ESEJ O DJELU “SARAJEVO” IZETA

B. AMAR
SARAJLIĆA

„ Emotivni odnos pjesnika prema Sarajevu „

U ovom djelu pjesnik pokazuje sopstvenu emotivnu povezanost sa gradom Sarajevom. Nastojati
ću da predstojeći rad bude formiran na objektivan način.

Pjesnik u uvodnom dijelu spominje, odnosno uspoređuje sudbu Nedjeljka Čabrinovića, jednog
od sarajevskih atentatora 1914.
„ Dosadna duga Sarajevska kiša
Kako li je bilo Čabrinoviću bez nje u tamnici! „
Na ovaj način, kroz domišljatu analogiju pjesnik povezuje atmosferu Sarajeva sa historijskom
važnosti istog.

Dalje u tekstu, naglašuje se poštovanje i ljubav koju pjesnik ima prema Sarajevu, konkretno u
stihovima:
„ Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena
Pa šta! Zar zbog toga manje ću te voljeti
i mučiti manje kroz stradanja? „
„ Uostalom, možda ovo i nije grad u kome ću umrijeti,
Ali u svakom slučaju on je zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg mene .. „

Pjesnik također indirektno spominje sreću i zadovoljstvo koju mu pruža Sarajevo kao grad,
poredeći svoju poziciju sa poznatim piscima iz prošlosti:
„ U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav,
A Jevtušenko sigurno negdje u Gruziji .. „
U ovim stihovima značenje nosi prošlost pisca kojeg spominje, Jesenjin je počinio samoubistvo
bivajući neshvaćen od strane sugrađana i prijatelja.
„ U Parizu kako da zovnem hitnu pomoć
Kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona? „
 ESEJ O DJELU “SARAJEVO” IZETA
B. AMAR
SARAJLIĆA

Fransoa Vijon je proveo život kao kriminalac, te je kasnije pisao o svojim poduhvatima sve do
sopstvene smrti vješanjem.

Na kraju, pjesnik još više naglašava ljubav koju ima prema Sarajevu i sugrađanima, te daje
odličan zaključak:
„ Jer ovo je grad u kome možda i nisam najsrećniji,
Ali u kome i kiša kad pada nije prosto kiša „