„Sreća“

Već par godina lutam,

tražim sebi neku sreću,
neki kutak zatvoren od pogleda
-bez zavisti i želje za nečim boljim.

Tad ušla si u život moj,

spretno i tiho kao labud u letu,
otvorila si najzad moje oči,
novu perspektivu u ovom malom svijetu.

Bog mi nije dao dugo,

da pronađenu sreću svojom zovem,
oduze te kao djelić moje duše,
ostavila si mi samo snove ..

Još se potištenog glasa tvog sjećam,

i tvojih suza, kristalnih u noći,
naposljetku kada priznao sam ti,
da je zadnji put da ću ti doći.

I postajem sve manje svoj,

tvoje kestenjaste oči misli moje pletu,
kao zvijezde u ovoj noći tihoj,
kada se nenadano, čudom sretnu.

Moja srećo, vraže i tugo,

bez tebe ja osjećam da tonem,
dok svi se moji snovi ruše,
uzaludno molim dane da se ponove ..

Amar Bukva, I3