GRAMATIKE 17. ST.

 Bartol Kašić – Institutionum linguae illyricae libri duo, Rim, 1604., na lat. jeziku; nastala za
misionare koji dolaze u JI Europu; prema lat. modelu; štok. i čak. knj. jezik; 1.knjiga – glasovi,
slova, naglasak, slog i riječ, član i dijalekt, rečenica i ime, sklonidba im., zamj., br. i prid.; 2.
knjiga – glagoli, prijedlozi, uzvici, veznici; kratka sintaksa; 3 naglaska, 7 padeža jd. (ablativ i
instrumental) i 8 mn. (abl., inst. i lok.); prvi razlikuje 3 vrste imen. dekl. prema nastavku u G jd.

Jakov Mikalja, moliški Hrvat, Kratak nauk za naučiti latinski jezik, 1649., Molise; prva
gramatika tal. jezika pisana hrv.; lat. ovdje označava tal (unutar BJS)

 Juraj Križanić, Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, Tobolsk, 1665.; općeslavenska gramatika
iz koje se hrv. izdvaja rekonstrukcijom iz općeslav. sustava; tu je rekonstrukciju proveo 1985.
Milan Moguš te uočio Križanićevu ideju tronarj. sustava hrv. jezika; jedina takva gramatika

 Toma Babić, franjevac iz Bosne Srebrne, Prima grammaticae institutio, Venecija, 1712.; gram. lat.
jezika, pisana u obliku dijaloga, za one koji znaju samo hrvatski
 Lovro Šitović Ljubušak, Grammatica latino – illyrica, Venecija, 1713.; također lat. gramatika u 3
dijela: konjugacija i deklinacija, početna sintaksa i napredna sintaksa; padeži (kaž): imenujući,
porađajući, dajući, osvađući, zovući, odnosujući

RJEČNICI 17. ST.

 Talijansko – hrvatski rječnik; autor nepoznat, 1606., čuvan u Oxfordu

 Fra Ljudevit Lalić Blago jezika slovinskoga ili Slovnik, 17.st.; čuvan u Omišu, franj. samostan;
pronašao Andrija Lalić; lat.-tal.-hrv., obrnuto od Mikaljina
 Ivan Tanzlinger Zanotti – 1699., bez naslovnice, tal.-hrv.-lat.; tronarj. koncepcija
 Petr Loderecker, Dictionario septem diversarum linguarum, Prag, 1605.; koristio Vrančića pa mu
pridodao još češki i poljski; 2 dijela: u 1. lat. kao polazni pa značenja u svim jezicima; u 2. svaki
jezik za sebe polazni, a značenja na lat.; iz toga se izdvaja prvi rječnik s hrv. kao polaznim iako
nesamostalan
 Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga, 2 dijela, 1. u Loretu 1649., 2. dovršen u Anconi 1651.;
dodana gramatika (sjeti se!); hrv-tal-lat – prvi samostalni s hrv. polaznim!; sadržava pravopis za
hrv. i lat.
 Juraj Habdelić, Dictionar ili reči slovenske ze vekšega vkup zebrane, Graz, 1670.; školski hrv-lat,
prvi hrv. kajkavski;

GRAMATIKE 18. ST.

 Lovro Šitović Ljubušak, Grammatica latino – illyrica, Venecija, 1713.; također lat. gramatika u 3
dijela: konjugacija i deklinacija, početna sintaksa i napredna sintaksa; padeži (kaž): imenujući,
porađajući, dajući, osvađući, zovući, odnosujući
 Blaž Tadijanović - Svašta po malo iliti kratko složenje imenah i ričih u ilirski i njemački jezik, Magdeburg;
1761. , slavon. U pruskom zatočeništvu za vrijeme 7ogodišnjeg rata; PRVA SLAVONSKA GRAM. HR.J.; na
slav.-ikav.što. ; ima malu hr.-nj. Gramatiku i mali hr.-nj. Riječnik-->prvi takav riječnik; 2dijela gram: 1.dio
promjenjive riječi, 2.dio konverzacijske vježbe.
 Matija Antun Relković – Nova slavonska i nimačka gramatika, Zg, 1767.; za slav. Učenje nj. I obrnuto;
opsežna: 20 razgovora na "slav." i nj. j. ; morf., sint. , glas., tematski hr-nj rječnik. Pozitivno: grafijska
riješenja, kategorija živosti, im., zam. I naglasci.
 Marijan Lanosović – Neue einleitung zur slavonischen sprache, Osijek, 1778.; nj. Za učenje hr. ; fonemski
parovi (berem-perem, biće-piće)
 Josip Jurin – Grammatica Illyrcae juventuti latino italoque sermone instruendae accomodata/Slovkinja
sllavnoj slovinskoj mladeži, dijačkim iliričkim i talijanskim izgovorom napravljena, Venecija, 1793.;
3dijela: 1.)lat.gram na hr. j., 2.)trojez. rj. I pojmovni rj. (lat-tal-hr), 3.)hr.gram. Na tal.; što. Ika. Gram. S
jekavizmima=utjecaj Della Belle
 Antun Rajsp – Nemska gramatika/Angfangsgrunde der deutchen sprachkunst zum gebrauchte der
croatischen jugend in der laudesprache verfasset, Beč, 1772.
 Ivan Vitković – Grunde der kroatischen sprache zum nutzen der deutchen jugend verfasst, Beč, 1779.;
rukopisni
 Ignacij Szentmartony – Einleitung zur kroatischen sprachlehre fur teutsehen, Varaždin, 1783.

RJEČNICI U 18. ST.

 Pavao Ritter Vitezović, Lexicon Latino – Illyricum, 18.st.; 2 dijela: hrv.-lat. ne znamo gdje je, a
lat.-hrv. objavljen tek 2000. godine; 3 narječja, čišćenje rječnika od stranih riječi; bilježio foneme
1 grafemom – utjecao na Gaja
 Adam Patačić, Dictionarium latino – illyricae et germanicum, 18.st..; lat-hrv-njem; oblikovanje
kajkavske terminologije; enciklopedijski
 Josip Jurin, Calepinus trium linguarum, 18.st.; 2 dijela: lat-hrv-tal i tal-lat-hrv; govor Šibenika
 Ardelio della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico, Venecija, 1728.; tal-lat-hrv, jedan od
najboljih starih hrv. rječnika, građa iz dubr. i dalm. pisaca; donosi i riječi iz živih govora te vrlo
doprinosi stvaranju stručnog nazivlja
 Ivan Belostenec, Gazophylacium, lat-hrv i hrv-lat, Zagreb, 1740.; hibridni rječnik, s inačicom
svakog narječja (kontaktna sinonimija); nađen u pavlinskom samostanu; kajkavske natuknice,
građa iz južne Hrvatske i Slavonije; preko 40 000 lat. riječi
 Andrija Jambrešić, Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica, Zagreb,
1742.; lat-hrv-njem-mađ, ugl. kajkavski, mnogo sinonima; obrađuju se jezici u sklopu Austro-
Ugarske, dovršio Franjo Sušnik

GRAMATIKE U 19. ST.

 Josip Voltić – Gramatica Ilirica, Beč, 1803. , trojez. rj. (hr-tal-nj)"Ričoslovnika", gram.=samo morf. I sint. ;
nije izvorno, prepisao Della Bellu.
 Franjo Marija Appendini – Gramatica della lingua Illirica, Dub. 1808.; talijan-dub.profesor -->2. gram
koju je napisao nehrvat; (tal-hr) u kontrastnom odnosu: ja(hr)-io(tal); za učenje u hr. Školama
 Šime Starčević – Nova ričoslovica Ilirička / Nova ričoslovica Iliričko-Franceska, (obje)Trst, 1812.; 1.
GRAM. PISANA ISKLJUČIVO NA HR. J. ; ika.-što. ; polemičke naravi, stvara nazivlje: padanje(padež),
prigibanje(im. Vrste), ime samostalno(im.), ime pridavno(pridj.), zaime(zam. ), brojorič(broj),
vrimenorič(gl.), priričak(pril.), pridstavak(prijed.), veznik(veznik), međumetak(uzvik). ; PRVA GRAM. S
OPISANIM ČETVERONAGLASNIM SUST.; PRVA POJAVA KRATKOUZLAZNOG.
*odluka guvernera Marmonta da u osnovnim š. Jezik HR a u srednjim š. Jezik FRANC. Ili TAL. ; Starčević -
GRAM. ZA KONTINENTALNU HR. ; Appendini- GRAM. ZA PRIMORSKU HR.
 Ignjat Alojzije Brlić – Grammatik der Illyrischen sprache, Ofen,1833. 1.GRAM S ISTIM BROJEM PADEŽA U
JD. I MN. ; 1. GRAMATIČAR KOJI RAZLIKUJE ODR. I NEODR. PRIDJ. ; L(7.padež), I(6.padež)

RJEČNICI U 19. ST.

 Joakim Stulli
o Lexicon latino-italico-illyricum, Budim, 1801.
o Rječosložje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko, Dubrovnik, 1810.
o Vocabolario italiano-illirico-latino, Dubrovnik, 1810.
- najopsežnije naše stare leksgraf.; svaki od dijelova u 2 knjige; 2. dio ima 80 000 riječi od pisaca
iz Dubrovnika, ugl. štokavština; mislio da postoji samo 1 slav. jezik pa je unosio strane slavenske
riječi

 Josip Voltić, Ričoslovnik iliričkoga, talijanskoga i nimačkoga, Beč, 1803.; hrv-njem-tal; sva
narječja, samo glavna značenja riječi i sva 3 refleksa jata
 Ivan Mažuranić – Jakov Užarević, Deutsch-Illirisches Wörterbuch, Zagreb, 1842.; prvi moderni za
Nijemce i Hrvate; skovali sladoled!!!