Knjige.

Club Books

Naslov izvornika:
Shiver

Allie Reynolds

S engleskoga prevela
Marija Perišić

2
 Knjige.Club Books

Za mamu i tatu. Ljude s planine.

3
 Knjige.Club Books

Prolog

Opet je ono doba godine. Doba kad ledenjak otkriva tijela.

Nepregledna masa leda smrznuta je rijeka koja teče tako polako da to oko ne
zamjećuje. U staklastim dubinama leda nedavne su žrtve pomiješane sa
starijima. Neke se pojave na površini, druge na ušću ledenjaka, ali, nemoguće je
znati tko je sljedeći.
Neki se pojave tek poslije mnogo godina. Čak i desetljeća. Nedavno su mediji
brujali o ledenjaku u Italiji koji je izbacio mumificirana tijela vojnika iz Prvoga
svjetskog rata, zajedno s kacigama j puškama.
Ipak, sve što uđe, kad-tad mora izići, pa svakog jutra gledam lokalne vijesti.
Jedno konkretno tijelo posebno čekam.

4
 Knjige.Club Books

“Hej?” Moj povik odjekne betonskom špiljom.

U odjeljku je poznata crveno-bijela kabina, ali u upravljačkoj kućici nema
nikoga. Sunce je nestalo iza Alpa, nebo je ružičasto, ali u cijeloj zgradi nije
upaljeno ni jedno svjetlo. Gdje su svi?
Obraze mi šamara hladan vjetar. Skutrim se dublje u jaknu. Sezona još nije
počela i zimovalište se otvara tek za mjesec dana pa nisam ni očekivala da će
drugi ski-liftovi raditi, ali mislila sam da ovaj ipak hoće. Kako ćemo se inače
popeti na ledenjak? Možda sam pogriješila dan?
Spustim torbu za snowboard na platformu i izvadim mobitel da opet
provjerim e-mail. Znam da je prošlo dugo, ali jesi li za jedno vikend druženje?
Panoramska zgrada, ledenjak Du Diable, Le Rocher. Nađemo se kraj žičare, u
petak 7. studenoga, 17 h. C. x
C znači Curtis. Da me itko drugi pozvao ovamo, ne bih ni pročitala poruku.
Odmah bih je izbrisala.
“Hej, Milla!”
Ugledam Brenta kako grabi stubama prema meni. Dvije je godine mlađi od
mene, dakle sad mu je trideset jedna, i očito još nije izgubio dječački šarm -
razbarušena tamna kosa, jamice na obrazima - premda izgleda malo umorno i
istrošeno.
Čvrsto me zagrli i podigne od tla. I ja njega čvrsto stisnem. Koliko sam samo
hladnih noći provela u njegovu krevetu. Zapeče me savjest što mu se nikad poslije
nisam javila. Ali nakon svega što se dogodilo... Uostalom, ni on se meni nije
javio.
Preko njegova ramena vidim oštre planinske vrhove, na pozadini sve
mračnijeg neba. Želim li doista ovo učiniti? Još nije prekasno. Još mogu smisliti
neku izliku, uskočiti u automobil i odvesti se natrag u Sheffield.
Iza nas netko pročisti grlo. Razdvojimo se i ugledamo Curtisa.
Ne znam zašto, ali kao da sam očekivala da će visoki i plavi Curtis izgledati
isto kao i posljednji put kad sam ga vidjela. Kao slomljen čovjek, skršen od tuge.
Ali naravno da ne izgleda tako. Imao je deset godina da preboli ono što se
dogodilo. Ili barem da to pogura duboko u sebe.

5
 Knjige.Club Books

Curtis me također zagrli, ali vrlo kratko. “Lijepo te vidjeti, Milla.”

“I tebe.” Uvijek mi je teško padalo pogledati ga u oči jer je bio tako vraški
zgodan - i još je - ali sad mi je iz nekog razloga još teže.
Curtis i Brent čvrsto se rukuju, Curtisova koža blijeda prema Brentovoj.
Nimalo iznenađujuće, obojica su ponijeli snowboarde. Što bismo uopće na planini
bez njih? Poput mene, i oni su odjeveni u traperice, ali iznenadi me kad opazim
da im ispod snowboard jakni vire ovratnici košulje.
“Nisam se valjda i ja trebala urediti”, komentiram.
Curtis me odmjeri od glave do pete. “Možeš proći.”
Teško progutam. Oči su mu jednako plave, ali podsjećaju me na nekoga o
kome ne želim razmišljati. U njemu ne osjećam ni mrvu topline kojom je prije
zračio. Zbog njega sam došla ovamo, na mjesto za koje sam se zaklela da mu se
nikad neću vratiti. I već sam požalila.
“Tko još dolazi?” pita Brent.
Zašto gleda u mene?
“Nemam pojma”, kažem.
Curtis se nasmije. “Kako ne znaš?”
Zvuk koraka. Ugledam Heather. A tko je ono s njom? Dale? Nema šanse -
zar je moguće da su još skupa?
Daleova je nekad divlja kosa sad uredno ošišana, a očito je skinuo i sve
piercinge. Na nogama ima pomodne skejterske tenisice koje ne izgledaju kao da
je u njima ikad skejtao. Rekla bih da je Dale heatherovan. Ali barem mu je
dopustila da ponese dasku.
Heather je, pak, u haljini - crnoj i svjetlucavoj - hulahopkama i čizmama do
koljena. Sigurno se smrzava, bez obzira što preko haljine nosi debelu Puffinu
jaknu. Ima dugu tamnu kosu i zapljusne me miris laka za kosu kad me zagrli.
“Drago mi je što te vidim, Milla.” Očito je prije dolaska ovamo već popila
koje piće jer zvuči kao da to doista misli. Čizme joj imaju potpeticu od osam
centimetara pa je dva i pol centimetra viša od mene. Ne bih se čudila da ih je zato
i obula.
Iznenada mahne rukom i zabljesne me prstenom.
“Vjenčali ste se?” kažem ja iznenađeno. “Čestitam.”
“Prije tri godine.” Govori newcastleovskim naglaskom, izraženijim nego
ikad.
Brent i Curtis pljesnu Dalea po leđima.
“Nisi se žurio s prosidbom, a stari?”, kaže mu Brent. I njegov londonski
naglasak zvuči izraženije nego prije.
“Zapravo sam ja zaprosila njega”, ubaci se Heather.

6
 Knjige.Club Books

Vrata kabine se otvore, a iza nas se pojavi djelatnik žičare s crnom hotelskom
kapom navučenom nisko na čelo. Provjeri nam imena na podlošku s kvačicom i
pokaže nam rukom da uđemo.
Ostali prođu kraj mene, a ja se ne mičem s mjesta.
“Jesu li svi tu?” pitam, kupujući vrijeme.
Djelatnik žičare očito misli da jesu. Pogledam ga i pomislim da mi je poznat.
Naposljetku se nevoljko pridružim ostatku družine u kabini.
“Tko bi još mogao biti osim nas?” kaže Curtis.
“Istina”, odvratim. Bilo je nekih koji bi nam se povremeno pridružili, ali od
originalne je postave ostalo samo nas petero.
Bolje rečeno, jedini još stojimo na nogama.
Zapljusne me val krivnje. Ona više nikad neće hodati.
Tip napokon zatvori vrata kabine. Pokušavam mu bolje vidjeti lice, ali ne
stignem jer odmah produži platformom i nestane u kućici.
Kabina se trgne i pokrene. Poput mene, i drugi očarano zure kroz pleksiglas
dok letimo iznad vrhova jela, loveći sve slabije svjetlo na planini. Čudno je vidjeti
zemlju i travu pod žičarom jer smo uvijek viđali samo snijeg. Tražim svisce, ali
vjerojatno spavaju zimski san. Prođemo iznad litice i seoce Le Rocher izgubi nam
se s vidika.
Viseći ovako u zraku i promatrajući prirodu s druge strane prozora, obuzme
me neobičan osjećaj. Čini mi se kao da putujemo natrag u vremenu, a ne da se
penjemo na planinu. A nisam sigurna da sam se spremna suočiti s prošlošću.
Prekasno. Kabina već ulazi u međupostaju. Vukući torbe, svi se iskobeljamo
van. Ovdje je hladnije, a tamo kamo idemo bit će još hladnije. Na povjetarcu vijori
francuska zastava. Na platou nema nikoga. Na pola puta do vrha, smeđe i zeleno
pretvara se u bijelo: to je snježna granica.
“Mislio sam da će snijeg dosad već biti sve do doline”, kaže Brent.
Curtis kimne. “To su ti klimatske promjene.”
Zimi je ovo srce skijaškog područja, sa sjedežnicama i vučnicama u svim
smjerovima, ali danas radi samo žičara s gondolama.
Neposredno kraj te male kolibe nekad se nalazio halfpipe poligon. Danas je
dug kanal u obliku slova U običan blatni jarak, ali ja ga još vidim kakav je nekoć
bio, netaknutih bijelih zidova. U ono je vrijeme bio najbolji halfpipe u Europi i
razlog zašto smo one zime svi došli ovamo.
Dragi Bože, koliko uspomena. Doslovce se naježim. Točno nas mogu
zamisliti, mlade, nasmijane, pune života. Nas petero.
Plus dvoje kojih sad nema.
Hladni mi nalet vjetra razbaruši kosu oko lica. Povučem smičak na jakni do
brade i požurim za ostalima.

7
 Knjige.Club Books

Mala će nas gondola odvesti do visine od gotovo 3500 metara. Ledenjak

Diable jedno je najviših skijaških područja u Francuskoj. Blistave narančaste
kabine vise s užeta poput kuglica na božićnom drvcu. Curtis uđe u najbližu
otvorenu kabinu.
Heather povuče Dalea za ruku. “Mi ćemo u drugu.”
“Ma ne, dođi”, kaže joj Dale. “Stanemo svi.”
Curtis nam mahne. “Ima dovoljno mjesta.”
Jasno mi je zašto je Heather sumnjičava. Ove su kabine namijenjene za šest
osoba, ali s našim torbama i ostalim stvarima, mogli bismo biti preteški. Tome
nimalo ne pomaže što je ponijela pravi pravcati kovčeg.
Brent se sagne ulazeći u kabinu. “Možeš sjesti meni na koljena, Mills. Daj
nam svoju torbu.”
“Neka ti Dale sjedne na koljeno”, odvratim mu. “Ja ću ovdje.”
Na kraju se Heather smjesti na Daleovo koljeno, pokraj Curtisa, a Brent i ja
nasuprot njima, s torbama posvuda oko nas. Ne mogu se načuditi Daleu bez
dredloksa. Nordijski plave kose, uvijek me podsjećao na Vikinga, a sad više sliči
voditelju nekog TV kviza.
Pojurimo preko platoa. Ispod nas puca nepregledna praznina. Posve sam
zaboravila prostranost ovog područja. Ljeti planinu zauzmu planinari i mnogo je
vijugavih staza prema vrhu. Sigurno je prekrasno, sve prekriveno alpskim
cvijećem, ali sad nema ničega osim zapuštene smeđe trave i kamenjara. Nikakvih
znakova života, čak ni ptice. Sve izgleda pusto i jalovo.
Mrtvo.
Ne. Kao da spava. Kao da čeka.
Kao nešto drugo tamo gore. Potjeram tu misao iz glave.
Curtisovo koljeno udari u moje kad poskakujući prođem o preko nosivog
stupa. Neobično je tih no posve ga razumijem. Ako je meni teško, njemu je
sigurno milijun puta teže.
U pozivu nije ništa pisalo, no očito je zašto smo ovdje. Mediji su dan prije
njegova e-maila objavili:
Nakon pravne bitke britanska snowboarderica nestala prije deset godina
proglašena mrtvom u odsutnosti.
Ni drugi sigurno nisu bili oduševljeni, ali nismo ga mogli odbiti. Prirodno je
da želi obilježiti to što se dogodilo.
Ispod nas sad se vidi snijeg, svjetlucavo ljubičast u sumrak. Daleko iznad nas
divovske su litice po kojima je Le Rocher i nazvan. Na vrhu je zgrada Panorama,
zdepasto tamno obličje šćućureno pod vjetrom i snijegom.
“Kako ti je ovo uspjelo,. Mills?” pita me Brent.
“Što kako mi je uspjelo?”

8
 Knjige.Club Books

“Dobiti VIP pristup ledenjaku. Privatnu vožnju žičarom i ostalo. Nije uopće
loše.”
Zbunjeno ga pogledam. “Kako to misliš?”
“Sezona još nije počela. Sigurno nije bilo jeftino.”
“Zašto misliš da sam ja ovo organizirala? Nisam ja, nego Curtis.”
Curtis me upitno pogleda. “Molim?”
Što izvode? Svi izvadimo mobitele. Prošli put kad sam ovamo došla s
mobitelom, u prvoj sam vožnji razbila ekran i na boku zaradila gadnu masnicu u
obliku mobitela. Poslije ga više nisam nosila.
Pokažem im e-mail koji sam dobila, a Brent meni pokaže svoj. Tekst je isti,
osim što njemu u potpisu stoji M i dopisan je PS: Izgubila sam mobitel. Pošalji mi
mejl.
“Izvoli.” Curtis mi pokaže svoju poruku - identičnu Brentovoj.
Nikad nisam mogla pročitati Curtisa. Je li moguće da se šali?
Kabina se zatrese kad prođemo preko još jednog nosivog stupa i uši mi se
odčepe. Sad postaje sve strmije. Počeli smo dug uspon prema ledenjaku.
Okrenem se prema Daleu i Heather. “Što piše u vašoj pozivnici?”
Dale oklijeva.
“Isto što i u vašima”, odgovori Heather.
“Da je od M ili od C?” pita Brent.
“Hm, od M.” Heather pogleda u mene.
Zašto imam dojam da laže? “Mogu li je vidjeti?”
“Žao mi je”, kaže Heather. “Izbrisala sam je. Ali bila je ista kao njihova.”

9
 Knjige.Club Books

Ne znam što očekujem na vrhu planine.

Glazbu? Svijeće? Konobare s pladnjevima šampanjca?
Ne dočeka nas ništa od toga. Platforma je slabo osvijetljena i napuštena, a
upravljačka kućica prazna. Izvučemo torbe iz kabine. Oglasi se sirena i žičara se
škripeći zaustavi. Vjerojatno upravljaju žičarom iz podnožja da uštede na osoblju
i na sigurnosnoj su kameri iznad nas vidjeli da smo stigli. Ali budući da se
nastavlja na konfuziju koju je izazvalo pitanje tko nas je ovamo pozvao, sve
je nekako bizarno, a kad pogledam Heather i vidim kako je nabrala čelo, jasno mi
je da i ona to misli.
Brent pogleda u mene. “Da zasad ostavimo stvari ovdje?”
“Ne pitaj mene”, branim se.
Bez riječi spusti torbe na tlo, a ja kratko oklijevam pa bacim i svoju. Ionako
ih nema tko ukrasti.
Stube su od rešetkastog metala da olakšaju hodanje u snijegom prekrivenim
čizmama. Do vrha se opako uspušem. Zrak je vrlo rijedak. Gurnem dvokrilna
vrata na ulazu u Panoramu i udahnem ustajali miris gorućeg drva.
Na trenutak moram zatvoriti oči jer je baš to, više od ičega, bio miris mojih
zima.
Curtis pritisne prekidač i hodnik zidova obloženih drvom odjednom se
osvijetli. Inače je ovdje uobičajena povorka skijaša i snowboardera, pokraj
skijaških ormarića pa kroz glavni ulaz na ledenjak, ali večeras je prostor jezivo
tih.
Curtis stavi obje šake oko usana i povikne: “Ima li koga?”
Brent me opet pogleda, a onda i Dale. Opet se sjetim pozivnica koje smo svi
dobili. Je li moguće da je jedan od njih dvojice ovo organizirao? Ne, ne bih rekla.
Kao što je Brent već rekao, u izvansezonskom razdoblju vikend ovdje sigurno
košta nekoliko tisuća. A zahvaljujući online njuškanju, znam da Curtis financijski
dobro stoji. Sigurno je on. Ipak, čemu ta tajnovitost? I sudjeluju li i drugi u tome
ili ih je doista uspio uvjeriti da sam ih ja pozvala?
“Mora biti nekoga”, kaže Curtis. “Hajdemo pogledati naokolo.”

10
 Knjige.Club Books

Pohitamo svatko u svom smjeru, poput klinaca puštenih s lanca u tematskom

parku. Ovo je mjesto pravi labirint. Jedina zgrada kilometrima naokolo,
višenamjenska razgranata građevina obuhvaća Planinsku službu spašavanja,
kontrolnu kabinu i sve drugo što bi posjetiteljima i osoblju moglo zatrebati. Ja
znam za restorane i zahode i to je to. E da, i jednom sam provela noć u jednoj od
malih spavaonica - najvišem hostelu za mlade u Francuskoj.
Trčeći hodnicima pritišćem sve prekidače koje vidim. Bezbroj je zatvorenih
vrata. Neka se daju otvoriti, neka ne. Otvorim jedna i pomislim, Dragi Bože, ovo
bi mogla biti soba u kojoj sam provela noć. Vlažan, ustajali miris kao da mi
potakne sjećanje. Brent ispod mene na madracu, njegove krupne šake na mojim
kukovima. Zurim u uski krevet za jednu osobu, pa trenutak poslije iziđem iz sobe
i zatvorim vrata za sobom.
Iza idućih vrata nađem ostavu s posteljinom i ručnicima - grubi bijeli ručnici
i izlizane plahte naslagane na borovim policama vonjaju na jeftini deterdžent.
Dalje niz hodnik osjetim miris hrane i ugledam kuhinju. Na beskrajnom su
štednjaku dvije tave. Podignem poklopce, u jednoj vidim mesni složenac, a u
drugoj pire krumpir. Još je toplo. Možda je to naša večera, ali ako je tako, gdje
je posluga?
Sljedeći je na redu zahod, a kad oprezno gurnem vrata, prazan je i mračan.
Dalje je restoran, jednako mračan, gdje je miris gorućeg drva dovoljno jak da me
natjera na kašalj, premda vatra uopće ne gori. Ovdje sam provela sate i sate,
grijući prste oko šalice kave i čekajući da mećava prođe, ali stolovi su posve goli
pa se uputim niz drugi hodnik. Drugi su očito na katu iznad mene jer na ovome
ne čujem više nikoga.
Nađem još ostava i još zaključanih vrata. Tajmeri prekidača podešeni su na
vrlo kratko vremensko razdoblje pa se s vremena na vrijeme svjetlo ugasi prije
nego što dođem do sljedećeg prekidača pa u mrklome mraku put tražim pipajući
zid. Tišina je posebno jeziva. Ako se iza jednih vrata pojavi netko, ne gine mi
srčani udar.
Napokon ugledam poznat prizor: glavni ulaz na ledenjak. Požurim prema
njemu. U ovo doba večeri sigurno nema nikoga i vrata su vjerojatno zaključana,
ali ako ipak nisu, želim osjetiti hladan zrak prožet mirisom ledom. Dugo je prošlo
od posljednjeg puta.
Vrata nisu zaključana. Kad ih otvorim, vjetar nahrupi unutra praćen piskavim,
neumoljivim vriskom. Zvuk je neobično ljudski. Naglo zatvorim vrata i ne mičem
se, teško dišući. Znala sam što me čeka povratkom ovamo. Previše vrata koja je
bolje ne otvarati.
Milla, priberi se.
U redu. Mogu ja to. Samo da popijem dva pića i sve će biti u redu.
Na katu je veliki salon za vjenčanja i slične događaje koji malom zimovalištu
poput ovog dođu kao koristan izvor zarade, posebice izvan sezone. Nisam nikad

11
 Knjige.Club Books

bila u njemu, ali pretpostavljam da su svi tamo jer sam obišla cijelo prizemlje i
nigdje nema nikoga.
Krenem stubama, a kad dođem do teških protupožarnih vrata na vrhu stubišta,
zrak s druge strane čini se hladnijim. Osjetim neki miris. Nešto poznato. Što je
to? Možda Heatherin parfem.
Glasovi iza vrata zdesna.
Stop! piše na znaku. Igra počinje. Mobitel obvezno ostaviti u košari.
Uzbuđeno uzdahnem. Igra. Možda nekakav kviz o bordanju ili što se sjećamo
jedni o drugima. Nešto što će nas potaknuti na razgovor o starim vremenima. I
baš je u Curtisovu stilu da nam govori što da radimo i da ne želi da išta izvana
omete planirano. Spustim mobitel u košaru. Osim što...
Pozornost mi opet privuče onaj znak. Igra počinje. Ja sam jednom izrekla te
riječi... Ne. Nema šanse. To je česta fraza. Ne znači ništa. Dodam svoj mobitel
ostalima u košari i uđem.
Dvorana se uzdiže iz planine, s debelim bijelim sagom kao preslikom snijega
s druge strane prozora te vjerojatno suludo skupim bijelim i srebrnim
namještajem. Podstavljeni satenski stolci i stolovi od stakla i kroma. Raskoš ove
prostorije sušta je suprotnost rustikalnom uređenju prizemlja. Čak i miriše
drukčije. Sveprisutan miris gorućeg drva zamijenio je miris svježe boje.
Cijeli je stražnji zid prekriven prozorima, s bijelim baršunastim zastorima
zavezanima ukrasnom vrpcom.
Danju je pogled sigurno spektakularan, ali sad je s druge strane samo tama.
Nigdje ni tračka svjetla. Sad je prostor prilično jeziv, ali vjerojatno je prekrasno
mjesto za vjenčanje.
Ako možete zanemariti koliko je života ovaj ledenjak odnio.
I koliko je tijela još u njemu.
Ne misli na to.
Ovdje je tako hladno da si vidim dah. I vlažno. Pretpostavljam da prostorija
već mjesecima nije u upotrebi. Svi drugi drže piće. Na obližnjem je srebrnom
pladnju jedno jedino pivo - Kronenbourg 1664. Čaša je mrzla na dodir. Uvijek
sam voljela te male boce francuskog piva, slatkoga i pjenušavoga. Ali nisam ga
pila od posljednjeg puta ovdje.
I dalje nema nikoga osim nas petero. Osoblje je zacijelo dalje niz hodnik.
Curtis stalno pogledava prema vratima. Što je planirao?
Heatherini se dugi nokti s francuskom manikurom oviju oko moje podlaktice.
“Jesi li vidjela igru?”
“Koju igru?”
Povuče me preko saga do visoke drvene kutije na niskom stoliću.

12
 Knjige.Club Books

Do nje su kemijske olovke, kvalitetne kuverte krem boje i kartončići. I

isprintani, plastificirani list papira. Ledolomac. Ispisan krasopisno, kao na
programu sprovoda.
I vjenčanja, brzo se podsjetim.
Napišite tajnu, nešto o sebi što nitko drugi ne zna. Ubacite je u kutiju. Izvlačite
kuverte jednu po jednu i pogađajte tko je što napisao.
Opet pogledam u Curtisa i zabavlja me pomisao da se toliko potrudio, premda
bismo bili zadovoljni i da se samo opijemo do besvijesti, bez plana i programa.
Prođe kraj mene do prozora, obriše kondenziranu vodu sa stakla i proviri van.
Fluidnost njegovih kretnji uvijek me podsjećala na muške gimnastičare i to se sve
ove godine nije promijenilo. I dalje ga krasi ista moćna skladnost.
Treba mi još alkohola prije nego što mu priđem pa se najprije uputim do
Brenta. Prije nije pio, pa me iznenadi, što u ruci drži bocu piva.
“Bordaš li u posljednje vrijeme?” pitam ga.
“Jednom na godinu”, kaže mi. “Ne mogu si priuštiti više. Ali često skejtam.”
“Vidim ti po cipelama.”
Nosi DC cipele za skejtanje tako izlizane na jednom prstu da mu vidim
čarapu. Prije ga je DC sponzorirao, ali pretpostavljam da je ove koje sad nosi
motao sam kupiti. Čak je pomalo dirljivo što je ostao vjeran starom brendu, ali
Brent je jednostavno takav.
Te mu je zime bila samo dvadeset jedna. Mršav i pun energije kao da je još
tinejdžer. U međuvremenu se ipak malo popunio. Teško je reći ispod vrećaste
odjeće, ali čini mi se da je još u dobroj formi. I još nosi traperice spuštene do pola
dupeta.
Tamnu je privlačnost naslijedio od oca Indijca i iskoristio je za kratku karijeru
modela prije nego što se posvetio nastupima u snowboardingu. Povremeno na
internetu provjerim što ima nova s njim, ali njegov profil na Instagramu ne otkriva
mnogo. Pitala bih ga je li u vezi - i ima li možda djecu - ali bojim se da to pogrešno
ne shvati. Važno mi je znati da je sretan.
“Znači, stvarno me nisi ti pozvala?” pita me Brent.
“Nisam”, kažem. “Rekla sam ti već.”
Curtis mi uhvati pogled preko prostorije i izgleda... zabrinuto? Možda jer se
pita gdje je osoblje.
“Još voziš?” pita me Brent. Očito se trudi preusmjeriti razgovor na sigurnije
tlo.
“Ne otkad sam otišla odavde”, odgovorim mu.
“Ozbiljno? Baš nijednom?”
“Zauzeta sam poslom.” Vidim da je iznenađen. U ono sam vrijeme razmišljala
samo o bordanju i uvijek sam pretpostavljala da ću se do starosti baviti time.

13
 Knjige.Club Books

No da budem iskrena, užasno se bojim bordanja. Bojim se u što me pretvara

i čiji bih još život mogla uništiti. Onog trenutka kad si pričvrstim vezove, sve
ostalo postaje nevažno.
Brent ne zna što sam učinila, ili barem ne zna sve. Nitko to ne zna.
I želim da tako ostane.

14
 Knjige.Club Books

Heather pljesne rukama da nam privuče pozornost.

“Pravi je trenutak za Ledolomca.”
“Ali umirem od gladi”, kaže Brent.
“I ja”, kažem. “Našla sam složenac u kuhinji.”
Heather napući usne. “Bit će zabavno. Poslije ćemo jesti.”
Je li uvijek bila tako naporna ili je počela šefovati kad se udala? Ispije čašu
vina pa zaključim da je možda samo pijana.
Brent zagunđa, ali Heather nam ipak podijeli kartončiće, kemijske i kuverte.
Opet bacim pogled na Curtisa. Samo prođe kraj mene i ode iz prostorije.
“Što da napišemo?” pita Brent.
“Nešto sočno što nitko ne zna”, odgovori mu Heather,
Grlo mi se učas osuši. Iskapim pivo, ali ne pomogne jer to je ona vrsta suhoće
koju nikakav alkohol ne može isprati. Znam jer sam probala kad sam prije deset
godina otišla odavde.
Žvačući vrh kemijske olovke pokušavam se sjetiti nečega zabavnog što bih
mogla napisati. I čujem Curtisov glas u hodniku. Mobitel mu je na uhu. Tipični
Curtis - natjera nas da ostavimo mobitele i onda ode po svoj. Možda razgovara s
curom? Zamijeti da ga gledam i zatvori vrata.
Spustim pogled na svoj kartončić, no previše sam gladna i previše se
smrzavam da bih trezveno razmišljala. Na kraju napišem samo: Imam mačka koji
se zove Stalefish.1
Sad je i Brent nestao. Gurnem svoju tajnu u omotnicu i ubacim je u prorez na
vrhu kutije. Odakle uopće Curtisu ova kutija? Osim što je bijela, posve odudara
od ostatka prostorije. Tanke plohe od šperploče neuredno su spojene ljepilom i
još neurednije obojene pa izgleda kao nešto što bi moj djed načinio.
Moram na zahod. Ženski je iza prvih vrata niz hodnik. Kad otvorim slavinu,
voda isteče tako hladna da pomislim da će se cijevi zamrznuti.

1
Stalefish - figura u daskanju

15
 Knjige.Club Books

Vratim se u salon i vidim da je Brent donio veliku vrećicu čipsa. Uzmem punu
šaku.
Kimnem gledajući u Brentovu jaknu. “Burton ti i dalje daje stvari ili si ovu
morao kupiti?”
Čujem kako hrska čips. “Imam popust.”
“Nije ti loše. Ja sam morala kupiti cijeli komplet za ovaj put.” Poližem sol s
prstiju. Prije deset godina kompletnu sam opremu za snowboarding dala nekoj
klinki iz Francuske koja je živjela preko puta. Zaslužila ju je više od mene.
Curtis je očito završio s pozivom jer se vrati i zauzme isto mjesto kraj prozora,
leđima okrenut prema nama. Što gleda? Nema se što vidjeti.
U dvorani se pojavi Dale ruku punih piva. Brent i ja uzmemo po bocu.
“Spremni za igru?” pita Heather.
“Samo tren”, kaže Curtis i opet nestane iz prostorije. Heather izgleda kao da
će planuti. Nasmijala bih se, ali trudim se suzdržati. Imam dojam da je Curtis opet
otišao samo da je razdraži.
“Jesi li vidio koga od osoblja?” pitam Dalea.
“Ne”, odgovori. “Čini se da smo sami.”
“Tako izgleda”, složi se Brent.
“Ali u kuhinji sam vidjela toplu hranu”, podsjetim ih.
“Da, vidio sam i ja”, kaže Dale. “Valjda su zaključili da se možemo i sami
posložiti. Možda će poslati nekoga ujutro žičarom da nam pripremi doručak.”
“I ostaviti goste bez nadzora? Ne mogu vjerovati da bi to dopustili”, kažem.
“Uštedjet će na troškovima”, kaže Dale.
Brent kimne. “Ovako malim resortima sigurno nije lako konkurirati
megazimovalištima poput Trois Valleesa.”
“A ova igra?” pitam ja. “I to su organizirali?”
Ne mogu mi odgovoriti. A iz načina na koji me gledaju, jasno mi je da i dalje
misle da sam ja prava organizatorica ovog vikenda.
“Da ja počnem?” kaže Heather istog trenutka kad se Curtis vrati. I ne čekajući
odgovor, otvori poklopac na dnu kutije pa izvadi prvu omotnicu i otvori je.
Mi ostali približimo stolce. Zašto je Heather tako uzbuđena? Što misli da će
pročitati na kartončićima?
“Sve ću ih pročitati i onda možemo pogađati tko je što napisao, može li tako?”
Očito nije samo pijana nego i prilično usplahirena. Mislim da je na nečemu.
No i Curtis mi djeluje nemirno. Sjedi ukočeno uspravno i luta pogledom po
prostoriji.
Od hladnoće ne osjećam prste. Gurnem ih pod bedra, ali satensko sjedalo nije
ništa toplije od ostatka prostorije.

16
 Knjige.Club Books

Heather pročita prvi papirić i obraze joj oblije rumenilo. “Spavao sam ili
spavala s Brentom.”
Nervozno pogleda u muža kao da se boji da će on pomisliti da je to priznanje,
ali on gleda u mene. Brent i Curtis također.
“Ja nisam”, kaže Curtis.
Svi se nasmijemo.
Svi osim Heather. “Rekli smo da ćemo ih sve pročitati prije nego što počnemo
pogađati.”
Očito pokušava šefovati Curtisu. Sretno s time.
“Nisam ni ja”, kažem ja.
Dečki se opet nasmiju. Heather me prostrijeli pogledom.
Dale podigne ruke. “Ne gledajte mene.”
Još smijeha.
Očito je netko od dečki to napisao kao šalu. Vjerojatno Curtis.
Heather već otvara iduću omotnicu. Njezina me žurba natjera da se zapitam.
Je li se ikad dogodilo nešto između nje i Brenta? Čak i ako jest, ne bi to valjda
ovako otvoreno rekla. Ona i Dale spetljali su se već na početku te zime.
Heather pročisti grlo. “Spavao sam ili spavala s Brentom.” Glas joj je
pretjerano vedar.
Opet smijeh, ovaj put glasniji, od mene, Brenta i Curtisa. Dale se ne smije.
Curtis pljesne Brenta po ramenu. “Nije ni čudo da nikad nisi došao do
Olimpijade. Očito nisi dovoljno spavao.”
Curtis izgleda sretno i lijepo ga je vidjeti takva. Njegov Ledolomac očito ima
željeni učinak. Premda je zrak okrutno hladan, igra nas zagrijava - možda jer nas
zabavlja ili posramljuje, tko zna. Uživam gledajući Heather kako se vrpolji. A
sudeći po izrazu Daleova lica, ako je ikad bilo ičega između Brenta i njegove žene,
njemu je ovo prvi glas o tome.
Brent i Heather razmijene poglede. Brent kao da joj naboranim čelom
poručuje: Što izvodiš? Brent misli da je to Heather napisala! Heather mu odgovori
laganim odmahivanjem glave. Što to znači? Ne sad? Ili da nije ona napisala
poruku?
Glavom mi lete misli. Ako Brent misli da je Heather napisala jednu od tih
poruka, znači li to da je doista spavao s njom?
Iskrivim vrat da vidim rukopis - uzalud, jer te zime nismo baš često pisali pa
ga ne bih ni prepoznala - ali rečenica na papiriću koji Heather drži napisana je
urednim tiskanim slovima kakvima pišeš kad ne želiš da ti netko prepozna
rukopis. Sigurno je šala, što drugo. Šala koju su Curtis i Brent unaprijed
dogovorili da malo zakuhaju stvar. Curtis i Dale nikad nisu bili pretjerano dobri.
No Brent mi ipak izgleda iskreno iznenađeno.

17
 Knjige.Club Books

Mogla bih nešto reći, napomenuti da nisam napisala ni jednu od tih poruka,
ali mislim da mi je bolje pričekati da vidim što će pisati na sljedećoj.
Heather napokon otvori sljedeću omotnicu. Spusti pogled na papirić i oštro
udahne. “Spavao sam ili spavala sa Saskijom.”
Ovaj se put nitko ne nasmije. Što je previše, previše je.
Usprkos našim nesuglasicama, nije mi jasno zašto bi to netko od ovih ljudi
napisao. Koliko znam, od prisutnih je samo jedna osoba spavala sa Saskijom pa
nisam mislila da je to općepoznato. Namjerno ne gledam u Brentovu smjeru - ni
u Curtisovu.
Heather odmjeri pogledom muža, očito pitajući se je li on autor poruke. Ako
ostanem na pretpostavci da su Curtis i Brent napisali prve dvije poruke, ovu je
očito napisao Dale. Ali zašto?
Heather otvori sljedeću omotnicu, vjerojatno misleći da ne može biti gore od
ovoga.
Ipak, čini se da može, jer iznenađeno trepne i šokirano podigne pogled. “Znam
gdje je Saskia.”
Curtis joj zgrabi kartončić iz ruke i kamena se lica zagleda u riječi. “Jel’ ovo
neka šala?”
Nitko mu ne odgovori.
“Je li itko stvarno napisao ijednu od tih poruka?” Pogledi lete po prostoriji i
jedan po jedan svi odmahnemo glavama.
Tijelom mi prođu trnci nemira. Pogled prema prozoru i neumoljivoj, potpunoj
tami s druge strane stakla podsjeti me koliko smo sami. Samo nas petero. I
kilometrima na sve strane nema nikoga osim nas. Moram znati je li nas doista
Curtis pozvao ovamo. Jer ako nije...
Pogledam prema vratima misleći na dug, mračan hodnik iza njih. Je li netko
tamo?
Tišinu napokon prekine Brent. “Da čujemo posljednju.”
Heather otvori kuvertu i problijedi kao krpa. Papirić joj iz prstiju odleprša na
pod.
Podignem ga i pročitam. “Ubio sam ili ubila Saskiju.”

18
 Knjige.Club Books

Prije deset godina

Visoko iznad halfpipea leti djevojka iz kacige proviruje platinasta kosa. Dobra je.
U posljednjem zaletu izvede jedan i pol okret - petsto četrdeset stupnjeva - i naglo
zakoči točno preda mnom zasuvši me snijegom.
Znam tko je to. Saskia Sparks. Lani me pobijedila na Britanskom prvenstvu
u snowboardingu. Bila je treća, mjesto ispred mene.
A ove ću godine ja pobijediti nju.
Imam prepoznatljivu, dugu plavu kosu, nekoliko nijansi tamniju od njezine i,
ako sam ja prepoznala nju, i ona je prepoznala mene. Ali ako je doista tako, ničim
to ne pokaže. Samo otkopča stražnju bucu iz vezova i ode prema vučnici.
Bacim ruksak i pohitam za njom. Svašta sam čula o njoj. Ledena Djeva, tako
je zovu.
Iskaznica za žičaru mi je u džepu. Nagnem bok prema skeneru, pričekam da
se oglasi pa gurnem okretnu rampu i prođem na drugu stranu. Žičara je posve
jednostavna, s izlizanim plastičnim T-šipkama koje se njišu s dotrajala pokretnog
kabela. Dohvatim najbližu šipku, gurnem je između bedara i žičara krene uz,
strminu.
Zahvaljujući prirodno zastrašujućem terenu s oštrim liticama, uskim klancima
i prestrmim stazama za prosječnog skijaša-turista, Le Rocher ima kultni status
među vještim skijašima i snowboarderima.
Zimovalište usto ima još jedan adut koji se upravo pojavi preda mnom: Le
Rocher halfpipe. Snowboarderska verzija skejterske rampe, dug bijeli kanal
proteže se uz padinu. Načinjen je prema olimpijskim specifikacijama - dug stotinu
pedeset metara, sa šestmetarskim snježnim zidovima s obje strane - i u prilično je
dobru stanju.
Snowboarderi jure na sve strane, spuštaju se s ledenih zidova i rade svakakva
suluda sranja. Svi nose kape ili kacige i skijaške naočale pa je teško reći tko je
tko, ali očito je među njima nekoliko velikih imena koja se zagrijavaju za
sutrašnje Otvoreno prvenstvo Le Rochera.

19
 Knjige.Club Books

Žao mi je što nisam došla prije. Sezona je počela prije dva tjedna, peti
prosinca, ali ja sam još radila. Morala sam uštedjeti dovoljno za cijelu zimu, da se
mogu posve posvetiti treniranju. Nikad neću dospjeti u top tri budem li svaku noć
morala raditi u nekom šugavom baru. Zato je sad vrijeme da nadoknadim
izgubljeno.
Saskia je opet na vrhu pipea. Je li došla na cijelu sezonu ili samo na Le Rocher
Open? Zaleti se i izvede još jedan veliki 540, uz briljantan doskok.
Prvi put kad sam vidjela halfpipe, užasnuli su me gotovo okomitih zidovi. Ali
zapravo je riječ o iluziji. Okomitost zidova ide vam u prilog. Doletite na nju
pravilno i tako je glatka da je i ne osjetite. Ali led je tvrd kao beton pa ako zabrljaš,
loše ti se piše.
Naježim se od straha dok pričvršćujem buce za vezove. Ispod kožnatih pipe
rukavica dlanovi su mi ljepljivi od znoja. Nervoznija sam nego inače jer imam
novu dasku - Magic Pipemaster 157 od mojega prvog sponzora.
Inače u prvoj vožnji uvijek krenem polako, da upoznam pipe, ali želim
pobijediti Saskiju pa ću u posljednjem zaletu i ja pokušati 540. Spustim se niz
bočnu stranu dok ne uhvatim dovoljno brzine, a onda se bacim. Niza zid, preko
ravnog dijela pa na nasuprotni zid i visoko u zrak.
Prednjom rukom pronađem stražnji rub daske i čvrsto ga uhvatim. Backside
air. Poletim iznad leda, čista i prazna uma, ne vidim ništa i ne čujem ništa. Samo
osjećaj. Neprocjenjivi trenuci u bestežinskom stanju na vrhu luka, kad kao da
nema sile teže. Zato pola godine žongliram tri posla i ubijam se u teretani.
Potonuvši natrag na Zemlju, dodirnem tlo, napaljena i spremna za još.
Naprijed-natrag sa zida na zid poput njihala. U posljednjem zaletu snažno se
zavrtim i izvedeni 540 - jedva. Uzdrhtalim prstima otkopčavam vezove. Sviđa mi
se ova daska. Zauvijek ću je zadržati - i staviti je na zid da je mogu pokazivati
unucima.
Saskia je krenula pješice uzbrdo jer je pred žičarom red pa se polako uputim
za njom. Odsjaj od snijega tako je jak da zasljepljuje, a bjelina alpske zime sušta
je suprotnost sivilu urbane zime. Oči mi se još nisu priviknuta na novu okolinu.
U sljedećem pokušaju na samom kraju izvede dvije velike 540-ice jednu za
drugom. Želudac mi se stegne od straha. Uvijek sam mislila da ću se kad napokon
nađem sponzore moći opustiti i uživati. Kako sam se samo prevarila.
Sad kad imam imidž koji bi trebalo održati, pritisak je deset puta veći. Ne
smijem iznevjeriti sponzore. U glavi zamišljam okretaje dok pričvršćujem vezove.
Moram se dobro zaletjeti u prvome da se dovoljno zadržim u zraku za drugi.
Krećemo.
Sranje. Upravo sam sletjela na nos pred gomilu ljudi koji jedu ručak na kraju
pipea. Pljujući snijeg, obrišem naočale i požurim natrag gore. Koljeno mi pulsira
i ne želim uopće znati je li Saskia vidjela što se dogodilo.

20
 Knjige.Club Books

Moram uspjeti. Mjesto u top tri definira, razliku između poluprofesionalca i

pravog profesionalca, a pravi profić trenira cijelu godinu. Za razliku od Saskijine,
moja obitelj nje bogata, ali želim ovo više od ičega.
Pa pokušam opet. I opet padnem. Izvalim se na desnu šaku i rukom mi proleti
bol. Dižući se, čini mi se da vidim Saskijin podrugljiv osmijeh. Četiri pokušaja
poslije napokon uspijem. A Saskia odmah izvede 720. Dva potpuna okreta visoko
iznad leda.
Sunce prži halfpipe. Svaki put kad mi nešto uspije, Saskia još malo podigne
ljestvicu. Pomičem granicu koliko god se usudim. Slomim li nešto prije sutrašnjeg
prvenstva, gotova sam.
Do sredine popodneva boca s vodom opet mi je prazna. Već sam jednom
klipsala do međupostaje da je napunim. Ostavim dasku na dnu pipea kao prošli
put, u šarenome mnoštvu drugih, i potrčim preko platoa.
Vraćajući se prođem kraj obitelji skijaša - mama, tata i malo dijete. Stoje na
rubu hridi i žučno raspravljaju. Kad provirim preko ruba, jasno mi je o čemu je
riječ. Na dnu hridi na snijegu leži sitna plava rukavica.
Vratim pogled na obitelj. Za muškarčeva je prsa zavezano dijete, zabundano
u nekoliko slojeva da se ne smrzne. Izloženi su mu samo ružičasti obraščići i jedna
mala gola šaka. Očito mu je ispala rukavica dok su se vozili klimavom
sjedežnicom koja nam zvecka iznad glava.
Le Rocher nije obiteljsko zimovalište i ovo je prva obitelj koju ovdje vidim.
Sigurno su mještani, a ne turisti. Pogledam lijevo i desno uz hrid. Mnogo sam puta
skočila i s većih visina. Ako nije preko šest metara, ne može se ni nazvati brid,
pročitala sam u časopisu White Lines. Ali odnijet će mi nešto vremena za trening.
Preko ramena bacim pogled na pipe gdje će Saskia povećati prednost pa ga vratim
na djetešce i golu ručicu. Ne razmišljajući gurnem bocu s vodom u sportski
grudnjak i potrčim prema rubu hridi. Žena šokirano pokrije usta dlanom kad
skočim s hridi.
Tek mi u letu sine da sam uvijek s hridi skakala sa snowboardom. Ovo će
boljeti...
Survam se prema tlu, ispod mene duboki pršić i stijene. Kad mi buce dotaknu
tlo, uvučem rame i zakotrljam se pa se zaustavim prekrivena snijegom. Podignem
naočale i vidim da obitelj preko ruba litice zaprepašteno bulji u mene. Gdje je ona
rukavica? Štrecne me bol u koljenu kad se podignem na noge. Stara rana, zna me
mučiti, a padovi danas sigurno nisu pomogli. Podignem rukavicu i roditelji mi
zaplješću. Snažno zamahnem i zavitlam je prema njima. Muškarac je uhvati,
vikne mi hvala i obitelj mi nestane s vida. Sad još samo da smislim kako ću se
popeti natrag.
Nakon dugoga bočnog penjanja kroz dubok, suh snijeg, napokon se, znojna i
zadihana, vratim do pipea. A sve zbog vražje dječje rukavice.

21
 Knjige.Club Books

Termalna mi se majica zalijepila za pazuha i već sam popila pola boce s

vodom, ali barem dasku nađem gdje sam je ostavila. Saskia sjedi u blizini, lica
podignuta prema suncu. Još me nije ni pogledala, ali čim dohvatim dasku, ona
zgrabi svoju i pohita prema vučnici. Požurim za njom i pokušam se usredotočiti.
Dok se penjemo, figura u jakni boje metvice maestralno se zavrti u zraku.
Čovječe - to je cura! Žene obično možete prepoznati po načinu na koji voze - s
manje snage i više opreza - ali ova vozi poput frajera, sto posto predana svakom
pokretu. Kako da se natječem s time? Samo se nadam da nije Britanka.
Opet si kažem da se moram pribrati. Zasad se trebam baviti samo Saskijom.
Ona se zaleti u pipe dok si ja kopčam vezove. Kvragu. Upravo su joj uspjele dvije
720-ice zaredom. Mislim da ja to ne mogu.
Ma daj! Sponzori bi te otpilili da znaju kakva si zapravo kukavica!
Duboko udahnem i zaletim se, ali daska mi je tako troma i tako loše reagira
da me ima na sve strane. Najbolje što mi u posljednjem zaletu uspije je jedna
potpuna rotacija. Nesigurna 360-ica.
Izgubivši kontrolu, nastavim juriti, uhvatim stražnji rub daske i stropoštam se
u krilo nekog nesretnika prevalivši ga na leđa u snijeg.
Baš krasno. Upravo sam pokosila Curtisa Sparksa, trostrukoga britanskog
halfpipe prvaka i Saskijina starijeg brata. “Užasno mi je žao!”
Pomogne mi da ustanem. “Nema problema. Dobro si?”
“Jesam, a ti? Gadno sam te udarila.”
Izgleda mi kao da se zabavlja. “Preživjet ću.” Godinama sam bila ludo
zatreskana u tog tipa. Nije samo prezgodan, nego i nevjerojatno nadaren. A kad ga
je novinar pitao zašto se nije kvalificirao za posljednje Zimske olimpijske igre,
Curtis ga je pogledao u oči i rekao: “Jer nisam dovoljno dobar.” Nije spomenuo
da je neposredno prije kvalifikacija bio na teškoj operaciji. Nije se pokušao
opravdati. Uvijek je svoj nastroži kritičar. Obožavala sam ga zbog toga.
Podignem naočale da vidim što mi je s daskom.
“Hej, vidio sam te lani na Britsu.”
“I ja tebe”, odvratim mu.
Smetena od njegova pogleda, počnem proučavati dasku. “Vezovi su mi se
opet olabavili. Imaš li možda odvijač?”
“Da vidim.” Curtis čučne kraj moje daske i krupnim šakama uhvati vez. Ima
plavu kosu kao i sestra, ali malo tamniju i vrlo kratku, zlatnu kožu svijetlu oko
očiju od naočala.
“Hej, Sass!” povikne.
Tad shvatim da nas Saskia gleda.
“Što si učinila s mojim odvijačem?” vikne joj.
Ona trenutak poslije dođe do nas s velikim odvijačem s ljubičastim,
plastičnim drškom.
22
 Knjige.Club Books

Uzmem ga od nje. “Hvala.”

Podigne neonskoružičaste naočale na kacigu, ali ne kaže ništa. Oči su joj
prekrasne. Vidjela sam ih na fotografijama, ali uživo su još plavlje - plavlje od
bratovih.
Zategnem vezove, ulažući u to svu snagu jer ne želim da se opet olabave.
Danas sam već jednom morala posuditi odvijač od nekog tipa na vrhu.
“Da ti ih ja zategnem?” ponudi mi Curtis.
“Izgledam li kao da mi nešto ne valja s rukama?” Riječi izlete iz mene prije
nego što se stignem zaustaviti. Znam da je nepristojno, ali zar bih bila ovdje da ne
mogu sama zategnuti vezove?
Suzdržavajući se da se ne nasmije, Curtis me odmjeri od glave do pete. “Meni
ne izgledaš.”
Obrazi mi se zažare. Vratim mu odvijač i zamijetim poderotinu na donjem
dijelu nogavice. “Isuse, poderala sam ti hlače.”
Nasmije se malo šire. “Nije to ništa. Ne plaćam ih ja. Možeš pasti na mene
kad god poželiš.”
Je li stvarno moguće da ovaj tip flertuje sa mnom? I to pred rođenom sestrom!
“Baš čudno”, kažem ja. “To je drugi put danas da su mi vezovi olabavjeli.”
Kao da zbog ovog tipa ne mogu zavezati jezik.
Osmijeh mu ispari s lica. “Ma nemoj?” Okrene se svojoj sestri.
Zašto je tako gleda?
Saskia pogladi kosu preko ramena. “Vjerojatno zato što je toplo. Možda su se
rupice proširile ili takvo što.”
“Danas si mi dobro namučila sestru”, kaže mi Curtis, i dalje gledajući u nju.
“Izvodi neke stvari koje nisam imao pojma da može.”
Saskia se smrkne. Možda i ne zaostajem za njom koliko sam mislila.
Naglo pruži ruku prema meni. “Bok. Ja sam Saskia.”
“Milla.”
Nasmiješi se od uha do uha. “Znam. Izlaziš li večeras? U Glow Baru je zabava
prije natjecanja.”
Oklijevam. “Obično ne izlazim prije natjecanja.”
Saskia nakrivi glavu. “Zašto? Bojiš se?”
U sebi opsujem. “Ne bojim se. Doći ću.”

23
 Knjige.Club Books

Sadašnjost

U hladnom salonu prosljeđujemo jedni drugima “tajne” na papirićima. Sve su

napisane istim, urednim velikim slovima.
“Što se događa?” Curtisov glas opasno je tih.
Odgovori mu niz zbunjenih lica. Dale naizmjence stišće i opušta šake, Brent
steže vrh pivske boce, a Heatherine oči lutaju lijevo-desno.
Ne znam tko stoji iza ovoga, ali više ne mislim da je Curtis. Nitko ne bi mogao
odglumiti ovaj proključali bijes i nema šanse da bi napisao sve ono o svojoj sestri.
Dohvati kutiju i divlje je protrese. Očito poželjevši da i nama može učiniti
isto. Protresti nas toliko snažno i jako da odmah dobije odgovore na svoja pitanja.
Kad je Curtis protrese, nešto zazvecka u kutiji i on gurne ruku u otvor na dnu.
Čuje se zvuk lupkanja. “Ima lažno dno.” Okrene je naopačke i približi oko
dugome, uskom prorezu na vrhu. “Naše su omotnice još unutra.”
Šokirana tišina. I svi se okupimo oko njega da vidimo.
Uzmem kutiju od Curtisa. Otprilike na polovici drvena je pregrada koja je
dijeli na dva odjeljka. Gornji dio u kojem se vide naše omotnice i donji dio koji
je sad prazan. Kutija je sve vrijeme bila u ovoj prostoriji. Je li netko od nas mogao
ubaciti lažne papiriće dok ga nitko nije vidio ili je to učinjeno prije našeg dolaska?
“Daj da pogledam”, kaže mi Brent.
Dodam mu kutiju. Snažno ugazi na nju i kutija se raspadne.
“Koja je svrha toga?” promrmlja Curtis.
Ima pravo. Kladim se da tajne koje smo mi napisali nisu ni do koljena onima
koje je Heather pročitala.
Heather zgrabi omotnicu s poda i otvori je. “Padnem u nesvijest kad vidim
krv.”
Nitko je ne sluša.
Curtisove oči plamte od bijesa. “Netko nam je namjestio. Tko je to učinio?”
Jednog za drugim, sve nas ispitivački pogleda. A mi jedan po jedan
ustuknemo.

24
 Knjige.Club Books

Teško mi je zauvijek odbaciti ideju da me on pozvao ovamo. Djelomice zbog

ponosa. Laskalo mi je - čak sam mislila da to nešto znači. Nadala sam se da nešto
znači. Ali ako Curtis nije organizirao ovo okupljanje, tko jest?
Brent skoči na noge. “Zajebi ti to. Treba mi pravo piće.” Vrata se zalupe za
njim.
Primijetim ružičaste točkice na Heatherinim obrazima. Poslije ću je uhvatiti
nasamo i pitati je za Brenta jer moram znati što se događa. Ako je doista spavala
s njim, je li to bilo prije nego što se spetljala s Daleom ili poslije? Prije nego što
je Brent spavao sa mnom ili poslije toga?
Dale je povede do prozora i ostanu tamo tiho razgovarajući. Možda je pita za
Brenta? Sigurno je to.
Heather mi ne djeluje kao osoba koja bi organizirala ovu predstavu. Prve tri
tajne čak su djelovale namjerno smišljene da je posrame. Ili je namjerno
napravljeno tako da to pomislim? Osjetila sam da mi laže kad sam je pitala od
koga je dobila pozivnicu.
Pijuckam pivo i razmišljam da mi je bar nešto jače kad poskočim. Curtís je
tik iza mene. Čovjek se kreće poput mačke kad to želi.
“Ima li ovo kakve veze s tobom, Milla?”
“Ne”, odgovorim. “Naravno da nema.”
Nisam ga uvjerila.
“A što je s tvojom pozivnicom?” pitam ga. “Kad si je točno dobio?”
“Prije otprilike dva tjedna.”
“Baš kao i ja.” Poziv je stigao u zadnji čas, ali sve sam otkazala da ga
prihvatim. Jer sam mislila da je od tebe. Nismo uopće razgovarali posljednjih
deset godina, ali nisam mogla propustiti priliku da ga opet vidim.
“Dobio si je na mobitel ili na e-mail?” pitam ga.
“E-mail.”
“S koje je adrese poslana?” Trebala sam to ranije provjeriti, kad su mi Brent
i on pokazali svoje pozivnice.
Curtís pogleda preko prostorije u Dalea i Heather. “M Anderson ili nešto tako.
Gmail račun.”
“Ja nemam Gmail račun. Meni je pozivnica došla od C Sparksa. Također s
Gmaila.”
Ni sama ne znam koliko sam dugo smišljala odgovor na pozivnicu. Trebam li
spomenuti Saskiju? Trebam li mu izraziti sućut? Razmišljala sam i da ga
nazovem. Na pozivnici nije bilo telefonskog broja, ali nekoliko ih je na njegovoj
web stranici. Na kraju sam se ustrtarila. Neugodni su razgovori ipak lakši uživo.
Odlična ideja! napisala sam. Doći ću. Lijepo je što si se javio. Što ima s
tobom?

25
 Knjige.Club Books

Trenutak poslije stigao je odgovor. Drago mi je da možeš doći. Vidimo se

uskoro.
Bila sam razočarana, ali pripisala sam to činjenici da je zatrpan poslom. I da
je muško. Piše li ijedan tip više nego što baš mora?
Iskapim pivo. Za razliku od Brenta, Curtis stari kao fino vino. Glatko je
obrijan, ona pukotina na bradi jasno je vidljiva, i očito je nedavno bio izvan zemlje
jer je lagano preplanuo. Tamnoplava kosa malo mu je duža nego prije, ali dobro
mu stoji. Nosi mornarskiplavu Sparks jaknu s bijelom crtom na rukavima. Na
fotografijama koje objavljuje na društvenim mrežama vidjela sam da mu sad
cijela obitelj nosi tu marku.
Odnosno, ono što je ostalo od obitelji.
“Jesi li ostala u kontaktu s nekim od ekipe?” pita me Curtis.
“Nisam”, odgovorim.
“Čak ni s Brentom?”
Pita iz znatiželje ili ima drugi razlog? “Ne.”
Toliko je toga što bih ga pitala. Koliko vremena provodi na snijegu. Gdje živi.
Ima li curu. Pretražujem mu lice u potrazi za tragovima nekadašnje topline ili
makar znakom da me ne mrzi.
Ali Curtis je služben i hladan. “A s nekim drugim iz te zime?”
“Ne.” Samo sam uskočila u automobil i odvezla se, ostavivši oluju za sobom.
Izbrisala sam ih s Facebooka. Iz mobitela. Iz života. Sad mi je žao, ali tada sam
samo htjela sve izbrisati i krenuti ispočetka. “Ali ima me na internetu. Radim kao
osobna trenerica, imam blog i internetsku stranicu.”
Ako me ikad potražio online, ničime to ne pokaže. “Dobro.”
“Pretpostavljam da je i s tobom tako?”
“Aha.”
Čini se da je Curtis jednako vješt u biznisu kao što je bio u snowboardingu
jer Sparks Snowboardingu, tvrtki za proizvodnju odjeće koju je prije sedam ili
osam godina pokrenuo, ide jako dobro. I baš mi se sviđa što radi s njom. Svakog
ljeta vodi freestyle snowboard kampove u Švicarskoj i trenira siromašne klince
zajedno s budućim mladim zvijezdama. Usto je aktivist protiv klimatskih
promjena i pokušava sačuvati ledenjake za buduće generacije.
Na drugoj strani prostorije Dale povisi glas, a onda ga brzo stiša kad vidi da
ga gledamo. Heather odmahne glavom kao da se brani. Ne sviđa mi se to što
vidim. Ako je samo takne, idem do njih.
Brent se vrati s bocom Jack Daniel’sa, i nekoliko čaša.
Posegnem za jednom čašom. “Dobro si se sjetio. Možda me malo ugrije.”
Brent mi ulije viskija i vidim da mu se ruka trese. Trznem se kad otpijem
gutljaj. Toliko je jak.

26
 Knjige.Club Books

Dale i Heather i dalje se svađaju. Njegov glas zvuči kao bijesna tutnjava, a
njezin tugaljivo.
“Curtise, što kažeš na piće?” pita ga Brent.
“Ne bih, hvala. A čime se ti ovih dana baviš?” odvrati mu Curtis pitanjem.
Brent si izdašno natoči viskija i nadušak ga popije. “Zidarenjem.”
Ne znam što sam očekivala, ali to sigurno nisam.
“Obiteljski posao.” Brent nam je vjerojatno vidio šokirane izraze lica.
Sad kad nam je rekao što radi, vidim to u širini njegovih ramena i grubosti
šaka. U blagoj pogrbljenosti leđa.
Sjetim se kako je sanjao o Olimpijskim igrama i utroba mi se stegne.
Za većinu je sportaša slava kratkog daha, a u opasnim sportovima poput
našega traje i kraće. Na vrhuncu te hvale i slave kao heroja, no dovoljna je samo
jedna pogreška. Doći do ruba rampe prebrzo ili presporo. Zahvatiti brazdu koju je
ostavio vozač prije tebe. Sitna pogreška u procjeni. Ili najobičniji peh. Ulozi su
tako veliki da ne smijemo uopće razmišljati o njima, inače ne bismo ni skakali.
Osim ako nemamo želju umrijeti.
Kad-tad svi padnemo, ali Brentov se pad ipak čini dramatičnijim od drugih.
Bio je Burtonov zlatni dečko, lice energijskog pića Smash. Godinama sam pratila
rezultate natjecanja nadajući se da ću mu vidjeti ime, ali kao da je ispario sa scene.
Uostalom, kao i ja. Pretpostavila sam da se ozbiljno ozlijedio, no sad se pitam je
li doista bilo tako. Ima li to što se prestao natjecati možda kakve veze Sa mnom?
Mislim da to ne bih mogla podnijeti.
Curtis se pribere prije mene. “I kako ti ide?”
“Običan posao.” Brent zvuči kao da se brani.
“Imaš li web stranicu?” pitam ga ja.
“Aha.”
Curtis i ja se pogledamo. Znači, i Brentov je e-mail dostupan na internetu.
Heather pognute glave pohita iz prostorije. Da krenem za njom, pitam se.
Ne. Izgleda uzrujano, a sad stvarno nisam raspoložena za gledanje nečijeg
plakanja u zahodu. Nikad ne znam što bi trebalo reći. Kad se ja uzrujam, držim to
u sebi. To je bila jedna od Saskijinih vrlina. Nikad me ne bi izložila svojim
suzama u zahodu.
Jednom sam vidjela Odette da plače, ali da sam čula vijest koju je ona čula, i
ja bih plakala.
I nikad ne bih prestala.
Više nikad neće hodati.
Iskapim ostatak viskija u čaši. Neću razmišljati o tome. Razgovarat ću s
Heather kad se malo smiri.

27
 Knjige.Club Books

Dale je i dalje kraj prozora s bocom u ruci. Mrgodno pogleda u Brenta pa nam
okrene leđa. Što mu je Heather rekla?
“Kako ste vas dvoje doputovali ovamo?” javi se Curtis.
“Ja sam doletio jutros”, kaže Brent.
“U Grenoble?”
“Lyon.”
“To objašnjava zašto te nisam vidio”, kaže Curtis. “Ja sam letio u Grenoble.”
Vidjela sam im naljepnice avioprijevoznika na torbama za snowboard.
“Ja sam se dovezla autom”, kažem ja.
Curtis me iznenađeno pogleda. “Cijelim putem?”
“Za dobra stara vremena. Tako sam imala vremena za razmišljanje.”
Razmišljanje o tebi, među ostalim.
Iznenada Heather dojuri natrag u prostoriju. “Ljudi?” Zvuči zadihano.
“Mobiteli su nam nestali.”

28
 Knjige.Club Books

Prije deset godina

Saskia je stavila ruku oko mene kao da sam joj nova najbolja prijateljica. Miriše
na parfem, opojan i egzotičan, ali od šminke ima samo ljubičastu olovku za oči s
kojom izgledaju još plavlje.
U separeu smo Glow Bara, nas šest, sve cure. Nisam imala pojma što da
odjenem večeras. Saskia mi se činila kao tip cure koja će se srediti za izlazak, ali
šišaš to, vani je minus deset. Na kraju sam navukla uske traperice i dva džempera,
unaprijed pomirena s time da ću ispasti luzerica, ali cure za našim stolom,
uglavnom Francuskinje, također su u trapericama i džemperima. I sve smo još
u borderskim jaknama. Sviđa mi se takvo društvo.
Bar je, pak, pun kao šipak. Nisam ljubiteljica cijele te après-ski scene jer sam
došla trenirati, a ne tulumariti. Uvijek sam se čudila što neki ljudi u skijaškim
centrima više vremena provode u barovima nego na stazama. Ipak, Glow Bar
doslovce je jedini bar u selu.
Bend uživo na pozornici praši thrashy punk rock.
Saskia vičući nadglasa bend. “Milla, došla si na cijelu sezonu ili samo na
natjecanje?”
“Na sezonu”, kažem. “A ti?”
“Isto.”
Trbuhom mi se rasprše leptirići nervoze. Cijelu ću zimu trenirati zajedno s
najvećom suparnicom. Tako ću joj moći pratiti napredak, ali i ona moj. Pogled mi
padne na njezina uska ramena i bokove. Nekoliko je centimetara niža od mene,
ali visina ne daje nikakvu prednost na pipeu - niže težište čak olakšava održavanje
ravnoteže. Ipak, kad je riječ o snazi, prednost je na mojoj strani. Baš bih je voljela
vidjeti kako vježba u teretani. Sigurno ima nevjerojatno snažan donji dio tijela
kad onako vozi.
“Imaš li sponzore?” pita me.
“Aha.”
Čeka da kažem još nešto.

29
 Knjige.Club Books

“Snowboardi Magic. Odjeća Bonfire, naočale Electric.” I marka energijskih

pločica, ali to ne spomenem da ne prasne u smijeh. Dovezla sam se ovamo
malim Fiatom Uno do vrha nakrcanim žitnim pločicama i već mi se gade, ali
barem neću umrijeti od gladi. Sponzori me ne financiraju, samo mi šalju svoje
proizvode, a treniranje plaćam sama. No i to joj prešutim. “Imala sam drugog
sponzora za odjeću prije dvije godine, ali otpilili su me kad sam sredila koljeno.”
“To se i meni dogodilo”, kaže jedna cura.
Prije su sve govorile francuski, ali prebacile su se na engleski kad sam im se
pridružila.
“Trebale bismo osigurati noge”, kaže druga cura, “Kao nogometaši.”
“Znate li da je Mariah Carey osigurala noge na milijardu dolara?” kaže Saskia.
“Jennifer Lopez je osigurala dupe”, kaže netko.
“A kad će itko od njih pasti?” kažem ja. “Da barem ja mogu osigurati svoje
dupe.”
Sad sve počnemo govoriti o dijelovima tijela koje bismo najradije osigurale.
Konobarica nam donese novi poslužavnik s čašicama. Doda jednu Saskiji
koja je proslijedi meni. Nisam planirala večeras piti, ali teško je odbiti. Sve ove
cure sudjeluju na Le Rocher Openu pa ipak sve piju. Saskia časti. Pričekam da svi
dobiju svoju čašicu pa je nadušak iskapim. Sve glasno kliknemo i zaradimo
prijekorne poglede cura u susjednom separeu, Njemica ili Švicarki, koje se po
svoj prilici također natječu sutra jer nijedna ne pije alkohol.
Trenutak poslije kraj stola nam se nacrtaju dva tipa, jedan tamnoput, a drugi
s plavim dredovima. Odnekle su mi poznati.
“Tko je ovo?” kaže onaj tamnoputi gledajući u mene. S londonskim
naglaskom.
“Odjebi”, otpili ga Saskia.
Tipovi bez riječi produže prema šanku. Čekaj malo - to su Brent Bakshi i Dale
Hahn. A Saskia im je upravo rekla da odjebu!
Korak iza njih pojavi se Curtis. Nasmiješi mi se i kimne sestri, a onda se
namršti ugledavši čašice za alkohol pa produži prema stolu s dečkima i rukuje se
s njima. Neka od lica također prepoznam s borderskih DVD-ova. Curtis i Saskia
bordersko su plemstvo - roditelji su im pioniri snowboarda Pam Burnage i Ant
Sparks - i čini mi se da ovdje nema nikoga koga ne poznaju.
Do mene sjedi Odette Gaulin, brončana na X Gamesima. Djevojka u jakni
boje metvice. Nosi Rossignol kapu ispod koje joj vire kratke smeđe kovrče.
Trudim se ne vrisnuti od uzbuđenja što sjedim kraj nje, ali zapravo je prilično
draga. Kaže mi da je i ona došla na cijelu sezonu, a ostale će cure ostati samo na
natjecanju.
Nagnem se prema njoj. “Boje li te se dečki? Hoću reći, toliko si dobra da te
se sigurno boje,”

30
 Knjige.Club Books

Odette odmahne rukom. “Pih.”

Najradije bih da onaj bend prestane svirati jer polako gubim glas od deranja.
“Lani sam hodala s jednim švicarskim borderom koji me nogirao jer sam ga
pobijedila u obaranju ruku.”
Djevojke prasnu u smijeh.
“Pred svim njegovim prijateljima”, dodam.
Odette podigne ruku da se pljesnemo dlanovima. To votka progovara iz mene.
Inače nikad ne govorim o sebi, posebice ne pred onima koje sam tek upoznala, ali
nekako mi godi izbaciti to iz sebe. Nisam ni bila svjesna koliko me i dalje boli.
Profesionalac u boardercrossu Stefan nikad ne bi usporio zbog mene i obožavala
sam voziti s njim jer sam morala dati sve od sebe da mi ne pobjegne.
“Pošalji ga u teretanu”, javi se djevojka koja mi sjedi sučelice.
“Nađi mu trenera!” predloži druga.
“Našopaj ga steroidima!” Prijedlozi su sve bizarniji.
Osjećaj mi je posve nov, ova uklopljenost u žensko društvo. Druženja s
prijateljicama kod kuće uvijek su mučenje jer pričaju samo o modi i slavnim
osobama. Ugodnije se osjećam zbijajući vulgarne šale s bratovim ragbijaškim
kompićima.
Uskoro nam stignu nove votke. Koliko sam ih dosad već popila? Prestala sam
brojiti. Rijetko pijem - jer sam previše zauzeta poslom ili treniranjem ili oboje - i
osobito nikad prije natjecanja, ali ostale cure još ne odustaju, dvije čak uz votku
pijuckaju i pivo, pa strusim i ovu votku i udarim čašom o stol.
One Njemice do nas pričaju o nama, a sve mi se čini da je Saskia upravo to i
htjela. To je poruka: dovoljno smo opake da večeras pijemo i sutra vas
pobijedimo. Što je možda i istina kad si Odette Gaulin, ali baš i ne ako si ja. Ipak,
ne želim iznevjeriti društvo.
Curtis se, vrati do nas i šapne nešto Saskiji. Ne čujem ga od glazbe, ali čini
mi se da joj je rekao da prestane piti. Samo mu odmahne rukom i Curtis se
namršteno vrati za svoj stol.
“Čovječe, kako je naporan”, kaže Saskia.
“I moj je brat turbo naporan”, kažem ja. “Koliko je stariji od tebe.”
“Dvije godine.”
“Isto kao moj.”
“Ja imam dva starija brata”, ubaci se Odette.
“Jadna ti”, kaže Saskia i sve se nasmijemo.
“Bordaju li i oni?” pitam ja.
“Ne, oni skijaju”, odgovori mi Odette. “I ja sam prije skijala. S četrnaest sam
se prebacila na snowboard.”
“Ovdje su u Le Rocheru?” pitam ja.

31
 Knjige.Club Books

“Nisu, ovu su zimu u Tignesu. Jesi li ikad bila tamo?”

I time započnemo dug razgovor o svim mjestima na kojima smo vozile.
Idući put kad Saskia ode do šanka, vidim da žustro raspravlja s Curtisom. Jake
se nikad ne bi usudio govoriti mi što da radim. Odavno je to shvatio.
Saskia se vrati s još pića. Taman ih strusimo kad bend zasvira “Somebody
Told Me” od Killersa.
Saskia oduševljeno skoči na noge, “Obožavam tu pjesmu.”
Nas pet krenemo za njom na plesni podij, a samo koju minutu poslije cijeli je
bar na nogama i svi plešu, sudarajući se na malom prostoru. Godinama se nisam
tako napila i osjetim da teturam. Morat ću se pošteno napiti vode prije spavanja.
Kad mi se zavrti u glavi, krenem prema zahodima. Vraćajući se prema našem
stolu zateturam i nečija me ruka uhvati za nadlakticu. Curtis.
U sebi opsujem. I bez njega sam bila na klimavim nogama, a sad mi i glas
zadrhti. “Hvala ti.”
Zaiskri mu u očima. “Već sam ti rekao, možeš pasti na mene kad god poželiš.”
Moleći se da ne porumenim, kimnem prema njegovoj boci Eviana. “Samo ti
u cijelom kafiću ne piješ.”
“Ne pijem kad treniram. Poremeti mi vrijeme oporavka.”
Pogled mi padne na naš stol. Stigla nam je još jedna runda votke. Sranje.
Curtis mi prati pogled. “Čini mi se da si dovoljno popila.”
“Molim?” odvratim mu. “Zatrebam li tvoj savjet, sama ću te pitati.”
Što si taj tip umišlja? Jedno je da mlađoj sestri kaže da više ne pije, ali mene
čak i ne poznaje. Oteturam do šanka. Ne mogu dopustiti da mi Saskia cijelu večer
plaća pića. Jasno mi je da si ona to može priuštiti, ali ne želim je iskorištavati.
Moram platiti barem jednu rundu.
Samo što nemam blage veze koju smo votku pili, a Saskia mi djeluje izbirljivo
po tom pitanju.
“Opet isto?” kaže mi djevojka za šankom prije nego što otvorim usta.
Odmah mi lakne i samo potvrdim.
Dale i Brent sjede malo dalje za šankom. Konobarica ćaska s njima
pripremajući nam pića. Na sebi ima malu crnu haljinu i čizme sa šiljcima na
petama, a oni joj odmjeravaju noge. Sitna je i jako lijepa - duge tamne kose i jako
našminkanih očiju. Na trenutke do mene dođu djelići njezina naglaska, tvrđega
od mojega - vjerojatno iz Newcastlea - i odmah mi se svidi. Još jedna
Sjevernjakinja.
Dale kaže nešto na što konobarica zakoluta očima. Odvrati mu i on objesi
glavu, tobože posramljeno. Brent se nasmije i pljesne ga po leđima.
Konobarica mi napokon donese pića. Doista suosjećam s njom što po cijelu
noć, iz dana u dan, mora ćaskati s frajerima - pogotovo onima koji izgledaju

32
 Knjige.Club Books

impozantno kao Dale - s dredovima i bezbrojnim piercinzima. Sigurno joj je već

zlo od toga.
Ipak, gledajući je kako stavlja čašice na moj pladanj, uhvatim je kako se
tajnovito smješka i shvatim da sam se prevarila. Ona se s njima poigrava. I točno
zna kako se to radi.
“Izvoli”, kaže mi. “Deset eura.”
Oklijevam. U skijaškim resortima pića su uvijek skupa i očekivala sam da će
račun biti barem pedeset eura. Sigurno je pogriješila, možda jer su je Dale i Brent
omeli, ali ako ništa ne kažem, razliku će joj oduzeti od plaće. “Ne može biti
toliko.”
Lijepo joj lice nagrdi ljutnja. “E pa, toliko je.”
U redu. Barem sam pokušala. Pružim joj novčanicu od deset eura.
Dok je stavlja u kasu, ne okrećući glavu pogleda u dečke i zabaci kosu onim
poznatim nisam zainteresirana potezom. Očarano gledam kako se Dale naginje
preko šanka, zasukanih rukava da pokaže tetovirane podlaktice, i glasno je zove.
Ona se opet krišom nasmiješi i pretvara se da ga nije čula.
Ja se nikad nisam tako poigravala dečkima. Nisam znala kako.
Konobarica sjajnim crvenim noktom dotakne jednu čašicu na mome pladnju
i kaže mi nešto što ne razumijem.
“Nisam čula”, kažem.
“U toj je votka.”
Molim?
U mozak zamućen alkohol ugmiže im strašna mogućnost. Ali Saskia to ne bi
učinila.
Ili možda bi?

33
 Knjige.Club Books

Sadašnjost

Svi pojurimo u hladan, mračni hodnik. Košara s mobitelima sad je prazna.

“Tko ih je uzeo?” pita Curtis prijetećim glasom.
“Tek sam kupila mobitel”, kaže Heather na rubu suza. “I u njemu su mi svi
poslovni kontakti.”
“Smiri se”, tješi je Dale. “Naći ćemo ga.”
Svi izgledaju jednako zbunjeno.
Pogledam lijevo i desno niz hodnik. Je li ih uzeo netko od ovih četvero ili je
još netko u zgradi? Ne mogu trezveno razmišljati jer ništa od svega toga nema
nikakva smisla. Već lagano osjećam onaj viski. Alkohol brzo udara na ovoj
nadmorskoj visini, a usto već satima nisam jela.
“Možemo zaključiti tko ih nije uzeo”, kažem ja. “Tko nije izlazio iz
prostorije? Ja sam otišla u zahod prije nego što smo počeli s igrom.”
“Jesi li vidjela mobitele u košari?” pita me Curtis.
Pokušavam se vratiti u onaj trenutak. “Ne sjećam se.”
“Ja sam otišao po pića”, kaže Dale. “I nisam obraćao pozornost na košaru.”
Pogleda u Curtisa. “Zašto si ti izlazio?”
“Nazvati nekoga”, kaže Curtis. “I onda na zahod.”
“Koga si zvao?” pitam ja.
Curtis izvije obrve kao da me se to ne tiče.
“Onda?” potakne ga Dale.
“Zašto je to važno?” odvrati Curtis.
“Moglo bi biti”, uporan je Dale.
Curtis se okrene natrag prema meni i ošine me ljutitim pogledom. “Mamu.”
“Ja sam dvaput izlazio”, kaže Brent.
“A Heather je maloprije izišla”, kažem ja. “Sranje. Bilo tko ih je mogao
uzeti.”
“I učiniti što s njima?” pita Curtis.

34
 Knjige.Club Books

“Sakriti ih negdje”, odgovorim.

Svima pogledi padnu na Heatherinu torbicu. Jedino je ona ovamo došla s
torbom.
Trideset tri su mi godine i nemam ni jednu torbicu. Kupila sam jednu kad mi
se prijateljica Kate udavala. Da se nisi usudila doći s ruksakom, Milla, nažvrljala
mi je na dnu pozivnice. Bila je golubljeplava, u skladu s haljinom za djeveruše, i
osjećala sam se blesavo noseći je, kao klinka koja se pretvara da je odrasla. Odmah
nakon vjenčanja donirala sam je lokalnoj trgovini rabljenih stvari u dobrotvorne
svrhe.
Heatherina je torbica smeđe boje i po upadljivoj zlatnoj oznaci na zatvaraču
pretpostavljam da je dizajnerska. Kad shvati što svi gledamo, zarumeni se i istrese
sadržaj torbice na tepih. Mali srebrni novčanik, vlažne maramice, tamponi i
suluda hrpa šminke. Nema mobitela. Prkosno podigne pogled. “Zadovoljni?”
Skupi stvari s poda i vrati ih u torbicu.
“Onda ih je netko drugi uzeo”, kaže Curtis.
Heather razrogači oči. “Ali tko drugi?”
“Reci ti meni”, kratko će Curtis.
Dale stavi ruku oko Heatherinih ramena i ona se odmah nagne prema njemu.
Opet ujedinjeni, barem zasad.
“Moramo pretraži zgradu”, nastavi Curtis. “Da nađemo mobitele. Ili onoga
tko ih je uzeo.”
“Okej.” Brent iskapi ostatak viskija u čaši i krene prema vratima. Ja pođem
za njim.
“Čekajte!” povikne Heather. “Ne znamo tko je tamo.”
“Imaš pravo”, složi se Curtis. “Cure vjerojatno ne bi trebale ići same.”
Dale hitro uhvati Heatherinu ruku. “Ja idem s Heather.”
“A ja idem s Millom”, kaže Curtis.
“Ja idem s Millom”, usprotivi se Brent.
Možda bih trebala biti zahvalna što im je stalo, ali nisam. Bijesna sam. Iz dna
duše mrzim pomisao da to što sam žena znači da sam nekakav patetični slabić
kojega treba zaštititi. Nisam ništa slabija nego što sam onda bila - čak sam i
snažnijih ruku, premda malo slabijih nogu - i kad bi me netko pokušao napasti,
vraški bih se žestoko borila.
Zaustim sve to reći kad vidim napetost u Curtisovu licu. A onda i u Brentovu.
Oni nisu muškarci koje je lako zastrašiti. Sjetim se mračnih i praznih hodnika.
Ipak je bolje biti siguran, pomislim. “A da obojica idete sa mnom?”
Curtis kimne. “Nađemo se opet ovdje, za koliko? Dvadeset minuta?”
Dale pogleda na sat. “Može.”

35
 Knjige.Club Books

“Vi pođite tamo”, kaže mu Curtis pokazujući lijevo. “A mi ćemo ovamo. Vi

pregledajte donji kat, a mi ćemo ovaj.”
“Sad si ti šef?” pita Dale.
Curtis mu ne odgovori. Zapravo je uvijek i bio šef. Mada ga ja obično nisam
slušala.
Dale povuče Heather za ruku i krenu u lijevu stranu hodnika.
“Provjerite i skijaške ormariće”, vikne Curtis za njima. “A kad, već tražite,
pogledajte gdje je fiksni telefon.”
Mi se uputimo u drugom smjeru, Naravno, s Curtisom na čelu. Istraživanje
ove zgrade i prije je bilo jezivo, a sad je još jezivije. Posve je drukčija u skijaškoj
sezoni kad odjekuje lupkanjem skijaških štapova i žamorom zimskih gostiju.
Večeras je jednostavno preprazna. Pretiha.
Zašto bi netko uopće htio naše mobitele? Ne mogu procijeniti što je strašnije
- da ih je uzeo neki stranac ili netko od ovih ljudi za koje sam mislila da ih
poznajem. Ili sam ih barem poznavala.
Prva vrata desno su zahodi.
“Da ja provjerim ženske?” ponudim.
Curtis gurne vrata. “Zajedno ćemo.”
Ispred nas je niz od četiri odjeljka i svi su zatvoreni. Provirim ispod dna vrata.
Ugledam li nečija stopala...
Tres! Srce mi preskoči od šoka, a onda shvatim da je to Curtis, ide od vrata
do vrata i nogom ih razvaljuje. Nema nikoga. Naravno da nema nikoga. Brent
kopa po papirnatim ručnicima u kanti za smeće.
Istom metodom provjerimo i muške zahode. Hladan mi propuh zapuhne vrat
i zamijenim da je mali prozor u zahodu koji centimetar otvoren. Popnem se na
prste i provirim kroz njega. Zamišljam nečiju ruku koja kroz tu pukotinu u mrak
baca naše mobitele, jedan za drugim. Ako se to doista dogodilo, možemo se
zauvijek pozdraviti s njima jer je ova strana zgrade okrenuta prema litici. Ali zašto
bi to itko učinio?
“Je li prozor prije bio otvoren?” pitam dečke.
Curtis opsuje i jednim potezom ga zatvori. “Nisam zamijetio.”
“Ni ja”, doda Brent.
Iduća su vrata ostava s potrepštinama za čišćenje koja zaudara na izbjeljivač.
Prevrnemo hrpu papirnatih ručnika i vrećica sapuna za dozatore. U ormaru je i
prava planina toaletnog papira, a ja provjerim svaku rolu.
Prije bih umrla nego to priznala, ali drago mi je što su ova dvojica sa mnom.
Posebno Brent jer u Curtisovoj blizini osjećam trnce druge vrste.
Hodnik naposljetku skrene i iza ugla su vrata sa svake strane, sva zaključana.
Prolazim ispred njih napeta kao puška, spremna da se otvore i da netko skoči iz
njih.
36
 Knjige.Club Books

“Što mislite, što su ove prostorije?” pita Brent provjeravajući posljednja vrata.
“Možda uredi”, odgovori Curtis. “Ili spremišta.”
Dođemo do kraja hodnika.
“Ovdje nema ništa posebno”, kažem vraćajući se odakle smo došli. “A vani,
što mislite?”
“Sad je premračno za pretragu”, kaže Curtis.
“Sjećaš li se što je bilo vani?” pitam ga. “Ja se sjećam dviju garaža za ratrake.”
Velikih. Strojevi za ravnanje staza doista su prave gromade.
“Čini mi se da su bile tri”, kaže Curtis.
“I ona koliba na dnu vučnice”, doda Brent. “I kiosk.”
“I vanjski prostor za sjedenje”, kaže Curtis. “S ležaljkama. Sigurno postoji
neko spremište u kojem drže ležaljke.”
Vratimo se u salon. Heather i Dalea još nema. Prizemlje je mnogo veće od
našeg kata.
Curtis zatvori vrata za nama i stiša glas. “Mislite li da Dale i Heather stoje iza
ovoga?”
Zagledam se u njega. “Ali zašto?”
“Nemam pojma.”
“Ja ne mislim”, kažem. “Heather mi je izgledala baš uplašeno.”
“Ili je samo dobra glumica?” Curtis pogleda u Brenta. Brent slegne ramenima.
“Ne pitaj mene.”
Curtis zamahne šakom prema vratima. “Netko se zajebava s nama i to mi se
nimalo ne sviđa.”
Brent si natoči još jednu dobru dozu Jack Daniel’sa. Zanimljivo je gledati
kako se ova dvojica nose s napetošću. Brent tako da se napije, a Curtis ispadima
ljutnje. “Jesi li za pićence, Mills?” obrati mi se Brent.
Toliko o nostalgičnom okupljanju starih poznanika kako sam ovaj susret
zamišljala. Teško uzdahnem. “Može.”
Curtis mi dotakne ruku. “Milla.”
Iznenada doživim déjà vu. Jednu večer prije deset godina Curtis me upozorio
da prestanem piti i trebala sam ga poslušati, ali nisam.
A neću ni sad.
Ispružim ruku u kojoj držim čašu. Brent je očito uzdrmaniji nego što pokazuje
jer mu se ruka trese i prste mi zalije viskijem. Poližem ljepljivi alkohol s ruke i
iskapim čašu nadušak.
Mislim da je i Curtis zamijetio drhtanje Brentove ruke jer ga sad promatra kao
da pokušava procijeniti za što je sposoban.
No gleda u pogrešnu osobu.

37
 Knjige.Club Books

Deset godina prije

Teturam preko platoa, u glavi mi tutnji, a želudac mi se svakim korakom diže.

Nadam se da ću doći do halfpipea a da putem ne povratim. Opet.
Podignuti su veliki transparenti: Le Rocher Open. Natjecatelji s brojevima na
prsima već su se počeli zagrijavati na pipeu, a drugi se rastežu ili, podešavaju
vezice i vezove. Napetih lica, svi su usredotočeni na ono što slijedi. Kao što bih i
ja činila da nisam previše zauzeta zadržavanjem hrane u želucu.
Pokušavala sam nešto pojesti odmah kad sam se sinoć vratila iz Glow Bara,
ali ništa se ne zadržava u meni. Neopisivo sam ljuta - najviše na sebe. Kako sam
mogla pasti na takvu foru? Imam dvadeset tri godine, nisam tinejdžerica. Trebala
sam biti pametnija i ne popustiti. Baš me briga što drugi oko mene rade.
Iz zvučnika trešti hip-hop glazba, a sunčeva mi svjetlost probija mozak.
Zaklonim dlanom oči i zamišljam da se mogu sklupčati u tihoj, zamračenoj sobi i
spavati dok mamurluk ne prođe.
Kad tip kraj mene zagrize prezrelu bananu, želudac mi se opet stegne. Miris
je nepodnošljiv. Sa svih strana su snimateljske ekipe - Eurosport, France 3 i još
nekoliko. Čvrsto stisnem usnice. Ne smiješ opet povratiti.
U redu za prijavu čuje se mnogo stranih jezika. Baš uzmem natjecateljski broj
kad kraj mene prođe nekoliko cura od sinoć, sa snowboardima pod rukama.
Pognem glavu jer ih ne želim vidjeti kako mi se smiju.
Iznenada me netko potapše po ramenu. Kraj mene se stvori Odette i poljubi
me u oba obraza. “Kako si?”
Izvijem jednu obrvu. “A što misliš?”
Osmijeh joj zamijeni zbunjenost. “Što?”
“Votka?”
“Kakva votka?”
“Koju sam pila cijelu večer?”
Odette se od neugode zarumeni kad joj objasnim. U nevjerici leti pogledom
na sve strane tražeći Saskiju. Ugledamo je u bijeloj Salomonovoj jakni, skroz na
vrhu. Odette se okrene prema meni i riječi se samo izliju iz nje. Navodno je Saskia
38
 Knjige.Club Books

sve dogovorila prije nego što sam ja došla, predloživši im da ne piju alkohol nego
čašice s vodom, da zbune konkurenciju.
“Stvarno mi je žao”, kaže Odette. “Nisam imala pojma.”
Izgleda tako užasnuto da joj povjerujem. “A druge cure? Jesu li one znale?”
“Ne bih rekla.”
Ni sama ne znam osjećam li se od toga bolje ili gore. Saskia proleti kraj nas
na putu prema vučnici. Odette se zagleda za njom kao da ne može pojmiti da bi
njezina prijateljica učinila takvo što.
Već sam propustila pola zagrijavanja. Dohvatim dasku i kažem joj: “Obavimo
što imamo. Kakav je pipe?” Odette i ja krenemo zajedno vučnicom.
Curtis si kopča vezove na vrhu pipea. Samo me pogleda i opsuje. “Pokušao
sam te upozoriti.”
“Molim?” šokirano kažem. “Znao si?”
“Sumnjao sam.”
Saskia se malo dalje smije sa skupinom bordera. Kraj nje je i Brent. I Dale, s
piercingom na usni koji svjetluca na suncu. U meni proključa gnjev. Bijesnim
koracima odem ravno do Saskije i potapšam je po ramenu.
Okrene se prema meni. Izraz njezina lica podsjeti me na mačku mojih roditelja
kad joj nešto probudi lovački instinkt.
“Zašto si odabrala baš mene?” kažem joj, svjesna da su Curtis i Odette iza
mene.
Svi oko nas utihnu.
Najiskrenije očekujem da će Saskia sve zanijekati, ali samo me pogleda,
plavim očima bez trunke kajanja. “Jer sam mogla.”
“Uplašila si se da ću te pobijediti?”
Na to ne odgovori. I ne mora. Već se pobrinula za to da je danas ne pobijedim.
Tako sam ljuta da bih je najradije pljusnula. Uvijek sam igrala grubo - morala
sam jer je moj brat takav. Igra grublje od ikoga koga poznajem. Ali on to radi
neskriveno. Ovo što Saskia radi posve je druga priča. Možda ženska vrsta grube
igre? Podmukla. A ja se ne znam nositi s time.
Neuspješno pokušavam otjerati bijes s lica. “Nadam se da ti je jasno da ovime
igra počinje.”
Saskia prasne u smijeh. “Neka igra počne.”
Curtis je pozove k sebi pa sjednu, gotovo dodirujući se glavama. Zaključim
da je proziva zbog sinoć jer pokazuje u mom smjeru. Baci još jedan pogled prema
meni, a onda mi okrene leđa. Brat joj sad pokazuje prema pipeu. Očito je hrabri,
Dobro naćulim uši da čujem što joj govori jer bi mi danas svaka pomoć dobro
došla.

39
 Knjige.Club Books

“Onaj zid je posve na suncu i brzo će omekšati. Dobro pazi da pri doskoku ne
uhvatiš svoj rub.”
Saskia kimne i pričvrsti dasku. Curtis ostane sjediti na mjestu i gleda sestrinu
izvedbu. Neki bradati tip s natjecateljskim brojem na prsima dođe do njega i
kucnu se šakama. Očito Amerikanac.
Prikopčam vezove i nekoliko puta duboko udahnem, pripremajući želudac za
kretanje gore-dolje.
Vjetrom do mene dođu Curtisove riječi. “Trebao bi cijeli dan ostati tvrd i
dobar.”
Zanimljivo. Maloprije je Saskiji rekao upravo suprotno ili sam ga pogrešno
čula?
Pola sata poslije treperim od nervoze čekajući da prozovu moje ime.
“Milla Anderson!”
To je trenutak kad me inače preplavi mirnoća, sve se uspori i na scenu stupe
sati i sati treniranja i vizualizacije zahvaljujući kojima odvozim kao na autopilotu.
No ovaj je put drukčije. Ovaj put kao da se sve ubrza, a ne uspori. Vrti mi se čak
i dok stojim mirno, pa nikakvo čudo da zaribam prvi okret i survam se na ravni
dio pipea. Ni druga vožnja ne prođe ništa bolje i već sam ispala. Prisilim se da
ostanem sjediti na snježnom nasipu i odgledam ostatak natjecanja. Obećam si da
ću istrpjeti do kraja i da više nikad neću ponoviti istu pogrešku.
Curtis je na planini jednako miran i samopouzdan kao i izvan nje. Moćnim,
glatkim potezima bez problema osigura mjesto u finalu. Saskia također uđe u
žensko finale, briljira u dvije uzastopne 720-ice i završi sedma. Prilično
impresivno s obzirom na to da je ovo međunarodno natjecanje sa sudionicima iz
cijele Europe. Pobijedi Odette.
Natjecatelji se na kraju okupe na dnu pipea, grle se i međusobno si čestitaju.
Netko otvori šampanjac i poprska družinu.
“Zabava se nastavlja u Glow Baru!” po vikne netko. Imam dojam da jedino
ja ne slavim. Bijesno stisnem šake kad vidim da još netko čestita Saskiji.
Dohvatim dasku i nezamjetno se išuljam.
Za četiri mjeseca Saskia i ja opet ćemo se obračunati. Ovaj put na
Britanskome prvenstvu u snowboardingu. I pobijedit ću je makar me to ubilo

40
 Knjige.Club Books

Sadašnjost

Poskočim kad se vrata salona naglo otvore. Prvi uđe Dale i za njim Heather.
Dale izgleda bijesno. “Netko nam je uzeo laptop.”
Curtis pohita prema vratima.
“Molim?” povičem ja.
“Ja imam MacBook.”
Trčimo za njim u prizemlje pa niz hodnik. Hladni mi zrak otpuše kosu od lica
kad otvori dvokrilna vrata. Spusti se metalnim stubama, po dvije odjednom.
Lakne mi kad svoje torbe vidim gdje sam ih i ostavila.
Curtis pogleda u svoj ruksak. “Kvragu. Nema mi MacBooka.”
Tada zamijetim da mi je zatvarač na ruksaku dopola otvoren i panično kopam
po stvarima provjeravajući je li sve na mjestu. Novčanik i ključevi su tu. Računalo
nisam ni ponijela. Sve što trebam, radim na mobitelu.
Ostali također provjere svoje torbe. Heather kopa po slojevima odjeće.
“Nedostaje li još nešto?” pita Curtis.
“Ja ne vidim ništa”, odgovori Brent.
Tako sam zbunjena i napeta da se ne sjedam što sam uopće spakirala. “Ja
nisam sigurna.”
“Više nije smiješno”, javi se Heather. “Želim se spustiti.”
Razmišljaj, Milla. Pogled mi padne na nadzornu kameru okrenutu prema vrhu
žičare. Smjestim se točno na njezinu putanju i mahnem rukama. “HEJ! Ima li
koga?” Curtis živčano korača platformom amo-tamo. “Ne mogu vjerovati da sam
ovo dopustio. Trebao sam doći ovamo još prije pola sata.”
Ja i dalje mašem rukama, nadajući se valjda da će nas djelatnici žičare vidjeti,
čak i ako nas ne mogu čuti, i opet pokrenuti žičaru.
“Tjednima nisam radila sigurnosnu kopiju laptopa”, kaže Heather Daleu.
“Moramo ga naći.”
“Ne moraš me podsjećati”, progunđa Dale.

41
 Knjige.Club Books

Curtis se okrene prema njemu. “Što ste vas dvoje onako dugo radili u
prizemlju?”
“Hej”, pobuni se Dale. “Ne krivi nas. Ti si dva puta odlazio iz prostorije.”
Heather i Dale imali su vremena pregledati torbe i sakriti računala dok smo
mi obilazili gornji kat, ali u teoriji svatko je od nas mogao nabrzinu skoknuti dolje
i to učiniti.
Ili to nije učinio nitko od nas?
Kako god, očito je pedantno planirano. A onaj tko je to planirao najprije nas
je smjestio gore u salon, ispravno pretpostavljajući da nećemo vući torbe sa sobom
po cijeloj zgradi.
“Pretražili smo cijelo prizemlje”, kaže nam Heather. “A onda sam se sjetila
laptopa.”
“Što ste našli?” pita Curtis.
“Samo gomilu zaključanih vrata”, kaže Dale.
“I nikog od osoblja?” pitam ja. “Ili fiksni telefon?”
“Našli smo dvije prazne utičnice za telefon”, kaže Heather. “Jednu u baru i
drugu u kuhinji.”
Prazne jer je netko uklonio telefone? Na licu joj vidim da i ona to misli.
“Što je iza svih onih zaključanih vrata?” zanima Heather.
“Jeste li našli kontrolnu sobu?” prekine je Curtis. “Ili sobu službe za
spašavanje? Sobu za prvu pomoć?”
“Ništa od toga.”
“E, pa onda.” Curtis ode do vrata upravljačke kučiće i dobro ih prodrma.
Zaključana su, naravno. Prisloni šaku na staklo i proviri kroz prozor.
Trenutak poslije i ja mu se pridružim pred staklom. “Vidiš li telefon ili radio?”
“Ne.” Zvuči frustrirano.
Brent također dođe do nas, a onda se svi okrenemo kad iza nas nešto tresne.
Nadzorna kamera je na betonu, u tisuću komadića. Dale drži snowboard iznad
glave i stoji ispod ostataka držača otpale kamere. Zapanjeno gledam u smrskanu
kameru.
“Pobogu, zašto si to učinio?” obruši se Curtis na njega.
Dale spusti dasku. “Ne želimo da nas gledaju, je li tako?”
Govorim si da ostanem mirna. “Ali možda su nas mogli spasiti.”
Curtis podigne najveći komad razbijene kamere. Ne treba nam električar da
nam kaže da joj nema popravka. Baci komad u stranu. “Upravo si nam odrezao
jedinu potencijalnu vezu s dolinom. Je li itko vidio ijednu drugu kameru?”
“Vjerojatno ima kamera u restoranu”, sjetim se ja.
Dale pročisti grlo. Već naslućujem što će nam reći.
“I nju sam sredio.”
42
 Knjige.Club Books

Brent i ja razmijenimo poglede i prilično sam sigurna da mislimo isto. Stoji li

Dale iza ovoga? Ali zašto?
Curtis bijesnim korakom dođe do njega. “Od svih gluposti koje si mogao
učiniti, ovo je vrh vrhova.”
“Ma daj, mućni malo glavom”, kaže Dale. “Ako nas netko odozdo gleda
kamerama, znači da sudjeluje u ovome. Sto posto.”
“Dobro”, odvrati Curtis. “Trebaju nam odgovori. Najbolje da prođemo kroz
sranje iz one igre.” Kimne gledajući u Heather. “Jesi li spavala s Brentom?”
Ustuknem na njegovo pitanje. Suptilnost mu nikad nije bila jača strana.
Dale zakorači bliže. “Ne mora odgovoriti na to.”
Dva se muškarca ljutito gledaju. Dale je malo viši - sigurno preko 180
centimetara što je prilično visoko za snowboardera. Ali Curtis je krupniji.
“Sad ćeš i mene pitati jesam li spavao sa Saskijom?” nastavi Dale.
“Jesi li?” doista ga pita Curtis.
“Jesi li ti?” odvrati Dale.
Curtis ga zgrabi za ramena i pogura ga natraške po platformi. Nekoliko metara
dalje platforma završavala tlo strmo propada u tminu. Jedino što ih odvaja od
litice tanka je metalna ograda.
Brent i ja potrčimo za njima. S krova iznad naših glava vise sige oštre poput
bodeža. Pomolim se da se neće baš sad odlučiti odlomiti. Brent krene prema
Daleu, a ja stanem iza Curtisa. Prilično je riskantno približiti mu se kad je ovako
nabrijan. U teoriji znam što bih trebala učiniti - kad ti je stariji brat ragbijaš, moraš
se naučiti braniti. Usto, kad sam prestala bordati, nekoliko sam godina radila u
noćnom klubu.
Nadajući se da se sjećam kako se to radi, stavim desnu ruku oko Curtisova
vrata, lijevu ruku iza njegove glave i uhvatim ga u kravatu. Čim osjetim da se više
ne opire, popustim stisak. Curtis se okrene prema meni, šokiran i bijesan u
podjednakoj mjeri.
Dale odgurne Brenta od sebe i kaže: “A i tebi je bolje da paziš što radiš.
Trenutačno mi nisi baš prirastao srcu.” Nabrijani Dale poravna jaknu i vrati se do
Heather.
“Moramo se smiriti i prokljuviti što se događa”, kažem ja zadihano.
“Što je sa skijaškim ormarićima?” pita Curtis. “Jesu li svi bili otključani?”
“Svi osim jednoga”, odgovori Dale.
“Idemo vidjeti možemo li ga otvoriti”, kaže Curtis.
Prebacim ruksak preko ramena i uzmem torbu za dasku. Došli smo ovamo na
samo dvije noći tako da mi prtljaga nije teška. Odsad želim svoje stvari stalno sa
sobom. Ostali također uzmu stvari i odvučemo ih stubama.

43
 Knjige.Club Books

Vratašca na ormarićima su numerirana, ukupno stotinu, i obojena lijepim

pastelnim bojama. Iz svake brave visi privjesak s ključevima. Otvorim nekoliko
vratašaca i povirim u ormariće. Na drugom kraju Curtis čini isto.
“Već smo ih provjerili”, komentira Heather.
Opazim ormarić koji nema ključ, a Brent pokuša otvoriti vratašca.
“Imam odvijač”, kaže Curtis.
“Daj mi sekundu.” Brent izvadi svežanj ključeva iz džepa. Gledamo ga kako
skida ključeve sa žicanog koluta na privjesku i izravnava žicu. Naposljetku je
gurne u bravu pa je opet izvadi da prilagodi oblik.
Dale odluta do glavnog ulaza i izgleda kao da ga se sprema otvoriti.
Ne. Molim te, nemoj. Ne znam bih li podnijela opet onaj zvuk. Kad-tad moram
ih opet otvoriti i izići, ali sad sam previše nervozna i treba mi vremena da se
očeličim i pripremim.
Dale se posklizne i uhvati se za zid da ne padne. “Sranje, pod je mokar.”
Sad i ja vidim mokre mrlje na podnim daskama sve do ulaza.
“Jesu li to otisci stopala?” pitam.
“Tako izgledaju”, smrknuto će Curtis. “Je li netko izlazio?”
Muk. Ako je netko izlazio, cipele su mu sigurno mokre. Potrudim se što
nezamjetnije pogledati svačije cipele. Umišljam li ili su vrhovi Brentovih tenisica
malo tamniji?
“Evo ga”, kaže Brent izvlačeći žicu iz brave ormarića.
Doista impresivno, ali Brent je uvijek bio vješt s rukama.
Okupimo se oko ormarića kad ga Brent otvori, no vrlo brzo razočarano
shvatimo da je prazan. Curtis je najbliži i nagne se opet poviriti u njega, kao da
mu je upravo nešto sinulo. Okrene se prema nama i skenira nam lica. Razmišlja li
možda o tome da je Brent previše lako otvorio ormarić?
“Gdje su nam onda mobiteli?” pita Dale.
“Reci ti meni”, odgovori mu Curtis.
Napnem se od nervoze. Njih dvojica opet izgledaju kao da bi se najradije
poklali.
“Možemo li nešto pojesti?” pita Brent.
Curtis se okrene prema njemu. “Moramo pronaći jebene mobitele.”
“Znam, ali umirem od gladi.”
Curtis povisi glas. “Je li ti jasno što to znači? Žičara ne radi i ne možemo se
nikome javiti. Bez mobitela smo zaglavili ovdje.”
“I ja sam gladna”, kažem ja. “Možemo li razgovarati o tome za večerom?”
Možda hrana upije barem dio alkohola da mogu opet trezveno razmišljati.
Heather izgleda kao da ne vjeruje svojim ušima. “Kako možete razmišljati o
hrani kad nam netko ovo radi?”
44
 Knjige.Club Books

“Nema smisla biti i gladan i pod stresom”, vadim se ja.

Curtis zgrabi svoje torbe i krene prema restoranu, a mi ostali požurimo za
njim. Nađemo ga kraj šanka kako proučava nadzornu kameru na podu. Bacimo
sve torbe na hrpu,
Heather pokaže glavom prema svojoj torbici. “Pazi na to, okej?” kaže Daleu
i produži u kuhinju.
Ja krišom bacim još jedan pogled na Brantove DC teniske. “Teniske su ti
mokre?” tiho ga pitam.
Brent pogleda u stopala. “Sigurno je viski.”
“Dobro.”
“A sad da vidimo mogu li zapaliti vatru.” Krene ravno prema kaminu.
Uvjerena sam da bih je i ja znala upaliti, ali zanima me što Heather ima reći
za Brenta pa odem za njom u kuhinju.
Želudac mi, zakrulji kad osjetim finu aromu rajčice. Heather viri u posude za
kuhanje i uključuje ploče na štednjaku.
“Što da ja radim?” pitam je. Nisam kuharica. Trudim se jesti zdravo, ali to se
uglavnom svodi na sirovu hranu, samo da ne moram kuhati.
Heather mi doda drvenu žlicu i pokaže na složenac. “Stani tu i miješaj ga.”
Ona je odjednom na stotinu strana, leti kuhinjom i nasumice otvara ormariće.
Kako se uopće može tako kretati u tolikim potpeticama? Ja sam visoke pete
posljednji put nosila kad mi je bilo sedam ili osam godina, kad sam se igrala
odrasle žene. Na kraju sam uganula gležanj, propustila gimnastičarski turnir i
zaklela se da sam zauvijek raskrstila sa štiklama.
Jedva čekam pojesti nešto. Virim preko njezina ramena tražeći kakvu
grickalicu, ali u ormarićima nema ničega osim nešto konzervi. Veliki je hladnjak
također prazan. Ima smisla. Napunit će ga idući mjesec, neposredno prije
otvaranja sezone.
“Čime se ti baviš ovih dana?” napokon je pitam, trudeći se da zvučim što
ležernije.
“Ja i Dale smo sportski agenti”, odgovori mi. “Diplomirala sam pravo i
otvorili smo svoju agenciju kad smo se vjenčali.”
“Čovječe. Impresivno.”
Nakon toga razgovor zastane. Nikad nisam znala o čemu bih razgovarala s
Heather. Rijetko je bordala i s Daleom sam uvijek imala više zajedničkih tema.
Zbog žena poput Heather uvijek se osjećam nesigurno. Hrana, šminka, ulaganje
truda da uvijek izgledaju dobro. Ona je baš kakva bi prava žena trebala biti, barem
po uobičajenim standardima.
A ja nisam. Ja sam poput curice koja se fura da je dečkić i koja nikad zapravo
nije odrasla. Ni dandanas. I ma koliko se pretvarala da me nije briga kako

45
 Knjige.Club Books

izgledam, zapravo me briga. I brinem se zbog toga. Brinem se da frajere tjera to

što nisam dovoljno ženstvena i nježna. Ako je to razlog zašto sam još solo.
Heather kopa po hladnjaku. Pomislim da nikad neće biti pravi trenutak za
pitanje je li prevarila Dalea, pa zaključim da mi je to najbolje odmah obaviti.
“Pokušavam shvatiti tko je napisao koju poruku u Ledolomcu. Pa sam se pitala za
tebe i Brenta.”
Heather se uspravi, u jednoj joj je ruci zelena salata, a u drugoj krastavac.
Pogleda niz hodnik pa se opet okrene prema meni. “Što si se točno pitala?” Glas
joj je santa leda.
“Jesi li spavala s njim?”
Oči joj bijesnu. “Jesi li ti spavala s Daleom?”
“Naravno da nisam.” Doduše, poljubila sam ga. Ali nadam se da to nikad
nitko neće spomenuti jet se ne ponosim time. “Onda?”
“Ne.” Ne odvaja pogled od mojega, ali vidim da joj to nije lako.
“Ne vjerujem ti”, kažem joj.
Dečki su očito uspjeli zapaliti vatru jer je miris dima sve jači.
“Vjeruj što hoćeš.” Heather otvori vitrinu i izvadi pet tanjura.
“Nema veze”, kažem. “Pitat ću Brenta.”
Počne vaditi hranu na tanjure ne prozborivši više ni riječ, a salatu i krastavac
samo ostavi na radnoj plohi. Ovo je drugi put danas da sam osjetila da mi laže.
Što je još lagala?

Dim mi nagriza grlo dok iznosim tanjure u restoran. U prostoriji je sve kako
pamtim. Tamni drveni paneli i izložene grede, tepisi od kravlje kože, crno-bijele
fotografije. U golemome, kamenom kaminu plamti vatra, a iznad njega strši
jelenja glava. Na polici iznad kamina kucka poznati sat, lica požutjela od starosti.
Rasvjeta je slaba, a jedini su izvor viseći lusteri koji dopiru do malo iznad
stolova. Ozračje bi trebalo biti ugodno i intimno, no za moj je ukus previše
mračnih kutova.
Brent i Dale sjede i ćaskaju za stolom najbliže vatri. Spustim tanjure na stol,
odahnuvši od olakšanja što više nisu na ratnoj nozi. Dale je u međuvremenu
također prešao na viski i pokraj prve boce Jack Daniel’sa stvorila se i druga.
“Već ste popili cijelu bocu?” pitam.
Brent se nasmije. “Open bar. Može li bolje?”
Dohvatim čašu sa šanka i natočim si još malo, mada znam da ne bih smjela.
Trepćući pokušavam kroz dim vidjeti oko sebe.
Za zidove je pričvršćena stara penjačka oprema: starinske ledenjačke naočale,
kramponi, iznošeni par planinarskih čizama.

46
 Knjige.Club Books

Hrđavi cepin. Zbog surovih planinskih vrhova Le Rocher je popularno zimsko

odredište za penjanje po ledu. Jednim prstom dotaknem metalni vrh. I dalje je
vraški oštar.
Curtis kleči kraj vatre i čeprka po hrpi cjepanica.
“Što radiš?” pitam ga.
“Tražim mobitele.”
“Ja sam već gledao tamo”, dobaci Dale.
Curtis ipak nastavi prevrtati komade drva, a meni oči zasuze od dima.
Iz kuhinje se pojavi Heather s ostatkom tanjura. “Moram dobiti naš laptop.”
“Hoćeš li već zašutjeti o tom laptopu”, zareži Dale.
Heather mi je uvijek ostavljala dojam snažne žene. Prije deset godina činilo
se da ima glavnu riječ u njihovoj vezi, ali očito se ravnoteža snaga promijenila.
Sjednem do Brenta, na stolac koji poput ostalih ima mekani jastučić od ovčje
kože. Najradije bih si omotala ovčju kožu oko nogu kao dekicu, ali pričvršćena je
za stolac.
“Što kažete na Quad Cork 1800?” pita Brent kad počnemo jesti.
“Vidjela sam ga na YouTubeu.” Zahvalna sam Brentu što se trudi razvedriti
atmosferu.
Dale kimne. “A sad je neki tip iz Japana uspio izvesti prvi Quad Cork 1980.”
“Suludo”, komentiram. “To je pet potpunih rotacija, je li tako?”
“Pet i pol”, ispravi me Dale. “Snowboarding je daleko dogurao.”
Heather pogleda na sat kao da broji minute do trenutka kad može zbrisati
odavde, a Curtis je i dalje na oprezu. Međutim, sad kad su mi složenac i alkohol
početi grijati želudac, a vatra lice, polako se počinjem opuštati.
“Možeš li vjerovati da smo nekad vozili bez kaciga?” kaže Brent.
“Ja nisam”, ubaci se Curtis.
“A tek neki trikovi koje smo izvodili”, nastavi Brent. “Stvarno smo imali
sreće što smo izvukli živu glavu.”
Neki od nas nisu bili te sreće, ali neću sad razmišljati o tome. Bilo kako bilo,
kaciga ne može spriječiti da slomiš vrat.
“Jeste li vidjeli onog Norvežanina koji je izveo backside 540 unatrag?” pita
Dale.
“Ja nisam”, kažem. “Što je to?”
Dale je bio majstor stila i uvijek sam obožavala razgovarati s njim o
trikovima.
Spusti čašu prije nego što mi odgovori. “Nešto kao 720-ica, a onda ideš
natraške. Zamisli da u zraku usporiš okret i vratiš se u drugom smjeru. Vraški
teško. Isprobaj pa ćeš vidjeti.” Stavi stolac na obližnji stol i popne se na njega.

47
 Knjige.Club Books

Stvarno volim ove dečke. Na druženjima s ekipom iz teretane uvijek

razgovaramo o Netflixu. Ove ljude nisam vidjela punih deset godina, ali i
dandanas imamo više zajedničkih tema za razgovor.
Sportom se ne počnete baviti profesionalno radi novca, osobito ne ovako
riskantnim poput našega.: Kao freestyle snowboarder nikad se nećete obogatiti,
osim ako niste Shaun White. Svi znamo da je glavni motiv uvijek strast. Jer
uživate svaku minutu života provoditi razmišljajući o bordanju, maštajući o
bordanju i bordajući. Nitko od nas nije profesionalac, barem ne više, ali još nismo
izgubili tu strast.
Dale skoči sa stolca i u padu se zavrti u oba smjera.
“Nije tako”, kaže Curtis. “Moraš se vratiti za cijeli 180, inače dobiješ obični
shifty.”
Dale ga samo pogleda.
“Da i ja probam.” Brent se također popne na stolac i skoči s njega.
Ne mogu odoljeti uzbuđenju pa odlučim i ja skočiti. “Moj red.”
Heather zakoluta očima, ali ja se osjećam kao da mi je opet dvadeset. Stolac
se zatrese kad se popnem na njega. Skočim u zrak. Jao. Gadno sletim. Godinama
nisam skakala s ničega višeg od trake za trčanje.
“Nismo dovoljno u zraku.” Gledajući naokolo, Dale zaustavi pogled na
komadu debla pričvršćenog za pod da posluži kao stol. Na njega stavi manji stol
i na vrh manjeg stol stolac. Improvizirana struktura opasno se zaljulja kad se Dale
popne na nju, ali Brent je na vrijeme smiri. Dale se baci visoko pa se zapevši o
naš stol prospe po podu.
“Dosta je”, prekine ih Curtis. “Prestanite se zajebavati.”
Dale se polako uspravi na noge trljajući si rame. “Što je tebi?”
“Netko mi je ukrao mobitel i računalo, eto što mi je.”
“Razvedri se malo.”
Curtis se izvali na naslon stolca. “Vrati mi moje stvari i rado ću se razvedriti.”
Dale i on gledaju jedan u drugoga, a ja zamijetim praznu čašu za viski pokraj
Curtisova tanjura. Nisam ni znala da je pio.
“Nisi se nimalo promijenio”, progovori Dale. “I dalje si jebeno naporan. Znao
sam da nisam trebao doći.”
“Zašto si onda došao?” pita ga Curtis.
Dale kimne prema Heather. “Jer je ona htjela.”
“Stvarno?” Pogledam u Heather. Zašto je htjela doći? Uvijek sam imala
dojam da mrzi ovo mjesto.
“I da ti odgovorim na pitanje od prije”, nastavi Dale. “Ne, nisam spavao s
kučkom od tvoje sestre.”

48
 Knjige.Club Books

Curtis skoči na noge. “Samo je jednoj osobi dopušteno vrijeđati moju sestru,
a ta osoba sam ja. Ali nikad to ne radim jer, za razliku od tebe, imam koliko-toliko
vražjeg poštovanja.”
Napeta tišina.
Čini se da se raspoloženje na ovoj planini može promijeniti jednako brzo kao
i vremenski uvjeti.

49
 Knjige.Club Books

10

Prije deset godina

Brent i Curtis sjede mi sučelice u maloj gondoli. Vjetar je sve jači i mala se kabina
njiše lijevo-desno, a ja jaučem i držim se za trbuh.
“Nemoj mi se izbljuvati po novim hlačama”, kaže mi Brent jakim londonskim
naglaskom.
“E da, stvarno je opasna za hlače”, kaže Curtis. “Moje je jučer uništila.”
Pogledam Curtisovu nogavicu. Nema poderotine. Očito su nove. Sad kad je
pritisak natjecanja za nama, Curtis i Brent ne skidaju osmijehe s lica. I imaju
razloga za to. Curtis je završio treći, a Brent peti. Odličan rezultat za dva Britanca.
Još jedan nalet vjetra prodrma kabinu i želudac mi se opet uskomeša. Ne
pomaže ni miris ustajala dima cigareta - tko je bio u kabini prije nas očito se nije
obazirao na znak zabranjenog pušenja.
Odlučila sam otići do ledenjaka obaviti nekoliko vožnji i izbaciti bijes. Ipak,
pretpostavljam da je dobro što su uskočili sa mnom u kabinu jer su mi barem
skrenuli misli s katastrofalnog dana. Teško mi je o ičemu misliti kad su Curtisove
plave oči na meni.
“Mislila sam da ćete još slaviti dolje”, kažem im.
“Ja uvijek obavim koju vožnju nakon natjecanja, za opuštanje.” Curtis
pogleda u Brenta. “A Brenta od sinoć lovi neka Švicarka pa je morao brže-bolje
zbrisati.”
Nasmijem se i zagledam se u daske naslonjene na prozor. Brentova je
prekrivena s toliko sponzorskih naljepnica da jedva vidim o kojem je modelu riječ.
Burton nešto. Pro model Shauna Whitea, pretpostavljam. Nastavi li Brent voziti
kao sad, iduće bi godine Burton mogao izbaciti novi model - Brent Bakshi.
Kimnem prema Smashovoj naljepnici. “Piješ li stvarno to smeće?”
“Zašto? Hoćeš jedno?” Brent kopa po ruksaku i izvadi blistavu narančastu
limenku, otvori je i pruži mi je.
“Neću”, kažem. “Zapravo, čekaj, hoću. Nisam ga nikad probala.” Otpijem
gutljaj. “Uh. Podsjeća me na vodicu za ispiranje usta.” Vratim mu limenku. “Čula
sam da ima kofeina kao tri kave.”
50
 Knjige.Club Books

“Pet, da budemo precizni.” Brent ustane i tamna mu kosa dotakne strop

kabine. Unutrašnjost zapljusne hladan zrak kad otvori prozor i kroz procjep izlije
sadržaj limenke,
“Što radiš?” pitam ga. “Svisci neće moći zaspati ove godine.”
“Ne podnosim ga.” Brent zatvori prozor i spremi praznu limenku u bočni džep
ruksaka. “Nemoj nikome reći jer mi oni plaćaju sezonu.”
Sviđa mi se Brent. Podsjeća me na bratova prijatelja Barnsevja. “Plaćaju li ti
više od Burtona?” pitam ga.
“Plaćaju mi više od svih drugih sponzora zajedno.”
“Ozbiljno?” Ali to, zapravo, i ima smisla. Brent je tip za spektakularne
skokove. Savršen predstavnik brenda.
“Kad su mi rekli koliko nude, rekao sam im da ću tetovirati njihovo ime na
dupe.”
“Nisi valjda!”
Brent podigne jaknu i uhvati se za struk borderskih hlača kao da će ih spustiti.
“Želiš vidjeti?”
Ne znam je li ozbiljan ili ne pa pogledam u Curtisa.
Curtis zabaci ruke uvis. “Ne gledaj mene. Zašto misliš da sam mu ja vidio
dupe?”
Brent se nasmije i ponovno sjedne. Ima ono drsko samopouzdanje koje
proizlazi iz toga što si nadnaravno dobar u sportu - i ne bilo kojem sportu, nego
onome koji uključuje suludo visoko skakanje u zrak. Ipak, kod njega je to
samopouzdanje dodatno prožeto humorom. A da i ne spominjem da je sladak,
uvijek nasmiješen i zapanjujuće tamnih očiju.
Vidjela sam ga u nekoj jutarnjoj emisiji prije nego što sam došla ovamo.
Voditeljica emisije - neka Anna, privlačna četrdesetneštogodišnjakinja - pitala ga
je koji su mišići potrebni za snowboarding. Više-manje svi, odgovorio joj je. Čak
ga je uspjela nagovoriti da skine majicu, a onda je doslovce počela plaziti po
njemu. Na kraju ju je muški suvoditelj morao obuzdati.
Bio je to urnebesan primjer obrnutog seksizma. Da je voditelj bio muškarac,
a gošća žena, emisija bi izazvala opće zgražanje. Ovako joj se pola publike
smijalo, a druga polovica je jednako podivljala za Brentom. Brent je sve to
vrijeme mirno sjedio i nije se bunio.
E da, ta prsa. Sve mi je jasno. Ipak, ne djeluje na mene ni približno kao Curtis.
Uhvatim se za sjedalo kad se kabina opet zanjiše i uspori.
“Znaš li da me Dale jutros pitao jedan Smash?” kaže Brent Curtisu.
“Stvarno?” odvrati Curtis.
“Sinoć je otišao kući s konobaricom.”
“Kojom? Heather?”

51
 Knjige.Club Books

“Nemam pojma.”
“Duge tamne kose?”
“Aha.”
“Ona živi s mojom sestrom”, kaže Curtis. “Znači, dobro ga je izmorila? Blago
njemu.”
Obojica se nasmiju.
“Koji je Dale završio?” pitam.
“Sedmi”, odgovori mi Curtis.
Zanimljiva mi je ova dinamika između Brenta i Curtisa. Suparnici su, ali
istodobno i prijatelji. Curtis je stariji - moglo bi mu biti dvadeset četiri ili pet, što
nije malo za profesionalnog bordera. Danas klinci pobjeđuju na velikim
natjecanjima već s petnaest godina i natječu se do kasnih dvadesetih, rijetko
poslije toga. Meke mlade kosti ne pucaju tako lako. Osjeća li se Curtis
ugroženo Brentovim meteorskim usponom? Sigurno da.
Poletim naprijed kad se kabina zaustavi. Sranje. Tek smo na polovici strme
hridi.
“Priča se da je neki skijaš jednom skočio s ovih hridi”, kaže Curtis.
Pogledam u stjenovito pročelje litice. “Stvarno? Bi li ti to učinio?”
“Sigurno ne bez padobrana.”
Začuje se pucketanje iz zvučnika i trenutak poslije objava na francuskome.
“Što je rekla?” pita Brent.
“Držite se! Držite se!” zezam ga ja.
Curtis se nasmije. “Bolesno, Milla.”
“Što su stvarno rekli?” opet će Brent.
“Ne znam”, odgovorim mu. “Slabo govorim francuski.”
“Imaju mehaničkih problema”, prevede nam Curtis. “I ispričavaju se na
kašnjenju.”
Brent opsuje. “Ima li tko nešto za pojesti?”
Kopam po torbu i nađem žitnu pločicu. “Imam ovo.”
“Živjela.”
Kabina se ljulja lijevo-desno poput sprave u zabavnom parku, a kroz procjep
u prozoru ulazi hladan zrak. Priljubim koljena na prsa. “Hladno je.”
Curtis promijeni stranu i sjedne do mene. Koji trenutak poslije Brent učini
isto i sjedne mi s druge strane tako da sam stisnuta između njih dvojice. Prilično
je intimno i pretpostavljam da se ne osjećam samo ja tako jer svi utihnemo.
Nisko je sunce okupalo snijeg zlatnom bojom. Bijele Su staže iznad nas
izbrazdane valovitim crtama tisuća skijaša koji se spuštaju obroncima planine.
Trebala bih ih ispitivati o trikovima da nešto naučim, ali jedino o čemu sad
razmišljam pritisak je Curtisove noge o moju.
52
 Knjige.Club Books

Opet mi uhvati pogled. “Jesi li bolje?”

“Jesam,” Moram se iskobeljati odavde. Ne mogu podnijeti da me tako gleda.
Posljednje što mi ove zime treba je da me frajer omete u treniranju.
Zvučnici opet zapucketaju i uslijedi još jedna objava.
“Ma zezaš”, iznenađen je Curtis. “Vjetar je izazvao automatsko gašenje
žičare. Evakuirat će nas jednog po jednog iz kabina. Slobodno se raskomotite. Bit
ćemo ovdje još neko vrijeme.”
Iznad nas prozuji helikopter, a mi iskrivimo vratove prema njemu. Kruži iznad
jedne kabine daleko niz padinu kad se neki muškarac počne spuštati iz njega.
Puhnem si u prste. Ovo će potrajati.
“Da odjeneš moju jaknu?” pita me Curtis.
“Neću, hvala”, odgovorim.
“A moju?” ponudi Brent.
Uhvatim pogled kojim Curtis ošine Brenta. Prste k sebi.
“Ne”, odgovorim Brentu. “Želite li vas dvojica moju? Super jer vam je ne bih
ni dala.”
Nasmijemo se i to napokon razbije napetost u kabinu. Koketiranje prestane i
prebacimo se na razgovor o bordanju. O tome gdje smo sve vozili, o dobrim i
lošim danima, o rekordnom airu Terjea Hakonsena od 9,8 metara na Arctic
Challengeu. Nebo se iz ružičaste promijeni u ljubičastu pa u tamnoplavu.
“Kako se vas dvojica uopće poznajete?” pitam ih.
“Upoznali smo se na Burton US Openu prije nekoliko godina”, kaže Curtis.
“Lani smo zajedno unajmili smještaj.”
“S njegovom sestrom”, doda Brent.
On i Curtis razmijene još jedan pogled. Što im to znači? Ali ne želim sad
razmišljati o Saskiji, pa ništa ne pitam. Samo mi je drago da sam zaglavila s ovom
dvojicom, a ne s njom.
Slijedi još jedna objava.
“Neće još dugo”, kaže nam Curtis.
“Dobro govoriš francuski?” pitam ga.
“Ne bih baš rekao.”
“I njemački”, kaže Brent. “Da sam znao da ću se baviti bordanjem, više bih
se potrudio s jezicima u školi.”
“Ja također”, složim se. “Lani sam provela sezonu u Švicarskoj, u Laaxu, a
znala sam doslovce dvije njemačke fraze.”
“Koje?” pita me Curtis.
Potrudim se da mi njemački naglasak bude što bolji. “Ich verstehe nicht.”
Brent me blijedo gleda. “Ne razumijem.”
“A druga?” pita Curtis.
53
 Knjige.Club Books

“Wo ist der Krankenhaus? Gdje je bolnica.”

Curtis se nasmije. “Dobar izbor. Ali zapravo je das Krankenhaus.”
Tobože ga trknem šakom u rebra.
Začuje se jako lupanje iznad kabine i okupa nas snop svjetla.
“Evo helikoptera”, kaže Curtis.
S užeta se hitro spusti mutna figura. Povučemo se dalje od te strane kad
muškarac gurne vrata kabine i zakorači unutra. Kaže nam nešto na francuskome.
“Tko će prvi?” pita Curtis.
Podignem ruku. “Ja!”
Uvijek imam tu glupu potrebu da se dokažem. Da pokažem da se ne bojim.
Za to krivim svojeg brata. Jake je s prijateljima često radio ludorije u šumama oko
mjesta gdje smo odrasli, a meni bi dopustili da se družim s njima samo ako bih
bila najluđa. Hajde, Milla. Izazivam te. Slomila sam nekoliko kostiju
pokušavajući držati korak s njima. I nikad nisam ustuknula na izazov - a neću
ni sad. Već mi je prešlo u naviku. Neustrašiva Milla. Drugi to već očekuju od
mene.
Muškarac mi zaveže pojas oko tijela. “Nemaš se čega bojati, okej?”
“Ne bojim se”, odvratim mu. “Oduvijek sam ovo htjela probati.”
Pogleda me kao da sam prolupala, a Curtis i Brent prasnu u smijeh.
“Naprijed, Milla”, dovikne mi Brent kad se počnem spuštati.
Ruku na srce, baš i nije istina da se ne bojim. Stijene ispod mene izgledaju
opasno oštro. Hajde, priberi se. Korak po korak, spuštam se niz pročelje litice, a
onda me nalet vjetra malo okrene postrance. Čovječe. Jednom se rukom držim za
uže, a drugu ispružim taman na vrijeme kad me vjetar gurne na stijenu. Čekam da
nalet prođe pa polako nastavim.
Još deset metara. Napokon dotaknem tlo i buce mi potonu u snijeg.
Ratrak je cik-cak prešao kratku udaljenost niz stazu od ledenjaka da nam
osvijetli zonu slijetanja. Zaklonim si oči od bljeska njegovih prednjih svjetala.
A onda. iz sjene poput duha iskorači Saskia.
Toliko sam šokirana što je vidim da se zamalo ne prevrnem natrag na oštre
stijene.
“Odakle si se ti stvorila?” promrmljam.
Kimne prema kabini niže od naše. Licem joj preleti trijumfalan izraz i odmah
mi je sve jasno. Vidjela je da sam otišla s proslave i krenula je za mnom prema
vrhu dodatno se naslađivati.
Stisnem obje šake uz tijelo, odolijevajući želji da je snažno gurnem.

54
 Knjige.Club Books

11

Sadašnjost

“Znaš što?” kaže Dale. “Drago mi je da ti je sestra mrtva.”

Curtisova šaka odmah poleti i sleti mu na čeljust. Dale se uhvati za lice i
zatetura unatrag.
Udarac nije bio prejak - sigurna sam da bi ga, da želi, Curtis mogao i snažnije
odalamiti - ali ipak sam šokirana. Curtis je poznat kao majstor samokontrole,
premda sam ga one zime nekoliko puta vidjela da je gubi - i to je svaki put imalo
veze s njegovom sestrom. Superman britanskog snowboardinga i njegov
kriptonit.
Dale dođe k sebi i baci se na Curtisa i sruši ga na stol.
Noć prije Saskijina nestanka Dale i Curtis opasno su se zakrvili, no ja bih ipak
rekla da je sve počelo s Heather i Saskijom. Curtis i Dale samo su naknadno
uvučeni u kaos. Pretpostavljam da su poslije krenuli svatko svojim putem - kao i
ja - i da se njihovo prijateljstvo nikad nije oporavilo.
Sad se Brent i ja ubacimo. Šake lete na sve strane i sirotom Brentu u nekom
trenutku netko izbije zrak iz pluća, Ja pokušam opet uhvatiti Curtisa u kravatu, ali
sad je mudriji. Heather se skutri u jednom kutu i pokrije lice rukama.
“Kako znaš da mi je sestra mrtva?” kaže Curtis. “Ti si je ubio?” Gleda u Dalea
takvom mržnjom da imam dojam da ozbiljno vjeruje u tu mogućnost.
Zapljusne me poznata težina.
Nije Dale. Ja sam. Ja sam je ubila.
Toliko sam željela pobijediti da sam bila spremna na sve. Posljednjih sam
deset godina bezbroj puta prevrtjela događaje u glavi i svaki put došla do istog
zaključka. Ja sam skrivila Saskijinu smrt.
Mučno mi je od onoga što sam učinila, ali da se opet nađem u istoj situaciji,
ne mogu sto posto reći da ne bih učinila isto.
Dale se zabije u mene i vrati me u sadašnji trenutak. Zateturam u stranu i
strovalim se na stol, a on padne na mene. Još omamljena od viskija, reagiram
sporo. Brent za kapuljaču povuče Dalea s mene i čuje se zvuk paranja.

55
 Knjige.Club Books

Dale opsuje i gurne Brenta na kamin. “Dobro, sad ću te pitati. Jesi li spavao s
mojom ženom?”
Dale više ne izgleda kao Viking, ali očito se i dalje ponaša tako. Držim dah
čekajući Brentov odgovor. Reci ne, Brente, čak i ako jesi spavao s njom, inače će
te razbiti kao beba zvečku.
“Nisam”, odgovori Brent.
Dale sumnjičavo stisne oči i okrene se prema Curtisu. “A što se tebe tiče,
sestra ti je bila izvan svake kontrole. Kladio bih se da si je zapravo ti ubio. Priznaj.
Popela ti se navrh glave, kao i nama.”
Curtis opet zamahne šakom prema njemu, no Dale se izmakne i Curtisova mu
šaka samo okrzne rame. Na Curtisovim obrazima vidim sitne crvene krugove.
Nikad ga još nisam vidjela tako izbezumljena.
Njegov me bijes natjera na razmišljanje. Možda ipak nisam ja kriva za
Saskijinu smrt? Možda ju je on udario? Je li tako umrla? Teško mi je to zamisliti
jer ju je uvijek od svega štitio, ali možda je jednostavno puknuo. Svi imaju točku
pucanja. Čak i Curtis.
Curtis i Dale opet izmjenjuju udarce, stolci i čaše razbijaju se o pod.
Heather rukama ovije glavu. “Prestanite!”
Brent uhvati Dalea za rame. “Ohladite se.”
Ali Dale mu odgovori udarcem u trbuh. Ovo se pretvara u opću tučnjavu, a ja
se jako dobro sjećam što se dogodilo kad su se ovi momci posljednji put zakvačili.
Moram ih zaustaviti prije nego što netko nastrada, ali što da učinim? Policiju
mogu zaboraviti.
Curtis opet krene prema Daleu, a ja zakoračim pred njega, nadajući se da na
mene ipak neće nasrnuti. “Prestani!”
Osjetim kako mu se tijelo nadima uz moje.
“Ledolomac”, kažem! “Netko je pokušao namjerno izazvati svađu. Ne daj im
što žele.”
Čeljust mu je zategnuta, a oči frcaju od gnjeva. Neizvjesnost potraje još
nekoliko sekundi prije nego što nevoljko kimne. Znakovito pogleda u Dalea i vrati
se na svoj stolac. Mrmljajući u bradu, Dale se također smjesti na staro mjesto.
Brent i ja također sjednemo, poravnamo si odjeću i pokušavamo doći do daha.
“Moramo razgovarati o tome tko je mogao napisati one tajne”, kažem ja.
“Onaj tko ih je napisao jako nas dobro poznaje.”
“Čekaj malo...” prekine me Brent.
“Ne kažem da je sve što je pisalo na papirićima istina”, ispravim se. “Samo
sam htjela reći...”
Sad se i Curtis ubaci. “Ima pravo. Čini mi se da je samo sedam osoba koje bi
mogle biti odgovorne. Jedna od njih više ne može micati rukama i nogama, a

56
 Knjige.Club Books

druga je nestala prije deset godina i proglašena je mrtvom. Ostajemo nas

petero.”
Njegove riječi neugodno vise u zraku i svi se nervozno pogledavamo.
“Je li se netko možda čuo s Odette?” pita Dale.
Ispod stola svom si snagom zarijem nokte u bedra.
Gleda u mene pa odmahnem glavom. Namjerno je nikad nisam proguglala jer
si tako mogu govoriti da se možda čudesno oporavila. Ili da barem koliko-toliko
može micati udovima. Jer ako ne može...
“Ja sam je vidio prošli tjedan preko FaceTimea”, javi se Curtis.
Iznenađeno pogledam u njega. “U kontaktu si s njom?”
“Ne baš. Čuli smo se jedanput ili dvaput otkad smo otišli odavde.”
“Meni je rekla da se nosim”, kažem ja. “Nije me htjela vidjeti.”
“Ne shvaćaj to osobno”, kaže mi Curtis. “I meni je to prvi put rekla, kad se
sve dogodilo. Dugo sam čekao da joj se opet javim.”
Pripremim se za ono što slijedi. “I, kako je?”
Tuga u njegovu pogledu sve mi kaže. “Još je u kolicima. Može micati ruke,
ali vrlo malo. Mislio sam je možda otići vidjeti prije ili poslije ovog susreta,
ovisno o tome gdje sad živi. Ali nije bila raspoložena za posjet.”
Heather iznenada ustane. “Zašto samo sjedimo? Želim otići odavde.”
Gleda u Dalea kao da je može po mrklome mraku čarolijom prebaciti niz
petnaest kilometara leda i stijena natrag u hotel u podnožju.
“Večeras ne idemo nikamo”, otrese se Dale na nju. “Moramo čekati jutro.”
Heather pogleda i ostale kao da traži našu potvrdu.
“Vjeruj mi”, progovori Curtis. “Da postoji način, ja bih već otišao odavde.”
Ja se nadovežem. “Preopasno je izlaziti po mraku. Provalije su na sve strane.”
Heather nevoljko sjedne. Opet svi utihnemo. Brent si ulije ostatak viskija iz
boce i naiskap ga popije. Ja podignem srušenu pivsku bocu. Po cijelom stolu ima
prolivenog piva, ali ne mogu se sad zamarati time.
Heather stisne Daleovu ruku tako čvrsto da mu zglobovi prstiju pobijele.
“Zašto bi nam netko ovo radio?”
Čini se da nitko ne želi izreći ono očito.
“Riječ je o Saskiji, je li tako?” kažem napokon ja, ulažući svu snagu da mi
glas zvuči mirno. “Netko misli da ju je jedan od nas ubio. Možda taj netko nije
siguran u to, jer bi otišao na policiju, ali ipak sumnja pa nas je namamio ovamo
da pokuša otkriti ubojicu.”
Nadam se da mi se na licu ne vidi krivnja.
U redu je. Nitko ne zna što si učinila.

57
 Knjige.Club Books

Ni sama ne znam čega se više bojim: mogućnosti da me otkriju ili mogućnosti

da Saskia nije umrla kako sam mislila nego da ju je netko od ovih četvero ljudi
ubio.
Kako se svi pogledavaju zaključujem da se svi to pitaju.
Jesi li ti ubio Saskiju?
Osim, naravno, ako je taj netko nije ubio.
Curtis pročisti grlo. “Gledajte, čak i ne znamo sto posto da mi je sestra mrtva.”
Dale nešto promrmlja, a Curtis odmah skoči na noge. “Što si rekao?”
Sranje. Krećemo ispočetka.
“A da završimo za večeras”, predložim ja kad Curtis krene oko stola prema
Daleu. “Kasno je i svi smo na rubu. Razgovarat ćemo ujutro.”
Brent stane Curtisu na put. “Vrijeme je za spavanje, buraz.”
Curtis prostrijeli Dalea pogledom pa se okrene na peti, dohvati svoje torbe i
odjuri iz restorana. Pogodi me nešto u njegovim spuštenim ramenima. Opet
izgleda slomljeno. Pogledam u Brenta jer mi se ne sviđa pomisao da ga ostavim
ovdje s Daleom, ali onda brže-bolje zgrabim torbe i potrčim za Curtisom.
“Koliko je soba bilo otključano?” kažem dok Curtis gura još jedna dvokrilna
vrata.
“Ne sjećam se.”
Pripremim se za gašenje svjetala, ali tresne po svakom prekidaču kraj kojeg
prođe i sva ostanu upaljena.
“Ne želim dijeliti sobu s Heather”, kažem mu.
Brojim vrata spavaonica dok ih on jednu po jednu otvara. “Jedna, dvije.”
Ostava za rublje. “Tri, četiri. Super. Heather i Dale mogu biti zajedno u sobi.”
Curtis stopalom gurne posljednja vrata. “Želiš li ovu?”
“Hvala.” Odvučem torbu za dasku unutra.
On ostane na vratima. Na sljepoočnici mu je opaka crvena mrlja. “Trebao bi
Staviti led na to”, kažem mu.
Curtis samo otpuhne i gleda si crvene zglobove na prstima.
“Ozlijedio si i ruku?” pitam ga.
“Nije to ništa.” Nasloni glavu na vrata.
“Dobro si?”
“Aha.”
Gledam kako duboko diše.
“Čini li se to samo meni ili se Dale jako promijenio?” kaže.
“Stvarno djeluje nabrijano.” Kao i ti, mogla bih dodati, ali ne učinim to nego
promijenim temu. “Nego, gdje živiš?”
“U Londonu, ali često sam na putu. A ti?”

58
 Knjige.Club Books

“I dalje u Sheffieldu.”
Naglo se uspravi. “Laku noć, Milla. Bit ću u sobi kraj tvoje. Kao nekad.”
Osjetim žalac nečega. Ne baš kajanja, nego pomisli na ono što je moglo biti.
Zato požurim za njim niz hodnik. Nije najbolji trenutak za moje pitanje, ali
jednostavno moram znati. “Viđaš li se s kime?”
Pokušam to izgovoriti ležerno, ali kad se čujem, zvuči mi sve samo ne ležerno.
Je li i on zamijetio? Polako se okrene i proučavam mu lice, ali iz onih se plavih
očiju ni sada ne da ništa pročitati. Mislim da je baš to jedna od stvari koje su me
privukle na njemu, u kombinaciji s bedemima koje je podignuo kad smo se Brent
i ja spetljali. Fascinirao me. I onda i sad.
“Prekinuo sam s nekim prije nekoliko mjeseci. Silvi Asplund?” Izgovori to
ime kao da bih trebala znati o kome je riječ.
“Više ne pratim natjecanja.”
“Cura iz Norveške. Vozila je big air.” Curtis se nasloni na zid. “Potrajali smo
nekoliko godina, ali često smo prekidali. Nije lako živjeti s bivšim sportašima.”
“Meni govoriš”, složim se. “Posebno s propalima.”
Lice mu se smekša. “Nisi propala.”
Bez riječi izvijem obrve.
“Te si zime davala više od svih nas, Milla.”
“Nije istina.”
“Ne govorim o tome što si mogla izvesti. Govorim o rizicima kojima si se
izlagala.”
“Svi smo riskirali”, kažem.
“Točno, ali ja sam većinu trikova koje sam tad radio izvodio već godinama.
Isto je vrijedilo za Saskiju i za Brenta. Isprobavali smo ih na trampolinima, pa
preko zračnih jastuka u ljetnim kampovima. Ti si ih vježbala na ledu.”
Nikad nisam tako gledala na to. Vidjela sam samo da sam najslabiji border u
grupi i da stalno kaskam za ostalima.
“Zašto si prestala?” pita me.
Na to je pitanje jednostavan odgovor. Zbog tvoje sestre. I Odette, naravno.
Ali uglavnom zbog Saskije. “Učinila sam nešto što nisam trebala.” Nervozno
progutam. “I donijela sam neke vrlo loše odluke.”
Bezbroj loših odluka.
Curtis me pozorno promatra i iznenada se sjetim jedne odluke - odluke koju
sam prije deset godina donijela baš u ovom hodniku. Birala sam između sna da
postanem profesionalna snowboarderica i privlačnosti koja me mogla omesti u
tom cilju.
Pitam se je li pogodio o čemu razmišljam.

59
 Knjige.Club Books

Zausti nešto reći baš kad se dvokrilna vrata otvore i ostali krenu prema nama
vukući torbe. Brent nas znatiželjno pogleda i uđe u jednu spavaonicu. Vrata se
zalupe kad Heather i Dale uđu u sobu do njegove.
Okrenem se da ću ući u svoju sobu kad mi Curtis tiho kaže: “Znaš da nikad
nisu našli sestrino tijelo.”
Okrenem se prema njemu.
Oklijeva prije nego što doda: “Možda sam lud, ali osjetio sam Saskijin parfem
kad smo otvorili onaj ormarić. I u hodniku.”
Naježim se od glave do pete kad se sjetim mirisa pikantne vanilije. “I ja sam
ga osjetila”, kažem slabašnim glasom. “Ali mislila sam da je Heatherin.”
Provjeri je li hodnik prazan pa mi još tiše kaže: “Uvijek sam sumnjao u to što
joj se dogodilo. I nakon njezina nestanka zabilježen je niz transakcija na njezinoj
kreditnoj kartici.”
Zapanjeno zurim u njega. “Što želiš reći?”
Plave mu oči izgledaju napaćeno. “Ne znam.”
“Zar stvarno misliš...?”
Opet provjeri ima li koga u hodniku, gotovo kao da je očekuje vidjeti.
Ne čini mi se previše oduševljen idejom da mu je sestra možda živa. Daleko
od toga.
Čini se zabrinuto.

60
 Knjige.Club Books

12

Prije deset godina

Osvijetljena prednjim svjetlima ratraka, kose otpuhane na sve strane, Saskia

izgleda kao prava pravcata Meduza.
Trenutak poslije Brent i Curtis spuste se do nas. Umišljam li ili dečki nisu
mnogo sretniji što je vide?
Mota se amo-tamo, tražeći pozornost poput mačke koja je cijeli dan bila
zatvorena u kući. “Isuse, koliko smo čekali. Koja dosada!”
Zapravo uopće nije bilo dosadno. Ja sam čak uživala dok se ti nisi pojavila.
“I kako sam se smrznula.” Skine jednu rukavicu i pruži ruku prema meni.
“Vidi.” Uvuče mi hladne prste ispod jakne i dotakne mi kožu vrata.
Ustuknem, a ona odmah krene prema Brentu.
“Odjebi”, kaže joj.
Ratrak zatrubi i polako krenemo preko stijena prema njemu. Vozač nas
dočeka bujicom francuskih riječi.
“Posljednji smo koje su spasili”, prevede nam Curtis. “Dolje je neka obitelj
koju mora odvesti natrag u selo. U vozilo stanu samo četiri putnika. Bi li nam bio
problem prespavati u sobama na vrhu ledenjaka da ne mora još jednom ići gore-
dolje? On će nas odvesti gore.”
Brent zazvižduće. “Ujutro ćemo biti prvi na planini.”
“Nadam se da imaju dovoljno soba”, komentiram ja.
Vozač otvori vrata iza kabine i svi se uguramo na klupu, s daskama za
bordanje i ruksacima u krilu. Saskia je pribljubljena uz mene, a njezin parfem
suludo jak i zagušljiv u pregrijanoj kabini. Tko uopće stavlja parfem kad ide
bordati? Samo ona, nitko drugi.
Vozilo se počne penjati uz padinu, nagnuvši nas sve unatrag. Dizelski se
plinovi pomiješaju sa Saskijinim parfemom i želudac mi se opet zgrči od mučnine.
“Jeste li mi vidjeli posljednju 720-icu?” pita Saskia. “Zamalo sam pala.”
Imam dojam da je njezina pojava vratila staru napetost. I nisam jedina koja to
misli, dečki su također utihnuli - a možda su samo umorni. Pokušava ih potaknuti

61
 Knjige.Club Books

na razgovor o natjecanju, ali nikako da zagrizu. U to počne padati snijeg,

narančaste pahulje pod farovima vozila lepršaju u vjetrobransko staklo.
Na vrhu ledenjaka zgrada Panorama sva je osvijetljena. Curtis se već okrene
da će izići kad mu vozač mahne prstom i održi mu dug govor - jedina riječ koju
uhvatim je crevasses2 - pa nas odveze ravno do glavnog ulaza u zgradu.
“Nikad još nisam bio ovdje noću”, kaže Curtis brišući cipele o otirač.
“Ni ja”, kažem ja.
Iz hodnika nam mahne neka žena s pregačom. Krenem za ostalima u restoran,
putem zamjećujući kako se svi kreću drukčije. Curtis uspravno i odlučno, Brent
lijeno i opušteno, s hlačama na pola dupeta, a Saskia laka koraka poput plesačice.
Dim gorućeg drva grize me za oči, no istodobno je lijepo vidjeti vatru u
kaminu. Kasno je i u restoranu je samo još jedna skupina gostiju. Skinem si buce
pa stanem ispred vatre, nadajući se, naravno, da mi nitko neće nanjušiti čarape.
Iznad kamina niz je crno-bijelih fotografija. Penjači u staromodnoj opremi
veselo poziraju pred poznatim planinskim vrhovima. Mont Blanc, 1951., piše na
jednoj. Opasna avantura i u najboljim uvjetima, a kamoli u kramponima vezanima
uzicom.
Curtis se nagne bliže drugoj fotografiji. “Grande Casse. Moj otac obožava to
mjesto. Prvi je u povijesti bordao sjevernom stranom, nedugo nakon što je Saskia
rođena. Mama nije htjela da ide.”
“Mislila sam da je ona bila jednako pustolovna”, kažem ja.
“Manje nakon što nas je rodila.”
Tipično. Tako je bilo i s mojom majkom. Ostavila je posao koji je voljela, kao
ravnateljica staračkog doma, da rodi brata i mene. Kad smo malo poodrasli, vratila
se na nepuno radno vrijeme, ali nikad nije dobila staro radno mjesto. Zašto se
uvijek žene moraju odreći svojih snova? Ja se ne namjeravam odreći ničega, ni
za koga. Saskia nam se pridruži, podigne starinske ledenjačke naočale s klina i
stavi ih pred lice. “Što kažete?”
“Pažljivo s njima”, upozori je Curtis. “Jako su stare.”
Vrati ih na klin, malo nadureno, pa stane pred prepariranu jelenju glavu,
pogladi životinju po nosu i pridruži se Brentu za stolom.
Ja sam se napokon ugrijala dovoljno da otkopčam jaknu no kosa mi zapne u
patentnom zatvaraču. “Kvragu.”
“Čekaj, pusti mene.” Curtisovi se topli prsti spuste na moje.
Tako mi je blizu da jedva dišem. Slatko-muškatni miris njegov je dezodorans
ili možda koža? Vrti zatvaračem i pripremim se da će samo iščupati kosu jer to
obično ja napravim, ali neobično je nježan. Grlo mi se grči.

2
Pukotine u ledenjaku

62
 Knjige.Club Books

“Evo ga.” Curtis napokon povuče zatvarač dolje. Iznutra doslovce gorim jer
sam svjesna da nas njegova sestra i Brent gledaju, ali Curtisu se očito ne žuri
odmaknuti od mene. Pažljivo mi zatakne ostatak kose preko ramena.
Ne mogu opisati kako taj tip djeluje na mene. I to nije samo zbog njegova
izgleda, nego zbog toga kakav je. Smirene, samouvjerene vanjštine ispod koje se
krije tko zna što. Kao da naslućujem da zapravo uopće nije hladan. Možda u
njemu zapravo gori vatra.
Prestani. Ne smijem se upuštati u to. Ova mi je zima presudna. Ako sad ne
dospijem u top tri, morat ću prestati bordati i naći pravi posao.
Saskia me znatiželjno pogleda kad sjednem za stol do Brenta. Opet se
razljutim svaki put kad je vidim i odlučim se pretvarati da je nema.
Brent je ispružio duge noge pred sebe i otpije gutljaj iz boce. “Da ti donesem
piće, Milla?”
Zagunđam. “Ne, ne želim više nikad piti.”
Pokaže mi bocu iz koje pije. Coca-Cola.
“Ipak ne, odgovara mi voda.” Dohvatim vrč sa stola i napunim si čašu.
“Mene nećeš pitati?” pita ga Saskia.
Brent otpije još jedan gutljaj kao da je nije čuo.
Baš zanimljivo. Ne obazire se na nju. Ali zašto? Možda se između njih nešto
dogodilo?
U očima joj vidim da je iznenađena. Očito nije navikla na ignoriranje. Ustane
tako naglo da nogari od stolca zaškripe po podnim daskama. “Dobro. Idem sama
po njega.”
Sakrijem osmijeh dok Saskia ide prema šanku, a vidim da se i Brent nasmijao.
Inače nema šanse da budem tako opuštena u društvu turbo zgodnog frajera
poput njega, ali neopisivo me podsjeća na Barnseyja. Istih manira, čak i istog
naglaska. Osjećam se ugodno s njim, kao da ga godinama poznajem.
Sušta suprotnost tome kako se osjećam S Curtisom, “Hej, Sass.” Curtis me
potapše po ramenu.
Okrenem se prema njemu. “Kako si me to nazvao?”
Curtis se nasmije, malo posramljeno. “Oprosti. Imate istu kosu.” Ponudi mi
crveno vino. “Hoćeš malo?”
“Ne, hvala. Držat ću se vode. A sutra ću obojiti kosu u ružičasto. Ne šalim
se.”
Brent se zahihoće. “Loše ti se piše, buraz.”
Saskia se vrati s praznom čašom za vino. Bez riječi zgrabi bocu iz Curtisove
ruke, nalije si čašu i vrati se na sjedalo.
U prostoriji se pojavi ona žena u pregači noseći tanjure s tartifletteom, Fini,
pikantni sir i mekani krumpir s maslacem. Želudac mi se nakon cijelog dana

63
 Knjige.Club Books

mučnine napokon smirio i sad umirem od gladi. Grijem prste ispred vatre dok
uživam u jelu.
“S koliko si godina počela bordati, Milla?” pita me Curtis.
“Jedanaest”, odgovorim. “Na suhoj padini u Sheffieldu. Tek sam sa šesnaest
prešla na snijeg. A ti?”
“S pet.”
“Meni su bile tri”, ubaci se Saskia, premda je nisam ništa pitala.
Kakva sretnica. Nije ni čudo da je tako dobra.
“Roditelji su nas vodili po cijelome svijetu”, kaže Curtis. “Točnije, po
svjetskim planinama. Mama je iz Kalifornije i još imamo nešto obitelji tamo pa
smo znali provoditi zime na Mammothu.”
Znam to, ali ne želim da on zna da sam čitala o njemu. “Sjećam se tvojih
roditelja iz starih Burtonovih videa, kako lete strmim aljaskim padinama.”
Curtis se nasmije. “Ma da?”
“Imao si mrak djetinjstvo.”
“Znalo mi je dosaditi stalno seljakanje.”
Saskia zijevne.
Okrenem se prema Brentu. “A ti, kad si ti počeo?”
“S deset”, odgovori mi. “Ali skejtao sam od šeste. Tata mi je graditelj pa je
meni i bratu u stražnjem dvorištu izgradio rampu za skejtanje.”
Urnebesno mi je smiješan njegov londonski naglasak.
“Dobili smo neke sponzore”, doda. “Brat mi je bio baš jako dobar.”
“Ali draže ti je bordanje?” pitam ga.
Brent se nasmije. “Možeš skakati više.”
“Milla, ti si lani prvi put sudjelovala na Britsu?” pita me Curtis.
“Da. Prijavila sam se i godinu prije, ali sredila sam si koljeno prije
natjecanja.”
Saskia se nagne prema meni. “Što si ozlijedila?”
“Bočni kolateralni.” Već i to priznanje zvuči mi kao znak slabosti. “Ali sad je
super.”
Neću joj priznati da sam tog ljeta radila po osamdeset sati na tjedan, da
zaradim za fizikalnu terapiju i uštedim za iduću sezonu.
“Saskia je prije koju sezonu sredila prednji križni ligament”, kaže mi Curtis.
Ona hitro okrene glavu prema njemu.
To je prilično gadna ozljeda. Čekam jer se nadam da će dodatno objasniti.
No možda zamijeti kako ga je sestra pogledala pa se izvali na naslon i kaže:
“Ja bih to nazvao igrom zmije i ljestve. Moraš se samo nadati da ćeš se popeti više
nego što ćeš otklizati.”

64
 Knjige.Club Books

Ostali su gosti napustili restoran, a žena koja nas je poslužila mota se po dnu
prostorije. Sirotica izgleda premoreno. Dobro znam kako joj je. Ljeti sam znala
raditi za šankom do četiri ujutro, malo odspavati i produžiti na dnevni posao.
Tihim glasom kažem društvu: “Mislim da bi rado da požurimo da može
završiti za danas.”
Ispraznimo tanjure, a žena ih brže-bolje pokupi sa stola pa nas povede
hodnikom do spavaonica. Svatko je dobio svoju sobu.
“Hej, Milla”, kaže mi Curtis tiho kad krenem u svoju. “Bude li ti hladno, znaš
gdje možeš doći.”
Saskia se okrene prema bratu i nekako ga čudno pogleda.
“Moj je krevet sigurno topliji od njegova”, kaže mi Brent s vrata svoje sobe.
Uletim u svoju sobu prije nego što mi lice oblije rumenilo.
Sportaši su tjelesni tipovi. Imamo toliko energije da nam često i na kraju dana
ostane malo nepotrošene. Zato me to što su dečki učinili nije iznenadilo. I sviđa
mi se kako su to izveli. Nimalo neukusno ili prijeteći. Jednostavno su mi dali
ponudu, a na meni je da je prihvatim ili odbijem.
Noge su mi nesigurne dok stojim pod tušem. Njima to nije velika stvar jer
cure stalno jure za njima, ali meni se još nikad nije dogodilo da mi se tako
otvoreno ponude dva tako zgodna frajera.
I unaprijed znam da su frajeri koji su tako vješti u snowboardu jednako vješti
i u krevetu. Voda mi se slijeva po glavi. Njih su dvojica posve različite osobe.
Brent je kao iznošeni par tenisica za skejtanje, poznat i udoban.
A Curtis? Borderske buce za iduću sezonu. Nikad nisam probala, čak ni
zamislila, ništa slično, ali ako ih obujem, predosjećam da ih nikad neću htjeti
skinuti.
Zatvorim oči i nagnem glavu prema mlazu. Još se nisam posve oporavila od
posljednja dva prekida. Ove si zime ne smijem dopustiti ništa ozbiljno, samo
neobveznu zabavu. A kad pomislim kako se osjećam s Curtisom, u tome nema
baš ništa neobvezno.
Ali ne mogu ga izbaciti iz proklete glave.
Pritisak vode je preslab i tuširanje me ne ugrije dovoljno. Cvokoćući zubima
ponovno navlačim termalnu majicu i tajice. Stopala me sama odvedu u hodnik.
Predosjećajući da ću gadno pogriješiti, podignem ruku.
U tom se trenutku sjetim dodatne komplikacije. Njegova mi je sestra najveća
suparnica. Curtis je posljednji frajer s kojim bih se trebala spetljati.
Produžim dva koraka dalje niz hodnik.
I pokucam na Brentova vrata.

65
 Knjige.Club Books

13

Sadašnjost

Uspomene nahrupe kao val dok stojim na hodniku pred Brentovom sobom. Vrata
se otvore i sad je preda mnom, u Burtonovu termalnom rublju, kose mokre od
tuširanja, baš kao prošli put. Samo što je sad nesigurniji u sebe.
Opet se neobično raznježim prema njemu. “Mogu li ući?”
Odmakne se od praga i gleda me opreznim tamnim očima. “Naravno.”
Zagrlila bih ga, ali ne želim da stekne pogrešan dojam. Pitala bih ga kako je,
kakav mu je život, ali čini mi se preosobno.
Brent i ja samo stojimo tako, gledajući se. Želudac mi je i dalje u grču od
Curtisovih riječi maloprije na hodniku. Oboje srno osjetili Saskijin parfem.
U ovoj zgradi.
Možda smo ga umislili? Dragi Bože, nadam se da smo ga umislili.
Pod bosim su mi stopalima podne daske hladne kao led. Trebala sam navući
čarape.
“U tvojoj je sobi jednako hladno kao u mojoj”, kažem. “Gle. Vidim si dah.”
Brent povuče poplun s donje polovice kreveta na kat. “Sjedni.”
Smjestim se na tanki madrac. On se spusti do mene, pazeći da me ne dotakne,
i prebaci nam poplun preko ramena. Povučemo se unatrag dok se ne naslonimo
na zid.
Došla sam čuti što Brent misli o svemu što se događa, ali sad kad sam ovdje,
ne znam kako bih počela. Mrzim ovu distancu između nas. Više ne znam biti s
njim.
A nekoć je bilo tako lako. Još se sjećam kako mu se licem raširio osmijeh kad
mi je prije deset godina otvorio vrata. Kako nisam morala ništa reći. Jednostavno
me za ruku poveo do uskog kreveta, popeo se na njega nakon mene i ispunio ono
obećanje da će me ugrijati.
Ispod ruba rukava nazire mu se tetovaža, malo izblijedjela s vremenom.
Krenem prstom prema njoj, no na vrijeme se zaustavim. Zatim mi pogled padne
na njegov sat - neonskozeleni G-shock. “Razbio si Omegu?”

66
 Knjige.Club Books

“Prodao sam je na eBayu za dva tjedna u Breckenridgeu.”

Izgaram od želje da ga pitam zašto se prestao natjecati, ali bojim se da mi se
odgovor neće svidjeti pa se radije odlučim za pokušaj neobvezna čavrljanja.
Možda tako vratim našu staru povezanost. “Sranje što sad moraš plaćati bordanje,
jel’ da? Nije baš jeftin sport.”
Osmijeh mu izgleda isforsirano. “Da, povremeno razmišljam o tome da se
preselim u Francusku. I mogao bih kad bih znao više od pet riječi francuskoga.”
Njegov je londonski naglasak poznat i utješan.
Ali način na koji me gleda nije ni jedno ni drugo. Kao da je podignuo stotinu.
ograda. Nagnuvši se naprijed, izvadi bocu viskija ispod kreveta i pruži mi je. Očito
ju je maznuo iz restorana. “Hoćeš?”
“Ne bih, hvala..”
On nagne ravno iz boce. Užasno ga je čudno vidjeti da tako pije.
“Još radiš kao model?” pitam ga.
“Ne. Ostario sam.”
Dosta je bilo ćaskanja. Djetinji dio mene žudi za time da ga pita je li spavao
s Heather, ali znam da bismo se onda osjećali još milijun puta neugodnije, pa
odlučim to pitanje ostaviti za neki drugi put - ili sutra opet pitati Heather.
Duboko udahnem. “Što ti misliš, tko nas je pozvao ovamo?”
Brent me iskosa pogleda. “Pod uvjetom da nismo ti ili ja, pretpostavljam?”
“Jesi li me ti pozvao?”
“Nisam.”
“Okej. Nisam ni ja tebe.”
Opet me oprezno pogleda onim tamnim očima. Sranje. Doista je mislio da ga
želim opet vidjeti. Netko me iskoristio da namami njega, kao što je Curtisom
namamio mene,
Stisnem poplun malo čvršće oko sebe. “Tko je onda?”
“Ja se kladim na Curtisa”, odgovori mi Brent. “Ozbiljno?”
“Razmisli malo. On ima dovoljno love.”
“Ma daj”, sumnjičava sam. “Jesi vidio kako je bio ljut nakon Ledolomca?
Nemoj mi reći da je to bila gluma. Uostalom, zašto bi čekao deset godina? Nema
smisla.” Brent slegne ramenima.
Čini mi se nelojalnim podijeliti to s njim, ali mora znati da Curtis ne stoji iza
ovoga. “Nije čak ni siguran da je Saskia mrtva. Maloprije me u hodniku izbezumio
komentarom da je osjetio njezin parfem.”
“Misli da je živa?” Brent odmahne glavom. “Samo se nada. Dolazak ovamo
sigurno ga je vratio u prošlost. Nije mu lako. Izluđivala ga je, ali uvijek su bili
bliski. Vidjela si to. Zato mislim da on vuče konce.”

67
 Knjige.Club Books

“Da, ali znaš u čemu je stvar? I ja sam ga namirisala.” Brent ne izgleda

uvjereno pa odlučim promijeniti temu. “Jeste li vas četvero u isto vrijeme došli u
salon?”
“Nismo, ja sam ušao prvi. Najprije sam provjerio restoran i kad sam vidio da
je prazan, činilo mi se najlogičnijim otići u salon.”
Zanimljivo kako je to zaključio brže od ostalih. Stoji li on iza svega?
Proučavam ga, istodobno mrzeći samu sebe što sumnjam u njega. “Lukavo su
nas odvojili od torba natjeravši nas da lutamo po zgradi. Da smo znali da trebamo
ići u salon, možda bismo ih ponijeli sa sobom.”
“Da, znam.”
Izrazom lica ne otkriva ništa.
“Pričaj mi što je onda bilo”, kažem. “Tko je došao sljedeći?”
“Dale i Heather. Heather je blebetala na mobitel i popizdila je što ga mora
ostaviti na vratima. Curtis nije htio ostaviti mobitel, ali onda ga je Heather
natjerala. Ako ga ti ne ostaviš, neću ni ja”
Iznenada se začuje kucanje na vratima.
“Naprijed”, povikne Brent.
Na vratima se pojavi Curtis. Nadam se da nije čuo da razgovaramo o njemu.
“Jesi vidio Millu?” kaže prije nego što me vidi. “Oh.” Vidio me. Kvragu. Sad
misli da ima nešto između Brenta i mene. Bljesak sjećanja iz prošlosti. Isto se
dogodilo i prije deset godina kad smo proveli noć ovdje.
Ujutro je provirio glavom u Brentovu sobu da ga pita zna li gdje sam ja.
Pogleda u mene, bezizražajna lica kao i prije deset godina. Želim mu reći da
ovaj put nije onako kako izgleda.
“Zaboravio sam ti nešto reći”, obrati mi se Curtis. “Zaključaj vrata večeras,
okej?”
“Hoću”, odgovorim.
“Noć”, vikne mu Brent.
Curtis zatvori vrata. Sranje. Misli da ću provesti noć ovdje.
No prisilim se vratiti razgovoru s Brentom. “Što ako organizator nije netko
od nas? Tko bi drugi mogao biti?”
Brent zamišljeno šuti prije nego što kaže: “Sjećaš se onog Juliena?”
“Julien Marre.” Otkad nisam čula to ime.
Julien je bio glavni osumnjičenik kad je Saskia nestala, a sam se inkriminirao
grafitom koji je napisao. Priveden je na ispitivanje i na kraju pušten. Navodno je
dokazao da je tog dana bio u susjednom zimovalištu.
“Ali zašto bi to učinio?” pitam.
“Jer je bio opsjednut njom, sjećaš se?”

68
 Knjige.Club Books

Pozorno ga gledam. “Želiš reći da možda misli da ju je netko od nas ubio pa

nas je doveo ovamo da... što točno, osveti njezinu smrt? Čudno da je čekao cijelo
desetljeće.”
“Ali bio je čudan, nije li? Usput, čuo sam da si ga opalila šakom.”
“Tko ti je to rekao?”
Brent provuče prste kroz mokru kosu. “Ne sjećam se. Možda Dale.”
“Kako je on znao? Samo je Saskia vidjela.”
Brent slegne ramenima.
“Da, opalila sam ga. Seronja.” Dragi Bože, zvučim kao Saskia.
“Je li ti uzvratio?”
“Nije. Pao je na pod. Dobro sam potegnula.”
Brent se nasmije.
Ipak, natjerao me na razmišljanje. Stoji li Julien iza ovoga? Moguće je. Te se
zime ni s kim od nas nije dobro slagao. Mrzio je Curtisa i Dalea, to sigurno znam.
No zasad potisnem tu misao. “Iduće pitanje. Ako ju je netko od nas ubio, što
misliš, tko?”
Lice mu se smrkne. “Rekao bih da smo svi imali razloga.”
“Istina.”
Pogledi nam se susretnu. “Misliš li da sam ja?”
Zadrhtim od nečega u njegovu glasu. “Naravno da ne mislim”, kažem.
Ali gledajući ga u oči, i nisam baš sigurna.

69
 Knjige.Club Books

14

Prije deset godina

Letim kroz zrak. Oko mene sve je bijelo, pahuljice i magla stopljene s bijelom
kulisom. Ne vidim prst pred nosom, ali posegnem stražnjom rukom dolje, oko
stražnje noge, uhvatim stražnji rub daske pa ispružim nogu kako mi je Dale
savjetovao. Stalefish.
Posprejali su vrh pipea crveno da nam pomognu u današnjim uvjetima, pa pri
slijetanju ciljam crvenu crtu. Kao kad jumbo slijeće po noći, osim što ja slijećem
na vertikalni led. Dotaknem pipe, projurim ravnim dijelom između dva zida i opet
se vinem.
Jedan je od onih dana kad je najvažnije ostati miran i slijepo vjerovati u sebe.
Onog trenutka kad izgubiš tu vjeru, snažno se stropoštaš - što se u posljednjih pola
sata mnogima dogodilo. Pipe je danas kao otporan na metke jer nema sunca da ga
smekša.
Na ovako lošoj vidljivosti ne usudim se zavrtjeti, pa radim na ravnim
skokovima. Od katastrofalnog rezultata na Le Rocher Openu trudim se i više nego
inače. Open mi je bio prilika da se dokažem sponzorima, koju sam kolosalno
uprskala. Sad sve ovisi o Britanskom prvenstvu. Ove se godine Brits održava baš
ovdje, zbog čega sam djelomice i odabrala ovo zimovalište za treniranje.
Dotaknem dno i s olakšanjem izdahnem. Preživjela sam. Do idućeg puta.
Tijelo mi bridi od adrenalina. Zašto se od kockanja sa smrću uvijek osjećamo tako
živo?
Magla je tako gusta da je osjećam u grlu, vlažnu i hladnu. Popraćen zvučnom
kulisom struganja metala o led, Dale se zaustavi točno kraj mene. Nisam ni
primijetila da je iza mene.
Podigne oba palca u zrak. “Rasturila si onaj Stalefish.”
“Hvala. Čudim se da si ga vidio.” Ranije danas vozila sam se s Daleom na
vučnici i putem ga ispitivala kako da usavršim taj trik.
“Idem nešto popiti”, kaže mi Dale.
“Ja također.”

70
 Knjige.Club Books

Dale pije iz fluorescentnonarančaste “sve u jednom” boce koja samo u

njegovim rukama može izgledati cool. Dredlokse su mu prekrile sitne pahulje
snijega.
“Na čemu danas radiš?” pitam ga.
“Na Indyju”, odgovori mi.
“Samp na tome?” Indy - hvatanje stražnjeg ruba daske stražnjom rukom - prvo
je hvatanje koje sam naučila. I vjerojatno prvo koje svi nauče.
Dale se nasmiješi. “Stil je sve.”
Neki skijaš odradi posljednji okret i sleti unatrag, što je uistinu impresivan
podvig u uvjetima ovako loše vidljivosti. Iz magle izroni Saskia i projuri kraj nas,
a odmah za njom niski tip u zeleno-sivoj kamuflažnoj jakni.
“Tko je to?” pitam Dalea jer je tip koji je prošao očito prilično dobar.
“Julien Marre”, kaže mi Dale.
Francuski broj jedan. Nikakvo čudo.
On i Saskia nestanu u magli. Ona i ja nismo ni progovorile od natjecanja, ali
zimovalište je malo i nemoguće ju je izbjeći. Nekoliko sam je puta vidjela iza sebe
u redu za žičaru, spremna za mogućnost da mi nešto kaže, ali nikad nije. Možda
je peče savjest zbog onoga što je učinila? Sumnjam, jer ničime nije pokazala da
se kaje.
Netko se preokrene i sleti na ispružene ruke, bolno zaurlavši.
“Jebeš mi sve, danas padaju kao muhe”, kaže Dale i potrči uz pipe ravno u
mećavu, upozoriti vozače koji su gore.
Curtis sjedi u blizini i razgovara s fotografkinjom. Sirota žena nije baš
odabrala najbolji dan za fotkanje. Zabundana je od glave do pete i samo joj se oči
vide.
Kad se Dale vrati baš ga zaustim pitati nešto u vezi sa svojim Indyjem kad do
nas dođe Heather.
“Bok”, pozdravim je.
Heather me samo presiječe pogledom. Obje smo Sjevernjakinje, ali zasad nam
je to jedino zajedničko. Nemam baš dojam da sam joj pretjerano draga. Okrene se
Daleu i kaže: “Spreman za polazak?”
“Još dvije vožnje?” pita Dale.
“Smrzavam se”, odgovori ona.
Nikakvo čudo kad na sebi ima kratku kožnatu jaknu. Pretpostavljam da je
došla gledati Dalea jer je još nikad nisam vidjela sa snowboardom. Nije mi baš
jasno što radi u skijaškom resortu ako ne želi ni skijati ni bordati.
“Vidimo se poslije.” Podignem dasku i odem.
Brent sjedi na snježnom nasipu i ćaska s lijepom Japankom koja je na Le
Rocher Openu završila treća. Kimnem im i zakopčam si prednju bucu.

71
 Knjige.Club Books

“Hvala ti za sinoć”, rekla sam Brentu prije dva dana kad sam se probudila u
njegovu krevetu. “Može li ovo ostati između nas dvoje?”
“Naravno.”
“Hoće li Curtis...?”
“Reći ću mu da nikome ne kaže.”
Za doručkom smo se ponašali normalno pred Saskijom i nema šanse da bi,
gledajući nas, itko pogodio što smo samo nekoliko sati prije radili.
Ipak, očekivala sam da će se detalji o našoj zajedničkoj noći dosad raširiti
zimovalištem. Znam kakvi su dečki - osobito u tim godinama. Ali potajni osmijeh
koji mi povremeno uputi jedina je aluzija na intimnost one noći. Impresionirana
sam njegovom diskrecijom, a čini se da ni Curtis nije nikome rekao.
Uputim se prema vučnici i vidim da je na kraju bilo po Heatherinu jer si Dale
namješta ruksak na leđa. Siroti Dale. Ali to ti se dogodi kad se spetljaš s nekime
na planini. Ja se ove zime ne želim zabrinjavati ničime osim bordanjem. Jesti,
spavati, bordati. To mi je jedini plan za iduća četiri mjeseca.
Iskosa u mene dolijeću pahuljice dok čekam vučnicu. Neke mi se čak uspiju
uvući niz vrat. Promeškoljim se i jače zategnem čičak na ovratniku.
Taman me T-šipka povuče prema gore kad se Brent smjesti do mene,
standardno nasmiješen unatoč grozoti današnjih uvjeta.
Od zajedničke smo se noći već nekoliko puta skupa vozili vučnicom do vrha
pipea, uvijek razgovarajući samo o bordanju. Ne osjećam ni trunku neugode koja
se zna pojaviti nakon jednonoćne avanture, a on je uvijek srdačan i ljubazan.
Stavi svoju pipe rukavicu preko moje na T-šipki. “Jel’ bi došla večeras kod
mene?”
Iznenađeno ga pogledam. Mislila sam da je naše druženje na ledenjaku bilo
za jednu noć i gotovo. Ali zapravo želim to ponoviti. Tijelo me boli od naporna
treniranja i želim opet na sebi osjetiti njegove tople ruke i usne.
No nadam se da neće misliti da je to nešto što nije.

Dva sata poslije pozvonim na vrata male kolibe koju mi je Brent pokazao dok smo
se spuštali s planine i otvori mi Saskia.
Stoji na vratima, bosa i u uskim trapericama, kao da ne može odlučiti hoće li
me pustiti unutra. Nosi uski bijeli pulover u kojem izgleda delikatno, čak krhko, i
opet pomislim kako je nevjerojatna ta iluzija. Način na koji vozi nikad ne bih
opisala krhkim - a isto mogu reći i za njezinu osobnost.
Iza nje se pojavi Curtis. “Došla si u pravom trenutku, Baš sam počeo
servirati.”
Izujem snijegom prekrivene najkice i slijedim ih unutra.
Ostali su već tamo, muvaju se između sitne kuhinje i dnevne sobe. Heather i
Dale, Odette i Julien. Ništa od toga nisam očekivala. Brent i Julien nagnuti su nad
72
 Knjige.Club Books

laptopom. Brent mi se nasmiješi kao da se šutke ispričava i odmah mi je jasno da

ni on nije ovo očekivao, ali što je, tu je.
Osjetim miris dima pomiješan s mirisom luka i češnjaka. Nema šanse da svi
žive ovdje. Čarape, rukavice i naočale bore se za prostor na radijatoru, a sa svih
mogućih kuka i izbočina visi mokra odjeća. Na sve je strane dovoljno snowboard
daski da se napuni trgovina borderskom opremom, ali kraj vatre su samo tri para
buća. Curtisove, Brentove i Daleove, pretpostavljam. Nimalo mi se ne sviđa ideja
da se opet suočim s Curtisom za doručkom kao na ledenjaku.
“Što kažeš na pivo?” vikne mi Curtís iz kuhinje.
“Ne, samo ću vodu”, odgovorim mu ulazeći. “Ali mogu i sama.”
Mrmlja nešto i psuje za štednjakom. U kuhinjskom ormariću nađem čašu i
dok je punim, Curtís drekne da mu dodam kuhaču, a onda me prekori kad donesem
pogrešnu.
Dale se nasmije kad se pojavim iz kuhinje. “Bolje ti je ne ulaziti unutra dok
on kuha. Ja mu se ne približavam.”
“Tako je, Dale, ti pereš suđe”, poviče Curtís.
Heather namršteno namreška nos. “Ovdje smrdi kao da je nešto uginulo.” A
onda iz naslona fotelje kraj sebe izvadi izvrnutu bordersku čarapu. “Je li ovo tvoje,
Dale?”
Dale se samo nasmije. “Aha.”
“Odvratno.” Baci čarapu na njega.
Dale je vješto uhvati i baci u kut. Sviđa mi se kako ga se Heather nimalo ne
boji. Visok je, krupan i izgleda pomalo zastrašujuće, ali ipak je ona šefica.
“Hej, Mills”, zovne me Brent. “Ovaj je Španjolac klizao šezdeset sedam
metara po ogradi. Novi svjetski rekord.”
Krenem prema njemu. Figura u jakni na ekranu Brentova laptopa skoči na
metalnu ogradu u snijegu i glatko otkliže po njoj.
“Kad on to radi, izgleda tako jednostavno”, kaže Brent.
“To je problem s klizanjem po ogradi”, dodam ja. “Izgleda vraški lako dok ne
probaš. Ja još imam udubinu na potkoljenici od posljednjeg pokušaja.”
Ukočim se kad nam se pridruži Saskia. Još sam bijesna zbog Le Rocher
Opena, ali sad, kad je prošlo neko vrijeme, kao da na neki bizaran način poštujem
to što je učinila. Napokon sam naišla na djevojku koja igra grubo kao ja. A kad je
kojiput uhvatim da me gleda, čini mi se da je poštovanje obostrano.
Svi zajedno gledamo padove s ograde, svako malo ustuknuvši i jauknuvši
zbog vozača koji se prosipaju po različitim metalnim rukohvatima.
Iz kuhinje se napokon pojavi Curtis s tanjurima.
“Curtis je jednom proveo cijeli dan na ogradama”, kaže nam Saskia.
“Koracima je izmjerio udaljenost i morala sam mu govoriti koliko je daleko
otišao. Nije premašio dvadeset metara.”
73
 Knjige.Club Books

To je prilično impresivna udaljenost, ali Curtis je prostrijeli pogledom.

Saskia polako dođe do njega i stavi mu ruku oko struka. “Što je? Misliš da
otkrivam tvoje tajne?”
Gledajući ih tako jedno do drugoga, ni sama ne mogu reći tko je ljepši.
Curtis je gurne laktom s puta, ali ipak se nasmije. “Milla, izvoli.” Prvoj mi
doda tanjur s tjesteninom. “Uhvati mjesto dok još možeš.”
Ako ga je i povrijedilo što sam odabrala Brenta, a ne njega, ničim to ne
pokazuje, ali koketiranje je ipak prestalo. I mada to neću priznati, nedostaje mi.
Smjestim se na sofu, s tanjurom u krilu. I ukočim se kad Saskia sjedne do
mene. Jedan za drugim, ostali također zauzmu mjesta i Saskia je na kraju
priljubljena uz mene. Ima plavo lakirane nokte na nogama, u nijansi svojih očiju.
Dale leti pogledom između mene i Saskije. “Izgledaju kao blizanke.”
Okej, sad je dosta. Obojit ću kosu i gotovo.
Saskia nakrivi glavu prema meni, procjenjujući me. “Mogle bismo koji put
zajedno voziti”, nonšalantno mi kaže.
Svima zastanu vilice na putu do usana i prostorijom zavlada muk. Koja
drskost, da me to pita ovako pred svima. Odmah odlučim odbiti njezinu ponudu i
poniziti je.
Ali zaustavi me nešto u njezinim očima. Je li moguće da se doista želi družiti
sa mnom?
“Može”, polako izgovorim. “Ja sam za.”
Saskia izvadi mobitel. “Daj mi svoj broj.”
Ne mogu objasniti zašto, ali ovo mi je mnogo veća stvar nego kad me Brent
pitao broj mobitela. Mislim da mi je zima upravo postala neizmjerno zanimljivija.

74
 Knjige.Club Books

15

Sadašnjost

Soba mi zaudara na prašinu i vlagu. Ipak, na moje olakšanje, ne i na Saskijin

parfem, pa se priklonim Brentovoj teoriji da smo ga umislili. Ali, barem što se
mene tiče, nema u tome nikakva nadanja. Prije bih to nazvala grižnjom savjesti.
Okrenem zasun i povučem vrata da budem sigurna da su zaključana. Netko
nam je ostavio sobe otključanima, ali ne i ključ. Mrzim što ih možemo zaključati
samo iznutra. To znači da mi se bilo tko mogao ušuljati u sobu dok sam bila kod
Brenta. Smiješna sam sama sebi, no ipak provjerim ormar, pa kupaonicu - čak i
iza zavjese za tuš - da sigurno nema nikoga.
Kad napokon zaključim da sam doista sama, sjednem na uski krevet na kat.
Ne znam što je strašnije: ideja da je Saskia u ovoj zgradi, živa i zdrava, ili pomisao
na to da ju je Brent ili netko od ostalih ubio. Pogled u mračni ponor Brentovih
očiju potpuno me prestravio.
Sad kad imam vremena, pokušat ću dokučiti tajne otkrivene u Ledolomcu.
Ima li u njima istine? Netko očito misli da ima, zašto bi se inače toliko namučio
organizirajući sve ovo?
Preletim pogledom po sobi tražeći kemijsku, ali ovo je hostel, a ne hotel, pa
nema kemijske, pa čak ni stolca, a kamoli stola. Izgubljena sam bez mobitela. Ne
sjećam se kad sam posljednji put morala nešto zapisati na papir. Obično sve
fotografiram. Stvarno ću se naljutiti ako ne dobijem mobitel natrag.
Pretumbam po ruksaku, ali ne nađem ništa. Pogled mi padne na mali prozor.
Nekoliko puta dahnem na njega dok se dovoljno ne zamagli. Savršeno.
Staklo mi je hladno poput leda pod prstom. Napišem naša imena: Milla,
Curtis, Brent, Heather, Dale. Zasad ću zanemariti sebe i pretvarati se da nisam ja
kriva za Saskijinu smrt. Recimo da su sve tajne s kartončića doista istina i da je
svatko od nas učinio jednu od tih stvari.
Dakle, netko od mojih prijatelja je ubojica. Pogledam prema vratima da
budem sigurna da su i dalje zatvorena.
U redu, sad moram biti objektivna. Prve dvije tajne su lake. Pretpostavimo li
da je Brent heteroseksualac, a prilično sam sigurna da jest, dvije osobe koje su

75
 Knjige.Club Books

spavale s njim smo Heather i ja. Nakon naših imena na staklu napišem spavale s
Brentom. Bolje da Dale ovo ne vidi.
Čudno kako je bio osjetljiv na mogućnost da ga: je žena prevarila. Kao da se
to dogodilo jučer, a ne prije deset godina - i prije nego što su se vjenčali. Ipak, na
neki način ga shvaćam. Sad kad smo opet ovdje s ovim društvom, i meni se čini
kao da je bilo jučer.
Bilo kako bilo, to bi značilo da trojici frajera pripadaju tri preostale tajne.
Jedan je spavao sa Saskijom, drugi zna gdje je ona, a treći ju je ubio. Ovo me
podsjeti na sudoku, a ja nikad nisam bila osobito dobra u sudokuu - posebice ne
pripita. Hrana je upila dio viskija, ali ni približno dovoljno.
Okej, pretpostavim li da Curtis nije spavao s vlastitom sestrom, odgovor na
to je Dale ili Brent. Dale i Heather spetljali su se u drugom tjednu sezone. Dakle,
Brent, možda?
Ali već sam ga pitala je li spavao s njom i žestoko je zanijekao. Usto me ubija
pomisao na njih dvoje zajedno. Da, znam da je Saskia bila prekrasna, ali bila mi
je glavna suparnica i mislila sam da je on mrzi. Onda Dale? Možda je Saskia
spavala s njim, tek tako da vidi može li ga preoteti Heather. Grickajući si usnu,
kraj Daleova imena na staklu napišem spavao sa Saskijom.
Ako je vjerovati kartončićima iz kutije, to znači da su je Brent ili Curtis ubili,
a onaj drugi zna gdje je.
Sjetim se kakav je Brent bio u krevetu sa mnom.
“Ne moraš biti toliko nježan”, rekla sam mu nekoliko puta. “Neću se slomiti.”
Jednostavno nije nasilan tip. Više je tip koji je opasan samo za sebe.
Još jače si grickam usnicu vraćajući se u sjećanju na Britansko prvenstvo u
snowboardingu. Curtis se pojavio kraj pipea samo nekoliko minuta prije nastupa.
Navodno je s Brentom i Heather na ledenjaku tražio Saskiju, ali njegova priča nije
imala nikakva smisla.
Naposljetku mi prst ostane na Curtisovu imenu i kraj njega napišem ubio
Saskiju. Odmah ću to obrisati jer ne želim da on vidi. Ali što je s onim što mi je
rekao u hodniku? Možda je to samo lukava laž smišljena da ne posumnjam u
njega.
Dakle, Brent zna gdje je Saskia. Kako Brent zna? Možda je vidio da ju je
Curtis ubio? Možda mu je pomogao skriti tijelo? I gdje? Nisu imali auto pa
pretpostavljam da je nisu mogli odnijeti iz resorta. Drugim riječima, još je negdje
ovdje. Negdje na planini.
Opet se naježim. Mnogo je detalja o Saskijinim posljednjim satima koji se ne
podudaraju. Za početak, ni ja nikad nisam ispričala cijelu priču i kladila bih se da
nisam jedina.
Zurim u riječi na staklu. Slova se polako cijede i voda curi niz staklo kao suze.

76
 Knjige.Club Books

Koliko pretpostavki. Jesam li doista pogodila? Ovo nema veze s time kakvi
smo sad, nego kakvi smo bili onda. Zatvorim oči i pokušam se sjetiti.

77
 Knjige.Club Books

16

Prije deset godina

Probudim se u Brentovu krevetu, njegovo snažno, vitko tijelo sklupčano je uz

moja leđa. Na sebi imam jednu od njegovih Burtonovih majica koja još miriše na
njega.
Okrenem se na leđa. U sobi je ugodno toplo. Radijator kraj kreveta cijelu je
noć radio, a on na sebi ima samo Calvin Kleinove bokserice. Marke za koje je
Brent prije radio kao model odmah su ga pristale sponzorirati i pitam se mora li
uopće išta plaćati.
Prijeđem prstom po tvrdim mišićima njegovih prsa. Dragi Bože, kakvo tijelo.
Tijelo pravog sportaša na vrhuncu.
Brent otvori tamne oči i pospano se nasmiješi. “Jutro.”
Nastavim s istaživanjem i sad mu povlačim prst po napetom trbuhu. “Imaš
prekrasnu kožu.” Prsti su mi neobično blijedi na njoj.
Posegne rukom prema noćnom ormariću i dohvati ručni sat, veliku metalnu
Omegu. U prilogu Sunday Timesa oglas je preko cijele stranice na kojem Brent s
tim satom na ruci izvodi Backside Air. Maloprodajna mu je cijena vjerojatno veća
od iznosa koji ću ja potrošiti na cijelu sezonu.
“Koliko je sati?” pitam ga.
“Osam.”
Žičare startaju u pola devet i drugih se dana u ovo vrijeme već spremam za
polazak, ali pošli smo u krevet tek iza ponoći, ušuljavši se ovamo tek kad je većina
otišla. Naćulim uši osluškujući ima li zvukova u kuhinji. Je li Curtis već ustao?
Brent stavi sat na ruku i pogled mi padne na tetovažu na podlaktici. Sve ili
ništa. Dodirnem slova. “Sviđa mi se.”
“Podsjeća me na to tko sam. Ne želim nikad postati star i dosadan.”
“Ne mogu te ni zamisliti staroga i dosadnoga. I s osamdeset ćeš izvoditi
airove. S hodalicom za starce.” Nasmije se i povuče me bliže. Morala bih ustati,
ali u krevetu je neodoljivo toplo pa se priljubim uz njega.
Brent me pogladi po kosi. “Jesi napravila ikad okret naglavačke?”

78
 Knjige.Club Books

“Nenamjerno.”
“A želiš li?”
“Moram.” Već mi je neko vrijeme jasno da neću daleko dogurati samo s
ravnim airovima i okretima. Za napredak u poretku moram pipe rutini dodati i
preokrete. Saskia, primjerice, može izvesti McTwist.
“Ja ću te naučiti”, kaže mi Brent.
“Super.”
“Vidimo se poslije na trampolinu ako hoćeš.”
“Čekaj malo. Ovdje ima i trampolin?”
“Aha, u teretani.”
“Kako jato nisam znala? Kladim se da je Saskia stalno na njemu.”
“Baš tako.”
Zagunđam s usnama na njegovim prsima. “Nisam već godinama bila na
trampolinu. Do jedanaeste sam se bavila gimnastikom. I mogla sam izvesti salto
unatrag.”
“Trebala si nastaviti.”
“Pričaj mi o tome. Roditelji mi to nisu mogli priuštiti.” Sve su uložili u mog
brata koji je trenirao ragbi. I isplatilo se - Jake igra za Sheffield Eagles - ali ja to
još nisam preboljela.
S četrnaest sam subotom počela raditi na lokalnoj suhoj padini pa sam se
prebacila na snowboarding jer sam mogla besplatno voziti. Sve sam postigla
sama. To me i tjera naprijed. Kao da pokazujem ocu srednji prst.
Brentova mi ruka klizne pod rub majice i odluta do bedra. “Bolje da krenemo.
Osim ako...”
“Hoćeš li imati poslije energije za trening?” Ali tijelo mi već reagira na njega.
Brent se samo nasmije. “Zaboravila si da razgovaraš s licem Smasha?”
Mobitel mi iznenada javi da sam dobila poruku.
“Moram vidjeti tko je to”, kažem mu. “Brat mi ovaj tjedan ide na operaciju
koljena.”
Izvadim mobitel iz ruksaka i vidim da poruka nije od brata nego od Saskije.
Naručila sam ti kavu. Vidimo se kraj žičare i idemo prvom kabinom gore?
Snowboarding sa Saskijom ili krevet s Brentom? Odluka je laka. Izvučem se
iz kreveta. “Oprosti, zaboravila sam da se trebam naći sa Saskijom.”
“Sa Saskijom?” Glas mu je neobično napet.
Počnem navlačiti odjeću. “Nije ti baš draga, jel’ da? Jeste li možda hodali?”
Brent odmahne glavom. “Ali spavao si s njom?”
“NE.”

79
 Knjige.Club Books

Zaprepasti me žestina njegova odgovora. Zašto tako burno reagira na nju? Sad
se i on počne odijevati.
“Ne stignem doručkovati”, kažem mu. “Imaš li možda koji Smash pri ruci?”
Brent pokaže na sanduk u kutu sobe. “Slobodno se posluži.”
“Hvala ti. Vidimo se na planini.”
“Može.”
Brzo popijem odvratno energijsko piće i požurim iz sobe. Noćas je padao
snijeg i na pločniku je petnaestak centimetara prhkog snijega. Lanci za snijeg
zveckaju kao zvončići na saonicama dok se automobili vuku glavnom ulicom.
Zamijetim ukrase u izlozima trgovina, božićne lampice obješene na ulicama i
shvatim da je Badnjak. Zimi uvijek izgubim pojam o vremenu jer mi je
važan samo trening.
Nabrzinu svratim u svoj stan, uzmem opremu za bordanje, ubacim nekoliko
žitnih pločica u džep jakne i brzo izjurim van. Čak mi padne na pamet da mi je
Saskia možda stavila nešto u kavu, ali sigurno bih osjetila i valjda zna da nisam
baš toliko glupa.
Želudac mi se uskomeša od nervoze dok trčim ulicom s daskom za bordanje
pod rukom, ravno prema polaznoj stanici žičare. Blesavo, ali osjećam se kao da
idem na spoj. Idemo li samo ona i ja?
Sunčeve zrake koso padaju na planinske vrhove, bojeći obronke u narančasto.
Saskia sjedi na najvišoj rešetki drvene ograde, zamahuje bućama i u svakoj ruci
drži čašu. Malo usporim. Da je poljubim, zagrlim ili što? I zašto sam tako
nervozna?
Saskia skoči s ograde i jednom me poljubi. Jutarnji je zrak hladan, a njezine
usne tople na mojem obrazu. Njezin mi parfem nahrupi u nos, sladak i jak.
“Izvoli.” Doda mi čašu s kavom.
“Ima li votke unutra?”
Nasmije se i podigne dasku sa snijega. “Idemo.”
Kabina uskoro pojuri uz planinu, a Saskia i ja stojimo pred pleksiglasom,
dodirujući se laktovima dok pijuckamo kavu.
“Koji ti je to parfem?” pitam je.
“Black Orchid Tom Forda. Sviđa ti se?”
Oklijevam prije nego što odgovorim. Težak je i egzotičan, od onih mirisa koje
ili mrziš ili obožavaš. Kakva je i sama Saskia. “Nisam sigurna.”
Na padini ispod nas vide se otisci stopala male životinje - zeca ili možda
zerdava. Stabla jele klonula su pod težinom svježeg snijega. Što se više penjemo,
snijega je sve više.
“Da idemo na ledenjak?” pita me Saskia. “Na netaknuti snijeg?”

80
 Knjige.Club Books

Na međupostaji uskočimo u malu gondolu. Ne znam je li zbog kombinacije

kave i Smasha ili zbog šanse da ćemo postati prijateljice, ali treperim od
uzbuđenja.
Kao kad si u avionu i gledaš u more oblaka ispod sebe, takav je danas pogled
s najviše točke vučnice za ledenjak. A takav je osjećaj i kad počnemo daskati
nizbrdo. Kao da lebdimo iznad pufastoga bijelog oblaka.
Opet na dnu vučnice, Saskia kimne prema mojoj daski i logotipu Magic
prekrivenom snijegom. “I, je li stvarno čaroban3?”
“Da”, odgovorim joj. “Stvarno jest. Najbolja daska koju sam ikad vozila.”
“Što kažeš da se zamijenimo za jednu vožnju?”
Zadrhtim od pomisli na svoju dasku u njezinim rukama. Moja je daska moja
beba. Ali ne pada mi na pamet ništa zbog čega bih je odbila pa se zamijenimo i
obrišem snijeg s nosa njezine daske da vidim specifikacije. Domina Spin 154. Tri
centimetra kraća od bordova na kojima sam dosad vozila. Što i ima smisla jer je
Saskia malo lakša od mene. Ne smijem se zaboraviti malo više nagnuti unatrag
na mekom snijegu.
Jedna do druge pojurimo nizbrdo, urezujući široke zavoje i dižući meki pršić
u zrak. Kroz takav snijeg daska prolazi kao nož kroz meki maslac, ali užitak mi je
ipak nagrđen pogledom na moju dasku pod njezinim nogama.
Snijeg mi doleti u lice kad se na dnu pljesnemo dlanovima i Jakne mi kad mi
vrati moju dasku i opet krenemo prema vučnici.
“Slijedi me!” vikne mi Saskia na vrhu.
Jurim za njom drugom stranom planine na kojoj još nisam bila. Svakim
rubljenjem u zavoju podiže snijeg u zrak koji mi sad prekriva usne i obraze.
Vijugamo nizbrdo, skačemo i radimo okrete zalijećući se s nanosa oblikovanih
vjetrom. Nekoliko puta gadno padnem, ali ne boli ni približno kao kad padneš na
ledu halfpipea. Osjećam se nedodirljivo.
Na padini ispod pipea poslije uočim hupser i namjestim se za skok. Saskia
poleti nakon mene i sleti dalje niz padinu. Kvragu.
“Idemo opet”, predložim.
Ne želim voziti dolje do vučnice nego skinem dasku i krenem pješice natrag.
Saskia dahće za mnom uzbrdo. Hvatajući dah, opet pričvrstim dasku. Ovaj put
idem super ravno da budem sigurna da ću skočiti dalje od nje. Ali ona skoči nakon
mene i opet odleti dalje. Skinem dasku i odlučim se za još jedan pokušaj.
Penjemo se sve više. Tako visoko da postaje opasno. Već skačem više i dalje
nego ikad prije.
Još jednom doskočim tako da mi se sve kosti stresu, a onda Saskia sleti kraj
mene, za koji centimetar dalje niz padinu.

3
Engl. magic - čaroban

81
 Knjige.Club Books

“Hej!” povikne glas iznad nas. Okrenem se i na platou iznad vidim Curtisa.
Maše nam i viče: “Što radite tamo? Pipe je danas genijalan.”
Saskia i ja samo se pogledamo, znojne i zadihane.
“Idemo?” pita me.
Istodobno sam ljuta što nas je Curtis prekinuo, ali mi je i laknulo. Da se nije
pojavio, ne mogu reći koliko bismo daleko otišle.
Ako bi ijedna od nas ikad prestala.

82
 Knjige.Club Books

17

Sadašnjost

Ležim drhteći na uskom krevetu. Plahte su hladne poput leda. Pokrivena sam s
dva popluna, ali ni to nije dovoljno. Treba mi još jedan. U spremištu s posteljinom
vidjela sam ih nekoliko, ali ne usudim se izići iz sobe.
Glavom mi se množe pitanja. Tko nas je doveo ovamo i zašto? Je li netko od
mojih prijatelja ubio Saskiju? Ili Cuttis ima pravo? Možda je doista živa i zdrava
negdje u ovoj zgradi.
Tko zna koliko sam već puta ustala iz kreveta provjeriti da je zasun na mjestu.
Bez mobitela nemam pojma koliko je sati, ali imam osjećaj da već satima ležim
ovdje. Posljednji sam sat uništila u jacuzziju u teretani i poslije nisam kupila novi
- u teretani satova ima posvuda, a izvan teretane uvijek imam mobitel.
Ne mogu zaspati. Previše mi je hladno. Stavim jastuk na prsa kao dodatan
sloj, no i to je uzalud. Morat ću se ipak odvažiti i otići po još jedan poplun. U sobi
je mrkli mrak. Polako pipajući zrak oko sebe dođem do prekidača za svjetlo.
Zatim iziđem u hodnik ispred sobe gdje također upalim svjetlo.
Hodnik je prazan. Shvatim da sam zadržavala dah i sad izdahnem. Ne znam
što sam očekivala da ću vidjeti. Sredina je noći i naravno da nema nikoga. Prođem
kraj Curtisovih vrata, dođem do prostorije za rublje i posegnem prema kvaki. No
ukipim se na mjestu kad unutra začujem glas. Ženski glas. Heather. I neki muški.
Ali čiji?
Prislonim uho na vrata, spremna za bijeg čujem li da se spremaju izići. Duboki
muški glas ipak ne prepoznajem, previše je tih. Sigurno nije Dale jer bi s njim
razgovarala u njihovoj sobi. Dakle, Brent ili Curtis? Je li Brent? Možda
razgovaraju o Ledolomcu?
Ali mogao bi biti i netko treći - Julien. Ili neki psihopat koji nas je iz meni
nezamislivih razloga doveo ovamo. Srce mi lupa kao ludo. Najradije bih pobjegla
natrag u sigurnost svoje sobe, ali Heatherin se glas sad povisi, kao da je uzrujana.
Je li moguće da joj on - tko god on bio - prijeti? Dlan mi se instinktivno zategne
na vratima. Ma što ja osjećala prema Heather, veže nas što smo žene.

83
 Knjige.Club Books

Prislonim uho na vrata i trenutak poslije svjetlo u hodniku iznenada se ugasi.

Sranje.
Trepćem u tami kad mi nečiji dlan pokrije usta.
Zgrabe me snažne ruke, podignu me od poda i odvuku unatrag niz hodnik.
Reagiram instinktivno, migoljeći desnim ramenom i snažno udarajući desnom
šakom ispod lijevog pazuha.
Muški jauk. Ruke me puste, ali zateturam unatrag i padnem bočno na pod
preko njega, posve dezorijentirana. Iza nas se začuje zatvaranje vrata. Nekako se
uspijem podići s njega i pipajući tražim prekidač za svjetlo. Evo ga.
Svjetlo se upali. Curtis sjedi na podu držeći se za prsa. U njegovoj smo sobi.
“Kojeg vraga izvodiš?” šapnem.
Ne može mi odgovoriti jer još nije došao do daha.
Meni srce i dalje udara kao ludo.
Curtis bulji u mene kao da ne može pojmiti da sam ga tako jako udarila.
“Izgledala si kao da ćeš... otvoriti vrata”, jedva procijedi. “A nisam htio... da znaju
da ih je netko vidio.”
“Nisam namjeravala otvoriti prokleta vrata. Pokušavala sam čuti tko je unutra,
ti ili Brent. Ili netko treći.”
“Brent je.”
“Siguran si?”
“Vidio sam ih kad su ušli.”
Kraj panike. Nije bio nikakav psihopat. Samo Brent.
Pokušam smiriti disanje. “Što rade tamo?”
“Nemam blage veze.”
“Jesu li u vezi?”
Curtis se uspije nasmiješiti. “Nemam pojma.”
Taman se namjeravam vratiti u hodnik da pokušam čuti što govore kad se
začuje škljocaj i ispod vrata Curtisove sobe bljesne svjetlo. Curtis približi prst
usnama. Vrata se zatvore.
“Otišli su”, kažem.
Curtis se jedva jedvice uspravi na noge. Na sebi ima termalno donje rublje,
crnu majicu dugih rukava od rastezljive tkanine priljubljene uz široka ramena i
uske duge hlače crne boje. Na sljepoočnici mu je crveni trag.
Ja sam također u termalnoj majici dugih rukava i sad kad je šok popustio, opet
drhtim od hladnoće. Ovijem se rukama oko prsa.
Curtis mi doda poplun s kreveta.
“Hvala.” Prebacim ga preko leđa.
Stoji mi blizu i gleda me tamnim očima. “Nisam mogao spavati.”

84
 Knjige.Club Books

“Ni ja.”
Soba mu miriše na svježe oprano rublje, a možda je to termalna odjeća koju
ima na sebi.
Trlja stražnju stranu vrata i gleda u moje usne. Kad shvati što radi, hitro
povuče ruku, dohvati drugi poplun s kreveta i prebaci ga preko svojih ramena.
“Koja je uopće priča s tobom i Brentom?”
Nada se odmah razbukta. “Nema priče. Nismo se vidjeli deset godina.”
Curtis potone na madrac, a ja se smjestim do njega, na sigurnoj udaljenosti.
I kao bezbroj puta dosad, zamišljam što se moglo dogoditi da sam one večeri
odabrala drukčije. Zamišljam se kakva sam tada bila: neustrašiva Milla,
superfokusirana i u super formi. Sama na svijetu kao i sada, ali ni približno toliko
zabrinuta time. Čak gotovo nesvjesna. Puna nade i uzbuđena zbog budućnosti
pune natjecanja i pobjedničkih postolja.
Mladi Curtis nije bio plejboj kakvim sam ga isprva smatrala i većinu te zime
ostao je sam, usredotočen na bordanje, a ne na cure. Jacinta Lee - australska pipe
vozačica - jedina je cura s kojom sam ga te zime vidjela, a i to nije potrajalo.
Kako bismo on i ja izgledali zajedno? Nagađam da bi sezona završila posve
drukčije. Ipak, to nije bilo ono što sam u to vrijeme htjela. Curtis je tip bez zadrške
- vidjela sam kakav je bio s Jacintom - a za mene tada nije bilo šanse da ozbiljnu
vezu uskladim s ozbiljnim treningom.
Uostalom, što je bilo, bilo je. Ali što sad? Jesmo li previše oštećeni prošlošću
da bismo imali budućnost? Iznenada se prenem. O čemu ja to razmišljam? Prošlo
je deset godina. Više i ne poznajem tog čovjeka.
Curtis mi za to vrijeme gleda u kosu. “Ipak si se vratila u plavo?”
“Što? Ah, da. Jesam.” Valjda ga podsjećam na sestru. Kao i on mene.
Uvijek sam se pitala kako je taj gubitak utjecao na njega. Iz njegova ponašanja
večeras zaključujem da je tu mnogo emocija, ali nedostaje li mu? Probode li ga
nešto svaki put kad joj čuje ime? Ili mu je kad je nestala napokon laknulo - kao
da mu je skinut velik teret s leđa? Život mu je sigurno neizmjerno jednostavniji
bez nje.
“Mogu li te nešto pitati?” kažem. “Zašto si se prestao natjecati?”
“Čekala me rekonstrukcija ramena da sam nastavio.” Odvrati pogled. “Ali
najviše zbog mame. Želio sam više biti s njom. I znaš kako je. U planinama je sve
moguće. Ne bi podnijela da i mene izgubi.”
Sad mi je žao što sam pitala. “Roditeljima je sigurno bilo strašno.”
“Razorilo je obitelj”, tiho kaže. “Mama samo o tome govori, samo o tome
razmišlja. Tata se godinama borio da Saskiju proglase mrtvom. Mislio je da će to
pomoći mami da krene dalje. Obično mora proći sedam godina da nestalu osobu
proglase mrtvom, ali mama nije htjela ni čuti. Protivila se na sudu, stalno tvrdeći
da je i dalje živa. Pozivala se na transakcije na kreditnoj kartici. Na kraju se sve

85
 Knjige.Club Books

razvuklo do prošlog mjeseca.” Glas mu prepukne od emocija. “Mama to nije

dobro prihvatila.”
“Stvarno mi je žao.”
“Nije uvjerena da je doista bila nesreća. Nema dokaza ni da je Saskia tog dana
uopće bila na planini.”
“Ali Brent i Heather su je vidjeli.”
“Rekli su da su je vidjeli.” Curtis mi pretražuje lice. “Prije deset godina pitao
sam te nešto i osjetio sam da mi ne govoriš istinu.”
Ukočim se.
“Zato ću te sad opet pitati.” Doslovce me probija pogledom i dajem sve od
sebe da ne ustuknem. “Znaš li gdje mi je sestra?”
Sve je u redu - ne pita pravo pitanje. “Ne znam.”
“Misliš li da je još živa?”
“Žao mi je, ali ne mislim.” Gledam hoće li potonuti, ali ništa ne odaje.
“Što misliš da joj se dogodilo?”
Mislim da je dobar znak da me to pita. Znači da sam večeras pogrešno složila
slagalicu i Curtis ipak nije ubojica.
Ili namjerno nastavlja s predstavom da ga eliminiram kao sumnjivca?
“Vidim samo tri mogućnosti”, oprezno kažem. “Dogodila joj se nesreća,
netko ju je ubio ili se sama ubila.”
Bol mu izbrazda lice. “Zašto bi to učinila?”
Nervozno progutam. “Ne znam. Kako god bilo, mislim da je i dalje negdje
ovdje, pod ledom.”
Curtis me nekoliko trenutaka bez riječi promatra. “Volim misliti da te znam
pročitati, Milla.”
“Saskia je uvijek mogla.”
Usna mu zaigra. “Stvarno?”
“Ali ja nikad nisam mogla pročitati nju. Ni tebe.” Osmijeh mu se raširi. “Hej,
rekao sam da te mogu pročitati. Nisam rekao da te razumijem.”
Mislim da govori o tome što sam izabrala Brenta, a ne njega. Na svu sreću,
nikad me nije pitao zašto i nikad mu nisam objasnila jer bih inače morala priznati
što sam osjećala prema njemu.
I što još osjećam. Od tog mi se osmijeha leptirići razlete trbuhom. Najradije
bih zbacila poplun sa sebe i popela mu se u krilo. Ali nemam pojma što on osjeća.
Osobito ne sad kad nad nama vise tajile otkrivene u Ledolomcu.
Djeluje mi mnogo mirnije nego cijelu večer, pa ga odlučim pitati. Sigurno je
razmišljao o njima. Osim ako ih nije on napisao. “Shvaćaš li ozbiljno ono što je
otkriveno u Ledolomcu?”
Oštro me pogleda. “Netko se očito potrudio oko toga.”
86
 Knjige.Club Books

“Ali tko?”
“Bože, ovaj je krevet stvarno neudoban.” Curtis podigne jastuk i smjesti ga
pod leđa. “Ne znam tko. Ali evo što znam. Onaj tko je ubio Saskiju - ako ju je
netko ubio - nije osoba koja je smislila Ledolomca.”
Ima smisla. Ako ju je netko ubio, ne bi to dao na sva zvona.
Curtis lupka prstima po madracu. “Ali zašto bi to učinio? Zašto bi nas netko
pozvao ovamo, zatočio nas i prisilio da se vratimo u tu zimu? To pokušavam
dokučiti.”
“Da privede ubojicu pravdi, što drugo?” Naravno, najočitiji je zaključak da je
Curtis organizator, kao što je Brent rekao. Njegova obitelj očajnički želi znati što
se dogodilo Saskiji, a i mogu si priuštiti organizaciju tako nečega.
“A ucjena?” kaže namještajući jastuk iza leđa. “Netko sumnja da ju je jedan
od nas ubio i želi izvući lovu.”
“Okej... to mi nije palo na pamet.” Stopala mi se smrzavaju. Priljubim koljena
na prsa da ih mogu ugurati ispod popluna.
Shvatim da mi Curtisove plave oči prate svaki pokret.
“Misliš da sam ja ovo smislila”, kažem.
Nasmiješi se da ublaži optužbu. “Ili Brent.”
Na krevetu sam s njim, što je scenarij o kojem sam maštala otkad sam
prihvatila poziv ovamo, ali Ledolomac je sasjekao svaku mogućnost romanse
među nama.
“Barem ne misliš da sam je ubila”, kažem.
Lice mu se stisne. “Ako ju je itko ubio, mislim da je to bio Dale ili Heather.
Ili njih dvoje zajedno.”
Nježno ga trknem laktom da i ja ublažim optužbu koja slijedi. “A ja sam
mislila da si je ti ubio.” Ako mu to govorim, znači da mu vjerujem, nije li to jedino
logično? Nadam se da neće to pogrešno shvatiti.
Curtís se nasmije. “Ovo je najčudnija noć ikad.”
Ali vjerujem li mu doista? Nisam sigurna.
Prestane se smijati. Spusti pogled na lijevu ruku i naglo je povuče s madraca
kao opečen.
“Milla?” Kaže to jedva čujno. “Jesi li ulazila već ovamo?”
“Molim? Ne. Odnosno, kad smo ranije išli po zgradi možda sam...”
Zuri u mjesto na krevetu gdje mu je do maloprije bila ruka. Sad i ja vidim u
što gleda. Zbunjeno krenem rukom prema tome.
“NE! Ne diraj!”
Povučem ruku. Na gornjem dijelu madraca, gdje bi jastuk trebao biti, pramen
je uredno odrezane duge kose. Platinaste.

87
 Knjige.Club Books

Tijelom mi prođe val hladnoće. Curtís sagne glavu da je prouči, približivši joj
se što više može a da je ne dotakne. Pa podigne malo glavu i uplašeno me pogleda.
“Nije moja.” Glas mi drhti. “Presvijetla je.”
Netko ga stvarno pokušava izludjeti?
Ili Curtís ima pravo? Je li moguće da je ona doista ovdje? Ali ako je tako,
zašto se ne pokaže, osobito rođenom bratu kojega godinama nije vidjela? Srce mi
ubrza. Prestravi me pomisao da bih mogla otvoriti vrata i ugledati Saskiju.
Pokušam razmišljati. “Nitko nije mogao znati da ćeš odabrati baš ovu sobu.”
Ili je možda pramen kosa skriven ispod svih jastuka? Moram se sjetiti
pogledati ispod svojega kad se vratim u sobu.
Curtis užasnutom opčinjenošću i dalje zuri u odrezanu kosu.
“Jesi li izlazio iz sobe?” pitam ga.
“Hm. Jednom. Ne, dvaput.” Jedva uspijeva izgovoriti riječi. “Otišao sam dolje
provjeriti žičaru. Da. Vidjeti ima li koga. I onda sam čuo glasove. Brenta.”
Očito nije sav svoj. Zaboravio je da je pokucao na Brentova vrata, kad sam ja
bila kod njega.
Ako ga netko namjerno pokušava slomiti, zasad mu to jako dobro polazi za
rukom.

88
 Knjige.Club Books

18

Prije deset godina

Brent i ja sjedimo jedno do drugoga kod njega na tepihu. Sedam nas je nagurano
ispred televizora i gledamo novi Burtonov DVD. Vatra pucketa, a njezina mi
toplina grije čelo. Stara godina je, ali uvjeti za vožnju su savršeni i najavljeno je
još snijega pa smo odlučili preskočiti tulumarenje.
Svi navijaju kad se na ekranu pojavi Brentovo ime, a u pozadini krene Jay-
Zijeva “Young Forever”. A onda prizor Brenta kako se zalijeće za jedan od
najvećih skokova koje sam ikad vidjela. Leti kroz zrak u golemoj 720-ici.
I savršeno doskoči.
Nasmiješim mu se, a on diskretno priljubi koljeno uz moje. To što povremeno
provedem noć u njegovu krevetu još je naša mala tajna. Nitko osim Curtisa ne zna
za nas, premda Saskia sumnja. Neki dan me čak pitala ima li nešto između nas.
Rekla sam joj da nema. Ne znam zašto, ali ne želim da zna za naše zajedničke
noći. Brent i ja ionako nismo u vezi.
Pogledam prema njoj i vidim da nas gleda pa odmaknem nogu.
Curtis i Odette su na sofi, jedno do drugoga, i smiju se nečemu. Čini se da se
njih dvoje jako dobro slažu. Odette je jučer gadno pala i sad ima paketić s ledom
oko zapešća.
Dale odmah skoči kad se oglasi zvono na vratima. “Ja ću.”
Nosi jarkoljubičaste, jako pokidane traperice u usporedbi s kojima moja kosa,
neki dan u kuhinjskom sudoperu nespretno obojena u ružičasto, izgleda
suzdržano. Na kraju mi je ručnik ispao ružičastiji nego kosa, ali barem me više
nitko neće zamijeniti za Saskiju. Već se triput dogodilo i počelo mi je ići na živce.
Dale se vrati s Heather koja namršteno gleda u njegove traperice. Ona je u
uskoj crnoj haljini i seksi čizmama. Očito je baš završila s poslom. Brent je
pogledom prati preko prostorije. Julien također. Curtis i dalje gleda TV, naizgled
imun na njezine čari. Ja se pomaknem bliže vatri da na tepihu napravim mjesta za
Heather i Dalea.
Brent na ekranu izvodi skok za skokom.
“Gdje je to bilo?” pitam ga.

89
 Knjige.Club Books

“Na Novom Zelandu”, kaže mi. “Snow Park prošlog kolovoza. Bilo je
genijalno. Burton je platio Curtisu i meni let dotamo.”
“Kakvi srećkovići”, komentiram. “Neki od nas su tada radili. Zašto se uopće
natječeš na halfpipeu? Skokovi ti idu tako dobro da se možeš natjecati u big airu.”
Brent mi ne odgovori.
“Želi ići na Olimpijske igre”, kaže Curtis umjesto njega ustajući da rasplamsa
vatru.
Brent pocrveni.
Svi osim mene se nasmiju. Big air nije olimpijska disciplina. Barem još nije.
Čak je i halfpipe tek nedavno uvršten - samo nekoliko posljednjih Igara.
“Zašto se smijete?” kažem. “Sto je tu loše? Zar ne žele svi ići na Olimpijske
igre?”
“Ja ne želim”, javi se Dale.
“Zašto ne?”
Dale frkne nosom. “Jer su korumpirane do bola. Ne pristajem na njihovu
igru.”
Pogledam u Curtisa. “Želiš li ti?”
“Naravno”, odgovori.
“Već smo bili”, javi se Saskia.
“Molim?”
“Kao gledatelji”, pojasni mi Curtis. “U Naganu ’98. Roditelji su nas
vodili.”
“Vau”, zapanjena sam. “Na prvi halfpipe. Sigurno je bilo genijalno.”
“Bilo je prilično cool.” Curtis ubaci još jednu cjepanicu u vatru pa uslijedi
nova runda šištanja i pucketanja.
Katkad mu pratim pogled, nadajući se da će me pogledati kao prije, ali nikad
to ne učini.
“Ja sam gledao na TV-u”, kaže Brent. “Tada sam bio opsjednut skejtanjem i
rekao sam si, okej, to ću biti ja za deset godina. Nisam znao da se Igre održavaju
samo svake četiri godine.”
Dale opet frkne nosom.
“Ciljaš li na iduće?” pitam ga.
Brent se neugodno nasmiješi. Dakle, idućih mu je nekoliko godina jednako
važno kao i meni. I ja maštam o Olimpijskim igrama, ali moram se popeti u
britanskom poretku prije nego što se to usudim izustiti.
“Kako uopće dobiješ priliku nastupiti na njima?” pitam.
“Moraš odraditi FIS-ove Svjetske kupove”, kaže mi Curtis. “I skupiti
dovoljno bodova.”

90
 Knjige.Club Books

“Prokleti FIS”, komentira Dale. “Prije bih išao na X Games nego na

Olimpijske.”
Na X Games se može samo s pozivnicom. To barem znam. Curtis je
sudjelovao lani, ali Dale nije. Očito mu je to bolna točka.
“Šššš!” Julien pokaže na TV kad se na ekranu, pojavi njegovo ime.
No Dale još nije završio s tiradom o FIS-u - Međunarodnoj skijaškoj
federaciji.
Julien unezvijerena lica traži daljinski za televizor, a ja se ugrizem za usnu da
se ne nasmijem. Vidim da i Saskia radi isto. Pogled joj uhvati moj i pokrijem
dlanom usta.
Julien gurka Curtisa laktom. “Gledaj.”
Premda sam ih pokrila dlanom, s usana mi pobjegne prigušeni zvuk. Pognem
glavu i istrčim iz prostorije. Saskia dođe za mnom pa zajedno umiremo od smijeha
u maloj kuhinji.
“Jadni Julien”, kažem ja.
“Drkaroš.”
Opet prasnemo u smijeh. Ne može mi se ne sviđati, to je jednostavno
nemoguće. A ovakva mi se najviše sviđa.
Na radnoj površini ugleda vino u kutiji sa slavinom pa isprazni vino iz svoje
čaše u Curtisov bosiljak. “Fuj. Sad znam zašto je ovako odvratno.” Izvadi
Kronenbourg iz hladnjaka. “Hoćeš jedan?”
“Draža mi je votka”, odgovorim. “Ali nema veze, daj. Ipak je Nova godina.”
Svaka sa svojom bocom, sjednemo na radnu površinu, dovoljno blizu da joj
osjetim parfem. Ovo mi je prvo alkoholno piće od Le Rocher Opena.
Sudoper je pun prljavog posuđa. Brent je bio zadužen za pranje, ali
pretpostavljam da ništa od toga. Dečki su se pošteno zakvačili na Božić nakon što
je Curtis pripremio puricu i Heather ne želi spavati u njihovu stanu jer je u kaosu
pa Dale mora spavati kod nje.
Saskia mi dodirne kosu. “Sviđa mi se boja.”
“Hvala. I dalje se svaki put šokiram kad se vidim u zrcalu.”
Okrene dug ružičasti pramen oko prsta. “Možda i ja obojim svoju.”
Oštro je pogledam. Samo se nasmije i odmah shvatim da se šali.
“Jel’ bi došla do mene u utorak navečer?” pita. “Na žensku večer.”
“Može, naravno.”
“Poslat ću ti adresu u poruci.”
Julien uđe u kuhinju s daljinskim u ruci. “Propustila si moj dio.”
“Stvarno?” nevino pita Saskia.
Izbliza Julien ima najgore pandine oči koje sam ikad vidjela. Nos mu je smeđ,
obrazi također, a koža oko očiju posve bijela i pjegava. Niži je od Saskije, prilično
91
 Knjige.Club Books

niži od mene i izgleda kao da mu je četrnaest, premda su mu zapravo dvadeset

dvije. Tako mi je Brent rekao.
“Premotat ću ti, može?” Povuče je s radne površine i odvuče natrag u dnevnu
sobu.
Saskia me pogleda preko ramena i podigne ruku na čelo. Kakav seronja.
Brent klizne u kuhinju baš kad oni odu. “Ostat ćeš večeras?”
“Nadam se”, kažem. “Danas sam popila tri limenke Smasha i neću zaspati još
satima.”
Oči mu vragolasto potamne. “Neću se buniti.”
Piće je doista odvratno, ali činilo mi se da od njega bolje vozim pa sam Brentu
dala kutiju žitnih pločica za sanduk Smasha i već sam ih pola popila.
Nagne se da me poljubi, ali prekine nas zvuk iza nas.
Saskia nas upitno pogleda uzimajući pivo s radne površine. “Zaboravila sam
ovo.”
Još nisam saznala je li možda prije bilo nešto između nje i Brenta. Čim se
vrata za njom zatvore, zaustim ga to pitati kad se u kuhinji stvori Heather.
Izvadi bocu šampanjca iz zamrzivača i srnećim očima pogleda u Brenta. “Šef
mi je ovo dao. Možeš li ga. otvoriti?”
Dođe mi da se nasmijem. Na poslu sigurno svake večeri otvara svakakve
boce, a sad moli Brenta da joj pomogne kao da misli da će mu to laskati - da će se
osjećati muževnije ili što već.
Ja odmah pružim ruku prema boci. Sama ću je otvoriti i pokvariti joj plan. Ali
Brent je prebrz, uzme bocu od nje i vješto je otvori iznad sudopera. Kunem se da
se istegnuo koji centimetar u visinu dok joj je vraćao bocu. Gledam ga kako je
gleda dok traži čaše. Ne mogu baš reći da sam ljubomorna. Prije... znatiželjna?
Heather u njemu budi nešto što žena poput mene nikad ne bi mogla. Prije bih
umrla nego molila nečiju pomoć, posebno frajera, jer to smatram znakom slabosti,
a Heather se namjerno trudi izgledati slabo i pritom, neobjašnjivo, začara Brenta.
Sve dok Dale ne uđe u kuhinju.
Brent i ja vratimo se svojim mjestima na tepihu. Saskia i Julien zgurali su se
na sofi kraj Curtisa i Odette koji i dalje intenzivno razgovaraju. Možda je Curtis
zainteresiran za nju? Ne vidim znakove koketiranja, ali susret s Heather od
maloprije jasno mi je pokazao kako mizerno slabo razumijem muški rod.
“Jesi li ikad probao Haakon flip?” pita ga Odette.
“Nisam”, odgovori joj Curtis. “A ti?”
“Haakon flip?” ubaci se Julien. “Užasno je jednostavan.”
Odette zakoluta očima, ali ne komentira.
“Ja ih stalno radim”, dalje će Julien.

92
 Knjige.Club Books

Saskia skine prekrivač s naslona sofe pa ga prebaci preko njihovih krila i

Julien učas zaboravi što je htio reći. Hvala Bogu.
Dale nam podijeli čaše za šampanjac. “Je li itko čuo kakvo je vrijeme vani?”
“Napadat će noćas”, odgovori mu Curtis.
“Prva liga”, zadovoljan je Dale.
“O, nije ovo ništa”, javi se opet Julien. “Trebali ste vidjeti kako je bilo prošlu
zimu.”
Ovaj put svi kolektivno zakolutaju očima. Hoće li netko napokon ušutkati tog
tipa, molim lijepo!
Ali Julien opet otvori usta nešto reći, pa ih naglo zatvori. Saskia je priljubljena
uz njega, a desna joj je ruka ispod deke. Nije valjda... je li moguće?
Vidim kako joj se ruka pomiče ispod deke.
Moguće je.
Usred prostorije, ispred svih nas. Stvarno ima petlje. Ostali su prikovani za
televizor i samo sam ja zamijetila. I ne mogu odlučiti trebam li biti šokirana ili
propisno impresionirana. Cura je stvarno besramna.
Pogled joj luta prostorijom i zaustavi se na mojem. Usne joj se izviju u blagi
osmijeh.
A meni se utroba zgrči, premda nemam pojma zašto.

93
 Knjige.Club Books

19

Sadašnjost

Kad se probudim u hladnoj i vlažnoj sobi, pogled mi prvo padne na vrata da vidim
jesu li još zaključana, a onda preleti prostorijom provjeravajući da u njoj nema
nikoga osim mene. Za svaki slučaj provjerim i kupaonicu. Udovi su mi ukočeni
od hladnoće.
Sretna što neću provesti još jednu noć ovdje, navučem sve džempere koje sam
ponijela, preko toga snowboard jaknu i prijeđem prostoriju do prozora.
Plavo nebo i netaknut, svježe napadali pršić. Neispavana sam, ali u meni se
ipak uskomeša poznato uzbuđenje. Na dnevnom svjetlu ništa ne djeluje tako
strašno. Našla mobitel ili ne, danas odlazim odavde. Ništa strašno čak ni ako
žičara ne bude radila - možemo se daskajući spustiti s ledenjaka. Bilo kako bilo,
nadam se da ću prije odlaska imati priliku izbrazdati malo ovaj prekrasan svježi
snijeg.
Hodnik vonja na ustajali dim gorućeg drva. Curtis je u kuhinji, pognut ispred
impresivnog aparata za kavu, odjeven u tamne traperice koje je i jučer nosio i
ljubičastu pustenu Sparksovu majicu s patentima posvuda. Masnica na
sljepoočnici u međuvremenu mu je također poljubičastila. Rekla bih mu da stavi
led na nju jer izgleda upaljeno, ali pretpostavljam da mu nije do toga da ga
podsjećam.
“Koliko je sati?” pitam ga.
Curtis pogleda na ručni sat. “Sedam i trideset.”
“Užasno je čudno kad ne znaš koliko je sati.”
Aparat za kavu zapišti. Curtis opsuje.
“Muči te?” pitam.
“Sve je u redu. Riješit ću to.”
“Još nema osoblja?”
“Ne.” Curtis pritisne nekoliko gumba na aparatu koji opet zapišti i on opet
opsuje.
“Jutros si nešto veseo. Naspavao si se?”

94
 Knjige.Club Books

“Ne baš.”
Provirim mu preko ramena. “Nema dovoljno zrna.”
“Kako znaš?”
“Pamet.” Odnosno, prije to što sam radila u pola sheffielskih kafića.
Curtis se bijesno okrene. Nisam shvatila da je tako nabrijan, inače ga ne bih
izazivala. Ostavim ga da se hladi i bacim se na traganje za kavom. Navikla sam
na krupne i mrzovoljne frajere i dovoljno ih dobro poznajem da znam da mi je
nabolje šutjeti.
Curtis je uvijek bio tip koji mora imati kontrolu i ne čudi me što mu ova
situacija tako teško pada. Saskijin parfem i pramen kose pod jastukom očito su ga
izbacili iz takta.
Ili se iza njegove ljutnje krije zlokobniji razlog? Možda je ubio sestru i boji
se da ćemo ga otkriti? S druge strane, možda je baš on isplanirao sve ovo,
namamivši nas ovamo da riješi zagonetku sestrina nestanka. Simpatije koje je
prema meni osjećao preobrazile su se u mržnju i ovo što sam maloprije vidjela
trenutak je kad mu je maska pala s lica.
Provjerim kuhinjski ormarić iznad sudopera.
“Oprosti”, promrmlja. “Samo želim vražju kavu.”
Podignem veliku staklenku kave u zrnu. “Evo je. Može li cappuccino?”
“Ja ću je skuhati.” Pokuša uzeti staklenku od mene.
“Radila sam već s ovakvim aparatom.”
“Ja sam došao prvi.”
Mrzim popuštati, ali znam da bih trebala. “Nećeš znati kako.”
Curtis izvije jednu obrvu, a ja držim dah, svjesna da sam možda pretjerala.
Nekoliko se trenutak samo gledamo. A onda on nevoljko zakorači u stranu.
Namjerno ne gledajući u njegovu smjeru, otvorim pretinac na vrhu aparata za
kavu, ali ne mogu otvoriti vražju staklenku s kavom.
Curtis mi je uzme iz ruku i otvori je. “Mišići.” Jedva se suzdržava da se ne
nasmije.
Kvragu. Okrenem mu leđa da ne vidi da se ja smijem. Aparat se napokon
pokrene i ispuni kuhinju mirisom svježe mljevene kave.
“Već si kuhala kavu jutros?” pita me.
“Nisam. Zašto?”
“Učinilo mi se da osjećam miris kave kad sam došao u kuhinju.”
Znam što misli. Njegova je sestra obožavala kavu. Dodam mu gotovi
cappuccino. “Sigurno je netko od ostalih. Jesu nam se pojavili mobiteli?”
“Nisu. Gle, nemoj reći ostalima za kosu...”
Stane usred rečenice kad se u kuhinju dogega Brent, raščupane kose i s crtama
na obrazu od ležanja na jastuku. “Jutro.”

95
 Knjige.Club Books

Da ga zagrlim ili ne? Brent kao da ni sam ne zna. Na kraju se ipak zagrlimo,
ali ukočeno i neprirodno.
“Jesi li za kavu?” pita ga Curtis.
“Može, buraz.”
Okrenem se prema aparatu prije nego što započnemo još jednu raspravu o
tome tko će je kuhati.
Sve troje sjednemo na radnu površinu i u tišini pijuckamo kavu. Čovječe,
koliko je napetosti u ovoj prostoriji. Čini se da je čak i Brent osjeća. U mračnim
mu je očima izgubljen pogled kakav nikad prije nisam vidjela. Prirodno, rekla bih,
nakon svega što se jučer dogodilo.
Ili možda Curtis ima pravo? Je li Brent pod pritiskom jer on ucjenjuje Dalea
i Heather? Ako je tako, što Curtis i ja radimo ovdje? Za mazanje očiju ili Brent
planira i nas ucjenjivati?
Neugodno se promeškoljim. Pada mi na pamet jedna stvar koju Brent zna,
nešto čime se baš i ne ponosim, ali ne bi to učinio. Valjda?
Ispijem kavu do kraja i skočim s radne površine. “Idem provjeriti žičaru.”
“Ja sam već bio”, kaže Curtis.
Ali želim vidjeti na svoje oči i, uostalom, treba mi malo prostora. Kroz
dvokrilna vrata iskoračim na hladan zrak i spustim se metalnim stubama.
Pogled oduzima dah. Dokle god ti pogled doseže prostiru se Alpe, bijeli
vrhovi i zelene doline. Male narančaste kabine nepomično vise na nebu bez
ijednog oblačka, nakratko nestaju iznad litica, pa se nastavljaju preko platoa dolje.
Selo Le Rocher odavde se ne vidi jer je ugniježđeno duboko u dolini.
Odem do upravljačke kućice i provjerim vrata.
Zaključana su, kao što sam i očekivala. Prislonim ruke na prozor i pogledam
unutra. Vidim složenu upravljačku ploču i nekoliko monitora. Čak i da uspijemo
provaliti, prilično sam sigurna da ne bismo znali pokrenuti žičaru i da nam za to
treba nekakav ključ.
Kako god. Sami ćemo se spustiti s ledanjaka. Snowboardima dok ima snijega,
a onda pješice. Čeka nas poduža šetnja jer je snježna granica prilično visoko, ali
trebali bismo to moći izvesti u pola dana.
Začujem korake na stubama iza sebe. Dale. Voditelj TV kviza Dale koji
miriše na skupi losion poslije brijanja i izgleda kao da čita GQ, a ne kao prije
White Lines. U elegantnim trapericama i sivom puloveru - možda od kašmira -
premda mu se kapuljača na borderskoj jakni poderala u jučerašnjoj tuči i oko
jednog mu se oka širi masnica.
Pogleda naokolo. “Još je zaključano?”
“Aha.” Zaobiđeni ga da se vratim u zgradu.
Uhvati me za desnu ruku. “Ti si nas pozvala ovamo, Milla?”
“Nisam.” Pokušam izmigoljiti ruku iz njegova stiska, ali drži je previše čvrsto.
96
 Knjige.Club Books

“Zašto onda moja žena kaže da jesi?”

Nešto se čudno događa ovdje. Kao da se divljina okolnih planina polako
uvlači u nas. Ili možda na nas utječe to što smo daleko od ostatka civilizacije. Bez
ikakva nadzora.
“Ne znam. Pusti me.”
On još pojača stisak. “Najprije mi odgovori.”
Srce mi lupa, ali u ovakvim situacijama nikad ne smijete pokazati strah.
“Mogla bih ti nauditi”, kažem mu. Napad je najbolja obrana - tako kažu moj tata
i brat.
Dale ni ne trepne. “Ja tebi još više.”
Tražim tragove Dalea kojeg se sjećam - možda rub tetovaže, rupice u ušima i
usni gdje je prije imao piercinge. Ali ne nađem ništa. Kao da stari Dale nikad nije
postojao.

97
 Knjige.Club Books

20

Prije deset godina

Saskia se još nije presvukla iz hlača za bordanje. Vrti se po kuhinji i priprema

nam sok, a Odette i ja gledamo je naslonjene na radnu površinu. Čini se da će
ženska večer biti pitoma jer nijedna od nas ne želi piti alkohol, a ja nemam ništa
protiv.
“Što stavljaš u njega?” pitam je.
Saskia mi se okrene veselih očiju. “Ciklu, mrkvu, špinat i limun.”
Osjeća li moju nervozu kad mi doda nešto za piće? Pretpostavljam da osjeća.
Dosad mi je nekoliko puta donijela kavu na planinu. Moj proračun ne uključuje
tople napitke pa joj nisam uzvratila uslugu, ali nemam dojam da joj smeta. Možda
mi se tako pokušava iskupiti za Le Rocher Open.
U blender ubaci i žlicu nekog bež praha. “I macu.”
Proučavam posudicu iz koje je izvadila prah.
“Navodno pridonosi oporavku mišića”, kaže mi. “Curtis me navukao na to.”
Ponjušim posudu. “Je li odvratna kao što miriše?”
Odette gurne prst u prah. Još nosi steznik za zapešće od onog pada prije
nekoliko dana. “Nije prestrašno. Probaj.”
Okusim prah. “Fuj.”
Saskia počne miksati sok. “Nećeš ga ni zamijetiti.”
Odette dohvati drugu posudicu. Superzelena mješavina. “Stavi i malo ovoga.”
“Ne, ne. Želim da joj se baš svidi.” Saskia prelije smeđu tekućinu u čaše i
ponesemo svaka svoju na sofu.
Stan nije velik, ali neizmjerno je ljepši od mojega, s podom od svijetlog drva
i šarenim tepisima.
“Stanuješ li i ti ovdje?” pitam Odette.
Svijetla joj je koža danas uhvatila malo boje na suncu. “Ne”, odgovori mi.
“Imam stan iznad trgovine za najam ski opreme.”
“Ovdje smo samo Heather i ja”, kaže mi Saskia.
“Heather radi večeras?” zanima me.
98
 Knjige.Club Books

“Hvala Bogu, da.” Kad se Saskia nagne naprijed spustiti praznu čašu na stolić
pulover joj se podigne i razgoliti vitka leđa. Ta žena me fascinira. Tako je sitna, a
opet tako prokleto snažna.
Po stoliću je razbacano nekoliko časopisa. Sve ih pregledam kao da će mi
otkriti nešto o njoj. Francuski modni časopisi pomiješani s časopisima o
snowboardingu i smeće od britanskih tiskovina o slavnima. To mi ipak ne otkrije
mnogo, a i tko zna, neki su možda Heatherini.
Pokažem na snowboarde naslonjene na zid. “To su sve tvoje daske?”
“Sve osim one.” - Saskia pokaže na jednu. “Ta je Heatherina.”
“Ma daj, imaš, koliko je to, pet daski.”
Nemoguće da ih je sve dobila od sponzora - uostalom, dvije čak i nisu
Salomonove. A s obzirom na prosječnu cijenu od petsto funti po komadu, takve
daske nisu nimalo jeftine.
Okrenem se prema Odette. “Koliko ih ti imaš?”
“Tri.”
“A koliko ih ti imaš?” pita me Saskia.
“Jednu”, odgovorim i odmah požalim što sam išta pitala. “Ali i ne treba mi
više jer je čarobna.”
Obje se nasmiju.
Zamijetim da me Saskia gleda dok pijem sok. Možda je faciniranost ipak
dvosmjerna.
Podigne bosa stopala na stolić pred sofom. Nožni su joj prsti večeras
nalakirani srebrno. “Milla, imam pitanje za tebe. Što je bolje - bordanje ili seks?”
Očekivala sam nešto u tom stilu. Ipak je ovo ženska večer. I premda volim s
Odette razgovarati o snowboardingu, radije o svojem napretku ne bih govorila
pred Saskijom, pa mi je zapravo drago što je promijenila temu.
“Ovisi s kim sam”, odgovorim.
U Saskijinu oku bljesne vragolasta iskra. “S Brentom.”
“Rekla sam ti već”, kažem. “Ne viđam se s njim.” On i Curtis danas su na
natjecanju u Italiji. Moram ga se sjetiti poslije nazvati da čujem kako su prošli.
Saskia izvije obrvu.
“Uglavnom”, nastavim ja. “Sviđa mi se i jedno i drugo.”
Odette se nasmije. “Tako je. Jedno je dnevna, a drugo noćna aktivnost.”
“Ne budi dosadna”, javi se Saskia.
Večeras je malo otresita prema Odette, kao da bi me htjela samo za sebe. Ili
si samo laskam? Tri je uvijek nekako čudan broj. U našem je malom trojcu Odette
ozbiljna, Saskia zabavna, a ja sam negdje između njih dvije. Večeras naginjem na
Saskijinu stranu.

99
 Knjige.Club Books

“Zašto ne oboje odjednom?” kaže Saskia. “Samo pronađeš mirno mjesto

negdje na planini.”
“Možda u gondoli?” predložim ja.
Saskia se zasmijulji. “Govoriš iz iskustva?”
Nasmijem se. “Ne! Sad si ti na redu. Što je bolje?”
Baš me zanima Što će odgovoriti. Gdje god bila, muškarci okreću glave za
njom, a ona ne pokazuje nikakvo zanimanje ni za jednoga, osim možda Juliena
kojega, uvjerena sam, podnosi samo zbog borderskih savjeta. Pretpostavljam da
joj je, kao i meni uostalom, draže misliti samo na treniranje.
“Da”, jednostavno kaže. “Imaš pravo. Treba mi oboje.”
“S Julienom?” pitam.
Nasmije se i skrene pogled.
Taman namjeravam pitati Odette kad se oglasi zvono. Prokleti Julien.
Gledam Saskiju kako ga pozdravlja - beskrvnim poljupcem u svaki obraz.
Odette namršteno komentira: “Ovo je ženska večer.”
“Oh, zar je to baš tako važno?” odvrati Saskia.
Julien i Odette su Francuzi pa bih očekivala da su frendovi, ali uvijek samo
Saskia razgovara s njim. Odette ga večeras ni ne poljubi, samo mu ravnodušno
kimne.
Julien kaže nešto na francuskome.
“Večeras razgovaramo na engleskome”, kaže mu Saskia.
“Vidjela si moju 720-icu natraške danas?” pita je on.
Neko ga vrijeme slušamo i to što govori bilo bi zanimljivo da mu engleski
nije tako loš da ga jedva razumijem. Saskia ga prekine da pita Odette za natjecanje
koje se uskoro održava u Švicarskoj. Imam dojam da Juliena ne zabrinjava
Saskijina nezainteresiranost. Doslovce ne može maknuti pogled s nje. Kao da je
opčinjen.
Okrenem se Odette. “Vidjela sam da si danas napravila nekoliko velikih 900-
ica.”
Odette odmahne rukom. “Nisu baš bile tako velike. A ja sam vidjela da si ti
napravila 720 s hvatanjem.”
“Većinu sam ih zaribala.” Činimo ono tipično za žene. Omalovažavamo same
sebe.
Saskia zijevne. Ona ne hvali samu sebe kao što Julien stalno radi, ali nikad se
ni ne omalovažava. Vjerojatno nema potrebu. Protrlja vrat, najprije u jednom pa
u drugom smjeru.
“Ozlijedila si se?” Julien odmah skoči na noge i smjesti se iza sofe. Odmakne
joj kosu s vrata i počne joj masirati ramena. Koncentriran pogled na njegovu licu
podsjeti me na mačku mojih roditelja kad šapicama gnječi nečije krilo.

100
 Knjige.Club Books

Prigušim smijeh i pogledam u Odette da vidim je li i ona zamijetila, ali ona ih

gleda s neobičnim pogledom u očima. Dok ne vidi da je gledam.
Odjednom joj je lice opet ono staro i nisam sigurna jesam li umislila.
Na trenutak mi se učinilo da sam vidjela mržnju.

101
 Knjige.Club Books

21

Sadašnjost

Dale mi pojača stisak oko ruke. Neki muškarci nikad ne bi mogli udariti ženu -
Brent, primjerice. Curtis bi sigurno rekao da bi mogao kad bi baš morao, ali ja
nisam tako sigurna. No gledajući u Daleove hladne sivo-zelene oči uvjerena sam
da bi on mogao.
Iznenada se sjetim kako je prije deset godina nasrnuo na Saskiju u Glow Baru.
Misli mi se odmah zahuktaju. Možda ju je poslije opet napao i ubio je? Možda se
to dogodilo? Ako je tako, u velikoj sam opasnosti. Dale misli da sam ga pozvala
ovamo da ga stjeram u kut.
Kvragu. A sad ga više ne mogu ni iznenaditi. Što da radim? Plaši me ovaj
novi Dale - Dale voditelj TV kviza. Želim natrag Davea Vikinga.
Spustim pogled na njegovu šaku. Nokti su mu uredno podrezani i ima gustu
plavu dlaku na zapešću.
Najbolji borci čine sve što mogu da izbjegnu borbu, Milla. Ali ako je ne možeš
izbjeći, udari prva i udari jako.
Tata me naučio kako se boriti. Opak je lik taj moj tata. I pametan. Mogla bih
udariti Dalea lijevom rukom ili, još bolje, koljenom u jaja - i totalno to želim -
ali onda bi on udario mene i na kraju bismo oboje nastradali. Najprije biram drugu
opciju. “Ako me odmah ne pustiš, reci ću tvojoj ženi da si me poljubio.”
Stvarno je bijedno od mene da to iskoristim protiv njega. Ja sam poljubila
njega. Ali nije me briga. Bijesna sam. Ako ne upali, udarit ću ga koljenom i
pobjeći.
Dale mi pusti ruku.
Prije sam jako poštovala Dalea. Bio je zabavan, ležeran tip osebujna stila - u
načinu na koji je bordao, u modnom smislu i u životu općenito. Trebam li mu reći
da sam sinoć čula Heather u spremištu za rublje s Brentom?
Ne. Najprije moram čuti što Brent kaže. Ili još bolje, posvetiti se smišljanju
načina da odemo odavde. Krenem stubama gore, smirujući pomahnitalo disanje.
“Hej”, vikne Dale za mnom.
Okrenem se.
102
 Knjige.Club Books

“Oprosti.”
Molim? Učiniš nešto tako, a onda misliš da je dovoljno da se ispričaš i sve je
zaboravljeno? Nisam uvjerena ni da mu je doista žao, ali ipak kimnem i nastavim
se penjati, držeći dah dok se ne domognem relativne sigurnosti kuhinje.
Tamo naletim na Heather, dotjeranu kao i uvijek, u uskim bijelim trapericama
i čizmama na pete koje je nosila i jučer. Oči joj se suze kad Dale uđe u kuhinju
nekoliko koraka iza mene.
Bez brige, Heather. Nisam ga poljubila. Barem ne ovaj put.
Dale krene ravno prema njoj i zagrli je - da je utješi, obilježi svoj teritorij ili
oboje, ni sama ne znam.
Osjetim Curtisov pogled na sebi. Vidi li kako se smeteno osjećam?
“Radi li žičara?” pita Heather.
“Ne radi”, odgovori Dale.
“Imam osjećaj da i neće”, doda Curtis.
Glave se okrenu prema njemu.
“Ako se netko toliko potrudio dovesti nas ovamo, neće nas tako lako pustiti.”
“Da barem imamo proklete mobitele”, kaže Heather.
“Zato su ih i uzeli”, komentira Curtis. “Jer su htjeli da zaglavimo ovdje.”
Tijelom mi prođe drhtaj. Što su još isplanirali?
“Letimo natrag sutra navečer”, kaže Heather. “U ponedjeljak se moramo
vratiti na posao. Što ćemo učiniti?”
“Doručkovati?” predloži Curtis.
Heather opsuje.
“A onda ćemo se sami spustiti”, nastavi Curtis. “Dobro je što onaj tko je ovo
planirao nije bio dovoljno pametan da nam osim mobitela uzme i daske.”
Dale pročisti grlo. “Heather nema dasku.”
Sranje. To mi uopće nije palo na pamet.
Curtis s nadom pogleda u mene i Brenta. “Imate rezervnu?”
Oboje odmahnemo glavama.
Curtis pogleda u Heatherine čizme. “Reci mi da si barem ponijela druge
cipele.”
“Jesam”, kaže.
“Odmah mi je lakše.”
Heather s nelagodom pogleda u muža. “Štikle s remenčićima.”
Curtis u očaju spusti glavu u dlanove.
S pravom. Imamo problem.
“Rekao sam ti”, kaže joj Dale.

103
 Knjige.Club Books

Heather se odmah pobuni. “Da sam znala da ćemo planinariti niz vražju
planinu, ne bih ni bila došla.”
Baš i nećemo planinariti, spremam se reći kad se sjetim najvišeg dijela rute
nizbrdo. Jedna od brojnih crnih staza ovog resorta - ekstremno teška, samo za
prave stručnjake - strma je i posuta stijenama. Na daskama nam je najveća
opasnost neujednačen snježni pokrivač i mogućnost da ih oštetimo. Ali bez daske
pod nogama Heather doista bi mjestimice planinarila nizbrdo.
Ne piše nam se dobro.
“Koji broj nosiš?” pitam Heather.
“Trideset osam.”
“Ja nosim četrdeset. Možeš navući dva para čarapa i obuti moje Conversice.”
Heather kimne.
Sijevajući pogledam u Dalea. Nadam se da ti je sad krivo što si mi prijetio.
“A što ćeš ti, Milla?” pita me Curtis.
“Ostat ću u bucama.” Novima koje još nisam razgazila. Zadrhtim od pomisli
na žuljeve.
Svi - čak i Dale - pogledamo u Curtisa čekajući njegovu presudu. Proveo je
gotovo cijeli život na planinama i najiskusniji je član družine.
No on odmahne glavom. “Ne sviđa mi se. Snijeg će biti poput leda jer ga je
cijelo ljeto grijalo sunce. Čak će i u Conversicama proklizavati na sve strane dok
ne dođemo do dna snježne granice.”
“A da stavimo uže oko nje?” predložim ja.
“Vidio sam ga u ostavi blizu glavnog ulaza”, kaže Dale.
On i Curtis sigurno su još ljuti zbog prošle večeri, ali zakopaju ratnu sjekiru
da pronađu rješenje. Udružili smo snage, svi jednako željni što prije zbrisati
odavde.
“Jesi li se bavila ikad penjanjem?” pita Curtis Heather. “Ili makar običnim
planinarenjem?”
Blijeda lica, Heather odmahne glavom.
Curtis se opet okrene prema Daleu. “Litice su na sve strane. Ako proklize,
mogla bi povući nekog od nas s planine. Ostavimo tu mogućnost za krajnju nuždu,
ali prije toga pokušajmo naći drugo rješenje.”
“Na primjer?” pitam ja.
“Na primjer da provalimo u upravljačku kućicu žičare. Uspijemo li osposobiti
žičaru, već smo na pola puta. Ako ne, možda nađemo radio ili gumb za hitne
slučajeve. Moramo i pogledati naokolo, da vidimo što ima. Možda nađemo radio
u kolibi na vrhu vučnice.”
“Ovo je samo neki psihopat mogao učiniti”, kaže Heather drhtavim glasom.

104
 Knjige.Club Books

Curtis na trenutak zastane. “Je li itko vidio ili čuo išta što bi uputilo na
zaključak da je ovdje još netko osim nas petero?”
Pogled mu nakratko susretne moj dok skenira prostoriju i zamijetim kako je
sročio upit. Nije spomenuo parfem ni kosu, no mislim da baš na to cilja.
Ostali odmahuju glavama.
Curtis nije predložio da se razdvojimo. Pitam se zašto? Mogao bi se,
primjerice, odvesti dolje sa mnom i s Brentom, a Heather ostaviti ovdje s Daleom
dok osoblje zimovališta ne pokrene žičaru. Sprečava li ga u tome mogućnost da
je njegova sestra ovdje?
“Dobro”, kaže Curtis. “Najprije hrana, a onda na posao.” Znakovito pogleda
u Dalea. “Osim ako netko nema bolji prijedlog.”
Dale podigne ruku do glave i tobože mu salutira.
Curtis odlučnim korakom ode iz kuhinje.
Heather pogleda u Brenta i ja se opet zapitam što se sinoć dogodilo između
njih.
Dale joj nešto šapne u uho, a Heather kimne i priljubi mu se uz čeljust. Brak
im možda nije savršen, ali on je ipak uvijek uz nju. Kakav je osjećaj imati takvo
što? Imati nekoga tko ti uvijek čuva leđa? Ne znam, jer to nikad nisam imala.
Svojom voljom, ali ipak. Katkad se pitam propuštam li što.
Okrenem se i napunim zdjelicu Chocapica. Nisam ga jela od one zime.
Odnesemo zdjelice u restoran gdje nađemo prevrnute stolce i pod prekriven
razbijenim staklom od sinoć.
Jedemo u neugodnoj tišini. Heather pokušava uhvatiti Brentov pogled.
Ne radi to, Heather. Dale će te vidjeti.
S druge strane prozora sunce prži ledenjak i blješti tako jako da moram
zakloniti oči dok gledam van. Nekoliko stotina metara uz padinu ostaci su rampa,
od ljetnog kampa koji Burton ovdje vodi svakog kolovoza.
Ispuni me tuga. U drugom bismo životu bili tamo, ludirali se i uživali, a ne
zarobljeni ovdje sumnjajući jedni u druge.
Moram si utuviti u glavu da ovo nije nostalgično okupljanje kojem sam se
nadala.
A ovi mi ljudi više nisu prijatelji.

105
 Knjige.Club Books

22

Prije deset godina

Adrenalin mi kola venama. Danas je dan za backflip-salto unatrag. Preko noći je

napadalo snijega i nisu očistili pipe pa smo došli na ledenjak načiniti rampu.
Ulazite u visoko planinsko područje. Opasnost: provalije, lavina! Nastavljate
na vlastitu odgovornost. Znakovi upozorenja ponavljaju se na šest jezika, ali mi
se ipak provučemo ispod ograde i ugazimo u duboki pršić.
Svjež snijeg svjetluca okupan suncem. Za mene je ovo savršen trenutak,
prilika da isprobam nove trikove na mekšoj podlozi. Uspijem li izvesti salto
unatrag na ravnoj rampi, mogu napredovati do McTwista na pipeu.
Danas nas je sedmero na ledenjaku. Dale i Curtis zamahuju rasklopivim
lopatama koje su donijeli pričvršćene za ruksake, a mi ostali rukama i daskama
oblikujemo rampu. Hladnoća mi se polako uvlači kroz hlače za snowboard dok
klečim u snijegu, držim dasku za vezove i vučem je naprijed-natrag po uzletnoj
rampi.
Curtis se uspravi, lica crvena od naprezanja. “Meni izgleda dobro. Jesu li svi
zadovoljni?”
On i ja pođemo zajedno gore, svakim korakom upadajući u snijeg do koljena.
Visoko smo i zrak je rijedak pa dahćem kao žena u trudovima. Osjećam se malo
bolje kad čujem da je i on zadihan.
“Moraš više u teretanu”, kažem mu.
“Ma nemoj. Nisam te sinoć vidio tamo.”
“Bila sam kod fizioterapeuta.” Koljeno me, boli još od dana kad sam skočila
s hridi da spasim djetetu rukavicu.
Pogledam preko ramena provjeravajući da nas Saskia ne čuje, ali daleko je
iza nas, s Odette i Julienom. “Saskia može izvesti McTwist, je li tako? Napravila
je jedan u finalu na Britsu.”
“Da”, potvrdi Curtis.
“Ovdje još nisam vidjela da ga je napravila.”
“Gadno je pala na ljetnom kampu u Hintertuxu. Čak se onesvijestila. Tada je
počela nositi kacigu.”
106
 Knjige.Club Books

“Je li ga otad pokušala napraviti?”

“Koliko ja znam, nije.”
“Zanimljivo.” Uspijem li danas izvesti koji salto unatrag, Saskia neće biti
nimalo sretna.
Snijeg mi popusti pod bucom i Curtis me povuče unatrag. Ugledam staklastu
plavu pukotinu baš gdje sam gazila.
Oboje oprezno povirimo u nju. Prilično je duboka - od one vrste koju nazivaju
bezdanom - i proteže se u dubinu dokle ti pogled seže.
“Velika pukotina ovdje, ljudi”, povikne Curtis ekipi iza nas.
Pogledam oko sebe da vidim ima li ih još. Problem je što su najčešće skrivene
tankim slojem snijega - snježnim mostovima - pa ih ne vidiš dok ne staneš na njih.
“Hajde”, potaknem Curtisa. “Ti vodi.”
On se nasmije i repom daske provjerava snijeg ispred nas pa korak po korak
nastavimo uzbrdo. Teško dišući, na vrhu si zakopčamo daske i napokon smo
spremni.
Curtis stavi kacigu. U našoj družinici kacigu nose samo on i Saskia. I ja bih
trebala, ali prilično su skupe i jednostavno još nije došla na red.
Saskia i Julien nam se približe i čujem da ga Saskia nešto ispituje na
francuskome. Odette je koji korak iza njih, izgleda ljuto.
“Tko će biti pokusni kunić?” pita Curtis.
“Ja!” Bez razmišljanja se javim. Najslabiji sam snowboarder u grupi i moram
pokazati da mogu držati korak s njima.
Ravna crta, kažem si. Jer svi gledaju.
Jurim nizbrdo, u udubinu pa uz rampu i visoko u zrak. Odletim više nego što
sam očekivala, ali ostanem smirena i uhvatim stražnji rubnik daske gurajući rep
dalje od sebe tako da letim kroz zrak s daskom okrenutom okomito u odnosu na
smjer kretanja tijela. Potez koji se zove Method Grab. Znaš da si ga dobro izveo
jer to osjetiš. A ja osjećam da jesam.
Gravitacija me povuče dolje i pustim dasku. Pad je dosta velik i sigurno ću
jako tresnuti. Osjetim cijelu težinu tijela na kvadricepsima, no uspijem izdržati,
zahvalna na svim vježbama za noge u teretani.
S vrha do mene dolebdi jeka klicanja. Dok otkopčavam vezove najprije poleti
Curtis i za njim Odette. Gledajući njihovu izvedbu istog poteza odmah razmišljam
kako bih se ja mogla popraviti. Gledam i gdje su sletjeli: samo otprilike metar
dalje od mene!
Sljedeća skoči Saskia, zatim Julien i na kraju Brent; Smijem se jer svi izvedu
isti potez. Dale zgrabi dasku i drži je dok se vrti za 180 stupnjeva pa pusti i prije
doskoka načini Indy. Uopće me ne čudi što ga je Oakley angažirao. Doista ima
jedinstven stil.
“Pih! Dvostruko hvatanje”, kaže Julien nikome posebno. “Ne volim ih.”
107
 Knjige.Club Books

Natrag se penjem koračajući uz Odette. Sinoć sam bila u njezinu stanu i

dokasna smo gledale francuske borderske DVD-ove. Odette je posve drukčija kad
nema Saskije, opuštenija, a takva sam i ja. Nije mi rekla gdje je Saskia, a ja nisam
pitala, pretpostavljajući da su se porječkale. Razgovarale smo o ciljevima za ovu
zimu: natjecanjima na kojima planiramo sudjelovati i trikovima koje se nadamo
svladati. Nema šanse da bih sve to podijelila s njom da je Britanka, ali toliko je
daleko ispred mene da mi se činilo nevažnim.
Julien i Saskia neposredno su iza nas. Saskijin je francuski sigurno bolji od
Julienova engleskoga jer opet razgovaraju na francuskome. Vidim da joj pokazuje
prema rampi, očito je savjetuje.
“Zvuči li i na francuskome kao totalni seronja?” tiho pitam Odette.
Očekujem da će se nasmijati, ali nepromijenjena izraza lica kaže samo: “Da.”
Jasno mi je zašto joj se možda ne sviđa. Oboje su izvanredni vozači, ali dok
Julien iskorištava svaku priliku da podsjeti druge na svoju genijalnost, Odette se
ne busa u prsa nego samo vozi. Da mi Curtis nije rekao, ne bih imala pojma da je
ovog tjedna osvojila drugo mjesto na FIS-ovu Svjetskom kupu u Varsu.
“Na čemu danas radiš?” pita me Odette.
Oklijevam. “Na saltu unatrag, nadam se.” Sad kad sam to rekla, više se ne
mogu ustrtariti i odustati.
“Prvi put?”
“Da. I nervozna sam.”
Uhvati me prstima oko ruke. “Bez brige. Uspjet ćeš!”
Brent je već na vrhu i veže si vezove.
“Vrijeme je za salto”, tiho mu kažem. “Imaš li koji savjet u zadnji tren?”
“Nemoj sletjeti na glavu.” Brent se nasmije. “Ma ne, bila si odlična na
trampolinu. Potpuna predanost, samo to je važno. Ne smije ti se dogoditi da dođeš
dopola i onda zaključiš da bi ipak odustala.”
Kad ga vidite kako hoda, onako lijeno i opušteno u nisko spuštenim hlačama,
nikad ne biste rekli da je Brent elitni sportaš. Mislili biste da se voli napušiti ili
da. je jednostavno lijen. A onda ga vidite na snowboardu i sve se promijeni.
Poleti s rampe u golemoj 720-ici. Kao da uopće ne osjeća strah. Kako mu
samo zavidim. Meni se dlanovi ispod rukavica znoje. Saskia opet ispituje Juliena
dok si kopčaju vezove. Jedva joj čekam vidjeti lice ako doista uspijem izvesti ovaj
skok.
Curtis se uspravi. “Ideš?”
“Poslije tebe.” Nisam još spremna.
Curtis ubrza niz padinu i glatko izvede salto unatrag. Svi kliču i navijaju.
Sad stvarno i ja moram uspjeti. Jurnem niz padinu. Brzina je iznimno važna -
treba mi dovoljno vremena u zraku da okrenem dasku. U trenutku kad nos daske
dođe do ruba uzletne rampe, nagnem se malo unatrag.
108
 Knjige.Club Books

Slično kao kad načiniš petlju na vlakiću smrti. S tom razlikom da ne sjedim
na nečemu čvrsto privezana nego nemam pojma što će se dogoditi. Vidno mi je
polje najprije plavo, a onda bijelo. Ako sad udarim u tlo, slomit ću vrat. No
trenutak poslije opet vidim plavo nebo i kad dotaknem snijeg, daska je ispod
mene.
Društvo me pozdravi glasnijim klicanjem nego Curtisa.
On mi s poštovanjem kimne kad mu se pridružim. “Jako lijepo.”
Slegnem ramenima kao da nije ništa posebno, ali u sebi se ozarim. Ne znam
zašto, no Curtisova mi pohvala znači više od svih. Kao da je u jednoj osobi i moj
otac i moj brat. Kao da sam impresioniranjem njega postigla nemoguće i
impresionirala obojicu. Znam da je glupo, osobito zato što moji osjećaju prema
njemu nemaju veze s bratskima, ali zauvijek ću cijeniti ovaj trenutak.
Saskia se zaleti s rampe i ne uspijem sakriti osmijeh kad opet izvede okret.
Podignula sam ljestvicu i ona je očito ne može dosegnuti.
Curtis mi vidi izraz lica. “Budi oprezna s mojom sestrom.”
“Kako to misliš?” začuđeno ga pitam.
“Samo... budi oprezna.”
“Govoriš li mi da joj popustim?” pitam. Bolje bi mu bilo da mi ne govori to.
“Ne. Ali ne voli gubiti.”
Nasmijem se. “A tko voli?”
Curtis otvori usta kao da će nešto reći, pa se predomisli.
Njegov me komentar natjera da se zapitam što je još učinila. Ali ona i ja smo
okrenule list. Neće mi opet učiniti ništa podmuklo.
“Bez brige”, kažem mu. “I ja igram grubo.”
U tom trenutku Julien poleti s rampe i izvede neobičan okret u obliku
vadičepa. Evo zašto volim freestyle bordanje. Drukčije je od bicikliranja ili trčanja
gdje pobjedu u utrci presudi stotinka sekunde i fotofiniš. Naš je sport tako mlad
da vozači neprestano smišljaju nove trikove za koje se prije mislilo da su
nemogući ili nikome nisu pali na pamet. Ne usudim se ni pomisliti što će sve raditi
za deset godina.
Brent me pljesne po leđima kad dođem do njega. “Odličan posao, Mills.”
Pet salta unatrag poslije puna sam samopouzdanja. Svaki put kad mi uspije
kažem si da je najbolje stati dok mi još ide, a onda vidim Saskijino lice i natjeram
se na još jedan. Ovako ću je pobijediti. Ne prljavim trikovima nego napornim
radom, svladavajući nove manevre jedan za drugim. Pri ruci mi je pravi panel
stručnjaka koji mi mogu dati savjet i još su tri mjeseca do Britsa sredinom travnja.
Mogu ja to.
Brent i Dale sjede na vrhu i jedu žitne pločice - moje. Drago mi je što se
nekome sviđaju jer imam još dvadeset punih kutija. Odložim dasku i smjestim se
na snijeg pokraj Brenta pa otvorim i ja jednu.
109
 Knjige.Club Books

Okrenem se na ženski uzvik iza sebe.

Saskia je malo dalje od mene i rukom pokriva usne. “Užasno mi je žao,
Milla.”
Tijelom mi prođe jeza. Snowboard mi nije gdje sam ga ostavila.
Odmah skočim na noge. Pomislim da je možda iza mene ili čak da juri niz
padinu pa će kad-tad udariti u meki snijeg i zaustaviti se.
Ali nije ništa od toga.
“Bilo je slučajno”, kaže Saskia. “Zahvatila sam ga stopalom.” Pokazuje u
rupu u snijegu.
Potrčim prema njoj. U uskoj pukotini, na dubini od tridesetak metara, leži
moja voljena, dragocjena snowboard daska.
Pogledam u Saskiju i vidim tračak osmijeha no brzo ga izbriše s lica.
Toliko o tome da smo okrenule list. Možda toga još nije svjesna, ali ovo znači
rat.

110
 Knjige.Club Books

23

Sadašnjost

Brent lupka prstima po upravljačkoj kućici. “Kaljeno staklo.”

On i Curtis u međuvremenu su stavili borderske rukavice i naočale i
raspravljaju kako je najbolje provaliti u kućicu.
Mi ostali stojimo iza njih. Čim mi se ukaže prilika, kliznut ću odavde i
pretražiti spavaonice - u potrazi za mobitelima i bilo kakvim znakom koji bi mi
otkrio tko stoji iza ovoga.
Vjetar se iznenada pojača, a male narančaste kabine škripeći se zaljuljaju. Ne
ulažem previše nade u to da će njih dvojica uspjeti pokrenuti žičaru. Današnje
skijaške žičare sigurno imaju dobre sigurnosne sustave, a onaj tko nas je doveo
ovamo morao je pretpostaviti da ćemo pokušati ući u kućicu.
Brent podigne dasku. “Probajmo najprije ovo.”
Dale i Heather stoje dalje niz platformu i razgovaraju dovoljno tiho da ih ne
čujemo. Čini se da se opet svađaju. Dale vidi da gledam u njih i upozori Heather
da se stiša.
“Odmah se vraćam. Idem na zahod.” Potrčim na prvi kat zgrade i hodnikom
do Daleove i Heatherine sobe.
Dale je na put ponio mnogo manje stvari od Heather pa počnem od njega.
Najprije mu prekopam torbu za snowboard u kojoj nađem hlače za bordanje,
rukavice, naočale, džempere zagasitih boja i cargo hlače. Više-manje sve je od
marki koje su ga prije sponzorirale i sve je novo. Donje rublje - očito je
obožavatelj Calvina Kleina. Nema šanse da bi stari Dale ikad potrošio na
dizajnerske bokserice. Prije bi čuvao novac za bordanje. Vrećica sa zatvaračem
puna vijaka i nekoliko alata za daske. Ništa osobno. I nema mobitela.
Pogledam ispod jastuka i madraca pa potapšem poplune na sva četiri ležaja.
Moram biti brza. Ormar je prazan. Heatherin je kovčeg otvoren na podu. Gomila
odjeće - uglavnom crne i skupe, sve uredno složeno. Pipam sadržaj kovčega
tražeći tvrdi rub mobitela. Opet ništa. U jednom je kutu hrpica čipkastoga donjeg
rublja. Čudno je vidjeti donje rublje druge žene i ne odolim a da ga ne pogledam.

111
 Knjige.Club Books

Majušne crne tange od materijala nalik na gazu i usklađeni grudnjak koji bi se

prije mogao opisati kao pokrivalo za bradavice s naramenicama.
Uguram sve natrag u kovčeg i produžim u kupaonicu. U gomili šminke u
Heatherinu kozmetičkom neseseru pronađem svijetloplave tablete u blister
pakiranju. Opet me uhvati želja da detaljnije pronjuškam o čemu je riječ, ali
nemam vremena pa zatvorim neseser i zavirim u Daleovu toaletnu torbicu. Sranje
- netko dolazi!
Zaletim se u tuš kabinu i povučem zavjesu baš kad se vrata sobe otvore.
“Otiđi u zahod i umij se.” Daleov glas. “I daj se priberi.”
Heather plače. “Nikad se nećemo izvući odavde. Za sve si ti kriv. Nisi joj
smio uzeti kreditnu karticu.”
Čiju kreditnu karticu? Moju? Zar su bili u mojoj sobi?
“Stišaj jebeni glas”, upozori je Dale. “Nije joj više trebala, zar ne? Misliš da
je njezine roditelje briga za koju tisućicu? Plivaju u parama.”
Dragi Bože. Mislim da govore o Saskiji. Znači li to da je Dale plaćao
Saskijinom kreditnom karticom, a ne ona?
“Bila nam je dužna”, doda Dale. “I nisam te čuo da se žališ kad je trebalo
trošiti.”
Prigušeni jecaji. “Ako se sazna za to, mogli bi me izbaciti iz odvjetničke
komore. Oboje bismo izgubili sve.”
“Da mi se nisi sad raspala”, zareži Dale. “Nitko ne zna. Uspjeli smo se izvući
i zašto onda i dalje piliš po tome?”
“Jesmo li se doista izvukli? Ili smo zato ovdje?” kaže Heather šmrcajući. “Jer
netko očito sumnja.”
“Tko sumnja? Misliš na Millu?” pita Dale.
“Ili netko tko se pretvara da je ona. Nisi je trebao ukrasti.”
“Do kraja dana spustit ćemo se odavde. Moraš samo držati jezik za zubima
dotad, ništa drugog”
Heather opet brizne u plač, a ja se nakostriješim slušajući kako Dale razgovara
s njom. Bez imalo nježnosti ili emocija. Zvuči bijesno i ogorčeno. Dobro je rekao
Curtis. Dale se promijenio.
“Donijet ću ti tablete”, kaže Dale.
Zapuhne me propuh kad netko otvori vrata kupaonice. Zastor na tuš kabini
lagano zaleprša, a ja napeto držim dah. Još se sjećam Daleova stiska na zapešću.
Ako mi je to učinio na otvorenome ispred zgrade, što bi tek učinio da me uhvati
u svojoj sobi?
Čujem vodu iz slavine. Zastor opet lagano zaleprša. Je li otišao?
Heather opet zašmrca. “Hvala.”
“Moramo se vratiti”, kaže joj Dale.

112
 Knjige.Club Books

Škljocaj kad se vrata sobe zatvore i zatim tišina. Klonem od olakšanja. Ovo
je bilo za dlaku.
U glavi mi je kovitlac. Znači li to da je nisu oni ubili? Da su je ubili, sigurno
bi ludjeli zbog toga, a ne zbog glupe kreditne kartice. Ali ne mogu reći ni da nisu.
Možda ju je jedan od njih ubio, a drugi to ne zna.
Zaključim da je najbolje nastaviti s pretragom. Već sam pogledala sve u ovoj
sobi. U hodniku je tišina pa se polako išuljam. Gdje ću sad, u Curtisovu ili
Brentovu?
Požurim troja vrata niže do Curtisove sobe. Mnogo je urednija od moje -
mogla sam znati da će napraviti krevet - i u zraku se osjeti miris mošusa, možda
od dezodoransa. Želim završiti s ovim čim prije jer ne znam kako bih podnijela
da me Curtis uhvati na djelu.
Na donjem je krevetu njegova plavo-bijela Sparksova torba, djelomice
otvorena. Povučem zatvarač do kraja i podignem gornji dio. U tom trenutku kao
da se podne daske zaljuljaju ispod mene i moram se uhvatiti za krevet da ne
padnem.
Na vrhu uredno složene odjeće leži Saskijina iskaznica za žičaru.
Ruka mi se trese kad je uzmem.
Ovo ne bi smjelo biti kod njega.
Iskaznicu morate skenirati u podnožju planine prije nego što uđete u kabinsku
žičaru i onda opet da uđete u gondolu do ledenjaka. Saskia se jednostavno nije
mogla popeti na planinu bez iskaznice. Heather i Brent rekli su da su je vidjeli na
ledenjaku, a Curtis je rekao da je gore vidio njezinu opremu. Govore li istinu ili
sve troje laže?
Sjetim se svih Curtisovih optužbi. Parfema, pramena kose, sumnji da je Saskia
možda živa. Je li sve to bio samo pokušaj da prikrije da ju je zapravo on ubio? Ne
želim vjerovati, ali ne vidim drugo objašnjenje.
Na fotografiji na iskaznici Saskia je prekrasna kakvom je i pamtim. Gleda me
onim čudesnim plavim očima kao da mi pokušava nešto reći.
Saskijo, gdje si, i zašto Curtis ima tvoju iskaznicu za žičaru?

113
 Knjige.Club Books

24

Prije deset godina

“Mrzim je”, šapnem Brentu u uho.

Vidim da su joj se usne trznule ispod neonskoružičastih naočala, kao da zna
da govorim o njoj. Dugi joj je platinasti konjski rep ovijen oko vrata poput zmije.
“Skuliraj se”, kaže mi Brent.
“Ali obožavala sam tu dasku.”
Mislila sam da sam joj draga. I to me najviše boli. Što sam bila toliko glupa
da me uspjela obmanuti. Sprijateljila se sa mnom samo s jednim ciljem - da se
opustim i spustim gard.
“Pusti to”, kaže Brent. “Odlično ti ide, i to ne zbog daske nego zbog tebe
same. Talent ti ne može oduzeti.”
Sjedimo na dnu halfpipea i jedemo ručak. Nova mi je daska jednaka onoj koju
sam izgubila, ali još žalim za starom. I svaki put kad pogledam u Saskiju, vratim
se u onaj trenutak kad sam shvatila da je zauvijek izgubljena.
Opet je sunčan dan, a Brent na glavi ima Burtonovu bejzbolsku kapu,
okrenutu naopačke. Stavi mi ruku oko ramena i povuče me k sebi.
Napnem se. Jako je zgodan s tom kapom, ali dosad smo takve izljeve nježnosti
uvijek držali iza zatvorenih vrata i nitko osim Curtisa ne zna da ima nešto
među nama.
A danas su svi ovdje. Odette i Saskia sjede nedaleko od nas, očito opet u
dobrim odnosima nakon onog zahlađenja. Curtis ćaska s Australkom koja je prije
izvodila big airove. Julien stoji kraj trojice francuskih freestyle skijaša koji ga
nadvisuju kao divovi. Čak nas je i Heather danas počastila svojom prisutnošću.
Cijelo se jutro durila na dnu pipea s kamerom. Daleu je modni sponzor otkazao
suradnju - zbog rezanja troškova - i trebaju mu dobre fotke koje će poslati
potencijalnim budućim sponzorima.
Ja žvačem baget kraj Brenta i osjećam se nekako čudno.
Saskia prva zamijeti. Podigne naočale na kacigu i znatiželjno nas gleda.
Brent slobodnom rukom podigne kapu s glave i stavi je na moju, okrenutu
pravilno. “Sviđaš mi se, Milla. Cure se obično brzo pretvore u udave, ali ti nisi
114
 Knjige.Club Books

takva.” Proučava me tamnim očima kao da pokušava dokučiti u čemu je stvar. “S

tobom se ja pretvorim u udava, a to je skroz čudno.”
Saskia trkne Odette laktom i sad obje gledaju u nas. Zašto mi je tako
neugodno? Sviđa mi se Brent. Uživam ga gledati na pipeu, kako se zalijeće u zrak
i na golemoj visini hvata dasku na bezbroj spektakularnih načina. Znajući pritom
da će to prekrasno tijelo poslije biti moje.
A usto je i neodoljivo drag. Jutros mi se pojavio na vratima sa svojom
rezervnom daskom i nisam mu imala srca reći da mi je sinoć netko pozvonio na
vrata i da me, kad sam ih otvorila, naslonjena na zidu dočekala Magic Pipemaster
157. Pretpostavila sam da je od njega, ali sad mislim da je od Curtisa, premda on
to negira.
Ali ma koliko Brent bio sjajan, nisam zainteresirana za pravu vezu. Prisilim
se na smiješak i izmigoljim mu se ispod ruke. Morat ću razgovarati s njim o tome,
ali ne sad pred svima. “Vraćam se gore.”
“Samo naprijed.” Brent mi se nasmiješi i pokaže one slatke jamice.
Zadovoljna što Brent očito ne shvaća da nešto ne štima, vratim mu šiltericu,
ubacim ostatak bageta u ruksak i napijem se vode iz boce. Najradije bih popila još
jedan Smash, ali stvarno pretjerujem s tom grozotom. Nakratko te napuni
energijom i poslije se zadrži u organizmu zbog čega u posljednje vrijeme loše
spavam.
Zapanji me što vidim kad spustim bocu s vodom. Saskia je u Curtisovu
zagrljaju, lica priljubljena na njegova prsa. Kao da je uzrujana. Izgubio je
strpljenje s njom jučer na ledenjaku i otada je rezerviran, ali sad je čvrsto zagrli i
nešto joj mumlja u uho. Nikad ih prije nisam vidjela tako povezane. Što joj
govori?
Saskia kimne i odmakne se od njega. Proučavam joj lice dok korača prema
meni. Nisam baš uvjerena da je bila doista uzrujana. Samo ga je muljala.
Podigne dasku i kaže mi: “Idem s tobom, Milla.”
Pokušavam se smiriti dok Saskia hoda uz mene po bočnoj stijenki pipea.
Moram se pretvarati da je nema i kanalizirati svu ljutnju u vožnju. Osvetit ću joj
se tako što ću je zgaziti na Britsu.
“Nadam se da se više ne ljutiš zbog daske?” obrati mi se. “Rekla sam ti da je
bio nesretan slučaj.”
Kako da ne. Naravno da nije bio nesretan slučaj, ali ne mogu to dokazati.
Trkne me u lakat. “Onda. Ti i Brent, ha? Znala sam.”
“A što je s tobom i Julienom?” kratko joj odvratim.
“Što s nama?”
“Jeste li skupa?”
Saskia se nasmije. “Ne. Samo ga iskorištavam kao ti Brenta.” Vjetar joj
otpuhne rep u stranu i okrzne mi obraz.

115
 Knjige.Club Books

“Molim?” Ne znam kako, ali uvijek uspije reci nešto što ni u ludilu nisam
očekivala. “Ja ne iskorištavam Brenta.”
Ali zbog njezina komentara ipak počnem sumnjati u sebe. Možda ga doista
iskorištavam?
Ne. Brent i ja se zabavljamo. Naš je odnos jednostavan i opušten i u tome
nema ništa loše. Saskia me samo pokušava izbaciti iz takta.
Usne joj se izviju u osmijeh. “Vidjela sam kako gledaš mog brata,”
“Molim?” Pogledam iza nas da budem sigurna da nas nitko ne čuje.
Saskia još raširi osmijeh. Užasava me što me čita kao otvorenu knjigu. Kako
ću je pobijediti kad mi doslovce čita misli?

116
 Knjige.Club Books

25

Sadašnjost

Saskia mi se smiješi s iskaznice za žičaru.

Nešto me natjera da podignem pogled - možda propuh ili tihi zvuk koji samo
moja podsvijest registrira. Na vratima stoji Curtis.
Zadrhtim od straha kad pođe prema meni. Što će mi učiniti? Mrzim samu sebe
jer se bojim, ali kad me danas Dale zgrabio za ruku, shvatila sam dvije stvari.
Koliko slabo zapravo poznajem ove frajere.
Ovdje na planini ne vrijede normalna pravila.
Curtis stane metar od mene. Sigurna sam da i u njemu ključaju emocije -
povrijeđenost jer sam mu kopala po stvarima, krivnja jer sam otkrila iskaznicu za
žičaru i panika da sam ga možda uhvatila - ali ništa od toga ne vidi mu se na licu.
Bez riječi uzme iskaznicu iz moje ruke i zapilji se u nju. Zatim je okrene i podigne
pogled.
Šok. To mu vidim na licu. I sumnju.
“Odakle ti to?” pita me.
“Iz tvoje torbe”, odgovorim.
Trepne. “Ti si to stavila unutra?”
“Molim?” To je posljednje što sam očekivala da će reći. Izravan napad, bez
okolišanja, tako brz da ga nije imao vremena planirati. “Naravno da nisam.”
Curtis opet spusti pogled na iskaznicu, savije je pa je pod kutom podigne
prema svjetlu. Čak je i pomiriše. Fotografija je otisnuta izravno na plastiku.
Protrlja prstom sestrino lice. “Izgleda upotrebljavano, kao da je stvarno njezina
karta od te zime.”
Ako glumi, oskarovski je dobar.
Uzmem iskaznicu od njega. U ruci mi je jedan mali komadić slagalice
Saskijina nestanka, nemam pojma što taj komadić znači. Računalo u zimovalištu
pokazalo je da Saskia nije ni jednom skenirala iskaznicu na dan kad je nestala.
Kako su je onda Brent i Heather vidjeli na ledenjaku? Pogreška u sustavu,

117
 Knjige.Club Books

zaključila je policija, ali to što se iskaznica sad pojavila opovrgava njihov

zaključak.
“Da je otišla taj dan na planinu, imala bi ovo sa sobom”, kažem ja.
“To sam i ja upravo pomislio. A gdje je bila sve te godine?”
“Zar nije bila kod tebe?”
“Ne, nije bila kod mene. Gdje si je točno našla?”
“Na tvojoj odjeći.”
Curtis prekriži ruke na prsima. “Jutros nije bila tu. Netko ju je podmetnuo.
Između trenutka kad sam otišao iz sobe i trenutka kad sam se maloprije vratio.”
Ne promakne mi kako je to sročio. Ne namjerava mi tek tako progledati kroz
prste.
“Nije trebalo duže od pet sekundi”, kaže.
“Ali zašto?”
“Radi ucjene, rekao sam ti sinoć.”
Želim mu vjerovati, ali nisam baš uvjerena.
Hladan se pogled u njegovim očima preobrazi u zamišljenost. “Ili je to možda
znak. Netko želi da sam iskopam odgovore.”
U sebi se lecnem. Za jednu bih stvar rado da ostane zauvijek zakopana.
“Mogu li je uzeti?” pita me Curtis.
Kratko oklijevam, a onda ipak gurnem iskaznicu u džep jakne. “Žao mi je. To
može svašta značiti. Moram reći ostalima.”
Kimne i lice mu se ukruti.
Uvrijeđen je jer mu ne vjerujem.
“Pretražila sam i Daleovu i Heatherinu sobu”, kažem da mu pokažem da nije
ništa osobno.
“Ma da? I ja sam. Kad si ti bila?”
“Prije pet minuta.” Neću sad spominjati temu Saskijine kreditne kartice.
Želim tu učiniti pred Brentom jer bi Curtis mogao podivljati. “A ti?”
“Dok ste bili na doručku.”
“Riskantno. Jesi li našao išta?”
“Samo gomilu laka za kosu.”
“Misliš li da ga sad i Dale stavlja?” pitam.
Curtis se nasmije i ozračje u sobi malo se razvedri. Dok ne kaže: “Bio sam i
u tvojoj sobi.”
Bol mi proleti tijelom. Sad znam kako se on osjeća. “Pošteno.”
Iz džepa izvadi srebrno-plavu narukvicu.
Zarumenim se. “Što?”
“Saskijina je.”
118
 Knjige.Club Books

“Znam. Ona mi ju je dala.”

Pogleda me suženih očiju. “Kad?”
Prisilim se gledati ga u oči. “Kad smo bile prijateljice.”
Slegne ramenima i vrati mi narukvicu. Mada je ne želim - nikad je nisam ni
htjela - gurnem je u džep u koji sam stavila i iskaznicu za žičaru. Bacit ću je u
prvu pukotinu koju vidim. Donijela sam je ovamo samo zato što mi je palo na
pamet da bi njemu moglo biti drago imati nešto što ga podsjeća na sestru, ali
trenutak je sad prošao.
Krenemo niz hodnik.
“Jeste li imali sreće s upravljačkom kućicom?” pitam.
“Uspjeli smo ući, ali nismo je znali pokrenuti. Gumbi na upravljačkoj ploči
ne rade. Ili nema struje ili ju je netko namjerno onesposobio.”
“Nema radija?”
“Nema. Ali vidi se gdje bi trebao biti. Netko ga je izvadio.”
Ostatak ekipe nađemo u restoranu.
“Idemo tražiti van”, predloži Dale prije nego što stignem spomenuti iskaznicu
za žičaru.
Curtis trzne glavom prema Heatherinim čizmama na petu. “Netko mora ostati
ovdje s tvojom ženom.”
Da zaštiti Heather od opasnosti ili da zaštiti nas ostale od onoga što bi mogla
učiniti ako je ostavimo samu? Naginjem drugoj opciji. Ne čini mi se da je Curtis
baš lud za Heather. Zamijetila sam to još prije deset godina. Dok su živjele
zajedno, ona i Saskia često bi se zakrvile i uvijek je Curtis morao intervenirati.
“Rado ću ostati s njom”, ponudi se Brent.
Dale zakorači naprijed. “E, bogami nećeš.”
Vidim da Curtis pokušava, skriti smiješak.
“Ti i tvoje proklete cipele”, zareži Dale.
Heather ustukne.
Ne sviđa mi se kako su se Curtis i Dale urotili protiv nje. Dale očito želi
provjeriti što ima vani, ali nema šanse da ostavi ženu samu s Brentom.
“Ostat ću i ja, ako želite”, javim se ja. “Neka Curtis i Dale idu.”
Ako su mobiteli negdje vani, vjerujem da će ih Curtis nad. A i rado bih opet
malo popričala s Heather.
Dale nevoljko kimne.
“Okej”, složi se Curtis. “Idemo se onda opremiti. Jesi li ponio lavinski
primopredajnik i pojas?”
“Primopredajnik da, ali pojas ne”, kaže Dale.
“Ima ih u skladištu.”

119
 Knjige.Club Books

“Baš nam trebaju?”

Curtis povisi glas. “Zezaš me? Skijaška patrola nije bila na stazama već
mjesecima i slojevi su užasno nestabilni. Svakog trenutka može krenuti lavina. A
što se tiče pukotina...”
Ledenjaci su doista osobito opasni u ovo doba godine - zbog brojnih pukotina
i nedovoljno snijega da ih prekrije. U skijaškoj sezoni osoblje zimovališta manje
pukotine zatrpa snijegom, a velike ogradi konopom.
“Ne živciraj se”, kaže mu Dale.
Curtis se okrene prema nama. “Imam mali poslić i za vas dok nas nema.”
Posegne u džep jakne i izvadi bunt ključeva, pa ih jedan za drugim poslaže na stol
kao mađioničar.
Dale odmah zgrabi jedan. “To je moj ključ od kuće. Bome bezobrazno, stari.”
“Žao mi je”, kaže Curtis, premda uopće ne zvuči kao da mu je žao. “Morao
sam. Moramo vidjeti odgovara li ijedan ovim zaključanim vratima.”
“Kad si ih uzeo?” pita ga Dale.
“Dok ste jeli. Nisam mogao riskirati da ih netko sakrije.”
Dale tresne ključem o stol i bez riječi ode.
Na stolu vidim ključ od svog stana, ključ od svog auta, pa čak i ključić na
zasebnom obruču koji odgovara lokotu mojeg bicikla. Curtis je morao dobro
prokopati po unutarnjem džepu mojeg ruksaka da ih nađe - među tamponima i
kondomima koje sam ponijela, za svaki slučaj, misleći baš na njega.
Osjetim to kao još jedan udarac u trbuh.

Nakon pola sata guranja ključeva u vrata napokon odustanem. “Tko je za još jednu
kavu?”
Brent i Heather su u restoranu i sjede blizu jedno drugome kad se pojavim sa
šalicama. Utihnu kad im se približim, pa odmah zaključim o čemu su razgovarali.
Privučeni si stolac. Brent provlači prste kroz kosu, a Heather lupka savršeno
lakiranim noktima po površini stola. Užasno je čudno pokušati ih zamisliti
zajedno. Ona je sve što ja nisam. Nadam se da je dovoljno razumna da ne kaže
Daleu ili se Brentu loše piše.
Sjedimo i pijuckamo kavu. Brentu od toliko provlačenja prstiju kosa strši na
sve strane. Dođe mi da i ja provučeni prste kroz nju i koliko-toliko je dovedem u
red, ali to više nije moja stvar. On više nije moj Brent. Više nije tip kojega pamtim.
Kao da mu se ugasila iskra u oku.
Sjetim se dugih, mračnih mjeseci kad sam prestala bordati. Kao da mi se u
životu otvorila zjapeća praznina. Osjećala sam se izgubljeno i bez cilja. Više
nisam znala tko sam. Znala sam samo da nekako moram začepiti rupu prije nego
što volja za životom iscuri iz mene. Isprva sam se okrenula alkoholu, ali od njega
bih se idućeg jutra osjećala još gore.

120
 Knjige.Club Books

Brat me jedne večeri odvukao u teretanu i s vremenom sam se iskopala iz

tmine. Zna mi se dogoditi, nekad kad toliko izmorim tijelo da sam na rubu
nesvijesti, da sam čak zadovoljna samom sobom. Kao da bih mogla opet biti
sretna, samo kad bih se mogla jače potruditi, trčati malo brže ili podignuti pet
kilograma više.
Da skratim, jasno mi je zašto se Brent odao boci i ne zamjeram mu to. Ali
stvarno mi nedostaje. Nedostaje mi stari Brent.
Otjeram sve te misli i vratim se u sadašnji trenutak. “Heather, mogu li te nešto
pitati?”
Pogleda me preko ruba šalice.
“Onaj dan kad je Saskia nestala. Zašto si išla na planinu?” Uvijek mi je bilo
čudno da je baš tog dana bila ovdje.
“Jer sam htjela gledati natjecanje”, odgovori mi, kao da je pitam gluposti.
“Premda Dale nije nastupao?”
“Da. Zašto ne? Ostala sam bez posla i nisam imala što raditi.”
Brent otpije gutljaj kave i ne kaže ništa.
“Ali natjecanje je bilo na halfpipeu”, uporna sam ja. “Zašto si išla skroz do
ledenjaka?”
“Jer sam vidjela Brenta u prvoj kabini.” Pogleda u njega. “I zapričali smo se.”
“O čemu?”
“Misliš da se sjećam? I Saskia je bila tamo, ali nisam htjela razgovarati s
njom. Kad smo došli do međupostaje, Brent je rekao da ide gondolom do
ledenjaka malo se zagrijati, pa sam pošla s njim.”
Nešto mi u njezinoj priči ipak smrdi. Kad bi imala slobodno poslijepodne,
Heather je znala koji put doći na međupostaju, muvala bi se tamo u nekim
neprikladnim cipelama i sunčala se na platou, ali nikad je nisam vidjela na
ledenjaku. Za početak, nikad nije bila u odgovarajućoj odjeći. Kožnata jakna
sigurno ne prolazi na minus dvadeset.
Brent ispije kavu do kraja i odgega do šanka.
Heather nastavi s pričom. “Saskia je bila u gondoli ispred nas, a onda smo se
na vrhu posvađale.”
“zbog..:?”
“Zbog tučnjave u Glow Baru. I samo je odjurila. Onda se pojavio Curtis, rekao
da je traži i žalio se da je sredio rame zbog nje.” Pogled joj pobjegne prema
vratima kao da se boji da će je Curtis uhvatiti kako govori o njemu. “Ozbiljno ti
kažem, bio je jezivo ljut. Nikad ga nisam vidjela tako ljutoga.”
“Okej.” Njezina je verzija događaja posve drukčija od onoga što mi je prije
deset godina rekao Curtis. I ne ide mu baš u prilog.

121
 Knjige.Club Books

“Znaš što je rekao?” Heather opet pogleda prema vratima i stiša glas do
šapata. “Jebeno ću je ubiti kad je nađem.”

122
 Knjige.Club Books

26

Prije deset godina

Teretana miriše na znoj i deodorans. Večeras je gužva. Ugledam curu iz Australije

s kojom je Curtis razgovarao na pipeu i krenem prema slobodnoj spravi za potisak
nogama kraj nje.
Sigurno je sponzorira Roxy jer joj je na svakom komadu odjeće njihov logotip
u obliku srca. Bacim oko na težinu koju potiskuje - 100 kilograma - i sebi stavim
120. Nasmiješi mi se dok se smještam na spravu do njezine.
Curtis se nasuprot nama diže na Šipku i svaki mu se put majica također
podigne otkrivajući isklesane trbušnjake. Kad završi, smjesti se na praznu spravu
kraj Australke. “Milla, jesi upoznala Jacintu?”
“Nisam. Drago mi je.”
“Razvalila si jučer na pipeu”, kaže rili ona.
“I ti također.” Neizmjerno je bolja borderica od mene. Proguglat ću je kad
idući put budem na internetu jer me zanima kako stoji u poretku.
“Super mi je tvoja kosa”, doda.
Curtis sjedi i gleda dok nas dvije radimo potiske nogama. U govoru njegova
tijela vidim da mu se sviđa. I jasno mi je zašto - blijeda je i dugih nogu, kao mlada
Nicole Kidman, i - premda mi je mrsko priznati - čini mi se da je skroz draga.
Kad doda još dvadeset kilograma, odmah skočim sa stroja i sebi dodam još
pedeset. Već znam da će me noge sutra ubijati jer potiskujem gotovo triput više
od svoje težine. Pet... šest... Curtis izvije jednu obrvu. Mislim da dobro zna što
izvodim. Sedam... osam... devet... Noge mi se tresu, ali uspijem doci do deset pa
zastanem obrisati znojno čelo.
Saskia je na drugoj strani teretane, radi čučnjeve s medicinskom loptom i
gleda nas u zrcalu. A onda vidim da u nju gleda Julien, na klupi za podizanje utega
kraj jednog od onih visokih freestyle skijaša s kojima sam ga popodne vidjela.
“Danas sam malo snimao”, kaže Curtis Jacinti kad i ona završi sa setom.
Curtis zna s vremena na vrijeme doći s kamerom na pipe pa naizmjence snimamo
jedni druge. “Večeras ćemo gledati snimak kod mene, pa slobodno navrati.
Zapravo, dođi na večeru.”

123
 Knjige.Club Books

Oči joj zaiskre. “Može, super.”

Curtis se okrene prema meni. “Dolaziš li i ti, Milla?”
Mučno mi je gledajući ga kako je gleda, ali moram razgovarati s Brentom, a
i htjela bih vidjeti što je snimio pa pristanem.
Brent pozove Curtisa da mu asistira, a kad ustane, pogled mi padne na dlakavo
blijedo bedro u kratkim sportskim hlačicama koje se na trenutak ukaže. Odmah
se bacim na još jedan set vježbi. Sad mi je žao što sam si onoliko otežala - već
znam da sutra neću moći hodati - ali Jacinta još ne odustaje, a ja ne smijem
odustati prije nje.

Svježe istuširana, rastegnem se na Brentovu krevetu. Sviđa mi se Ovaj osjećaj -

bol u mišićima opterećenim preko granice. Cijelo mi tijelo pulsira. Kao da sam iz
sebe iscijedila posljednji atom energije.
Vrata se otvore i Brent se vrati s ručnikom oko struka, lica rumena od
vježbanja u teretani. Okrenem se na leđa i uživam gledajući ga kako se briše. Sad
samo moram smisliti kako otvoriti temu naše veze.
“Kako to da Dale nije bio večeras u teretani?” pitam. “Ni jučer ga nisam
vidjela.”
“Posvađao se s Heather.”
“Zbog čega?” Stvarno sam znatiželjna.
Brent se nasmije. “Odakle bih znao?”
“Je li svjesna koliko mu trening pati zbog nje? Što ona uopće radi ovdje?
Vidjela sam je da borda možda jednom.”
“Studirala je jednu godinu u Lyonu. Pravo i francuski. Za praznike je našla
posao u Glow Baru i tamo je upoznala Dalea.”
Zaintrigirana sam što Brent sve to zna. Čini mi se da je malo slab na Heather.
“A što joj je sad sa studijem?”
“Pretpostavljam da ga je odgodila.”
“Sjebat će si budućnost, i on i ona.”
Brent slegne ramenima. “Uglavnom, danas ima slobodnu večer pa ju je izveo
na večeru. Poslije će nam se pridružiti.”
Zgrabim ukazanu priliku. “Zato sam si ja obećala da ove zime neću biti u
vezi.”
Brent me znatiželjno pogleda.
“Obećala sam si da ću se posvetiti samo bordanju. Ništa drugo nije važno.”
Brent briše kosu i pozorno me sluša.
“Je li tebi to okej?” Znam da je malo kasno za to pitanje i da sam to trebala
prije spomenuti, ali većina frajera mašta o seksu bez obveza i ne bih se trebala
osjećati krivom.

124
 Knjige.Club Books

“Kako god želiš.” Brent baci ručnik u kut, navuče bokserice i smjesti se na
krevet do mene.
Pogledam ga ne okrećući glavu. Kosa mu je vlažna nakupina tamnih šiljaka.
Stvarno mu ne smeta da nismo u vezi? Čini se da ne smeta.
Izvadi dvije tabletice iz blister pakiranja kraj kreveta - protiv bolova u
potkoljenicama - zalije ih vodom iz boce koju drži kraj njih i spusti se natrag na
krevet.
Prstima mu klizim po trbušnim mišićima. Miriše na sapun i koža mu je još
topla od vježbanja. Moja također. I na sebi nemam ništa osim ručnika.
Dodirne mi obraz. “Imaš pandine oči.”
Nasmijem se. “Znam. Izgledam smiješno.”
“Usput, Curtis mi je rekao da bih trebao paziti na Saskiju.”
“Kako to misliš?”
“Vas dvije ste sad izjednačene. I navodno te želi dokrajčiti.”
Sjetim se Curtisovih riječi na ledenjaku - da Saskia ne voli gubiti - i tijelom
mi prođe drhtaj nelagode. “Trebam li se bojati?”
“Samo ti govorim što je on meni rekao.”
Najradije bih odmahnula rukom, ali Curtis mi ne djeluje kao tip sklon
nepotrebnom zabrinjavaju. Znatiželjno pogledam Brenta i sad sam još zabrinutija.
Očito je ozbiljno shvatio Curtisovo upozorenje.
“Reci mi zašto ti nije draga.”
Brent se protrlja po čeljusti. “Znaš kakva je prema Julienu? Takva je lani bila
prema meni. Sjećaš se da sam živio s njom i Curtisom?”
“Flertovala je s tobom?”
“Točnije bi bilo reći da se poigravala sa mnom. U jednom bi trenutku bila
umilna, a u drugome bi se pretvorila u kučku. Ispočetka mi se čak sviđala.”
Barem nisam jedina koju je obmanula.
“Te je zime zakuhala gomilu sranja između Curtisa i mene”, doda Brent.
“Zašto?”
“Tko zna. Možda se pali na to. Curtis zna kakva je, ali ipak mu je sestra i
uvijek će joj čuvati leđa, bez obzira na sve. Trebalo mi je pola sezone da je
pročitam. Siroti Julien još nije shvatio. Ona iskorištava ljude.”
Posramljeno se sjetim Saskijine optužbe. Iskorištavam li ja Brenta?
“Ne možeš joj vjerovati, Milla.”
“Što mi još može učiniti?”
“Nemam pojma. Ali treniramo u opasnom okružju i zato moraš dobro paziti.”
Ali sad znam kakva je Saskia. Valjda to znači da ne može više ništa izvesti.
“Okej, kako onda da je pobijedim?”

125
 Knjige.Club Books

Brent zatrese glavom. “Baš nikad nemaš mira.”

“Ozbiljno te pitam.”
“Dobro, možeš ili skakati više ili tehnički usavršiti trikove koje već radiš. Po
mogućnosti oboje.” Izgleda zamišljeno. “Mogla bi probati Crippler. Ili ne. Možda
ipak ne.”
Crippler je preokret, toliko znam, ali već je sam naziv dovoljan da me odvrati
od ideje. “Što je to točno?”
“Nešto između salta unatrag i preokrenute petice. Pokazat ću ti sutra na pipeu.
Ali nisam baš siguran. Ako ga ne izvedeš dobro, završiš na nosu.”
“Cool, Pogledat ću na internetu. Možda ima kakav video na YouTubeu. A
kako da skačem više?”
Brent mi podigne rub ručnika i vrhom prsta počne u cik-caku lutati po mome
golom bedru. “Ovako ide tvoja linija u pipeu, je li tako? A ovo je moja.” Krene
cik-cak s mnogo širim kutovima. “Zalijećem se u zid pod kutom od oko četrdeset
pet stupnjeva, je li tako?”
“Da.” Zamijetila sam, ali nikad nisam previše razmišljala o tome.
“Imam manji broj zaleta, ali zato su veći jer idem mnogo brže od tebe.”
“Kužim.” Dakle, putanja kojom idem po pipeu košta me brzine. Sjetim se
Saskijine linije i usporedim je sa svojom. Ima li ona strmiju liniju? Baš ću je sutra
gledati da vidim.
Brentova je ruka još na mome bedru. I to mi se sviđa. Pogledi nam se
susretnu.
Prisilim se otjerati iz glave sve što ima veze sa Saskijom. “A da kreneš cik-
cak malo više?”

Gladim si raskuštranu kosu dok Brent i ja ulazimo u dnevnu sobu. Svi su već
tamo, natiskani ispred vatre. Želudac mi se stegne kad na sofi vidim Jacintu kraj
Curtisa. “Čekali smo vas”, kaže nam Curtis.
U lice mi navali krv.
Brent se nasmije. “Mills, može pivo?”
“Da, super.”
“Poslije onakve tjelovježbe?” javi se opet Curtis. “Bolje joj donesi Super
Mag.”
“Što je to?” pitam ga.
“Mješavina s magnezijem”, objasni mi Curtis. “Piće za oporavak mišića.”
Inače bih ga odbila iz načela jer mrzim da mi drugi govore što da radim, ali
čini mi se da ga i Jacinta pije, a i nakon toliko naprezanja mojim sirotim mišićima
treba sva moguća pomoć, pa nevoljko pristanem i Brent ode u kuhinju.
“I tebi bi dobro došao”, vikne Curtis za njim.

126
 Knjige.Club Books

“Da, tata”, odvrati mu Brent iz kuhinje.

Popnem se preko Juliena i smjestim se na slobodan komadić tepiha. Vatra u
kaminu ugodno pucketa i suzdržavam se da ne zijevnem. Sinoć sam satima ležala
budna, iscrpljena tijela, ali uskomešane glave od previše kofeina. Obećala sam si
da više neću piti Smash, ali popodne sam bila tako umorna da sam morala. Možda
bi mi pomogle tablete za spavanje. Danju bih zahvaljujući Smashu imala energije,
a noću bih se zahvaljujući tabletama dobro naspavala.
Brent se vrati s čašom u svakoj ruci, sjedne iza mene i povuče me sebi u krilo.
Toliko o našem neobveznom zabavljanju. Dale i Heather sjede nedaleko od nas u
istom položaju. Heather je na mobitelu i izgleda kao da se dosađuje. Zapravo mi
ju je žao. Očito je vrlo pametna ako studira pravo, a zaglavila je u prostoriji punoj
smrdljivih snowboardera.
“Spremni?” pita nas Curtis. Već je spojio laptop s televizorom pa usmjeri
daljinski i stavi ruku na naslon sofe. Ne dodirujući Jacintu. Još.
Ja pijuckam piće. Brent nešto grinta, ali zapravo uopće nije loše. Kao
bezukusna limunada.
Video počinje Brentovim nastupom, poznatim Backside Airom. Snimatelj
videa očito nije očekivao da će odletjeti tako visoko jer mu u jednom trenutku
odreže glavu. Zamijetim liniju kojom ide po ravnom dijelu pipea. Malo niže
tresne nakon okreta i svi uglas jauknu.
“Uh, to je izgledalo brutalno”, komentira Dale.
“Pretjerao sam s rotacijom.” Brent se smije, ali ranije večeras vidjela sam mu
masnicu na kuku.
Snimak se nastavi i u kadar uleti Odette, a za njom Curtis. Ja sam sljedeća i,
kao i uvijek, ubija me u pojam koliko sam kratko u zraku u usporedbi s
drugima. Obratim posebnu pozornost na svoju liniju i sad sam svjesna problema.
To mi je sutrašnji cilj.
Na vrhu pipea priprema se Saskia kad se na ekranu pojavi prst u rukavici i
zakloni pogled na nju. Prst u mojoj rukavici. Prvi put kad me snimala, Saskia mi
je učinila isto.
Saskia s kauča okrene glavu prema meni.
“Igra se nastavlja”, tiho promrmljam u bradu.
Vidim da se Curtis smrknuo pa skrijem lice iza čaše s pićem.
Prst nestane s ekrana kad se Jacinta u ružičastoj Roxy jakni sjuri niz pipe.
Mrzim to što je bolja od mene.
Curtis se nagne u stranu na sofi i šapne joj nešto u uho, a ona kimne i šapne
nešto njemu. U meni kao da se nešto bolno stisne. Daje joj savjete.
Iz načina na koji nakrivi tijelo prema njemu vidim da joj se sviđa. I kako mu
gleda u usne dok joj nešto govori. Ne mogu to gledati. A istodobno ne mogu ni
ne gledati.

127
 Knjige.Club Books

Curtis spusti ruku u krilo. Njezina je ruka samo koji centimetar dalje i on stavi
mali prst preko njezinoga. Okrenem glavu.
Na ekranu je neki skijaš početnik očito zalutao na pipe. Dale taman izvede
veliki okret, slijepo doskoči i zamalo sleti ravno na njega.
“Jebote!” zadere se Dale na ekranu i cijela prostorija prasne u smijeh.
Dragi Bože. Curtis i Jacinta se ljube. Ona se koji trenutak poslije odmakne,
tiho se nasmije, pa se vrati po još. Ne krivim je. Curtis se nasmije dok se ljube i
dodirne joj čeljust pa joj šapne nešto u uho. Ona kimne, oboje ustanu i upute se
na kat.
Vidim da Saskia bulji u njih. Čini se da nisam samo ja ljubomorna.

128
 Knjige.Club Books

27

Sadašnjost

Brent je za šankom i podiže jednu bocu za drugom, provjeravajući etikete.

Molim te, nemoj početi piti, Brent. Trebaš biti trijezan i spreman za ono što
možda slijedi. Nije još ni podne, a nas čeka dug dan.
Okrenem se prema Heather. Već mi je lagala. Laže li mi opet? Ipak, njezina
mi priča zvuči istinito. Curtis je uvijek bio emotivan kad je bila riječ o njegovoj
sestri. Ovaj sam ga vikend već nekoliko puta vidjela da gubi živce zbog stvari
povezanih sa Saskijom.
“Što se zatim dogodilo?” pitam je.
“Nismo mogli naći Saskiju, a natjecanje je trebalo svaki tren početi pa sam
ostavila Brenta i Curtisa na ledenjaku i vratila se žičarom dolje.”
Proučavam joj govor tijela, sve kako bih zaključila mogu li joj vjerovati.
Vidim da je nervozna i pogled joj leti s mene na vrata pa na Brenta i natrag, ali to
ne mora biti znak da laže. Možda se samo boji.
Boji li se Curtisa?
Ili da je čeka sudbina koja je i Saskiju zadesila.
Na drugoj strani restorana Brent si je nalio dobru dozu nečega u čašu. Ne,
Brente. Odmah je ispije i prijeđe prostoriju do prozora.
Heather prevrće žličicu u rukama. “Poslije ih više nisam vidjela. Natjecanje
je već trebalo početi pa sam se spustila do međupostaje.”
“Ne sjećam se da sam te vidjela na natjecanju”, kažem.
“Brzo sam otišla kući jer mi je bilo hladno.”
Uplašeno poskoči kad u restoran teškim koracima upadnu Curtis i Dale.
Obrazi su im rumeni, a za njima je trag snježnih otisaka stopala.
“Jeste našli išta?” pitam ih.
Dale odmahne glavom. “Gubitak vremena.”
“Nismo se zamarali kolibom vučnice”, kaže Curtis. “Kroz prozor se vidi da
radija nema pa nismo provaljivali.”
Dale mrgodno pogleda u Curtisa. “Netko ga je izvadio. Kao i dolje.”
129
 Knjige.Club Books

Vrijeme na otvorenome očito im nije popravilo raspoloženje.

Brent nasloni čelo na prozorsko staklo. “Sranje.”
Moram reći Curtisu za kreditnu karticu, ali svaki put kad je se sjetim, pred
očima mi bljesne prizor u kojem Curtis masakrira Daleovo lice i odustanem jer
nemamo taj luksuz da možemo nazvati hitnu ako se međusobno pokolju. Hodamo
po rubu provalije i jedna bi nas pogrešna riječ mogla sve prevaliti na pogrešnu
stranu..
“Znači, moram planinariti?” pita Heather uzdrhtalim glasom.
Dale šutne nogom najbliži stolac i Heather se uplašeno trzne.
“Mora postojati nešto što možemo učiniti”, kaže Dale. “Jednom sam upalio
auto žicama. Možda možemo tako upaliti ratrak.”
Curtis prezrivo otpuhne. “Samo izvoli. Čak i ako ga uspiješ pokrenuti, misliš
li ozbiljno da se možeš njime spustiti crnom stazom?”
Vidim da se Heather naježila već od pomisli na to.
“Radije bih riskirala i išla pješice”, komentira.
Brent korača amo-tamo pred prozorom poput moga mačka kad želi da ga
pustim van.
Curtis pogleda prema meni i shvatim da čeka da ostalima kažem za Saskijinu
iskaznicu za žičaru. Sranje. To će im doći kao kap koja je prelila čašu i svi će se
okrenuti protiv njega.
Prijeđem prstom po oštrim kutovima Saskijine iskaznice u džepu. Ako im
kažem, Dale će to protumačiti kao nepobitan dokaz da je Curtis ubio svoju sestru,
a Heather će odmah stati na muževu stranu. Brent se dosad trudio ostati neutralan,
ali slutim da je i on došao do ruba i ovo bi ga moglo pogurati na jednu stranu. A
ja ću zaglaviti u sredini.
Razmislim o Curtisovoj priči. Što ako mu je iskaznica doista podmetnuta kao
što mi je rekao? Namjerno, da se svi okrenemo jedni protiv drugih? Kao što je i
Ledolomac učinio.
“Gledaš u njega!” iznenada grakne Dale na ženu.
Heather se sva zapetlja. “Molim? Ne, ne gledam.”
Dale je zgrabi za nadlakticu. Ja odmah zakoračim prema njima, a i Brent krene
u istom smjeru.
Dale visoko podigne bradu. “Da se nisi usudio”, kaže Brentu.
“Nisam ni u koga gledala”, brani se Heather.
“Makni se od nje”, kažem ja Daleu. Koji posesivac. Prije nikad nije bio tako
živčan.
A nisu ni Curtis ni Brent. Prostorijom zazuji opasna energija. Kao da nas je
sve zarazila divljina terena oko nas. Naposljetku izvadim ruku iz džepa. Zasad ću
informaciju o Saskijinoj iskaznici ipak zadržati za sebe jer ne mogu riskirati novu

130
 Knjige.Club Books

tučnjavu. Moramo ostati smireni i zajedno smisliti kako ćemo se u jednom

komadu izvući odavde.
Curtis pogleda na sat. “Moramo se pokrenuti želimo li stići u podnožje do
mraka.”
“A što je s kolibom na vrhu vučnice?” pita Dale. “Možda tamo ima radio.”
“Posve sumnjam”, odgovori mu Curtis. “Ako su ih maknuli ovdje, sigurno su
i tamo.”
“Da, ali možda su ga zaboravili ili su mislili da nema potrebe. Treba nam
samo koja minuta da provjerimo.”
“Nemamo koju minutu”, prasne Curtis. “Ne znamo koliko će nam trebati da
ti spustimo ženu crnom stazom.”
Dale osine Heather bijesnim pogledom.
Ona bez riječi spusti pogled na stopala. Teško mi je reći koga se više boji,
Curtisa ili vlastita muža.
“Heather, ako će ti tako biti lakše, dat ću ti svoju dasku, a ja ću ići pješice”,
ponudim se ja.
Ne može ni zamisliti koliko je velika stvar što sam ja to ponudila. Odričem se
prve prilike da stanem na snowboard u deset godina. Ali sirotica izgleda kao da
će se svakog trena ispovraćati po čizmama.
“Hvala ti, Milla”, promrmlja Dale.
Ne radim to radi tebe, seronjo. Nego radi nje.
Ali Heather se poraženo ovije rukama. “Zaboravila sam bordati. Prošlo je
deset godina, a ni tada nisam bila baš dobra.”
Mi se ostali samo pogledamo. Nikome se ne sviđa mogući scenarij navođenja
nervoznog početnika crnom stazom posutom stijenama.
Curtis prvi uzdahne. “Tko je za penjanje do kolibe?”

Udahnem razrijeđeni hladni zrak ledenjaka. Alpe se prostiru poda mnom poput
zašiljenih bijelih zuba. Istočno: Italija. Stotinu kilometara na sjever: Mont Blanc.
Osjećam se kao da stojim na vrhu svijeta.
Bože, kako mi je nedostajalo. Briljantna bjelina. Poznata težina daske pod
miškom, kao što druge žene nose torbice.
“Nećemo dugo”, kaže Dale Heather.
Ona samo kimne i bolje namjesti šal.
Dale je planirao ostati ovdje s njom, ali vjerojatno mu je vidjela čežnju na licu
- ili se, što je vjerojatnije, razveselila što će ga se riješiti.
“Idi”, rekla mu je. “Ja ću sjediti na dnu i gledati.”
Zapanjilo me što je to predložila, ali ne žalim se jer s daskom i naočalama
Dale opet izgleda kao onaj stari - Viking Dale.

131
 Knjige.Club Books

Brent također više izgleda kao onaj stari. Trzne glavom prema napola
otopljenim rampama i nasmiješi se poznatim osmijehom s jamicama. “Mislite li
isto što i ja?”
“Definitivno”, odgovori Dale.
Nekoliko ću se minuta pretvarati da je sve kao prije i da smo svi i dalje
prijatelji.
Curtis je očito sumnjičav prema planu da Heather ostavimo samu, ali ništa ne
kaže. Pretpostavljam da mu je draže da je Dale s njim nego ovdje s Heather. Tko
zna što bi se dogodilo.
“Pazite gdje gazite”, upozori nas Curtis. “Držimo se trase žičare. Jedan iza
drugoga.”
“Može”, odvrati Dale.
Polako krenemo uz padinu. Kiosk je zatvoren, a plato s ležaljkama zatrpan
snijegom. S kabela vise mala plastična sjedala vučnice i škripe ljuljuškajući se na
povjetarcu.
“Da barem možemo pokrenuti žičaru”, komentira Dale. “Poštedjela bi nas
penjanja.”
Svježi nam je snijeg mjestimice do iznad koljena. Klipsam iza Brenta,
zadihanija nego što mi je drago priznati. Dale je malo ispred Brenta. Baci pogled
preko ramena, a ja pogledam iza sebe. Heather je i dalje tamo, sjedi na snježnom
nanosu kraj glavnog ulaza.
Ispred nas, daleko gore, strmi su planinski vrhovi. Zamalo se stresem od
pomisli na mogućnost da se sav taj snijeg sruči na nas. Svi nosimo pojaseve i
lavinske primopredajnike. Ja sam se starog primopredajnika riješila zajedno s
ostatkom opreme za snowboard, ali brat i dalje ide svake godine na bordanje pa
sam ga posudila od njega. Sad mi je drago što sam ga se sjetila ponijeti.
Povučem zatvarač na jakni, spustim pogled na plavu kutijicu pričvršćenu za
torzo i provjerim što kaže ekran. Sigurno ne želite završiti zatrpani snijegom
pitajući se jeste li uključili tu prokletu stvar.
“Gle kako dobro ova izgleda”, kaže Brent kad ugledamo najveću skakonicu.
On odmah krene prema njoj.
“NE!” zaurla Curtis. “Nije sigurno. Moramo se držati trase žičare.”
Brent nezadovoljno progunđa i okrene se.
“Savršena za salto unatrag”, kažem ja kad Brent dođe do mene. “Isprobat
ćemo je na povratku.” Očekujem da će se nasmijati, ali ništa od toga.
“Sigurno možeš?” pita me. “Ako nisi bordala od...”
“Ma, ne počinji.” Ovo pretjerano zaštitničko ponašanje podsjeti me zašto sam
na kraju prekinula s njim. Salila sam se za salto unatrag, ali sad ga stvarno
moram napraviti.
Dale se okrene. “Uvijek si voljela opasnost, Milla.”
132
 Knjige.Club Books

Zasmeta mi nešto u tonu njegova glasa. Zagledam mu se u zrcalne naočale,

žaleći što mu ne vidim oči. Je li to bila gesta poštovanja, možda pokušaj da
obnovimo naše prijateljstvo?
Ili prijetnja?
Kad malo razmislim, čudno mi je što je onako spremno ostavio Heather samu.
Kao da zna da joj se neće ništa dogoditi.
Jer zapravo on i Heather stoje iza svega.
Ako je tako, što namjerava s nama ostalima?

133
 Knjige.Club Books

28

Prije deset godina

Napeto gledam kako se Saskia zaliječe u pipe. “Ide li i dalje više od mene u prvom
zaletu?”
“Teško je reći”, odgovori mi Brent.
Uzdahnem. “Shvatit ću to kao da.”
Brent i ja sjedimo na dnu pipea, odmaramo se i jedemo. Sinoć je bilo vrlo
hladno j. pipe još nije omekšao. On je sredio koljeno, ja sam istegnula zapešće i
sad oboje držimo pune šake snijega na ozlijeđenim dijelovima tijela.
Čuje se jauk kad netko snažno udari o pipe. Sranje - Curtis! Otrese snijeg s
jakne i krene natrag.
“Pokušava izvesti Haakon flip”, kaže mi Brent. “Jučer ih je radio na
trampolinu.”
Jacinta ga čeka na dnu vučnice. Curtis joj podesi kopču na kacigi i Zajedno
krenu gore. Cijeli su tjedan nerazdvojni. Okrenem glavu jer ih ne mogu gledati.
Ali ako već mora biti s nekim, drago mi je da je s njom. Jacinta je prva liga cura.
Saskia ih također gleda i ne izgleda mi nimalo sretno. Kao da želi bratovu
pozornost samo za sebe.
Odette se zaleti i preokrene visoko iznad ruba pipea. McTwist - i to veliki.
Opet uzdahnem. “Kako ću parirati tome?”
“Ona ne ide na Brits, je li tako?” pita me Brent.
“Hvala Bogu.”
“Onda se ne zamaraj. Još.”
“Mogu trenirati dvanaest mjeseci u godini i opet neću tako voziti. Imam
prejak instinkt za preživljavanje.”
“Skuliraj se, Mills”. Brent mi stavi ruku oko ramena.
Odmah je odgurnem sa sebe. “Ne razumiješ jer ti uopće nemaš instinkt za
preživljavanje.”
Brent se samo nasmije i dođe mi da ga udarim šakom.

134
 Knjige.Club Books

Gledam Odette kako završava svoju vožnju. Rijetke su žene poput nje koje
mogu nadvladati strah, ali ma koliko se trudila, ja očito nisam jedna od njih. Sad
u pravim uvjetima mogu izvesti pokoji mali McTwist - ali strah je uvijek tu. Koči
me. I frustrira.
Jedina mi je utjeha što ga ni Saskia ne može nadvladati. Opet izvodi
McTwistove - moji su je pokušaji natjerali na to - ali vidim da ih se ne boji ništa
manje od mene.
Ubacim punu šaku orašastih plodova u usta. Treniram tako naporno da jedva
uspijevam nadoknaditi potrošenu energiju, pa sam počela po cijele dane jesti
oraščiće, čak i dok se penjem vučnicom. Navečer mi pomažu tablete za spavanje
i noću sam mirnija, ali onda mi ujutro treba Smash da me razbudi.
Curtis je već opet na vrhu. Nervozno ga gledam pretpostavljajući da će opet
pokušati Haakon flip. No teško mi ga je gledati, a očito i Brentu. Nekad ostavlja
bez daha kako im se tijela okreću na pipeu. Okrenuti naopačke, s glavama opasno
blizu leda; preokreti koji izgledaju kao da neće stati na vrijeme da uspješno
doskoče.
Brent Često pada jer uvijek ide do krajnje granice. Curtis rijetko padne, a kad
se to ipak dogodi, opet se odvuče gore, poput Terminatora, i pokušava sve dok ne
uspije.
Sad se zaleti, bočno se okrene u zraku i opet padne.
Brent zagunđa. “To je sigurno boljelo.”
Curtis leži na pipeu i drži se za rame.
“Da provjerimo je li dobro?”
Brent odgrize komad žitne pločice. “Čekaj malo.”
I baš kako je Brent pretpostavio, Curtis se polako uspravi i otkliže niz pipe
provjeravajući može li okrenuti rame. Ne skidajući ruku s njega, uputi se ravno
prema vučnici.
“Sad gledaj”, kaže mi Brent. “Pokušat će opet.”
“A da ga zaustavimo? Prije nego što nešto slomi.”
Brent se nasmije. “Dat ću ti savjet. Kad padne, ne približavaj mu se. Ni ne
gledaj u njegovu smjeru jer bi ti mogao odgristi glavu.”
Točno takav je i moj brat kad izgubi utakmicu.
Sljedeći u akciju krene Julien. Dva preokreta zaredom u prva dva zaleta.
“Danas sam mislio da će Dale nokautirati Juliena”, kaže mi Brent.
“Ma da?” iznenadim se. “Zašto?”
“Jer je komentirao kako Dale hvata nos daske. I njegovu jaknu. U istoj
rečenici. Taj tip stvarno ne zna držati jezik za zubima.”

135
 Knjige.Club Books

Smijeh mi zamre kad se Curtis opet pojavi na vrhu pipea. Doslovce ga ne

mogu gledati. Bočno se preokrene iznad leda, pri slijetanju zapne prednjim rubom
daske i samo otkliže po pipeu.
Kad nam postane jasno da neće ustati, Brent i ja pohitamo prema njemu. Drži
se za rame, lica iskrivljena od bola.
Brent mu otkopča dasku, provuče mu ruku oko struka i uspravi ga na noge.
“Diž’ se, buraz. Odvest ćemo te do žičare.”
Ja ne pođem s njima jer imam osjećaj da Curtis ne želi da ga gledam takvoga.
A i čini mi se da se Brent dobro snalazi.
Jacinta dojuri do nas. “Kvragu, opet si pao?”
“Dobro sam”, protisne Curtis kroz zube. “Vidimo se nakon treninga.”
Saskia nas gleda s vrha pipea, ravnodušna i nezabrinuta.
“Brzo se vraćam”, dobaci Brent i ode s Curtisom.
Deset minuta poslije vrati se sam.
“Je li dobro?” pitam ga.
“Prošlu si je zimu dvaput iščašio rame”, objasni mi Brent. “Sad mu se čini da
je opet izletjelo i vratilo se na mjesto.”
Jadni Curtis. Baš me zanima koliko će morati pauzirati.
Saskia prođe kraj nas na putu prema vučnici. Pogledam u nju jer očekujem da
će nas pitati što joj je s bratom, ali samo produži i ne pogledavši nas. Vidjela je to
milijun puta pa je možda više ne dira.
Brent i ja također krenemo prema vučnici. Naočale su mi se zamaglile i
spužva je mokra nakon toliko padova. Kopam po džepu. Kvragu. “Imaš li možda
maramicu za naočale?”
“Naravno.” Brent mi doda jednu s Oakleyjevim logotipom.
Opet vozi s bejzbolskom kapom okrenutom naopako. Na vrhu vučnice spusti
naočale s nje i kaže mi: “Pokazat ću ti Crippler.”
“Ne moraš.”
Zagleda se u halfpipe.
“Ozbiljno ti kažem”, dodam. “Potražit ću na YouTubeu.” Ne bih podnijela da
sad i on padne.
“Samo se pokušavam sjetiti kako se radi. Nisam odavno.”
Trenutak poslije pojuri jednim zidom pipea i zaroni prema dnu. Zastane mi
dah kad se u drugom zaletu preokrene visoko u zraku. Nekoliko sati prije toga bio
je u meni, zagledan u moje lice s više nježnosti nego što sam htjela vidjeti, a sad
je okrenut naopačke visoko iznad leda i izvija si tijelo u suludoj dijagonali.
Preplavi me bujica emocija. Ponos. Zavist. Krivnja - radi sve to samo za moju
korist. I strah.

136
 Knjige.Club Books

Uglavnom strah. Ako ne okrene dasku na vrijeme... Okrene dasku - u zadnji

čas - i opet prodišem.
Odette je nedaleko od mene, kopča si vezove i tiho se nasmije. “Crippler je
stvarno strašan.”
Nisam ni zamijetila da me gleda. “Hej, Odette.” Luđački se zarumenim.
“Znači, ti i Brent, ha?”
Oklijevam s odgovorom. “Ništa ozbiljno.”
“Odlično vozi. A može li te pobijediti u obaranju ruke?”
Uspijem se nasmijati. “Nismo još pokušali. Ali pretpostavljam da bi me
pobijedio.” Pokušam se pribrati. “Usput, vidjela sam kako si izvela McTwist.
Svaka čast.”
“Hvala.”
Trebala bih je pitati je li ona ikad pokušala Cripplera, ali još jedva dišem.
Nisam se htjela ovako osjećati zbog nikoga ovdje. Prijatelji s povlasticama, to je
to. Brent i ja nismo trebali biti ništa više od toga.
Nekoliko vožnji poslije hodam po bočnoj strani pipea iza Saskije kad se
Jacinta zaleti i izvede jednu od onih golemih 720-ica. Sva sreća da se ove zime
neću natjecati protiv nje. Zato Saskia hoće, na FIS-ovoj utrci Svjetskog kupa
idućeg tjedna. Mogla sam se i ja prijaviti, ali nakon sramotnog nastupa na Le
Rocher Openu odlučila sam zaobići sva međunarodna natjecanja do iduće godine
i posvetiti se samo Britanskom prvenstvu.
Jacinta ide cik-cak naprijed-natrag pa ubrza po zidu pipea prema nama. Iz
položaja gornjeg dijela njezina tijela vidim da se priprema za još jedan veliki
okret. Iznenada u pipe doleti mali crni predmet. Jacinta zaokrene da ga izbjegne,
ali sekundu poslije završi u zraku. Okret joj promaši rotacijsku os i tresne natrag
na tlo tako da su joj daska i noge još iznad ravnog vrha pipea. Bedrom udari o rub
zida i pipeom odjekne stravičan zvuk pucanja.
Vrisne i otkliže na dno pipea. Sranje! Na stražnjici se spustim niza zid do nje
da vidim je li dobro. Saskia mi se pridruži i zajedno se nadvijemo nad Jacintu koja
je u takvim bolovima da ne može ni zucnuti. Luđački mašem ljudima na dnu pipea
da nam dođu pomoći.
Jednim dijelom mozga pokušavam shvatiti što sam vidjela. Ona crna stvar.
Što je to bilo? Pogledam oko sebe, ali nigdje je ne vidim. Ali što god to bilo, znam
da je došlo iz Saskijine ruke.

137
 Knjige.Club Books

29

Sadašnjost

Vučem se padinom prema kolibi na vrhu vučnice ne odvajajući pogled od stražnje

strane Daleove jakne. Nadam se da sam se prevarila u vezi s njim. Uostalom, nas
je troje protiv njega samoga. Što nam može?
Uspon traje duže nego što sam očekivala. Zaboravila sam koliko je teško
hodati kroz dubok, svjež snijeg. Curtis gazi daleko naprijed i već je blizu kolibe.
Pogledam dolje na Panoramu. Heather i dalje sjedi pred zgradom.
“Gdje si vozio prošlu zimu?” pita Brent Dalea.
“Nisam vozio”, odgovori mu Dale. “Heather i ja smo imali previše posla s
pokretanjem firme.”
“Kako vam ide?”
Kratko oklijeva. “Iskreno, nije lako. Jedva pokrivamo troškove.”
Okej, znači Daleu fali love. Curtis je spomenuo mogućnost ucjene. Je li to cilj
ovog vikenda? Je li naše ponovno okupljanje očajnički plan koji je Dale skovao
da bi od nekog izvukao lovu? Što ako taj netko ne može ili ne želi platiti? Što bi
Dale onda učinio?
Curtis dođe do kolibe i nestane unutra. Ako ništa drugo, vrata su barem
otvorena. Trznem se kad shvatim da je dolazak ovamo bila Daleova ideja.
Nervozno ga pogledavam nadajući se da neće nešto pokušati.
Curtis baš iziđe iz kolibe kad mi ostali dođemo do nje. Izgleda kao da će ubiti
nekoga. Nešto mu je u ruci - list papira.
Na sredini lista tri su riječi. Napisane urednim tiskanim slovima, kao i tajne u
Ledolomcu.
IGRA SE NASTAVLJA.
Tijelom mi prođe drhtaj. “To smo...”
“Znam”, prekine me Curtis.
“Što?” pita Brent.
“To smo Saskia i ja jedna drugoj govorile”, kažem.
“Ma daj, molim te”, javi se Dale. “Ti to ozbiljno? Ne radi ovo ona.”

138
 Knjige.Club Books

Curtis zakorači prema njemu. “A kako ti znaš?”

Dale podigne ruke kao da se brani. “Jednostavno nema smisla. Znam da ti je
sestra, stari, ali razmisli malo. Gdje se skrivala sve te godine?” Pogleda u Brenta
kao da traži pomoć. “I zašto bi to radila?”
Proguravši se kraj nas, Curtis podigne naočale na čelo i pogledom pregledava
padine kao da je traži.
“Pretpostavljam da unutra nema radija?” vikne Dale za njim.
Curtis mu ne odgovori. Škiljeći u daljinu, krene uzbrdo odakle će bolje vidjeti.
Dale razdraženo sikne i krene prema kolibi.
Ja se okrenem Brentu. “Što ti misliš? Postoji li šansa...”
“Ne. Nije ona.” Brent odgovori bez razmišljanja, kao i prošli put kad sam
spomenula tu mogućnost. I to me izjeda, ta brzina i uvjerenje. Zašto je tako
siguran? Ne može znati. Osim ako...
“Pa tko je onda?” Promatram mu lice, odnosno ono što mogu vidjeti od
naočala.
“Rekao sam ti već. Julien.”
“Stvarno to misliš?”
“A tko drugi? Nije se odvajao od nje te zime. Vjerojatno je uvjeren da ju je
netko od nas ubio i sad nas želi kazniti.”
“Ali zašto bi čekao deset godina?”
Brent nema odgovor na to.
Pozornost mi privuče neka kretnja niz padinu. Što je...? Rukom zaklonim oči
od sunca. Panorama izgleda mirno i tiho. Jedna rampa, najveća, zaklanja nam
pogled na glavni ulaz u zgradu, pa odavde ne vidimo mjesto gdje Heather sjedi.
Učinilo mi se da vidim figuru u pokretu, ali sad nema ničega. Sigurno je Heather.
Pogledam u nebo. Ili sjena onog oblaka.
Dale se praznih ruku pojavi iz kolibe. “Bolje da se vratimo dolje.”
Gleda niz obronak prema Panorami. Možda je napokon shvatio da je bilo
opasno ostaviti Heather samu.
Brent za to vrijeme gleda rampu i možda već planira liniju.
Curtis se vrati. Još jednom pogleda onaj papir pa ga gurne u džep. “Pripremite
se.”
Mirnim zrakom počne odjekivati škljocanje vezova. Zvuk mi vrati milijun
uspomena i doslovce se naježim od uzbuđenja. Zakvačim si vezove i osjećam se
živo - prvi put u deset godina. Odlučim makar na koju minutu izbaciti sva sranja
iz glave.
Curtis se smjesti na najvišu rampu, zaleti se i poleti.
Brent uzbuđeno vrisne. “To!”

139
 Knjige.Club Books

Treperim od straha - one dobre vrste straha. Neki se drogiraju da ga osjete i

moglo bi se reci da je to sigurnija metoda, ali meni je uvijek bilo draže tražiti ga u
sportu. Krećem. Daska mi škripi po ledu, polako ubrzavajući. Vjetar mi šiba lice
i klepeće nogavicama hlača. Uzbuđenje koje osjetim mrcvareći se u teretani ne
može se mjeriti s ovime.
Dođem do kraja rampe i poletim. Slijedi onaj poznati, neopisivo ugodan
osjećaj propadanja želuca dok jedrim kroz zrak.. Uhvatim stražnji rub daske i
ispružim prednje stopalo. Indy. Na kraju pustim dasku i glatko se prizemljim.
“Samo polako, Milla”, upozori me Curtis kad se zaustavim kraj njega.
“Bila sam sretna, makar na trenutak. Zašto si to morao pokvariti?”
“Jer smo ovdje prepušteni sami sebi. Ako se nešto dogodi, nadrapala si.”
Adrenalin mi juri venama. “Nisam vidjela da si ti išao polako.”
“I nisam, ali ja i dalje redovito bordam. Ti si rekla da si prestala.”
“To je kao vožnja bicikla.”
“Isuse Bože, ista si moja sestra... Samo na trenutke.” Vjerojatno mi je vidio
izraz lica. “Uglavnom, nemoj misliti da će helikopter doći po tebe ako nešto
slomiš, ništa drugo.”
“Svjesna sam toga.”
Curtis pogleda u Dalea i Brenta koji nagnuti iznad Daleove daske prtljaju oko
vezova pa mi tišim glasom kaže: “Zašto im nisi rekla za iskaznicu za žičaru?”
“Ne znam.”
Curtis me zamišljeno promatra. “Misliš li...” Odjednom mu se čeljust objesi.
Okrenem se i ugledam Brenta kako se okreće kroz zrak, hvatajući dasku
naopačke. Briljantno sleti i snažno zakoči, zatrpavši nas snijegom. Na licu mu je
osmijeh od uha do uha. Dam mu “pet”. E, to je napokon Brerit kojega poznajem.
“Čuvaj se”, vikne mu Curtis.
“Sad ćeš mi popovati i kako da vozim, buraz?”
“Zar sam samo ja svjestan što se događa?” poviče Curtis, očito potrošivši
posljednju trunku strpljenja. “Ako se nekome nešto dogodi, to utječe na sve
nas.” Točno u tom trenutku Dale poleti kroz zrak u nekom ludom okretu tipa
vadičep.
Curtis bespomoćno mahne rukama. “Jebeš mi sve!” Jasno mi je što želi reći,
i sama znam koliko je ovdje opasno, ali bilo je jednako opasno i u Panorami kad
im je malo nedostajalo da se pokolju. Bolje da se nekoliko minuta ispušemo
skačući prije nego što se pripremimo za dugo spuštanje u dolinu.
Mumljajući si i dalje u bradu, Curtis se odveze niže do iduće rampe. I kao od
šale izvede salto unatrag.
Okej. Sad mi je prilika da opet budem ono neustrašivo, divlje dijete kao
nekad. I možda posljednja prilika u životu da izvedem salto unatrag jer tko zna

140
 Knjige.Club Books

hoću li se više ikad vratiti na snijeg. Brent kraj mene namješta naočale. Ne kažem
mu što namjeravam jer znam da mu se ne bi svidjelo.
Dale odjednom zaurla. “Gdje je Heather?”
Zaklonim oči od sunca i pokušavam vidjeti. Nema je gdje bi trebala biti.
“Možda joj je bilo hladno pa je otišla unutra.”
“HEATHER!” Daleov urlik odjekne dolinom pa pojuri dolje, zaobilazeći sve
ostale rampe.
Brent uzdahne. “Bolje da se i mi spustimo.”
On i Curtis krenu za Daleom.
Ja pogledam rampu pred sobom. Dale je već u zgradi i već skida snowboard.
Znam da bih trebala zaboraviti na glupi salto, ali neće mi oduzeti više od koje
sekunde. Za koji dan bit ću opet kod kuće, u staroj, dosadnoj rutini. Imam samo
ovu jednu jedinu priliku.
Pojurim dolje oslanjajući se na mišićnu memoriju da mi usmjerava tijelo. Kad
dođem do kraja rampe, nagnem se malo unatrag i stisnem da budem sigurna da ću
moći okrenuti tijelo. Blizu tla shvatim da sam se previše preokrenula i da ću
sletjeti na rep daske. Očajnički pokušam ispraviti smjer pa se nagnem naprijed.
Nos daske ukopa se u snijeg i naglo se zaustavi. I premda mi se noge ne miču jer
su ukopane na mjestu, gornji dio tijela nastavi se okretati.
Stražnje mi koljeno probode stravičan bol. Toliko snažan da sam na trenutak
samo njega svjesna. Uhvatim se za koljeno. Kad mi se pogled razbistri i opet
vidim oko sebe, ugledam Brenta i Curtisa. Obojica zadihano zure u mene.
“Kakva je šteta?” pita me Curtis.
Jedva uspijem protisnuti riječi. “Mislim da je bočni kolateralni.” Posljednji
put kad sam zaradila tu ozljedu pala sam na isti način.
Curtis pogleda prema zgradi. Dale nije tamo. Vjerojatno je već ušao.
“Idite vi. Doći ću za vama”, kažem im.
“Hoćeš ruku?”
Odmahnem glavom i nekako se uspravim pa oprezno prebacim težinu na
ozlijeđenu nogu. Valovi bola. Ugrizem se za usnu da ne jauknem. Obojica pođe
prema meni.
“Snaći ću se”, kažem im. “Samo vi idite.”
Curtis eksplodira. “Zašto nikad ne puštaš da ti se pomogne?”
I ne čekajući odgovor, on i Brent sjure se prema zgradi.
Baš mi to sad treba, njegovi napadi. “A ti dopuštaš?” poviknem za njim.
Oslanjajući se na snowboard kao na štaku, šepajući krenem za njima. Svakim
prebacivanjem težine na tu nogu vruć bol u koljenu preobrazi se u divljačko
probadanje. Izbaci ga iz glave. Već si to radila.

141
 Knjige.Club Books

Kad dođem do njih, Brent i Curtis već su skinuli većinu opreme i snijegom
prekrivene čizme zamijenili skejterskim tenisicama. Naslonim dasku na zid kraj
ostalih.
Iznenada iz zgrade istrči Dale. “Ne mogu je pronaći.”
“Gledao si u sobi?” pita ga Curtis.
“Nije tamo.” Dale izgleda pomahnitalo. “Je li je itko vidio da ulazi? Možda
je upala u pukotinu.”
Zbunjeno se pogledamo. Na ledenjaku je zlatno pravilo nikad ne skidati
dasku. S daskom pod nogama težina ti je raspoređena po većoj površini. A bez
daske, rizik od pada u pukotinu dramatično se povećavaa. Penjući se prema kolibi
držali smo se trase vučnice jer smo znali da se barem prije nekoliko mjeseci
osoblje zimovališta pobrinulo da ondje nema pukotina. Ali Heather nema pojma
za to i, za razliku od nas, ne nosi pojas ni primopredajnik.
“Idem tamo”, kaže Dale i uputi se prema garažama.
“Mi ćemo pogledati unutra”, vikne Curtis za njim.
“Snalaziš se, Mills?” pita me Brent.
“Aha.”
Curtis me gleda kako na jedvite jade skidam čizme i ne kaže ni riječ. Vidim
da ga to ubija.
“Ne morate me čekati”, kažem mu.
“Dobro. Brente, ti pogledaj kat, a ja ću prizemlje. Sigurno je tu negdje.”
“Ja ću biti u svojoj sobi”, viknem im kad odu svatko na svoju stranu.
Skupim punu šaku snijega i stavim ga na koljeno. Kraj vrata je gomila opreme
pa u hrpi pojaseva, rukavica i naočala potražim svoje cipele. Napokon ih nađem.
Čarape su mi već posve mokre, ali stisnem zube i odšepam unutra. Moram čim
prije podignuti nogu na nešto.
Pođem hodnikom prema spavaonicama. Zaključim da je Curtis maloprije bio
ovdje jer su svjetla upaljena. Ponjušim zrak i želudac mi se uskomeša. Mislim da
opet osjećam Saskijin parfem.
Sva mi se osjetila nakostriješe. Netko je iza mene.
Okrenem se brzo koliko mi koljeno dopušta, ali nema nikoga. Prestravljeno
nastavim prema svojoj sobi. Nije daleko. Jedva čekam dokopati se vrata koja
mogu zaključati. Iza mene nešto zašuška i opet se okrenem. Sranje to boli.
Uhvatim se za koljeno. Ali hodnik je opet prazan.
“Hej?” viknem.
Tutnjava koraka na prvom katu. Možda sam to čula. Brent je gore. Ova se
zgrada očito igra sa mnom. Prođem ispred Brentovih vrata i ostave za rublje.
Svjetla se iznenada ugase. Oko mene je mrkli mrak. Mrzim taj glupi tajmer.
Gdje je prokleti prekidač? Jednom rukom i dalje držim snijeg na koljenu, a

142
 Knjige.Club Books

drugom pipam zid. Snijeg se počinje topiti i kapati pa su podne daske začas mokre
i skliske, a posljednje što mi sad treba je da opet padnem. I dalje pipajući zid,
polako gmižem niz hodnik. Negdje mora biti prekidač.
Pokraj mene prohuji nalet propuha. Možda su se neka vrata otvorila?
Okrenem se i zagledam u mrak. “Hej?”
Je li netko u hodniku sa mnom? Prstima uporno tražim prekidač. Napokon -
evo ga!
Kad se svjetlo upali, nešto nestane iza ugla, a ja prigušim krik.
Nisam to vidjela. Nemoguće da sam to vidjela.
Izgledalo je kao bljesak platinaste kose.

143
 Knjige.Club Books

30

Prije deset godina

Pošaljem poruku Curtisu. Kako je Jacinta?

Ima slomljenu bedrenu kost. Prebacili su je u Grenoble.
Užasno mi je žao.
Jadna Jacinta. Za nju je sezona završila.
Pola noći ležim budna razmišljajući trebam li reći Curtisu za ulogu njegove
sestre u Jacintinoj nesreći. Gotovo sam sigurna da je crni predmet, što god da je
to bilo, došao iz Saskijine ruke. Ipak, ne mogu reći da je sto posto tako jer se sve
odigralo prebrzo. Možda je samo proletio kraj nje nošen vjetrom. A ako je doista
bio kod nje, možda joj je slučajno ispao. Instinkt mi govori da ga je namjerno
bacila, vjerojatno da omete Jacintu, da odustane od okreta.
Kako bilo, ne bih ništa postigla da kažem Curtisu što sam vidjela. Saskia bi
rekla da je bio nesretan slučaj, a šteta je već počinjena. Nadam se da je naučila
lekciju.
Idućeg dana na pipeu ne mogu prestati misliti na nesreću. Svaki put kad se
spremam skočiti shvatim da zvjeram naokolo provjeravajući gdje je Saskia, da ne
bi nešto bacila meni.
Penje se vučnicom, što znači da sam sigurna. Dubok udah. Hajde, usredotoči
se!
Do Britsa je samo još deset tjedana i zasad sam odustala od ideje iskušavanja
Cripplera. Bilo mi je dovoljno strašno gledati jučer Brenta kako ga radi. Zato sad
pokušavam skakati više pa se zalijećem sa sve veće visine pipea. Naravno, Saskia
je odmah počela raditi isto.
Ovaj se put zaletim s visine od dvadeset metara i zamalo padnem spuštajući
se po zidu. U prvom zaletu odem više nego što sam očekivala, mašem rukama kao
luđakinja da se stabiliziram i nekako uspijem doskočiti. Još nekoliko trzaja na
velikoj brzini i upitan okret u posljednjem zaletu. Na kraju vožnje ne mogu
vjerovati da sam i dalje na nogama.

144
 Knjige.Club Books

Sljedeći se baci Brent, nevjerojatno agresivnom linijom pa nije ni čudo da

skače tako visoko. Brojim mu rotacije u posljednjem zaletu. Jedna, dvije, tri.
Barem mislim. Vrti se tako brzo da je teško reći.
“Je li to bio 1080?” pitam ga kad se zaustavi kraj mene.
Nasmije se. “Aha. Htio sam izvesti 1260, ali što je, tu je.”
“Letiš kao lud. Zar se ne bojiš?”
“Samo kad tebe gledam.”
“Ma daj.”
“Ozbiljno ti kažem, Mills. U posljednjoj si vožnji bila na rubu. Možda da se
malo ohladiš?”
“Molim? Ti si posljednji od kojeg bih to očekivala čuti.”
“Oprosti. Hm, idem nešto prezalogajiti, a ako i ti želiš...”
“Ne.”
Čim Brent ode do svog ruksaka kraj mene se zaustavi Odette. “Dobro si?”
Frustrirano otpuhnem. “Brent mi je upravo rekao da se malo ohladim. Koji
jebeni licemjer.”
“Teško je voziti s nekime do koga ti je stalo. Ali moraš to odvojiti. Inače...
nije dobro. Povlačit će te kao sidro.”
Živa istina. A kako izvoditi big airove ako si vezan za sidro?
“Idemo opet gore?” predloži Odette.
“Ja neću. Moram se malo skulirati. Ti hajde.” Želim gledati Saskiju i vidjeti
odakle će se zaletjeti.
“Okej”, kaže Odette. “Drži mi fige. Probat ću svoj naopaki preokret.”
Odette i ja jučer smo jedna drugoj asistirale na trampolinu.
“Sretno”, viknem za njom.
Dale sjedi na snježnom nasipu i pije Smash. Sad mi je žao što sam ikad
probala to smeće. Uspjela sam ga skresati na jednu limenku na dan i cilj mi je
posve prestati. Kad upadneš u naviku nespavanja, teško se izvući. Možda mi
trebaju jače tablete za spavanje.
Saskia se napokon pojavi, ali jedva je vidim. Kvragu - otišla je još više.
Pogledam u drugu stranu kad prođe kraj mene prema vučnici. Curtis je tik iza nje.
Ne znam što mu je s ramenom, ali očito ne dopušta da ga omete.
“Trebao bi u posljednjem preokretu pokušati Tail Grab”, vikne Brentu
prolazeći blizu njega. “Moći ćeš ga duže držati.”
Curtis je lani bio britanski broj 1, a Brent broj 2, ali Brent ove zime vozi tako
luđački dobro da bi mogli zamijeniti mjesta. Zašto mu onda Curtis pomaže?
Ako Brent misli da je to čudno, ničime to ne pokaže. Samo mu zamišljeno kimne,
kao da već vrti scenarij u glavi, i zagrize u jabuku.

145
 Knjige.Club Books

Požurim za Curtisom i smjestim se na T-šipku kraj njega. Zanima me zašto to

radi.
“Mislila sam da ćeš biti u bolnici”, kažem.
“Jacinta nije htjela da propustim trening.”
“Kako je ona?”
“Ne baš dobro. Ide kući čim bude mogla letjeti. Gadno se polomila.”
“Strašno. A tvoje rame?”
“Tražio sam da mi ga pregledaju kad sam već bio u bolnici.” Lukavo se
nasmiješi. “Usput.”
“I, kako je?”
“Nije preloše.”
U prijevodu, boli kao sam vrag, ali ne dovoljno da bi prestao voziti.
Kimnem prema Brentu. “Mogu li te nešto pitati? Zašto si to učinio?”
“Što to?”
“Zašto si pomogao Brentu?”
Muk.
“Momak ima muda”, napokon odgovori.
“Da, ali natječeš se protiv njega.”
Samo slegne ramenima. “Tako ja igram ovu igru.”
“Pomaže li Brent tebi?”
“Razgovaramo o trikovima, da.”
“Igraš ovu igru posve drukčije od svoje sestre.” I od mene, pomislim, ali ne
kažem.
Čeljust mu se stegne. “Volim to misliti.”
Naočale mi se opet zamagle. Jednom se rukom držim za T-šipku između
bedara, drugom skinem rukavicu i gurnem ruku u džep tražeći maramicu za
naočale. “Imaš li maramicu za naočale?”
“Evo.”
Nekome su ispale naočale na sredini trase vučnice. Na jednoj nozi i bez ruku,
uspijem ih zaobići kad mi daska klizne ispod stopala.
Curtis me uhvati za zapešće. “Držim te.”
Prokletstvo. Ma koliko se pretvarala da mi se više ne sviđa, nije istina. Sviđa
mi se više nego ikad. “Hvala ti.” Pogriješila sam kad sam otišla na vučnicu s
njim. Moram se usredotočiti. Još malo do vrha. Nekoliko puta duboko udahnem
tjerajući sve misli iz glave.
“Dobro si?” pita me Curtis.
Nasmiješim mu se. “Jesam. Pokušavam skočiti više od tvoje sestre.”
“Zamijetio sam.” On se ne smiješi.
146
 Knjige.Club Books

“Da pogodim. I ti ćeš mi reći da se ohladim?”

“Tko ti je to rekao?”
“Brent.”
“Neću. Samo naprijed. Ali... čuvaj leđa kad si s mojom sestrom.”
Zagledam se u njega. “Što želiš reći?”
Čvrsto stisne usne kao da mu je žao što je išta rekao. Voljela bih da mi kaže
što se događa. Sjetim se i njegovih prijašnjih upozorenja. Kako je rekao Brentu
da je drži na oku. Je li moguće da je Saskia znala raditi i nešto ozbiljnije od
podmetanja votke? Je li možda naudila nekome?
Sad mi je dosta, zaključim. Otvoreno ću je pitati. Vidim je na vrhu pipe a gdje
kopča vezove i pođem ravno prema njoj. “Možemo li razgovarati?”
Djeluje iznenađeno. “Naravno.”
Jedva smo koju riječ progovorile otkad mi je bacila dasku u pukotinu. Curtis
se također priprema kopčajući vezove i pogleda prema nama. Oko sebe tražim
mjesto gdje nas nitko neće čuti.
“Da se odvezemo zajedno do sjedežnice?” predloži.
“Može, super.”
“Kamo ćete?” povikne Curtis za nama kad krenemo u suprotnom smjeru.
“Do sjedežnice!” viknem mu.
Saskia i ja pojurimo crvenom stazom na kojoj nema nikoga. Išle smo ovuda
zajedno prije mjesec dana, davno, kad sam još mislila da smo prijateljice. Mrsko
mi je to priznati kad se sjetim svega što je učinila, ali nedostajala mi je vožnja s
njom.
Izvede 180 preko jednog humka, a ja iza nje uspijem skočiti 360. Vidi to i
načini 360 na kraju staze. Ja pokušam 540 i padnem. Saskia se smije. U društvu
prevladava ideja da za žene nije cool kad su kompetitivne. U društvu drugih žena,
čak i Odette, uvijek nesvjesno pokušavam sakriti natjecateljski poriv. Ali sa
Saskijom se nikad ne suzdražavam. Toliko je očito da se ne boji biti ono što jest
da se onda ni ja toga ne bojim. Ma koliko me znala naljutiti, u njezinu se društvu
osjećam kao prava, najiskrenija verzija sebe.
Da smo barem mogle biti prijateljice. Možda smo i mogle da se bavimo
timskim sportom, a ne pojedinačnim. Ili bismo se svejedno natjecale jer smo
jednostavno takve?
Zadihane napokon dođemo do dna sjedežnice. Pred žičarom nema reda pa
odmah prođemo kroz okretnu rampu. Toliko sam se dobro zabavila da to želim
ponoviti. Kvragu. A sad moram spomenuti nesreću.
Do nas se dokotrlja sjedežnica s tri sjedala. Palo je malo snijega pa crna PVC
sjedala izgledaju kao da su posuta šećerom u prahu.
“Hej!” poviče netko.

147
 Knjige.Club Books

Vidim Curtisa kako juri padinom prema nama. “Čekajte me!”

Saskia me povuče za ruku. “Dođi.”
Oklijevam, ali Saskia me jako povuče i sjedežnica nas učas digne od tla.
“Vidimo se na vrhu!” viknem Curtisu.
Saskia nije spustila sigurnosnu šipku pa pružim ruku prema njoj.
“Čekaj”, kaže mi. “Samo da skinem jaknu. Znojim se.”
Ostavim šipku podignutu i smjestim se na naslon. Dan je osobito topao. Tek
je početak veljače, ali već imam dojam proljeća. Saskia sveže jaknu oko struka i
smjesti se na sjedalu kraj mene.
Curtis sa sjedežnice iza nas zazviždi da nam privuče pozornost.
Okrenem se. “Što je?”
“Sigurnosna šipka!”
“Jel’ on to ozbiljno?” zagunđa Saskia.
Spustim šipku i čuje se škljocaj kad nam se spusti preko krila. Okrenem se
prema Saskiji. Vrijeme je. “Što si jučer bacila pred Jacintu?”
Šokira me njezin smijeh. “O tome si htjela razgovarati?”
Bez riječi je proučavam, valjda nadajući se da se smije jer je iznenađena, a ne
jer je Jacinti upropaštena sezona.
Posegne rukom u džep i izvadi crni komad tkanine. “Misliš na ovo?”
Odmah mi u oko upadne simbol u kutu tkanine - bijela munja Electric
Eyeweara. “Hej, to je moja maramica za naočale.”
“Našla sam je u pipeu gdje je nesretna Jacinta pala. Bacila si je na nju.”
“Ti si je bacila!”
Opet se nasmije. “Zašto bih ja bacila tvoju maramicu za naočale?”
Šokirano razjapim usta. Zbog onoga što je učinila Jacinta je slomila nogu, a
ja ne vidim ni trunku kajanja. Čak mi djeluje zadovoljno. “Nevjerojatna si.
Sigurno si...” Dragi Bože, ne mogu se natjerati da to izgovorim. I kako je, kvragu,
moja maramica završila kod nje?
Osvrne se preko ramena prema svome bratu na sjedežnici iza nas. “Moja riječ
protiv tvoje. A ako ti ne kažeš, neću ni ja. Što misliš, kome će vjerovati?”
I sama sam vidjela kako se zaštitnički Curtis ponaša prema sestri. Rekao mi
je da je se čuvam, ali kad bi morao odabrati stranu, ne bi me iznenadilo da joj
povjeruje. Krv je gušća od vode, kako kažu. A ovo je ipak moja maramica za
naočale. Sjetim se i poruke koju sam mu jučer poslala i koju je lako protumačiti
kao priznanje krivnje. Užasno mi je žao. Mnogo mi znači prijateljstvo s Curtisom.
Čak i kad bi Saskia rekla da sam iz zafrkancije ispustila maramicu, nisam sigurna
da bi mi ikad oprostio što mu je cura zbog mene slomila nogu.
Saskia gurne maramicu natrag u džep. “Ovo ću zadržati. Kao dokaz.”

148
 Knjige.Club Books

31

Sadašnjost

Koljeno mi pulsira. Šepam hodnikom što brže mogu. Bordanje me naučilo suočiti
se sa strahovima. Skrenem iza ugla, drhteći od onoga što bih mogla vidjeti.
Hodnik je prazan. Napokon prodišem. To je bila samo moja mašta, ništa
drugo.
Ili grižnja savjesti.
Hodnik se grana i ja skrenem lijevo. “Heather!” viknem.
“Milla?”
Heatherin glas, tako tih da ga jedva čujem.
“Gdje si?” povičem.
“Ovdje...” Slijedi niz udaraca dalje niz hodnik.
Krenem za zvukom i gurnem treća vrata. Heather odmah izjuri kroz procjep i
zatetura mi u naručje.
“Vrata...” Jedva govori koliko se trese.
“Hej”, kažem joj utješno. “Sve je u redu.”
“Nisu se dala otvoriti.”
“Sad su se bez problema otvorila. Možda su samo zaglavila.” Širom otvorim
vrata. “Vidiš?”
Prostorija iz koje je Heather izišla nekakva je garderoba za osoblje s
pretincima za cipele i odjeću, tuš-kabinom i zahodom. Ne sjećam se da sam je
prije vidjela. Možda nisam bila upalila svjetlo?
Heather se ovije rukama, i dalje drhteći. Ovaj put sam sigurna da ne glumi.
Očito premire od straha.
“Zašto si uopće ulazila tu?” pitam je.
“Morala sam na zahod.” Pogledom pretražuje hodnik. “Pa sam krenula u našu
sobu. I na povratku sam vidjela nekoga.”
“Koga?”
“Ne znam. Ali netko je bio u hodniku sa mnom.”

149
 Knjige.Club Books

“Misliš, Brent ili Curtis?”

“Ne. Nije bio netko od nas.”
Srce mi opet počinje tući. Baš sam se uvjerila da su me vlastite oči prevarile,
ali ako je i Heather vidjela... “Muško ili žensko?”
“Nisam dobro pogledala. Samo sam potrčala i sakrila se ovdje.”
Ponjušim zrak. Miris je tako neznatan da nisam sigurna da ga ne umišljam.
“Osjećaš li miris parfema?” Heather također ponjuši zrak. “Ne, zašto?”
“Curtis misli da nas je možda Saskia dovela ovamo.”
“Ne.” Heather se skljoka niza zid. “Nemoguće.”
Na trenutak problijedi i mislim da će se onesvijestiti. Uhvatim je za ruku.
“Diši duboko.”
“Ali ona je...” Teško joj je to reći. “Mrtva. Zar nije?”
“Navodno.” Više ni sama nisam sigurna.
Heather zapanjeno zanijemi. Ne mogu procijeniti plaše li je duhovi općenito
ili ideja baš ovoga konkretnog duha.
“Uglavnom, Dale je izvan sebe”, kažem joj. “Trebala bi mu otići reci da si
živa.”
Pogled joj leti na obje strane hodnika. “Ideš sa mnom?”
“Bit ćeš brža bez mene.” Ispričam joj što mi se dogodilo s koljenom. “Hajde.
Ja ću doći čim budem mogla.” Nevoljko ode od mene.
Koljeno me ubija i umirem od žeđi. Kraj sudopera vidim čašu pa odšepam do
nje, trznuvši se kad se vrata zalupe za mnom. Čaša ne izgleda baš čisto pa je
odlučim preskočiti, pustim hladnu vodu i dlanovima je prinosim usnama. Ovdje
je pritisak još slabiji nego u mojem tušu jer nema ni mlaza, samo kapanje.
Nakon dvije pune šake vode, naslonim se na zid skupljajući snagu za put do
sobe.
Taman se okrenem poći kad netko uleti kroz vrata. Tiho dahnem.
Curtis me uhvati za kukove. “Hej, ja sam.”
Ne mogu doći do daha, od šoka i od njegovih ruku na svome tijelu. “Našla
sam Heather.”
“Znam, maloprije sam je vidio.”
Nisam se odmaknula, a nije ni on. I on je još u jakni za snowboard, a čičak-
trake na ovratnicima naših jakni dovoljno su blizu da bi se mogle zakvačiti.
Osjećam miris njegove kože - znoja i kreme za sunčanje.
“Kako ti je koljeno?”
Nasmiješim se. “Bolno.”
I on se nasmiješi. “Baš si morala to učiniti, jel’ da?”
“Jesam.”

150
 Knjige.Club Books

“Je li ti žao?”
“Nije.”
Ruke mu se stegnu na mojim kukovima i nešto se u meni također stisne.
“Imam steznik za koljeno u svojoj sobi”, kaže naposljetku. “Ali nemam pojma
što ćemo jer se sad ne možeš spustiti s ledenjaka daskom. Stvarno me znaš
naljutiti, Milla.”
Ipak, ne izgleda uopće ljuto. Više ne. Vidim mu toplinu u očima kakvu nisam
vidjela otkad smo jučer došli ovamo. I nešto osim toga.
Poguram ga unatrag dok se leđima ne nasloni na pločice.
“Milla.”
Drago mi je što me i dalje drži jer sad ne bih vjerovala svojim nogama. “Što
je?”
“Što radiš?”
“A što misliš?”
Na licu mu je želja pomiješana s nemirom. Napeto proguta prije nego što
odgovori. “Nešto ti nisam rekao.”
Strepnja mi stegne želudac. Atmosfera se naglo promijeni i odmaknem se od
njega.
Pada mi na pamet samo jedno što je mogao skrivati od mene.
Zar je to doista učinio? Stvarno ju je ubio?
Nadam se da se varam, ali što bi drugo moglo biti?
Curtis je uvijek ostavljao dojam čovjeka snažnijih moralnih načela od nas
ostalih. Ako ju je doista ubio - vlastitu sestru - ima li nade za nas? Ako ne mogu
vjerovati njemu, ne mogu vjerovati nikome. Nikada.
Zakorači prema meni. “Milla, oprosti mi.”
Što će mi učiniti?
Pokušam otvoriti vrata, ali ne popuste. Gledam ga preko ramena i pokušam
opet. Sranje. Za razliku od vrata u spavaonicama, ova nemaju zasun. Očito ih je
netko zaključao ključem. “Zaključao si vrata?”
“Nisam. Milla, slušaj me.”
Ne mogu razmišljati od panike. Sigurno bih ga vidjela da je zaključao vrata.
Ne skidajući pogled s njega, počnem lupati po vratima.
“Prestani.”
Začujem Heatherin glas. “Milla? Curtise?”
“Ovdje sam!” Opet udarim po vratima.
Napokon se škripeći otvore. Heather je pred njima, zadihana i zabrinuta.
Možda ih je ona zaključala?
“Dođite brzo”, kaže. “Brent se ozlijedio.”

151
 Knjige.Club Books

32

Prije deset godina

Pozvonim na vratima Brentova stana.

Vrata mi otvori Curtis, zasukanih rukava majice s kapuljačom i cijeli
zabrašnjen. “Brent je morao u Risoul. Sutra ima snimanje za Smash. Zaboravio ti
je reći.”
“O.” Odmaknem se korak od vrata.
“Ostani”, nastavi Curtis. “Spremam pizzu.”
“Hm. Okej.” Krenem za njim u kuhinju.
Hoda nekako ukočeno, kao da se više oslanja na lijevu nogu.
“Ozlijeđen si?” pitam ga.
“Nije ništa. U ovoj se fazi sezone uvijek počnem raspadati.”
“Brent ima tablete protiv bolova. Sigurno...”
Curtis me odmah prekine. “Ne vjerujem u tablete.” Na radnoj površini je
tijesto za pizzu izrolano u uredne krugove. Mogla sam pretpostaviti da Curtis
Sparks ne sprema zamrznutu pizzu. Nos i obrazi su mu preplanuli od vožnje po
suncu, malo se oznojio od kuhanja i kosa mu je vlažna. Gledam ga kako brzim i
sigurnim potezima čisti crvenu papriku. Već znam da bi seks s njim bio posve
drukčiji od seksa s Brentom. Kakav bi bio osjećaj tih prstiju na mojoj koži?
Curtis podigne pogled i vidi da ga gledam, a meni odmah rumenilo pojuri u
lice. Poput svoje sestre, i on mi nekim čudom uvijek čita misli. Ali doista se nadam
da nije pročitao što sam sad mislila.
“Vino? Pivo?” pita me, neutralno kao i uvijek.
“Držat ću se vode.” Sama dohvatim čašu.
Curtis kimne prema gljivama. “Možeš li ih narezati?”
Potražim nož. “Danas na planini, kad si došao za mnom i Saskijom. Izgledao
si zabrinuto.”
Prebaci se na drugu nogu.
“Zašto?”

152
 Knjige.Club Books

Slegne ramenima. “Ne znam. Ali možda... Sad kad smo na pragu Britsa,
možda bi bilo bolje da ne voziš s njom. Za svaki slučaj.”
Nasmijem se. “Zašto? Što misliš da bi mogla učiniti?”
Curtis pilji u pizze ispred sebe i očito bi radije izbjegao ovaj razgovor.
A onda se sjetim nečega. “Sigurnosna šipka.”
On isti tren podigne glavu.
Jeza mi prođe tijelom. “Ne misliš valjda da bi...”
Kad na sjedežnicama provodite vremena koliko mi, katkad se jednostavno ne
sjetite spustiti sigurnosnu šipku. Nije vam to velika stvar pa se ne zamarate
time. Nikad nisam bila ni blizu tome da padnem sa sjedežnice. Čak je gotovo
nemoguće pasti s nje jer su sjedala nagnuta unatrag.
Osim ako vas netko ne gurne.
“Ne”, odgovori mi Curtis. “Naravno da ne.”
Ali očito jest mislio baš to. Ili je u najmanju ruku mislio da je moguće.
Nastavim tanko rezati gljive. “Recimo to ovako. Odsad se s tvojom sestrom
više neću voziti žičarom.”
Dalje režemo u tišini svatko svoje povrće. Ima li Curtis pravo? Podmetnula
mi je alkohol i bacila mi dasku u pukotinu u ledenjaku, a nesmotrenim je
ponašanjem skrivila i Jacintinu nesreću. No bi li doista otišla tako daleko? Pod
žičarom je bilo stijena koliko hoćeš. Da sam pala, mogla sam umrijeti.
Iznenada mu zazvoni mobitel, pogleda ekran i namršti se. “Bok. Kad? Ne, to
je točno prije Burtonova US Opena. Morat će poslati fotografa.”
I prekine vezu.
“Tvoj agent?” pitam.
“Aha.” Izgleda kao da je pod velikim stresom.
“Teško je biti slavan”, zadirkujem ga.
Zgrabi mi nož iz ruke. “Ako ćeš ih tako rezati, slobodno možemo jesti i
zamrznutu pizzu.”
Spustim pogled na izrezane gljive i nije mi jasno gdje sam pogriješila.
Curtis otvori hladnjak, izvadi još gljiva i počne ih rezati napola takvom
brzinom da doslovce lete u zrak. “Tako se to radi. Vidiš? Inače se previše
smežuraju.”
“Radije bih jela zamrzutu pizzu i preskočila ovu gnjavažu.”
“Vjeruj mi, isplatit će se. Dohvati malo bosiljka, molim te.”
Pregledavam male staklenke sa začinima na radnoj površini. Evo ga. Basilic.
“Svježega!” ogorčeno vikne.
Otrgem nekoliko listića s biljke bosiljka i nasjeckam ih. Miris se raširi
kuhinjom.

153
 Knjige.Club Books

“Stani!” opet vikne Curtis.

“Što je sad?”
“Nikad ih ne smiješ sjeckati. Sjeckanjem se uništava okus. Samo ih natrgaj.”
Tresnem nožem o stol jer mi je sad stvarno dosta. Da smo zajedno, rekla bih
ti da začepiš, gurnula te uza zid i poljubila. Ili bih preskočila zid i odmah te
odvukla stubama na kat.
Njegova je strasna energija užasno naporna u kuhinji, ali uvjerena sam da bi
u spavaćoj sobi bila prava bomba.
“Ne gledaj me tako, Milla”, kaže mi jedva čujno.
Posramljeno progutam. “Oprosti.”
Okrene mi leđa. “Mogu se kontrolirati samo do neke granice.”
Mislim da to znači da i on osjeća isto. Tijelo mi je zgrčeno od napetosti.
Nakuplja se doslovce cijelu sezonu i sad kad je do Britsa malo više od dva
mjeseca, gotovo je neizdrživa.
Curtis dugo izdahne, još okrenut leđima, i pokaže mi prema dnevnoj sobi.
“Najbolje da odeš tamo. Ja ću dovršiti pizzu.”
Stopala me sama odvedu do kauča. Ima pravo - ne smijem ga tako gledati. Ne
bih to nikad učinila Brentu ni Jacinti, a ne bi ni Curtis. Premda su glavni
suparnici, on i Brent nekako uspijevaju očuvati prijateljstvo, ali ako bi se sad
dogodilo nešto između Curtisa i mene, to bi sve ugrozilo.
Sklonim mokru odjeću s kauča i sjednem. Danas je miris vlage u stanu
prodorniji nego inače. Na radijator su naslonjena tri para buca. Sa stolića
podignem časopis White Lines s Curtisom na naslovnici. Preskače nekakvu
pukotinu bez dna. Prelistavam cijeli časopis nadajući se da ću naletjeti na intervju
s njim kad začujem Saskijin glas.
“Što je za večeru?”
Baš krasno. Samo mi je to trebalo.
“Uh, pizza”, odgovori joj Curtis.
“Mljac”, odvrati ona.
On ju je pozvao ili se upravo sama pozvala? Ne mogu procijeniti.
Trenutak poslije uđe u dnevnu sobu i lice joj se snuždi kad me ugleda, ali brzo
se pribere. “Bok.”
“Bok.” Trebala bih se potruditi malo pročavrljati s njom, reda radi, ali stalno
je zamišljam kraj sebe na sjedežnici. I kako mi stavlja desnu ruku iza leđa.
Saskia skine jaknu i baci je na kauč, za dlaku promašivši moje noge. Zatim
kacigu i rukavice. Raspusti si kosu iz repa i u valovima joj se raspe po leđima. Bi
li me doista bila gurnula sa sjedežnice?
Iznenada mi nešto sine. To što je se bojim ide Saskiji u prilog. Možda mi je
zato Curtis to rekao? Možda je samo pokušao zastrašiti sestrinu glavnu rivalku?

154
 Knjige.Club Books

Saskia izvadi pipe rukavice iz hlača, stavi ih na radijator i ode iz prostorije.

Čujem kad zatvori vrata zahoda.
Na podu blizu stolića vidim njezinu iskaznicu za žičaru. Pretpostavljam da joj
je ispala iz džepa. Ustanem s kauča. Iskaznica mi je već napola u džepu kad me
zvuk iz smjera vrata natjera da podignem pogled.
“Što to radiš?” tiho me pita Curtis.
Ne odgovorim mu.
Spusti obrve. “Nemoj.”
Kako zna što sam planirala? Zar sam stvarno tako prozirna? “Što?”
“Znaš što.”
Bijesna sam što me uhvatio na djelu. Pogledam prema zahodu da budem
sigurna da je Saskia još tamo. “Koštala me pola dana vožnje kad mi je uništila
dasku.” A da ne spominjem to što mi je ukrala maramicu za naočale kako bi
sabotirala sirotu Jacintu. “Zašto joj ne bih vratila?”
Curtis ne odgovori.
“Što si joj ti, dadilja? Bez problema će nabaviti novu iskaznicu. Dovoljno je
da pokaže osobnu u uredu za karte.”
“Znaš da će ti se osvetiti.” Iza njega se čuje zvuk povlačenja vode u zahodu.
Nekoliko krupnih koraka i Curtis je već ispred mene. “Daj mi je.”
Stavim ruku u kojoj držim iskaznicu iza leđa.
Vidim kako mu se mali mišić u sljepoočnici zateže: “Ne želim se zbog toga
posvađati s tobom, Milla.”
“Onda se ne miješaj. Ili mi pomozi da je pobijedim.”
Lice mu se zgrči. “Ne možeš to tražiti od mene. Ona mi je obitelj.”
Vrata zahoda se otvore i Saskia se nečujno vrati u prostoriju. Pogleda nas
upitno izvijenih obrva kad nas vidi zajedno. “Ovo izgleda intimno. Prekidam vas
u nečemu?”
Iza leđa ispustim njezinu iskaznicu na pod i pođem prema vratima. “Zapravo,
baš i nisam gladna.”

155
 Knjige.Club Books

33

Sadašnjost

Brent sjedi na dnu stuba koje vode u salon i trlja se po glavi.

Polako se spustim na stubu do njega. “Dobro si?”
“Bilo mi je i gore.”
Curtis stoji kraj prekidača i drži dlan ispred njega, spreman za trenutak kad se
svjetlo ugasi.
“Što se dogodilo?” pitam ga.
Brent trepne. “Nemam pojma.”
Zaudara na alkohol. “Popio si još nešto?” pitam ga.
Namršti se. “Nisam.”
Bacim pogled na Curtisa. Je li Brent pao jer je bio pijan? Vidim da se i Curtis
to pita. S druge strane, Brent je prije samo koju minutu izveo salto unatrag. Dakle,
nemoguće je da je bio baš toliko pijan.
“Našla sam ga kako sjedi tu”, kaže nam Heather.
One sam zime nekoliko puta vidjela da je Brent lupio glavom i obično bi brzo
ustao i vratio se vožnji. Ovaj put izgleda gore. Oči su mu staklaste i nefokusirane,
gleda oko sebe kao da ne zna što se događa.
“Netko te gurnuo?” pitam ga.
Brent stavi ruke na čelo. “Ne znam.”
Je li te Saskia gurnula?
Ali mogli su biti i Heather ili Dale. Čak i Curtis. Naposljetku, upravo je Curtis
poslao Brenta na kat. Mogao ga je gurnuti prije nego što je otišao po mene.
Opet pogledam u Curtisa, još potresena našim razgovorom od maloprije. I on s
nekom boli u očima pogleda u mene.
Brent se polako uspravi i zatetura ustranu.
Curtis ga hitro zgrabi. “Hej, polako, stari. Možda bi trebao opet sjesti.”
“Dobro sam”, odvrati mu Brent.
Ali očito ne može sam stajati i hvata se za ogradu da ne padne.

156
 Knjige.Club Books

Curtis je i dalje kraj njega, spreman opet ga uhvatiti ako zatreba. Pogleda na
sat i opsuje.
“Koliko je sati?” pitam ga.
“Uskoro će dva. Moramo odlučiti idemo li ili ostajemo.”
“Idemo, nadam se”, kažem ja. “Ne želim ovdje provesti još jednu noć.”
“A tvoje koljeno? Palo mi je na pamet da se Brent i ja odvezemo dolje i
kažemo im da uključe žičaru za vas. Ali sad...” Pogleda u Brenta. “Možda da
odemo Dale i ja.”
Sranje. Ne vjerujem Daleu, a vidim da i Curtis tako misli. Kad smo već kod
Dalea, gdje je on uopće? Pogledam lijevo i desno niz hodnik.
“Ne sviđa mi se ideja da vas ostavim ovdje”, kaže Curtis. “Ali što nam
preostaje?”
U ovom trenutku ne mogu reći koga se više bojim. Nikome ne vjerujem.
Heather stoji sa strane, napeta i zabrinuta. “Mislim da nismo sami ovdje.
Vidjela sam nekoga u hodniku”, kaže Curtisu. “Dok ste vi bili na ledenjaku.”
“Mislim da sam i ja vidjela nekoga. Samo na sekundu, kako skreće iza ugla.”
Vrpoljim se pokušavajući izgovoriti to naglas. “I to... Žao mi je, Curtise, ali
izgledala je kao tvoja sestra. Kunem se da sam vidjela dugu plavu kosu.” Nakon
onoga što mi je Curtis maloprije rekao, više nisam sigurna je li to bila ona ili
njezin duh. Ili samo moja prebujna mašta.
Curtis zatvori oči. “Sranje.”
“Ne znam tko je to bio, ali zaključao me u onu garderobu”, kaže Heather.
Sjetim se kako ni ja nisam mogla otvoriti ta vrata. Možda nešto nije u redu s
njima.
“Čovječe, glava mi puca”, javi se Brent.
“Koliko si točno popio?” pita ga Curtis.
“Skoro pa ništa. Nije stvar u tome. Dajte da se umijem hladnom vodom.”
Zahodi su lijevo od nas i Curtis pomogne Brentu do tamo.
Heather, pak, odluta hodnikom na drugu stranu. “Dale?” poviče. “Gdje si?
DALE!”
“Jesi li ga uopće vidjela otkad si ušla?” pitam je.
“Nisam.” Na uglu se zaustavi jer me očito ne želi izgubiti iz vida.
Curtis i Brent vrate se iz zahoda.
“Voda je zatvorena”, kaže nam Curtis.
“Molim?” Ne mogu vjerovati što čujem.
“Idemo provjeriti u kuhinji”, predloži.
Pripremim se na bolnu šetnju, ali on mi stavi ruku oko leđa i pogleda me kao
da mi poručuje da se ne usudim usprotiviti. Ipak ne izdržim da ne ustuknem.
Čudno mi je da me dodiruje.
157
 Knjige.Club Books

Iz slavine u kuhinji kapne nekoliko kapi i ubrzo presuši. Curtis zatim pokuša
s toplom vodom, ali i tu nema ni kapi.
“Vjerojatno su se cijevi zamrznule”, kažem. To bi objasnilo i bijedno curkanje
tuša u mojoj sobi.
“Što misliš, koliko je vani hladno?” pita Curtis.
“Možda minus deset?” nagađam.
Curtis kimne. “Hladno je, ali može biti i gore!”
Ima pravo. Zgrada Panorama konstruirana je da podnese iznimno niske
temperature. Jednom sam čak vozila ovdje na minus trideset. Čudno da bi se cijevi
zamrznule baš sad kad, strogo govoreći, još i nije zima.
“Netko nam je isključio vodu”, zaključim.
Igra se nastavlja.
Je li moguće da je i to Saskijino maslo? Po izrazu Curtisova lica zaključujem
da se i on to pita. Premda bi, naravno, opet mogao biti bilo tko od nas. Ili netko
šesti - možda Julien?
“Može li netko skoknuti van po malo snijega da ga otopim?” kažem ja.
“Idem ja.” Curtis odmah zgrabi posudu za kuhanje.
“Sva sreća pa imamo struju”, kaže Brent. Čini se da napokon dolazi k sebi.
Curtis stane kao ukopan. “Je li itko ponio kakvu svjetiljku?”
Svi troje odmahnemo glavama.
“Ja imam jednu malu”, kaže Curtis. “Ali ako ćemo nekoga ostaviti ovdje,
moramo nabaviti još koju. Odmah. Ili makar voštane svijeće.”
U zgradi su kilometri hodnika bez ijednog prozora. Ugrizem se za usnu
zamišljajući mrak u njima ako nestane struje.
Curtis odbaci posudu i potrči niz hodnik, a Brent za njim.
“Hej, je li ti dobro?” povičem za Brentom, ali već je nestao.
Heather stoji na vratima, zaštitnički prekriženih ruku na prsima.
“Jesi li vidjela možda kakvu svjetiljku ili svijeću?” pitam je.
“Ne znam”, odgovori mi. “Samo želim otići odavde.”
Trenutačno sam zahvalna što je ovdje sa mnom. Provjerim u kuhinjskim
ormarićima ima li gdje kakva svijeća, ali ne pronađem ništa.
Zašto je čovjek najžedniji baš onda kad nema vode? Stavim čašu ispod
slavine, ali tanak mlaz presuši prije nego što napuni čašu dopola. Odmah to
popijem. Netko prođe kraj nas - Brent.
“Hej”, povičem za njim. “Ako si od volje, daj donesi malo snijega. Već sam
očajna.”
“Može.” Dohvati posudu koju je Curtis ostavio.

158
 Knjige.Club Books

“Čekaj!” Izvadim još jednu. Snijeg je uglavnom zrak i posuda puna snijega
neće baš dati mnogo vode.
Brent uzme i nju i ode.
Zatim se pojavi Curtis, s malom ručnom svjetiljkom u jednoj i steznikom za
koljeno u drugoj ruci. “Evo, stavi ga.”
“Hvala ti.”
“Treba li ti pomoć da ga staviš?”
“Snaći ću se.” Nakon onoga što mi je prije rekao, bojim ga se pogledati u oči.
Podignem nogavicu hlača i pažljivo zamotam steznik oko koljena, preko
termalnih hlača.
“Moramo razgovarati.”
“Da”, složim se, premda nisam baš sigurna da to želim.
Curtis iz džepa izvadi blister s tabletama. “Uzmi.”
Tablete protiv bolova. Najobičnije, iz britanskog supemarketa. “Tvoje su?”
“Da.”
Diskretno provjerim je li folija netaknuta. “Mislila sam da ne vjeruješ u
tablete.”
“I ne vjerujem.”
“Okej.” To kao da na neki način definira tko je Curtis. Odnosno, tko sam ja
mislila da je Curtis. Frajer koji ponese analgetike na prijateljsko okupljanje
premda ne vjeruje u njih. Možda zato što mu je stalo do slabijih od sebe ili
jednostavno iz kompulzivne potrebe da uvijek bude spreman za sve, nisam
sigurna.
Izvadim dvije i progutam ih nasuho.
On počne otvarati kuhinjske ormariće.
“Što tražiš?”
“Svjetiljku. Svijeće. Bilo što.”
“Ja sam već pogledala.”
“Idem vidjeti u restoranu.” Pohita van iz kuhinje.
Brentu treba cijela vječnost da napuni one dvije posude. Napokon se vrati,
teško zadihan, s posudama punim snijega.
“Nije te bilo sto godina”, kažem mu.
Odloži posude na ploču za kuhanje. “Htio sam ga uzeti s dijela po kojem nitko
nije gazio.”
Uzmem punu šaku snijega pa ga stavim na koljeno i upalim ploče za kuhanje.
“Kako ti je glava?”
Protrlja se po njoj. “Malo bolno, ali izdržavam.”

159
 Knjige.Club Books

Curtis se vrati s naramkom voštanih svijeća u malim staklenim držačima i S

upaljačem koji odmah baci na radnu površinu.
“Odlično”, komentiram ja.
“Jesi našao svjetiljku?” pita Curtis Brenta.
“Nisam.”
Curtis se okrene prema Heather. “Je li Dale možda ponio svjetiljku?”
“Ne znam.” Čini se da Heather trenutačno živo ništa ne zna.
“A gdje je uopće Dale?” pitam ja.
“Je li se vratio otkad je otišao provjeriti van?” pita Curtis.
“Maloprije sam bio vani i nisam ga vidio”, kaže Brent.
“Ni ja ga nisam vidjela”, kaže Heather. Sad je već u stanju totalne panike.
Pogled joj luta na sve strane.
Curtis se okrene Brentu. “Ti provjeri njihovu sobu i ostatak zgrade, a ja idem
van. I pazi se.”
Obojica se vrate za nekoliko minuta. Dale nije u sobi.
“Vikao sam iz svega glasa, ali ne javlja se”, kaže Curtis. “Ovo je sad stvarno
smiješno. Ponestaje nam vremena.”
“Je li ponio primopredajnik?” pitam ja.
“Nije”, odgovori mi Curtis. “I to me muči. Ostavio ga je kraj vrata, zajedno s
pojasom i daskom. Najbolje da ga odemo potražiti. Milla, ti ostani ovdje.”
“Idem obuti čizme”, kaže Brent i odmah se izgubi.
Curtis. kimne prema upaljaču i svijećama. “Neka ti budu blizu za slučaj da
nestane struje”, kaže mi. Zatim pogleda u Heather, skutrenu uza zid, i povuče me
u hodnik. Kad ostanemo sami, šapne mi u uho: “Čuvaj si leđa.”
“Molim?” šokirano prošapćem.
“Heather je mala, ali sa ženama nikad ne znaš.”
Gledam ga kako odlazi niz hodnik vraćajući se mislima u dan kad su me
Heather i Saskia živu zakopale.

160
 Knjige.Club Books

34

Prije deset godina

Heather mi stavi posljednju šaku snijega na glavu. Hladnoća me stisne sa svih

strana, probijajući se kroz 3G tkaninu snowboard jakne i hlača. Trepnem u
sivkasto polusvjetlo pa nekoliko puta polako, duboko udahnem. Nadajući se da se
nikad zapravo ne nađem u ovoj situaciji.
Lavine su mi odnijele nekoliko dobrih prijatelja. Doreen Clavette, francuski
broj pet na halfpipeu, lavina je odnijela prošlog ljeta na freerideu. Nitko je nije ni
tražio jer je momak s kojim je bordala također završio zatrpan. Jesu li tako
izgledali njihovi posljednji trenuci? Koliko im je trebalo da umru? Zapravo ne, ne
želim znati.
Vršcima prstiju dodirnem led. Cure su me sigurno već počele tražiti, Saskia i
Odette s primopredajnicima namještenima na traženje, koračaju po snijegu nada
mnom i pokušavaju locirati signal primopredajnika zavezana oko mojeg vrata.
Heather me zakopala, osoba za koju je najmanja vjerojatnost da bi to ikad
stvarno učinila. Kladila bih se da joj je to što me zakopala vrhunac zime.
Nakostriješi se kad Dale i ja razgovaramo o snowboardingu. Mrzi to što se dobro
slažemo. Kako bilo, dubina snijega na ledenjaku je deset metara, pa je bilo prilično
lako.
Čekaj malo. Je li mi primopredajnik uopće podešen na “odašiljanje”? Igrala
sam se s njim prije nego što sam se popela ovamo. Kvragu. Snijeg oko mene tako
je natiskan da ne mogu otvoriti jaknu i pogledati.
Osjetim trnce panike. Želim van. Gdje su one?
Vježba traženja bila je Saskijina ideja. Zbog loše vidljivosti nismo mogli na
pipe pa smo došli na ledenjak izgraditi rampu, ali brzo nam je postalo jasno da je
nećemo moći ni vidjeti.
“Koji je smisao primopredajnika ako ih ne znamo upotrijebiti”, rekla je
Saskia. “Tko bi volio biti zakopan? Milla?”
“Ne, hvala”, rekla sam.
“Što je? Bojiš se?”

161
 Knjige.Club Books

Zadovoljna iskra u njezinu oku natjerala me da otvorim usta i, kao pravi idiot,
zagrizem mamac. “Dobro, može.”
Neustrašiva Milla opet u akciji. Zašto sam to morala učiniti?
S nelagodom se sjetim Curtisovih upozorenja. Ali pretpostavljam da joj je
nešto rekao jer me se Saskia već tjednima kloni, a i sigurno ne može ništa izvesti
pred njim i ostalima.
Počinjem se smrzavati. Ruke su mi tako hladne da ih jedva osjećam. Trebala
sam staviti rukavice.
Imam dojam da Saskiji i Odette treba cijela vječnost. Gdje su zapele? Curtis
je dalje niz padinu i mjeri im vrijeme. Naravno, morali smo čak i običnu vježbu
otkopavanja pretvoriti u natjecanje - cure protiv dečki. To je također bila Saskijina
ideja. Požurite, cure. Zašto vas već nema?
Ne čujem baš ništa. Koliko mi je zraka ostalo?
Priberi se. Poslije mene zakopat će Brenta. On sigurno neće paničariti jer se
taj čovjek ne boji ničega. Trudim se kontrolirati disanje, polako uvlačeći zrak kroz
nos. Budem li baš morala, mogu gurnuti ruku kroz snijeg i mahnuti im da me hitno
izvuku.
Svjetlo. Iz rupe iznad moje glave. Nasmijem se s olakšanjem kad me kroz
rupu pogleda Saskijino lice.
“Ovdje nema ničega”, kaže ona nekome.
I snijegom zatvori rupu.
Što izvodi? Vidjela me. Nije li me vidjela?
Sad je mračnije nego što je do maloprije bilo. Možda je natrpala još snijega
iznad mene? Želucem mi zaleprša strah. Što to radi?
“Hej!” povičem ja. Ali ne čujem ih pa pretpostavim da ni oni mene ne čuju.
Podignem ruke i gurnem ih kroz snijeg. Snijeg mi grebe jagodice i komadići
leda padnu mi na lice. Treptanjem ih otjeram iz očiju, hladna mi vlaga slijepi
trepavice, i opet udarim objema rukama, ali snijeg je prečvrsto nabijen. Umišljam
li ili sve teže dišem?
Zašto Odette ne učini nešto? U panici počnem divljački disati. Prestani. Diši
polako. Neka ti zrak potraje.
Curtis i Dale neće dopustiti da ovo potraje, zar ne? Zapravo, hoće. Njima je u
interesu da našoj grupi treba što duže, da nas poslije pobijede. Brent mi ne može
pomoći jer je otišao u kiosk po neku grickalicu. Hoće li se Heather uopće sjetiti
gdje me točno zakopala u ovoj magli? A čak i ako se sjeti, neće se baš žuriti da
me spasi. Koja glupa ideja. Uopće nije bilo potrebe da me zakopaju. Zašto nismo
jednostavno zakopali primopredajnik kao što svi rade? Upregnem svu snagu i
pokušam opet, gurajući prema gore objema rukama. Snijeg mi pada po glavi i
upadne u usta. Iskašljem ga, sad doista u panici.
I tek onda shvatim. Ovo je bio Saskijin plan.

162
 Knjige.Club Books

35

Sadašnjost

Mrtve crne oči jelena zure u restoran. Svijetlo mu je krzno neuredno, a rogovlje
obloženo prašinom. Ne mogu otresti dojam da gleda baš u mene.
Ritmično kuckanje sata na polici iznad kamina i pucketanje vatre jedini su
zvukovi u prostoriji. Trebalo mi je deset minuta da zapalim vatru jer u ovoj zgradi
nema ničega što nije vlažno.
Heather leprša naokolo kao zarobljena muha. “Gdje je on, kvragu?”
I ja sam zabrinuta. Dale nije budala, ali na ovakvom se terenu svakome može
dogoditi nesreća. Možda leži negdje ozlijeđen, zatrpan odronom ili je upao u
pukotinu.
Osim ako ovo nije neki podmukli plan koji su Heather i on smislili. U tom su
slučaju zapravo Curtis i Brent u opasnosti. Ili je Saskia vani? U tom su slučaju svi
u opasnosti.
S druge strane, prozora sivo je nebo i tamnoplavi planinski vrhovi. Svjetlo je
na izmaku. Jedno je sigurno: danas se nećemo spustiti s ledenjaka, a ja već strepim
od još jedne noći u ovoj zgradi.
I dalje drhtim, premda ne odmičem prste od vatre. Ispod Curtisova steznika
za koljeno stavila sam improvizirani paketić s ledom. Ibuprofen mi nije nimalo
ublažio bol. Alkohol bi zacijelo pomogao, ali želim biti bistre glave dok se momci
ne vrate.
“Izluđuje me taj prokleti sat”, komentira Heather.
“Mene izluđuje jelen”, kažem ja. Koliko su situacija sličnih ovoj njegove
mrtve oči vidjele? Prije nego što je podignuta Panorama, ovdje je bila obična
drvena koliba, utočište za penjače iz davnina. Koliba se vidi na nekoliko
fotografija u restoranu. Je li i ovaj jelen tada živio tu? Izgleda dovoljno staro.
Heather kopa po cjepanicama naslaganima na hrpu.
“Što radiš?” pitam je.
“Da barem nađemo mobitele, mogli bismo pozvati pomoć.”
Već smo najmanje dvaput tražili među cjepanicama, ali prešutim to.

163
 Knjige.Club Books

“Dosta!” Heather zgrabi sat i baci ga u zid gdje se razbije o drvene panele.
Komadići stakla razlete se po podu. Nisam znala da je takav živac.
Protumačim to kao priliku ponuđenu na pladnju. Kad je ovako osjetljiva, veći
su izgledi da mi kaže istinu. “Znaš da te nisam ja pozvala ovamo, je li tako?”
Heather kimne.
“Tko je onda?”
Gricka si usnu. “Ne znam.”
“Pokušavam shvatiti tko je smislio Ledolomca”, povjerim joj. “Moram znati
jeste li ti i Brent...?”
Odmah se pobuni.
“Jer ako jeste, moramo razmisliti tko još zna za to.”
Heather pogleda preko ramena u hodnik, pa opet u mene. “Da. Spavala sam s
njim. Jesi li sad sretna?”
“Dobro.” Neću je pitati je li se to dogodilo dok sam ja bila s Brentom, mada
izgaram od želje znati. Znam da mu nemam pravo ništa zamjerati. Otvoreno sam
mu rekla da ne želim biti u vezi i on je, do dandanas, najneposesivniji tip s kojim
sam ikad hodala. Mada se to što je bilo između nas ne može nazvati hodanjem.
Nasamo smo se viđali samo u krevetu i to je bilo to.
I jednom u mračnoj, vrlo zaparenoj sauni.
Ali zašto bi Heather prevarila Dalea?
Sad kad mi je priznala, brana je napokon popustila. “Mislila sam da me Dale
vara”, kaže mi. “Sa Saskijom.”
“Ozbiljno?”
“Otišla sam se naći s njim u teretani i vidjela ih kako zajedno izlaze iz
prostorije s trampolinom. A ona se onako samodopadno smješkala.”
“Čekaj malo, je li to bio dan prije Britsa? Sjećam se toga. I ja sam bila u
teretani kad ga je pitala da joj asistira.”
Dale nije bio oduševljen, ali Saskia ga je potkupila - rekla je da će mu plaćati
piće ostatak zime - i vjerojatno se smiješila jer je napokon naučila izvesti Crippler.
“Uglavnom, Dale se otišao presvući”, nastavi Heather. “A ja sam je pitala
zašto se smješka. Nije... nije mi to otvoreno rekla, ali... dala mi je do znanja da se
poseksala s njim u teretani.”
Jesu li se stvarno poseksali ili joj je Saskia lagala? Saskia je obožavala
izluđivati druge pa sam sklonija teoriji da nije spavala s njim. Ali ne želim Heather
reći zašto to mislim.
“Dale je zanijekao i naljutio se na mene kad sam ga pitala. Ali...” Heather me
gleda kao da traži da je ja uvjerim.
“Ako su stvarno spavali, ja to nisam čula.”

164
 Knjige.Club Books

Opet baci pogled preko ramena i stiša glas. “Uglavnom, tu sam večer spavala
s Brentom.”
“Okej.” Znači da me Brent nije prevario jer sam ja dan prije prekinula s njim.
“Otišla sam kod Dalea da pokušam razgovarati s njim, ali nije bio u stanu.
Našla sam samo Brenta.” Heather se jedva kontrolira i nastavi glasom napuklim
od napetosti. “Zagrlio me i sve sam mu ispričala. A. onda sam ga počela ljubiti.
Pitao me jesam li sigurna da to želim i poveo me na kat.”
Niz obraz joj klizne suza.
Dobri stari Brent. Idealno rame za plakanje i nakon toga idealna ševa iz
osvete. Osim toga, Dale se mogao svakog trena pojaviti u stanu, ali Brent je uvijek
volio rizike i znala sam da se otprije pali na nju. Ipak, moram priznati da me
iznenadio. Dale mu je bio prijatelj. Pretpostavljam da je bio uzrujan zbog našeg
prekida i Heather ga je jednostavno uhvatila u trenutku slabosti.
“Tko još zna za to?” pitam je.
“Samo Saskia. Nitko drugi.”
Stresem se na njezine riječi. Curtis misli da njegova sestra stoji iza svega, a
ovo što mi je Heather upravo ispričala savršeno se uklapa u njegovu teoriju.
“Saskia je bila na ulici kad me Brent ispratio do vrata”, objasni Heather.
“Vidjela je da me zagrlio i zbrojila dva i dva. Odmah me otvoreno pitala.”
To me nimalo ne iznenađuje. Saskia je bila dovoljno pronicljiva da shvati što
se događa.
“Negirala sam, ali valjda sam bila previše zajapurena da bi mi povjerovala.
Samo se valjala od smijeha.”
Točno je mogu zamisliti. Sirota Heather.
“Malo mi je falilo da je ne pljusnem.” Heather bijesno stisne ruku uz tijelo.
“Ne radi to, rekla sam samoj sebi. Samo otiđi. Radila sam tu večer pa sam se otišla
u stan presvući.”
“A što se dogodilo u Glow Baru?” pitam je. “Zašto ste se opet porječkale?”
Heather uzdahne. “Slučajno sam joj prolila piće, a ona je mislila da je
namjerno. Rekla je da će svima reći da sam se poševila s Brentom. A ja sam joj
na to rekla da ću svima reći da je ona prva spavala s Daleom. Postalo je
baš gadno.”
“Kužim”, polako kažem. Imam dojam da djelići slagalice napokon sjedaju na
mjesto.
Heather nastavi. “Saskia mi je odvratila da naravno da nije spavala s Daleom.
Jadni Dale, rekla je. Idem mu odmah reći za tebe i Brenta. Stalno me izazivala.”
“Zato si je udarila?”
“Aha.”
“I je li mu rekla?”

165
 Knjige.Club Books

“Nije. Barem koliko ja znam.”

“A ti mu jučer nisi rekla?”
Heather pogne glavu. “Razveo bi se od mene.”
“Stvarno? Zbog nečega od prije deset godina?”
“Ne znaš kakav je”, tiho kaže.
Ali već sam zamijetila Daleovu posesivnost. Možda Heather ima pravo. Ipak
ga ona poznaje mnogo bolje od mene. “Zna li Curtis?”
“Ne ako mu Brent nije rekao.”
Glavom mi se roje pitanja. Ima li to kakve veze sa Saskijinim nestankom?
Uvijek sam se pitala zašto su Brent i Heather bili tog dana na ledenjaku. Možda
su otišli razgovarati gdje ih nitko ne vidi? Možda se čini nepotrebnim ići tako
daleko samo da bi popričali, ali gondola je savršen izbor kad ne želiš da te itko
čuje. Osim što je Saskia... što? Prekinula ih u razgovoru? I tom informacijom
ucjenjivala Brenta da joj pomogne naučiti Crippler? Brent je dobar tip. Možda je
bio spreman propustiti zagrijavanje za Brits samo da zaštiti Heather. Ali što
se onda dogodilo? Nesretan slučaj?
Ili nešto drugo?
Kako bilo, upravo sam shvatila dvije stvari.
Heather može lagati - ne samo meni nego i vlastitome mužu.
Brent i Heather znaju držati jezik za zubima. Što još nisu nikome rekli?

166
 Knjige.Club Books

36

Prije deset godina

Zatvorena sam u hladnoj, mračnoj grobnici, i dalje pokušavajući prstima iskopati

izlaz. No led je poput granita, neprobojan. Grebem i stružem i sigurno si derem
kožu, ali prsti su mi toliko utrnuli da ništa ne osjećam. Ipak, sve što radim je
uzalud.
Dišem sve brže, a stijenke snježne grobnice zatvaraju se oko mene. Ne mogu
disati. Kopam li u pravom smjeru? Razmišljaj! Pokušavam se usredotočiti, ali
previše je mračno i više ne znam što je gore, a što lijevo i desno.
Grlom mi se penje neki gorak okus. Mislim da ću povratiti. Luđački dahćem,
ali ništa ne ulazi.
“Upomoć!” zaurlam. Bespomoćno mlataram rukama pred licem. Moram se
izvući odavde. Ne želim umrijeti ovako.
Snijeg mi upada u otvorena usta i pokušavam ga iskašljati.
Iznenada - točkica svjetla. Točkica koja se zatim proširi u rupu i u mene se
zagleda Curtisovo lice. Glasno zaurla i dva para ruku mahnito počnu kopati iznad
mene. Curtis i Dale. Trebala bih im pomoći, ali nekontrolirano se tresem i ruke
me ne slušaju.
Napokon je rupa dovoljno velika, Curtis se nagne u nju i izvuče me na
površinu. Ležim na snijegu hvatajući dah. On skine jaknu i prebaci je preko mene.
Kao mrtvački pokrov. Odgurnem je sa sebe. Ne mogu podnijeti da je išta na meni.
Samo želim disati.
Čujem Saskijin glas. “Nešto mi ne valja s primopredajnikom.”
“Nešto ne valja s tobom!” zaurla Curtis.
Čujem smirujući ton Odetteina glasa, ali ne razaberem što je rekla.
Ljudske figure idu prema meni i od mene - Saskia, Curtis, Dale. Punim si
pluća prekrasnim zrakom. Brent se sigurno još nije vratio iz kioska.
“A kako je ni ti nisi mogla naći?” kaže Curtis.
“Saskia je htjela sama tražiti”, odgovori mu Odette.

167
 Knjige.Club Books

Trebala bih ustati. Mrzim što me gledaju ovakvu - slabu i ranjivu. Ali ne mogu
se pomaknuti.
Curtis klekne kraj mene. “Želiš li vode?” pita me i pokaže mi bocu - svoju
bocu - pa mi je približi usnama. Otpijem nekoliko gutljaja i pustim glavu da opet
padne na snijeg.
Odette se nadvila nada mnom. “Milla, jesi li dobro? Saskiji je zaštekao
primopredajnik.”
Naravno da ne vjerujem u to, ali vidim da Odette vjeruje. Takva je osoba -
uvijek vjeruje u ono najbolje u ljudima.
Curtis iz džepa izvadi proteinsku pločicu i rastrga omot. “Pojedi.”
Zatresem glavom. Gadi mi se pomisao na hranu. Pahuljice mi počnu padati
na lice i imam osjećaj da će me opet zakopati. Zadrhtim i uspravim se. Zacrni mi
se pred očima, ali ukopam stopala i nekoliko puta duboko udahnem dok osjećaj
ne prođe.
Ruksak mi je na snijegu malo dalje od mene. Dohvatim ga i kažem: “Idem
dolje.”
“Čekaj...” kaže Curtis.
Ali želim što prije pobjeći s ovog ledenjaka, što dalje od Saskije i svih koji su
vidjeli što se dogodilo.
Pahuljice mi se zalijeću u naočale kad pojurim u bijelu maglu. Jednu po jednu,
vidim oznake za crnu stazu. Samo po njima zaključujem da se krećem. Na stazi
nema nikoga. Nitko osim nas nije dovoljno glup da po ovakvu vremenu dođe na
ledenjak.
Mogla me ubiti. Ali što sad da radim? Što uopće mogu učiniti?
Kad dođem do međupostaje, noge mi se već tresu dvostruko jače nego što bi
inače. Namjeravala sam se do podnožja, vratiti žičarom, ali sad kad sam ovdje, to
mi se čini krajnjim priznanjem poraza. A i Što bih dolje radila? Koračala amo-
tamo stanom? Napeta sam kao puška. Možda je bolje da se nastavim voziti i
izbacim tu napetost iz sebe.
Bez razmišljanja produžim prema žičari. Nema reda i uđem u prvu praznu
kabinu.
Vrata se taman počnu zatvarati kad Curtis uleti unutra. Nasloni dasku na
moju, skine ruksak s leđa i sjedne na klupu nasuprot meni. Ja stisnem ruke u krilu
kao da ih tjeram da se prestanu tresti. Ne želim da me vidi ovakvu.
“Dobro si?”
“Aha.” Zahvalna što mi kroz zrcalne naočale ne vidi oči, okrenem se prema
prozoru.
“Pretjerala je.”
Okrenem se prema njemu. Ne mogu vjerovati da je napokon rekao nešto
protiv nje. Čvrsto zategnute čeljusti i ukočena tijela zuri u svoje buce. Nakratko
168
 Knjige.Club Books

sažaljenje prema njemu nadvlada ljutnju. U koliko ga je situacija tijekom godina

sestra uplela? Je li bila takva i u školi? Točno je mogu zamisliti: Prekrasna Kučka,
kraljica srednje škole. Djevojka na koju su se svi frajeri palili, a sve su joj djevojke
htjele biti prijateljice jer su se bojale što bi im u suprotnome učinila. Kako joj još
mogu vratiti, osim da je pobijedim na Britsu? “Onda mi pomozi da je pobijedim”,
napokon kažem.
Curtis podigne pogled. “Zašto to toliko želiš, Milla?”
Nešto me potakne da se otvorim - možda osjećaj bliskog susreta sa smrću ili
olakšanje što sam preživjela. “Znaš li koji mi je bio najsretniji dan u životu?”
“Lanjski Brits?”
“Nema šanse. Pala sam u pretposljednjem zaletu i osramotila se. I nisam
pobijedila. Ne, najsretniji dan u mom životu bio je jedan sportski dan u školi kad
mi je bilo dvanaest godina. Zaredom sam pobijedila na 400 metara, na 800 metara
i posljednju dionicu od 100 metara u štafeti. A nisam čak ni bila u školskome
trkačkom klubu. Samo sam htjela pobijediti više od svih drugih cura.”
Curtis uzdahne. “U redu, opiši mi svoju pipe vožnju.”
Pokušam dovesti misli u red. Sigurno nije najbolji trenutak, ali možda mi je
jedina prilika. “Okej. Dakle, bacim se s vrha, Backside Air, Frontside Indy...”
Potez po potez, nabrojim sve svoje trikove. Ništa od toga nije tajna, svaki me dan
vidi što radim.
“Najprije moraš prestati s hvatanjem buce.”
Pognem glavu. Hvatanje buce, kad ne uhvatiš dasku nego skijašku čizmu, nije
nikako cool.
“Uvijek to učiniš kad hvataš petice i katkad trojke.”
Curtis rastavi moj način vožnje na proste faktore, navodeći barem šest, sedam
stvari koje moram popraviti, a ja ga samo slušam, doslovce očajna. Da barem
imam kemijsku pa da sve zapišem. Nije ni čudo da je Saskia uvijek korak ispred,
mene. Dobila sam pokoji savjet od Brenta i Dalea, od Odette također, ali ništa
ovako detaljno. Ego mi je stjeran u mišju rupu.
“Brent mi je predložio da probam Cripplera”, kaže mu kad završi.
Curtis izvije obrve. “Je li ga ijedna borderica ikad izvela?”
“Ne na natjecanju.”
Nakratko razmišlja o tome. I mršti se. “Ne. Ili barem ne još. Prije toga moraš
pasti.”
“Molim?”
“Previše se bojiš padanja.”
Sto posto je u pravu, bojim se padanja. U padu se lome kosti. Pad ti može
okončati sezonu. Čak i sponzorstvo. Znam iz iskustva. Ali baš i ne pomaže kad
mi to netko kaže.

169
 Knjige.Club Books

I mrzim to što je zamijetio. “Ne želim nešto slomiti ovako blizu Britsa.” Do
natjecanja su još dva tjedna.
“Jasno mi je, ali to te koči. Nađi si veliku rampu u dubok, mek snijeg i
namjerno padni. Neće biti tako strašno kao što misliš. Tek onda možeš razmišljati
o Crippleru.”
Sumnjičavo ga gledam. Padovi su uvijek opasni, čak i kad sletiš na dubok,
mek snijeg. Na čijoj je on zapravo strani? Doista mi pokušava pomoći ili opet radi
u korist svoje sestre?

170
 Knjige.Club Books

37

Sadašnjost

Heather korača amo-tamo pred prozorom u restoranu.

Da nisam ozlijedila koljeno, i ja bih to radila.
“Što ako se ne vrate?” pita ona.
“Vratit će se.”
Vani je mrkli mrak. Gdje su i zašto još nisu našli Dalea? Opet pogledam u
stol, provjeravajući da su svijeće i upaljač na mjestu ako se svjetla ugase. U sebi
ne ludim ništa manje od Heather. Možda su Curtis i Brent tražeći Dalea upali u
pukotinu. Možda bih trebala krenuti za njima? A što ako im je nešto učinila osoba
koja stoji iza svega ovoga - Saskia, Dale ili netko treći? I sad samo čeka da ja
iziđem iz zgrade.
Jedva nalazim teme za razgovor s Heather. “I, kako je biti u braku?”
Heather dođe do mene. “Pa... okej.”
Ne znam što bih na to rekla.
Nakon toga se ipak raspriča pa mi govori o njihovim prijateljima i rodbini, o
agenciji koju su otvorili. Ali jasno mi je da je prvi odgovor bio i najiskreniji. Da
je brak samo okej.
Drhtavo izdahne prije nego što doda: “Gle, trebaju mi moje tablete. U sobi su.
Hoćeš li poći sa mnom po njih?”
“Naravno”, kažem joj, ali odmah mi se upali alarm. Čuvaj si leđa. Možda
nešto smjera?
Na sebi još imam bordersku jaknu i hlače. Ubacim upaljač i držač za svijeću
u džep jakne i uspravim se. Zajedno krenemo niz hodnik, lupajući putem svaki
prekidač kraj kojeg prođemo.
“Boli li te jako?” pita me Heather gledajući kako šepam uz nju.
“Boli.” Nema smisla lagati. Stišćem zube da ne zastenjem pri svakom koraku.
Dvokrilna se vrata zalupe za nama.
I svjetlo se ugasi.

171
 Knjige.Club Books

Heather zaskviči. Svjesna da bi me netko mogao napasti - Heather ili netko

drugi - brže-bolje izvadim upaljač i svijeću. Pokušavam se prisjetiti tlocrta zgrade.
Ako netko uđe na glavni ulaz, odšepat ću što brže u ovom smjeru i zaključati se u
svoju sobu. A ako taj netko dođe iz drugog smjera, skrenut ću lijevo, opet lijevo...
i kamo onda?
Čujem da netko - Heather, nadam se - opipava zid tražeći put.
“Ne mogu naći prekidač”, kaže ona.
“Ne moraš se truditi. Nestalo je struje.” Kresnem upaljač i vidim Heatherino
blijedo lice. Ruka mi se tako trese da ne mogu zapaliti svijeću.
Prestani paničariti, Milla. Panika ti ne pomaže.
Napokon uspijem zapaliti svijeću i provjerim obje strane hodnika. Nema
nikoga osim nas dvije. “Idemo brzo po tablete i natrag u restoran”, kažem joj.
“Tamo gori vatra pa je više svjetla.”
Dođemo do njezine sobe.
“U kupaonici su”, kaže Heather.
Držeći svijeću pred nama, šepajući uđem u kupaonicu gdje Heather prekopa
svoju kozmetičku torbicu i izvadi blister s tabletama. Podigne pogled i vrisne.
Zateturam unatrag uplašena njezinim vriskom. Heather uperi uzdrhtali prst u
zrcalo na kojem crvenim ružem za usne piše: NETKO JE OD VAS KRIV.
Heather me užasnuto pogleda.
Što to znači? Tko je kriv - Heather ili Dale? I kriv za što? Čujem njezino
disanje, glasno i brzo, a i ja sam jednako uspaničena. Povučem zastor u tuš kabini
i podignem svijeću da osvijetlim kutove sobe. Nema nikoga.
Sjetim se ormara.
Gledajući po sobi tražim nešto što bi nam poslužilo kao oružje, ali ne vidim
ništa pogodno.
“Drži.” Dodam Heather svijeću. Ne vjerujem joj, ali trenutačno nemam
drugog izbora. Trebaju mi dvije slobodne ruke. Ako je netko ovdje, moram ga
odmah napasti.
Heather je neposredno uz mene dok se približavam ormaru. Snažnim potezom
otvorim vrata. Prazan je pa uzmem svijeću natrag od nje.
Drhtavim rukama Heather izvadi dvije tablete iz blistera i proguta ih. Uhvati
moj pogled. “Imam napade panike.”
“Idemo odavde.”
Osvjetljavajući put svijećom, uputimo se hodnikom natrag prema restoranu.
Netko je od vas kriv. Možda se to odnosi na Saskijinu kreditnu karticu. Ili je dio
ucjenjivačke urote. Tresem se kad se vratimo u restoran.
“Moram nešto pojesti”, kažem joj i šepajući odem u kuhinju,

172
 Knjige.Club Books

Heather odmah dođe za mnom. Koljeno mi pulsira i znam da bih ga trebala

podignuti, ali Heather je izvan sebe, nesposobna za bilo što. Zapalim još nekoliko
svijeća da vidim što radim i povirim u sve kuhinjske ormariće provjeravajući ima
li išta što se ne kuha. Nađem jednu konzervu rajčica i nekoliko konzervi tune.
Zanimljivo. Zaklela bih se da sam jučer ovdje vidjela više hrane.
Ribam sir, istodobno jednim okom pazeći na Heather, a drugim na vrata. Zbog
koljena sam ranjiva. Prilično sam sigurna da bih nju mogla srediti kad bih morala,
ali nju i Dalea?
Odjednom Heather pojuri u hodnik, a ja za njom.
“Čula sam nešto”, šapne. “Maloprije. Jesi ti čula?”
“Nisam.” Hodnik je mračan i tih. “Možda su samo cijevi.”
“Još je netko u zgradi.”
Preko ramena pogledam u mračni restoran. “Kako je zvučalo?”
“Škripalo je. Kao zatvaranje vrata.”
“Možda je vjetar”, ponudim još jedan prijedlog. Sve da je utješim.
Vratimo se u kuhinju. Daleko smo od vatre i zubi mi cvokoću, ali ne sklonim
led s koljena. Moram što više smanjiti oteklinu, budem li morala pješice s planine.
Iznenada - udarac u daljini. Heather cikne i uhvati me za ruku.
Glasovi u hodniku. Curtis i Brent.
Heather pojuri van. “Jeste li ga našli?”
Odgovor je očit. Dale nije s njima.
Curtis se jedva natjera da je pogleda u oči. “Žao mi je.” Isključi ručnu
svjetiljku i okupimo se u kuhinji osvijetljenoj voštanim svijećama.
Heather gleda u njega pa u Brenta, kao da ne vjeruje. “Morate ga nastaviti
tražiti.”
“Opasno je”, kaže joj Curtis. “Žao mi je, Heather, stvarno mi je žao. Ali
umorni smo. Počeli smo griješiti.”
I on i Brent izgledaju premoreno. Znam da ne bi tek tako odustali. Brent skine
kapu i provuče pršte kroz vlažnu kosu.
“Gdje je jebeni telefon kad ti najviše treba?” promrmlja Curtis.
Heather dohvati njegovu svjetiljku. “Okej, onda idem sama.” Glas joj je na
rubu histerije.
Zakopčam jaknu. “Idem s njom.” Nema šanse da je po mraku pustim samu na
snijeg i led. S ovakvim koljenom neću dogurati daleko, ali da nisam uporno htjela
izvesti onaj salto, Dale možda ne bi završio sam negdje vani.
Curtis stane na vrata i blokira mi prolaz. “Završit ćeš u pukotini.”
Heather se pokuša progurati kraj njega. “Ne možemo ga ostaviti.”
“Heather, maloprije sam propao kroz snježni most”, tiho kaže Brent. “Curtis
me morao čupati van. Snijeg je popustio pod nama i gadno smo se usrali.”
173
 Knjige.Club Books

“Možda se sakrio negdje u snijegu”, kaže Curtis. “Opet ćemo ga potražiti čim
svane.”
Pogledam u Brenta i vidim da lagano zatrese glavom. Ni ja ne mislim da se
Daleu dobro piše. U ovo doba godine noću temperatura na planini pada i do minus
petnaest.
Okrenem se Curtisu. Misli li još da Hether i Dale nešto mute? Da je Daleov
nestanak možda dio plana? Pitat ću ga prvom prilikom. Ipak, meni Heatherin očaj
djeluje prilično uvjerljivo. Uporno se pokušava progurati kraj njega iz kuhinje.
Kad Brent krene prema njoj, baci mu se u naručje. Zbunjeno me pogleda
preko njezina ramena. Čudno mi je vidjeti ga kako je grli.
“Kako ti je koljeno?” pita me Curtis.
Slegnem ramenima. Nema se smisla žaliti. “Imaš li možda sportske vrpce?”
“Imam, ali mislim da ti je bolje iduća dvadeset četiri sata držati led i steznik.”
“Mislila sam za spuštanje sutra.”
Curisovim licem proleti zabrinutost. “Dug je to put za ozlijeđeno koljeno.”
Čučne uza zid kraj mene i gledam kako mu se prsa dižu i spuštaju. Izgleda
iznureno.
Brent i dalje pokušava utješiti Heather.
“Kad je nestalo struje?” pita me Curtis.
“Prije dvadesetak minuta. Gdje se isključuje?”
“Pogledao sam dok smo bili vani. Razvodna kutija je na vanjskom zidu
zgrade. S lokotom.”
Dakle, ili je još netko bio vani s njima ili je jedan od njih isključio struju.
Heather odjednom počne udarati Brenta po prsima. “Ti si kriv. Ti si nas
natjerao da dođemo.”
Brent stiša glas. “Nisam. Sinoć sam ti rekao.”
“Ne vjerujem ti.”
“Čekaj malo”, javim se ja. “Kako vas je Brent natjerao da dođete?”
Heather bijesno pogleda u Brenta pa se prkosno okrene prema meni. “Tako
što me ucijenio.”

174
 Knjige.Club Books

38

Prije deset godina

Led me stišće sa svih strana, kao da mi sjedi na prsima. Ne mogu disati.

Uspaničeno počnem mlatarati rukama.
“Hej, hej.” U svijest mi se napokon probije Brentov glas.
Otvorim oči. Oko mene nije led nego poplun. Brentov sigurni, cijelu sezonu
neoprani, topli poplun. Udahnem muškatni miris i pokušam ovladati disanjem.
“Dobro si?”
“Ružno sam sanjala.”
“Dođi ovamo.”
Priljubim lice na njegova prsa. San je bio nevjerojatno stvarah. Ne znam mogu
li se danas popeti na planinu. Što će mi sljedeće Saskia učiniti? Jer ako nastavim
kao dosad, moram se pomiriti s time da će biti i sljedećeg puta.
Osjećam se kao na prekretnici. Imam dvije opcije: udaljiti se od grupe,
pognuti glavu i trenirati sama, izbjegavajući Brentov stan kad je Saskia tamo. Ili
žestoko uzvratiti.
Ne smijem joj dopustiti da pobijedi.
Ali imam li snage za borbu?
“Je li sad bolje?” pita me Brent s usnama na mojoj kosi.
“Aha.”
Ustane s kreveta i povuče zastor. Lice mu se odmah ozari. “Ima tridesetak
centimetara novog snijega. Idemo na ledenjak na netaknuti snijeg? Pipe će biti
zakopan.”
Zadrhtim na riječ “zakopan”.

Popločena glavna lica Le Rochera je očišćena, a snijeg naguran u dvije visoke

hrpe sa svake strane. Sve ostalo je prekriveno debelim bijelim pokrovom. Po
nekoliko centimetara snijega na svim prometnim znakovima i pola metra na
krovovima i balkonima. Parkirani se automobili jedva vide od bjeline.

175
 Knjige.Club Books

Brent, Curtis i ja hodamo sredinom ulice. Mala kamena crkva zatrpana je

snježnim nanosima, a križ i ograda od kovanog željeza prekriveni su debelom
bijelom glazurom. Trgovci na sve strane ručnim ralicama čiste ulaze u dućane.
Prvi je travnja, ali imam dojam da je hladnije nego što je bilo u veljači.
Povučem zatvarač jakne do brade. Nedavno sam bila kod liječnika po jače tablete
za spavanje pa se i jutro poslije nje još osjećam omamljeno.
“Moram svratiti u Sport 2000”, kaže nam Brent. “Jučer mi je puknuo hi-
back.”
Curtis i ja sjedimo jedno do drugoga na snježnom nanosu pred trgovinom dok
Brent ne obavi što ima. Iz obližnje slastičarnice do nas dolebdi slastan miris
čokolade.
“Jesi li se čuo s Jacintom?” pitam ga.
“Jesam, sinoć sam je zvao”, odgovori Curtis. “Za dva tjedna joj skidaju gips
i počinje rehabilitaciju. Bit će spremna za australsku zimu.”
“Super. Pozdravi je u moje ime.”
“Može.”
Neki muškarac trči po ulici za ženom gađajući je snježnom grudom. Moram
se nasmijati. Izgledaju kao da im je pedeset i nešto godina. Čini se da svjež snijeg
budi djetinju stranu u ljudima svih dobi.
Dolinom iznenada odjekne tutanj iz daljine i odmah se prestanem smijati. Ski
patrola minira padine da pokrene lavine koje bi inače mogle zatrpati nekoga.
Danas je pred njima težak posao. Ne smiju nikoga pustiti na skijalište dok se
posve ne uvjere da je sigurno. Zurim u padine prekrivene snijegom. Imam osjećaj
da me jučerašnji događaj obeshrabrio. Više nikad ne želim završiti zakopana.
Trznem se na zvuk još glasnijeg tutnja i pogledom odmah tražim oblak
prašine koji pokazuje da je u pitanju lavina.
“Od svih sportova na svijetu, zašto baš halfpipe?” pita me Curtis. “Zašto ne
trčanje? Ili nešto drugo?”
Možda naslućuje što osjećam? Imam dojam da me čita. “Vjerojatno zbog
Spidermana.”
Šokira ga moj odgovor. “Molim?”
“Kad sam bila mala, brata i mene uvijek je fasciniralo kako Spiderman može
hodati po zidovima i onda bi i mi to pokušavali. Stavili bismo madrac na pod uza
zid i zalijetali se na njega. Onda sam probala halfpipe i zidovi su otprilike visine
dvokatnice, a mi na neki način kao da hodamo po njima.”
Curtis se nasmije. Sigurno misli da sam totalna čudakinja.
“A ti?” pitam ja njega. “Zašto voziš halfpipe?”
Izgleda zamišljeno. “Kad voziš u parku, možeš izvesti koliko skokova, četiri
ili pet najviše, je li tako? Big air samo jedan. A u pipeu imaš desetak zaleta u
manje od minute. Adrenalin se ne može ni s čime usporediti. U glavi mi je uvijek
176
 Knjige.Club Books

krkljanac, uvijek razmišljam o milijun stvari, ali u pipeu mi je glava uvijek prazna.
Kao da sam u zoni. Iskorištavam silu.” Stane i nasmije se. “Ni s kim drugim ne
bih mogao voditi ovaj razgovor.”
“Ni ja.”
Gleda mi u oči trenutak duže nego što bi trebao, a ja doslovce sjajim.
Kad se pojavi Brent, Curtis brže-bolje skoči na noge. U Brentovu društvu
posve drukčije razgovara sa mnom. Ne znam zašto, možda zbog nekoga muškog
poštovanja.
“Zbogom, Luke”, tiho mu kažem. “Neka sila bude...”
“Dosta”, promrmlja Curtis.
Smiješno je pomisliti, ali da smo se one večeri spetljali na ledenjaku, Curtis i
ja dosad bismo po svoj prilici prekinuli i možda ne bismo uopće razgovarali. Ali
zato što sam ga odbila na kraju sam ga još bolje upoznala. Tako da je na kraju
ipak sve ispalo dobro.
No to ne znači da ga više ne želim.
Uđemo u kabinu žičare. Kvragu. Saskia je već tamo s Odette. Curtis kimne
Odette i produži u najdalji kut, ne uputivši sestri ni riječ.
Ali zato Brent krene ravno prema njoj. “Zašto si takva kučketina?”
Nemoj, Brente. Ne radi to.
Kabinom zavlada muk. Ja samo bespomoćno gledam u njih.
Brent podigne ruku kao da će je zgrabiti. “Ostavi Millu na miru. Je li ti jasno?”
Saskia izvije jednu obrvu i izgleda kao da će prasnuti u smijeh. Brent
definitivno nije tip koji tjera strah u kosti.
Curtis krene prema njemu.
“Ne mogu vjerovati da si mi se ikad sviđala. Razmaženo si, nesigurno derište
i svi oko tebe to znaju.” Spusti ruku i vrati se do mene.
Napokon prodišem. Kakav neugodnjak. Zapanjena sam što je to učinio za,
mene jer Brent mrzi sukobe. “Hvala ti”, šapnem. “Ali mogu sama voditi svoje
bitke;”
Na drugoj strani kabine Saskijin je samodopadni osmijeh malo izblijedio.
Možda su je pogodile Brentove riječi? Čak mi se čini da jesu. Ma koliko se
razmetala i bahato ponašala, i ona je samo čovjek.
Odette je potapše po nozi. I zadrži ruku na njoj. Molim!? Jesu li njih dvije
zajedno?
Saskia pogleda u mom smjeru, kao da mi čuje misli. Opet joj zaiskri u očima
i usne joj se izviju u osmijeh. Zna da sam to vidjela.
A meni se zavrti u glavi.
Ne posjeduješ svoje prijatelje. To mi je mama uvijek govorila kad sam bila
mala. Ali mama nema pravo. Uvijek je na djelu hijerarhija odanosti. Mislila sam

177
 Knjige.Club Books

da je Odette moja prijateljica, baš kao i Saskijina, a sad vidim da je sve vrijeme
pripadala samo Saskiji.
Sad kad znam, čudim se kako nisam prije shvatila. Znakovi su uvijek bili tu.
Osmijesi koje su potajno razmjenjivale ili, primjerice, kako uvijek sjede zajedno.
Znala sam i da Saskia provodi mnogo vremena kod Odette, ali mislila sam da tako
izbjegava nas ostale.
No zašto to skrivaju? Jer su obje pred očima javnosti? Ili ne žele da njihove
obitelji znaju?
Sjetim se naših razgovora o hvatanju daske i saltima. Laskalo mi je što se
Odette zanima za moje mišljenje, a ona je vjerojatno sve informacije prosljeđivala
Curi. Osjećam se izdano.
Odette mi se nasmiješi kao da se ispričava, ali ne odgovorim joj osmijehom.
Žičara se zaljulja i uđe u međupostaju.
Kad iziđem iz kabine, Saskia me dočeka na platformi. Nagne mi se blizu i
šapne mi u uho: “Ne brini. Vratit ću mu.”
Saskia i Odette ostanu na međupostaji, a Brent, Curtis i ja produžimo
gondolom na ledenjak. Prisiljavam se ne razmišljati ni o čemu osim o bordanju.
Jutrošnji razgovor s Curtisom, neovisno o tome je li ga namjerno pokrenuo ili ne,
podsjetio me zašto volim halfpipe. Onaj osjećaj kad se držiš zida i odolijevaš sili
teži. Nikad mi neće dosaditi. I neću dopustiti da me Saskia uplaši.
Zato se moram nastaviti boriti. A želim li dospjeti u top tri, moram u tu borbu
upregnuti sve što imam.
Dok gradimo rampu, glavom mi se vrti Curtisov savjet o padanju jer je ovo
savršen trenutak da ga poslušam. Namjerno se padanje protivi svemu što sam ikad
radila, ali uvjerena sam da Curtis ima pravo. Koči me moj strah.
Zaletim se i poletim u zrak kao Superman, a onda namjerno padnem ravno na
prsa. Udarac mi izbije zrak iz pluća, no ipak nije strašno kako sam mislila. Pršić
je tako mekan i nježan da imam dojam da sam se bacila na zamrznuti jastuk.
Brent se odmah stvori kraj mene. “Je li sve u redu?”
Slabašno se nasmijem i podignem snijegom prekrivene naočale s lica. “Sve
okej.”
Curtis mi s vrha padine kimne s odobravanjem. Snijeg opet počne i debele
mokre pahuljice lijepe mi se za obraze kao poljupci. Uspravim se i krenem natrag.
A onda opet namjerno padnem. I poslije toga opet.
Sirotom Brentu nije jasno što se događa.
“Rekao sam ti da probaš samo jednom”, kaže mi tiho Curtis nakon četvrtog
pada.
“Još se bojim”, odvratim mu. “I namjerno ću padati sve dok se više ne budem
bojala.”

178
 Knjige.Club Books

39

Sadašnjost

Zurim u Heather. “Rekla si mi da si pozivnicu dobila od mene.”

Jedva mi odgovori od ridanja. “Prvu da.”
Zbunjena sam. “Kako misliš prvu?”
Maskara joj se u crnim potocima slijeva niz obraze. Dodam joj salvetu s
kuhinjske površine.
Ispuše nos u nju i drhtavo udahne. “Dobili smo pozivnicu od tebe, ali nismo
se htjeli vratiti ovamo, pa sam poslala e-mail da ne možemo doći. Nekoliko dana
poslije dobila sam još jedan e-mail.” Pokušava se pribrati, ali ide joj teško. “Od
Brenta.”
Brent se namršti i odmahne glavom. “Ne.”
“Što je točno pisalo u njemu?” pitam.
“Dođi ili ću reći”, kaže mi Heather. “Samo to.”
Brent je panično pogleda.
“U redu je”, kažem mu ja. “Znam da si spavao s njom.”
Brent trzne glavom prema meni i šokirano razjapi usta. Pa ih trenutak poslije
zatvori. I opet otvori. “U redu, spavao sam s njom. Ali za Boga miloga, prošlo je
deset godina. Zar je to sad važno?” Pogleda u Curtisa i Heather. “Ali ne znam
ništa o tom e-mailu, kunem se.”
U glavi mi opet kuha. Čini se da su svi dobili poziv od mene, osim mene. Ja
sam ga dobila od Curtisa. I svi smo prihvatili, osim Heather. Kad je odbila, dobila
je poziv - odnosno prijetnju - od Brenta. Znači li to da je Brent organizator? je li
on pozvao mene i Curtisa, namjestivši tako da izgleda da je on pozvao mene, a ja
njega? I, ako jest, zašto?
Osjećam da bih trebala prije vjerovati Brentu nego Heather, ali ne mogu
zaboraviti izraz u njegovim očima sinoć u njegovoj sobi.
“Kako onda objašnjavaš taj e-mail?” pitam ga.

179
 Knjige.Club Books

Brent prođe prstima kroz kosu i još jednom pogleda u Heather. “Pa... netko
zna da smo se nas dvoje spetljali i iskoristio je to da je ucjenom natjera na
dolazak.”
Želim mu vjerovati, ali jednostavno nisam sigurna. “Tko je znao za vas
dvoje?”
“Koliko ja znam, nitko.”
Saskia je znala, pomislim, ali ne kažem. Bol me iznenada ošamuti pa se
naslonim na zid. Sljedeći ibuprofen mogu popiti tek za nekoliko sati.
Heather opet zaplače i Brent pruži ruku prema njoj, ali ona mu izmakne i udari
ga po ruci. “Ti si za sve kriv!”
“Hej, hej.” Brent je pokušava smiriti.
Curtis se nasloni na zid kraj mene, zatvorenih očiju i glave nagnute unatrag.
Ne mogu procijeniti razmišlja li o nečemu ili je samo iscrpljen.
Iznenada mi želudac zakruti. Onesvijestit ću se ako nešto ne pojedem.
Skupljajući posljednje atome snage, uspravim se i na tanjure izvadim kombinaciju
tune i rajčice. Gordon Ramsey dobio bi infarkt jer izgleda kao pseća hrana, ali
mislim da nikoga od prisutnih neće biti briga.
Kad sjednemo ispred vatre, raspoloženje je posve drukčije nego jučer. Jedemo
u tišini, svi pogrbljeni ispred svojih tanjura. Vjetar je pojačao i trese prozorska
stakla. Zamišljam Dalea negdje vani. Kad sunce padne, temperatura se sunovrati.
Heatherina je tuga prešla u tiho jecanje od kojeg joj ramena podrhtavaju, a
hranu nije ni taknula.
Curtis dovuče još jedan stolac do mene. “Stavi koljeno na povišeno.”
Pokušam podignuti nogu na stolac, ali bol se raširi do vrha bedra. Jauknem i
vratim stopalo na tepih.
Curtis čučne do mene. “Pusti mene.” Oprezno mi podigne stopalo, ne
skidajući pogled s moga lica.
“Hvala.” I dalje mi je čudno kad me dotakne. Želim razgovarati s njim, ali
čekam pravu priliku, kad nas Brent i Heather ne čuju.
Brent večeras pije konjak. Natoči si još jednu veliku čašu.
“Siguran si da...” počne Curtis.
Brent ga bez oklijevanja prekine. “Ne govori to.” Iskapi konjak i natoči si još.
“Heather, moraš nešto pojesti”, kažem joj, ali kao da me ne čuje.
“Hej, što se dogodilo sa satom?” pita Curtis.
“Ne pitaj”, odgovorim ja.
On klekne i rukavom jakne pomete razbijeno staklo do zida. Lijevo od kamina
iz zida vire dva hrđava čavla, razmaknuta dva-tri centimetra. Ne sjećam se da sam
ih jučer vidjela. Možda je nešto visjelo na njima? Pokušavam se sjetiti. Možda
fotografija? Netko ju je skinuo?

180
 Knjige.Club Books

Heatherin je glas bijesni šapat. “Ovdje smo zbog onoga što si ti učinio”, kaže
Brentu.
Krajičkom oka vidim da je Brent pogledao jesmo li je Curtis i ja čuli. Curtis
nije jer je još zaokupljen razbijenim staklom, a ja se pretvaram da također nisam.
“Ššš”, šapne Brent. “Tiše malo.”
Kvragu, što to Brent ne želi da nam Heather kaže?

181
 Knjige.Club Books

40

Prije deset godina

Preokrenem se u zraku i stropoštam se natrag, a da nemam pojma kako sam

okrenuta. Dolje... dolje... Je li trampolín uopće još ispod mene? Pripremim sé za
najgore.
Čuje se zvuk paranja moje majice kad me Dale povuče na noge i trampolín
nas odmah oboje baci u zrak. Njegove me tetovirane ruke smire kad zateturam
tražeći uporište. Dobro smo se oznojili i oboje smo se skinuli samo u majice. -
“Bila si dobra dok nisi uhvatila dasku”, kaže mi.
Pokušavam usavršiti Crippler. To mi je najbolja šansa da dospijem u top tri,
mada mi baš i ne ide najbolje. Obično Brent vježba sa mnom, ali danas daje
intervju za Snowboard UK jer je Brits za dva dana. Malo mi je nedostajalo da
pitam Curtisa, dok se nisam sjetila da vježbanje s nekim na trampolinu često
zabrazdi u intimnost, a já si ne vjerujem da neću učiniti nešto što ne bih trebala.
Sad znam da sam dobro odlučila. Dale me morao uhvatiti valjda milijun puta.
Trampolin je premalen za ovako što pa čak i kad uspijem doskočiti nakon
preokreta, zamalo zateturam preko ruba.
“U čemu griješim?” pitam ga.
Dale si obriše znojno čelo. “Kad posegneš za daskom, poremetiš si okret. Da
ti opet pokažem kako treba?”
“Nemoj.” Već mi je više od deset puta pokazao kako pravilno izvesti trik,
preokrenuvši se bočno kroz zrak, glatko i elegantno. Kad on to radi, izgleda
nevjerojatno jednostavno. Čak i ne nosim još dasku, samo se pretvaram da je tu
kad je hvatam. Moram doista naučiti trik prije nego što stavim dasku. Ako ga ikad
naučim.
“Možda da pokušaš opet bez hvatanja daske”, predloži Dale.
“Okej.”
“Čekaj malo.” Dale jednim potezom skine majicu.
Trudim se ne buljiti u njega. Jedno mu rame prekriva velika plemenska
tetovaža spuštajući se dalje niz mišićava prsa. Da je sad Curtis ispred mene gol
do pasa, dovoljno blizu da mu osjetim toplinu tijela... O da, sva sreća da nije.
182
 Knjige.Club Books

Čekam da se Dale odmakne unatrag pa tri puta skočim, hvatajući visinu.

Poskoči u istom trenutku kad i ja da nam trampolin ne poremeti ritam. Pri
četvrtom skoku jako odletim gore. I premda mi je glava naopačke, već znam da
opet nije dobro. Pri rotaciji okrznem rukom Dalea i čujem da je zastenjao.
Zgrabi me kad padnem na trampolin. Stopala mi zaplešu tražeći oslonac.
“Oprosti”, kažem zadihano.
On me i dalje drži za struk. Tijela su nam priljubljena jedno uz drugo, njegova
prsa vlažna i tvrda uz moja. Šira od Brentovih. Sličnija Curtisovima.
“Ozlijedila sam te?” pitam ga.
Obraz mu je crven i ne razmišljajući ga dodirnem. Meka mi čekinja okrzne
dlan. Njegove sivo-zelene oci polete na moje lice, raširenih zjenica. Nešto u meni
zaiskri i, prije nego što shvatim što radim, ljubim ga.
Isprva mi uzvrati poljubac, zarivši mi piercing u donju usnicu, a onda se naglo
razdvojimo. Teško je reći tko se prvi odmaknuo, ali Dale izgleda šokirano kao i
ja.
“Oprosti”, progovorim prva. “Nisam to trebala učiniti.”
“Da”, odvrati on. “Nisi.”
Sad se osjećam grozno.
Ipak, momak je ozbiljno odan. Uvjerena sam da bi većina žena pošizila da ih
netko tako neočekivano poljubi, ali kladim se da većina frajera ne bi odoljela, bez
obzira na to jesu li u vezi ili ne. A možda sam samo cinična. Dosad sam bila samo
u jednoj ozbiljnoj vezi. Odnosno, mislila sam da je ozbiljna sve dok se prije dvije
godine potrganih ligamenata koljena nisam ranije vratila s Britsa i u stanu svoga
takozvanog dečka zatekla svoju takozvanu prijateljicu.
Dale se protrlja po piercingu kao da pokušava obrisati poljubac. Prilično sam
sigurna da neće reći Heather. Ubila bi me, naravno, ali još bi više htjela ubiti njega
i sigurno je svjestan toga.
Pogleda me i kaže: “Ne mogu nastaviti.”
“Pošteno”, odvratim.
I spusti se s trampolina.
Prokletstvo. Sad mi više nema tko asistirati.
Preokrenem se u zraku i stropoštam se natrag, a da nemam pojma kako sam
okrenuta. Ovaj put ispod mene nema trampolina. Tresnem u pršić, okrenuta na
bok. Prsima mi se širi užaren bol. Kao da su mi pluća i želudac u tandemu izletjeli
na usta. Pokušavam udahnuti, ali ništa ne ulazi.
Hvata me panika, premda sam istu stvar načinila već nekoliko puta danas.
Usta i nosnice napinju se uhvatiti kisik. Bol... Napokon uspijem udahnuti. Jedan
za drugim, koncentriram se na sve dijelove tijela, provjeravajući jesu li dobro. Sve
štima. No glava mi je dobrano prodrmana. Barem sam sletjela na mekano.
Brent se nadvije nad mene. “Sad je dosta. Završila si.”
183
 Knjige.Club Books

Zajedno smo na ledenjaku, daleko od glavnog dijela. Sklepali smo si

quarterpipe da mogu na dubokom snijegu vježbati Cripplere. Da sam pokušala u
pipeu, ne bi dobro završilo.
Osjećam snijeg u hlačama, u sportskom grudnjaku i više-manje po cijelom
tijelu. Istresem ga koliko mogu. “Bez brige. Idući ću put uspjeti.”
“Žao mi je”, kaže Brent. “Ne mogu to više gledati.”
“Baš ti hvala. Nisam mislila da sam tako loša.” Naočale su mi odletjele pri
slijetanju. Gdje su? Skroz na drugoj strani. Omamljeno ustanem i odvučem se po
njih.
Brent potrči za mnom. “Ozbiljno ti kažem, Milla. Slomit ćeš nešto. Moraš
prestati.”
“Ti si mi predložio Crippler.”
“Točno, i sad mi je žao što jesam.”
Obrišem naočale. “Samo još jednom. Možda dvaput.”
“Ne nosiš ni kacigu!”
“Kaže mi tip koji vozi u bejzbolskoj kapi čak i nakon što je ovaj mjesec dvaput
padao u nesvijest.”
Skine kapu i provuče prste kroz kosu. “Ne mogu ti dopustiti da to radiš.”
“Ja riskiram i ja odlučujem. Imam još dva sata do zatvaranja žičare.”
“Treba ti još vježbe na trampolinu.”
“Nemam vremena za to.”
“Zašto to radiš? Već odlično voziš.”
“Da, ali želim pobijediti.”
Brent odmahne glavom. “Nije sve u pobjeđivanju. Važne su i druge stvari.”
“Na primjer?”
“Obitelj, prijatelji. Život.”
Sad me već počinje ljutiti. “E pa, meni je obitelj bolna točka. Za mamu nisam
dovoljno nježna i ženskasta, a za oca i brata sam previše nježna i ženskasta. A
prijateljima kod kuće ionako nije jasno zašto volim bordanje. Tako da nemaš
pravo. Pobjeđivanje mi je trenutačno važnije od svih tih stvari. Ali nisam dovoljno
dobra za pobjeđivanje.”
“Znaš što meni moj otac kaže? Daj sve od sebe. Samo to možeš.
“A znaš što meni moj otac kaže? Više se potrudi, Milla.”
“Jebeš tvog oca. Trebala bi se baviti bordanjem za sebe, ni za koga drugoga.
Ako padneš i polomiš se, samo ćeš ti patiti.” Brent pruži ruku prema meni, ali
ustuknem od njega. “Sad si na vrhuncu i uživaj u tome. Za deset godina pogledat
ćeš iza sebe i poželjeti da još možeš raditi sve to.”

184
 Knjige.Club Books

“Stvarno ne kužiš. Ovo mi je posljednja prilika. Uspijem li ovdje izvesti

Crippler, mogu ga sutra pokušati na pipeu i dan poslije izvesti ga na Britsu. A ako
ne uspijem, to je to. Kraj priče. Moram odustati i pronaći pravi posao.”
“Znači, nastavit ćeš pokušavati dok ne slomiš vrat?”
Nastavim li unedogled raspravljati o tome, izgubit ću hrabrost. “Jesam li ja
tebi ikad rekla da ideš polakše?”
Brent uzdahne. “Znam i žao mi je, ali stalo mi je do tebe.”
“E pa, neka ti ne bude. U redu? Nismo se tako dogovorili.”
Nekoliko trenutaka šuti. “Gle, ne znam što je to između nas, ali nešto je. I
stalo mi je. Jednostavno mi je stalo.”
“Onda ćemo prekinuti. To što je između, nas. I bit ćemo samo prijatelji. Sad
mi više ne moraš pomagati. Ne moraš me ni gledati. Treba mi samo da ostaneš
još desetak minuta jer ako gadno padnem nitko neće znati da sam tu.”
“Čekaj malo.” Glas mu je gotovo nečujan. Povrijeđen. “Prekinut ćeš sa mnom
zbog ovoga? Zbog toga što mi je stalo?”
Pogledam uz padinu prema rampi, razdraženo. Osjećam kako se u meni počeo
nakupljati strah. “Ne bih to baš nazvala prekidom kad nismo ni bili u vezi.”
“Ne mogu isključiti to da mi je stalo do tebe, Milla. I mislio sam da i ti to
osjećaš.”
Stvarno više nemam vremena za ovo. “U čemu griješim? Treba li mi još
brzine?”
Brent zatrese glavom i zakvači si dasku za vezove.
“Brente!” povičem.
Ali on se bez riječi odveze.
Pođem sama uz padinu. S njim ili bez njega, moram to učiniti. Zakvačim
vezove i pogledam oko sebe. Vidim tri figure koje voze slalom na stazi, pet-šest
ih se penje vučnicom, ali nitko ne gleda u mom smjeru i toliko su daleko da me
ne bi čuli. Pričekat ću da dođu malo bliže.
Uvijek sam se ponosila time da mi ne treba nitko, ali sad mi sine da baš i nije
tako. U svemu, pa i u individualnom sportu poput snowboardinga, kojiput trebate
nekoga.
I dalje nitko ne gleda u mome smjeru. Jedva čekam skočiti, ali previše je
opasno. Sranje! Iz očaja se bacim na snijeg. Od svih dana, ovo se baš danas moralo
dogoditi. Kako ću pogledati obitelji u oči ako ne nadmašim lanjski rezultat - ili
još gore, ako se plasiram lošije?
Već mogu zamisliti njihovu reakciju.
Rekao sam ti, Milla.
Moraš očvrsnuti.

185
 Knjige.Club Books

Hladnoća mi se uvlači u jaknu i hlače. Još malo i počnem drhtati, ali ne dižem
se sa snijega.
Izjeda me povrijeđenost na Brentovu licu. Nikad mu nisam ništa obećala i
zašto se onda osjećam krivom?
Nema vajde, moram razgovarati s njim. Proklinjući samu sebe, pričvrstim
dasku i odvezem se dolje, ali kad dođem do halfpipea, nigdje ne vidim Brenta.
Priđe mi Odette i poljubi me u oba obraza. “Nisi danas trenirala?”
Čudno mi je u njezinu društvu sad kad znam da je sa Saskijom. “Bila sam na
ledenjaku, isprobavala Crippler.”
“Prva liga. I, možeš li ga napraviti?”
“Još malo.” Ne želim joj previše reći jer će prenijeti svojoj curi. “Brent i ja
smo prekinuli.”
Dodirne mi ruku. “Žao mi je.”
“Tako je najbolje. Kao što si sama rekla, bio mi je sidro.”
Suosjećajno me pogleda. “U drugom bi sportu, možda skijanju, bilo drukčije.
Ali u halfpipeu je mogućnost ozljede jednostavno prevelika.”
“Čini se da se ti i Saskia snalazite.” Jezik mi je očito brži od pameti.
“Ne baš, uvijek se bojim za nju.” Odette se okrene da je potraži pogledom.
Sad je i ja ugledam, približava nam se vučnicom.
“Zašto skrivate da ste u vezi?” pitam je.
“Jer ona ne želi da itko zna.”
“Aha.” Osjetim da je Odette krivo zbog toga. “Hej, jesi vidjela možda
maloprije Brenta?”
“Jesam. Odvozio je jednu vožnju, pao i ozlijedio koljeno. Otišao je prije koju
minutu.”
“Molim?” Uhvati me panika. “Je li dobro?”
“Hodao je do žičare pa mislim da nije ništa strašno.” Ali je li dovoljno loše
da se ne može natjecati? Ove je godine Smash glavni pokrovitelj Britanskog
prvenstva u snowboardingu, a Brent im je najveća zvijezda. Slika Brenta u letu
na reklamnim je panoima po cijelom zimovalištu. Ponaša se kao da to nije velika
stvar, ali znam da je pod pritiskom.
Tada se sjetim Saskijine prijetnje. Vratit ću mu. To se dogodilo? Je li ona
izazvala njegov pad? Najradije bih pitala Odette je li mu Saskia bila blizu kad je
pao, ali ne usudim se. Idem dolje i sama ću ga pitati.
Saskia dođe do vrha žičare i pogleda prema meni. Ne mogu se zakleti, ali čini
mi se da likuje.

186
 Knjige.Club Books

41

Sadašnjost

Ovo me mjesto sve više izluđuje.

Brent sjedi kraj Heather, u restoranu osvijetljenom voštanim svijećama, ili da
je utješi ili da je odvrati od toga što ne želi da nam kaže. Pokušavam dokučiti što
bi to moglo biti i svašta mi prolazi glavom.
Svašta ružno.
Stvari koje su mnogo gore od afere za jednu noć.
Što je Brent radio dok sam ja bila s Heather i Curtisom u garderobi? Je li
glumio da je udario glavom? Vrlo brzo se oporavio od teška udarca. A trebala mu
je cijela vječnost i da napuni one posude snijegom. Je li moguće da je učinio nešto
Daleu pa ga gurnuo u pukotinu u ledenjaku?
Vatra je sve slabija i Curtis ustane ubaciti još jedno drvo. Kad malo razmislim,
i Curtis je nakratko nestao, kad je navodno tražio svjetiljku, a sigurno nije bio
pretjerano lud za Daleom. Znam da Curtis zna biti naprasit, ali mrzi li doista Dalea
dovoljno da ga ubije?
Je li moguće da iza svega stoje Curtis i Brent?
Crne oči jelena ne odvajaju se od mojih. Pogled mi padne na dva čavla kraj
njega. Što je visjelo na njima? I je li to važno? Ne znam.
Mislim da više ništa ne znam. Koljeno me previše boli da trezveno
razmišljam. Pokušavam se sjetiti koliko je zadnji put prošlo prije nego što sam
mogla opet normalno hodati, ali sve ovisi o tome koliko sam ga gadno ozlijedila.
Je li u pitanju samo bočni kolateralni ili i drugi ligamenti?
Iznenada se svjetla upale.
“I to je nešto”, komentiram ja.
Curtis frkne nosom. “Da, ali koliko će dugo ostati upaljena?”
“Točno.” Sad barem znam da ih nisu uključili on ili Brent.
“Netko se poigrava s nama”, kaže Curtis.
Ali tko? Dale?

187
 Knjige.Club Books

“A ja mislim da je to moja sestra.” Smrknuta lica, Curtis provjeri iza vrata

kao da bi se mogla pojaviti na njima.
Prisjetim se što mi je rekao danas popodne. Ako ju je on ubio, zašto je tako
siguran da nam je ona smjestila? Pogledam ostalih dvoje da vidim što oni misle.
Heather ustane. “Ja idem u krevet.”
Mislim da ga nije čula. Ili je možda još potresena zbog Dalea i ne može se
nositi s drugim šokovima. Oči su joj crvene od plakanja. Ne mogu ni zamisliti
koliko joj je teško. Osim ako sve ovo nije neki zagonetni plan koji su zakuhali
ona i Dale.
Podignem jedan držač sa svijećom. “Uzmi je za slučaj da opet nestane struje.
Imaš li još upaljač?”
Potapše se po džepu. “Imam.” Nesigurno pogleda prema hodniku.
“Idem s tobom.” Uhvatim se za stolac da ustanem.
Ali Brent brže-bolje skoči na noge. “Ja ću je odvesti.” Izlazeći iz prostorije
dohvati bocu konjaka.
Curtis se uhvati za čelo. “Misliš li da sam skrenuo jer sam uvjeren da mi je
sestra tu negdje?”
Pogledam niz hodnik da provjerim da je Heather otišla. Curtis će poludjeti
kad mu kažem, a Heather sad ima previše drugih briga. “Znaš one transakcije
karticom koje si spomenuo? Koliko je novca potrošeno?”
“Oko tri tisuće.”
“U Francuskoj ili Britaniji?”
“U Francuskoj i po Europi, u trgovinama i restoranima. Mama i tata nisu znali
što da rade. Troši li to ona ili netko drugi. Dali su joj tu karticu za hitne
slučajeve. Sponzori su joj plaćali mnogo manje nego meni moji. A znaš kakva je.
Voli skupe stvari.”
Ne promakne mi da govori u prezentu. Voli skupe stvari. On doista misli da
je Saskia živa. Očito sam ga prije pogrešno razumjela. Nije ju on ubio. Ali što je
onda skrivao od mene?
Curtis uzdahne prije nego što nastavi. “Tata je na kraju ipak blokirao karticu.
Roditelji su se zamalo razišli zbog toga. Mama tjednima nije razgovarala s njim.”
“Zar nisu mogli pratiti transakcije?” pitam. “Preko nadzornih kamera ili tako
nešto?”
“Policija je dala sve od sebe, ali restorani nisu imali kamere. Nekoliko ih je
trgovina imalo, ali slike su bile vrlo loše. Ništa se nije dalo razaznati.”
Duboko udahnem. “Neće ti se svidjeti što ću ti sad reći. To nije bila Saskia
nego Dale.”
Curtis me zapanjeno pogleda.
Zatim mu ispričam Daleov i Heatherin razgovor koji sam načula.

188
 Knjige.Club Books

Sva sreća što Dale i Heather nisu ovdje jer Curtis doslovce odašilje valove
gnjeva. Trudi se zadržati sve u sebi, ali vidim kako mu se sitni mišici u čeljusti
zatežu i kako stopalom ne prestaje mahnito lupkati po podu.
“Ali čudno je”, kažem ja. “Zar im ne bi trebao njezin PIN?”
Curtis se gorko nasmije. “Napisala ga je na glupi papirić koji je nosila zajedno
s karticom. Znala ga je i ostaviti u kuhinji. Uvijek sam je prekoravao i uvijek bih
ga opet našao na istome mjestu. Znala je biti tako nesmotrena. Ali nije ju bilo
briga jer nije bio njezin novac.”
Nekoliko trenutaka opet šuti. “Znači, Dale joj je ukrao karticu. Ali to ne
objašnjava kako smo osjetili njezin parfem. Kao ni pramen kose ili kartu za
žičaru.”
“Što želiš reći? Da je svojom voljom odlučila napustiti život i nestati?”
“Možda.”
“Je li bila sretna?” Budi oprezna, upozorim samu sebe. Curtis izgleda
zamišljeno. “Nemam blage veze.”
“Je li obitelj znala za nju i Odette?”
“Što je li znala?”
Sranje. Ni on ne zna. Rođeni brat. Ipak, nisam previše iznenađena. Saskia je
bila žena s mnogo lica. Nikad nisam znala koje je od tih lica prava Saskia, a možda
nije ni Curtis.
“Odette i Saskia”, kažem. “Bile su zajedno.”
Curtis se namršti. “Ne. Nema šanse.”
“Vjeruj mi na riječ.”
Nekoliko puta brzo trepne. “Znao sam da je Odette gej, ali...”
“Kako si znao?”
Oklijeva. “Pozvao sam je da iziđemo na početku sezone i otvoreno mi je
rekla.”
Spremim tu informaciju u ladicu za naknadnu analizu. “Dakle, govoriš mi da
je moja sestra...”
“Nije na meni da joj stavljam oznake, ali sigurna sam da su ona i Odette bile
par.”
“Sto posto si sigurna?”
“Sto posto.”
Curtis se zagleda u vatru.
“Kako bi vaša obitelj reagirala?” pitam ga.
Ne odgovori mi.
“Curtise?”
Lice mu se iskrivi. “Nije mi rekla.”

189
 Knjige.Club Books

“Bi li tvojoj obitelji smetalo da je u vezi sa ženom?”

“Hm. Ne. Prihvatili bi to. Jebote, kako sam mogao ne znati?”
Sad kad se ne čuje sat, u prostoriji je grobna tišina. “Dakle, ti misliš da je
svojevoljno nestala na deset godina”, kažem ja. “I onda se vratila da učini... što
točno?” Okrene se prema crnilu s druge strane stakla. “To me i brine.”
Tijelom mi prođu srsi nelagode. “Ako nam je htjela zapapriti, zašto bi čekala
punih deset godina?”
“Nikad nisam razumio pola toga što je radila.”
U ušima mi odzvanjaju Saskijine riječi. Vratit ću mu. Nikad nisam saznala je
li ona skrivila Brentov pad prije Britsa. On je poslije, rekao da su mu vezovi
olabavjeli i da je zato pao. Nakratko je skinuo dasku da nešto prigrize i
pretpostavljam da je iskoristila trenutak. To je bio problem sa Saskijom. Bila je
tako vraški pametna da nikad nisi mogao dokazati da je nešto učinila.
Curtis ustane sa stolca. “Gle, ja sam umoran, a tebe boli. Sad ne možemo više
ništa.” Gurne ruku u džep jakne i izvadi ručnu svjetiljku. “Čuvaj je kod sebe. Ja
ću te odvesti do sobe.”
Polako ustanem kad mi pogled padne na gole čavle na zidu. I iznenada mi
sine što je visjelo na njima.
Stari cepin.

190
 Knjige.Club Books

42

Prije deset godina

Sat u mojoj glavi danas kuca osobito glasno. Kucnuo je čas. Danas je posljednji
dan treninga prije Britsa. A ja nisam spremna.
Svaki put kad dođem do vrha pipea pomislim na to da pokušam izvesti
Crippler i nešto me zaustavi. Pokušavam se zavarati da je razlog zdrav razum, da
se ne smijem ozlijediti dan prije natjecanja jer će moji sponzori s pravom potražiti
produktivnijeg sportaša.
No duboko u sebi znam da je razlog strah.
Pipe je danas poput mravinjaka. Britanski borderi cijeli tjedan avionima i
automobilima pristižu iz skijališta na kojima su ovu zimu trenirali i sad su svi
ovdje. I svi u posljednji tren pomiču vlastite granice. Dođu me pozdraviti dvije
cure koje sam upoznala na lanjskom Britsu, jedna od njih je Claire Donnahue,
trenutačni britanski broj jedan. Brent izvodi goleme airove, sa steznikom oko
bolnog koljena, Curtis je, čini se, svladao Haakon flip, a Dale je pao na zapešće i
spustio se posjetiti fizioterapeuta.
Ali samo sam u magli svjesna svega toga. Jučer sam zamalo uspjela izvesti
dva Cripplera i sad mislim da znam u čemu griješim. Trebam li? Ili ne trebam?
Mogla bih probati samo jednom...
Ali što se sad događa? Djelatnik žičare užetom ograđuje pipe jer su već četiri
sata. Kvragu. Toliko sam razmišljala o Crippleru da sam posve zanemarila ostatak
svoje vožnje. Kao u bunilu, odem do mjesta gdje sam ostavila ruksak.
Vidim da Curtis ćaska s Nateom Farmerom koji je lani bio treći na Britsu, iza
njega i Brenta.
“Čuo sam da radiš nove trikove”, kaže mu Nate.
Curtis je tobože iznenađen. “A da?”
Zamijetim da mu zapravo nije odgovorio na pitanje.
Nate se nasmiješi. “Sutra ćemo vidjeti što imaš.”
Curtis nonšalantno slegne ramenima. “Previše je leda za isprobavanje.”
No ja dobro znam da ga ledeni uvjeti nikad nisu odvratili.

191
 Knjige.Club Books

Priđe mi Odette, kratke kose skrivene pod Rossignolovom kacigom. “Kakav

ti je bio dan?”
Natjeram se da se nasmiješim. “Neloš. Još sam u jednom komadu.”
Na sve se načine trudi biti ljubazna prema meni otkad me Saskia prije dva
tjedna zakopala.
Predosjećajući da me namjerava pitati što planiram za natjecanje, pokažem na
Curtisa i Brenta. “Što misliš, koji će od njih dvojice sutra pobijediti?” Gledajući
ih na pipeu, ni ja se ne mogu odlučiti.
“Ovisi što suci traže”, odgovori mi Odette. “Ako im je draža tehnička
preciznost trikova, onda Curtis. A ako žele stil, možda Brent.”
Saskia dođe do nas po ruksak i vidim da je puna sebe. Opravdano. Osim ako
gadno ne zabrlja, sutra će me glatko pobijediti. A neće zabrljati. Uvijek je
dosljedna poput brata, prokleta bila. Mislila sam da je dovoljno nešto jako željeti
i sigurno će se dogoditi, ali ni ona to ne želi ništa manje od mene, a preda mnom
je u prednosti od deset godina.
Posljednja mi se dva tjedna nije Uopće približavala. Pretpostavljam da je
Curtis razgovarao s njom. Ili samo čeka iduću priliku da me dokrajči.
“Spremna za Brits?” obrati se Saskia Odette.
“Da, možda”, odvrati Odette.
Odmah mi se oglasi alarm. “Ali ona se ne natječe”, kažem ja.
“O da, natječe se”, kaže mi Saskia.
Imam dojam da mi je sav zrak napustio tijelo. “Ali nije Britanka.”
“Trebaju mi bodovi”, kaže Odette.
Zbunjeno zurim u nju. “Molim?”
“Natjecanje nije veliko i novac od nagrade je zanemariv”, kaže Odette. “Ali i
stranci se mogu prijaviti. Nećemo ući u britanski poredak, ali možemo osvojiti
FIS-ove bodove. Ja sam ove godine zbog ozlijeđenog zapešća propustila nekoliko
natjecanja i trebaju mi bodovi.”
Maloprije mi je bilo zlo, ali sad mi dođe da povratim. Toliko o tome da ću
dospjeti u top tri. Ovo je loše. Jako, jako loše.
Na papiru njezin rezultat neće utjecati na britanski poredak jer nije Britanka,
ali utjecat će na poredak u mojoj glavi i, još važnije, na dojam potencijalnim
sponzorima.
U Saskijinu je smiješku neobična tvrdoća i shvatim da ni ona nije baš
oduševljena Odetteinim nastupom. Otkad zna za njega?
Obamrlo podignem dasku i krenem za družinicom u naš svakodnevni ritual:
utrkivanje nizbrdo do hotela. Za dečke je to bezopasna zabava, a za nas cure nešto
osobno. Odette uvijek pobijedi, bez iznenađenja, a Saskia i ja smo u brzini više-
manje izjednačene. Ja to mogu zahvaliti Stefanu, svome dečku od lani, a ona
pretpostavljam bratu.
192
 Knjige.Club Books

Vrh staze je neslužbena startna linija. Saskia i ja dovučemo se na položaj.

Moram se boriti. Ili šmugnuti kući i plakati. “Jesi li vidjela moj Crippler?”
vedro je pitam.
To joj učas izbriše osmijeh s lica. Razmijeni pogled s Odette i u nevjerici se
okrene prema meni.
Brent nedaleko od nas kopča vezove. Nije mi se mnogo obraćao otkad sam
jučer prekinula s njim, ali sad pričeka koji trenutak, a onda pruži ruku i kucne
šakom o moju. “O da, rasturila si, Mills.”
Kad rukavicom dotakne moju, pogledom mu zahvalim na pomoći.
Saskia samo bulji u nas. Pobjeda mi je lažna, ali je jedina koju ću dobiti.
Okrene se od mene i potapše Curtisa po ramenu. “Hoćeš mi asistirati poslije
na trampolinu?” umilno ga pita.
On pogleda u nju, pa u mene i Odette. “Neću. Pitaj neku prijateljicu. Ili nemaš
nijednu?”
Saskia spusti naočale i skiseli lice. Očito želi i ona probati Crippler, ali ne želi
da je pritom vidi netko od konkurencije. A konkurencija sad podrazumijeva i
Odette.
Hmm. Ako je natjeram da povjeruje da ću sutra izvesti Crippler i tako joj
nabijem još veći pritisak, možda odluči riskirati više nego što bi trebala.
“Svi spremni?” poviče Curtis. “Krećemo!”
Vozimo po crnoj stazi. Usmjerim dasku oštro nadolje, prebacivši težinu na
prednje stopalo. Jurimo kao ludi:
Brent i Curtis, ja, Saskia i Odette. Hlače mi mlataraju i vjetar mi huči u ušima.
Dečki po običaju odmaknu naprijed, a Odette je odmah za njima. Saskia i ja zasad
smo podjednake. Umorni mi kvadricepsi zaurlaju u znak prosvjeda kad oštro
zaobiđem skijaša koji je pao na stazi.
Staza u jednom trenutku skreće udesno. Curtis oštro skrene u zavoj, a Brent
nastavi ravno i skoči s malog hupsera na dnu, kao što uvijek učini. Zato što je
Brent, nema drugog razloga. Ja mrzim hupsere i obično produžim za većinom
prateći stazu, ali danas se osjećam razuzdano. Ili, točnije, očajno. Na stazi je
previše skijaša i turista i pršić je možda brži, pa u posljednji tren usporim i
krenem prema hupseru.
Prije nego što se stignem predomisliti već sam u zraku, ponirem prema dolje,
a želudac kao da je ostao iza mene. Doskok mi izokrene koljena i zamalo me
prebaci preko nosa daske. Mišići u nogama me ubijaju, nagnem se unatrag i
nastavim.
Brent je nestao među jelama pred nama, a ja krenem za njim. Stabla su
prekrivena debelim bijelim ogrtačima. U njihovoj je sjeni zrak hladniji i miriše na
borovinu. Snijeg je u nijansama ljubičaste i meni do koljena. Borderi uvijek

193
 Knjige.Club Books

sanjaju o takvim uvjetima, ali ja sam previše fokusirana na utrku da uživam u

okolišu.
Moram se posve usredotočiti na izbjegavanje gustih stabala između kojih
jurim. Grane mi grebu obraze, snijeg mi pada na glavu i ramena. Čekam trenutak
kad ću napokon opet ugledati stazu. Eno je!
Pokušavam vidjeti Saskijinu krem jaknu. Sranje - već je gotovo na zavoju.
Staza se tu na nekoliko metra sužava toliko da može proći samo jedna osoba. S
jedne je strane kameni greben, a s druge strma padina. Saskia i ja doći ćemo do
suženja u istom trenutku, s tom razlikom što ću ja stići odozgo.
Pogleda u stranu i ugleda me. I vidi da se ne povlačim. Ona će morati.
Ali već vidim da neće. Moja će daska apsorbirati udarac, a jer dolazim prema
njoj odozgo, njezina će daska otklizati sa staze.
Sve smo si bliže i pripremim se za sudar. Neposredno prije nego što nam se
daske dodirnu, nešto me snažno povuče unatrag zgrabivši me za jaknu.
Koji k...? Daska mi zaokrene poda mnom i prevalim se u meki snijeg. Kraj
mene se stvori još jedna figura.
Curtis, naravno. Kako se uopće stvorio iza mene?
Strgne naočale s lica. Obrazi su mu crveni i znam da je to od bijesa, a ne od
hladnoće.
Osjećam da je i meni nahrupilo crvenilo u lice - ljutnja i sram u jednakom
omjeru. Ruke mi se tresu. Bila bih je gurnula. Stvarno bih.
Curtis se uspravi, ali vidim da se mršti i drži se za rame. Dragi Bože. Nije ga
valjda zbog mene još više ozlijedio?
“Zašto, Milla? Zašto si to morala učiniti?”
Mogla bih mu reći kako me Jake pobjeđivao u svim sportovima i postao ragbi
zvijezda prije nego što je završio školu. Kako me tata poslije više nije zamjećivao
jer se sve vrtjelo oko brata. Kako im moram pokazati da sam dobra u nečemu.
Ali ništa od toga nije opravdanje.
Curtis protrese glavom. “Ista si kao ona.”
Ništa mu ne mogu reći jer znam da ima pravo.
Najgore je od svega što je Saskia već točkica u daljini i upravo prolazi preko
ciljne crte. Pobijedila me. Opet.

194
 Knjige.Club Books

43

Sadašnjost

Curtisova mi je ruka oko struka dok šepam iz restorana.

Zamišljajući hrđavi šiljak onog cepina.
Želim reći Curtisu, ali što ako ga je on uzeo?
“Čekaj ovdje”, kaže mi i uđe u kuhinju.
Otvori ladicu i šokirano pogleda u mene.
“Što je?”
“Noževi. Svi su nestali.”
“Molim?” Došepam do njega da i ja vidim. “Sranje. Bili su tu večeras dok
sam pripremala večeru.”
Iznenađeno poskočim kad Curtis svom snagom pljesne dlanom o radnu
površinu. Netko je uzeo cepin i kuhinjske noževe ostavivši nas bez ikakva oružja.
Sine mi strašna pomisao. “Nadam se da nam nisu odnijeli i opremu za
bordanje.”
“Dobro si se sjetila.”
Zajedno požurimo hodnikom. Zasad struje još ima, ali očekujem da će opet
nestati. Lakne mi kad dođemo do glavnog ulaza i vidim da su nam stvari i dalje
tamo. Uguram rukavice i naočale te pojas i primopredajnik u džepove, vezicama
spojim buce i prebacim ih oko vrata.
Curtis gurne svoje i Brentove buce u vezove i podigne dvije daske. “Možeš li
sama?”
“Mogu.” Podignem svoju dasku i pogled mi padne na Daleovu koja jedina
ostane naslonjena na zid. Tada me doista pogodi da je nestao.
Curtis također gleda u nju.
“Nećemo ga više vidjeti, je li tako?” kažem drhtavim glasom.
Curtis stisne usne i kaže: “Ne znam.”
Smrknuti i tihi, uputimo se prema sobama. Kad dođemo do moje, bacim dasku
na pod i oprezno gurnem vrata, proklinjući tko zna koji put što se mogu zaključati
samo iznutra. Bilo tko je mogao ući u sobu dok me nije bilo. I možda je još unutra.
195
 Knjige.Club Books

“Čekaj.” Curtis zakorači u sobu pa provjeri ormar i kupaonicu. “Sve je čisto.”

“Hvala”, bojažljivo mu kažem.
Kratko me promatra i možda shvati da se bojim jer mu se pogled smekša.
“Sutra odlazimo odavde, čim prije. Udari o zid ako nešto zatrebaš.”
Zaključam vrata za njim i nabrijanih osjetila pogledam oko sebe. Sve mi
izgleda kako sam i ostavila.
Opusti se, Milla. Nitko ne može ući.
S cepinom bi netko mogao razvaliti vrata, ali barem bih ga čula dok to radi. I
što onda? Zvala bih upomoć?
Što ako nitko ne bi došao?
Pogledam u mali prozor. U najgorem bih scenariju mogla razbiti staklo
bacivši nešto u njega i pobjeći kroz prozor. Vukući bolnu nogu za sobom. No je
li dovoljno velik? Povučem zastor da vidim. I zamalo zaurlam.
Na zamagljenom stakla dvije su riječi: NEDOSTAJEŠ MI.
Koža mi se naježi. Nije ona. Ne može biti ona.
Buljim u poruku na staklu. Napisana je velikim tiskanim slovima kao i tajne
iz Ledolomca i netko je od vas kriv na Heatherinu zrcalu. Brent je maloprije
prošao hodnikom. Možda je on? Nadam se da je on. Moram znati. Skupljajući
hrabrost za novi izlazak iz sobe, odškrinem vrata i iziđem u hodnik.
Brent mi otvori s bocom konjaka u ruci.
“Jesi li mi ti napisao poruku na prozoru?” pitam ga.
Zbunjeno trepne. “Koju poruku?”
Šepajući uđem u njegovu sobu i vrata se zatvore za nama. “Netko mi je
napisao Nedostaješ mi.”
“Ja nisam.”
Ostanem bez daha. Ne može biti ona. Njoj sigurno ne bih nedostajala.
Ne nakon onoga što sam učinila.
Brent gleda u mene. “Misliš da je Saskia.”
“Ne znam.”
Lice mu se ukruti. “Nedostaje li ona tebi?”
Zapljusne me krivnja. “Brente...” Dobro znam na što misli.
Otpije gutljaj konjaka. “Noć, Milla.”
Ne zagrlimo se. S tim smo završili. Samo odšepam na hodnik. Naš se odnos
više ne može popraviti. Ja sam ga uništila. I uništila sam njega.
Vratim se u svoju sobu i obrišem riječi na staklu. Netko - Saskia ili netko
drugi - šulja se ovom zgradom poput duha. Zasun na vratima više mi se ne čini
dovoljnim. Gledam što bih mogla gurnuti pod njih, za svaki slučaj, ali najbolje što
nađem je tuba kreme za sunčanje.

196
 Knjige.Club Books

Ležim na uskom, hladnom krevetu i glavom mi odzvanja Brentov glas.

Prekinut ćeš sa mnom zbog toga što mi je stalo?
Dobar je dečko - koji je tada bio na pragu odrastanja - i nije učinio ništa loše.
Saskia je imala pravo - iskorištavala sam ga. Daskanje čudno djeluje na mene.
Pretvara me u demona kojega nije briga za druge. Vidjela sam to danas na
ledenjaku kad mi je bilo više stalo do toga da napravim salto nego da potražim
Heather.
Zagledam se u tamu i sjetim se Stefana.
Nije problem u obaranju ruke. Problem je u tebi, Milla. Moraš pobijediti u
svakoj prokletoj svađi. Čak i u svakom prokletom razgovoru.
Sjetim se i Vinnyja, trenera borilačkih vještina u teretani s kojim sam do prije
koji mjesec izlazila. Umoran sam od držanja koraka s tobom, Milla.
Zapravo, nije problem samo u bordanju. Problem je u tome kakva sam.
Opet čujem Brentov glas. Nije sve u pobjeđivanju.
Ali za mene jest sve u pobjeđivanju. Kad nešto želim, učinit ću sve da to
dobijem, bez obzira na posljedice. Nisu mi važna ni prijateljstva ni tuđi osjećaji.
I možda je točno da je to preduvjet za uspon do vrha nekog sporta, ali izaziva
probleme u ostatku života.
Zato i nemam pravih prijatelja. Zato mi sve veze propadnu. I sad plaćam
cijenu. Posve sam sama.
Pred očima mi lebdi Odetteino lice. Potonem još dublje u tminu. Još je u
kolicima, rekao je Curtis, i ne može previše micati rukama. Ali tehnologija je u
međuvremenu čudesno napredovala. Je li barem koliko-toliko samostalna?
Ne mogu vjerovati da ju je Curtis potražio, a ja nisam. Baš sam neka
prijateljica. Rekla je da me više nikad ne želi vidjeti, ali to je bilo nedugo nakon
nesreće. Otad je prošlo mnogo vremena i možda se sad osjeća drukčije.
Dugujem joj da pokušam ponovno.
Samo što ne znam jesam li dovoljno snažna da je pogledam u oči nakon onoga
što sam učinila.
Curtisov glas. Ista si kao ona.
Sklupčam se u loptu i boli me noga. Zasluženo. Nadala sam se da će mi ovaj
susret dati priliku da popravim odnose, ali toliko sam ih gadno zaribala da im
nema spasa. Brent je još povrijeđen zbog prekida, Curtis sumnja da sam učinila
nešto strašno, što i jesam, a Heather i ja toliko smo različite da se nikako ne mogu
zbližiti s njom.
Što se, pak, Dalea tiče, sebičnim sam inzistiranjem da napravim salto unatrag
usporila ostale u potrazi za Heather i time možda skrivila njegovu smrt.
Zglobovima prstiju pritisnem očne duplje. Neizdrživo mi je misliti na Dalea
negdje vani. Ali neću plakati. Sve dok se sigurno ne spustim s ledenjaka.

197
 Knjige.Club Books

Izjeda me čuvanje tajne i Vrijeme je da otvorim dušu. Zbacim poplun sa sebe

i još jednom šepajući odem u hodnik pa pokucam na Curtisova vrata.
Čujem korake, povlačenje zasuna i vrata se širom otvore. Curtis na sebi ima
crnu termalnu majicu dugih rukava i termalne hlače. Natjeram se da ga pogledam
u oči. Reci mu. Otvorim usta, ali ne nalazim prave riječi.
Curtis me samo gleda - tužno i iscrpljeno. Ali i znatiželjno. Na hodniku je
neizdrživo hladno. Ovijem se rukama oko prsa. On se povuče i pokaže na krevet.
Nije ono što sam očekivala, ali moja stopala odluče umjesto mene. Šepam
podnim daskama do uskog kreveta na kat i sjednem. Poplun mi dotakne obraz,
mekan i gladak. Madrac je još topao od njegova tijela.
Curtis upali svjetlo u kupaonici, isključi ono u sobi i legne u krevet kraj mene.

198
 Knjige.Club Books

44

Prije deset godina

Glow Bar dupkom je pun. Bljeskanje svjetala, glasna glazba i zvonki smijeh na
sve strane. Britanci su zauzeli grad. Probijam se kroz šarenilo borderskih jakni do
šanka. Nisam htjela večeras van, ali tek bih onda izgledala kao pravi gubitnik.
Sranje. Curtis je kraj šanka i upravo me vidio.
Nevoljko mu se pridružim. “Kako ti je rame?”
“Nije prestrašno.”
Je li mi oprostio za ono prije? Ne mogu procijeniti jer gleda nešto preko moje
glave. Okrenem se i, naravno, vidim njegovu sestru.
Na sebi ima svjetlucavi srebrni korzet i sjedi u separeu s Odette, a Julien ih
pokušava odvući na plesni podij. Odette izgleda kao da bi ga najradije ošamarila,
ali Saskia se smije - istodobno ga zadirkujući i flertujući s njim. Cijelu ga zimu
vuče za nos. Neugodno mi je to uopće gledati jer sam sigurna da će Julien kad-
tad puknuti.
A možda se Curtis slaže jer izgleda spremno pojuriti prema njima.
“Što zapravo misliš o Julienu?” pitam ga.
“Bez komentara”, odgovori Curtis i nasmije se. Mahnem Heather kad završi
s posluživanjem mušterije, ali ne vidi me i obrati se novom gostu.
Na drugoj je strani prostorije Saskia uvjerila Juliena da sjedne. Kako ga samo
vrti oko malog prsta.
“Znaš, zapravo se u mnogim stvarima divim tvojoj sestri”, nevoljko mu
kažem.
Curtis me oprezno pogleda. “Na primjer?”
“Nije ju briga što drugi misle o njoj.”
“A to je dobro?”
“Žene su previše paranoične kad su u pitanju tuđa mišljenja. Ja svakako jesam
i mrzim to, ali ne mogu si pomoći. Tvoju sestru uopće nije briga.”
“Ne bih baš rekao da je to dobro.”
“Jer si muškarac.”

199
 Knjige.Club Books

Nabere čelo. “Misliš?”

“Da. Dečke nije toliko briga. Fokusirani ste na ono što želite. Ali kad je
djevojka takva, drugi je kritiziraju zbog toga. Seksizam, ali tako je kako je.”
Curtis se naglo ukoči, a ja preko tuđih glava vidim da je Julien opet ustao i
izgleda uzrujano, ali smiri se kad mu se Saskia umilno nasmiješi.
Curtis se opet okrene prema meni. “Znaš li da nikad nije bila u ozbiljnoj
vezi?”
“Stvarno?”
“Nikad nije nikoga dovela kući i upoznala s roditeljima.
Zato što hoda sa ženama? Zna li on? Mora znati. Brat joj je. Ali nije na meni
da išta govorim. “Roditelji su ti strogi?”
“Ne. Nisu uopće.”
“S koliko si ih cura ti upoznao?”
Curtis izbroji svih deset prstiju i nastavi brojiti. Osjetim kako se u meni
raspiruje vatra ljubomore dok se ne nasmije. “Šalim se. Možda tri.”
“Kako je bilo odrastati sa sestrom poput Saskije?”
“Čemu sva ta pitanja?”
Slegnem ramenima. “Samo sam znatiželjna.”
Trlja se po čeljusti jer mu je očito mrsko odgovarati, a ja opet pomislim koliko
me fascinira njegova bratska odanost. Zaboravi da sam pitala, spremam se reći,
no Curtis me preduhitri.
“Bila je jebena noćna mora.” Osmijehom pokuša ublažiti oštrinu tih riječi.
“Stariji sam od nje, ali rano sam naučio da s njom nema šale.”
“A da?”
“Jednom smo joj prijatelj i ja na bazenu ukrali odjeću. Možda nam je bilo
sedamnaest godina. Prijatelj je to predložio. Znao sam da izazivamo vraga, ali
nisam ništa rekao. Uglavnom, morala se pješice vratiti kući kroz grad u kupaćem
kostimu.”
Nasmiješim se zamišljajući prizor. “Znači, njoj je bilo petnaest? O da, to je
sigurno boljelo.”
“Uglavnom, vratila mi je. Takva je moja sestra. Uvijek ti vrati.”
“Što je učinila?”
“Nešto posve drukčije. Odjednom su mi svi u školi počeli šaputati iza leđa i
nitko nije htio sa mnom na maturalni ples.” Nasmije je. “To se nikad prije nije
dogodilo.”
I ja se nasmijem zamišljajući zgodnog srednjoškolca Curtisa, zbunjenog i
samog u školskoj dvorani.
“Tek sam sredinom tog ljeta saznao zašto. Jer je ona školom proširila priču
da volim sado-mazo.”

200
 Knjige.Club Books

E, sad se baš od srca nasmijem. “A voliš li?”

Bez riječi podigne jednu obrvu.
Smijeh mi zamre i tijelom mi proleti val topline, mada sam prilično sigurna
da me zafrkava.
Jedva se suzdržava da se ne nasmije. “Uglavnom, sklopili smo primirje i otad
me više-manje ne dira.”
Vjerojatno zato što joj odgovara imati starijeg brata koji trči za njom,
popravlja štetu i izvlači je iz sranja koja je zakuhala. Ali ne izgovorim to. Strogo
je ograničeno što drugi mogu reci o nečijoj sestri i ne želim prijeći tu granicu.
“Hej!” Curtis mahne i uhvati Heatherin pogled.
“Što ćete?” Heather večeras djeluje rastreseno i oči su joj natečene. Je li
plakala?
“Oranginu i...” Curtis pogleda u mene.
“I meni.”
Curtis se sigurno pita zašto ne naručujem piće i za Brenta. Ili mu je Brent
rekao što se dogodilo? Razgovaraju li njih dvojica o takvih stvarima? Pogledam
prema Brentu, u društvu nekih tipova koje ne poznajem, i shvatim da sam izgubila
prijatelja.
“Zapravo, donesi mi dvije”, kažem Heather.
Curtis gurne novčanicu od deset eura preko šanka.
“Ne...” Mrzim kad mi dečki plaćaju piće. Izvadim novčanik, ali prekasno je,
Heather je već uzela novčanicu, a ja nemam energije za raspravu s Curtisom.
“Hvala.”
Curtis podigne svoju Oranginu.
“Čekaj”, kažem. “Treba mi tvoj savjet za sutra. Da igram na sigurno ili da se
bacim na glavu?”
Oklijeva prije odgovora. Jesam li pretjerala tražeći njegovu pomoć večer prije
velikog natjecanja?
“Brent mi je rekao da si vježbala Crippler”, napokon kaže. “Jesi li ikad
uspjela?”
Provjerim da me Odette i Saskia ne čuju. “Ne. Ali nekoliko puta sam bila vrlo
blizu.”
Curtis čvrsto stisne usne. “U koliko sati nastupaš?”
“U deset ujutro.”
“Pipe će biti tvrd kao kamen.”
Ramena mi potonu. Ima pravo. Snijeg neće stići nimalo omekšati.
Curtis mi proučava lice. “Zašto to toliko želiš, Milla?”
“Već sam ti rekla. Jer volim pobjeđivati. Barem bi ti od svih ljudi trebao
razumjeti.”
201
 Knjige.Club Books

“Mislim da to želiš više od mene.”

“Brat mi je zvijezda ragbija.” Glas mi zapne u grlu. “Želim ljudima pokazati
da sam i ja nadarena.”
Glas mu se smekša. “I jesi nadarena. Ne treba ti natjecanje da to dokažeš.”
Ugrizem se za usnu da ne zaplačem.
“Znaš li s kim se ja zapravo natječem na natjecanju?” pita me.
“S Brentom?”
“Ne. Sa samim sobom.”
“Molim?”
“Pokušavam voziti najbolje što mogu. Jebeš sve ostalo. Naravno pokušavam
pobijediti druge, ali ne mogu utjecati na ono što oni rade. Mogu utjecati samo na
sebe. Zaboravi moju sestru. Zaboravi svog brata. Natječi se samo za sebe.”
Vidim logičnost njegovih riječi i ta metoda u njegovu slučaju očito pali, ali
on nije proveo cijeli život hvatajući korak s drugima. Rođen je u vodstvu. Ja
nemam taj luksuz. Teško progutam. “Ne možeš to shvatiti. Ti si stariji brat.”
Tada mi sine. Curtis se proslavio kao border otprilike u isto vrijeme kad se i
moj brat probio u ragbiju. Je li zbog njega Saskia takva kakva jest? Osjetim
suosjećanje s njom. Užasava me to priznati, ali ona i ja zapravo smo vrlo slične.
Curtis se opet ukoči. Na drugoj strani prostorije Julienovo je lice crveno kao
rajčica. “Idem tamo”, kaže Curtis i pohita prema njima.
Ja podignem Oranginu sa šanka.
“To je sve sranje, samo da znaš”, kaže mi neki glas u uho.
Iznenađeno se okrenem i kraj sebe za šankom ugledam Dalea. Prvi mi se put
obratio od onog poljupca u teretani. “Oprosti?” zbunjeno ga pitam da objasni.
Dale kimne prema Curtisu. “Curtis Sparks je jedan od najkompetitivnijih ljudi
na svijetu. I voli igrati psihološke igrice. Ne vjeruj mu ni jednu jedinu riječ.”

202
 Knjige.Club Books

45

Sadašnjost

Curtis i ja sučelice ležimo na uskom krevetu. Pod prstima osjećam meku tkaninu
njegove termalne majice, plahte mirišu na njega i najradije bih zaplakala koliko
je osjećaj dobar.
Reci mu. Ali ne mogu ništa nego zuriti u njega.
Iz zategnutosti njegove čeljusti zaključujem da se i on u sebi bori s nečime.
“Što želiš?” Glas mu je tih i blag.
Drhtim od nervoze. Kad mu ne odgovorim, stavi mi ruku na lice kao da si ne
može pomoći i jednim mi prstom prijeđe po donjoj usnici. “Po ovo si došla?”
Grlo mi se stegne. Ne znam je li zbog intenzivna pogleda u njegovim očima
ili zato što ga toliko dugo želim. Ili zbog svih situacija kad mi je pomogao, htjela
ja to ili ne. Ali glas bi mi prepukao da pokušam nešto reći.
Curtis je zbunjen mojih ponašanjem. Još me nikad nije vidio bez teksta. “Želiš
li da te poljubim?” šapne mi.
Grlo mi se još više stegne.
Približi lice mojem i dođe mi tako blizu da mi toplim dahom grije usne. I to
je to - ne mogu više ni o čemu razmišljati osim o tome da ga poljubim. Razdvojim
usne, spremna.
Ali on ostane gdje jest. “Neću te poljubiti dok ne znam da i ti mene želiš.”
Uhvatim ga za glavu i povučem prema sebi. On me ne čekajući okrene na
madracu i poljubi me kako treba - snažno i duboko. Ima okus paste za zube, a
koža mu miriše na dim. Ispreplete prste s mojima približivši mi šake glavi, jednu
sa svake strane, i priljubi dlanove na moje. Drži me tako na madracu.
Znala sam da će biti takav. Preuzima kontrolu, kao što uvijek čini.
Njegove mi čekinje grebu lice i taj se osjećaj spaja u slasnu kombinaciju s
vrućinom njegovih usana. Nikad me nitko nije tako strasno poljubio. Možda
nisam samo ja puno desetljeće maštala o ovome. Mogla bih izgubiti glavu za ovim
tipom. Ali ne ovdje i ne sad, sa svime što se događa i tajnom koju mu još nisam
rekla. Iskreno, prestravljena sam i pomislim da bih pobjegla iz sobe.

203
 Knjige.Club Books

Curtis se malo odmakne da dođe do daha i ne skida pogled s mojeg lica,

podsjećajući me da me oduvijek čitao kao otvorenu knjigu.
“Dobro si?”
“Aha.”
“Reci mi da stanem.” Pričeka trenutak. Kad ništa ne kažem, pogne glavu i
opet me poljubi, ovaj put nježnije - u čelo, obraze i bradu. Svuda osim u usne. I
ne mogu to prekinuti jer ga beznadno želim. Ljubi me duž čeljust pa niže u vrat, i
dalje me držeći na madracu. A to me dokrajči.
Kad vrati usne na moje, razdvojim ih da ga pustim unutra, ali on me zadirkuje,
dopustivši mi svoj jezik samo nakratko, prije nego što ga zamijeni vrhom prsta.
Htjela sam ga vidjeti kako gubi kontrolu, ali zapravo je ja gubim, koprcajući se
pod njim i pokušavajući istrgnuti ruke jer mi treba više.
Napokon mi gurne jezik. Dišem na nos i imam osjećaj da smo pod vodom.
On diše sve neravnomjernije i čini mi se da mu kontrola napokon izmiče.
Nikad me ne bi tako poljubio da zna što sam učinila njegovoj sestri.
Moram mu reći prije nego što odemo predaleko. Ali znam da će me mrziti.
Ne želim da ovaj trenutak ikad završi.
Kad napokon oslobodim jednu ruku, povučem mu termalnu majicu. On
prekine poljubac da sjedne na mene i povuče majicu preko glave. U polumraku
upijam pogled na njegova prsa.
Nije nimalo sličan napumpanim, nesimetričnim mišićima bodibildera koje
viđam u teretani. Njegovi su mišići snažni i funkcionalni kao u pravog sportaša.
Čak i sada, deset godina poslije.
Zagleda se u mene kao da ga zabavlja moje istraživanje.
Klizim prstima po napetoj, glatkoj koži, prateći grebene i udubine. I ožiljke.
Bože, prekrasan je.
“Mogu li?” Uhvati rub moje termalne majice.
“Da.”
Jednim je potezom skine s mene. Bradavice su mi napete na hladnom zraku,
a kad ih on vrškom prsta dotakne, još više se napnu. Brzo odmakne ruku pa se
uspravi na meni. Gledam kako mu se ramena dižu i spuštaju.
Što se dogodilo?
“Milla, moram ti nešto reći.” Bedrima mi stegne tijelo s obje strane. “Pokušao
sam ti prije reći u onoj kupaonici.”
Sranje. Mislim da znam što će mi reći. Ali to nema smisla. Osim ako sve nije
bila laž. Ono kad je rekao da misli da je još živa i kad me pitao što mislim tko ju
je ubio. Kad mi je rekao da je karta za žičaru podmetnuta. Želudac mi se stegne.
Možda ju je uzeo iz njezina džepa kao bolesni suvenir.

204
 Knjige.Club Books

Plave su mu oči zabrinuto zagledane u mene. “Prije nego što ti kažem, želim
da znaš koliko mi je žao što sam to učinio.”
Samo je jedan odgovor. Glavom mi bijesnu slike. Njegove krupne šake oko
sestrina vrata. Ili kako je bode jednim od onih svojih velikih kuhinjskih noževa.
Ili je gura s velike litice. Ili...
Pogleda prema vratima. “Samo nemoj njima reći. Može?”
U očima mu je divlji pogled. Što će mi učiniti kad mi napokon kaže? Riješit
će me se kao što je njoj učinio? Bacit će me negdje u led?
Odgurnem ga sa sebe. Bol mi probada koljeno dok se izvlačim ispod njega i
šepam prema vratima, i dalje gola do pasa.
Curtis mi je iza leđa i stavi ruku na vrata. “Milla.”
“Pusti me van.”
“Molim te.”
U glasu mu čujem očaj. Njegova je sestra uvijek znala otkriti gdje nas treba
pritisnuti. Uvijek je rado gurala ljude do krajnje granice, iz zabave, samo da vidi
što će se dogoditi. Mogu shvatiti da je nakon dvadeset godina s njom puknuo.
Okrenem se prema njemu. “Ne moraš mi reći.” Glas mi zvuči uzdrhtalo. Ako
se za ovo sazna, završit će u zatvoru do kraja života. Bolje je da ne znam.
“Moram. Trebao sam ti i prije reći.” Teško proguta. “Mrzit ćeš me, ali nadam
se da postoji šansa da ćeš razumjeti. U redu...” Duboko udahne.
Poželim mu dlanom pokriti usta. Jer kad mi kaže, morat ću ga prijaviti.
Ili neću?

205
 Knjige.Club Books

46

Prije deset godina

Gledam kako se Curtis probija kroz gužvu Glow Bara prema Julienu, a ja sam i
dalje posve izgubljena i još ne znam što ću sutra.
Ima li Dale pravo? Mogu li vjerovati ičemu što mi Curtis kaže ili je od početka
na sestrinoj strani?
Dale i dalje pokušava privući Heatherinu pozornost. Inače ovdje nikad ne
mora čekati piće, ali čini se da ga večeras ignorira. Možda su se opet posvađali.
Nadam se da nije saznala da sam ga poljubila. To nikome od nas ne treba.
Odnesem Orangine preko prostorije do Brenta, mada ne znam ni hoće li
prihvatiti piće od mene. “Došla sam ti poželjeli sreću sutra.”
Brent uzme bocu od mene i tužno se nasmiješi. “Sretno i tebi, Mills.”
“Hvala ti. Trebat će mi.”
“Znaš da te nikad nisam želio kočiti.”
“Znam.” Otpijem gutljaj Orangine. Krcata je šećerom i bilo bi mi bolje da se
držim običnog soka, ali naša se družinica ove zime ozbiljno navukla na ovo piće.
Curtisov glas nadjača glazbu i dođe do nas. “Nije zainteresirana, kužiš li to?”
kaže Julienu. Zatim se prebaci na francuski i, pretpostavljam, ponovi istu poruku
da bude siguran da ju je Julien razumio.
“Znači, natječeš se i protiv Odette?” kaže mi Brent. Zagunđam. “Ne podsjećaj
me.”
“Ne zamaraj se time. Neće utjecati na britanski poredak.”
“Ali utječe na dojam koji će gledatelji steći.” Brzo promijenim temu. “Nego,
da te pitam. Vjeruješ li Curtisu kad ti daje savjete za bordanje?”
Brent odgovori bez razmišljanja. “Da, zašto?”
“Pa... ne misliš li da je čudno da ti želi pomoći? Na kraju može ispasti da ti je
pomogao da ga pobijediš. Ne misliš li da će ti reći nešto...” Tražim pravu riječ.
“Misliš da će mi namjerno dati krivi savjet? Nema šanse. Nije takav tip.”
“Ali jako je kompetitivan.”

206
 Knjige.Club Books

Na drugoj strani bara Julien je nestao, a Curtis sad razgovara s dva tipa koja
ne poznajem.
“Nešto moraš znati o Curtisu”, kaže Brent. “Poznaje jako mnogo ljudi i
ostavlja dojam ljubaznog tipa koji je sa svima dobar, ali oko sebe ima kilometar
visoke zidine. Ima najuži krug ljudi i svi izvan njega su potencijalni protivnici.
Ali ako si u njegovu najužem krugu, frajer bi ubio za tebe.”
“Okej”, polako kažem.
“Ali najprije moraš zaraditi to povjerenje.”
“A ti si ga zaradio?”
Brent kimne. “Trebalo mi je neko vrijeme, ali jesam.”
“Je li i Dale u tom krugu?”
“Nije. Dale mu ide na živce.”
“Zamijetila sam.” Dvije snažne osobnosti koje se nadmeću za prevlast. “A ja?
Jesam li ja u najužem krugu?”
Brent odvrati pogled. “Teško je reći.”
Drugim riječima, nisam. Odgovor me zaboli, ali osjećam da je istinit. Možda
sam nakratko ušla u Curtisov krug, nakon što me Saskia zakopala, ali ono što se
danas dogodilo na stazi bez pogovora me katapultiralo van.
Pijuckam piće i razmišljam tko bi bio u mojem najužem krugu. Brat mi s
vremena na vrijeme pretvara život u pakao i nisam baš u dobrim odnosima s
roditeljima. Brent i ja bili smo bliski, ali više nismo. A Odette, ni s njom više
nisam bliska kao prije. Bordanje me distanciralo od prijatelja s kojima sam
odrasla, što je sto posto moja krivnja jer bih uvijek kad je trebalo birati između bor
danja i njih - proslave dvadeset prvog rođendana, zaručničke zabave i slično -
odabrala bordanje.
Ukratko, nitko. Ja uopće nemam najuži krug.
Svuda oko mene skupine prijatelja smiju se i ćaskaju. Kako je došlo do toga?
Večer je prije najvažnijeg natjecanja u mojoj karijeri, a ja sam sama i bez
prijatelja.
Brent mi dotakne ruku. “Što kažeš da dođem ujutro pa da zajedno idemo
gore?”
“Može, super.” Tračak nade. Možda će ovo ipak uspjeti. Možda ćemo Brent
i ja ipak ostati prijatelji.
Tada vidim da Heather hitrim pokretima skuplja prazne čaše i boce u
Saskijinu separeu i slučajno sruši njezinu napola punu bocu Orangine. Saskia joj
nešto kaže i Heather se bijesno uspravi. Saskia također ustane. Nekoliko trenutaka
raspravljaju i Heather izgleda sve ljuće, premda od glazbe ne čujem što govore.
Odette šokirano gleda u Saskiju prije nego što skoči na noge. Poviče joj nešto
na francuskome i istrči iz bara.
Što joj je Heather rekla?
207
 Knjige.Club Books

Saskia se nagne prema njoj i kaže joj nešto u uho.

Heather se trenutak poslije odmakne i žestoko je pljusne. “Kučko jedna!”
Kaže to dovoljno glasno da je i ja čujem.
Saskia na to nju pljusne i to tako silovito da Heather zatetura ustranu.
Još nisam svjesna što se događa kad Dale dojuri sa šanka i zabije se ravno u
Saskiju. Ona zatetura preko stolca i padne u separe, a Dale se baci na nju.
Odmah se uplete Curtis i odvuče Dalea sa sestre. Gomila se brzo rasprši dok
se njih dvojice mlate u separeu. Glazba prestane i na bar se spusti tišina.
“Moraš konačno obuzdati svoju sestru”, zadere se Dale.
“Ona nije pas”, odvrati mu Curtis.
“Ne bih se baš kladio.”
Curtisova šaka poleti takvom brzinom da mi oko uopće ne registrira da je
pomaknuo ruku. Dale zatetura držeći se za čeljust pa jurne naprijed i zamahne
prema Curtisu. No Curtis mu izmakne i udarac mu samo okrzne uho.
Napokon se u tučnjavu upletu tri kršna izbacivača. Dvojica zgrabe Curtisove
ruke i saviju mu ih iza leđa pod gadnim kutom. Curtis priguši jauk i lice mu
pobijeli kao krpa. Sranje - ima ozlijeđeno rame.
Dale pokuša opet udariti Curtisa, a onda udari trećeg izbacivača koji stane
između njih. Niotkuda se pojave i drugi zaštitari i iza njih frajer u odijelu koji im
viče nešto na francuskome.
Izbacivači poguraju Dalea i Curtisa prema stražnjem izlazu iz bara. Dale se
cijelim putem drži za šaku i očito ju je gadno ozlijedio jer se uopće ne opire.
Heather zabrinuto pogleda za Daleom, a onda je muškarac u odijelu pozove
na razgovor.
“Koji se kurac upravo dogodio?” kaže mi Brent.
“Nemam pojma. A trijezna sam da ne mogu biti trjeznija.”
“Idem vidjeti kamo ih vode”, kaže Brent i odmah nestane.
U separeu ostane samo Saskia. Sjedi za stolom, posve mirna i pribrana, uhvati
moj pogled i slegne ramenima kao da sve ovo nema nikakve veze s njom.
Krenuvši za Brentom, guram se kroz gomilu do stražnjeg izlaza dok mi se na
putu ne ispriječi zaštitar. Ipak moram na glavni izlaz.
Muškarac u odijelu razgovara s Heather. Očito je prekorava jer je pokunjeno
pognula glavu.
Iznenada me Saskia uhvati za ruku dok prolazim kraj nje. “Neće im ništa biti.
Ostani.”
“Misliš?” pitam.
“Veliki su dečki.”
Oni se zaštitari vrate u bar, a Curtis, Brent i Dale vjerojatno su već na pola
puta niz ulicu.

208
 Knjige.Club Books

Saskia mi pokaže na sjedalo do sebe. “Sjedni.”

Oklijevam. Što sad hoće? Saskia je posljednja osoba s kojom želim biti, ali
možda mi je ovo zlatna prilika. Još nisam smislila plan za Brits. Uspijem li od nje
saznati koliko sutra namjerava riskirati, mogu procijeniti koliko ja moram
riskirati.
Zato naposljetku nevoljko sjednem do nje.
“Znaš li zašto mene nisu izbacili?” pita me.
“Zašto?”
Trznem glavom prema najvećem izbacivaču koji leti pogledom po prostoriji,
ruku prekriženih na širokim prsima. “Jer se nadaju da će vidjeti još. Pravu žensku
tučnjavu. Trganje odjeće i tako to.”
Heather se uputi prema izlazu. Odjenula je kožnatu jaknu i izgleda rastrojeno.
“Mislim da je dobila otkaz”, kažem ja.
Tako joj i treba. Glupa krava”, odvrati Saskia.
Pogledam oko sebe. I ostali su otišli. Ostale smo samo ona i ja.

209
 Knjige.Club Books

47

Sadašnjost

“Ja sam to učinio”, kaže Curtis. “Ja sam te pozvao ovamo.”

Podne daske pod mojim stopalima opet se pomaknu, samo što ovaj put imam
dojam da je led pod zgradom napuknuo i da će se cijela građevina urušiti.
Moram otići odavde. Bol mi proleti koljenom kad se okrenem prema vratima,
ali to nije ništa u usporedbi s boli u meni.
“Mama nikad nije preboljela Saskijin nestanak”, tiho nastavi Curtis. “Već je
imala tri psihička sloma.”
Povučem zasun na vratima. Gola sam od struka naviše, ali nije me briga.
“Pokušala se ubiti onog dana kad smo dobili zakonsku potvrdu o Saskijinoj
smrti.”
Ruka mi oklijeva na okrugloj kvaki, To je bilo prije samo dva tjedna. Ne
čudim se što je Curtisu teško.
“Ovo mi je bio posljednji pokušaj da otkrijem istinu. Jer znam da će to opet
učiniti.”
Polako se okrenem.
Curtis izgleda slomljeno kao onog dana kad je Gorska služba spašavanja
opozvala potragu za njegovom sestrom. “Pronađemo li tijelo, mama se možda
napokon pomiri s time. Mogli bismo je, znaš već...” Glas mu napukne. “Sahraniti.
Ili barem saznati što joj se dogodilo. Najgore je ne znati. Mama stalno zamišlja
najgore grozote, da ju je netko oteo i slično. A vjerojatno je bio nesretan slučaj.
Mislio sam će napokon naći malo mira ako otkrijem što se dogodilo. Ali nikad
nisam planirao ovo.”
Gledam naokolo tražeći svoju majicu, ali ne vidim je pa rukama prekrijem
prsa. “A što si planirao?”
“Zabavan vikend. Priliku da se vidimo i pričamo o starim vremenima.”
Povuče poplun s kreveta i prebaci ga oko mene. “Smrznut ćeš se.”
Stegnem poplun oko sebe i glatka mi je tkanina hladna na golim grudima.

210
 Knjige.Club Books

“Plan je bio da vas sve napijem i pokušam izvući odgovore. Ili makar neki
trag. Razlog. Bilo što. Još onda sam osjećao da mi neke stvari niste rekli, pa sam
mislio da ste ih možda nakon toliko vremena napokon spremni podijeliti sa
mnom.” Protrlja si gole bicepse. “Možda bih nešto saznao, možda ne bih, ali
barem bih znao da sam pokušao. Hoćeš sjesti?”
Odmahnem glavom. Zlo mi je od pomisli na sve laži koje mi je rekao.
Sad prebaci poplun i preko sebe pa prekriženih nogu sjedne na krevet.
“A Ledolomac?” pitam.
“Nisam imao ništa s time.” Očito vidi da mu ne vjerujem jer brzo doda:
“Stvarno to mislim. Nemam pojma odakle se to stvorilo. Moj plan nije bio ni blizu
tako podmukao.”
“Ti si nam uzeo mobitele?”
“Nisam. Poslao sam pozivnice i platio nam smještaj, ali to je sve. Kunem se.”
Koljeno me užasno boli pa sjednem na rub kreveta, daleko od njega. “Zašto
si nas doveo ovamo?”
“Razmišljao sam da to učinim u Britaniji, u nekom baru u Londonu ili nešto
slično, ali s obzirom na to kako je sve završilo, nisam znao hoće li se drugi možda
opirati tome da se opet vidimo. Pa sam zaključio, ako vas pozovem ovamo,
sigurno nećete moći odoljeti.”
“Bolje rečeno, nećemo moći otići.”
“To se nije trebalo dogoditi. Odnosno, znao sam da ćemo ovdje biti jedini
gosti, ali mislio sam da će nas dočekati osoblje.”
“Zašto si se pretvarao da sam ja poslala pozivnice?”
“Prije nekoliko godina poslao sam Brentu dva e-maila, ali nije mi odgovorio.
Bio sam očajan zbog mame. Znam da nije bilo u redu, ali to mi je bila zadnja
nada. Mislio sam da će Brent doći bude li mislio da je pozivnica došla od tebe. A
Dale sigurno ne bi došao da je vidio da ga ja pozivam. Uglavnom, Heather je ipak
odbila.”
“Pa si je ucijenio. Dođi ili ću reći.”
Odvrati pogled. “Tako je.”
“A kako si znao za Brenta i Heather? Brent mi je rekao da nitko ne zna.”
“Čuo sam ih. Legao sam malo ubiti oko prije Glow Bara. Nije mi bilo teško
prepoznati Heatherin glas.”
“I evo nas ovdje.” Moram sad zanemariti povrijeđenost i fokusirati se na
rješavanje ove zagonetke. “S kim si razgovarao u hotelu?”
“S nekim Romainom jer direktora nije bilo. Nisam bio siguran da će nas
pustiti ovamo u ovo doba godine jer je vrijeme nepredvidivo, ali nazvao sam ga,
objasnio mu što želim i samo su mi javili cijenu.”
“Jesi li se našao s nekim uživo?”

211
 Knjige.Club Books

“Nisam, sve sam obavio telefonski i e-mailom. Službeni je ured bio zatvoren
kad sam jučer prošao kraj njega, a Romain mi je i rekao da će biti zatvoren. Rekao
mi je da će sve biti spremno za nas. Osjetio sam da nešto nije u redu čim smo se
popeli gondolom i nitko nas nije dočekao.”
“Zašto nisi ništa rekao?”
Curtis izgleda posramljeno. “Sve bi palo u vodu da sam vam tad rekao. Mislio
sam se pretvarati dok ne shvatim što se događa. Bilo kako bilo, Ledolomac mi je
na neki način dobro došao.”
“Kako onda objašnjavaš sve što se od jučer dogodilo?”
Curtis pogleda prema vratima i stiša glas. “Netko se upleo i preuzeo kormilo.”
“Netko iz hotela?” Shvatim problem s tom idejom čim to izgovorim.
Ledolomac. Osoba koja je napisala tajne na papirićima dobro nas poznaje. Ali
kako...?
“Razmisli malo”, kaže mi Curtis. “Ovo je siromašan kraj, nema industrije i
radi se više-manje sezonski. Direktor je na putu. U ovo doba godine sigurno je
malo osoblja i vjerojatno nije bilo teško potkupiti nekoga. Kladim se da i nije bilo
skupo. Što se njih tiče, došli smo samo na vikend pa i nije velika stvar isključiti
žičaru i zaigrati s nama malo psihološke igrice.”
Šokira me izraz koji je upotrijebio. Zašto je to morao reći?
Proučavam mu lice jer mu želim vjerovati. “Ali ostali bi bez posla da se sazna
da nam nisu dah otići odavde.”
“Ako je u pitanju neki najamni radnik, ne bi mnogo izgubio. Možda su im
rekli da ćemo nazvati kad poželimo prijevoz dolje ili ćemo se sami spustiti. Tko
zna?” Curtis se namršti. “Sve mi ovo smrdi na moju sestru.”
Bol u njegovim očima djeluje mi iskreno. “Ali zašto bi to učinila?” Ježim se
dok ga to pitam jer znam barem jedan razlog.
“Nisam siguran.” Na trenutak zuri u sjene, a onda mu se pogled vrati na moj.
“Uglavnom, žao mi je.”
, Ne znam gdje bih gledala. U najmanju mi je ruku lagao za pozivnice.
Ali barem mi je napokon rekao, a to znači da je hrabriji od mene. Na neki
način mogu shvatiti zašto je to učinio - jer mu je obitelj uvijek mnogo značila. A
mogu shvatiti i zašto je sumnjao u mene. Vidio je moju najružniju stranu i ima
pravo kad kaže da ne zna cijelu priču o Saskijinim posljednjim satima.
“Zašto si mi sad rekao?” pitam ga.
“Čekao sam da budem siguran.”
“Da je nisam ubila?”
“Da.”
“A sad znaš? I to je nešto.”
Ništa ne odgovori.

212
 Knjige.Club Books

Gledam u njega. “Još sumnjaš u mene. I ipak si me onako poljubio?”

Slegne ramenima, tužnih očiju. “Sviđaš mi se, Milla. Uvijek si mi se sviđala.
A sve što ti je ona učinila. Godinama sam razmišljao o svemu tome i zaključio da
ako si joj ti... naudila, vjerojatno je bio nesretan slučaj ili samoobrana. A ako je
bilo tako, mogu živjeti s time.”
Pretražuje mi lice. Sad je trenutak da mu sve kažem. Ali začuje se kucanje na
vratima.
Curtis opsuje.
“Bolje da otvoriš”, kažem mu.
Ustane s kreveta i malo odškrine vrata.
“Čuo sam neku buku.”
Sranje. Brent.
“A Milla ne otvara vrata.”
“Uh...” Curtis pogleda preko ramena u mene.
Ja povučem poplun do brade. “U redu je. Možeš otvoriti.”
Curtis širom otvori vrata i Brent se trzne kad me vidi u sobi. Kao da sam ga
opet povrijedila.
“Ja nisam ništa čuo”, kaže Curtis.
“Ni ja”, dodam ja.
Brent i dalje stoji na vratima, ali očito je da mu je neugodno. “Zvučalo je kao
zatvaranje vrata. A ni Heather nije u svojoj sobi.”
Curtis i ja samo se pogledamo. Meni srce opet počne lupati. Iz jedne drame
ravno u drugu.
“Uđi”, pozove ga Curtis.
Osjetim miris konjaka kad Brent dogega u sobu. Je li popio cijelu bocu? Bome
vonja tako.
Curtis zaključa vrata za njim i povuče kapuljaču na glavu. “Možda da se
obučeš, Milla?” Baci mi moju termalnu majicu i dva svoja pulovera.
“Da odem van dok se presvučeš?” kaže Brent.
“Ne treba”, kažem mu. Sve je to već vidio, i obojica to sigurno pomisle, ali
nasreću ni jedan ništa ne kaže.
Ozlijeđeno mi se koljeno jako ukrutilo pa moram pažljivo podignuti stopalo
na pod. Brent mi okrene leđa dok se odijevam. Curtisova mi je odjeća nekoliko
brojeva prevelika, ali barem je topla.
“Možeš se okrenuti”, kažem.
Brent provuče prste kroz kosu. “I, što ćemo sad?”
Curtis izgleda suzdržano. “Pretpostavljam da idemo potražiti Heather.”
Brent kimne.

213
 Knjige.Club Books

Zamijetim kako je spreman raditi što Curtis kaže. Brent je očito uplašen.
A to uplaši i mene. Jako.
“Treba li nam kakvo oružje?” pita Brent.
Oštro udahnem.
Curtis kratko zastane prije nego što mu odgovori. “Na kakvo oružje misliš?”
Upadne mi u oko kako ga Curtis gleda. Kao da ga testira koliko će brzo
odgovoriti. I je li se možda već naoružao.
“Vani je gomila štapova i lopata”, kaže Brent.
I cepina.
Brentove tamne oči susretnu moje. “I cepina.”
Dragi Bože. Zamislim mračnu figuru koja nas dočeka iza jednih od brojnih
zaključanih vrata, s cepinom u visoko podignutoj ruci.
Zaustim im reći da je cepin iz restorana nestao, ali Brent i dalje gleda u mene.
Možda ga je on uzeo? Ili noževe iz kuhinje? Ne razmišljam bistro, ali ako ih je on
uzeo, bolje je da misli da to ne znamo.
“Imaš li išta u sobi?” pita ga Curtis.
“Samo odvijač.”
“Idi po njega.”
Brent odmah ode iz sobe, a čim se vrata zatvore, Curtis se nagne prema meni.
“Vjeruješ li mu?”
Oklijevam. Poznajem svaki centimetar Brentova tijela, ali mogu li reći da ga
doista poznajem? Pogotovo sad kad je prošlo deset godina? Ne mogu zaboraviti
onaj pogled u njegovim očima sinoć. “Vjeruješ li mu ti?”
“Nisam siguran.” Curtis traži nešto u ruksaku.
“Znaš onaj stari cepin sa zida u prizemlju?” pitam ga.
“Da?”
“Nestao je.”
Curtis odmah podigne glavu. “Kad?”
“Zamijetila sam za večerom.” Sad mi je krivo što to nisam prije spomenula.
On opsuje i iz ruksaka izvadi veliki odvijač s ljubičastim plastičnim drškom -
isti onaj koji sam od njega posudila prije deset godina. “Uzmi ovo.”
“A što ćeš ti?”
“Uzmi.”
Uzmem odvijač od njega.
“Sad me slušaj. Ako vidiš moju sestru, ne približavaj joj se, u redu? Prepusti
je meni.”
Kakva noćna mora. Pomisao da se Saskia vratila iz mrtvih i skovala ovaj
pakleni plan. Da učini... što točno?

214
 Knjige.Club Books

Curtis zabrinuto pogleda prema vratima. “Brent se dosad već trebao vratiti.
Vjeruješ li mi, Milla?”
“Ja...” Ne znam. “Treba mi vremena da probavim sve što si mi rekao.”
“Gledaj, odsad ću se truditi koliko god mogu da budem posve iskren. Ali
moraš mi vjerovati. Jer kad iziđemo kroz ta vrata...”
Prekine ga vrisak iz hodnika. Prodorni ženski vrisak.
Otvorim vrata i istrčim, jedva se održavajući na bolnom koljenu, i ugledam
Heather kako maše cepinom.
Znači, ona je sve smislila. Ona i Dale.
Brent stoji nekoliko metara dalje od nje niz hodnik, podignutih ruku i s
odvijačem u jednoj šaci. Na čijoj je on strani?
Heather se okrene i zamahne cepinom prema meni. Star je, ali nimalo
bezopasan. Ja podignem odvijač. Cepin protiv odvijača. Ne bih se baš kladila na
sebe.
Curtis je negdje iza mene, naoružan samo golim rukama.
Zašto Heather to radi? Gdje je Dale i kod koga su svi oni noževi? Pogledala
bih niz hodnik iza sebe, ali ne usudim se maknuti pogled s Heather. Moram
vjerovati Curtisu da mi čuva leđa.
Heather zaustavi pogled na vrhu mojeg odvijača. “Ne približavaj se!”
Vidim da su joj zglobovi prstiju na dršku posve bijeli. Napravim li jedan jedini
pokret, mislim da će zamahnuti. Tada se svjetla ugase.

215
 Knjige.Club Books

48

Prije deset godina

U mraku mi pred očima bljesne Saskijino lice, osvijetljeno zeleno i narančasto na

podiju Glow Bara.
Opet svira ona pjesma Killersa. Ni sama ne znam koliko sam je puta ove zime
čula. Stroboskopska se svjetla reflektiraju o Saskijin srebrni korzet dok plešemo
na podiju. Svi frajeri u baru gledaju u nju, a ona kao da toga nije svjesna - ili je
možda nije briga?
Ona i ja opet se natječemo - ovaj put tko će duže izdržati. Zasad mi ide dobro
jer cijelu večer nisam pila alkohol, ali nisam u prednosti jer, koliko znam, nije ni
ona. Očito je neću uspjeti toliko napiti da sutra zakaže na natjecanju, ali možda je
mogu umoriti. Sinoć sam rano legla, a iskustvo žongliranja tri posla istodobno
naučilo me funkcionirati sa samo nekoliko sati sna. Nadam se da se ona ne nosi
jednako dobro s nespavanjem.
Ruku na srce, i onda bi me pobijedila.
Plešemo dok glazba ne utihne i zaštitari nas ne poguraju prema izlazu. Saskia
i ja samo se pogledamo kad iziđemo na ulicu.
Između nas kao da pucketa napetost. Sutra ćemo biti žestoke suparnice. Raniji
pokušaji da iščupam koju informaciju iz nje neslavno su propali. Ništa mi nije
otkrila. Ali ne vjerujem da ćemo ni ona ni ja osvojiti prva dva mjesta. Odette će
vjerojatno pobijediti, a druga bi mogla biti Claire Donnahue. Claire je danas
odlično vozila na pipeu, a večeras je nisam vidjela. Kladim se da je ostala kod
kuće - pametna cura. Bilo kako bilo, ako. Saskia ne zariba ili ako ja nekim čudom
uspijem izvesti Crippler, ona će osvojiti treće mjesto. Danas sam vidjela još
cura koje su izgledale jako dobro. Ni četvrto mi mjesto nije zajamčeno. Jedina mi
je nada pokušati Crippler. Ili barem uvjeriti Saskiju da ću ga izvesti.
Bližimo se njezinu stanu i vidimo da netko čuči pred njim, kraj poštanskog
sandučića. Julien. Što on tu radi? Uspravi se kad nas ugleda. Nešto mu je u ruci -
flomaster. Napisao je nešto na francuskome preko njezina imena na sandučiću.
“Što piše?” pitam Saskiju.
“Frigidna kučka.”

216
 Knjige.Club Books

Julien se pakosno zasmijulji. Produžim do njega i opalim ga svom snagom u

trbuh. Padne kao kruška. Konačno neka korist od starijeg brata. Jake i ja stalno
smo se mlatili i rano sam naučila da ga trebam udariti kako spada da imam
vremena otrčati mami.
Saskia me gleda drukčije nego ikad prije. “Zašto si to učinila? Nisam ti ni
draga.”
Ni sama ne znam odgovor. “Jedino ja večeras nisam nikoga udarila. Osjećala
sam se izostavljeno.”
Saskia prasne u smijeh. Julien je još na podu i ne miče se.
Saskia izvadi ključeve od stana. Prokletstvo. Trebala sam je izmoriti. Sjetim
se što mi je ranije večeras Dale rekao o Curtisu. Psihološke igrice. Nikad nisam
bila tip osobe koja se upušta u to, ali sad imam samo dvije opcije - ili to ili
podvijena repa otići kući plakati. Što je posljednje što bi Saskia sad očekivala od
mene? Znam da smo slične i logika mi govori da bi je iznenadilo isto što i mene.
Prijateljstvo.
“Upravo sam nešto shvatila”, kažem ja. “Nikad nisi vidjela moj stan. Želiš
li?”
Okrene se prema meni i sumnjičavo me gleda. “Morala bih se naspavati.”
“Zašto? Bojiš se što će biti sutra?”
Metoda je uvijek palila na meni, a sad upali i na njoj. Zabaci glavu i pruži
ruku prema meni. Uhvatim je pod ruku i produžimo ulicom dalje od njezina stana.
Bacim pogled preko ramena da Julien možda ne ide za nama, ali vidim da i dalje
leži na zemlji, dašćući.
Tiho je i oko nas zalepršaju prve pahuljice.
Saskia se zagleda u nebo. “Na planini sigurno pada jače.”
“Nadam se da će urediti pipe.”
“Morat će.”
Ja sam u najkicama, a ona u slatkim čizmicama obrubljenima krznom i
objema nam stopala skližu na poledici. Smijemo se i držimo se jedna za drugu da
ne padnemo.
“Samo mi još to treba”, kaže ona. “Da slomim gležanj večer prije Britsa.”
Očito i ona i ja razmišljamo samo o Britsu.
“Nadam se da sutra neće padati”, kažem ja. “Nisam luda za tim da po mećavi
isprobavam Crippler.”
Užasna sam lažljivica - brat mi je to uvijek govorio - ali Saskia me oprezno
pogleda i osjetim njezinu nesigurnost.
Povedem je na drugu stranu ulice. “Stigle smo.” Gurnem ključ u bravu i
otvorim vrata stana. Osjećam se neobično bojažljivo.
Saskia zakorači unutra. “Oh.”

217
 Knjige.Club Books

Nasmijem se. “Tako sam i ja reagirala kad sam ga prvi put vidjela.”
Šesnaest kvadrata, s bračnim krevetom koji se spušta sa zida. Kuhinja - mali
hladnjak i električna ploča za kuhanje s dvije prastare ploče - u kutu kraj vrata, a
u kupaonicu možeš ući samo ako su vrata hladnjaka zatvorena. Sezona je već bila
počela kad sam došla i nisam našla ništa bolje od ovoga.
Sjednemo na krevet jer sam ga danas zaboravila vratiti na zid. Još osjetim
vonj zagorene riže od večere.
Saskia me gleda kao da se pita zašto sam je dovela u ovu rupu.
Smišljam što bih joj mogla reći. Nikad nisam bila vješta u zbližavanju s
drugim ženama. No čini mi se da nije ni Saskia. Lakše nam je međusobno se
natjecati nego biti ljubazne jedna prema drugoj.
Primijetim srebrno-plavi lanac oko njezina zapešća koji sam već nekoliko
puta vidjela na njoj. “Sviđa mi se tvoja narukvica.”
Ravnodušno je pogleda. “Odette mi ju je darovala. Mogu ti je dati.”
“Ne treba, hvala.”
Ali ona je ipak skine. “Izvoli. Meni se više ne sviđa.”
Naslućujem da ne govori samo o narukvici. Bespomoćno gledam kako je
odlaže na moj noćni ormarić.
Pogled joj padne na Brentovu Burton majicu na jastuku, okrene se prema meni
i vragolasto mi se nasmiješi. “Reci mi. Je li dobar u krevetu?”
“Je li Odette?” bez razmišljanja joj vratim protupitanjem jer ne namjeravam
ništa reći o Bretu. Ne bih ni ja nju trebala pitati za Odette i sigurno ne bih da
nismo same.
Oči joj zasvjetlucaju. “A ti, Milla? Jesi li ti dobra u krevetu?”
Odjednom sam stravično nervozna. Činimo isto što i na planini, pokušavamo
nadmašiti jedna drugu.
Izvijem obrvu, tobože nonšalantno. “Što ti misliš?”
Ispruži ruku i dodirne mi kosu. Pomno me proučava tražeći znak da me
izbacila iz takta - ili me izaziva da odem korak dalje. Ne znam ni sama.
“Ozbiljno te pitam”, kaže. “Jer mog brata jako zanima.”
U glasu joj je nota zavisti, kao da je bratova žudnja jedino za što se sa mnom
ne može nadmetati, ali spomen Curtisova imena prvo je što me uzdrma. Pomislim
da će me sljedeće pitati što osjećam prema njemu i zaključim da moram čim prije
okončati ovu igru. Prije nego što nešto otkrijem. Još jedan ubojit potez za kraj da
je dokrajčim.
Stavim joj dlan na čeljust. “Možda.”
Očekujem da će se povući, ali ne pomakne se.
“Pokaži mi”, prošapće.
Okej. Sad me izbacila iz takta.

218
 Knjige.Club Books

Ali ne smijem joj pokazati. Na pamet mi pada samo jedan logičan sljedeći
potez. Nagnem se i poljubim je. Po sitnom trzaju osjetim da sam je iznenadila, ali
onda mi uzvrati poljubac. Padam kroz zrak kao da nemam ništa pod stopalima.
Isti onaj osjećaj propadanja želuca koji osjetim kad premašim skok. Mislila sam
da će se odmaknuti, ali ne samo da nije nego je odvela ovu igru deset koraka
naprijed.
Nikad prije nisam poljubila drugu ženu. Barem ne ovako. Usne su joj
neizmjerno mekše od Brentovih i drukčije se ljubi. Ali u vezi je s Odette. Mora se
povući prije mene.
S druge strane, jesam li je ikad vidjela da se iz ičega piva povukla?
Kroz trepavice vidim da me intenzivne plave oči, tako slične bratovima,
napeto proučavaju. Odgurnem je na krevet i poljubim je još strasnije. Otkopča mi
jaknu, pa ja otkopčam njezinu i povučem joj džemper preko glave.
Smijući se skine sve s mene do grudnjaka. “Hajde”, kaže mi pokazujući
zatvarač na svojem korzetu.
Ruka mi drhti dok ga povlačim. Tankim mi prstima klizi po golom trbuhu.
Točno zna gdje me i kako dirati, a još me više šokira što ja znam dirati nju.
Zadovoljno reagira na moje dodire. A što je s Odette? Osjećam grižnju savjesti
zbog nje, ali očito ne dovoljno da me zaustavi.
Govorim si da to radim da pobijedim na natjecanju - privatnom u kojem smo
se ona i ja sad našle i onom javnome sutra na pipeu. Govorim si da to radim jer bi
oči koje me upijaju mogle biti Curtisove.
No istina je možda jednostavnija od toga. Cijelu sam zimu bila fascinirana
Saskijom, a sad sam tu, bliže nego što sam ikad mogla zamisliti. Zvuči ludo nakon
svega što je učinila, ali mislim da je u ovom trenutku volim. Barem malo.

219
 Knjige.Club Books

49

Sadašnjost

U hladnom je hodniku mrkli mrak. Napetih osjetila iščekujem šušanj zraka koji
prethodi spuštanju oštrice.
“Ne mičite se!” zakrešti Heather.
Odmaknem se od zvuka njezina glasa, podignutih ruku da zaštitim glavu -
mada je smiješno misliti da bih se rukama mogla zaštiti od ikakve sjekire.
Iza mene nešto sušne i poskočim tako jako da mi koljeno zamalo prsne od
bola.
“Spusti sjekiru.” Curtisov glas. Kako može zvučati tako mirno?
Pomičem se polako unatrag da dođem do njega, a onda on pipajući mi ruku
dođe do odvijača u mojoj šaci. Bez razmišljanja mu ga prepustim. Čini se da mu
ipak vjerujem.
Curtis me zaobiđe i krene prema Heather. Što će joj učiniti?
“Zašto ste me doveli ovamo?” zavapi Heather. “Što želite od mene?”
Pogodi me očaj u njezinu glasu. Prstima pipam pred sobom dok ne dodirnem
Curtisovo rame. Ne želim da joj naudi. “Curtise, nije ona.”
“Milla”, upozori me Curtis.
Proguram se kraj njega nadajući se da imam pravo.
“Milla, nemoj.”
Ne obazirem se na njega. “Heather?” Čujem kako mi glas podrhtava. “Brent
je čuo buku, a ti nisi bila u svojoj sobi.”
Tišina.
“Brente?” Glas mi opet drhti.
“Ovdje sam.” Brent zvuči daleko. “Našao sam dva prekidača, ali svjetlo ne
reagira. Opet nema struje.”
Nečije mi ruke dotaknu ramena i uplašeno poskočim. “Gdje je ona svjetiljka?”
šapne mi Curtis u uho.
“U mojoj sobi. Na podu kraj kreveta.”

220
 Knjige.Club Books

“Idem po nju.” Vrati mi odvijač. “Ne miči se.”

Osjetim propuh iza sebe kad ode.
“Heather?” opet kažem. “Plašiš nas.”
Ne odgovori mi.
“Curtis je otišao po svjetiljku”, nastavim.
Nekoliko beskonačno dugih sekundi čuje se samo naše disanje.
Opet osjetim propuh iza sebe i hodnik se osvijetli. Curtis je na vratima moje
sobe s malom svjetiljkom u ruci. Heather se stisne uza zid, i dalje čvrsto držeći
onaj cepin. Brent je malo dalje niz hodnik.
Ispružim drhtavu ruku i zakoračim naprijed. “Heather.”
Cepin joj klizne iz prstiju i padne na pod, a trenutak poslije i ona spuzne na
pod i glasno zajeca.
Brent također klone, držeći se za prsa. “Uplašila si me kao budalu, Heather.”
Čučnula bih kraj nje da mogu, ali koljeno mi ne dopušta. Mogu joj ponuditi
samo uzdrhtale ruke na ramenima.
“Dođi ovamo.” Brent je povuče na noge i čvrsto je zagrli.
“Našla sam...” Heather nam između jecaja pokušava nešto reći.
“Što si našla?” pitam je.
Glasno udahne. “Sobu.” Drhtavim prstom pokaže niz hodnik.
“Kakvu sobu?”
Od plakanja ne može više ništa reći i ja bespomoćno pogledam u Brenta.
“Možeš li nam pokazati?” kaže joj Brent.
Grcajući u suzama kimne bez riječi. Brent podigne cepin s poda i doda
Heather svoj odvijač. Curtis se ukoči, ali ne kaže ništa. Heather nas povede niz
hodnik. Curtis ide za njom i osvjetljava put. Ja šepam za njima, škrgućući zubima
od bola, a Brent je na kraju kolone.
Sjene nam plešu po zidu. Četiri figure. Jedna sa sjekirom.
Nadam se da će baterija u Curtisovoj svjetiljci izdržati. Heather skrene lijevo,
prođe kraj garderobe u kojoj sam je danas našla i stane kraj sljedećih vrata.
Zaklela bih se da su ta vrata prije bila zaključana, a kad ih gurne i kad Curtis
osvijetli unutrašnjost, znam da ovu prostoriju još nisam vidjela.
“Sranje”, dahne Curtis.

221
 Knjige.Club Books

50

Prije deset godina

Probudi me lupanje na vratima moga stana. Saskia se promeškolji u krevetu kraj

mene, u toplesu i po svoj prilici gola kao i ja.
“Milla?”
Sranje. Brentov glas. Iskobeljam se iz kreveta i tražim odjeću.
Očekivala bih da će Saskia biti jednako prestravljena što nas je netko uhvatio
u ovakvu stanju, ali ona se i ne pomakne. Dohvatim džemper s poda i navučem
ga preko glave. “Odjeni se.”
Oči joj zasvjetlucaju. “Zašto?”
“Zato što ja to želim.”
I dalje je na krevetu i smješka mi se osmijehom koji sam ove zime nebrojeno
puta vidjela.
“Milla!” poviče Brent s hodnika. “Otvori! Moram pišati.”
Saskia priguši smijeh.
“Samo trenutak!” Dobacim Saskiji njezin grudnjak i gaćice i brže-bolje
uskočim u traperice.
Brent i dalje lupa po vratima. “Požuri.”
Saskia se još nije pomaknula s kreveta. Na kraju poraženo otvorim vrata.
Brent ima dasku sa sobom i već se opremio za bordanje. Baci dasku i ruksak na
tepih, uleti u sobu i stane kao ukopan kad je vidi. Leži nasred kreveta, golih grudi
vidljivih iznad popluna. Mahne mu delikatnom ručicom i veselo ga pozdravi.
“Bok, Brente.”
Brent se okrene prema meni, toliko zapanjen da ne može progovoriti. Baci još
jedan pogled na nju i produži u kupaonicu.
“Odjeni se”, kažem joj. “Molim te.”
Rastegne ruke iznad glave i zijevne. “Sad ću.”
Čujem povlačenje vode u zahodu i otvaranje slavine u umivaoniku. Saskia
pričeka da se Brent vrati iz kupaonice, opet se rastegne i gola golcata ustane iz
kreveta.

222
 Knjige.Club Books

Siroti Brent ne zna kamo bi gledao. Ona podigne crni čipkani grudnjak i
gaćice i namjerno ih sporo navlači, radeći predstavu od toga. Vidim da je Brent
gleda, ma koliko to ne želi, i posve ga razumijem. Doista je prekrasna. Nije
manekenski mršava, ali mršavija je od mene, snažna i lijepo oblikovanih mišića.
Koža joj je glatka i preplanula. Preplanulost je sigurno umjetna. Moje ruke i
noge mjesecima nisu vidjele sunca.
Brent se natjera da premjesti pogled na mene pa mi napetim glasom kaže:
“Trebali smo se voziti gore zajedno.” Gleda me kao da sam mu potpuni stranac.

223
 Knjige.Club Books

51

Sadašnjost

Prostorija je jantarne boje od svjetla Curtisove svjetiljke. Sredinom se proteže dug

stol, s pet-šest monitora duž svake strane.
“Kontrolna soba”, kaže Curtis.
Ovdje se opet osjeti onaj miris. Saskijin parfem. Vidim da ga je Curtis također
zamijetio. Naglo problijedi i uhvati se za zid da ne padne.
U najdaljem kutu sobe je madrac s jastukom i dva popluna. Srce mi kuca sve
brže. Netko je spavao ovdje. Ali tko? Pogledam prema vratima i Brent je očito
pomislio isto jer gleda lijevo pa desno niz hodnik. Možda je pijan, ali prilično se
dobro drži.
Curtis užasnuto zuri u madrac.
Okrenem se prema Heather. “Kako si je našla?”
“Rekla sam ti da sam čula neke zvukove.” Potisne još jedan jecaj. “Izišla sam
pogledati jer sam mislila da je možda Dale.”
“A ova su vrata bila otvorena? Baš širom otvorena?”
Heather kimne.
“Kad si uzela cepin?”
“Danas popodne dok ste vi bili u kolibi na vrhu vučnice. Bojala sam se.”
Pogleda u mene i osjetim da mi želi reći da se bojala Curtisa. “Odlučila sam ga
odnijeti u svoju sobu, ako mi zatreba.”
“Jesi li uzela i noževe?” pita je Curtis.
“Koje noževe?”
Curtis i ja se pogledamo.
Mojem se koljenu baš i ne sviđa da ga savijam pa polako spustim dlan na
madrac i opipam ga. “Hladan je. To je barem olakšanje.”
“Možda osoblje katkad prespava ovdje”, komentira Brent.
Ne znam pokušava li uvjeriti nas ili sebe. Istina je da osoblje zimovališta s
vremena na vrijeme vjerojatno mora prespavati na ledenjaku - ekipa iz Gorske

224
 Knjige.Club Books

službe spašavanja, primjerice. Ovaj madrac sam po sebi ne dokazuje da je Saskia

ili netko drugi trenutačno u zgradi.
“Ali tko je otključao vrata?” pitam ja. Jer netko ih je očito otključao, a ako to
nije bila Saskia ili neki stranac, onda je netko od nas. Možda čak i Dale.
Ispod stola je mali barski hladnjak. Brent ga otvori i svi povirimo unutra.
Mlijeko, sir, šunka. Nekoliko gotovih obroka. Na stolu iznad je mikrovalna. U
plastičnoj vrećici pokraj vidimo žitne pahuljice, kruh i voće. Blizu su i zdjela,
tanjur i pribor za jelo.
Sva se naježim. “Iduća vrata”, prošapćem. “Ona garderoba. Ne mislite
valjda...”
Curtis trepće kao da dolazi sebi nakon omame. Iziđe na hodnik, a mi se
šuljamo za njim. Svjetiljkom osvijetli kvaku susjednih vrata i malo se odmakne
kao da je se boji dotaknuti. I ja se bojim. Je li netko unutra?
Je li Saskia unutra?
Brent jednom rukom stisne kvaku, a drugom i dalje drži cepin, Vrata se otvore
i Curtis hitro osvijetli sve zidove. Garderoba je prazna, a egzotičan miris vanilije
mnogo slabiji nego danas popodne. Bojim se ući za ostalima kad se sjetim kako
su se vrata danas zaglavila. Nisam to spremna opet doživjeti pa ostanem u
hodniku, pazeći da se vrata ne zatvore.
Naposljetku se vratimo u kontrolnu sobu. Brent korača od monitora do
monitora, malo pomakne svaki miš, ali na ekranima se ništa ne dogodi. “Nema
struje.”
U glavi mi je košmar. Je li netko namjerno ostavio ovu sobu nezaključanu jer
je htio da je nađemo? Ili je bilo slučajno?
“Heather je rekla da je čula zvukove”, podsjetim ih. “Možda se netko muvao
ovdje i onda je morao brže-bolje otići kad se Heather pojavila.”
“Pa su isključili struju da ne možemo uključiti računala”, dovrši Brent.
“Moguće je.”
“A gdje su sad?” pitam ja.
“Mnogo je drugih soba u kojima se...” Curtis ne dovrši rečenicu jer ga nešto
prekine. “Koji vrag?”
Slabašni zvuk glazbe. Odakle dolazi?
Curtis se okrene prema Brentu. “Daj mi cepin.”
Brent na trenutak zastane, a onda mu ga ipak doda.
Curtis istrči iz sobe. Ostavljeni u mraku, nemamo izbora nego požuriti za
njim. Iza ugla glazba je glasnija. Dragi Bože, znam tu pjesmu. “Somebody Told
Me” od Killersa koju je Saskia obožavala. Heather ju je očito također prepoznala
jer šokirano uzdahne.
Dođemo do stuba koje vode gore u salon i opet osjetim njezin parfem. Ispuni
me jeza. Glazba dolazi s kata.
225
 Knjige.Club Books

Curtis pojuri stubama, preskačući po dvije odjednom, a Brent je korak iza

njega. Ja se na jedvite jade vučem iza Heather. Što ćemo gore naći? Hoće li to
doista biti ona? A ako bude, što joj Curtis namjerava učiniti? Proleti kroz požarna
vrata na vrhu stuba koja se odmah zatvore za njim i ostave nas u mraku, ali Brent
ih brzo otvori i pridrži dok Heather i ja ne dođemo do njega.
U salonu je glazba zaglušujuće glasna, a miris parfema jači nego ikad. Curtis
stoji pred niskim stolom. Osvijetljen njegovom svjetiljkom, na stolu je CD-
player koji očito radi na bateriju jer nije uključen u struju.
Preletim pogledom po prostoriji zadržavajući se na mračnim kutovima. Nema
nikoga osim nas.
Heather pokrije uši rukama. “Neka već prestane!”
Curtis podigne cepin.
“Nemoj!” povičem.
Pogleda prema meni, a lice mu je pod tim svjetlom gotovo demonsko.
Šepajući dođem do CD-plejera i pritisnem stop. Glazba odmah prestane. Izvadim
CD nadajući se da će nam nešto otkriti, ali na njemu nema nikakve oznake.
Ubacim ga natrag u plejer da vidim ima li na njemu još nešto, ali vrti samo jednu
pjesmu.
Godinama već nisam vidjela CD-plejer. Zar se još prodaju? Kad se sjetim da
nemamo baterija, provjerim odgovaraju li našoj svjetiljci baterije iz plejera, no
pokaže se da su prevelike.
Curtis se progura kraj Heather i Brenta pa dalje kroz vrata. Slijedimo ga niz
hodnik, a on otvara svaka vrata kraj kojih prođe - zahode, ostavu s potrepštinama
za čišćenje - dok ne dođe do jednih koja se ne daju otvoriti.
“Pridrži.” Pruži mi svjetiljku.
I prije nego što shvatim što namjerava učiniti, Curtis objema šakama čvrsto
stegne cepin i zamahne njime prema vratima. Dovoljno je pet ili šest udaraca za
rupu kroz koju možemo vidjeti u prostoriju. Uzme svjetiljku od mene i osvijetli
unutrašnjost. Opsuje i vrati mi svjetiljku.
Ne usudim mu se red da je svjetiljka svakom minutom sve slabija.
Vidim da mu se ramena dižu i spuštaju, a na čelu mu svjetluca znoj. Pružim
ruku kao da ću ga dodirnuti i brzo se predomislim. Sljedeća vrata također se ne
daju otvoriti i Curtis navali sjekiricom na njih. Mi ostali stojimo na sigurnoj
udaljenosti dok probija ta i sljedeća vrata.
Svjetiljka je na izmaku, noga me boli i tako sam umorna da bih mogla zaspati
stojeći. A ako sam ja umorna... Curtis pri idućem udarcu zatetura i umjesto vrata
pogodi njihov okvir.
Oprezno mu dodirnem rame. “Dosta je.”
Ne govoreći ništa, nasloni čelo na drvo i pusti cepin da mu padne iz ruke.

226
 Knjige.Club Books

“Slušaj me”, kažem mu. “Trajalo bi cijelu noć da probiješ sva zaključana vrata
u zgradi. Sad više ne možemo ništa osim zaključati se u sobe i koliko-toliko
odspavati. Sutra čim svane brišemo odavde.”
Curtis se bez riječi uputi natrag mračnim hodnikom pa stubama u prizemlje.
Brent prije mene podigne cepin, a ja šepam za Curtisom osvjetljavajući nam put.
Ispred svoje sobe Curtis širom otvori vrata i kaže: “Milla, ti si ovdje.”
To nije bilo pitanje i ja bez odgovora šepajući uđem u sobu. Okrenem se i
pogledam Heather. “Mislim da ni Heather ne bi trebala biti sama.”
“Ja ću ostati s njom”, ponudi se Brent.
Pogledam u Curtisa. Pokušam zamisliti da se Dale pojavi usred noći i nađe ih
zajedno.
Ili možda Brent zna da se Dale neće vratiti? Spustim pogled na cepin u
Brentovoj šaci.
“Dobro.” Curtis zatvori vrata za nama, povuče zasun i ostane tako okrenut
leđima prema njima. U očima mu vidim krivnju, frustraciju, očaj. Sve to nosi na
svojim plećima jer krivi sebe što nas je doveo ovamo. Posebno što je doveo mene.
Htjela bih ga zagrliti i olakšati mu barem dio tereta, ali čeljust mu je tako zategnuta
da se ne usudim. Pustit ću ga da se malo ohladi.
Nekoliko dugih minuta poslije napokon podigne pogled. “Gdje želiš spavati?”
Pokaže na dalji krevet. “Tamo? Ili sa mnom?”
I tek tako, tim riječima vanjski svijet prestane postojati. Postojimo samo on i
ja. Još me boli njegova izdaja, ali lako odgovorim na postavljeno pitanje. “S
tobom.”
Curtis gleda krevet na kat pa podigne dva uska madraca s drvene podloge i
premjesti ih na pod. Jedan do drugoga zauzmu cijelu širinu sobe.
Pogleda u mene. “Vjerojatno bismo trebali malo odspavati.”
Zakoračim do njega. “Želiš mi reći da te ne diram?”
I prvi put cijelu večer na licu mu zatitra smiješak. “Možda.”
“Dosad bi već trebao znati da ne slušam tvoje naredbe.”
Licem mu opet preleti smiješak. “O, znam ja to.” Uzme mi svjetiljku iz ruke
i stavi je na pod, u kut. “Legni.”
Skinem jaknu i spustim se na madrac.
Curtis također skine jaknu i smjesti se uz mene. Pokrije nas poplunima i ugasi
svjetiljku. “Moramo čuvati bateriju.”
Ispružim ruku u tminu i dodirnem mu lice.
“Milla.”
“Molim?”
Glas mu zvuči napaćeno. “Ne želiš me ovako.”

227
 Knjige.Club Books

Pipam ga dalje niz tijelo dok mu ne nađem ruke, jednu pa drugu, i podignem
ih iznad njegove glave, pritisnuvši ga na madrac kao što je on meni prije učinio.
Da ga isprovociram. Jer je to jedini način da sad dođem do njega. Curtis nije tip
frajera koji bi dopustio da ga netko tako pritisne i drži na mjestu. Nadam se da
mogu podnijeti njegovu reakciju.
“Milla, upozoravam te.”
Ignorirajući ga, kliznem slobodnom rukom niz njegova prsa, sve do struka
hlača, i dalje ga držeći drugom rukom, pa kroz nekoliko slojeva odjeće dođem do
meke gole kože trbuha.
Mrak u sobi razbija samo njegovo glasno disanje. Nekoliko dugih sekundi ne
reagira, a onda, kako sam se i nadala, istrgne ruke i jednim me pokretom okrene
na leđa.
“Poljubi me”, prošapćem.
Tišina. “Glava mi je u rasulu.”
“Znam. I moja je.”
Jagodicom jednog prsta pratim mu obrise usana. “Svejedno me poljubi.”

228
 Knjige.Club Books

52

Prije deset godina

Saskijine meke usne okrznu moje. Preko njezina ramena vidim Brentov užasnuti
pogled i odmaknem se od nje.
“Hvala ti za sinoć”, kaže mi.
“Ne razumijem”, kaže Brent. “Vas dvije ste zajedno?”
“Nismo”, kažem ja.
“Jesmo”, odgovori Saskia.
Brent dohvati svoju dasku. “Vidimo se gore, Milla.”
“Čekaj!” povičem za njim.
Ali samo nestane ne osvrćući se.
Saskia se pakosno nasmije. “Ups.”
Sinoć sam je možda voljela, ali sad je opet mrzim. Dovoljno je loše što nas je
Brent našao zajedno u krevetu, a ona je to još dodatno zagorčala - i svjesna je
toga.
Moram joj obrisati taj bahati izraz s lica. “Reći ću Odette što smo sinoć
radile.”
Promatram je čekajući reakciju, ali vidim samo znatiželju. Kao da se pita što
mi je prošla noć značila ili jesam li doista spremna reći Odette.
Zapravo ne. Vidim i nešto više od toga.
Ona želi da kažem Odette.
Po mogućnosti koji trenutak prije Britsa da je izbacim iz takta i pružim Saskiji
priliku da je pobijedi. Na trenutak se moram pridržati za zid. Prošla joj noć nije
ništa značila. Poigrala se sa mnom kao što sa svima radi.
“Heather i Julien imaju pravo”, kažem ja. “Površna si i egocentrična kučka
koja mari samo za sebe i više nikoga.”
Saskia se i dalje smješka i počne navlačiti traperice.
Okrenem joj leđa.

229
 Knjige.Club Books

Heather i Dale, Curtis i Brent. Jacinta. Sve nas je povrijedila. Ne smijem joj
dopustiti da prođe nekažnjeno. Samo što već znam da hoće. Uvijek se izvuče.
U polusvjesnu stanju počnem nam kuhati kavu. Saskia se nastavi odijevati iza
mene. Ne bih to smjela učiniti, ali hoću.
Dodam joj kavu i pričekam da je popije.
“Nadam se da ćeš slomiti vrat”, kažem joj.
Osmijeh joj na trenutak nestane i nešto joj proleti plavim očima. Povuče
zatvarač na jakni i krene prema vratima.
Jesam li napokon doprla do nje? Nisam baš sigurna. Čak i nakon što sam s
njom provela noć, nisam ni korak bliže tome da je napokon shvatim.
Srce mi još lupa kad uđem u kabinu žičare. Nisam to trebala učiniti. A
pogotovo ne prije ovako velika natjecanja. Znam da sam pretjerala.
Sranje. Odette je posljednja osoba koju sad želim vidjeti. Najradije bih
propala u zemlju kad dođe do mene i poljubi me u oba obraza. Osjeti li miris svoje
djevojke na meni?
“Jesi vidjela Saskiju?” pita me.
Teško progutam. “Nisam.”
“Trebala je doručkovati kod mene.” Odette izgleda zabrinuto i sad se sjetim
kako je sinoć izletjela iz Glow Bara. Još ne znam zbog čega su se posvađale.
Preko njezine glave vidim red ljudi koji čekaju ukrcavanje u žičaru. Je li i
Saskia među njima? Sto god se dogodilo, moram doći do Saskije prije Odette i
reći joj da nisam ozbiljno mislila ono što sam jutros rekla. Odette ne smije saznati
za nas. Slomilo bi je da čuje da smo zajedno provele noć.
“Izgledaš nervozno”, kaže mi Odette.
Obrazi mi gore. Uvijek mi se čini da njezine sive oči registriraju detalje koje
drugi ne zamjećuju.
Povede me do prozora. “Nemoj više govoriti. Gledaj u planine i fokusiraj se.
To ja uvijek činim prije natjecanja.”
Jučer sam pogriješila. Odette uopće nije poput Saskije. Sad vidim da joj je
krivo što je tako naprasno banula na britansko natjecanje. Kao što je rekla,
sudjeluje na njemu samo zato što joj trebaju bodovi.
Na međupostaji prijeđemo preko platoa do pipea. No ni tamo ne vidimo
Saskiju, kao ni ostatak društva. Čudno. Prijavimo se i uzmemo natjecateljske
brojeve. Danas uz francuske zastave vijore i britanske.
“Idemo se zagrijati”, kaže mi Odette.
Ali ja se ne mogu usredotočiti. Gdje su svi? Propustit će zagrijavanje. Posebno
će Brent ako zakasni upasti u probleme sa sponzorom. Smash djevojke već su tu,
u jarkonarančastim jaknama dijele limenke pića. Odette stalno pogledava na sat
na kolibi žičare i vidim da je zbunjena poput mene.

230
 Knjige.Club Books

Samo koji trenutak prije prvog prozivanja na vrhu pipea pojavi se Curtis. Već
ima pričvršćenu dasku pa zaključim da se dovezao s ledenjaka. Odette i ja
pohitamo prema njemu čim ga ugledamo.
“Gdje su ostali?” pitam ga.
Curtis gleda oko sebe. “Zar Brent nije tu?”
“Nije.”
Izgleda zamišljeno, kao da mu je nešto drugo na umu. “Bio je na ledenjaku i
rekao je da dolazi. Heather je bila s njim.”
“Heather?” začudim se ja.
“Je li i Saskia bila tamo?” pita ga Odette.
“Navodno.” Curtis odvrati pogled. “Ali ja je nisam vidio.”
Opet me počne izjedati krivnja. Samo je jedan razlog zašto bi Saskia otišla na
ledenjak. Pokušati izvesti Crippler na mekom snijegu. Očajnički posljednji
pokušaj zbog moje jučerašnje laži.
Kako je Brent završio s njom na ledenjaku? Možda ga je potkupila da joj
asistira kao što je učinila Daleu? Nakon onoga jutros ne mogu zamisliti da bi joj
Brent pomogao ni da mu plati. Osim ako joj nije odlučio pomoći da se osveti
meni. Ali Brent nije takav. Ili jest?
A što Heather radi tamo? Ona nikad ne ide na ledenjak.
“Što je s Daleom?” pitam ja.
“U bolnici je”, odgovori mi Curtis.
“Molim?”
“Sinoć je slomio šaku u tučnjavi. Heather kaže da je gadan lom i jutros je
otišao vidjeti specijalista.”
“Strašno.” To je, dakle, kraj Daleove sezone - a lako moguće i nekih, ili čak
svih, sponzorskih ugovora.
“Hitan poziv za Brenta Bakshija!” objavi komentator. “Ako je Brent tu,
molimo ga da se prijavi i uzme broj.”
Pogledam oko sebe. Gomila na dnu pipea utihne i svi ga traže pogledima.
Gdje je, kvragu?
“Čekamo i Curtisa Sparksa i Dalea Hahna.”
Gurnem Curtisa laktom. “Prijavi se.”
No čini mi se da me nije čuo. Zamišljeno zuri u daljinu. Odavde ne vidim sat
pa pogledam ima li u blizini netko koga mogu pitati. Ugledam Claire Donnahue,
s daskom i kacigom oblijepljenima Casio naljepnicama.
“Znaš li koliko je sati?” pitam je.
Povuče malo rukavicu i otkrije srebrni Baby-G. “Devet i trideset.”
“Hvala.” Još pola sata do mojega dijela natjecanja. Opet se okrenem Curtisu.
“Vozit ćeš, je li tako?”
231
 Knjige.Club Books

Curtis povuče zatvarač na jakni pa gurne ruku ispod nje i dotakne si rame.
Mršteći se od bola, krene prema tipu za stolom za prijave.
Koji trenutak poslije vrati se bez natjecateljskog broja.
“Nećeš sudjelovati?” pitam ga.
“Ne.”
Šokirano ga pogledam. “Izbacivači su ti sinoć sredili rame?”
“Oni su ga dokrajčili, ali već je neko vrijeme načeto.”
Opet me probode osjećaj krivnje kad se sjetim kako me povukao za jaknu kad
smo se jučer utrkivali. “Stvarno mi je žao.”
“Nije kraj svijeta.”
Ali izraz njegova lica kao da govori da jest kraj svijeta.
Njegova je sestra očito učinila nešto jer je Curtis u potpunom rasulu. Pogleda
gore prema ledenjaku. Padinom se polako širi sjena velika oblaka iznad nje i
planina poljubičasti pred mojim očima. Što se gore dogodilo?

232
 Knjige.Club Books

53

Sadašnjost

Potapšem madrac iza svojih leđa. Curtisa nema. Koljenom mi se razlije bol kad
se uspravim u sjedeći položaj. Snažno zagrizem da ne vrisnem.
“Jutro.”
Tek ga sad vidim kraj prozora. Hvala Bogu.
Izgleda zabrinuto. “Oblaci dolaze.”
“Snijeg?”
“Prava oluja, rekao bih.”
Ustanem i zateturam jer je bol sad još jači.
Curtis se u trenutku stvori kraj mene i uhvati me da ne padnem. “Dobro si?”
“Jesam.”
Približi usne mojem uhu. “Da smo bilo gdje osim ovdje, još bih bio s tobom
u krevetu.” Poljupci su mu sad nježni, ali sinoć to nisu bili. Svaki se dio mojeg
tijela dobro sjeća težine njegovoga.
Odmakne se i pogleda me s kajanjem u očima. “Kako ti je koljeno?”
Podignem nogavicu termalnih hlača da ga pogledam.
“Isuse.”
Koljeno mi je više nego dvostruko šire nego inače.
“Možeš li ga savinuti?”
Oprezno pokušam, ali užasno boli. “Možeš li mi dodati ibuprofen? Sranje.
Samo su još dva ostala. Imaš li još?”
“Nemam, žao mi je.”
“Možda Brent ima.”
Curtis izvije jednu obrvu. Ima pravo, Brent baš i nije tip koji nosi lijekove sa
sobom. Popijem obje pilule. Malo olakšanja koje Će mi dati potrajat će otprilike
šest sati.
Curtis je već stavio na sebe opremu za bordanje.

233
 Knjige.Club Books

Došepam do prozora. Curtis ima pravo. Oblaci koji idu prema nama izgledaju
prilično zastrašujuće. “Treba mi odjeća iz moje sobe.”
“Idem s tobom.”
S odvijačem u jednoj ruci, drugom otvori vrata i oboje iskoračimo na hodnik.
Moja soba izgleda kako sam je ostavila. Preko termalnog rublja navučem
bordersku jaknu i hlače. I borderske čarape, ali trudim se ne gledati žuljeve.
Želudac mi krulji od gladi.
“Ubila bih za kavu”, kažem.
“Struja se vratila.”
“Stvarno?”
Curtis upali svjetlo da mi pokaže.
“Zašto...?”
"Ili im je trebala ili se igraju s nama.”
Samo se pogledamo. Njegova se sestra uvijek obožavala poigravati s ljudima.
Moram se luđački usredotočiti da ne mislim na bol u koljenu. “I, kakav je
plan?”
To mi se uvijek sviđalo na Curtisu. Unaprijed znam da će imati plan.
“Potražit ćemo Dalea, ali nabrzinu. Jer ako je proveo noć vani...”
“Kužim.”
“Zatim ćemo vidjeti možeš li ti pješačiti niz planinu. Ako ne možeš, mogli
bismo se razdvojiti. Dvoje neka se spusti, a dvoje ostanu gore i čekaju da žičara
proradi.”
Oboje smo svjesni loše strane te ideje. Dolje bi morali ići on i Brent, što znači
da bi mene ostavili ovdje s Heather, a još nismo sigurni da ona i Dale nisu upleteni.
“Ili da se sam spustim”, doda Curtis.
“Ne. Nema šanse.” Po takvom terenu uvijek moraš voziti s nekime jer
opasnosti vrebaju na svakom koraku. Pukotine u ledenjaku, lavine, grebeni.
Snježni je pokrivač još neujednačen, ima oštrih stijena koje vire iz njega, a kad
dođe mećava, neće vidjeti prst pred nosom. Usto, nemamo pojma tko je možda
tamo. Ako mu se nešto dogodi, nitko neće znati.
Navučem steznik za koljeno preko hlača za bordanje. “Mogu pješačiti.”
“Barem pusti da Brent i ja sami idemo u potragu za Daleom.”
“Ne. Idem s vama.”
“Dobro.” Čini mi se da je Curtisu laknulo. “Ali moramo odmah krenuti da nas
oluja ne ulovi na pola brda.”
Polako gurnem bolna stopala u buce, trudeći se pritom što manje svinuti
ozlijeđeno koljeno. Ulošci su im vlažni i hladni - sad mi padne na pamet da sam
ih trebala sinoć staviti kraj vatre - ali zbog hladnoće barem manje razmišljam o

234
 Knjige.Club Books

žuljevima. Zavežem pojas i stavim naočale na čelo. Primopredajnik mi je i dalje

u džepu jakne.
Kad iziđemo na hodnik, Curtis pokuca na Heatherina vrata. “Hej, mi smo.”
Otvori nam Brent, raščupane kose i tamnih podočnjaka.
“Jesi li što spavao?” pita ga Curtis.
Brent iskrivi lice u grimasu. “Recimo to ovako, da imam koju limenku
Smasha, bez razmišljanja bih je popio.”
“Zar Smash nije propao prije koju godinu?” pitam ja.
“O, da”, odgovori mi Brent. “Trebali su smisliti bolji okus.”
“Kako je Heather?” pita Curtis.
Brent otvori vrata do kraja. Učinili su isto što i Curtis u našoj sobi - stavili
madrace jedan do drugoga na pod. Heather leži sklupčana na madracu bliže
vratima, uplakana i izmučena, šakama stišćući poplun. Je li Brent stavio madrace
tako da je može zagrliti? Dirnuta sam, ali ne i iznenađena. Brent je uvijek bio drag
momak. I nije isključeno da je nježniji prema Heather od njezina muža.
Heather otvori oči pa ih opet zatvori kad vidi samo nas. Okrene se na drugu
stranu.
Curtis pozove Brenta na hodnik. “Je li uopće spavala?”
Brent stiša glas. “Ma kakvi, koma je.” Umorno protrlja oči. “Kakav je plan?”
“Stiže oluja. Brzo ćemo potražiti Dalea i čim prije otići odavde.” Curtis
pogleda u mene. “Ako Milla kaže da joj koljeno može izdržati.”
“Izdržat će”, kažem ja.
Brent nije baš tako siguran. “Dug je put do dolje. A što ćemo s Heather?”
Curtis i ja se pogledamo. Sranje. Opet ispočetka. Pretpostavljam da sad može
uzeti Daleoyu dasku, ali neće joj biti lako.
Brent provjeri prekidač za svjetlo. “Struje ima. A da ja najprije provjerim što
se događa s računalima?”
“Sigurno će ti trebati lozinka”, kaže Curtis.
“Vrijedi pokušati”, kaže Brent. “Možda mogu poslati e-mail resortu da nam
pokrenu žičaru.”
“Preopasno je da sam ideš dolje”, kažem ja. “Moramo se držati zajedno. I ne
možeš ostaviti Heather ovdje.”
“Povest ću je sa sobom”, odgovori Brent. “I ponijet ću cepin.”
Curtis kimne. “U redu. Doći ćemo po tebe, ali budi oprezan i čuvaj se, okej?”
Curtis i ja dohvatimo snowboarde. S odvijačem u jednoj i daskom u drugoj
ruci, pomogne mi niz hodnik.
“Moramo nešto pojesti.” Curtis me povede u restoran. “Sjedni. Što želiš?”

235
 Knjige.Club Books

Zaustim da ću se pobuniti, no na kraju samo uzdahnem. “Okej.” Provela sam

na nogama ni pet minuta, a koljeno mi je već natečenije nego što je bilo. Moram
ga štedjeti za dug spust s planine. “Donesi nešto što je najbrže.”
Jelen na zidu jezivim očima zlokobno promatra restoran. Ne mogu to više
podnijeti pa odšepam do kamina, nadajući se da nije pričvršćen vijcima. Kad ga
pogledam izbliza, vidim da mu oči nisu iste. Jedno je svjetlucavo tamnosmeđe, a
drugo crno, kao da se razbilo i netko ga je loše pokrpao. Uhvatim drvenu ploču za
obje strane. Odlično, pomiče se. A onda nešto izviri iza nje. Kabel. Otprilike u
razini jelenova lijevog oka.
Podne grede pod nogama opet mi se zatresu. Pogledam u sjajno crno oko. Je
li ono što mislim da jest?

236
 Knjige.Club Books

54

Prije deset godina

Gledam Odetteine prste kako se uvijaju i meškolje u pipe rukavicama boje limete.
“Cijelu je zimu trenirala za ovo. Zašto je nema?”
Toliko je izbezumljena što Saskije nema da je teško povjerovati da je u
posljednjoj vožnji osvojila 9,4 boda. Stalno me gleda kao da osjeća da znam više
nego što govorim, a ja samo razmišljam da ne smije saznati što sam učinila.
Ne mogu vjerovati da se Saskia nije pojavila. Jutros sam definitivno
pretjerala. Razmišljam u kakvu je stanju možda bila kad je otišla od mene. Curtis
sjedi sa strane na snježnom nasipu i Odette opet ode do njega.
Brent se također nije pojavio. Zašto? Molim te Bože da nije zbog mene.
Gledam muško polufinale a da ništa zapravo ne vidim. Odette se odmahujući
glavom vrati do mene.
“Na vrhu pipea cure se okupljaju za žensko finale!” Komentator zvuči kao
da je za doručak popio nekoliko limenki Smasha - ili kao da je posao učio
gledajući konjičke utrke.
“Claire Donnahue je u crvenome, Odette Gaulin u zelenome, Milla Anderson
u plavome...”
Nemam pojma kako sam dospjela u finale. Vozim na autopilotu.
“Hoćeš li napraviti Crippler?” pita me Odette.
Četiri djevojke pogledaju prema meni,
“Vjerojatno.”
Odette pogleda uz padinu, i dalje tražeći Saskiju. “Trebala je sudjelovati u
ovome. Znaš li nešto, Milla? Ako nešto znaš, molim te reci mi.”
Mogu li Brentu i Saskiji vjerovati da neće ništa reći? Brentu možda, ali Saskiji
baš i ne. Trebam li Odette barem reći da sam je vidjela jutros? Bit će sumnjivo
ako se poslije sazna da sam to prešutjela. “Sinoć”, počnem.
“Odette Gaulin!” zaurla komentator.
Sranje. Odabrala sam najgori trenutak. Ili je možda dobar jer joj sad ne moram
odgovoriti.

237
 Knjige.Club Books

“Što?” pita me Odette.

“Poslije ću ti ispričati.”
“Što ćeš mi ispričati?”
Izgleda zabrinuto. Nisam joj trebala ništa reći. “Kreni.”
Nevoljko se okrene i provjeri vezove. Zatim protrese glavom kao da je želi
očistiti od svega. I baci se u pipe.
“Veliki Tail Grab!” viče komentator kad Odette završi prvu figuru.
“Briljantno izveden!”
Pojurivši uz suprotni zid, Odette se zaleti uvis i okrene se naopačke.
I zahvati rub pipea. Licem.
Šokirano zavapim zajedno s većinom gledatelja, ali najgore tek slijedi. Tijelo
joj je i dalje točno iznad glave, nagnuto u pogrešnom smjeru.
Strašno je to gledati. Već vidim što će se dogoditi, a ne mogu ništa učiniti.
Mogu samo sjediti i stiskati šake gledajući kako joj se blijedi vrat savija unatrag
pod nemogućim kutom. Kako joj tijelo izvodi stravičan okret i otkliže u ravni dio
pipea između dva zida.
“Ooo! Stravičan pad Odette Gaulin!” poviče komentator.

238
 Knjige.Club Books

55

Sadašnjost

Curtis uđe u restoran s bananom u svakoj ruci. “Što kažeš na ovo?”

Stavim jedan prst na usne. Pogled mu padne na jelenovu glavu i namršti se.
Bez riječi mu pokažem tanak kabel koji prolazi zidom između drvenih panela,
preko vrha police iznad kamina i dolje do utičnice iznad rubne letvice.
“Je li to kamera?” Smiješno je što osjećam potrebu šaptati. Ako nas netko
doista gleda, sigurno me vidio kako podižem jelena.
“Vjerojatno.”
“Što misliš, snima li i zvuk?”
“Vrlo vjerojatno.” Curtis uhvati drvenu ploču, očito u napasti da je iščupa iz
zida, no na kraju je ipak ostavi na mjestu, a mene povuče do vrata.
Nagnem mu se blizu. “Obična nadzorna kamera ne bi bila tako skrivena.”
“Ne bi.”
“Misliš li da ih ima još?”
Curtis zatvori oči. “Možda su posvuda. Možda nas gledaju s laptopa, mobitela
ili tko zna čega.”
“Ali zašto?”
“Ne znam. Ali pretpostavljam da su zato opet uključili struju. Jer baterija traje
samo nekoliko sati.” Podigne svoju dasku. “Idemo. Što prije završimo s
pretragom, prije možemo otići odavde.”
“A da najprije upozorimo Brenta?”
Curtis se ugrize za usnu.
“Mora znati.” Čak i ako Curtis ne vjeruje Brentu, ja mu vjerujem. Barem
mislim da mu vjerujem.
Curtis mi da one dvije banane. “Tu me čekaj. Odmah se vraćam.” S daskom
pod miškom, potrči iz restorana.
Ja produžim hodnikom, pokraj skijaških ormarića do glavnog ulaza, usput
guleći bananu. Zanima me kakvo je vrijeme na ovoj strani zgrade.

239
 Knjige.Club Books

Staklena je ploča smrznuta s unutarnje strane. Bacim dasku i banane i iz

džepova izvadim rukavice.
Iznenada vidim da Curtis trči prema meni. “Rekao sam ti da me čekaš. Zašto
me nikad ne možeš poslušati?”
“Znala sam da ćeš me sustići”, kažem.
Lice mu je crveno. “Pokušavam nas izvući odavde u jednom komadu. Moram
znati da ćeš učiniti što ti kažem.”
“Ti kažeš ‘skoči’ i ja skočim. To želiš?” Nije ni vrijeme ni mjesto za ovaj
razgovor, ali ne mogu si pomoći.
Vidim da mu se mali mišići u čeljusti trzaju. “Da. Nekad.”
“A što ako ja kažem skoči? Hoćeš li ti skočiti?”
Izraz njegova lica otkrije mi da mu takvo što nikad nije palo na pamet. “Okej.”
Glas mu je sad mekši.
Gurnem mu njegovu bananu. “Ne vjerujem dok ne vidim.”
Zagrizemo svatko u svoju bananu i samo se gledamo. Na kraju bacim koru na
skijaški ormarić, obrišem ruke o hlače ¡poljubim ga u obraz. On mi uhvati obje
šake i poljubi me kako treba. Odmaknemo se oboje pomalo pokunjeni. To je bila
naša prva svađa.
Stavimo primopredajnike i rukavice. Dalebv je primopredajnik na podu
pokraj njegovih narančastih Oakley naočala. Pokušavam ne gledati u njih.
Spremno podignuvši odvijač, Curtis gurne vrata. Istog nas trenutka hladni
vjetar pogura unatrag kao da ne želi da iziđemo. No nagnemo se naprijed i ipak
iziđemo.
Pred nama je nepregledno prostranstvo ledenjaka Diable. Curtis i ja jedine
smo točkice boje u crno-bijelom krajoliku. Osjećam se izloženo i ranjivo, a čini
mi se da je i Curtisu tako jer svom snagom stišće onaj odvijač.
Snowboarde ostavimo naslonjene na zid gdje ih vidimo jer nam nisu od koristi
za kretanje po ravnome.
“Brzo ćemo napraviti krug.” Kad progovori, Curtisov dah oblikuje bijeli
oblačak. “Ne odvajaj se od mene.”
Snijeg mi škripi pod nogama kad šepajući krenem uzbrdo za njim. Hladnije
je nego jučer. Stavim kapuljaču na glavu i uvučem bradu u okovratnik.
Razmišljam samo o uzaludnosti ove potrage. Ako je siroti Dale doista proveo noć
rta otvorenome, smrznuo se još prije nekoliko sati.
“Vjetar je sve jači”, poviče Curtis kad nas još jedan nalet okrene bočno.
Nebo je zaklonjeno oblacima, a sunce se poput goruće bijele loptice pokušava
probiti kroz sivilo. Neuspješno, jer sve mračniji oblaci brzo nadiru s istoka. Snijeg
je na putu. Već osjećam njegovu vlažnost na obrazima.

240
 Knjige.Club Books

Prođemo kraj garaža za ratrake pokušamo otvoriti vrata, ali sva su zaključana.
Spremišta također. Osjetila mi se nakostriješe. Je li Dale ovdje? Ili netko drugi?
Pogledam preko ramena, ali ne vidim nikoga.
Koljeno mi pulsira. Vjetar uporno diže gornji sloj snijega pa jedva vidimo
kuda gazimo.
Curtis iznenada uspori.
“Tih si”, kažem.
Zaustavi se. I okrene. “Zašto si sinoć došla k meni, a ne prije deset godina?”
Dragi Bože. Ali ima me pravo pitati. Tražim prave riječi. “Tada sam prema
tebi osjećala nešto što...” Čovječe, ovo je stvarno teško.
“Znao sam da si nešto osjećala... I ja sam nešto osjećao.”
Duboko udahnem. “Mislila sam da su veza s tobom i ono što sam htjela od
svojeg bordanja nespojivi.”
Nekoliko trenutaka šuti kao da razmišlja o tome. “Pošteno.”
“Jesi ti mogao spojiti to dvoje?”
Čuje se samo hučanje vjetra prije nego što mi odgovori. “Ne znam. Nisam
dobio priliku otkriti.”
Nešto mi stegne grlo.
“A sad?” pita me. “Možeš li me sad spojiti sa Svojim životom?”
“Nadam se. Možeš li ti mene?”
Podigne naočale i pogledom me obori s nogu. “Da.”
Zacrvenjela bih se da nije tako hladno. Ni on ni ja ne možemo suspregnuti
smiješak.
Curtis spusti naočale na mjesto. “Bolje da nastavimo s potragom.”
Nastavimo se penjati padinom. Trebala bih mu reći za noć koju sam provela
sa Saskijom, ali što uopće reći? Da je sve počelo kao sjebani, izopačeni pokušaj
da je napadnem? Morat ću mu objasniti kako se to naposljetku, barem za mene,
promijenilo u nešto drugo. Posljednjih sam deset godina često razmišljala o tome
i još pokušavam naći neki smisao u svemu.
Nikad prije nisam upoznala nekoga poput Saskije i vjerojatno nikad neću.
Znam da je bila problematična i da je imala svojih mana, ali imala je i mnogo
osobina vrijednih divljenja. Primjerice, bila je nevjerojatno odvažna i jaka
karaktera. I nije patila za time da se drugima svidi. Čak sam je na neki način zbog
toga i zavoljela.
Jesam li zato nastavila? Ili je tjelesni užitak bio jedini razlog? Sportaši vole
gurati svoja tijela do granice, testirati što će osjetiti kad isprobaju nešto novo. I
ako nam je nešto ugodno, nastavimo to raditi. A s njom je bilo ugodno. Mogu li
to doista reći njezinu bratu?
“Pukotina.” Curtisov me glas trgne iz razmišljanja.

241
 Knjige.Club Books

Oprezno zakoračimo preko nje. Tamni stjenoviti vrhovi nad nama gledaju nas
kao da znaju nešto što mi ne znamo. Svjesna što bih mogla vidjeti, zavirim u prvi
staklasti ponor. Nema ničega. S olakšanjem izdahnem, a čujem da je i Curtisu
laknulo.
Vratimo se malo stazom pa skrenemo desno, uz vrh grebena prema crnoj stazi
koja vodi natrag u dolinu. Sumnjam da bi Dale došao čak dovde, ali Curtis mi
dalje naprijed pokazuje još jednu pukotinu. Novi me nalet vjetra zamalo sruši.
Curtis uspori približavajući se pukotini. A onda stane kao ukopan.
Želudac mi potone. Nije valjda. Molim te Bože da nije.

242
 Knjige.Club Books

56

Prije deset godina

Odette još leži na ravnom dijelu između dva zida pipea. Ljudi su jurnuli u pipe do
nje, a ja samo zurim u njezino tijelo, kao da je snagom misli tjeram da se pomakne.
“Sljedeća je Milla Anderson.” Komentatorov je glas mnogo suzdržaniji nego
minutu prije. “Ali prekinut ćemo natjecanje dok ne vidimo kako je Odette.”
Želim se spustiti u pipe do nje, ali ne mogu jer će prozvati moje ime čim se
prostor oslobodi.
Vidim da neki službenik govori u radio i ubrzo nakon toga dva muškarca
doskijaju od međupostaje vukući za sobom saonice nosila. Gledam ih kako je
pregledavaju. Za sve sam ja kriva. Da nisam otvorila glupa usta i razvezala glupi
jezik, Odette ne bi pala. Omela sam je u ključnom trenutku prije nastupa.
Vežu je remenjem da je prebace na saonice. Mučnina mi se diže u grlo. Da
nisam provela noć s njezinom curom,
Odette ne bi pala. Na kraju shvatim da moram doći do nje i otkližem sredinom
pipea.
Iz nosa joj šiklja krv, vjerojatno ga je slomila. Muškarci su zauzeti remenjem
pa skinem rukavicu, iz džepa izvadim maramicu i stavim joj je na lice da
zaustavim krvarenje.
Odette nekoliko puta trepne i otvori sive oči “Ne mogu se pomaknuti.” U
glasu joj je panika. I govori nekako čudno, frfljavo.
“Boli li te?”
“Ne. Ništa ne osjećam. Ne mogu pomaknuti noge.”
“Ne brini se. Zavezane su.”
Odmaknem se dok joj muškarci stavljaju Schanzov ovratnik. Moram se vratiti
na start, ali Odette ne odvaja pogled od mojega kao da sam ja jedino što je drži da
se ne strovali u bezdan.
Muškarci joj nešto govore, ali kao da ih ne čuje. “Ne mogu micati rukama.”
“I njih su ti zavezali”, kažem joj. “Samo se opusti,”
Muškarci govore nešto u radio.

243
 Knjige.Club Books

Lepršanje njezinih trepavica podsjeti me na krila zarobljene ptice. “Prsti. Jesu

li i oni zavezani?”
Spustim joj pogled niz tijelo. Zelene su joj rukavice nepomično položene uz
bokove.
Prsti joj nisu zavezani.

244
 Knjige.Club Books

57

Sadašnjost

Dolje, u dubini leda, ugledam Dalea. Na leđima je, siva lica i zatvorenih očiju.
Nepomičan poput mramorna kipa.
Curtis tiho opsuje.
Dale je na dubini od dvadesetak metara. Je li umro odmah pri padu ili je ležao
dolje izubijan i izranjavan, urlajući upomoć dok se polako nije smrznuo i u
agoniji umro? Nemoguće je znati.
Curtis potone. “Trebali smo ga naći.”
Dodirnem mu rukav. Čak i da su on i Brent sinoć našli Dalea i da je on nekim
čudom preživio pad u pukotinu, ne vidim kako bi ga izvukli s te dubine. “Učinio
si sve što si mogao.”
Spusti glavu na dlanove. “Nismo se uvijek slagali nas dvojica. Ali... dragi
Bože.”
Polako izdahnem i okrenem se prema Panorami. “Moramo reći Heather.”
Kako da joj kažem da je Dale mrtav? Raspast će se.
“Milla, ne miči se.”
Ukipim se od oštrine Curtisova glasa. “Što je bilo?”
“Ostani gdje jesi.”
Srce mi se uzlupa i polako okrenem glavu.
Curtis je pognut na snijegu blizu pukotine, u jednoj ruci drži odvijač, a u
drugoj nešto tanko i bijelo.
“Što je to?”
“Stiropor.” Baci ga što dalje pa iz snijega izvadi još jedan zupčasti komad.
Sve mi se dlačice na vratu naježe. Nije mi jasno što to znači. Na pamet mi
pada samo jedno objašnjenje, ono koje ne želim prihvatiti.
Curtis to izgovori umjesto mene. “Stupica. Netko je stavio ovo iznad pukotine
i pokrio tankim slojem snijega.”
Oblije me hladan znoj. “Umjetni snježni most. Zakoračiš na njega i upadneš
u pukotinu.”
245
 Knjige.Club Books

Daleova smrt nije bila nesretan slučaj.

“Točno između ove točke i staze dolje”, kaže Curtis turobno. “Netko se baš
potrudio da ne možemo...”
Dogodi se tako brzo da ne stignem reagirati. Snijeg oko Curtisa samo potone
i on uroni u bjelinu do koljena. Hitro se okrene bočno rukama tražeći oslonac.
Krenem prema njemu.
“Nemoj!” vikne. “Ne dolazi!”
Ostanem na mjestu i bespomoćno gledam kako se pokušava iščupati iz
rupe.
Malo po malo uspije se uspraviti na noge. “Jebote, izgubio sam odvijač.”
Jedino oružje koje smo imali sad je samo mrljica na polovici pukotine. Ipak,
bolje i to nego da je Curtis završio u njoj. Polako mi priđe, pazeći pri svakom
koraku.
Još teško diše kad dođe do mene. “Pratit ću otiske naših stopala natrag do
zgrade. Ti hodaj točno iza mene. Možda ima još stupica.”
“Čekaj”, sjetim se ja. “Možda da ja idem prva? Ja sam lakša.”
“Ne. Idemo kako sam rekao.”
Sjetim se naše svađe od maloprije i odlučim popustiti. Ovako ga barem mogu
zgrabiti za jaknu ako mi se učini da pada. Jače si zategnem steznik oko koljena da
budem što spremnija za njegovu težinu.
Polako krenemo naprijed. Stopalom provjeravam tlo pri svakom koraku,
spremna na to da bi u svakom trenutku snijeg mogao propasti.
“Tko bi jebeno učinio takvo što?” mrmlja Curtis.
“Jesmo li sad barem sigurni da Heather nije upletena?”
“Nemam pojma. I dalje mi se čini da se događa nešto s njom i Brentom.” -
Sjetim se nečega. “Sinoć kad smo bili u kuhinji”, nevoljko počnem. “Heather
je nešto rekla i Brent ju je ušutkao, kao da nije htio da mi čujemo.”
Odmah okrene glavu prema meni. “Nisam to zamijetio. Ali zamijetio sam da
se pogledavaju. Zvuči ludo, ali je li moguće da su ljubavnici? I da su se htjeli
riješiti Dalea?”
“Nije”, kažem ja kratko i ne želim priznati da je slična ideja i meni jučer pala
na pamet. “Ono što se dogodilo prije deset godina je bilo tada i više nikad.”
“Tko kaže da se nisu nastavili potajno viđati kad su se vratili u Englesku? Ili
su se u nekom trenutku slučajno sreli, možda nakon njezina vjenčanja i opet se
spetljali. Možda se bojala što bi Dale učinio da ga ostavi zbog Brenta. Dale je
naprasan tip.”
Bio je, pomislim, ali ne kažem.
“Ne kažem da su Brent i Heather odgovorni za Ledolomca”, nastavi Curtis.
“Ali možda su iskoristili situaciju da se riješe Dalea.”

246
 Knjige.Club Books

“Nema šanse. Brent to ne bi učinio.”

“Možda je bila Heatherina ideja.”
“Ali suludo je. Postavljanje ovakve zamke... totalno suludo.” I jednako mi se
suludim čini da Curtis predlaže tu mogućnost. Sjetim se kako se raspao sinoć kad
smo namirisali Saskijin parfem. Vidim da se trudi zadržati prisebnost, ali pod
golemim je pritiskom.
A onda se sjetim kako mi je Dale jučer ujutro zaprijetio. Kako mu je malo
trebalo da mi fizički naudi. I kako Brenta neko vrijeme nije bilo, jučer popodne,
otprilike u isto vrijeme kad je Dale nestao. Ipak jest moguće. “Sranje”, promrmlja
Curtis.
“Što je?”
“Cepin je kod njih.”
Bez riječi nastavimo prema zgradi.
Curtis stiša glas kad joj se približimo. “Ako je moja teorija točna, moramo se
pretvarati da ne znamo ništa, inače se izlažemo velikoj opasnosti. A ako se varam,
moraju znati što smo otkriti.”
“Što onda predlažeš?”
“Moramo testirati Brenta.”
“Kako?”
Curtis pogleda u smjeru stupice. “Jedino što mi pada na pamet je da ga
pošaljemo tamo i gledamo što će učiniti. Tako ćemo vidjeti zna li za stupicu ili će
nastaviti hodati.”
“Preopasno je.”
“Moramo znati.”
Snuždeno ga pogledam. Izjeda me koliko sam već povrijedila Brenta, a sad
ću to opet učiniti.
Curtis pokaže prema nebu. Snijeg je već počeo, no pahuljice su tako sitne da
se jedva vide na bijeloj pozadini. Od posljednjeg puta kad sam podignula pogled
oblaci su još više potamnjeli. Nevjerojatno je kako se brzo vrijeme mijenja na
planini.
“I moramo to odmah učiniti”, doda Curtis. “Stiže mećava.”

247
 Knjige.Club Books

58

Prije deset godina

Svaki je sportaš svjestan rizika sporta kojim se bavi. Poduzmemo što možemo da
ga smanjimo, a ono što ostane poguramo što dalje u zapećak uma i trudimo se o
tome ne razmišljati. Jer bi razmišljanje o riziku utjecalo na našu izvedbu.
Ali kad vidim Odette na uskome bolničkom krevetu, okruženu strojevima i s
cjevčicama koje joj ispod plahte izlaze u svim smjerovima, prvi sam put oči u oči
suočenima s posljedicama koje bordanje u halfpipeu može imati.
U djeliću sekunde snažno, zdravo tijelo više ne može obavljati ni osnovne
tjelesne funkcije. Čvrste i mišićave ruke i noge više se ne mogu pomicati.
Vozila sam se žičarom dolje s njom. Nisu me pustili u kola hitne pomoći pa
sam uskočila u svoj auto i odvezla se u dolinu. Drago mi je što sam odustala od
natjecanja jer da nisam pošla s njom, Odette ne bi imala nikoga. Braća su joj na
skijaškoj utrci u Austriji i bolnica ih još nije uspjela kontaktirati, a roditelji su na
putu s drugog kraja Francuske, no gusti će ih snijeg koji se najavljuje u Alpama
sigurno usporiti.
Spustim pogled na njezino nepokretno tijelo. Nos joj je natečen i izubijan, a
oko oba oka brzo se šire masnice, ali najviše me ipak brinu druge ozljede, one
koje ne vidim.
Liječnici misle da je slomila vrat.
A ja mislim samo jedno: ja sam. kriva za to.

Kad naposljetku odem iz bolnice, vani je mrak i pada gust snijeg. Premda bi
trebalo biti proljeće. Polako se penjem serpentinama natrag u Le Rocher. Na pola
puta gume mi toliko priklizavaju da moram stati i staviti lance.
Promrzla i mokra napokon uđem u svoj stan, dohvatim mobitel sa stola i
vidim deset propuštenih poziva od Curtisa. Nemam dovoljno novca na računu da
ga nazovem pa opet zakopčam jaknu i požurim van. Na glavnoj su ulici
automobili zaglavili iza ralice, upaljenih motora i uključenih brisača.
U daljini vidim usamljenu figuru koja ide u suprotnom smjeru. I u mraku bih
prepoznala taj hod. “Brente!” povičem.

248
 Knjige.Club Books

Ali on se ne okrene. Jer me nije čuo? Ili jer ne želi razgovarati sa mnom? Ne
znam što je od toga. Nastavim ulicom prema njihovu stanu, nadajući se da je
Curtis još budan.
Otvori mi čim pozvonim zadihan i zajapuren, i lice mu se snuždi kad me vidi.
“Jesi li vidjela moju sestru?”
“Nisam.”
“Gdje si bila?”
“U bolnici s Odette.” Stopala su mi mokra. Otresem snijeg s cipela i uđem za
njim u stan.
“Kako je ona?”
Riječi mi zapnu u grlu. “Loše.”
Nakratko zatvori oči. “Pretpostavljam da se Saskia nije pojavila u bolnici?”
“Ne.”
Curtis opsuje. “Mislim da joj se nešto dogodilo.”
“Jesi li je pokušao nazvati?”
Znam da je mala vjerojatnost, jer Saskia poput mene rijetko nosi mobitel na
planinu.
“Ne javlja se.”
“I nije se pojavila na Britsu kad sam ja otišla?”
“Ne.”
Opet žalac grižnje savjesti. Jutros sam joj htjela nauditi. Nadam se da ćeš
slomiti vrat. A sad se čini da joj doista jesam naudila. Nisam to smjela učiniti.
Curtis me znatiželjno promatra. “Što je? Znaš li gdje bi mogla biti?”
“Ne znam.”
“Kad si je zadnji put vidjela?”
Obrazi mi se još više zažare. “Rano jutros. Sinoć je prespavala kod mene.”
“A da?”
Vidim da je iznenađen. “Posljednje smo otišle iz Glow Bara.” Pažljivo biram
riječi jer ne želim lagati. “Dobro smo se slagale, za razliku od inače, pa smo
krenule ulicom zajedno. Ispred njezina stana čekao je Julien. Napisao joj je nešto
na poštanski sandučić.”
Lice mu se smrači. “Znači, to je on napravio?”
“Da. Uglavnom, pozvala sam je k sebi i na kraju je prespavala. Otišla je jutros
oko osam.”
“Ako joj je Julien nešto učinio...” Curtis opsuje i dohvati jaknu. “Idem do
njega.”
Uhvatim ga za ruku. “Nemoj.” Vidim da je ljut i ne mislim da je to dobra
ideja.

249
 Knjige.Club Books

Oprezno me pogleda.
“Optužit će te za napad. Bolje je da nazoveš policiju.”
“Dobro.” Otrese ruku iz mog stiska i izvadi mobitel.
Čekam na sofi dok on razgovara na francuskome pa ga ne razumijem, ali
zvuči kao da se svađa s nekime.
Opsuje i prekine vezu. “Rekli su mi da čekam dva dana.”
“Zar je baš nitko drugi nije vidio?”
“Svaki put kad nazovem Dalea ili Heather, Dale mi drži prodiku o tome kako
je upropastila njegov i Heatherin život i na kraju prekine vezu. A Brent se
ponaša skroz čudno.”
“E da, zašto se nije pojavio na Britsu?”
“Kaže da je uganuo gležanj.”
Curtis zvuči sumnjičavo, a ni ja baš ne vjerujem toj verziji. Brent je samo ove
sezone pretrpio potres mozga, upale mišića i niz drugih ozljeda i ništa ga od toga
nije odvratilo od vožnje. Osim toga, maloprije sam ga vidjela i hodao je normalno.
Zašto se onda nije pojavio na natjecanju?
Mjesecima smo trenirali i nikad ni na trenutak nisam pomislila da će ovako
završiti. Da će samo Odette iz naše skupine odvoziti barem dio vožnje u finalu. A
gle kako je to završilo.
Curtis korača amo-tamo prostorijom.
“Jesi li zvao Gorsku službu spašavanja?”
“Jesam, ali već se počelo smračivati”, kaže mi. “Kontaktirali su hotelski ured
i nešto nije u redu s njezinom iskaznicom za žičaru. U službenom računalu nije
zabilježeno da se danas popela na planinu.”
“Ali ti si je vidio.”
“Brent i Heather su je vidjeli. Ja sam samo vidio njezine stvari.”
Odvrati pogled i osjetim da mi nešto ne govori.
Opet se ushoda prostorijom. “Što da učinim? Ne želim izlagati druge ljude
opasnosti tjerajući ih da je traže po mraku ako zapravo nije gore.” Uzdahne i
odmahne glavom. “Možda se nadurila i otišla nekamo. S mojom sestrom nikad ne
znaš.”

250
 Knjige.Club Books

59

Sadašnjost

Curtis uhvati vrata Panorame.

“Čekaj”, zaustavim ga. “Ne želim to učiniti. Stvarno vjerujem Brentu.”
“Ja mu ne vjerujem”, kaže Curtis. “Nije to više onaj Brent od prije deset
godina. Bili smo frendovi, a sad me ne može pogledati u oči.”
Ne želim mu priznati svoje sumnje. “Ali možda postoje i druge klopke. Što
ako griješiš i Brent nastrada?”
“Što ako ne griješim?”
Kroz staklo u vratima vidim neku kretnju u zgradi. Obrišem mraz sa stakla i
u hodniku ugledam Heather. S cepinom u ruci.
Sagnem se ispod stakla i povučem Curtisa za sobom. Koljeno! Stisnem zube
i uhvatim se rukama za bolnu nogu.
“Što je bilo?”
“Vidjela sam Heather s cepinom!”
Curtis malo podigne glavu da pogleda kroz staklo, “Sigurna si?”
Oprezno opet pogledam kroz vrata. Premda mi je slika Heather sa sjekirom
još pred očima, hodnik je sad prazan. U meni se pojavi sumnja. Jesam li je stvarno
vidjela ili sam od ovog mjesta skrenula s uma? “Prilično sigurna.”
“Okej, ovako ćemo. Ja ću se ušuljati unutra da provjerim što se događa. A ti
čekaj ovdje. Ako se u hodniku pojave Heather ili Brent, bježi tamo.” Pokaže mi
na bočnu stranu zgrade. “I nadajmo se da te neće vidjeti.”
“Neću. Idem s tobom.”
“Ma daj, molim te!”
“Nisi odgovoran za mene. Sinoć sam uspjela smiriti Heather. Nadam se da
mogu opet.”
Mrmljajući si u bradu Curtis bez riječi gurne vrata, a ja počnem skidati
rukavice.
“Nemoj, ne skidaj ništa”, prošapće.

251
 Knjige.Club Books

Ima pravo. Stresem se zamišljajući nas kako bježimo po snijegu dok za nama
trči pomahnitala žena s cepinom. Daske su nam naslonjene na zid kraj vrata.
Pogledam u svoju i odlučim da ću je zgrabiti izlazeći iz zgrade bude li potrebe. S
ovakvim koljenom ne mogu trčati, a na daski imam barem kakve-takve šanse
pobjeći. Uspijem li prijeći ravni dio i stupicu - ili stupice - do početka padine.
Nakon Joga sve ovisi o Brentovoj ulozi u ovome. Nisam mogla voziti brže od
njega prije deset godina, a danas još manje.
Hodamo na prstima niz hodnik kad začujemo glasove.
“Mislim da su u sobi s monitorima”, šapće Curtis. “Ja idem okolo. Neće
očekivati da im priđem s leđa. Ti se ne približavaj, okej?”
Kimnem, premda znam da ga neću poslušati.
Curtis odmakne desnim odvojkom hodnika, a ja nastavim dalje pored
skijaških ormarića.
“Moramo naći Dalea.” Heatherin glas zvuči kreštavo. “Zašto ga ti ne tražiš?”
“Rekao sam ti već. Curtis i Milla ga traže.”
“Ne vjerujem ti. Nije te briga za njega. Mislim da si mu nešto učimo.
“Isuse, Heather. Spusti to već. Plašiš me.”
“Kladim se da su se spustili s planine.” Glas joj se povisi. “Ostavit ćete Dalea
ovdje.”
Brentov je glas tih i miran. “Nema potrebe da se tako ponašaš. Curtis i Milla
su vani, traže ga. Kunem ti se. Idem ga i ja tražiti. Je li to želiš?”
Netko zakorači u hodnik. Brže-bolje gurnem najbliža vrata desno i, hvala
Bogu, otvore se. Uletim u prostoriju što brže mogu, ali zbog koljena nisam baš
agilna. Prostorija je ostava za užad i pojase. Provirim kroz procjep u vratima.
Brent i Heather idu u mome smjeru, Brent prvi, Heather korak iza njega, s
cepinom u ruci. Otvorim vrata još centimetar. Brent razrogači oči kad me vidi.
Mahne mi da ih zatvorim i nervozno pogleda preko ramena u Heather. Skrijem se
iza vrata dok ona prolazi pa opet provirim gledajući za njima.
Brent otvori glavni ulaz i u zgradu nahrupi vjetar.
“Ne vidim ih.” Heather maše cepinom na sve strane, posve nepredvidljivo,
kao da ni sama ne zna što će učiniti dok to ne učini.
Brent se odmakne od nje, a ja od straha ne dišem. “Možda su iza garaža”,
kaže.
Heather iziđe. Teško će doći do garaža u čizmama na visoke pete.
“Trebaju ti šal i rukavice. Idem ti ih donijeti.”
Heather se ne usprotivi. Brent zatvori vrata za sobom i potrči natrag hodnikom
prema meni. “Posve je prolupala”, kaže mi. “Jesi li je čula?”
Prema nama potrči Curtis.
“U redu je”, kažem mu.

252
 Knjige.Club Books

Zadihan dođe do nas i ispričam mu što se dogodilo. “Misli da sam učinio nešto
Daleu”, kaže Brent. “Što da radim? Ne bi smjela biti vani, opasno je.”
Znakovito pogledam u Curtisa. Brent je na našoj strani, moramo mu reći za
zamke.
Curtis oklijeva. “Dale je mrtav.”
Brent se zapilji u njega. “Molim? Kako?”
“Pukotina.” Curtis mu proučava lice jer očito nije još siguran može li mu
vjerovati.
“Jebote.”
Pogledam niz hodnik provjeravajući je li Heather još vani. “Jesi li imao sreće
s računalima?”
Zabrinutost zamrači Brentovo lice. “Nisam, ali nešto morate vidjeti.” Baci još
jedan pogled prema glavnom ulazu, kao da nije siguran čime se prije pozabaviti,
pa nas povede ii kontrolnu sobu.
Pokaže nam na ekrane. Šokirano udahnem. Očekivala bih na većini ekrana
vidjeti snimke nadzornih kamera na planini, ali samo na dva ili tri vidim staze. Na
ostalima su prostorije u Panorami. Salon, kuhinja i spavaonice.
Zurim u zgužvane plahte na Curtisovu krevetu kad mi mučnina uzburka
želudac. “To je tvoja soba.”
“Znam.” Curtis bezizražajna lica gleda u isti monitor. Jesu li nas vidjeli
kako...? Svjetla su bila ugašena, ali možda kamere mogu snimati u mraku?
Odgurnem tu misao. “Tko to radi?”
“Nemam pojma”, kaže Brent.
Sjetim se da Brent još ne zna da nas je Curtis pozvao na ledenjak i osjećam
se krivom što to skrivamo od njega.
“Može li biti netko drugi osim moje sestre?” umorno pita Curtis.
“Kladim se da je Julien”, ponudi Brent.
Posljednji put kad sam vidjela Juliena sa Saskijom, ljutio se na nju jer ga je
otpilila i ne znam što bi izazvalo ovako iznenadan preokret.
Curtis taman zausti nešto reći kad vidim krv na Brentovu zapešću. “Sranje.
Krvariš.”
Očito ga je Heather u onom ludilu okrznula cepinom.
Brent pogleda krv i samo se skljoka.
Curtis ga na vrijeme uhvati. “Onesvijesti se kad vidi krv. Ali brzo će doći k
sebi.” Curtis ga odvuče na stolac. “Hajde. Probudi se.”
Iznenada mu se cijelo lice iskrivi. Prateći njegov pogled, shvatim što gleda.
Heather je na jednom od monitora i hoda ravno prema pukotini.
Jurnem prema vratima. Čini mi se da će mi se koljeno rasprsnuti od bola.
“Čekaj!” oštro me zaustavi Curtis.

253
 Knjige.Club Books

U donjem lijevom kutu ekrana nešto se pomakne. Još jedna figura, u svijetloj
odjeći tako da se gotovo stapa sa snijegom. Stojim kao kip zagledana u monitor.
“Tko je jebote to?” pita Curtis.
Brent polako dolazi k svijesti i podigne glavu.
Figura nam je okrenuta leđima, u jakni s podignutom kapuljačom. On ili ona
je nizak - ne mnogo viši ili viša od Heather. Heather ustukne, a cepin joj ispadne
iz ruku. Neko vrijeme žestoko raspravljaju, a onda Heather uzmakne od figure,
zaštitnički podignuvši obje ruke.
Figura podigne ruku kao da je poziva naprijed.
Isuse Bože, stupica je točno tamo. A Heather očito ne zna jer korača naprijed
kako joj figura pokazuje.
Nemoj, Heather. Ne idi dalje!
Uspaničeno se okrenem Curtisu. “Moramo je zaustaviti.”
“Nemamo vremena”, utučeno mi kaže kad Heather načini još jedan korak.
“STANI!” povičem, ali naravno da me ne čuje.
Još jedan korak. I Heather samo propadne u snijeg.
Nema je. U sekundi je više nema.
Šokirano gledam u monitor kao da još nisam svjesna što se dogodilo.
Brent zatetura na noge.
Curtis ga uhvati. “Nemoj.”
“Kako misliš nemoj?” pita Brent krenuvši prema vratima. “Moramo joj
pomoći.”
“Žao mi je, ali nema šanse da je preživjela pad u pukotinu”, kaže Curtis.
Brent mu se pokuša istrgnuti iz ruku. “Pusti me, seronjo. Ne možemo ne
učiniti ništa.”
Heatherin mi se pad vrti u glavi kao pokvarena ploča. Brent i Curtis još se
naguravaju, ja čvrsto stegnem šake i pokušavam prodisati. Ali Curtis ima pravo.
Vidjeli smo tu pukotinu i znamo koliko je duboka. Zasad moramo jednostavno ne
misliti na jadnu Heather i fokusirati se na svoju situaciju. Ili ćemo joj se vrlo skoro
pridružiti.
“Tko je to?” pita Curtis gledajući ekran iznad Brentove glave.
“Onaj gad, Julien. Sigurno je on.”
“Julien je mrtav”, kaže Curtis ne skidajući pogled s ekrana. “Poginuo je lani
u prometnoj nesreći. Čitao sam o tome na...” U pola rečenice stane i bolno jaukne.
Pogledam u ekran i jasno mi je zašto. Figura s kapuljačom okrenula se prema
nama.
I otkrila dugu platinastu kosu.

254
 Knjige.Club Books

60

Prije deset godina

Prošla su četiri dana od Odetteine nesreće. Ni danas nije ništa manje grozno
gledati sve one cjevčice koje izlaze iz nje, ali ipak joj svaki dan dolazim u posjet.
To je najmanje što mogu. Zbog mene je ovdje. Da nije bilo mene, Saskia bi došla
na natjecanje i Odette ne bi pala na pipeu.
Još ne može micati rukama i nogama. Slomila je kralježak C2, što je najgora
moguća ozljeda kralježnice. Liječnici još čekaju rezultate skena da procijene štetu
na kralježničnoj moždini.
Milujem je po nadlanici iako znam da to ne osjeća.
“Gdje je Saskia?” pita me. To je uvijek prvo pitanje koje mi postavi.
“Žao mi je. Ne znam gdje je.”
Gorska služba spašavanja popodne je otkazala potragu za njom, ali nemam
srca reći Odette. Saskijin je nestanak sad u rukama policije.
“Curtis kaže da će im roditelji doletjeti ovamo?” pita me.
“Curtis te posjetio? Da, došli su jučer i pridružili se potrazi.”
Ja sam ih upoznala danas popodne kad sam svratila do Curtisova stana
provjeriti ima li kakvih novosti. Da sam ih barem upoznala u nekim drugim
okolnostima.
Do Odetteina kreveta dođe liječnik. Mislim da nosi loše vijesti jer izgleda,
pokislo i podignuo je podložak s kvačicom između nas kao štit.
Liječnik joj kaže nešto na francuskome. Roditelji. Pita je gdje su joj roditelji.
Otišli su u kantinu nešto pojesti. Pretpostavljam da mu je Odette to rekla jer
liječnik ode iz sobe. Pričekat će da se roditelji vrate.
Odette poviče i liječnik zastane na vratima. Želi čuti što joj je došao reći. I ja
bih učinila isto da ležim na tom krevetu. Očajnički bih htjela znati.
Liječnik se vrati do kreveta.
“Da odem?” pitam ja.
Odette pogleda u mene. “Ne. Ostani.”

255
 Knjige.Club Books

Liječnik pogleda u podložak kao da pokušava odgoditi neizbježno. A onda

napokon progovori, tihim i ozbiljnim glasom. Odetteino lice potone baš kao
Curtisovo i lica njegovih roditelja danas popodne. Liječnik je potapše po ruci i
kaže još nešto.
S usana joj klizne samo jedna riječ. A onda ih čvrsto stisne i zatvori oči.
Liječnik kimne i prođe kraj mene prema vratima.
Gledam kako joj usne podrhtavaju kao da neki strašan zvuk pokušava pobjeći
iz nje. Niz natečen, modri obraz klizne joj suza. Ja samo stojim kraj nje i ne znam
što bih rekla. Nema je smisla pitati je li dobro kad očito nije.
Kroz stisnute zube napokon mi kaže: “Idi.”
“Dobro”, kažem. “Vratit ću se sutra.”
“NE. Ne vraćaj se.”
“Ne misliš to stvarno?”
Odette opet zatvori oči.
Potrčim hodnikom za njezinim liječnikom. “Što ste joj rekli?”
Liječnik se okrene prema meni i oklijeva, očito važući treba li mi reći ili ne.
Krši li pravila ako mi prevede dijagnozu koju sam čula, ali je nisam razumjela?
No omete ga zujanje dojavljivača. Pogleda u njega i odmah pojuri.
“Žao mi je”, dovikne mi na engleskome. “S vremenom možda djelomice
povrati funkciju gornjih udova, ali više nikad neće hodati.”

256
 Knjige.Club Books

61

Sadašnjost

“Jebote.” Curtis potone na pod kontrolne sobe. “Jebote.”

“To ti nije sestra”, kaže mu Brent.
U glavi mi se oglase zvona za uzbunu. Kako zna? Curtis je bijel kao krpa,
pogleda fiksirana za figuru na ekranu. “Deset jebenih godina. Zašto bi nam to
učinila? Zašto bi to učinila mami?”
“Stari, slušaj me”, kaže mu Brent. “Ne znam tko je to, ali nije Saskia.”
Zašto je tako siguran?
“Nijednom nas nije kontaktirala”, promrmlja Curtis. “Gdje je bila sve te
godine?”
“Ne slušaš me!” zadere se Brent. “Govorim ti da to nije Saskia!”
Iznenada nas očaj u njegovu glasu oboje utiša. Prođe me neka jeza i kao da
znam što će nam Brent sljedeće reći. Pročitala sam mu to u očima prije dvije
večeri.
I napokon kaže. “Jer sam je ja ubio.”
Curtis pogleda s Brenta na ekran. “Što? Nisi. To je ona.”
Piljim u ekran. Osoba na njemu bez sumnje izgleda kao Saskia. A ipak...
Brent klekne ispred Curtisa. Glas mu napukne kad opet progovori. “Užasno
mi je žao, stari.”
Curtisu pogled leti s Brenta na ekran pa opet na Brenta. Jasno mi je što
proživljava. Jednim dijelom pokušava shvatiti što mu je Brent upravo rekao, a
drugim želi vjerovati da je to njegova sestra na ekranu, živa i zdrava, premda je
užasnut onime što je upravo učinila.
I što bi to značilo. Da je nestala na deset godina i sad se vratila da nam ovako
napakosti... Moraš biti pravi psihopat da učiniš nešto tako.
Doduše, nije li Saskia baš to? Psihopat?
Brent pogne glavu. “Stvarno... žao mi je.” Guši se u suzama.
Figura na ekranu zakorači naprijed i nestane iz kadra. Ide prema nama. Želim
čuti Brenta, ali za koju minutu ona - tko god da jest - doći će do nas.
257
 Knjige.Club Books

“Moramo ići”, kažem ja.

Ali kamo?
Odvesti se s ledenjaka. To nam je najbolja opcija. I nadati se da smo brži od
nje. Val bola iz koljena podsjeti me na problem s tom idejom. Povučem Curtisa
za ruku. “Treba mi ona sportska vrpca. Odmah.”
Curtis se ni ne pomakne i nemam pojma je li me uopće čuo. “Pričaj mi dalje”,
obrati se Brentu.
Brent ga pogleda. Glas mu drhti kad opet progovori, kao i ruke. “Jutro prije
natjecanja došao sam kod Mille i našao je u krevetu s tvojom sestrom.”
Curtis se u šoku okrene prema meni.
Dragi Bože. Vjerojatno nema goreg načina na koji je to mogao saznati.
“Hodao sam ulicom kao omamljen”, nastavi Brent. “I Saskia me nekoliko
blokova dalje sustigla. Smijala se. Znaš što mi je rekla?” Drhtavo udahne. “Milla
je noćas prvi put ove zime bila zadovoljena.”
“Nije istina”, kažem ja.
Mogu zamisliti da mu je Saskia rekla baš to. Zaklela se da će mu se osvetiti
što ju je osramotio u žičari i sad joj se pružila idealna prilika. Uopće ne sumnjam
da bi je Brentova muka zabavila. I zarila bi kandže u njega, da vidi može li ga
dodatno povrijediti.
Brent stisne šake i nastavi. “Kakav je osjećaj kad te netko nogira radi cure?”
“Nisam to učinila”, pobunim se. Ali ne možemo sad ulaziti u detalje.
Pogledam u hodnik. Nema nikoga. Zatvorim vrata, ali ne mogu ih zaključati.
Prokletstvo.
“Nije bila stvar u tome da si me ostavila radi cure”, kaže Brent. “Nego radi
nje. Nakon svega što ti je učinila. Što je učinila svima nama. Stvarno mi je bilo
stalo do tebe, a ti si umjesto mene odabrala najvećeg neprijatelja. Kako sam se
trebao osjećati? I još je likovala.” Proučava si ruke kao da pripadaju nekom
strancu. “Nisam razmišljao, samo sam je gurnuo.” Tu stane. I gurne šaku u usta.
Iznenada mi sine. Njegova pogrbljena široka ramena. Nije se pogrbio od
nošenja opeka.
Nekoliko je trenutaka jedini zvuk u prostoriji njegovo prigušeno disanje dok
se pokušava pribrali. “Nisam joj htio nauditi. Zapravo jesam. Ali nisam je htio
ubiti. Tlo je bilo zaleđeno. Poskliznula se, pala natraške i udarila glavom o
kamene kocke.” Opet gurne šaku u usta i snažno je zagrize. Zatvori oči.
Nešto se u meni stegne, ali istodobno mogu shvatiti zašto ju je gurnuo. Bilo
je trenutaka kad sam je ja poželjela gurnuti. Kao da je u svima nama raspirivala
pravi fizički bijes.
Brent otvori oči i gleda u Curtisa. “Reci nešto.”
Curtis samo sjedi i šuti kao da mu je sve to previše.
Prislonim uho na vrata. Dolazi li?
258
 Knjige.Club Books

Brent se njiše naprijed-natrag i uplašeno gleda u Curtisa. Prisili se nastaviti s

pričom. “Nije se micala. Uhvatila me panika. Bilo je tek osam i žičara se otvarala
tek za pola sata. Na ulici nije bilo nikoga. Nisam imao mobitel, ali bili smo točno
pred njezinim i Heatherinim stanom pa sam je dovukao unutra. Još je disala.
Barem mislim. Rekao sam Heather da nazove hitnu.” Stane i pogleda u Curtisa pa
u mene. “Heather je rekla da ću završiti u zatvoru.”
Curtis ne odmiče pogled s njega, a čeljust mu se vidljivo napne.
“Pa smo se... svađali smo se što učiniti.” Brent teško proguta. “Heather nije
spavala od one tučnjave u Glow Baru, a Dale je još bio u bolnici. Gadno smo se
zakvačili. Otišao sam iz sobe provjetriti glavu, a kad sam se vratio, našao sam
Heather iznad nje.” Glas mu opet prepukne. “Držala joj je jastuk na glavi.”
Uhvatim se za zid. Znači, oboje su to učinili. Heather i Brent.
“Zgrabio sam jastuk i povikao da kojeg vraga radi. Rekla mi je: Ona je
čudovište! Pogledaj što nam je svima učinila/” Pogled mu odluta u daljinu,
nefokusiranih očiju kao da ponovno proživljava užas tog prizora. I nastavi se
tresti. “Ako prije nije bila mrtva, sad je sigurno bila.”
Glava mu klone. Curtis i ja čekamo.
Napokon nastavi. “Morali smo je se nekako riješiti, a ništa mi nije padalo na
pamet nego da je odnesemo na ledenjak i bacimo u pukotinu. Sjećate se njezine
velike snowboard torbe?”
Čujem da je Curtis oštro udahnuo.
Saskijina plava Salomonova torba na kotačiće. Sjećam. je se kao da je bilo
jučer. Saskia ju je znala ponijeti na planinu kad bi morala nositi više od jedne
daske. Mnogi su nosili torbe na planinu, posebice na natjecanja. Nikad nije loše
imati rezervnu dasku sa sobom za slučaj da jednu oštetiš. Često smo ostavljali
stvari posvuda i nikad mi ništa nije bilo ukradeno.
“Ugurali smo je u tu torbu”, kaže Brent.
Curtis ispusti neki čudan prigušen zvuk.
Brent nastavi. “Imala je kotačiće, ali bila je teška i trebala mi je pomoć za
vrata i slično pa sam natjerao Heather da ide sa mnom. Heather je skroz prolupala
u gondoli. Čak je rekla da joj se čini da se torba miče.”
Opet onaj isti zvuk od Curtisa. Presavije se u struku i spusti glavu u ruke.
Riječi se izliju iz Brenta kao da žuri što prije završiti s pričom prije nego što
se potpuno slomi. “S nama je u gondoli bio neki skijaš. Rekao sam Heather da
šuti, da samo umišlja. Na ledenjaku nije bilo gotovo nikoga jer su se svi
pripremali za natjecanje na pipeu, pa smo odvukli torbu na mirno mjesto. Htio
sam je otvoriti i provjeriti je li živa kad si ti dotrčao do nas, raspitujući se jesmo li
je vidjeli.”

259
 Knjige.Club Books

Curtis jaukne i čvršće stisne glavu. Na rukama još ima rukavice i povlači se
za kosu kao da će je iščupati. Spomenuo mi je da je vidio sestrine stvari. Sigurno
sad razmišlja da ju je mogao pronaći.
Da je možda čak imao priliku spasiti je.
“Nismo htjeli da vidiš torbu pa smo ti potrčali ususret”, Brent oklijeva. “Bio
si baš ljut.”
Zasad se Brentova verzija poklapa s onime što mi je Heather rekla. Možda mi
je ipak govorila istinu, jebeno ću je ubiti kad je nađem. Je li Curtis to stvarno
rekao?
“Heather se uspaničila”, nastavi Brent. “Rekla ti je da je Saskia koju minutu
prije otišla u zgradu pa smo pošli s tobom i pretvarali se da ti pomažemo u potrazi.
Ostavili smo torbu na deset minuta, ne više, ali kad sam se vratio, nije je bilo.”
Brent klone, kao da je iz njega iscurio život.
Meni srce tako lupa da mi odzvanja u glavi. Je li Saskia mrtva? Možda je još
bila živa, ali u nesvijesti kad su je u torbi prenijeli na ledenjak. A kad su došli do
vrha, polako je došla sebi. Zamišljam je kako povlači zatvarač i izlazi iz torbe. I
šulja se... ali kamo?
“Ja sam”, jedva čujno progovori Curtis.
“Što si ti?” pitam ga.
“Ja sam to učinio. Ja sam je ubio.”
Šokirano ga gledam. I očajno jer ne želim da je to istina.
Curtis polako skloni dlanove s lica. “Te večeri u Glow Baru. Koja katastrofa
je to bilo. Sve je uništila. Dale i ja smo ispali s natjecanja, Odette je bila uzrujana.
A ti, Milla. Ti si bila spremna slomiti vrat samo da je pobijediš. Jednostavno je
bilo previše. Želio sam je povrijediti kao što je ona sve nas povrijedila.”
Ne skidam pogled s njega, pokušavajući pomiriti muškarca koji je sinoć bio
u krevetu sa mnom s ovim koji je...
“Ali kako?” Riječi mi zapnu u grlu.
“Najprije sam otišao do halfpipea, vidio da se nije prijavila i zaključio da bih
je mogao dočekati na vrhu žičare. Da ću je natjerati da konačno shvati što je
učinila. Ali kad sam došao do žičare, u jednoj od kabina vidio sam njezinu torbu
pa sam je pratio do ledenjaka i gore našao Brenta i Heather. Podijelili smo se da
svatko pretraži jedan dio zgrade, a kad sam otišao do terase za sunčanje, na snijegu
sam vidio njezinu torbu. Torba je bila tamo, ali ne i Saskia. Stajala je vrlo blizu
pukotine.” Uhvati moj pogled. “Jedino mi je to palo na pamet kao način da joj
vratim milo za drago. Sjetio sam se što je učinila s tvojom daskom...” Čvrsto
zatvori oči. “I samo sam je gurnuo.”
Sranje.
“Da sam znao da je ona u torbi...” Curtís ne dovrši rečenicu. Samo šuti i gleda
ravno pred sebe, paraliziran spoznajom što je učimo.

260
 Knjige.Club Books

Pogledam u Brenta. “Već je bila mrtva.”

Brent shvati poruku. “Da, bila je mrtva, stari. Sto posto. Nisam vidio da se
pomaknula. Heather je bezveze histerizirala.”
Ali čujem sumnju u našim glasovima. Curtís i dalje šuti i samo si gura
zglobove prstiju u oči. Nikad si neće oprostiti.
S druge strane, ako je Saskia završila u toj provaliji, tko nam sve ovo radi?
Možda se nekako izvukla iz torbe, sakrila se u blizini i gledala kako Curtis baca
praznu torbu. I nestala, maštajući o osveti...
Iznenada me vrata opale u leđa i bace me na Curtisa. Bol mi proleti koljenom.
Pogledam preko ramena i krv mi nestane iz lica.
Na vratima stoji djevojka platinaste kose.

261
 Knjige.Club Books

62

Sadašnjost

Ona je. Vratila se iz groba i želi osvetu.

Oštro udahnem dok mi mozak obrađuje prizor preda mnom. Crte lica koje me
gleda.
Nije Saskia.
Nego Odette.
I ima oružje - nekakvu pušku - koju je usmjerila prema nama. I koju je
maloprije usmjerila u Heather, sad shvatim, A ne ruku.
“Ne mičite se!” Glas joj je hladan, a oči sante leda.
Isuse, kako ju je bizarno vidjeti s tom kosom. Prije je bila svijetlosmeđa, ali
sad je plava da ne može biti plavlja. Iste platinaste nijanse kakvu je Saskia imala,
samo što nikako ne odgovara Odetteinoj žućkastoj koži. Izgleda vrlo čudno.
“Ali tvoje ozljede”, slabašno progovorim. “Rekli su da više nikad nećeš
hodati.”
Pogledam u Brenta i Curtisa da vidim jesu, li jednako iznenađeni.
“Liječnici ti uvijek kažu najgori mogući scenarij”, javi se Brent. “A i ne znaju
uvijek. Vrat i leđa su takvi, prevrtljivi.”
Puška se okrene prema njemu i prekine ga. “Provela sam godinu dana u
bolničkom krevetu dok nisam počela micati rukama.” Iz usta joj lete kapljice
pljuvačke. “Dvije godine udlaga za noge. Pa još pet godina rehabilitacije. Nema
tu nikakve prevrtljivosti.”
Brent se povuče u kut, a Curtis i ja još smo na podu.
Odjednom opet sumnjam u Curtisa. “Mislila sam da je Curtis nedavno
razgovarao s tobom preko FaceTimea? I nije znao da si se oporavila?”
“Pih. A što je točno vidio? Pojas. Slušalice. Stolac. Lako.”
Odmičem se od puške, kao i Brent, ali Curtis je nepomičan. Izgleda kao da
duhom nije tu.
Odette na sebi ima bijelu kamuflažnu jaknu i iste takve hlače. Je li bila prije
na ledenjaku i gledala nas? Nema šanse da bismo je vidjeli.

262
 Knjige.Club Books

“Ali kako si izvela sve ovo?” pitam je.

Odmahne rukom. “Bilo je lako, braća mi upravljaju ovim žičarama. I sve bi
učinili za mene. Samo mi znamo da ste ovdje.”
Tip koji nas je uveo u kabinu prvog dana u podnožju žičare. Zato mi je
izgledao poznato. Odetteinu sam braću upoznala kratko u bolnici. Drugi je brat
vjerojatno upravljao gondolom. Njega nisam ni zamijetila.
“Ali zašto to radiš?” opet je pitam.
“Vi ste je ubili! Pretpostavila sam da je netko od vas, ali nisam znala da ste
svi troje.” Odette trzne glavom prema ledenjaku. “A onda ju je on opljačkao!”
Ne odmičući pušku, Odette gurne ruku u džep i izvadi mobitel. “Sve sam čula.
I snimila.”
Pritisne nekoliko gumba i čujem Brentov glas.
Nisam joj htio nauditi. Zapravo jesam...
Opet pritisne nešto i snimak se ugasi. “Sve su prostorije prisluškivane.
Stavljeni su detektori zvuka koji počnu snimati čim registriraju zvuk.”
Nosi Saskijin parfem i ljubičastu olovku za oči kao da se pokušala preobraziti
u svoju mrtvu curu. A ja ne znam kako to nazvati nego jezivim. Čak i u njezinu
pogledu ima nešto što me podsjeća na Saskiju. Ili je to samo obična mržnja?
“Ležala sam u bolnici i sve vrijeme krivila sebe. Zašto bi Saskia išla na
ledenjak prije natjecanja? Mislila sam da je išla zbog mene. Mislila sam da ju je
uzrujalo što sam joj rekla u Glow Baru pa je otišla gore izvesti neku glupost,
riskirati. Bila je osjetljiva. Možda vi to niste vidjeli, ali ja jesam.”
Ne usudim se pomaknuti jer imam dojam da Odette zna rukovati oružjem.
Napnem se svaki put kad se pomakne, bojeći se da će krenuti prema nama. Ali ne
približava nam se, vjerojatno jer ne želi riskirati da joj pokušamo istrgnuti pušku
iz ruku.
“Napokon sam otišla iz bolnice. I kad sam došla kući, prvo što sam vidjela
bila je Saskijina propusnica za žičaru na noćnom ormariću. Sigurno ju je
zaboravila kad je bila kod mene prije Glow Bara. A bez nje se nije mogla popeti
na planinu. U Le Rocheru su uvijek strogi po tom pitanju. Dakle, ako nije bila na
planini, kako je mogla tek tako nestati? Nije normalno. I rekla sam sama sebi:
mislim da joj je netko naudio.”
Stisnem Curtisove prste, ali ne reagira. Kao da se okamenio. Blago pomicanje
prsa kad udahne i izdahne jedini su znak da je živ.
“Odnijela sam iskaznicu na policiju.” Odette povisi glas. “Ali rekli su da to
ništa ne dokazuje. Bila sam bijesna kao ris. Pa sam se zapitala tko bi joj želio
nauditi? I sastavila sam popis.”
Brent u kutu sobe zašuška nogama, no odmah se umiri kad se puška okrene
prema njemu.

263
 Knjige.Club Books

“Zaključila sam da je sigurno jedan od vas odgovoran.” Odette doslovce

prosikće tu riječ. “Ali što sam mogla? Nisam imala dokaz. Zato sam sav taj bijes
usmjerila u rehabilitaciju. Braća su prestala skijati i preselila se k meni jer mi je
trebalo mnogo pomoći. U ovoj dolini nije lako naći posao i jedino što im se nudilo
bio je rad na žičari. I život se nastavio.”
Okrene pušku prema Curtisu.
“Dok ti nisi nazvao. U studenome je ovdje vrlo malo zaposlenika i razgovarao
si s mojim bratom Romainom jer je direktor bio na putu. Brat me odmah nazvao.
Tog sam jutra na internetu vidjela vijest. Saskia je službeno proglašena mrtvom i
ti si odmah htio proslaviti!” U očima joj je čista pakost.
Curtis nekoliko puta trepne. “Nisam. Ja...” I stane.
“Nije bilo u redu”, kaže Odette. “I zato sam smislila plan.”
“Ledolomca?” pitam ja.
Puška se okrene u mojem smjeru. “Htjela sam vas... kako se kaže? Semer la
pagaille. Isprovocirati. Natjerati vas da razmišljate samo o Saskiji dok ne puknete
i ne priznate što ste učinili. Ukrala sam vam mobitele, podmetnula pramen kose
pod jastuk, sprejala sobe parfemom. Ostavljala sam vam poruke na prozorima i
zrcalima. Ali bilo je teže nego što sam mislila. Pa sam morala improvizirati.”
“Sa strujom i glazbom”, kažem ja. “Vratima koja su se mogla otvoriti samo
izvana.”
Odette kimne.
“I udarila si Brenta”, dodam.
“Gurnula sam ga”, ispravi me. “Bila sam iza njega na stubama i ispali su mi
ključevi. Mislila sam da me čuo. Morala sam nekako umaknuti da me ne vidi.”
“A ona stupica u snijegu?”
Prvi put izgleda malo pokunjeno. “Morala sam se pobrinuti da ne možete otići
dok ne saznam istinu.”
“Ali bilo tko je mogao upasti u nju.”
Pokunjenost nestane i opet je prkosna. “Pokazalo se da to nije važno jer nitko
od vas nije bio nevin.”
“Je li Dale slučajno upao u pukotinu?” pitam, premda nisam sigurna želim li
znati.
Odette oklijeva. “Pozvala sam ga. Iznenadio se kad me vidio. Jako iznenadio.
Ali rekla sam mu da je Heather upala tamo i otišao je pogledati.” Oči joj se
rasplamsaju. “Voljela sam Saskiju, a on ju je pokrao. I on i Heather. Uperila sam
pušku u nju jer sam htjela da mi u lice kaže da je trošila Saskijin novac, a onda mi
je rekla mnogo više od toga. Što se dogodilo tog jutra, jastuk...” Licem joj preleti
bol prije nego što se vrati ljutnja. “Obećala sam si da ću nauditi svima koji su
naudili njoj. Dale i Heather su joj naudili.” Kratko zastane, pogleda nas jednog za
drugim i doda: “Julien joj je naudio.”

264
 Knjige.Club Books

Želudac mi potone. “Prometna nesreća? Ti si to učinila?”

Tračak osmijeha, ali nestane jednako brzo kao što se pojavio.
Pogledam u Curtisa i vidim da jedva prati što se događa.
Puška se opet okrene prema meni. “A ti, Milla. Ti si mi bila najdraža. Bilo mi
je krivo što te moram uplesti u ovo jer sam bila gotovo sto posto sigurna da je nisi
ti ubila. Nedostajala si mi sve ove godine.”
Sjetim se poruke na prozoru moje sobe i sad ima smisla.
Oči joj se iznenada suze. “Ali pogriješila sam. Ti nisi naudila njoj, ali naudila
si meni.”
“Znam”, kažem. “Užasno mi je žao. Crippler.”
“Što s njim?”
“Na Britsu. Trik zbog kojeg si pala. Radila si ga jer sam ti rekla da ću ga ja
izvesti.”
Odette se namršti. “Ono je bio Haakon flip. I uvijek mi je bio dio rutine.”
“Ali omela sam te neposredno prije početka vožnje.” Gleda me kao da nema
pojma o čemu govorim. “Ne krivim te za ono što se dogodilo na Britsu. Krivim
te za Saskiju. Bila je moja. I ti si to znala. A onda si...” Traži pravu riječ. “Zgadila
sve što sam s njom imala.”
Pokušam shvatiti što mi je rekla. Godinama sam se smatrala krivom za njezinu
nesreću. Čak ni sad ne mogu zanemariti svoju ulogu u tragičnom slijedu događaja.
Da nisam spavala sa Saskijom, Brent je ne bi gurnuo na ulici, došla bi na
natjecanje i Odette možda ne bi pogriješila pri preokretu.
Odette me još oštrije pogleda. “Mislila sam da je Saskia spavala s Daleom jer
je Heather to rekla u Glow Baru. Zato je ona spavala s Brentom.”
Sjetim se Odetteina lica kad je te večeri izletjela iz bara. Znači, tajna iz
Ledolomca odnosila se na Dalea. Nabrzinu prođem kroz ostale tajne. Znala je da
smo Heather i ja spavale s Brentom, a preostale dvije tajne - Znam gdje je Saskia
i Ubio sam ili ubila Saskiju - sigurno su bili mamci. Pretpostavke do kojih je došla
kao i ja, razmišljajući da ubojica vjerojatno nije sve izveo sam.
“Ali prevarila sam se. Saskia nije spavala s Daleom nego s tobom. A bile smo
prijateljice, ti i ja. Kako si mogla?”
Njezina mi ljutnja izgleda svježe. Sranje. Očito je tek maloprije saznala za to,
slušajući Brenta.
Prvi se put zapitam kakva je to uopće puška? Ne znam ništa o oružju. Je li to
zračna puška? Možda za lov na životinje?
Odette primijeti gdje gledam. “Bavim se biatlonom. Čula si za to? Cross-
country skijanje i streljaštvo. Moramo s udaljenosti od pedeset metara pogoditi
pet meta promjera četrdeset milimetara.” Opet se jezivo nasmiješi. “Već dvije
godine potajno treniram s braćom. To mi je bilo sve, moj raison d’être.”

265
 Knjige.Club Books

Razumijem njezinu potrebu za tajnovitošću. Nakon onako strašne nesreće

francuski su mediji sigurno mnogo pisali o njoj. A ona nije htjela da svijet gleda
njezinu muku. Stvar je ponosa. I ja bih bila takva.
“Zbog leđa se više ne mogu baviti bordanjem. A i prestara sam. Zato žene
biatlonke najbolje rezultate ostvaruju s trideset dvije godine.”
A njoj su točno trideset dvije jer je godinu mlađa od mene.
Nasmiješi se još šire. “Jako sam precizna. Nadam se da ću ući u francuski
olimpijski tim.”
Zapanjujuće je kako se oporavila od onako groznih ozljeda, ali sjećam se da
je kao profesionalna half pipe snowboarderica uvijek bila fokusirana i predana.
Samo je netko poput nje mogao dogurati tako daleko.
“I, što sad?” bez okolišanja pita Brent iz kuta prostorije.
Odette nam proučava lica kao da se i sama to pita. A onda donese odluku,
čvrsto stisne usne i pokaže nam prema vratima. “Van.”
Nitko se ne pomakne pa okrene pušku prema mojem koljenu. Zdravom
koljenu. I već je pomisao da bih mogla ostati bez njega dovoljna da brže-bolje
ustanem. Bez zdravog koljena za mene nema silaska s ledenjaka.
Curtis ostane sjediti, nepomično, kao da je oduzet. Brent ovije ruku oko njega
i uspravi ga na noge. Odette polako korača unatrag prema hodniku i odmiče se
od nas. Zamijetim da jednu nogu - lijevu - malo vuče i to je zasad jedini vidljivi
znak da je ikad bila ozlijeđena.
Pokaže nam prema glavnom ulazu. “Tamo.”
Pogledam u Curtisa i Brenta. Da je pokušamo svladati? No dovoljan je jedan
precizan metak, a koliko bi ih stigla ispaliti dok ne dođemo do nje? Biatlonci
sigurno treniraju zadržavanje mirnoće pod pritiskom i zaključim da je rizik
prevelik.
Brent ide prvi.
“Kamo nas vodi?” prošapćem ja.
“Bez priče!” zadere se Odette.
Kroz staklo na vratima vidi se samo bijelo. Pokušam uhvatiti Curtisov pogled,
ali mogu zaboraviti na to. On kao da je izgubljen, još pokušava prihvatiti što je
učinio Saskiji i ne želim da zbog mene dobije metak. Uostalom, imamo više šanse
pobjeći vani nego zarobljeni u zgradi,
“Skinite jakne”, kaže Odette.
Pametan potez. Bit ćemo popustljiviji što nam je hladnije. Izvučem ruke, još
u rukavicama, iz rukava jakne i pustim jaknu da padne, nadajući se da mi neće
reći da skinem i naočale i rukavice.
Brent krene prema svojim bucama.
“Ne”, zaustavi ga Odette. “Van.”

266
 Knjige.Club Books

Kvragu, Brent je u starim skejterskim tenisicama s rupama. On gurne vrata i

zapuhne nas nalet pahuljica. Spustim naočale i iziđem kroz vrata iza Brenta.
Snijeg pada kao lud. Vjetar nosi pahuljice na sve strane, oblak se spustio i ovo je
prava pravcata mećava. Ne vidim čak ni hridi. Jedino po čemu znam da su tamo
je uže koje im zabranjuje prilaz, mjestimice zatrpano snježnim nanosima.
Možda nam takvi uvjeti idu u prilog. Ne može nas ustrijeliti ako nas ne vidi.
Na vanjski su zid naslonjene dvije duge, uske skije i dva štapa. Ne skidajući
pogled s nas, Odette posegne za njima. Stisnemo se jedni uz druge dok ona stavlja
buce u vezove. Zubi mi već cvokoću. Pogledam Curtisa i Brenta. Da pokušamo
pobjeći? Ali kamo? I dokle bih dospjela s ovakvim koljenom?
Curtis je zagledan u mećavu. Moram ga nekako trgnuti iz transa. Ne reagira
ni kad ga uhvatim za lakat. Poput mene, i on još na sebi ima naočale i rukavice.
Siroti Brent nema ni jedno. Navuče kapuljaču i gurne ruke u džepove
traperica. Nosi crnu Burtonovu hudicu koja se na bijeloj pozadini vidi s kilometra,
kao i Curtisova pustena ljubičasta majica na patent. Ja sam u zelenome, dakle ništa
bolje.
Odette nam pokaže na ledenjak. “Hodajte.”
Krenemo u koloni. Brent prvi, rukom zaklanjajući lice od navale pahulja,
zatim ja, pa Curtis. Gledam oko sebe ima li gdje još koja klopka, mada sam
svjesna da je ne bih vidjela. Napredujemo jako polako jer upadamo u snijeg do
koljena. Svaki mi korak cijelom nogom pošalje bljesak bola.
Pogledam iza sebe prema Odette. Ona se ukočenost na skijama uopće ne vidi.
Kretnje su joj glatke i tečne, kao da su joj skije prirodni produžeci nogu.
“Kamo nas vodiš?” viknem u njezinu smjeru.
Samo se nasmije. Ako nas želi ubiti, zašto nas odmah ne smakne?
Dragi Bože. Mislim da znam zašto. Nađu li nas s ranama od metaka, možda
policija preko metaka dođe do nje, ali ako nas nađu u pukotini u ledenjaku, ispast
će da smo jednostavno doživjeli tragičnu nesreću.
Ovijem se rukama oko prsa. Vjetar mi prolazi ravno kroz kapuljaču. Opet
bacim pogled preko ramena. Odette stalno pazi da je dovoljno daleko od nas.
Trebali bismo se boriti, ali kako kad me užasava pogled na tu pušku. Možda nas
ne želi ustrijeliti, ali učinit će to bude li morala, a ako cilja tako dobro kako se
pohvalila, ni ne mora nam se približiti.
Ne mogu vjerovati što mi se događa. Svakim sam korakom bliže svome
grobu. Zašto se ne pokušam oduprijeti? Ali što da radim? Birajući između opcije
da bježeći dobijem metak u leđa i opcije da se smrznem u pukotini ako ne... Kad
ti postane baš jako hladno, kažu da onda više ne osjećaš hladnoću. Postane ti opet
toplo, I barem ćemo biti zajedno.
Vjetar nam huči u ušima. Odette nas sad ne može čuti. Brent je samo korak
preda mnom pa ga uhvatim za rukav. “Vodi nas do pukotine”, tiho mu kažem.

267
 Knjige.Club Books

Brent se nakratko zamisli, a onda se tužno nasmiješi. I vikne preko ramena:

“Mogu ti pokazati gdje je Saskia.”
Što izvodi? Ledenjak se pomiče brzinom od oko stotinu metara na godinu.
Znam jer sam tražila taj podatak.
“Misliš da sam glupa?” poviče Odette. “Prošlo je deset godina. Pukotina više
nije gdje je bila.”
Ali ne promakne mi zrnce sumnje.
“Kako znaš?” vikne Brent.
“Što radiš?” šapnem.
Ignorira me i pokaže uz padinu. “Tamo je.”
“Začepi!” zadere se ona.
“Njezino posljednje počivalište”, nastavi Brent. “Zar ga ne želiš vidjeti?”
Odette zastane kao da razmišlja. “Okej. Pokaži mi.”
Promijenimo smjer. Sad idemo prema mjestu gdje smo jučer radili rampu.
Još ne znam što Brent planira i kako vrijeme odmiče, sve sam nervoznija.
Brent me uhvati za ruku i tihim mi glasom kaže: “Pokušat ću joj pobjeći.
Odvesti je prema gore, dalje od vas. Mene zapravo želi. Ja sam sve počeo. Vas
dvoje imate buce na nogama; Vratite se do zgrade i uzmite daske.”
“Ne, Brente.”
Stisne mi prste u rukavici. “Brz sam. Neće me vidjeti.”
Osim što će u skejterskim tenisicama trčati u pogrešnom smjeru po ledenjaku
punom pukotina. I da se spusti, morat će proći kraj nje.
“Ne čini to, molim te.”
Ali već gleda uz padinu i priprema se za bijeg.
Mogla bih krenuti za njim. No to bi značilo ostaviti Curtisa.
“Dajem ti priliku, Mills. Nemoj je protratiti.” Brent istrgne ruku iz moje.
I ja ga pustim.

268
 Knjige.Club Books

63

Sadašnjost

Odglumim da sam se spotaknula i bacim se u snijeg. Tegobni jauk, ipak, ne

moram glumiti. Jadno moje koljeno. Mislim da sam ga dodatno sredila.
“Diži se”, oštro mi kaže Odette.
Preko ramena vidim da je okrenula pušku prema meni. Brent mi daje priliku,
a ja mu uzvraćam uslugu. Dajem mu prednost od nekoliko dragocjenih sekundi.
Znam da će mu trebati.
“Odmah!” zadere se Odette.
I upali. Nije zamijetila da je Brent nestao. Zamišljam ga kako dugim koracima
grabi kroz mećavu.
“Mislim da ne mogu”, kažem.
“Upucat ću te u koljeno.”
Uhvatim se za nogu. “Ne mogu više hodati. Boli me.” Još nekoliko sekundi,
ne mogu mu dati više od toga. “Hej!” Konačno zamijeti da Brenta nema.
Držim dah dok Odette ne donese odluku. Hoće li nas ustrijeliti i onda krenuti
za njim?
“Ne mičite se!” Provuče ruke kroz remenje na puški i prebaci je na leđa. Čini
se da je Brent pogodio. Njega želi najviše i neće riskirati da joj pobjegne. Ilije
razlog možda jednostavniji. Možda zna da ja s ovakvim koljenom neću daleko
dogurati, pa joj je najbolje prvo srediti Brenta, a onda se vratiti po mene i Curtisa.
U svakoj joj je ruci visoki skijaški štap i brzo napreduje uzbrdo, usklađeno
zamahujući rukama i nogama. Užasne me brzina kojoj grabi naprijed. Već je
nestala u magli. Zlo mi je. Brent nema nikakve šanse.
Pokušam začepiti uši da ne čujem zvuk ispaljena metka koji sigurno slijedi.
Curtis tupim pogledom zuri u mećavu.
Vrate mi se Brentove posljednje riječi. Nemoj je protratiti.
Uhvatim Curtisa za ruku. “Curtise, trči.”
Protresem ga kad mi ne odgovori. “Curtise. Trebaš mi.”

269
 Knjige.Club Books

Napokon polako okrene glavu. Vidim koliko truda mora uložiti da se trgne iz
omamljenosti.
“Trebaju nam daske”, kažem mu.
“Možeš li voziti?”
“Moram.”
Uzme me za ruku i požurimo niz padinu. Čvrsto stisnem usne potiskujući bol.
Znam da ću svakog trenutka čuti onaj pucanj. Ubrzam korak.
Kroz maglu se napokon nazire tamna silueta Panorame.
“Čekaj tu”, kaže mi Curtis. “Ja ću nam donijeti daske.”
Vrati se nekoliko sekundi poslije, s našim daskama i jaknama. Navučemo
jakne, ali daske još nema smisla stavljati. Najprije moramo prijeći ravni dio do
točke gdje počinje staza nizbrdo. Curtis mi stavi ruku oko struka da mi pomogne
i trčimo što brže možemo kroz tridesetak centimetara svježeg snijega duž vrha
litice.
Pluća mi se napinju od manjka kisika. “Pukotina”, zadihano kažem.
“Zaobići ćemo je.”
I nadati se da je jedina.
Još čekam onaj pucanj iz puške. “Mislim da nas ne želi ustrijeliti.”
“Zašto ne?” pita Curtis.
Pahuljice mi nahrupe u usta svaki put kad ih otvorim. “Radije bi da... padnemo
u pukotinu.” Dašćem kao luda. “Da izgleda kao nesreća.”
“Brže”, kaže mi Curtis.
Mećava poprimi sivu nijansu. Osjećam da bih se mogla onesvijestiti, ali
Curtis mi nosi pola težine i ne posustaje, pa i ja nastavim trčati.
Ne znam jesam li ikad u životu u nešto uložila ovakav napor. Ako me sjećanje
služi, bližimo se kraju ravnog dijela.
Tada odjekne pucanj. Pa još jedan. I još jedan. Želudac mi se stegne, a noge
zamalo popuste.
Curtis stegne ruku oko mojih leđa. “Nastavi trčati.”
Iz očiju mi frcaju suze i skupljaju se u naočalama. Ne mogu isključiti to da mi
je stalo do tebe, Milla.
I bilo mu je stalo. I danas. Upravo je dokazao.
I mislio sam da i ti to osjećaš.
Zašto mi je trebalo tako dugo, sve do sad, da shvatim da mi jest bilo stalo? A
on to nikad neće znati jer mu nikad nisam pokazala. Žao mi je, Brente. Žao mi je.
Moram izbaciti te misli iz glave i boriti se za opstanak, a ja štucam i šmrčem
jecajući od tuge. Koliko sam ga puta povrijedila. Mrzim se zbog toga. Nije to
zaslužio. A ja nisam zaslužila njega. To što je učinio Saskiji učinio je zbog mene
i idućih je deset godina - svojih posljednjih deset godina - patio zbog toga.
270
 Knjige.Club Books

Možda je Odette promašila. Ili ga je samo ranila. Curtis upire prstom u nešto.
“Gle!”
Ispred nas je crna linija - oznaka staze. To je staza prema dnu planine.
Napokon otvorim oči. Odette bi mogla biti ovdje svake minute. Ako je ubila
Brenta, mi smo sljedeći. I nemamo nikakve šanse. Što je zapravo biatlonac nego
elitni lovac?
Tada pomislim da usporavam Curtisa i da bez mene ima šanse pobjeći.
“Idi”, kažem mu. “Stavi dasku i idi.”
“Neću te ostaviti.”
“Koljeno me previše boji. Odvezi se dolje i dovedi pomoć.”
“Ne.”
Nemamo vremena za raspravu. “Sjećaš li se kad sam te pitala bi li skočio da
ti kažem da skočiš?”
“A sjećaš li se što sam ja prije toga rekao, da sam te napokon spreman spojiti
sa svojim životom?”
“Curtise.” Ne mogu si priuštiti još plakanja.
“Što ćeš ti? Što ćeš učiniti ako odem?”
“Sakrit ću se.” Što je taj zvuk? Vjetar ili šuštanje skija? Stisnem mu ruku.
“Idi. Molim te!”
Pogleda u mene. I stisne mi ruku. “Dovest ću pomoć.” Dok Curtis nestaje u
daljini ja zapnem o nešto u snijegu. Cepin. Dohvatim ga i gledam oko sebe gdje
bih se mogla skriti. Samo je jedna opcija - nešto što sam se nadala da nikad neću
ponoviti. Ne ispuštajući cepin, uskočim u najbliži snježni nanos i počnem se
zatrpavati snijegom.
Prekrijem si noge i trup i težina snijega pritisne me dolje. Zatim ruke i glavu.
Panika se odmah aktivira. Neću moći disati.
Hajde, možeš ti to. Moraš.
Dragi Bože, već čujem skije. Odette je i dalje snažnija od mene, i tjelesno i
duševno, čak i nakon što je slomila vrat. Posljednji put udahnem i zatrpam si lice
snijegom pa uvučem ruke ispod bijele površine. Mokar i hladan, snijeg mi pritišće
obraze. Sine mi nešto strašno. Snijeg bi se mogao slegnuti oko mene.
I zauvijek me prikovati ovdje.
Svi mi instinkti vrište da ustanem, ali kroz sitnu pukotinu u snijegu vidim da
mi se Odette približava. Srce mi ubrza. Ne usudim se disati na nos da slučajno ne
udahnem snijeg i ugušim se nego ga u malim dozama uvlačim na usta.
Odette gleda oko sebe. Nisam se imala vremena zakopati kako treba i uvjerena
sam da Će me svakog trena opaziti.
Iz smjera padine čuje se prodorni zvižduk. Odette zaurla i hitro povuče pušku
s leđa. Zašto je to Curtis učinio? Užasnuto gledam kako namješta pušku.

271
 Knjige.Club Books

No ipak je spusti i promrmlja nešto što mi zvuči kao psovka. Od mećave ga

ne vidi. Zamišljam ga kako juri dugom, strmom padinom natrag prema platou.
Uspio je.
Odette izvadi nešto iz ruksaka - tamni predmet veličine opeke. Sto je sad to?
Kratko petlja po njemu pa ga zavitla niz padinu.
Pokrije uši i nekoliko sekundi poslije čuje se tutanj. Tišina. Zatim glasni fijuk.
I tutnjava koja postaje sve glasnija dok mi se ne čini da se cijela planina oko nas
ruši. U šoku napokon shvatim što je to. Nije ga mogla vidjeti pa je izazvala lavinu.
A sudeći po zvuku, cijela je padina upravo otklizala.

272
 Knjige.Club Books

64

Sadašnjost

Lavina je poput sporog vala betona. Njezina silina istjera sav zrak iz snijega pa se
ukruti čim se prestane kretati.
Utroba mi se okrene kad zamislim kako nosi i bacaka Curtisovo tijelo niz
padinu.
Ne paničari. Curtis zna što treba učiniti. Ako može, plivat će s lavinom, da se
zadrži blizu površine. A kad počne usporavati, očistit će si džep za disanje oko
glave.
Ako nije izgubio svijest u odronu.
Curtis zna zadržati mirnoću i štedjeti zalihu zraka. Sad nema što drugo nego
čekati da ga spase. I on i ja imamo primopredajnike sa sobom. Žrtve lavine imaju
šanse za preživljavanje čak devedeset posto pronađu li ih u prvih petnaest minuta.
Pola sata poslije šanse padaju na samo trideset pet posto.
Moram doći do njega. Ali prije toga moram zaobići problem zvan Odette.
Očito misli da smo oboje dolje jer je i dalje okrenuta na drugu stranu,
podignutih naočala, zagledana u bjelinu. Čvrsto stegnem cepin i dignem se iz
snježnog nanosa. Važna je svaka minuta.
Naočale su mi zamagljene pa ih jednim pokretom premjestim na čelo. Odette
si prebaci pušku na leđa i gurne lijevo stopalo u skiju. Očito namjerava odskijati
dolje i provjeriti da možda nismo izbjegli odronu. Šepam prema njoj moleći se da
me ne čuje.
Kakva ironija. Godinama sam se grizla jer sam mislila da sam kriva za njezine
ozljede, da bi se na kraju pokazalo da zapravo nisam. A sad je moram ozlijediti.
Gdje ju je najbolje udariti? Gornji joj je dio tijela obložen slojevima odjeće pa mi
se noga čini boljom opcijom. I to desna, ona koju ne vuče.
Stežem prste oko drvenog drška cepina i polako joj se približavam. Još me
nije vidjela. Zamahnem cepinom kad mi se želudac zgrči. Mislim da ipak ne
mogu. Odette gurne i drugo stopalo u skiju.
Pred očima mi bijesnu slike, Curtis, polomljen i zatrpan snijegom. Brent,
negdje gore izrešetan mecima. Dale i Heather zajedno u ledu. Svom snagom
273
 Knjige.Club Books

zarijem cepin u Odetteinu desnu nogu, malo iznad koljena. Ona bolno zakrešti i
zatetura u stranu. Sad smo kvit.
“Curtise!” povičem.
Odette se previja po snijegu držeći se za nogu. Opet podignem cepin. Sad kad
je na tlu, skije su joj smetnja, a ne prednost. Lupa po vezovima da ih skine.
Zamahnem sjekirom prema njezinu bedru. Moram je posve onesposobiti da
dođem do Curtisa.
Ali Odette se izmakne, izbjegne udarac i već je uspjela skinuti jednu skiju.
Opet zamahnem i pogodim je tik iznad kuka. Nešto zastrašujuće krene, a Odette
vrisne. Pogodila sam kost.
Uspije skinuti i drugu skiju i krene prema ruksaku. Puška! Bacim sjekiru od
sebe i hrvam se s njom za ruksak.
Dragocjene sekunde brze prolaze. Moram doći do Curtisa. Istrgnem joj pušku
iz prstiju i na jedvite se jade uspravim držeći je u rukama. Kako je teška!
Iz svega glasa zaurlam: “CURTISE!”
Zvuk odjekne planinom. Ako je negdje dolje, sigurno me čuo. Napinjem uši
iščekujući odgovor, ali ne dobijem ga. Zatrpan je.
Odette se pokušava uspraviti, bijele su joj kamuflažne hlače natopljene krvlju,
i baci se u snijeg. Cepin!
Nemam vremena naciljati, a ne znam ni kako pucati iz puške - ima li možda
kočnicu? - pa je bacim na jednu stranu i skočim prema cepinu. Koljeno me zamalo
izda. Odette taman zatvori prste oko drvenog drška kad joj ga zdravom nogom
izbijem iz ruke. Cepin odleti kroz zrak u maglu.
Obje stanemo, puška u jednom smjeru, a cepin u drugome. Odette skoči prema
cepinu. Bolje je oružje za tako blisku borbu, ali ne mogu stići do nje na vrijeme
pa odem po pušku i dohvatim je. Ona još pipajući traži cepin, a snijeg oko nje
polako postaje ružičast.
Podignem pušku. “Stani!”
Okrene glavu. U hrvanju je izgubila naočale i kapu, a kosa joj je prekrivena
snijegom. I prije nego što stignem reagirati, praznih ruku otetura u mećavu, uz rub
litice natrag prema Panorami. Ne mogu tražiti Curtisa dok je ona na slobodi.
Sigurno u zgradi ima još oružja - u najmanju ruku noževe koji su nestali iz
kuhinje, a možda i još puški. Zato nemam izbora nego potrčati za njom.
Lako ju je pratiti - krvlju natopljen snijeg nepogrešiv je vodič. Već je izgubila
toliko krvi da sam zapanjena što može trčati, ali budući olimpijci ne odustaju tako
lako. Bol u mome koljenu dosegnuo je nepojmljive razine. Ipak, i ja sam nekad
davno maštala o nastupu na Olimpijskim igrama pa potisnem taj bol iz svijesti i
šepam malo brže.
Preda mnom se pojavi zgrada. Odette je već blizu vrata. Utrčat će unutra,
zgrabiti drugo oružje i za koju sekundu opet me loviti.

274
 Knjige.Club Books

“Stani ili pucam!” povičem.

Bez ikakva iskustva, nema gotovo nikakve šanse da je pogodim s ove
udaljenosti. A ona to očito zna jer nastavi trčati.
Što mogu reći da je zaustavim?
Iz očaja povičem: “Nikad te nije voljela!” Taktika mi je opasna jer se izlažem
riziku da je još više naljutim.
Odette stane.
“Varala te.”
Okrene se prema meni. “Sigurno si ti počela”, hladno mi kaže.
“Obmanula me kao i tebe.”
Odette mi ne odgovori, ali polako krene prema meni.
“Znaš li što mi je rekla nakon one noći? Da je bila samo strateški potez da te
uzruja prije Britsa.”
“Ne vjerujem ti.”
“Jedino te tako mogla pobijediti.”
“Lažeš.”
Skinem rukavicu. “Nakon te noći dala mi je ovo.” Iz džepa jakne izvadim
srebrno-plavu narukvicu.
U očima joj vidim da ju je prepoznala. Zakorači mi bliže.
Ja se odmaknem, svjesna da mi je negdje slijeva rub litice. “Podigni ruke!”
Polako ih digne u zrak. I dalje mi se približava, a ja držim pušku prema njoj.
S udaljenosti od pet metara bulji u narukvicu. “Ne bi to nikad učinila. Voljela
me.” Ipak, glas joj podrhtava kao da je već prepoznala istinu u mojim riječima.
“Ti si nju voljela, i još je voliš. Vidim to. Ali ona je tebe samo iskorištavala
kao što je sve iskorištavala.”
“Nije.” I dalje negira, ali više ne zvuči uvjereno.
“Učinila si sve ovo za nju, ali ona nije zaslužila tvoju odanost.”
“Šuti.” Još jedan korak prema meni.
Ne vjerujem joj. Ustuknem dalje od nje, tražeći u bjelini oko sebe crvenu boju
užeta koje označava hridi. “Za ostale je prekasno. Ali pusti me da barem Curtisa
pokušam spasiti.”
Vrluda pogledom naokolom, kao da važe opcije. Zategnem prst na okidaču.
Nemam pojma što joj prolazi glavom. Nema kamo pobjeći. Možda me namjerava
povući za sobom?
Mogla bih je ustrijeliti u nogu. To bi je onesposobilo dovoljno dugo da odem
potražiti Curtisa. Ali ne vjerujem da mogu biti tako precizna, a ne želim je ubiti.
Mogla bih...
Opet pogleda u stranu i prekasno shvatim što namjerava.

275
 Knjige.Club Books

Zakorači prema litici. Pa napravi još jedan korak. Skočit će!

“Ne!” povičem. Previsoko je.
Ali ona dođe do ruba. I skoči.
Ravno u maglu koja je učas proguta i samo nestane.
Oprezno dođem do ruba hridi i povirim dolje. Ne vidim dno, ali uvjerena sam
da nema šanse da je preživjela pad.
Obamrla od šoka, odšepam natrag prema oznaci za stazu. Ne mogu sad
razmišljati o tome. Curtis je sigurno već deset minuta pod ledom, a ja ga još nisam
ni počela tražiti. Što ako zakasnim?
Do trenutka kad dođem do staze koljeno me već izdaje, pa bacim pušku i na
stražnjici otkližem nizbrdo. Staza je posuta gromadama leda. Skinem rukavice,
uvučem ruku u majicu, ali toliko se trese da jedva izvadim primopredajnik.
Nadam se da se znam služiti njime. Pomaknem sklopku sa strane. Način rada:
traženje.
Podignem primopredajnik. Hajde sad, nađi ga.
Ništa. Možda ga lavina ipak nije zahvatila. Možda je uspio daskati na njoj i
možda je pobjegao. Ali u brojnim sam dokumentarcima vidjela snimke lavina,
njihovu silinu i brzinu. Mnogo su veći izgledi da je Curtis negdje ovdje pod
snijegom, zatrpan izvan dosega.
Teturam niz padinu. Gdje je? Upravo sam izgubila Brenta. Ne mogu izgubiti
i Curtisa. U glavi ml otkucavaju minute. Sigurno je već prošlo više od pola sata.
Već ga vidim smrznuta i nepomična, ali tjeram tu sliku od sebe.
Iznenada se na ekranu pojavi bljeskajuća strelica, zajedno s brojem 45, i srce
mi brže zakuca. Curtis je negdje ovdje, četrdeset pet metara od mene.
Magla je na ovom dijelu staze gušća. Šepam po snijegu zapinjući o hupsere
žureći da dođem do njega. Broj na ekranu sve je manji. 39. 25. Ali predugo traje.
Napokon cijeli ekran počne bljeskati. Našla sam ga.
Padnem na koljena i grebem snijeg golim rukama, ali ne mogu ga ukloniti.
Podignem se na noge i udaram ga zdravom nogom. Uzalud. Snijeg se već slegnuo.
Curtis je točno ispod mene.
A ja ne mogu doći do njega.

276
 Knjige.Club Books

EPILOG

Devet mjeseci poslije

Opet je ono doba godine.

Doba kad ledenjak otkriva tijela.
Zbog toplotnog udara led se topi brže nego inače pa neki predviđaju veći broj
tijela. Počela sam nekoliko puta na dan na internetu provjeravati ima li novosti.
Sad su, naravno, dva konkretna tijela koja posebno čekam.
Ali kao što lonac kad ga gledaš nikako da proključa, tako i ledenjak kojeg
pratiš nikako da otkrije tijela. Ili barem ne ona koja ja želim. Zasad smo ovaj
mjesec imali tri penjača još povezana užetom i austrijski par koji je nestao 1999.
Držim fige skrolajući ekranom. Ništa. Nema novih tijela. Čekanje me ubija.
“Milla!”
Curtisov glas. Iz spavaće sobe.
“Samo malo!” Izbrišem povijest pretraživanja. Nema potrebe da Curtis vidi
što sam gledala. Nije baš romantično da ti cura provjerava je li otkriveno tijelo
tvoje sestre.
Da bi bila sigurna da je mrtva.
Ne znam provjerava li Curtis ikad. Naravno, kad bi je pronašli, njegovoj bi
obitelji to vrlo brzo javili. Poklopim laptop i vratim se u spavaću sobu.
Curtis leži na leđima, ruku sklopljenih iznad glave i plahte zapetljane oko
struka. Kroz otvoreni mu prozor po golim prsima padaju sunčeve zrake. Tek je
sedam, a već je toplo. Povjetarac mi ponese kosu, noseći sa sobom miris pokošene
trave i zveckanje kravljih zvona u daljini. Obožavam Švicarsku u kolovozu.
“Dođi ovamo”, kaže mi Curtis.
Ne pomaknem se s vrata. “To je zapovijed?”
Licem mu se polako raširi osmijeh. “Da, zapovijed je.”
“Što ako ne dođem?”
“Možda ću te morati natjerati.”

277
 Knjige.Club Books

Približim se krevetu, toliko da mu ostanem izvan dohvata, ali on me velikom

rukom zgrabi za zapešće, drugom rukom odmakne plahtu i povuče me na sebe.
Tvrdi mišići njegovih prsa malčice ublaže udarac, ovije mi snažne ruke oko leđa
i priljubi me uz sebe. Tijelo mu je toplo i tvrdo ispod mojega.
Da nije u tako dobroj formi, možda sad ne bi bio ovdje. Zahvaljujući toj snazi
mogao je izdržati pod snijegom dovoljno dugo da ja odšepam natrag uz padinu,
pronađem krvavi cepin, vratim se i iskopam ga.
Nije disao kad sam ga napokon iskopala. Dala sam mu umjetno disanje - sva
sreća što su me u teretani tjerali na silne tečajeve prve pomoći - i ubrzo je prodisao,
ali bio je opasno hladan i u padu je iščašio rame.
Koljeno me zamalo iznevjerilo, ali nekako smo uspjeli odšepati petnaest
kilometara staze kroz divlju snježnu oluju i vratiti se u hotel. Trebalo nam je šest
sati. Iz hotela su nas hitno odvezli u bolnicu. Policija je razgovarala s nama i
privela Odetteinu braću - uzalud, na kraju se pokazalo. Negirali su da su znali za
sestrin osvetnički plan i na kraju su samo izgubili posao, ali ne i slobodu.
Idućeg su me jutra pustili iz bolnice učvršćene noge i rekli mi da kad dođem
kući moram na operaciju koljena. Curtisa sam ostavila u bolnici, odvezla se s
Gorskom službom za spašavanje žičarom na ledenjak i gledala kako Heatherino i
Daleovo tijelo vade iz pukotine.
Vratili smo se u Panoramu kad je drugi spasiteljski tim doskijao od gore
prema nama, vukući između sebe saonice. Dotad sam stalno podgrijavala nadu da
se Brent nekako spasio. Da je umaknuo mecima ili da je samo ranjen. Da se uspio
vratiti u zgradu i tamo proveo noć. A onda sam vidjela izbočinu na saonicama.
Nepomičnu i tihu. Pokrivenu. I nada je umrla.
Što se Odette tiče, snježna je oluja donijela pola metra novog snijega.
Što možda objašnjava, ili ne objašnjava, zašto joj tijelo nije pronađeno.

Jedan sat poslije Curtis i ja držeći se za ruke hodamo prema žičari.

Kad me po odlasku iz Le Rochera pozvao da se preselim kod njega u London,
da zajedno odemo na operaciju i obavimo rehabilitaciju, nisam bila sigurna da je
to pametno. Propala sam bivša sportašica i sa mnom nije lako živjeti, a kao
ozlijeđena bivša sportašica bit ću još milijun puta teža. A predosjećala sam da se
ni on neće ništa bolje nositi s ozljedom. Na kraju sam zaključila, uspijemo li to
izgurati...
Uglavnom, izgurali smo. A onda me pitao da radim kao trenerica tinejdžera u
njegovim freestyle kampovima.
Zaštitnički me zagrli kad se žičara pokrene. Samo je četvrtinu puna i tiša nego
što bi bila zimi. Putnici su kombinacija profesionalnih skijaša, snowboardera i
mještana. Gledam lica da među njima možda nije netko od naših klinaca, ali još
je prerano, a oni su sinoć tulumarili. Opet sam jako posvećena bordanju i možda
pokušam još jedan salto unatrag.
278
 Knjige.Club Books

Klizimo iznad zakržljalih stabala, drvenih koliba žičare i nepomičnih

sjedežnica. Rijeka je kuljajuća bujica mutne plavosive vode iz ledenjaka. Sjetim
se druge rijeke - one smrznute koja teče tako polako da to oko ne zamjećuje. I
tijela koja teku ili ne teku s njom.
Nemoj. Ne misli na to.
Vrlo brzo smo iznad gornje granice vegetacije i alpska je tundra pod nama
posuta jarkoljubičastim cvjetovima.
“Lijepo mi je ovdje”, kažem.
“I meni”, složi se Curtis. “Često sam vozio ovdje sa sestrom.”
Natjeram se da se nasmiješim. U posljednje je vrijeme rijetko spominje i nikad
ne znam koliko misli na nju.
Druga nas žičara odvede do ljetnoga skijaškog dijela na ledenjaku. Kad
iziđemo iz kabine, dvadeset je stupnjeva hladnije. U prolazu pogledam u
operaterovu kabinu odakle mi odvrati zastrašujuće poznat par plavih očiju. Ruke
mi se naježe.
Ali to je samo Curtisov odraz.
Kako glupo. Trebala sam se već naviknuti jer kad smo gore, najmanje jednom
svakog dana vidim ili nju ili Odette. To je cijena grižnje savjesti.
Curtis nije rekao majci što je saznao o Saskijinim posljednjim satima. Kako
bi joj to rekao? Naposljetku joj je, nakon mnogo rasprave, dao Saskijinu iskaznicu
za žičaru koju je (tako joj je ispričao) nedavno našao neki mještanin Le Rochera
planinareći na planini. Rekao joj je da to dokazuje da je na dan kad je nestala
trenirala gore. I da je njezina smrt, premda prerana, bila nesretan slučaj do kojeg
je došlo dok je radila ono što voli.
Lijepo uokvirena, propusnica za žičaru sad se pridružila galeriji Saskijinih
fotografija na zidu kuće njihovih roditelja. Svaki put kad dođemo k njima na
večeru gledaju nas deseci plavih očiju.
Curtis me uhvati za ruku dok koračamo po ledu do snježnog parka. Odmahuje
glavom na stanje snježnog pokrivača. “Smanji li se još malo, neće ga više biti.”
Ove su godine zbog globalnog zatopljenja alpski ledenjaci zabilježili
rekordna povlačenja.
Obuka ne počinje prije deset, ali dvije su djevojke već došle u snježni park i
upravo se zagrijavaju.
“Baš su nadobudne”, komentira Curtis.
Nasmiješim se. “O da.”
Treniranje mladih dalo mi je novu životnu svrhu. Možda mogu drugima
pomoći da ostvare ono što ja nisam. A ovim curama - mojim curama - sve ide na
ruku. Mlade su, u odličnoj formi i imaju onaj ubojiti instinkt, želju za pobjedom
jaču od ičega.

279
 Knjige.Club Books

Preplavi me nostalgija dok ih gledam. Moji su natjecateljski dani za mnom,

ali njihovi tek počinju.
Jodie podigne stopalo na ogradno uže istežući stražnju ložu. A Suzette... Što
Suzette radi? Nagnuta je nad daskom i trlja nešto po njoj. I kao da to radi
krišom. Zamijeti da je gledam i vrati to nešto u džep. Sigurno nije bio vosak za
dasku, u to se mogu kladiti.
A kad nasloni dasku na drugu i pridruži se Jodie na užetu, shvatim još nešto.
To nije bila njezina daska.
Na kraju treninga ispričam Curtisu što sam vidjela. “Pretpostavljam da je bio
vosak za surfersku dasku. Nasreću, čini se da nije previše utjecao na Jodieinu
dasku. Diskretno sam joj rekla što sam vidjela.”
“I kako je reagirala?”
“Zarumenjela se i rekla mi da je ona jučer na rubove Suzetteine daske
zalijepila prozirni selotejp.”
Curtis se nasmije. “Podsjeća te na nekoga?”
“Nisam znala trebam li nešto reći ili ih pustiti da rade što žele.”
“Ne pitaj mene”, uozbilji se Curtis. “Katkad se pitam jesam li možda
pogriješio s tobom i Saskijom. Nekoliko sam te puta zaustavio da joj ne vratiš, a
možda nisam trebao.”
“Tko zna. Prošlost ne možemo mijenjati.”
“Koja je od njih dvije Saskia, a koja si ti?”
“Još ne znam. Moguće je da su jednake.”
Ista si kao ona. Još se sjećam dana kad mi je to rekao. Nije ni svjestan koliko
je u tome bilo istine.
Sve te godine čuvam svoju tajnu. Ali kad led naposljetku otpusti Saskijino
tijelo, hoće li na njemu obaviti autopsiju? Znam da to nisam trebala učiniti, ali
samo sam je htjela umoriti. Omesti njezinu izvedbu na Britanskom prvenstvu, kao
što je ona osujetila mene na Le Rocher Openu.
I hoće li nakon toliko vremena otkriti tablete za spavanje koje sam joj tog
posljednjeg jutra zdrobila u kavu?
Tablete su se izdavale samo na recept, a recept je bio na moje ime. Uvjeravam
se da nisu imale nikakav utjecaj s obzirom na sve drugo što joj se dogodilo, ali
bile su vraški jake, a dala sam joj ih četiri. Da je nisam drogirala, možda se mogla
oduprijeti Heather. Ili se brže osvijestiti. Heather je mislila da se torba pomaknula
kad su je vozili na ledenjak. Možda još nije bila mrtva, nego samo omamljena od
tableta. Ili... Prestani. Prošlost ne mogu promijeniti.
Curtis se zagledao u oštar greben nad nama. Škiljim u sunce i gore vidim dvije
figure. Iz grla mi pobjegne šokirani uzdah.
“Što je?” pita me on.

280
 Knjige.Club Books

Trepnem. Nisu one. Samo obična nakupina stijena. Dva štrkljasta kamena
stupa koji ne izgledaju nimalo čovjekoliko. Curtis me povuče k sebi. Iz njegova
naručja gledam švicarske Alpe prema Francuskoj, razmišljajući opet o smrznutoj
rijeci. Pitajući se jesu li negdje u staklastim dubinama Saskia i Odette našle jedna
drugu. Nadam se da jesu.
Dođe mi još jedna misao. Misao koju uvijek pokušavam potisnuti, ali nikad
se ne da i uporno mi se vraća.
Pobijedila sam.

281
 Knjige.Club Books

Zahvale

Mojem ocu. Nikad nećeš pročitati ovu knjigu, ali nadahnuo si je na bezbroj načina.
I mojoj mami, najsnažnijoj ženi koju poznajem. Pružila si mi djetinjstvo u
planinama. Hvala ti na svemu.
Nevjerojatnoj agentici Kate Burke, na neprocjenjivim uredničkim savjetima i
prepravljanju priče te stručnome mišljenju, uključujući i snalaženje s aukcijom u
kojoj je sudjelovalo deset izdavača. Sretna sam što te imam za agenticu. Julianu
Friedmannu na entuzijazmu i vještini pri prodaji TV prava. Jamesu Puseyju i
Hanni Murrell u inozemnim pravima što su prodali Na ledu u toliko zemalja, te
ostatku tima u Blake Friedmannu.
Genijalnim urednicama, Jennifer Doyle u Headlineu UK, i Margo Lipschultz
u Penguin Putnamu u SAD-u, na strasti koju ste pokazale za ovaj projekt,
briljantnoj uredničkoj pomoći, pedantnoj posvećenosti detaljima i nevjerojatnom
užitku suradnje s vama. Objema sam vam neizmjerno zahvalna što ste u ovu
knjigu uložile toliko vremena i truda. Veliko hvala ostatku timova u Headlineu i
Putnamu, kao i Hachette Australia.
Hvala Sue Cunningham, prvoj čitateljici ovog i mojih drugih projekata,
pravom vrelu čudesnih ideja. I Gail Richards, majstorici za gramatiku, kraljici
sinopsisa. Odlične ste rezonantne kutije, moralna podrška i fantastični pisci.
Nikad ne bih uspjela bež vas.
Autorici trilera Angeli Clarke koja je velikodušno našla vremena da mi
pronicljivim savjetima pomogne s prethodnim projektom. I autorici trilera Ann
Gosslin, na mudrim riječima i velikodušnoj podrški. Moji drugi prijatelji pisci:
Julia Anderson, Paul Francis, Danielle Hastie, Jodie Mehrton, Linda Middleton i
svi koje sam upoznala na online tečajevima Curtis Brown Creativea, među njima
Shannon Cowan, Justin Podur, Stuart Blake, Adrian Higgins, Wiz Wharton,
Merlin Ward i Jenny Fan Raj. Poučavali ste me, ohrabrivali i nadahnjivali. Hvala
vam.
Mojim dečkima, Lucasu i Danielu: volim vas.

282
 Knjige.Club Books

Hvala svim mojim prijateljima, među njima Aniti Phelan koja mi je prošlu
godinu bila poput osobnog anđela, najboljoj surferskoj frendici Celine Ruettgers,
Amandi Townsend koja je navijala za mene iz Melbournea, Steveu Whiteu koji
je na sebe preuzeo zadatak sumnjivih online pretraga i pravome hodaj učem
nadahnuću Tammy Esten iz Mint Snowboarding School. Ujaku Fredu: žao mi
je zbog psovki.
Gradskom vijeću Gold Coasta i osoblju knjižnice na prvorazrednome
knjižničnom sustavu. U doba kad gradska vijeća u nekim dijelovima svijeta
zatvaraju knjižnice ili im režu proračune, moram reći da kao osoba
niskih primanja i majka dvoje djece nikad ne bih mogla napisati ovu knjigu da
nisam imala pristup knjižnici.
Hvala Queensland Writers’ Centreu, Festivalima pisanja u Brisbaneu i Byron
Bayu te piscima i profesionalcima iz svijeta izdavaštva čije sam radionice
pohađala.
Martin i Scott: bili ste velik faktor mojih zima. Mika, Dave i Dave i svi ostali
borderi koje sam upoznala i s kojima sam vozila: hvala vam na uspomenama.
Ako ima snowboarderskih prijatelja koji me se još sjećaju iz davnih dana,
javite se i organizirat ćemo ponovno druženje <zlobni smijeh>. Zapravo sam
ozbiljna. U godinama prije Facebooka često sam se selila i izgubila sam kontakt
s mnogo poznanika. Baš bih vas voljela opet čuti.
Snowboarderima, prošlima i sadašnjima, koji su taj sport doveli do
nevjerojatne razine na kojoj je danas. Zadivljena sam vašim vještinama, tjelesnom
i duševnom snagom i jednostavno mudima.
Pravo ste nadahnuće. Snowboarderima u cijelom svijetu: uživajte u vožnji,
pazite na sebe. Čuvajte te uspomene.
I mojim čitateljima, gdje god da jeste. Hvala vam što ste odlučili riskirati s
nečijim prvijencem i što ste odabrali ovu knjigu. Nadam se da ćete uživati u njoj.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

283