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa stečajnog dužnika, prokuriste,
zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika.

289. Razlika stečaja i likvidacije?

Osnovna razalika između stečaja i likvidacije,je da se stečaj pokreće kada dužnik nije u stanju da izmiruje
svoje dugove u određenom periodu, i pokreće se da bi se namirili povjerioci iz imovine dužnika tj stečajne
mase, obično kod stečaja dužnik nema sredstava za namirenje, dok se likvidacija pokreće dobrovoljno u cilju
zatvaranja društva i da bi se pokrenuo postupak likvidacije potrebno je da su namireni svi povjerioci tj. da
ima sredstava za namirenje svih povjerilaca.

290. Kako privremeni stečajni upravnik odgovara povjeriocima?

Privremeni stečajni upravnik je organ prethodnog stečajnog postupka, koga imenuje stečajni sudija sa
zadatkom da obezbijedi imovinu dužnika i utvrdi da li postoje razlozi za otvaranje stečajnog postupka.

Privremeni stečajni upravnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

291. Isplatni redovi? Kako se naplaćuju?

Stečajni povjerioci se prema vrsti svojih potraživanja svrstavaju u isplatne redove.

Povjerioci kasnijeg isplatnog reda mogu se namiriti tek pošto budu u cijelosti namireni povjerioci prethodnog
isplatnog reda.

Stečajni povjerioci istog isplatnog reda namiruju se srazmjerno veličini svojih potraživanja.

Namirenje povjerilaca iz postojećih sredstava slobodne stečajne mase vrši se prema sledećem redoslijedu:

- stečajni povjerioci viših isplatnih redova,

- stečajni povjerioci opšteg isplatnog reda,

- stečajni povjerioci nižih isplatnih redova

292. Ko saziva prvu skupštinu povjerilaca?

Skupština povjerilaca je najviši organ povjerilačke autonomije koji odlučuje o najvažnijim pitanjima stečajnog
postupka,

Stečajni sudija rješenjem o otvaranju stečajnog postupka saziva prvu skupštinu povjerilaca.

Svaku narednu skupštinu povjerilaca stečajni sudija može sazvati ako to zatraže stečajni upravnik, odbor
povjerilaca ili najmanje pet povjerilaca, koji zajedno zastupaju najmanje jednu petinu prijavljenih iznosa
potraživanja.

Stečajni sudija može sazvati skupštinu povjerilaca radi rasprave o pitanjima bitnim za vođenje i tok stečajnog
postupka.

293. Kada se može pokrenuti stečaj, a da nije nesposoban za plaćanje obveza? Ko tada
pokreće stečaj?

Stečajni postupak se može otvoriti i zbog prijeteće platežne nesposobnosti koja će nastupiti u narednih 12
mjeseci.

Zbog prijeteće platežne nesposobnosti samo stečajni dužnik može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog
postupka.

Razlog za otvaranje stečajnog postupka je i nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije i ako je plan
reorganizacije izdejstvovan prevarom ili na nezakonit način.
Nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije postoji kada stečajni dužnik ne postupa po planu
reorganizacije ili postupa suprotno planu reorganizacije na način kojim se bitno ugrožava sprovođenje plana
reorganizacije.

294. Gdje se vodi stečajni postupak?

Stečajni postupak se vodi u sudu.

295. Privremeni stečajni upravnik? Kada se imenuje?

Privremeni stečajni upravnik se imenuje, kada na osnovu prijedloga za pokretanje stečajnog postupka,
stečajni sudija donosi rješenje o pokretanju prethodnog stečajnog postupka za utvrđivanje uslova za
otvaranje stečajnog postupka.

Tim rješenjem se imenuje privremeni stečajni upravnik koji je dužan da utvrdi:

- da li postoje razlozi i uslovi za otvaranje i vođenje stečajnog postupka
- kada je podnosilac prijedloga za otvaranje stečajnog postupka stečajni dužnik, da li je stečajni dužnik,
odnosno organ ovlašten za zastupanje stečajnog dužnika podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u
roku od 60 dana od dana nastupanja platežne nesposobnosti,
- kada je podnosilac prijedloga za otvaranje stečajnog postupka povjerilac, da li je povjerilac, podnio
prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nakon isteka roka od 60 dana od dana nastupanja platežne
nesposobnosti kada je to bio dužan da podnese stečajni dužnik, odnosno organ ovlašten za zastupanje
stečajnog dužnika.

Za privremenog stečajnog upravnika u prethodnom stečajnom postupku može se imenovati lice koje
ispunjava uslove da bude imenovano kao stečajni upravnik.

296. Kada se stečaj pokreće bez prethodnog postupka?

Stečajni sudija može odlučiti o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka bez pokretanja prethodnog
postupka ako predlagač uz prijedlog za otvaranje stečajnog postupka dostavi svoje registarske podatke, kao
i izvještaj o finansijskom stanju i poslovanju.

Pokreće se stečaj bez prethodnog postupka kada se u toku likvidacije utvrdi da društvo nema imovine da se
sve isplati.

297. Šta je prethodni postupak u stečaju?

Prethodni postupak u stečaju je postupak kojim se utvrđuju uslovi za otvaranje stečajnog postupka. Pokreće
ga stečajni sudija na osnovu prijedloga za pokretanje stečajnog postupka.

stečajni sudija imenuje privremenog stečajnog upravnika, koji je dužan da utvrdi:

- da li postoje razlozi i uslovi za otvaranje i vođenje stečajnog postupka,

298. Šta rješenje o zaključenju stečajnog postupka treba da sadrži? Koje načelo tu dolazi
do izražaja?

Rješenje o zaključenju stečajnog postupka treba da sadrži nalog registarskom sudu za brisanje društva.

Načelo konstitutivnosti.

299. Koji je nadležan stečajni sud?

U postupku restrukturiranja i stečajnom postupku stvarno i mjesno nadležan je okružni privredni sud (u
daljem tekstu: Sud) na čijem se području nalazi sjedište ili prebivalište stečajnog dužnika.

Ukoliko se prijedlog podnese mjesno nenadležnom sudu, mjesno nenadležni sud će bez odgađanja donijeti
rješenje kojim se oglašava nenadležnim i dostaviti prijedlog mjesno nadležnom sudu.

Sud je stvarno i mjesno nadležan za pravne sporove proistekle iz stečaja i u vezi sa stečajem, kao i za
pravne sporove pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika.
Stečajni postupak vodi stečajni sudija kao sudija pojedinac.

Postupak restrukturiranja i stečajni postupak nad stečajnim dužnikom koji nema sjedište u Republici Srpskoj
sprovodi Sud na čijem području se nalazi organizacioni dio dužnika u postupku restrukturiranja i stečajnog
dužnika, ako su za to ispunjeni uslovi propisani ovim zakonom.

300. Ako nema imovine za troškove stečajnog postupka šta sudija može naložiti?

Ukoliko imovina stečajnog dužnika ne pokriva troškove postupka, a prijedlog je dopušten i osnovan, stečajni
sudija može otvoriti postupak ako zainteresirano lice predujmi dovoljan novčani iznos. Predujam se uključuje
u obavezu stečajne mase.

Ako je imovina stečajne mase nedovoljna za vraćanje predujma uplaćenog za troškove postupka, lice koje je
uplatilo takav predujam može zahtijevati povrat od svakog lica koje je bilo obavezno da podnese prijedlog za
pokretanje stečajnog postupka, a svojom krivicom je propustilo da to učini.

Ako se nakon otvaranja stečajnog postupka ispostavi da stečajna masa nije dovoljna ni za pokriće troškova
stečajnog postupka, stečajni sudija zaključit će postupak. Postupak se neće zaključiti ako se predujmi
dovoljan novčani iznos. U odnosu na ovaj predujam na odgovarajući način primjenjuju se odredbe člana 13. i
člana 43. stav 4. Zakona.

Prije zaključenja stečajnog postupka stečajni sudija saslušat će predstavnika skupštine povjerilaca,
stečajnog upravnika i povjerioce stečajne mase. Ako to predloži stečajni upravnik, navedeno saslušanje
moguće je provesti već na izvještajnom ročištu.

Ako su troškovi stečajnog postupka pokriveni, a stečajna masa nije dovoljna da ispuni ostale dospjele
obaveze stečajne mase, stečajni upravnik prijavit će stečajnom sudu da postoji nedovoljnost stečajne mase.
Tako će postupiti i ako stečajna masa prema predviđanjima neće biti dovoljna da ispuni postojeće ostale
obaveze mase u trenutku dospjelosti.

Stečajni sud će javno objaviti prijavu nedovoljnosti stečajne mase. Prijava će se posebno dostaviti
povjeriocima stečajne mase.

301. Kome se dostavlja rješenje o otvaranju stečajnog postupka?

Rješenje o otvaranju stečajnog postupka Sud objavljuje na oglasnoj tabli suda, elektronskoj tabli suda, u
“Službenom glasniku Republike Srpske" i na internet stranici APIF-a.
Kopija rješenja dostavlja se nadležnom tužilaštvu, Poreskoj upravi Republike Srpske i Upravi za indirektno
oporezivanje BiH, kojima se dostavlja obavještenje ako do otvaranja stečajnog postupka ne dođe usljed
nedostatka mase.
Rješenje koje se odnosi na privredna društva organizovana kao akcionarska društva, dostavlja se berzi na
kojoj se trguje akcijama tog privrednog društva, u pisanoj ili elektronskoj formi, najkasnije sljedećeg dana od
dana donošenja.

302. Postupak reorganizacije?

U toku stečajnog postupka može se sprovesti i reorganizacija stečajnog dužnika po odredbama ovog zakona
u cilju održavanja njegove poslovne djelatnosti i očuvanja radnih mjesta.

Stečajni upravnik je dužan da sačini plan reorganizacije u slučajevima kada ga na to obaveže skupština
povjerilaca, te da se izjasni o planu kada plan podnosi drugo lice,
Stečajni upravnik je posebno dužan da se izjasni da li postoje izgledi da se poslovanje stečajnog dužnika
nastavi u potpunosti ili djelimično, koje mogućnosti postoje za prijedlog reorganizacije i koje bi posljedice u
datom slučaju nastupile po namirenje povjerilaca.

Povjerioci mogu stečajnom upravniku dati nalog da izradi prijedlog reorganizacije i odrediti cilj koji je planom
reorganizacije potrebno postići.
Povjerioci mogu na kasnijim ročištima mijenjati svoje odluke.

303. Postupak restruktuiranja?

Postupak restrukturiranja sprovodi se radi uređivanja pravnog položaja dužnika i njegovog odnosa prema
povjeriocima, a u cilju nastavka obavljanja njegove djelatnosti.
Postupak restrukturiranja je sudski postupak koji sud sprovodi prije pokretanja i vođenja stečajnog postupka
radi finansijskog i operativnog restrukturiranja dužnika,

Postupak restrukturiranja može se otvoriti ako se utvrdi postojanje prijeteće platežne nesposobnosti i ako
dužnik kasni sa izmirenjem preuzetih novčanih obaveza do 60 dana.

Postupak restrukturiranja i stečajni postupak pokreće se prijedlogom ovlaštenog subjekta kod nadležnog
suda.
Postupak restruktuiranja je javan.

Organi postupka restrukturiranja su Sud i povjerenik.

Postupak restrukturiranja će se okončati u roku od pet mjeseci od dana njegovog otvaranja. U opravdanim
slučajevima, rok iz stava 1. ovog člana Sud može produžiti najduže za 90 dana.

Postupak restrukturiranja pokreće se na prijedlog dužnika ili na prijedlog povjerioca, ako je dužnik saglasan s
tim prijedlogom.

Sud ispituje prihvatljivost prijedloga za otvaranje postupka restrukturiranja u roku od osam dana od dana
podnošenja. Ako sud utvrdi da je prijedlog osnovan onda donosi rješenje o otvaranju restruktuiranja i
imenuje povjerenika.

304. Ko vrši nadzor nad stečajnim planom?

Nadzor nad stečajnim planom obavlja stečajni upravnik, odbor povjerilaca i Sud na način predviđen
stečajnim planom.

305. Izlučni i razlučni povjerioci?

Izlučni povjerioci su lica koja imaju pravo, na osnovu svog stvarnog ili obligacionog prava, tražiti da se neki
predmet (stvar ili pravo) izdvoji (izluči) iz stečajne mase zato što ne pripada stečajnom dužniku.

Izlučni povjerioci dužni su da navedu podatke o svojim pravima, pravnoj osnovi izlučnog prava i dijelu
imovine dužnika na koji se odnosi njihovo izlučno pravo.

Razlučni povjerioci su povjerioci koji imaju pravo na odvojeno namirenje svojih potraživanja iz određenih
dijelova stečajne mase.

Razlučni povjerioci dužni su, uz prijavu potraživanja, navesti podatke o svojim pravima, pravnom osnovu
razlučnog prava i dijelu imovine dužnika na koji se odnosi njihovo razlučno pravo.

306. Kako se u stečajnom postupku provodi ako ima založno pravo na pokretnim stavrima?

307. Može li predmet izlučnog prava biti novac?

Ne može.

308. Ispitno ročište? Rješenje nakon ispitnog ročišta u stečaju?

Ispitno ročište je ročište na kojem se održava skupština povjerilaca na kojoj se ispituju prijavljena
potraživanja i koju čine povjerioci koji su sudu prijavili svoja potraživanja.
Na ročištu radi ispitivanja potraživanja ispituju se prijavljena potraživanja.
Potraživanja prijavljena u roku propisanim ovim zakonom smatraju se utvrđenim ako ih nije osporio
povjerenik, dužnik ili neko od povjerilaca.
Osporena potraživanja moraju se raspraviti.

309. Unovčanje nekretnina u stečajnom postupku?

Nekretnine se unovčavaju po propisima o prinudnom izvršenju. Obezbjeđenje određuje stečajni upravnik i
ono ne može iznositi više od 10% procijenjene vrijednosti predmeta prodaje, s tim da taj iznos ne može biti
veći od 50.000,00 KM.

Skupština povjerilaca može utvrditi i druge uslove prodaje, kako što je najniža prodajna cijena ispod koje se
ne može imovina unovčiti, a može i obavezati kupca da nastavi obavljati privredne djelatnosti, da zaposli
određeni broj radnika, izvrši investiciona ulaganja i dr.

Ako se ne uspije unovčiti imovina na tri javne prodaje, prema uslovima iz stava 1, stečajni upravnik će
unovčiti imovinu prema odredbama Zakona o izvršnom postupku.

Ako je pokušaj unovčenja određene nekretnine ostao bezuspješan, stečajni upravnik može tu nekretninu da
izdvoji iz stečajne mase tako što će je predati povjeriocima srazmjerno njihovim potraživanjima, ako je oni
prihvate.

310. Neposredno otvaranje stečajnog postupka?

Stečajni upravnik je obavezan neposredno nakon preuzimanja službe zaključiti kod osiguravajućeg društva
osiguranje od odgovornosti za sve rizike koji su povezani s njegovom djelatnošću.
Najniža osigurana suma iznosi 50.000,00 KM, ali stečajni sudija može odrediti osiguranu sumu u većem
iznosu, uzimajući u obzir očekivanu stečajnu masu i posebne okolnosti postupka.

311. Troškovi stečajnog postupka?

Troškovi stečajnog postupka su:

1) sudski troškovi stečajnog postupka,

2) nagrade i izdaci vještaka, privremenog upravnika, stečajnog upravnika i članova privremenog odbora i
odbora povjerilaca,

3) drugi troškovi za koje je ovim ili drugim zakonom određeno da će se namirivati kao troškovi stečajnog
postupka.

Troškove stečajnog postupka iz stava 1. tačka 2) ovog člana Sud određuje u skladu sa pravilnikom kojim se
propisuju naknade i nagrade za rad stečajnih upravnika.

U postupku restrukturiranja i stečajnom postupku svaki povjerilac snosi svoje troškove postupka, ako ovim
zakonom nije drugačije određeno.

XV

ZAKON O LIKVIDACIJSKOM POSTUPKU

312. Koja je svrha likvidacijskog postupka?

Likvidacioni postupak se sprovodi nad pravnim licima.

On služi potpunom namirenju svih povjerilaca pravnog lica unovčenjem njegove imovine.

Nakon sprovedene likvidacije i namirenja povjerilaca, preostala imovina pravnog lica dijeli se članovima
srazmjerno njihovom učešdu u vlasništvu.

313. Koji je nadležni sud za likvidaciju?

Okružni privredni sud koji je stvarno i mjesno nadležan. A to je sud na čijem se području nalazi sjedište ili
prebivalište društva.

314. Koji su razlozi za likvidacijski postupak?

On služi potpunom namirenju svih povjerilaca pravnog lica unovčenjem njegove imovine.

Likvidacioni postupak se sprovodi u sljededim slučajevima:

1. ako je pravnom licu izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti zbog neispunjavanja uslova za
obavljanje djelatnosti, a u roku određenom u izrečenoj mjeri ne ispuni te uslove, odnosno ne promijeni
djelatnost;
2. ako su prestali postojati prirodni i drugi uslovi za obavljanje djelatnosti;
3. ako je istekao rok za koji je pravno lice osnovano;
4. ako se pravosnažnom odlukom suda utvrdi ništavost upisa u registar;
5. odlukom skupštine, odnosno članova;
6. ako pravno lice nije organizovano u skladu sa zakonom;
7. u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

315. Kada se pokreće likvidacija po sili zakona?

316. Kada se tokom likvidacije pokreće stečaj?

Ako likvidator utvrdi da društvo u likvidaciji nije sposobno izmiriti obaveze, dužan je bez odlaganja podnijeti
zahtjev za otvaranje stečajnog postupka.

317. Koji su organi likvidacionog postupka?

Tijela likvidacisjkog postupka su: likvidacioni sudija i likvidator.

Za likvidatora po pravilu treba biti postavlje član dosadašnjeg tijela za zastupanje pravne osobe. Sud može
postaviti i drugu pogodnu osobu za likvidatora ako postoje naznake za to da uredna likvidacija putem
dosadašnjih članova tijela za zastupanje ne bi bila osigurana.

318. Koja je funkcija likvidatora?

Likvidator je dužan likvidacijskom sucu predočiti popis imovine i obveza pravne osobe. Popis se sastoji od
svih imovnih vrijednosti i svih obveza uključujući prava trećih osoba na predmetima imovine i naznaju
povjeritelja.
Likvidacioni upravnik je dužan bez odlaganja uzeti u posjed imovinu pravnog lica i ovlašden je i obavezan na
unovčavanje imovine. Prava tredih lica na predmetima i pravima imovine se moraju uzeti u obzir. Ukoliko su
ispunjene pretpostavke za sprovođenje stečajnog postupka, likvidacioni upravnik je dužan u roku od 15 dana
podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Likvidacioni upravnik odgovara za sve štete koje
povjeriocima ili članovima pravnog lica nastanu zbog zakasnelog podnošenja prijedloga.
319. Ko može biti likvidator?
Za likvidatora po pravilu treba biti postavljen član dosadašnjeg tijela za zastupanje pravne osobe. Sud može
postaviti i drugu pogodnu osobu za likvidatora ako postoje naznake za to da uredna likvidacija putem
dosadašnjih članova tijela za zastupanje ne bi bila osigurana.

320.Kada nema dovoljno imovine šta je dužan uraditi likvidacioni upravnik?

Dužan je da pokrene stečaj.

321. Kako se pokreće likvidacija? Kojim se aktom otvara likvidacioni postupak?

Nakon što razmotri prijedlog za pokretanje likvidacionog postupka i utvrdi osnovanost istog, sud donosi
rješenje i otvaranju likvidacionog postupka i imenovanju likvidacionog upravnika.
Rješenje se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srpske".

322. Kojim se aktom okončava likvidacioni postupak? Šta sadrži?

Nakon što izvrši potpunu diobu imovine, sud zaključuje likvidacioni postupak, a likvidacionog upravnika
razrješava dužnosti.

Rješenje o zaključenju postupka objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srpske".

Po pravosnažnosti rješenja o zaključenju likvidacionog postupka, sud određuje brisanje pravnog lica iz
registra suda.

323. Šta se dodaje firmi nakon prijema rješenja o imenovanju likvidatora?

Dodaje se poslije imena društva “u likviadaciji”, npr BEZ BRIGE doo “u likvidaciji”.

324. Šta likvidator treba da uradi kada dođe u društvo?

Likvidacioni upravnik je dužan odmah nakon stupanja na dužnost izvršiti popis imovine, sačiniti bilans stanja
i popis povjerilaca.

Likvidacioni upravnik je dužan pred nadležnim sudom zajamčiti tačnost i potpunost podataka.

XVI

ZAKON O TRŽIŠTU HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

REPUBLIKE SRPSKE

325.Šta se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom uređuje se:
a) emisija hartija od vrijednosti,
b) poslovisa hartijama od vrijednosti i osnivanje i poslovanje ovlašćenih učesnika natržištu hartija od
vrijednosti,
c) osnivanjei poslovanje berze idrugih uređenih javnih tržišta,
d) osnivanje i poslovanje Centralnog registra hartija od vrijednosti,
e )zaštitainteresa titularaprava iz hartija od vrijednosti i investitora na tržištuhartija od vrijednosti,
f) javnostrada u trgovanju hartijama od vrijednosti,
g) organizacijai nadležnost Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske (u daljemtekstu: Komisija),i
druga pitanja od značaja za uspješno funkcionisanje tržišta hartija od vrijednosti.

326. Ko je eminent?
“Emitent” je lice koje emituje hartije od vrijednosti u cilju prikupljanja sredstava i koje prema vlasnicima hartija
od vrijednosti ima obaveze naznačene u hartiji od vrijednosti.

327. Šta je hartija od vrijednosti?

“Hartija od vrijednosti” je prenosiva isprava u nematerijalizovanom obliku –elektronskom zapisu, emitovana u
seriji na osnovu koje vlasnici ostvaruju prava prema emitentu u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji.

328. Koje su vrste hartija od vrijednosti?

Hartijama od vrijednostiu smislu ovog zakona smatraju se akcije, obveznice, varanti, blagajnički zapisi,
komercijalni zapisi, certifikati o depozitu i druge hartije od vrijednosti emitovane u seriji, koje odredi Komisija.

Hartije od vrijednosti glase na ime.

329. Šta je to berza?

“Berza”je pravno lice koje obavlja poslove organizovanja trgovine hartijama od vrijednosti i finansijskim
derivatima, kao i druge poslove u skladu sa ovim zakonom i koje za obavljanje tih poslova ima dozvolu
Komisije.

330. Vrste berzi?

Berza može biti opšta i specijalizovana.
Na opštoj berzi trguje se svim vrstama hartija od vrijednosti.
Na specijalizovanoj berzi trguje se samo određenim vrstama hartija od vrijednosti. Kod nas ne postoji.

331. Koji su uslovi za osnivanje berze?

Berza se može osnovati ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) obezbijeđen minimalni iznos osnovnog kapitala propisan ovim zakonom, kao i odgovarajući poslovni
prostor,
b)obezbijeđena kadrovska, tehnička i organizaciona osposobljenost za obavljanje berzanske trgovine,
odnosno drugih poslova koje berza obavlja.
Na zahtjev osnivača, Komisija daje dozvolu za osnivanje i rad berze kada utvrdi da su ispunjeni uslovi za rad
berze u skladu sa odredbama ovog zakona.
Berza stiče svojstvo pravnog lica upisom u sudski registar.

332. Temeljni kapital?

Osnovni kapital berze iznosi najmanje 1.000.000 KM i podijeljen je na redovne akcije koje glase na ime.

333. Centralni registar hartija od vrijednosti? Ko ga osniva?

Centralni registar hartija od vrijednosti je pravno lice koje obavlja poslove jedinstvene evidencije o hartijama
od vrijednosti i vlasnicima hartija od vrijednosti, o pravima iz hartija od vrijednosti, o pravima trećih osoba na
hartijama od vrijednosti, poslove obračuna, poravnanja i prijenosa hartija od vrijednosti i novčanih obaveza i
potraživanja nastalih na osnovu poslova sa hartijama od vrijednosti, kao i druge poslove u skladu sa ovim
zakonom.
Osniva ga Vlada.

334. Komisija za hartije od vrijednosti?

Komisija za hartije od vrijednosti Republike Srpske je stalno i nezavisno pravno lice,osnovano radi
uređivanja i kontrole emitovanja i prometa hartija od vrijednosti, čije su nadležnosti i obaveze utvrđene ovim
zakonom.
SjedišteKomisije je u Banjoj Luci.

335. Koliko ima članova komisije?

Komisiju čine predsjednik, zamjenik predsjednika i tri člana koje imenuje Narodna skupština Republike
Srpske.

336. Koji je mandate komisije i na koji se rok imenuju?

Mandat komisije je na 5 godina. Mogu biti ponovo birani.

337. Sadržaj hartija od vrijednosti-obavezni elementi?

a) naziv vrste hartije od vrijednosti,
b) oznaka klase hartije od vrijednosti,
v) broj i oznaka hartije od vrijednosti u Registru,
g) naziv, sjedište i adresa emitenta hartije od vrijednosti, njegova oznaka i registarski broj u registru
emitenata kod Komisije,
d) nominalna vrijednost,
đ) podaci o vlasniku hartije od vrijednosti i to: naziv, sjedište i matični broj pravnog lica ili ime i prezime i
jedinstveni matični broj fizičkog lica, odnosno odgovarajući identifikacioni broj za strana pravna i fizička
lica,
e) obaveze emitenta i prava vlasnika hartije od vrijednosti i način njihovog ostvarivanja;
ž) drugi elementi određeni posebnim zakonom ili propisom Komisije.
338. Šta je obveznica?
Obveznice mogu biti kamatne ili diskontne – to su hartije od vrijednosti kojima se emitent obavezuje na
isplatu ugovorenog iznosa novca in a otplatu glavnice duga, odnosno koje sadrži pravo na naplatu
nominalne vrijednosti ili nominalne vrijednosti sa kamatom.

339. Po trajanju kakva obveznica hartija od vrijednosti?

Obveznice su dugoročne hartije od vrijednosti.

340. Ko izdaje obveznice? Šta ima pravo vlasnik obveznice?

Obveznice izdaju institucije i pravna lica. Vlasnik obveznice ima pravo na isplatu glavnice i kamate.

341. Šta su akcije? Vrste akcija?

Akcije su hartije od vrijednosti koje glase na dio osnovnog kapitala akcionarskog društva.
Akcije se dijele na:
a) akcije na ime
b) akcije na donosioca

Po redoslijedu izdavanja akcije mogu biti:

a) osnivačke, to jeste akcije prve emisije
b) akcije sljedećih emisija

Prema vrsti uloga imamo akcije za ulog u nature i akcije za ulog u novcu

Prema načinu uplate imamo privremene (u ratama) i stalne (cjelokupni ulog.

Prema cirkularnoj sposobnosti imamo tržišne i interne akcije.

Prema sadržini prava učešća u dobiti akcije mogu biti: obične ili redovne; prioritetne ili povlaštene

342. Koja je razlika između prioritetnih i redovnih akcija?

Prioritetne (povlaštene) akcije mogu biti podjeljenje u dvje ili više klasa s različitim pravima (različite stope
dividend ili različita participativna ili kumulativna prava na dividend ili različita prava na isplatu imovine
društva pri likvidaciji), a obične akcije akcionarskog društva imaju istu nominalnu vrijednost.

343. Vrste hartija od vrijednosti?

Hartijama od vrijednostiu smislu ovog zakona smatraju se akcije, obveznice, varanti, blagajnički zapisi,
komercijalni zapisi, certifikati o depozitu I druge hartije od vrijednosti emitovane u seriji, koje odredi Komisija.

Prema roku dospjeća hartije od vrijednosti mogu biti:

a) kratkoročne, ako im je rok dospjeća do godinu dana i
b) dugoročne, ako im je rok dospjeća preko godinu dana.

Hartije od vrijednosti u užem smislu su:

a) vlasničke hartije od vrijednosti,
b) dužničke hartije od vrijednosti, osim instrumenata tržišta novca,
c) prava na sticanje,
Vlasničke hartije od vrijednosti su akcije koje emitira akcionarsko društvo u skladu sa ovim zakonom i
zakonom kojim se uređuje poslovanje privrednih društava i koje predstavljaju vlasništvo na dijelu temeljnog
kapitala akcionarskog društva.
Prema sadržaju prava akcije mogu biti:
a) obične (redovne)
b) povlaštene (prioritetne)
c) druge vlasničke hartije
Dužničke hartije od vrijednosti su:
a) obveznice – kamtne ili diskontne
b) zamjenjive
c) obveznice sa priključenim varantima,
d) druge dužničke hartije od vrijednosti,
Pravo na sticanje:
a) prava bonusa
b) pravo upisa
c) varanti
d) druga prava

343. Šta je uređeno tržište? Koliko ima berzi u BiH?

Berza i drugo uređeno javno tržište su društva koja se osnivaju s ciljem stvaranja uvjeta i organiziranja
povezivanja ponude i potražnje vrijednosnih papira radi kupovine i prodaje vrijednosnih papira.
Drugo uređeno javno tržište je dioničko društvo koje organizira povezivanje ponude i tražnje vrijednosnih
papira s ciljem trgovanja vrijednosnim papirima prema unaprijed utvrđenim pravilima tih društava i na kojima
se ne vrši kotacija niti se propisuju posebni uvjeti za uvrštavanje vrijednosnih papira u trgovanje.
U Bosni i Hercegovini imaju 2 berze. Sarajevo i Banjaluka.

344. Ko mora biti član berze?

Članovi berze su brokersko-dilerska društva i ovlašćene banke. Prijem u članstvo berze vrši se na osnovu
podnetog zahteva i dokumentacije propisane aktima berze.
Berza je dužna da primi u članstvo brokersko-dilersko društvo, odnosno ovlašćenu banku ako ispunjavaju
uslove za sticanje svojstva člana berze utvrđene statutom berze.
Berza ne sme povrediti princip ravnopravnosti članova berze.

345. Ko su berzanski posrednici?

Berzanski porsrednici su brokersko-dilerska društva ili banke koja imaju dozvolu Komisije za obavljanje
poslova sa hartijama od vrijednosti u skladu sa ovim zakonom.
Brokerski poslovi su poslovi kupovine i prodaje vrijednosnih papira u svoje ime, a za račun klijenta, uz
naplatu provizije.
Dilerski poslovi su poslovi kupovine i prodaje vrijednosnih papira u svoje ime i za svoj račun radi ostvarivanja
razlike u cijeni.

346. Ko je ovlašten da trguje hartijama od vrijednosti?

Profesionalni posrednici. To su brokeri I dileri.

347. Ko daje dozvolu brokerima i dilerima?

Komisija za hartije od vrijednosti daje dozvole. Dozvola se daje na neodređeno vrijeme.

348. Kojim vrednosnim papirom se u praksi najviše trguje?

Obveznicama.

349. Osim obveznica kojim se još vrijednosnim papirom najviše trguje?

Zapisima. To su dužničke kratkoročne hartije od vrijednosti koje se emituju radi prikupljanja novčanih
sredstava

350. Može li se trgovati izvan berze?

Ne može.

351. Koja je razlika između dilera i brokera?

Diler ima svoje ime i svoj račun a broker u svoje ime za tuđi račun (provizija).

352. Koji je rok da bi se jedan vrijednosni papir smatrao kratkoročnim?

Rok je do jedne godine, preko jedne godine su dugoročne.

353. Ima li kod nas specijalizirana berza?

Kod nas ne postoji specijalizirana berza.

354. Koje pravo daje hartija od vrijednosti imaocu?

Obveznice su dužničke hartije od vrijednosti koje vlasniku daju pravo na naplatu glavnice i kamate, odnosno
drugih prihoda u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji.

Varanti za kupovinu akcija ili obveznica su hartije od vrijednosti koje vlasniku daju pravo na kupovinu akcija,
odnosno obveznica budućih emisija emitenta varanta na odreĎeni dan, odnosno u odreĎenom periodu, po
unaprijed odreĎenoj ili odredivoj cijeni.

XVII
ZAKON O MJENICI

355. Mjenica? Koji su elementi mjenice?

„Mjenica je vrsta papira od vrijednosti kojom se jedno lice obavezuje da će samo izvršiti isplatu određene
sume novca (bezuslovno obećenja) ili kojom izdaje bezuslovni nalog drugom licu da to drugo lice, u
određeno vrijeme i u određenom mjestu, izvrši isplatu mjenične svote ili isplati nekom trećem licu za koje to
ono naredi“ .

Mjenica je sredstvo plaćanja i instrument osiguranja plaćanja.

Elementi mjenice su:
1) oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave, na jeziku na kojem je sastavljena,
2) bezuvjetni uput da se plati odredjena svota novca,
3) ime onoga koji treba platiti (trasat),
4) oznacenje dospjelosti,
5) mjesto gdje se placanje treba obaviti,
6) ime onoga kome se ili po cijoj se naredbi mora platiti (remitent)
7) oznacenje dana i mjesta izdavanja mjenice,
8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant).

356. Protest mjenice?

Protest predstavlja podizanje protesta kod protestnog tela ovlašenog zakonom, protiv lica protiv koga se
protest podiže.
Protest se podiže kod mjesnog nadležnog suda za osobu protiv koje se podize protest.
Kada se podiže protest, mjesno nadležni sud podnosi mjenicu onome protiv koga se potest traži i poziva ga
da izvrši zahtijevanu činidbu.

Protest mora sadrzavati:

1) prijepis protestirane mjenice odnosno protestiranog mjenicnog prijepisa, kao i svih izjava odnosno
napomena na njima; ako se protest podize po mjenici izdanoj na stranom jeziku, onda se mora priloziti i
prijevod mjenice, s ovjerovljenjem onoga koji protest podize;
2) ime ili tvrtku osobe po cijem se zahtjevu i protiv koje se protest podize;
3) potrebu da trazena osoba nije izvrsila cinidbu koja se na temelju mjenice koja se od njega zahtijeva ili da
je protestno tijelo nije moglo naci u njezinom poslovnom uredu ili stanu, ili ako ju je i naslo, da joj iz bilo kojeg
uzroka nije moglo priopciti zahtjev;
4) mjesto, dan, mjesec, godinu i sat kad je, i lokal gdje je, poduzet ili bezuspjesno pokusan protestni
postupak;
5) datum protesta, broj pod kojim je zaveden u registar protesta, sluzbeni potpis protestnog tijela, kao i
pecat.

Kad se na osnovu iste menice zahteva više činidbi, ili kad se ista činidba zahtjeva od više lica, umjesto više
protesta može se podići samo jedan protest.

357. Kada protest nije obvezan?

Kad je podignut protest zbog neakceptiranja, onda nije potrebito mjenicu podnijeti na isplatu niti podici
protest zbog neisplate

358. Aval mjenice?

To je osiguranje mjenice. Isplata mjenice može se za cijelu mjeničnu svotu ili za izvjestan dio osigurati
avalom.
Ovo osiguranje može dati treća osoba ili čak i neko od potpisnika mjenice.
Aval se daje na mjenici ili na alonžu i potpisuje ga avalist.
Za davanje avala dovoljan je potpis na licu mjenice, osim ako je u pitanju potpis trasata ili trasanta.
Avalist je lice koje je garantovalo isplatu mjenice ili njenog jednog dijela. Avalist odgovara onako kako
odgovara onaj za koga garantuje. Ako isplati mjenicu avalist stiče pravo iz mjenice protiv onoga za koga je
inače garantovao.

359. Koja je razlika između mjenice i čeka?

Ček je sredstvo plaćanja a mjenica je i osiguranja i plaćanja.
Razlika između mjenice i čeka su: 
ček je sredsvo plaćanja, mjenica je sredstvo kreditiranja; 
Kod čeka :
1) ne se mora odrediti rok dospjelosti, 
2) glasi na donosioca, 
3) vuče se na banku kao trasata, jer se smatra da ona ima tu pasivnu sposobnost, 
4) ne akceptira se, 
5) nema regresa zbog neakceptiranja,
6) nema protesta; 
7) dospjeva po viđenju, 
8) ne može se umnožavati kao mjenica, 
9) ne može se ni domicilirati (odrediti mjesto naplate). 
10) Trasant mora da raspolaže pokrićem kod tarsata u momentu izdavanja odnosno isplate čeka. Opoziv
čeka može vršiti samo trasant, imalac čeka može da odbije djelimičnu isplatu, ček može da glasi na
donosioca.

360. Akceptiranje mjenice?

Akceptiranje mjenice predstavlja mogućnost kojom imatelj trasirane mjenice, kao i onaj koji je samo drži,
mjenicu može sve do njezine dospjelosti podnijeti na akceptiranje trasatu.
Akcept se piše na samoj mjenici. Izražava se riječima priznajem, prihvaćena, primljena…
Imatelj trasirane mjenice, kao i onaj koji je samo drzi, moze je sve do dospjelosti podnijeti na akceptiranje
trasatu u mjestu njegovog prebivanja.
U svakoj trasiranoj mjenici trasant moze odrediti da se ona podnese na akceptiranje naznacujuci ili ne
naznacujuci za to rok.
Akceptom se trasat obvezuje mjenicu platiti po dospjelosti.
Smatra se da je trasat odbio akceptiranje mjenice ako je napisani akcept precrtao prije nego sto je mjenicu
vratio. Dok se ne dokaze protivno, smatra se da je akcept precrtan prije nego sto je mjenica vracena.

361. Amortizacija mjenice?

Amortizacija mjenice predstavlja mogućnost da se sudu umjesto plaćanja predloži amortizacija (poništenje)
mjenice u slučaju njezinog nestanka.

362. Kako se vrši amortizacija mjenice?

Onaj kome je nestala mjenica može nadležnom sudu mjesta plaćanja predložiti da je amortizira.
U prijedlogu se mora iznijeti glavni sadržaj nestale mjenice i učiniti vjerovatnim da je predlagatelj tu mjenicu
imao ili da mu na temelju nje pripada neko pravo.
Ako sud utvrdi da su podnešeni podaci dovoljni, izdat će oglas, u kojem ce izložiti glavni sadržaj nestale
mjenice s pozivom da je onaj kod koga se nalazi pokaze sudu u roku od 60 dana, jer će je inače sud po
proteku ovog roka, oglasiti poništenom. Ovaj oglas objavit će se u "Službenom glasniku”.
Ako je dan plaćanja već dospio, rok za pokazivanje teče od dana oglasa, a ako dan plaćanja dolazi tek
kasnije, onda od proteka ovog dana.
Ako mjenici po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju rok za podnošenje nije protekao,onda rok za
pokazivanje nestale mjenice teče od posljednjeg dana roka određenog za podnošenje na viđenje.
O ovome oglasu sud će obavijestiti predlagatelja i sve u mjenici imanovane osobe.

363. Šta su to bjanko mjenice?

Bjanko mjenica je mjenica koja se izdaje i pušta u promet, a da nema sve bitne sastojke. Na mjeničnoj
ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena, prazna (bijela, blanko).

Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica, ali privremeno nepotpuna. Prazna mjesta popuniće se kasnije, a
najkasnije kad se prezentira na isplatu. Prema teoriji omisije, svako savjesno treće lice, kao imalac mjenice,
ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. Po pravilu, izdavalac bjanko mjenice i primalac te
nepopunjene isprave već su nešto ugovorili, postoji ugovor koji je van mjeničnog posla, pa će on ili savjesno
treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru
(saglasno npr. ugovoru o potrošačkom kreditu).
U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov, nego potpis
akceptanta (bjanko akcept). Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma, bjanko mjenica, u suštini, nije
punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će postati
punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima.

364. Vrste mjenica? Strane mjenice?

To su:
a. Trasirane i
b. Sopstvene (vlastite) mjenice.

Trasirana mjenica predstavlja bezuslovan nalog da se plati određen iznos novca.

Trasirana menica sadrži:
1) oznaku da je menica, napisano u samom slogu isprave na jeziku na kome je sastavljena,
2) bezuslovan nalog da se plati određeni iznos novca,
3) ime onoga koji treba da plati (trasat),
4) označenje dospelosti,
5) mesto gde plaćanje treba da se izvrši,
6) ime onoga kome se ili po čijoj naredbi se mora platiti (remitent),
7) označenje dana i mesta izdavanja mjenice,
8) potpis onoga koji je izdao mjenicu(trasant).
Sopstvena menica sadrži:
1. oznaku da je mjenica, uneseno u sam slog isprave na jeziku na kome je ona sastavljena.
2. bezuslovno obećanje da će se određeni iznos novca platiti,
3. označenje dospelosti,
4. mesto gde se plaćanje treba izvršiti,
5. ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti,
6. oznaku dana i mesta gde je sopstvena mjenica izdata,
7. potpis onoga koji mjenicu izdaje (izdavalac).

365. Indosiranje mjenice?

Mjenica se prenosi „indosamentom“, koji obezbeđuje brzinu i sigurnost mjeničnog prometa.
Indosamentom se omogućava da menica nije ograničena i da služi samo jednom plaćanju, već se koristi u
izmirenju većeg broja obaveza između različitih subjekata.
Indosament je izjava  imaoca menice kojom on prenosi svoja prava po menici na neko drugo lice.
Lice koje menicu prenosi zove se indosant, a lice na koje se menica prenosi indosatar.

Prvi indosant je uvek remitent. Stičući menično pismeno indosatar postaje poverilac, a indosant se od
poverioca pretvara u dužnika.
Indosament mora biti bezuslovan, delimičan je ništavan, a svaki uslov koji bi bio stavljen smatrao bi se kao
da nije ni napisan.

Izjava imaoca menice se stavlja na poleđini menice ili na alonžu. Termin potiče iz italijanskog jezika „in
dosso“ što znači „na poleđini“.

Postoji više oblika indosamenta:

1. Puni prenos – kod punog meničnog prenosa tačno se naznači lice na koje se vrši prenos (indosatar)
sa datumom i mestom prenosa.
2. Prenos na donosioca – kod prenosa na donosioca, umesto imena indosatara stavlja se reč:
donosiocu.
3. Blanko prenos – kod blanko prenosa kao menični poverilac smatra se svako ko takvu menicu drži,
jer se predpostavlja da se ona na njega presesena od strane indosanta.

366. Šta znači kada se izda mjenica bez protesta?

Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta, radi izbjegavanja
suvišnih troškova. Međutim, imalac mjenice zadržava sva mjenična prava, iako nije podigao protest u
slučajevima u kojima bi, inače, to trebalo da učini. Klauzulu može unijeti trasant, indosant ili avalist. Ako je
upiše trasant, ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako je stavi indosant ili avalist, tada djeluje isključivo
prema njima. Ukoliko bi imalac mjenice, i pored postojanja ove klauzule, podnio mjenicu na protest, nema
pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu, niti od njegovih sljednika. Akceptant i trasant kod
vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.

367. Šta ako nije potpisano vrijeme izdavanja mjenice?

Onda ne vrijedi kao trasirana mjenica.

368. Vlastita mjenica?

Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti
isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). Kod sopstvene mjenice, za razliku od
trasirane, nema naredbe trećem licu (trasatu), nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti
mjeničnu obavezu.

Vlastita mjenica sadrži:

a) oznaku da je mjenica unešena u sam slog isprave ma jeziku na kojem je ona sastavljena,
b) bezuslovno obećanje da će se određena svota novca platiti,
c) oznaku dospjelosti,
d) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti,
e) ime onoga kome se ili prema čijoj se naredbi mora platiti,
f) oznaku dana i mjesta gdje je mjenica izdana,
g) potpis onoga ko mjenicu izdaje

Ako nema barem jednog gore navedenog elementa onda ta isprava ne vrijedi kao vlastita mjenica, osim u
određenim slučajevima.
Na vlastitu mjenicu primjenjuju se odredbe koje vrijede za trasiranu mjenicu: o indosamentu, dospjelosti,
plaćanju, regresu zbog neisplate, intervenciji, prijepisima, protest, zastari…

369. Kako se određuje da mjenica dospjeva?

Dospjelost predstavlja sposobnost naplativosti mjenice.
Mjenica se može izdati: po viđenju, na određeno vrijeme po viđenju, na određeno vrijeme od dana izdavanja,
na određeni da.

Mjenice na kojima je dospjelost drugačije naznačena i mjenice s više dospjelosti su ništavne.

Mjenica po viđenju plativa je čim se podnese. Ona se mora podnijeti u roku od jedne godine od dana
izdavanje. Taj rok trasant može da mijenja, a indosanti mogu skratiti.

Mjenica na određeno vrijeme po viđenju izračunava se, bilo prema danu akcepta, bilo prema danu protesta.
Mjenica koja glasi na jedan ili više mjeseci od dana izdavanja ili od viđenja, dospjeva odgovarajućeg dana u
onom mjesecu kada se treba obaviti isplata.

370. Kakva je mjenica po formi?

Mjenica mora biti pismena.

371. Opšti zastarni rok za mjenicu?

Svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarjevaju za tri godine, računajući od dospjelosti.

372. Da li mjenica ima dvostruko dejstvo?

Mjenica ima dvostruko dejstvo. Ona je sredstvo plaćanja i sredstvo osiguranja naplate

XVIII

ZAKON O ČEKU

373. Šta se uređuje zakonom o čeku?

Ovi zakonom se uređuje se sadržaj, izdavanje čeka i poslovanje čekom.

374. Razlika imeđu čeka i mjenice?

Mjenica je prvenstveno sredstvo kreditiranja, a ček sredstvo plaćanja,
Mjenica može da glasi samo na ime ili po naredbi, a ček i na donosioca,
Kod mjenice trasat može da bude svako lice, dok ček može trasirati samo na banku ili na drugu
organizaciju koja je ovlaštena da vrši platni promet (npr. Poštanska štedionica).

Kod mjenice je važno da pokriće postoji u trenutku dospjelosti, a kod čeka pokriće mora da postoji već u
trenutku izdavanja ( za ček se ne traži akcept),
Dospjelost kod mjenice može biti određena na različite načine, dok ček uvijek dospijeva po viđenju,
Kod čeka se ne vrši akceptiranje,
Ne može da se vrši prepis čeka,
Mjenica se za razliku od čeka ne može opozvati,
Za razliku od mjenice ne može se izdati blanko ček.
Prilikom izdavanja čeka ne plaća se taksa,
Kod mjenice regres može da se vrši prije ili poslije dospjelosti za naplatu, zbog neakceptiranja i zbog
neisplate, a kod čeka regres se vrši samo zbog njegove neisplate o dospjelosti od strane trasata,
Kod čeka postoji samo jedna čekovna tužba tzv. regresna tužba , a kod mjenice postoje glavna i regresna
tužba.

375. Šta je ček?

Ček je sredstvo plaćanja.
Ček je hartija od vrijednosti kojom trasant daje bezuslovan nalog trasatu da po viđenju isplati korisniku
čeka određenu svotu novca iz njegovog pokrića.

376. Obavezan sadržaj čeka?

Ček sadrži:
1. oznaku za ček, napisanu u samom slogu isprave
2. bezuvjetnu uputu da se plati određena svota novca
3. ime onoga koji treba da plati (trasat)
4. mjesto gdje treba platiti
5. oznaku dana i mjesta izdavanja čeka
6. potpis onoga koji je ček izdao (trasant)

377. Rokovi plaćanja čeka?

Ček koji je izdan u našoj zemlji mora se trasatu podnijeti na isplatu i to računajući od dana izdavanja:
1. u roku od 8 dana ako je mjesto izdavanja i plaćanja u našoj zemlji isto mjesto, a u roku od 15 dana ako su
to različita mjesta
2. u roku od dvadeset dana ako je ček izdan u bilo kojoj evropskoj zemlji
3. u roku od 60 dana ako je ček izdan u bilo kojoj zemlji izvan evrope

378. Opšti rok zastare za ček?

Opšti rok zastare je 6 mjeseci.

379. Osobine čeka?

Obaveza iz čeka je bezuslovna,
Ček dospijeva po viđenju,
Isplata se vrši iz transantovog pokrića koje on drži kod trasata.

380. Bitni elementi čeka?

Opšti sastojci čeka ,(klauzula koja se unosi u sam slog isprave, bezuslovan nalog trasanta trasatu da isplati
određenu svotu novca, lice kome se upućuje nalog za isplatu),
Geografski (određivanje mjesta izdavanja)
Personalni ,(potpis trasanta)
Kalendarski (datum izdavanja)
Nebitni elementi čeka:
Unose se u ček radi tačnijeg objašnjenja čekovnih odnosa, ali ne utiču na pravnu valjanost čeka.
Nedopušteni elementi:
Odredbe kojim bi se trasant oslobađao od odgovornosti za isplatu.
 XIX

ZAKON O DRUŠTVIMA ZA OSIGURANJE

381.Šta reguliše ovaj zakon?

Ovaj zakon uređuje način osnivanja, poslovanja, nadzor I prestanak rada društva za osiguranje I filijala koje
obavljaju djelatnost osiguranja u RS I osniva Agenciju za osiguranje RS.

382. Društvo za osiguranje?

Društvo za osiguranje je akcionarsko društvo registrovano u Republici Srpskoj ili društvo za uzajamno
osiguranje rsgistrovano u RS, kao i društvo za osiguranje koje nije iz RS ali obavlja djelatnost osiguranja u
skladu sa odredbama zakona.

383.Djelatnost osiguranja?
Djelatnost osiguranja u Republici Srpskoj mogu obavljati društva za osiguranje, koja su osnovana u obliku
akcionarskih društava ili društava za uzajamno osiguranje. Društva za osiguranje mogu obavljati samo
djelatnost osiguranja.

Djelatnost osiguranja je zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju I reosiguranju, te djelatnost

posrednika I zastupnika u osiguranju.

Djelatnost osiguranja uključuje:

a. neživotno osiguranje,
b. životno osiguranje.

384. Obavezno osiguranje od odgovornosti?

Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti.
Vlasnik ili korisnik vozila koje se u Republici Srpskoj kreće po putevima ili na području koje je dostupno
javnosti obavezan je da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje upotrebom motornog
vozila pričini trećim licima isključujući odgovornost vozara (osiguranje od autoodgovornosti), u skladu sa
odredbama ovog zakona.

Osiguranje od autoodgovornosti pokriva građansku odgovornost, vlasnika, korisnika i bilo kojeg vozača
motornog vozila prema trećim stranama koje imaju zahtjev za odštetu od osiguranika, u skladu sa
odredbama važećeg zakona o obligacionim odnosima.

Osiguravač isplaćuje naknadu za štetu na licima, kao i štetu na imovini ili za njeno uništenje prouzrokovano
u saobraćajnim nezgodama trećim licima za koje je osiguranik po zakonu odgovoran, kao i naknadu
opravdanih troškova koje je osiguranik imao u sudskom ili vansudskom postupku.

385. Ugovor o osiguranju?

Ugovor o osiguranju ili bilo koji drugi dokument koji daje pokriće, zajedno sa ponudom za osiguranje, mora
sadržavati: adresu sjedišta, filijale društva za osiguranje koja daje pokriće, kao i ime i adresu posebnog
predstavnika društva za osiguranje koje pruža usluge osiguranja vrste: “Odgovornost za motorna vozila”,
osim odgovornosti vozara.

Ugovor o osiguranju je zaključen kad ugovarači potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića.

386. Kako se osnivaju osiguravajuća društva?

Osiguravajuće društva mogu osnivati domaće i strane, fizičke i pravne osobe.

Osnivanje društva za osiguranje podliježe izdavanju dozvole za rad, koju izdaje Agencija RS i koja važi na
cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Dozvola za rad se izdaje pod uslovima predviđenim zakonom i u skladu
sa odlukom o vrstama osiguranja, koju donosi Agencija osiguranja RS.
Dozvola za rad daje pravo društvu za osiguranje da obavlja djelatnost osiguranja u Republici Srpskoj i
Federaciji Bosne i Hercegovine prema pravu osnivanja, u skladu sa ovim zakonom. Dozvola za rad se daje
po vrstama osiguranja, za sve ili neke od osiguranih slučajeva obuhvaćenih u toj vrsti, ili za grupu vrsta
osiguranja.

U pogledu djelatnosti navedenih u odluci Agencije RS o vrstama osiguranja, Agencija RS će ograničiti

dozvolu na vrste osiguranja za koje se društvo za osiguranje registruje i za koje je obezbijedilo potrebna
osnivačka sredstva.

Društvo za osiguranje koje nema sjedište u Bosni i Hercegovini može dobiti dozvolu za rad filijale u Republici
Srpskoj pod uslovima predviđenim u zakonu.

387. Ko utvrđuje iznose osiguranih suma?

Agencija RS donosi odluku kojom se reguliše najmanji iznos na koji se može ugovoriti osigurana suma po
osiguranom slučaju.

388. Šta je polica osiguranja?

Polica je pisana isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju.
389. Koji su poslovi osiguranja?
Poslovi osiguranja su poslovi zaključenja ugovora osiguranja i reosiguranja i obrada zahtjeva za naknadu
koji proiziđu iz tih ugovora.

390. Šta je premija osiguranja?

Premija osiguranja je cijena rizika, odnosno osiguranja koju osiguranik plaća osiguravatelju za zaključeno
osiguranje.

391. Zaštitni fond RS?

Zaštitni fond RS je pravna osoba sa sjedištem u Banja Luci, koja je osnovana Zakonom o obveznom
osiguranju od odgovornosti motornih vozila i ostalim obveznim osiguranjima od odgovornosti, s ciljem da
pokriva štete koje pretrpe žrtve saobraćajnih nezgoda koje ne mogu biti nadoknađene sistemom obveznog
osiguranja od autoodgovornosti.

392. Svrha, nadležnost, ciljevi Agencije za osiguranje RS?

Agencija za osiguranje Republike Srpske ima regulatornu i nadzornu funkciju u cilju zaštite lica koja imaju
pravo na osiguravajuće pokriće i naknadu iz osiguranja kao i dobrobit industrije osiguranja.

Nadležnost Agencije za osiguranje RS je:

- donosi podzakonske propise (pravilnike, uputstva, naredbe i odluke),
- analizira postojeću podzakonsku regulativu, u cilju njenog poboljšanja, a u skladu sa promjenama
zakonskog okvira i tržišnih okolnosti,
- donosi pojedinačne akte (rješenja i zaključke), kojim izdaje i oduzima dozvole za rad, daje i oduzima
ovlašćenja, vrši upis i brisanje iz registara koje vodi Agencija, primjenjuje propisane mjere nadzora i izdaje ili
oduzima ostala ovlašćenja i saglasnosti,
- učestvuje u izradi transpozicionih i korelacionih tabela u odnosu na direktive EU u oblasti osiguranja, u
saradnji sa drugim nadležnim organima,
- vrši samoprocjenu usklađenosti domaće regulative sa ICP principima koje je izdalo Međunarodno
udruženje supervizora u osiguranju (IAIS).

393. Nadzor Agencije nad društvima osiguranja?

U nadzoru nad društvom za osiguranje, Agencija RS donosi rješenje kojim društvu za osiguranje:
- nalaže otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti,
- nalaže mjeru zabrane isplate dividend,
- nalaže poduzimanje dodatnih mjera,
- oduzima dozvolu za rad.
Agencija RS idaje prekršajni nalog, ili podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u slučajevima
predviđenim ovim zakonom.

XX

ZAKON O OBAVEZNIM OSIGURANJIMA U SAOBRAĆAJU

394. Šta se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom se uređuje obvezna osiguranja u saobraćaju u Republici Srpskoj I vrste obveznog osiguranja.
Obvezna osiguranja u saobraćaju su:
a) osiguranje putnika u javnom prevozu od posljedica nesretnog slučaja, osim putnika u vazdušnom prometu
b) osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu prourokovanu trećim licima (autoodgovornost)
c) osiguranje vlasnika aviona od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim osobama I putnicima i
d) osiguranje vlasnika plovila na motorni pogo nod odgovornosti za štetu prourokovanu trećim osobama
395. Osiguranje putnika u javnom prevozu od posljedica nesretnog slučaja?
Osiguranje putnika u javnom prevozu od posljedica nesrtenog slučaja je obvezno osiguranje.
Vlasnik prevoznog sredstva koje se koristi za javni prevoz putnika dužan je zaključiti ugovor o osiguranju
putnika od posljedica nesretnog slučaja, osim za putnike u zračnom saobraćaju.
Ugovor su dužni zaključiti vlasnici:
a) autobusa za vršenje gradskog, prigradskog, republičkog, međuentitetskog i međunarodnog prevoza,
b)taksi vozila,
c) rentakar vozila,
d) šinska vozila
e) plovila na motorni pogon
 XXI

ZAKON O UNUTRAŠNJOJ TRGOVINI

396. Šta se uređuje ovim zakonima?

Ovim zakonom uređuju se: uslovi za obavljanje trgovine i oblici trgovine, uslovi za obavljanje trgovinskih
usluga, način obrazovanja cijena, trgovačka evidencija, narušavanje konkurencije, zabrana ograničavanja
tržišta, privremene mjere ograničenja tržišta, nadzor, kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za
obavljanje trgovine na teritoriji Republike Srpske.

397. Šta se smatra trgovinom?

Pod trgovinom u smislu ovog zakona smatraju se kupovina i prodaja robe i obavljanje trgovinskih usluga na
tržištu Republike Srpske.
398. Ko se može baviti trgovinom?
Trgovinom se mogu baviti privredna društva i fizička lica (preduzetnici) koja su registrovana za obavljanje te
djelatnosti.

399. Vrste trgovina?

Trgovina se obavlja kao:
a) trgovina na veliko,
b) trgovina na malo,
v) pružanje trgovinskih usluga.
Posebni načini trgovine su:
a) trgovina javnim nadmetanjem (licitacije, aukcije),
b) trgovina na robnim berzama,
v) trgovina na otkupnim stanicama ili otkupnim mjestima i porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima,
g) trgovina ličnim nuđenjem ("prodaja na pragu", "prodaja od vrata do vrata"),
d) trgovina na pijacama, tržnicama na veliko, sajmovima i drugim privremenim i povremenim izložbama,
đ) prodaja na daljinu-daljinska trgovina.

400. Uslovi za obavljanje trgovine?

Za rad trgovine moraju biti obezbijeđeni poslovni prostor, uređaji i oprema.
Trgovac organizovan kao privredno društvo može da otpočne obavljanje djelatnosti, da obavlja djelatnosti i
da mijenja uslove njenog obavljanja kada se kod registarskog suda registruje za obavljanje trgovinske
djelatnosti.

401. Registracija trgovine?

Trgovac organizovan kao privredno društvo može da otpočne obavljanje djelatnosti, da obavlja djelatnosti i
da mijenja uslove njenog obavljanja kada se kod registarskog suda registruje za obavljanje trgovinske
djelatnosti u skladu sa zakonom koji uređuje registraciju poslovnih subjekata, osim ukoliko ovim zakonom
nije drugačije propisano.

402. Trgovina na veliko i malo?

Trgovina na veliko je skup svih poslovnih aktivnosti u vezi sa prodajom robe ili usluga licima koja kupuju radi
dalje prodaje ili korišćenja u poslovne svrhe.
Trgovinom na veliko, u smislu ovog zakona, smatra se i kupovina i prodaja na stranom tržištu.
Trgovina na veliko obavlja se u posebnim prodajnim prostorijama, skladištima ili u stovarištima i na drugim
mjestima koja ispunjavaju uslove propisane za trgovinu na veliko.

Trgovina na malo je prodaja robe krajnjim potrošačima radi zadovoljavanja njihovih ličnih i porodičnih
potreba ili potreba domaćinstva.Trgovina na malo se obavlja u prodajnom objektu ili na drugom prodajnom
mjestu koje ispunjava propisane uslove iz člana 5. ovog zakona.Prodajni objekti u kojima se obavlja trgovina
na malo su: prodavnice, samoposluge, dragstori, diskontne prodavnice, butici, robne kuće, kiosci, pokretne
prodavnice, benzinske pumpne stanice, skladišta i stovarišta.Ostala prodajna mjesta u kojima se obavlja
trgovina na malo su: automati, rashladne vitrine, prodaja na pokretnom stolu (stalku ili sličnom
improvizovanom objektu), stočne pijace, tržnice na malo, porodična poljoprivredna gazdinstva, sajmovi,
vašari,Trgovina na malo je i diskontna prodaja krajnjim potrošačima.

403. Savjet za trgovinu Republike Srpske? Ko ih imenuje?

Savjet za trgovinu je savjetodavno tijelo za potrebe unapređenja razvoja mtrgovine Republike Srpske. Savjet
imenuje Vlada Republike Srpske.
Savjet obavlja sledeće poslove:
a) praćenje razvoja I analiza dostignutog nivoa razvijenosti trgovine Republike Srpske,
b) praćenje odnosa razvoja trgovine I zaštite životne sredine,
c) praćenje provođenja smjernica I Akcionog plana Strategije razvoja RS za određeni period
d) doprinos brendiranju RS I njenih domaćih proizvoda,
e) daje prijedloge za razvoj naučno-istraživačkog rada iz oblasti trgovine…

404. Gdje se obavlja trgovina na veliko?

Trgovina na veliko obavlja se u posebnim prodajnim prostorijama, skladištima ili u stovarištima i na drugim
mjestima koja ispunjavaju uslove propisane za trgovinu na veliko.

405. Šta su trgovačke usluge?

Trgovinske usluge su djelatnosti kojima se uz naknadu podstiče obavljanje razmjene robe od prizvođača do
krajnjeg potrošača.
Trgovinske usluge su: posredničke, zastupničke, komisione, franšizing, usluge uskladištenja, otpremanje i
dopremanje robe, transport i špedicija, kontrola kvaliteta i kvantiteta robe, marketing, usluge iznajmljivanja
nosača zvuka i slike, usluge tržnica na veliko, usluge tržnica na malo, berzanske usluge, trgovinski centar,
stočna pijaca, vašar i sajam.

406. Nelojalna konkurencija prema Zakonu o trgovini?

Nelojalna konkurencija je radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili se
može nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom privrednom društvu ili potrošaču.

Pod nelojalnom konkurencijom podrazumijeva se naročito:

- reklamiranje, oglašavanje ili nuđenje robe navođenjem podataka ili upotrebom izraza kojim se stvara ili se
može stvarati zabuna na tržištu
- davanje podataka o drugom trgovcu koji mogu biti štetni po ugled ili poslovanje tog trgovca,
- prodaja robe sa oznakom ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zabunu u pogledu porijekla, načina
proizvodnje, količine, kvaliteta i drugih svojstava robe,
- prikrivanja mana robe, isticanje nepostojećih kvaliteta, davanje netačnih podataka ili dovođenje na drugi
način kupca u zabludu,
- preduzimanje radnji usmjerenih na raskidanje poslovnog odnosa između drugih trgovaca ili radi
sprečavanja, odnosno otežavanja zasnivanja takvog poslovnog odnosa,
- neovlašćena upotreba tuđeg imena, firme, žiga, oznake ili drugog spoljnog obilježja ako se tim stvara ili
može stvoriti zabuna na tržištu,
- davanje ovlašćenja drugom trgovcu da može koristiti njegova vanjska obilježja ako se time stvara ili može
stvoriti zabuna na tržištu,
- neovlašćeno korišćenje usluga trgovačkog putnika, trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog
preduzeća.