Poglavlje 1

Integracija funkcije kompleksne

promjenljive

1.1 Integral funkcije kompleksne promjenljive

Neka je l ⊂ C kriva. Njen luk se može zadati na sljedeći način:
l : g(t) = x(t) + iy(t), t ∈ [α, β] ,
gdje su x(t), y(t) neprekidne funkcije na [α, β] i g(α) = x(α) + iy(α) = a
početna tačka i g(β) = x(β) + iy(β) = b krajnja tačka. Za krivu l kažemo da
je glatka kriva ako postoji g 0 (t) i ako je funkcija g 0 (t) neprekidna na (α, β),
to jest funkcije x0 (t) i y 0 (t) su neprekidne na (α, β). Orijentacija luka krive l
je takva da je a = g(α) početna tačka luka i b = g(β) je krajnja tačka luka
krive.
Neka je f (z) = u(x, y)+iv(x, y) jednoznačna funkcija u oblasti G kompleksne
ravni i neka je l ⊂ G glatka orijentisana kriva, čija je početna tačka a i krajnja
tačka b. Podijelimo luk l na n dijelova tačkama a = z0 , z1 , z2 , ..., zn = b. Neka
za proizvoljno k ∈ {1, 2, ..., n} tačka ξk = αk + iβk tačka koja pripada luku
odredenom tačkama zk−1 i zk . Formirajmo sumu:
n
X n
X n
X
σn = f (ξk )(zk −zk−1 ) = (u(ξk )∆xk −v(ξk )∆yk )+i (v(ξk )∆xk +u(ξk )∆yk ) ,
k=1 k=1 k=1

gdje je zk − zk−1 = ∆zk = ∆xk + i∆yk , (k = 1, 2, ..., n).

Definicija 1.1. Za kompleksan broj I kažemo da je integral funkcije f (z)
po luku l od tačke a do tačke b, ako za svako ε > 0 postoji δ = δ(ε) > 0 tako
da, nezavisno od izbora tačaka ξk , čim je maxk |zk − zk−1 | < δ(ε), vrijedi:
|I − σn | < ε .

1
 Z b Z
U tom slučaju broj I označavamo sa I = (l) f (z)dz ili I = f (z)dz.
a l

Na osnovu formiranja integralne sume iz prethodne definicije jasno je da

je
Z Z Z Z
f (z)dz = (u + iv)(dx + idy) = (udx − vdy) + i (vdx + udy) .
l l l l

Dakle, računanje integrala funkcije kompleksne promjenljive svodi se na

računanje linijskih integrala druge vrste po krivoj l. Ako je kriva l zadana
parametarski 
x = x(t)
l= ,α ≤ t ≤ β
y = y(t)
onda je
Z Z β
f (z)dz = [u(x(t), y(t))x0 (t) − v(x(t), y(t))y 0 (t)] dt
l α
Z β
+ i [v(x(t), y(t))x0 (t) + u(x(t), y(t))y 0 (t)] dt .
α
Z
dz
Primjer 1.2. Izračunati integral , ako je l : |z − z0 | = r.
l z − z0
Uvedemo li smjenu z − z0 = reit , t ∈ [0, 2π], opisat ćemo tačke linije l duž
koje se vrši integracija. Kako je dz = rieit dt, to je
Z 2π Z 2π
rieit dt
Z
dz
= =i dt = 2πi .
l z − z0 0 reit 0

Imajući u vidu osobine krivolinijskog integrala druge vrste, lahko za-

ključujemo da za integral funkcije kompleksne promjenljive vrijedi:
Z b Z a
1. (l) f (z)dz = −(l) f (z)dz
a b
Z Z Z
2. [c1 f1 (z) + c2 f2 (z)] dz = c1 f1 (z)dz +c2 f2 (z)dz, c1 , c2 ∈ C, to jest
l l l

Z n
! n Z
X X
ck fk (z) dz = ck fk (z)dz , ck ∈ C
l k=1 k=1 l

Z Z Z
3. f (z)dz = f (z)dz + f (z)dz, gdje je l = l1 ∪ l2 , l1◦ ∩ l2◦ = ∅.
l l1 l2

2
 Z  Z
 
4.  f (z)dz  ≤ |f (z)|ds, gdje je ds diferencijal dužine luka krive l.

l l

Definišimo neke pojmove koje ćemo u nastavku izlaganja često koristiti.

Definicija 1.3. Kriva odredena sa x = x(t) i y = y(t), to jest z = z(t) =
x(t)+iy(t) gdje su x i y neprekidne funkcije realne promjenljive t na segmentu
[a, b], nazivamo neprekidnom krivom.
Neprekidna kriva se može sastojati i samo od jedne tačke.
Definicija 1.4. Neprekidna kriva z = z(t), t ∈ [a, b], je Jordanova kriva ili
prosta kriva ako različitim vrijednostima t1 , t2 ∈ [a, b] parametra t odgovaraju
različite tačke z(t1 ) i z(t2 ) sa posmatrane krive.
Jordanova kriva se ne može svesti na jednu tačku. Ona nema višestrukih
tačaka.
Definicija 1.5. Neprekidna kriva z = z(t), t ∈ [a, b], koja se od Jordanove
krive razlikuje samo u tome što je z(a) = z(b) naziva se zatvorena Jordanova
kriva. Jordanovu krivu nazivamo glatkom ako su izvodi x0 i y 0 neprekidne
funkcije na [a, b] i ako je na tom segmentu x0 (t)2 + y 0 (t)2 > 0.
Jordanova kriva je dio po dio glatka ako se sastoji od konačnog broja glatkih
krivih spojenih kraj sa krajem. Glatku krivu ili dio po dio glatku krivu
nazivamo konturom ili putanjom.
Definicija 1.6. Otvorenim skupom tačaka u C nazivamo oblast ili područje
ako se bilo koje dvije njegove tačke mogu spojiti Jordanovom krivom koja
se sastoji samo od tačaka stoga skupa. Kada se oblasti pridruže sve njene
rubne tačke dobijamo zatvorenu oblast.
Uobičajeno da je oblast označavamo sa G ili D, a zatvorenu oblast sa G
ili sa D. Granicu (rub) oblasti G označavamo sa ∂G ili rubG.
Teorem 1.7. Zatvorena Jordanova kriva Γ dijeli ravan na dvije otvorene
oblasti i ona je njihova zajednička granica. Jedna od ovih oblasti je ograničena
i nazivamo je unutrašnja u odnosu na datu krivu (intΓ), a druga je neo-
graničena i nazivamo je spoljašnjom oblasti u odnosu na datu krivu (extΓ),
to jest vrijedi z-ravan jednaka

Γ ∪ intΓ ∪ extΓ .

Definicija 1.8. Oblast G je jednostruko (prosto) povezana u konačnoj z-

ravni ako za svaku zatvorenu Jordanovu krivu Γ ⊂ G vrijedi da je intΓ ⊂ G.
Ostale oblasti su višetruko povezane.

3
 Neka se granica jedne oblasti sastoji iz jedne ili više zatvorenih Jorda-
novih krivih. Pod pozitivnim obilaženjem granice oblasti podrazumijevamo
obilaženje pri kojem oblast ostaje s lijeve strane. Za oblast G u proširenoj
z-ravni reći ćemo da je jednostruko povezana ako ili za svaku Jordanovu
krivu Γ ⊂ G vrijedi intΓ ⊂ G ili za svaku zatvorenu JOrdanovu krivu Γ ⊂ G
vrijedi extΓ ⊂ G. Oblast jednostruko povezana u konačnoj z-ravni ostaje
jednostruko povezana i u proširenoj z-ravni. Obrnuto, u opštem slučaju ne
vrijedi.
Sljedeći teorem poznat je kao Cauchyjev teorem o integralu regu-
larne funkcije.
Teorem 1.9. Neka je G jednostruko povezana oblast i neka je f (z) regularna
funkcija koja ima neprekidan izvod u oblasti G. Tada je za svaku zatvorenu
glatku krivu l koja leži u G
Z
f (z)dz = 0 .
l

Dokaz. Kako je funkcija f (z) = u(x, y) + iv(x, y) regularna funkcija koja ima
neprekidan izvod u oblasti G, to su i funkcije u(x, y) i v(x, y) neprekidne u
G, odnosno parcijalni izvodi funkcija u(x, y) i v(x, y) su neprekidne funkcije
na G, te su ispunjeni uvjeti za primjenu Greenove formule na krivolinijske
integrale pomoću kojih računamo integral funkcije f (z). Greenova formula
data je sa
I Z Z  
∂Q(x, y) ∂P (x, y)
P (x, y)dx + Q(x, y)dy = − dxdy ,
l+ D ∂x ∂y
gdje je rubD = l. Dakle,
Z I I
f (z)dz = udx − vdy + i udy + vdx
l Zl+Z  l+
 Z Z  
∂v ∂u ∂u ∂v
= − − dxdy + i − dxdy ,
D ∂x ∂y D ∂x ∂y
pri čemu je l+ pozitivno orijentisana kriva, što znači da se integracija vrši
u smjeru pri kome tačke oblasti D uvijek ostaju s lijeve strane u odnosu na
kretanje po krivoj, dok je D oblast čiji je rub kriva l. Kako zbog regularnosti
funkcije f (z) za funkcije u i v vrijede Cauchy-Riemmanove jednakosti,
∂u ∂v
=
∂x ∂y
∂u ∂v
= − .
∂y ∂x
I
zaključujemo da je f (z)dz = 0, čime je teorem dokazan.
l+

4
 Sljedeći teorem je poopštenje Cauchyjevog teorema o integralu regularne
funkcije.
Teorem 1.10. Neka je G jednostruko povezana oblast i γ njen glatki rub.
Ako je funkcija f (z) neprekidna u zatvorenoj oblasti G = G ∪ γ i regularna
u oblasti G, onda je I
f (z)dz = 0 .
γ+

Navedeni popšteni teorem vrijedi i u slučaju višestruko povezane oblasti

G.
Posljedica 1.11. Ako je f (z) regularna funkcija u jednostruko povezanoj
oblasti G, onda je
Z b Z b
(l1 ) f (z)dz = (l2 ) f (z)dz , (l1 , l2 ⊂ G) .
a a

Dokaz. Neka je l = l1 ∪ l2 . Tada je l zatvorena

I kriva u oblasti G. Kako je
f (z) regularna funkcija u oblasti G, to je f (z)dz = 0. S druge strane je
l+
I Z b Z a
f (z)dz = (l1 ) f (z)dz + (l2 ) f (z)dz ,
l+ a b

pa je Z b Z a Z b
(l1 ) f (z)dz = −(l2 ) f (z)dz = (l2 ) f (z)dz .
a b a

Sljedeći teorem daje nam formulu za izračunavanje integrala kompleksne

funkcije koja je poznata kao Osnovna Cauchyjeva integralna formula.
Teorem 1.12. Neka je oblast G ograničena po dijelovima glatkom krivom γ
i neka je funkcija f (z) regularna u oblasti G i neprekidna u zatvorenoj oblasti
G = G ∪ γ. Tada za bilo koju unutrašnju tačku a oblasti G vrijedi:
I
1 f (z)
f (a) = dz . (1.1)
2πi γ + z − a

Dokaz. Neka je kr ⊂ G kružnica poluprečnika r sa centrom u a ∈ G, ali tako

da krug čija je granica kr čitav leži u G. Označimo sa D oblast koja se dobije
kada se iz oblasti G odstrani krug čiji je rub kr , dakle oblast G \ Kr = D.
1 f (z)
Sada, lahko uočavamo, da je funkcija neprekidna na oblasti D i
2πi z − a

5
regularna unutar oblasti D. Na osnovu Cauchyjevog teorema o integralu
regularne funkcije zaključujemo da vrijedi
I
1 f (z)
dz = 0 ,
2πi (γ∪kr )+ z − a

odnosno, I I
1 f (z) 1 f (z)
dz = dz . (1.2)
2πi γ+ z−a 2πi kr+ z−a
Izračunajmo integral na desnoj strani jednakosti 1.2.

f (z) − f (a)
I I I
1 f (z) 1 1 f (a)
dz = dz + dz .
2πi kr+ z − a 2πi kr+ z−a 2πi kr+ z − a

Na osnovu Primjera 1.2 dobijamo

f (z) − f (a)
I I
1 f (z) 1
dz = dz + f (a) . (1.3)
2πi kr+ z − a 2πi kr+ z−a

Kako je funkcija f (z) neprekidna na G to je ona neprekidna unutar i na rubu

kruga ograničenog sa kr . Zbog toga za svako ε > 0 može se odrediti takvo
r(ε) > 0 da za |z − a| ≤ r vrijedi

|f (z) − f (a)| < ε .

Dakle, za dovoljno malo r > 0 gornja nejednakost vrijedi za svako z ∈ kr , pa

je  
− |f (z) − f (a)|
I I
 1 f (z) f (a)  1
 dz  ≤
 ds
 2πi +
kr z−a 2π Ikr
+ |z − a|
ε ds ε
≤ = 2πe = ε .
2π kr+ r 2πr
Kako je ε > 0 po volji mali broj to iz posljednje procjene zaključujemo da je

f (z) − f (a)
I
1
lim dz = 0 . (1.4)
r→0 2πi k+
r
z−a

Dakle, na osnovu jednakosti 1.2 i 1.3 direktno dobijamo osnovnu Cauchyjevu

integralnu formulu 1.1.
Primijetimo da osnovna Cauchyjeva integralna formula vrijedi i u slučaju
višestruko povezane oblasti G.

6
Posljedica 1.13. Specijalno, ako je γ kružnica poluprečnika ρ sa centrom u
tački a, dobijamo:

f (a + ρeit ) it
I I I
1 f (z) 1 1
f (a) = dz = it
iρe dt = f (a+ρeit )dt .
2πi Kρ z − a
+ 2πi Kρ
+ ρe 2π Kρ+

Sljedeći teorem daje nam poopštenje Cauchyjeve integralne formule.

Teorem 1.14. Neka je oblast G ograničena po dijelovima glatkim rubom γ i

neka je funkcija f (z) regularna u oblasti G i neprekidna u zatvorenoj oblasti
G = G ∪ γ. Tada funkcija f (z) u svakoj unutrašnjoj tački a oblasti G ima
izvod f (n) (a) i vrijedi formula
I
(n) n! f (z)
f (a) = dz , n = 0, 1, 2....
2πi γ + (z − a)n+1

1.2 Primitivna funkcija

Definicija 1.15. Primitvna funkcija funkcije f (z) u oblasti D ⊆ C jeste
funkcija F (z) takva da je
F 0 (z) = f (z)
za svaku tačku z ∈ D.

Ako je F (z) primitivna funkcija funkcije f (z), onda je F (z) + C, C ∈ C,

primitivna funkcija funkcije f (z), jer je

(F (z) + C)0 = F 0 (z) + C 0 = F 0 (z) = f (z) .

Obratno, ako su F1 (z) i F2 (z) primitivne funkcije funkcije f (z) u oblasti D,

onda je F1 (z) − F2 (z) = C. Zaista, označimo li sa

F (z) = F1 (z) − F2 (z) = u(x, y) + iv(x, y) ,

imamo da je

F 0 (z) = F10 (z) − F20 (z) = f (z) − f (z) = 0, z ∈ D .

Dakle,
∂u ∂v
F 0 (z) = +i =0,
∂x ∂x
∂v ∂u
F 0 (z) = −i =0,
∂y ∂y

7
pa je
∂u ∂u ∂v ∂v
= = = =0.
∂x ∂y ∂x ∂y
Dakle, u(x, y) = C1 , v(x, y) = C2 , pa je F (z) = u(x, y) + iv(x, y) = C1 + iC2 ,
C1 , C2 ∈ R.
Rz
Teorem 1.16. Neka je Φ(z) = z0 f (t)dt dobro definisana funkcija na oblasti
Rz
G, to jest neka integral z0 f (t)dt zavisi samo od krajnjih tačaka krive inte-
gracije koja cijela leži u G. Tada je Φ(z) neprekidna funkcija u G.

Teorem 1.17. Neka je f (z) neprekidna funkcija u oblasti G i neka integral

funkcije f (z) zavisi samo od krajnjih
Rz tačaka krive integracije koja cijela leži
u G. Tada je funkcija Φ(z) = z0 f (t)dt regularna u oblasti G i vrijedi

Φ0 (z) = f (z) .

Dokaz. Neka je z ∈ G proizvoljna tačka i neka je ∆z takvo da je z + ∆z ∈ G.

Tada je
Z z+∆z Z z 
Φ(z + ∆z) − Φ(z) 1
− f (z) = f (t)dt − f (t)dt − f (z)
∆z ∆z  z0 z0
Z z Z z+∆z Z z 
1
= f (t)dt + f (t)dt − f (t)dt − f (z)
∆z z 0 z z 0
Z z+∆z
1
= f (t)dt − f (z)
∆z Zz
z+∆z
f (z) z+∆z
Z
1
= f (t)dt − dt
∆z Zz ∆z z
z+∆z
1
= (f (t) − f (z))dt .
∆z z

Kako je funkcija f (z) neprekidna u oblasti D, to za svako ε > 0 možemo

odrediti δ(ε) > 0 tako da je |f (t) − f (z)| < ε, čim je |t − z| < δ(ε). Sada je
 
 Φ(z + ∆z) − Φ(z)
 ≤ ε |∆z| = ε .

 − f (z)
 ∆z  ∆z

Dakle,
Φ(z + ∆z) − Φ(z)
lim − f (z) = 0 ,
∆z→0 ∆z
odnosno, Φ0 (z) = f (z), čime je teorem dokazan.

8
 Primijetimo da prethodni teorem izražava činjenicu da je funkcija Φ(z)
primitivna funkcija funkcije f (z). Prema tome, vrijedi
Z z
Φ(z) = f (t)dt = F (z) + C ,
z0

pri čemu je F (z) proizvoljna primitivna funkcija funkcije f (z). Stavimo li da

je z = z0 , dobijamo da je 0 = F (z0 ) + C, odnosno C = −F (z0 ). Dakle,
Z z
Φ(z) = f (t)dt = F (z) − F (z0 ) .
z0

Posljednja formula poznata je kao Newton-Leibnitzova formula.

Sljedeći teorem poznat je kao teorem Morera i igra vrlo značajnu ulogu u
kompleksnoj analizi.
Teorem 1.18. Ako je funkcija f (z) neprekidna u jednostruko povezanoj
oblasti G i ako integral funkcije f (z) po ma kojoj zatvorenoj krivoj γ ∈ G
ima vrijednost nula, onda je f (z) regularna funkcija u oblasti G.
Dokaz. Pretpostavka teorema da je integral funkcije f (z) po svakoj zatvore-
noj krivoj γ ∈ G jednak nuli, ima za posljedicu da integral funkcije f (z) ne
zavisi od krive integracije nego samo od krajnjih tačaka. Na osnovu Teorema
1.17 zaključujemo da je funkcija Φ(z) regularna i da je Φ0 (z) = f (z). Dakle,
funkcija Φ(z) je regularna u oblasti G i zadovoljava sve uslove teorema koju
zovemo poopštena Cauchyjeva integralna formula. Prema toj teoremi postoji
Φ(n) (z) u G za n = 0, 1, 2, ... Samim tim je Φ00 (z) = f 0 (z) , (z ∈ G). Dakle,
f (z) je regularna funkcija kao posljedica navedenog teorema o poopštenoj
Cauchyjevoj integralnoj formuli.
Smjena promjenljivih u integralu funkcije kompleksne promjenljive vrši
se formalno na isti način kao i kod funkcija realne promjenljive. Ako je
w = f (z) regularna funkcija u oblasti G, koa krivu l ⊂ G preslikava na krivu
l0 ⊂ f (G), onda za ma koju funkciju ϕ(w) neprekidnu na l0 vrijedi:
Z Z
ϕ(w)dw = ϕ[f (z)]f 0 (z)dz .
l0 l

Slično, kao kod integrala funkcija realne promjenljive, može se primijeniti

metoda parcijalne integracije. Ako su funkcije f (z) i g(z) regualrne u nekoj
jednostruko povezanoj oblasti G koja sadrži krivu l, tada iz
(f (z)g(z))0 = f 0 (z)g(z) + f (z)g 0 (z)
slijedi Z Z Z
0 0
f (z)g (z)dz = (f (z)g(z)) dz − f 0 (z)g(z)dz .
l l l

9
 I 1
ez
Primjer 1.19. Integral I = dz možemo riješiti smjenom z =
|z|=3 (2 − z)z
1 1
, to jest dz = − 2 dw. Nakon uvodenja smjene dobijamo
w w
ew
I
I=− dw = 0 ,
|w|= 13 2w − 1

ew
s obzirom da je funkcija ϕ(w) = regularna u oblasti koju ograničava
2w − 1
1
kružnica |w| = .
3
Sljedeći teorem poznat kao Liouvilleov teorem govori o još jednoj osobini
regularnih funkcija.

Teorem 1.20. Ograničena funkcija f (z) koja je regularna u cijeloj komplek-

snoj ravni je konstanta.

Dokaz. Neka je z proizvoljna tačka kompleksne ravni i γr kružnica sa centrom

u z poluprečnika r. Tada je na osnovu poopštene Cauchyjeve integralne
formule I
0 1 f (t)
f (z) = dt .
2πi γr (t − z)2
+

Dakle,
|f (t)|
I
0 1
|f (z)| ≤ ds
2π γIr |t − z|2
+

M M
≤ 2
ds = ,
2πr γr+ r
H
gdje je γr+ ds = 2rπ. Kako r može biti po volji veliki broj, to zaključujemo
da je f 0 (z) = 0, to jest da je f (z) = const., čime je teorem dokazan.
Interesantno je primijetiti da u skupu kompleksnih brojeva, funkcija f (z) =
cos z nije ograničena. Naime, ako bimo pretpostavili njenu ograničenost, na
osnovu Liouvilleovog teorema bismo zaključili da je cos z = const, što na-
ravno nije slučaj, jer za z = x dobijamo realnu funkciju cos x koja nije
konstanta, alije u skupu realnih brojeva ograničena.

10