koje smo jedno drugome izgovorili ti i ja iz njega se ponekad oseti udaljeni smrad koji me podseti na tebe i uzbudi me, čudnovato i naglo, podseti me na miris tvojih prepona tvojih pazuha poželim da skočim tamo, u bunar teških reči i udahnem te ponovo otvorenih usta, široko, kao vetar s mora da primam u sebe.
Starci iz naše ulice
Starci iz naše ulice
svakoga dana šetaju parkom nabadajući život štapom kao lišće. Nekad probodu kroz srce mladi zeleni list i začuje se jauk. Starci za ovo ne haju i pravdaju se da su nagluvi. I tako od klupe do klupe mašu, probadaju rasteruju ptice i pčele imaju primedbe na vazduh i na sunce nemo kritikuju vetar opominju senku da se skloni zameraju svetu što se okreće a njih baš niko nije pitao u kom će pravcu i do kad sve to da se vrti.
Plava zvezda
Sećaš se manastira Plava zvezda
u kome su svi imali zavet ćutanja osim starčića koji nam je pokazao zavojite stepenice što vode na onaj svet i svirao nam Baha na orguljama. Svi ostali ćutali su večno pravili trapist i rakiju i presovali orahovo lišće u stare odore čuvajući sve to od vremena, od moljaca i osvajača. Ali napori su uzaludni. Starčić je do sada već sigurno mrtav. Moljci su došli i pojeli sve osim dugmadi. Osvajači su pojeli sir, popili rakiju, zapalili stare knjige i orgulje. Ni ti i ja više nikada nismo otišli u Plavu zvezdu a kleli smo se da hoćemo i da ćemo dovoditi svoju decu da vide kako je čaroban svet tišine.