1. Što je Biblija?

1.Što mislimo kad kažemo da je Biblija za kršćane i židove sveta knjiga?

*E. Durkheim tvrdio je da je za religiju važna razlika između svetoga i profanoga, a sveto je za
njega ono što je izdvojeno, što je dakle posebno. Za sveto bismo mogli reći da ima ova obilježja:
izdvojeno je u smislu prostora , vremena i bitnosti, tajnovito je, snažno i povezano s
nadnaravnim.
Kad kršćani dakle kažu da je Biblija za njih sveta knjiga, misle otprilike sljedeće: povezana je s
Bogom, bitna je za duhovnu i materijalnu kulturu te time organizaciju života. Ključne osobe iz
Biblije i njihove životne pripovijesti kršćanima moraju biti važnije od osoba i pripovijesti iz
drugih djela. Kada donose odluke, kršćani moraju shvatiti što bi im svjetovale ključne pozitivne
osobe iz Biblije. Valja i s time biti oprezan: i kad naređuje, Bog može samo iskušavati.
2. O kakvu junaku redovito govori sveti tekst?
Sveti tekst redovito govori o junaku koji je od čovjeka moćniji po fizičkoj snazi, inteligenciji i
samoj vrsti. (Po kršćanskoj interpretaciji, tri glavne osobe koje su od čovjeka i ljudske okoline
jače po vrsti jer su Bog: riječ je o Bogu Ocu, njegovu Sinu Isusu Kristu i o Duhu Svetomu.)
3. Po kojim su događajima nazvana dva velika dijela Biblije? Napišite točno knjige i
poglavlja.
Biblija se dijeli na dva dijela: 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta. Stari zavjet
nazvan je po savezu koji je Bog načinio s Mojsijem na Sinaju (Knjiga Izlaska 24-34). Novi
zavjet nazvan je prema savezu koji Krist s ljudima obnavlja, po svojoj smrti i uskrsnuću. Krist
tumači svoju smrt u Mt 26,28 kada govori: jer ovo je moja krv, krv Saveza koja se prolijeva za
sve za oproštenje grijeha.
4. Nabrojite pet osnovnih dijelova Staroga zavjeta i recite o čemu govore.
U Stari Zavjet spadaju ove knjige: Petoknižje, Povijesne knjige, Mudrosne knjige, Psalmi i
Proroci.
Petoknižje – u smislu Mojsijevo djelo (Židovi nazivaju Zakonom, hebr. Tora), a hrvatski nazivi
za te knjige su Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon. Knjiga Postanka
govori o postanku svijeta te o prvim ljudima, a druga o izlasku Židova iz ropstva u Egiptu. Treća
knjiga podrobno opisuje zakone i propise po kojima je Židovima valjalo živjeti. Knjiga Brojeva
tumači put kroz pustinju do obećanje zemlje, ali donosi i popise pojedinih plemena i njihove
prinose pred Božjim žrtvenikom. Ponovljeni zakon inzistira na unutarnjem doživljavanju vjere, u
toj knjizi nalazimo nove opise puta izlazskai borbi te opis Mojsijeve smrti na brdu Nebu u zemlji
Moabu.
Povijesne knjige opisuju povijest starih Hebreja, izabranog naroda od 13. st. pr. Kr. do 2. st. pr
Kr. Izlaganje povijesti počinje od dolaska Hebreja iz Egipta u zemlju Kanaan, kojju im je Bog u
Petoknjižju obećao.
Mudrosne knjige povezuju se s kraljem Salomonom i njegovim krugom. Plod su rada pisara i
književnika koji su bili bliski dvoru i krugovima oko židovskih kraljeva.
Psalmi se u većini pripisuju kralju Davidu, riječ je o književnosti koja je stihovnim ritmovima te
brojnim asonancama, aliteracijama i paralelizmima najbliža današnjoj odrednici lirike.
Proročke knjige se mogu promatrati u opreci prema tekstovima svećeničke predaje jer su pisane s
mnogo žara i često su ispunjene stilskim izražajnim sredstvima. Prate priče proroka (proroci su
izabrani pojedinci koji prenose riječ Božju narodu). Same knjige koje su pisali proroci, njihovi
sljedbenici ili druge osobe nerijetko donose slike iz doba teških nesreća za židovski narod
(gubitak nezavistnosti Sjevernog kraljevstva/Izraela 721. i pada Južnog kraljevstva/Judeje 587.)
Proroci od Izaije i Jeremije do Zaharije, uzrok nesreća ne nalaze u spletu povijesnih okolnosti,
nego u otpadu od jedinoga pravoga Boga, koji se objavio Mojsiju. Narod je griješio i Bog ga je
kaznio, takvo je proročko tumačenje nesreća. Katolički kanon poznaje četiri velike knjige
proroka – Izaije, Jeremije, Ezekiela i Daniela (koji naviješta pobjedu nakon doba helenističkih
progona židovske vjere u 2. st.) te 12 manjih.

5. Nabrojite pet osnovnih dijelova Novoga zavjeta i recite o čemu govore.

U Novi zavjet spadaju ove knjige: Evanđelja, Djela apostolska, Pavlove poslanice, Katoličke ili
Opće poslanice i Otkrivenje.
Evanđelja opisuju Isusovo podrijetlo, rođenje, djela, smrt i uskrsnuće te događaje nakon toga.
Djela apostolska nastavljaju se kronološki na evanđelja i govore o životu i stradanjima prvih
zajednica kršćana. Knjiga opisuje što se dogodilo nakon što je Krist uskrsnuo i uzašao na nebo.
Prvi dio je usredotočen na apostole Petra i Ivana, a drugi na apostola Pavla.
Pavlove poslanice (njih 14) djela su obraćenika i prvoga misionara Pavla. On je te poslanice
poslao kršćanskim zajednicama rasutim po Rimskom Carstvu.
Katoličke/Opće poslanice nazivaju se tako stoga što nisu namijenjene nekoj posebnoj crkvenoj
zajednici, nego svim kršćanima onoga vremena. Ova djela pripisuju se apostolima.
Otkrivenje je jedinstveno djelo. Napisao ga je Ivan apostol, u vrijeme progonstva oko 96. g. p.
Krista. Apokalipsa ili Otkrivenje jedina je biblijska knjiga koja se pretežito određuje prema
budućnosti, a govori o drugom dolasku Krista, koji će konačno suditi pravednima i
nepravednima jer će svi koji su živjeli po Njegovu dolasku uskrsnuti.
6. Kojim su jezicima izvorno pisani Stari zavjet i Novi zavjet?
Za cijeli se Novi zavjet smatra da je izvorno bio pisan grčkim jezikom (za Matejevo evanđelje
smatra se da je izvorno napisano aramejskim). Glede Staroga zavjeta, situacija je malo složenija.
Knjiga mudrosti i Druga knjiga o Makabejcima pisane su izvorno grčkim. Judita, Tobija, Baruh i
Sirah i vjerojatno Prva knjiga o Makabejcima, pisani su hebrejskim ili aramejskim (očuvan samo
grčki tekst). Ostali dijelovi onoga što je danas katolički kanon Staroga zavjeta pisani su izvorno
hebrejskim.
7. Protumačite podrijetlo imena Biblija.
Riječ Biblija ima korijen u grčkoj imenici ženskoga roda, he bíblos, koja je označavala svitak
papirusa na kojem se onda pisalo. Fenički grad koji je bio središte trgovine tim materijalom
nosio je isto ime. Biblijskij je oblik Gebal, a suvremeni je Džubalil.
Oblik, tà biblía, umanjenica je u sr. mn. pa bi u doslovnom prijevodu ime Biblija glasilo
knjižice.
Kod proroka Daniela, u dijelu koji je također pisan grčkim nalazimo ulomak gdje nalazimo riječ
u množini, koja se ne prevodi kao ime grada Biblosa, već kao pisma.
8. Protumačite zemljopisni i politički položaj židovskih kraljevstava u odnosu prema Egiptu,
Asiriji, Babilonu, Amonu, Moabu i Edomu. Na slijepoj povijesnoj karti morat ćete upisati
imena ovih zemalja te Jude i Izraela – Južnoga kraljevstva i Sjevernoga kraljevstva.
Narod Hebreja, danas Židova, poteklih od 12 židovskih plemena ujedinio je kralj David, ali
poslije smrti njegova sina 931. godine na skupštini u Šekemu došlo je do podjele. Južno se
kraljevstvo zvalo Judeja, a sjeverno Izrael. Za položaj izraelskog naroda bitan je raspored
okolnih moćnih država. Egipat je na JZ, Asirija ima uporište moći u Ninivi, odigrat će ključnu
ulogu u nestanku sjevernog kraljevstva 721. godine. Pandan Egiptu na zapadu je bio Babilon na
Istoku. U 6. st. pr. Kr babilonski kralj Nabukodonosor osvojit će Jeruzalem i prognati Izraelce.
Edom, Moab i Amon su kraljevstva koja su po snazi bila bliska Izraelcima.
9. Opišite ukratko zemljopisne regije (smještaj, plodnost, oborine, poljodjelske kulture): Judeja,
Filisteja, Galileja, Jizreelska ravnica, Kraj oko gore Karmel, Šefela, Depresija oko rijeke
Jordan. (Ove regije morat ćete upisati na slijepoj karti zemlje Izrael.)
Judeja je smještena preko puta Mrtvog mora, polubrdska zemlja s uzvisinama koje dosežu do
1000 metara nadmorske visine. Brda imaju važnost jer područje dobiva dovoljno kiše godišnje
pa su pogodna za uzgoj vinove loze i maslina (zbog vjetara koji pušu istočno od Sredozemlja te
judejska brda primaju najveću količinu vlage). S vojnog stajališta, područje ima dobre izglede za
obranu zbog planinske naravi krajobraza. Rat sa zasjedama i protunavalama lakše je provesti
nego u dolinskim krajevima. Središnji grad ovog područja je Jeruzalem, na tom je mjestu bila
Morija. Grada je u Mojsijevo vrijeme pripadao Jebusejcima, a Izraelci su ga osvojili kasnije
vođeni Davidom. Planine su uvijek bile mjesto susreta s božanskim elementom – Jeruzalem se
nalazi na vrhu u odnosu prema svojoj okolini i stoga je po sebi neka vrsta hrama. Galileja se
prostire na sjeveru izraelske zemlje. To je dio gusto obrastao šumom u biblijsko vrijeme. U
Isusovo vrijeme kažu da je Galileja bila vrlo plodna i gusto napučena. Izvor prihoda bila je
uglavnom zemlja. Dobra klima i plodno tlo davali su smokve, masline i lozu. Bilo je žitarica, i to
poglavito u Galileji. Sjeverno o Filisteje nalazi se područje kojem dominira gora Karmel obrasla
gustom vegetacijom, područje je priječilo prolaz vojskama s juga prema sjeveru. Ravnica Jizreel
počinje kraj gore Karmel, naplavna je i plodna i povezuje Sredozemno more s rijekom Jordan,
mnoge borbe svjedoče o strateškoj važnosti ovoga područja. Kraj Šefela čine vapnenačka brda
obrasla grmljem. Ovo područje ima vojnu važnost jer se nalazi između Filisteje i središnjeg
područja hebrejske vlasti – brda i visoravni Judeje. Depresija oko rijeke Jordan ispod je razine
mora. Južnija područja ove nizine su izrazito suha, s nekoliko oaza.

10. Na slijepoj karti izraelske (nekad kanaanske) zemlje upišite imena ovih gradova: Jeruzalem,
Hebron, Mamre, Šekem, Megido, Beer-Šeba, Dan.

11. Koje osobe i događaji obilježuju ova razdoblja:

a. XIX. st. pr. Kr. Abraham i Sara dolaze iz Ura Kaldejskog u obećanu zemlju Kanaan; Abraham
– Izak – Ezav i Jakov – 12 njegovih sinova – (Josip – Manaše/Efrajim)
b. XIII. st. pr. Kr. izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva, vođeni Mojsijem
c. Oko godine 1000. pr. Kr. Davidovo doba, kralj je porazio okolne narode, među njima i
Filistejce, osvojio Jeruzalem (od Jebusejaca)
d. IX. st. PK prorok Ilija iz sjevernog kraljevstva; Ahab se ženi Jezabelom, jačao je vjerski
pluralizam; sukob Ilije i svećenika boga Baala
e. Godina 721. pr. Kr. pad Sjevernog kraljevstva
f. Godina 587. pr. Kr. pad Jeruzalema pod Nabukodonosorom; izraelski narod prognan u
sužanjstvo u Babilon
g. IV. st. pr. Kr. Judeja postala teokratska država; u Grčkoj dominiraju Filip i Aleksandar
Makedonski koji će poraziti Perzijance i zavladati cijelom regijom
h. III. i II. st. pr. Kr. nasljednici Alekandra Makedonskog vode borbe za vlast u regiji; okrutni
Antioh IV. Epifan ukida dotadašnje bogoštovlje u Hramu i na tom mjestu uvodi kult Jupitera
Olimpskoga; snažna helenizacija
i. 7. ili 6. godina pr. Kr. rođenje Isusa Krista
j. dana mjeseca nisana Židovi slave blagdan.... Pashe
k. 7. travnja 30. godine Krist bio pogubljen
l. 36. ili 37. po. Kr. učeni Savao, koji je dotada progonio kršćane, obraća se na kršćanstvo i
poslije poduzima misijska putovanja po Maloj Aziji i Grčkoj kako bi širio i jačao kršćansku
vjeru
m. 70. po. Kr. razoren, spaljen i opljačkan Hram
n. 130. godina po. Kr car Hadrijan boravi u Jeruzalemu, Židovi dižu Drugi ustanak, kojemu se
kršćani ne pridružuju, pa bivaju proganjani
12. Napišite ključne podatke o imenima JHVH i El / Elohim.
Elohim je imenica u množini mr. r. (nastavak – îm). Riječ je samo o gramatici, a sam se izraz
shvaća kao jednina. Korijen riječi je imenica el, koja je u semitskim jezicima označavala pojam
božanstva. Također je mogla biti i povezana s pojmom snage. Riječ se proširila u hebrejski i
okolne jezike ponajprije zbog velika ugleda aramejskoga jezika. U Bibliji se često pojavljuje u
gramatičkoj množini kako bi se pojačalo značenje riječi el. Riječ je o Bogu svih bogova,
najvećem i zapravo jedinom Bogu. Riječ Elohim jedna je od oznaka stila cijele škole ili predaje
pisanja starozavjetnih tekstova. Pretpostavke govore da su biblijski pisci nastojali uporabom
ovoga ipak međunarodnoga imena dati svojoj religiji trag nadnacionalne snage.
JHVH
Hebreji nisu u svojim riječima bilježili samoglasnike, nego samo suglasnike. Stoga se u
izvorniku osobno ime za Boga u kojega su Izraelci vjerovali zapisivalo samo kao JHVH. U tome
obliku tetragrama, ime se u SZ javlja više od 6000 puta. Zbog poštovanja, straha i skromnosti
Hebreji nisu to ime izgovarali, nego su napisana slova JHVH izgovarali Moj Gospodin, u
hebrejskom adonaj. Oblik Jehova nisu razvili Židovi, a tako ni oblik Jahve/Yahweh. Riječ je
nastala na temelju pretpostavke da je korijen riječi JHVH hebrejski glagol biti. U nubijskom
hramu nađen je popis imena nastao u vrijeme faraona Ramzesa II. koji je živio potkraj 14. st.
Popis sadržava ime Ja-h-wa
13. Što znači ime Isus Krist?
Židovi se sve do danas uklanjaju tomu da pokušaju izgovoriti JHVH, Božje znakove, međutim
mnoga hebrejska imena imaju korijen u Božjem imenu. Ime velikog proroka Izaije u
hebrejskome glasi ješajahu, a dva korijena te riječi jesu spas i Bog, što može biti Bog spašava ili
Bog je spasitelj. Kraći oblik tog imena glasi ješua, grčki oblik tog imena glasi iesous. Iz toga
oblika, ili iz latinskog Iesus, razvili su se oblici u drugim europskim jezicima. Nadjenuvši
spasitelju upravo ime Isus, ili Ješua, Bog Otac objavio je po svojemu glasniku Gabrielu
historiografko, svetopisamsko, jezikoslovno i bogoslovno znanje. Ime govori o spasu, sadržava u
sebi ime Božje i odaje počast proroku koji je sve predvidio.
Polazimo od riječi mašiah, koja je označavala onoga tko je pomazan, odnosno pomazanika. Biti
pomazan značilo je ujedno imati posebnu vlasti posebnu moć. Proroci su pomazali ljude koje je
Bog izabrao za kraljeve, pa je tako Samuel pomazao Šaula, a poslije ga Jahve šalje u Betlehem
Jišaju da pomaže Davida. Kad je David bio pomazan, u njemu je nastala promjena i obuzeo ga je
Duh Jahvin. Biblija kaže da je pomazanik bio na poseban način povezan s Bogom i Božjim
Duhom koji mu daje ono što imenujemo snagom i inteligencijom. Septuaginta redovito prevodi
riječ pomazanik na grčki kao hristós.
Dvije riječi od kojih se sastoji tumačeno ime zapravo spajaju osobno ime Isus i funkciju
imenovane osobe, Krist. Sažmemo li sve rečeno, doći ćemo do toga da riječi Isus Krist znače
Bog, Spasitelj i Pomazanik.
14. Imenujte encikliku temeljenu na Bibliji koja se suprotstavlja nacizmu.
14. 3. 1937. papa Pio XI. suprotstavio se nacizmu enciklikom S gorućom skrbi.
15. Imenujte encikliku temeljenu na Bibliji koja se suprotstavlja komunizmu.
Enciklika Divini Redemptoris, Božanski otkupitelj, 19. 3. 1937. osdila komunizam i zločine što ih
je ovaj sustav činio.

Biblija, crkva i književnost

1. Je li Biblija u Ecoovu smislu otvoreno ili zatvoreno djelo? Protumačite.
Umberto Eco u knjizi Otvoreno djelo, uči da imamo otvorena i zatvorena djela. Zatvorena djela
unaprijed određuju čitateljev odgovor na svoje tvrdnje, opise i stajališta. Detektivske pripovijetke
i romani Agathe Christi jesu uglavnom upravo takva zatvorena djela. Zločin jest ili nije počinila
određena osoba. Vjerojatno bi najzatvoreniji tekst bila uputa za pripravak određenoga lijeka:
čitatelj se mora pozorno držati svih uputa do posljednje vrste sastojka is vakoga grama mjere.
Suprotno tomu, otvorena djela kao da traže suradnju čitatelja i mogu se shvaćati i interpretirati
na različite načine. Biblija je u nizu svojih simbola i njihovu rasporedu vrlo otvoreno djelo.
Poglavito je otvorena ako u njoj tražimo izravne upute za to kako postupati u skladu s njezinim
mislima u svakodnevnu životu, i to dugo nakon vremena nastanka biblijskih tekstova. Biblijski
su simboli višesmisleni, a iskazi često tumačivi na različite načine. Moglo bi se učiniti da su
tvrdnje iz različitih knjiga međusobno vrlo suprotstavljene. Primjer:
Krist se dragovoljno predao na muku i smrt. Znači li to da politički i vojni vođe, koji žele slijediti
Krista, moraju sebe i svoj narod predati dragovoljno na milost i nemilost napadačima? Ili moraju
žrtvovati sebe i svoje vojnike u borbi za dobrobit ostaloga dijela svojega naroda?
2. Navedite dva mjesta iz Staroga zavjeta s opisom teških nasilja i iznesite dva
suprotstavljena tumačenja.
Nakon što se kralj Sidkija pobunio, Babilonci su osvojili i uništili Jeruzalem, kraljeve sinove su
ubili pred Sidkijom i njega su oslijepili, a stanovništvo 587. odveli u progonstvo. Na kraju
psalma 137. govori se o tome da je blažen onaj tko uzme babilonsko dijete i smrska ga u zid.
U knjizi Brojeva JHVH govori Mojsiju neka iskali osvetu Izraelaca na Midjancima. Nakon toga
su Izraelci poubijali muškarce, a žene odveli u ropstvo. Mojsije se uskoro razljutio i tražio da
poubijaju i sve žene koje su poznale muškarca te svu mušku djecu. Žene koje nisu poznale
muškarca, kaže Mojsije, ostavite za se.
Richard Dawskins govori da su ove zapovijedi nemoralne. Niz znanstvenika smatra da je
osvajanje Kanaana bilo genocidno.
Pitkanen govori kako se u takvim slučajevima govori o demonizaciji drugoga prij samog nasilja
te kaže da se biblijski materijal ne smije rabiti da bi se postupci opetovali.
3. Kako se, po djelu Tumačenje Biblije u Crkvi, Biblija ne smije tumačiti?
Biblija se ne smije tumačiti tako da potiče rasizam, antisemitizam ili seksizam.
4. Navedite vrste i podvrste smisla po biblijskog egzegezi te primjer.
Toma Akvinski: „Doslovni smisao jest značenje što proizlazi iz riječi Svetog pisma, a utvrđuje
se egzegezom, koja se drži pravila ispravna tumačenja. Svaki smisao (Svetog pisma) temelji se
na doslovnom.
a) Doslovni smisao govori o povijesnom događaju ili o događaju koji je prikazan kao da se
stvarno dogodio.
b) Duhovni smisao. Zahvaljujući jedinstvu Božjega nauma, ne samo tekst Svetoga pisma, nego i
stvarnost i događaji, o kojima se govori, mogu biti znakovi.
Duhovni smisao dalje se dijeli na ove smislove:
1.) Alegorijski smisao: Do dubljeg shvaćanja događaja možemo doprijeti ako prepoznamo
značenje koje imaju u Kristu; tako npr. prelazak Crvenoga mora znak je Kristove pobjede, a time
i krštenja. – govori kako se taj događaj može razumjeti u svjetlu Kristova života
2.) Moralni smisao: Događaji, o kojima Sveto pismo pripovijeda, mogu nas ponukati da ispravno
djelujemo. Opisani su za „upozorenje nama“. – uči što je etički ispravno činiti
3.) Anagogički smisao: Određene stvarnosti i događaje možemo sagledati u njihovom vječnom
značenju, kojim nas uznose prema našoj Domovini. Tako je crkva na zemlji znak nebeskog
Jeruzalema. – tumači događaj u obzoru kraljevstva nebeskoga
c) Puni smisao – definira se kao najdublje značenje teksta, koje je Bog naumio, ali koje ljudski
autor nije jasno izrekao
- temelj ima u tome da je Duh Sveti glavni autor Biblije, a on može upravljati ljudskim piscem u
izboru njegovih izričaja tako da ti izričaji govore punu istinu, a da sam autor ne shvaća svu
dubinu onoga što piše.

5. Protumačite fundamelističko čitanje Biblije.

Po katekizmu Katoličke crkve, „Bog je nadahnuo ljudske autore svetih knjiga“, nadalje, te
nadahnute knjige „naučavaju istinu“. Ipak, „kršćanska vjera nije religija knjige.“ Kršćanstvo ej
religija Božje „riječi“, ne neke napisane i nijeme riječi, nego Riječi utjelovljene i žive.
Navedeno upozorava i na to da riječi Biblije ne valja tumačiti samo u njihovom doslovnom
smislu te da sve što Bibliji u pojedinom retku piše nije za Katoličku crkvu nužno zakon – valja
paziti na cjelinu i interpretacije koje su unutar Crkve bile bitne desetljećima. U tumačenju
biblijskoga teksta očito djeluje odnos pojedinog bibličara i njegove crkve.
6. Primijenite teoriju o intencionalnoj zabludi na tumačenje Biblije; navedite primjer.
Wimsatt i Beardsley tvrde da namjere samog pisca nisu presudne za interpretaciju knjige. Izaija
njie znao ili nije morao znati, ništa o Djevici Mariji i nije namjeravao na nju aludirati kad je
govorio da će mlada djevojka ili djevica začeti i roditi sina – ali to nipošto ne znači da budući
tumači moraju robovati Izaijinim namjerama ili ne-namjerama. Oni gledaju ustroj i značenje
teksta što je pred njima.
7. Koje autorice primjenjuju ženski pristup u Bibliji?
Elizabeth Cady Stanton, Mieke Bal, Phyllis Trible, Anna Brown, Slavica Dodig.
8. Kojih šest zajedničkih elemenata ukupnih ustroja sadržavaju Biblija i književnost
(prema poglavlju 2.2.7.)?
1.) Književni i biblijski sustavi rabe simbole koji su motivi, znakovi, slike, arhetipovi i monade.
2.) Nazočnost stilskih figura, kako onih s pojačanim utjecajem zvuka (apofonija), tako i onih bez
toga (metafora).
3.) Očita blizina biblijskih tekstova pojedinim književnim žanrovima (lirika, epika i drama),
vrsta (legende, sage, romance).
4.) Temeljne tehnike pripovjedne književnosti, kakve su opis, naracija i dijalozi te rasprave,
poglavito u Pavla.
5.) Biblija je, kao i druga književnost, puna interteksta. (Stari zavjet rabi, mijenja, nadograđuje i
svojim svrhama prilagođava teme i motive iz egipatske i mezopotamskih kultura, a Novi je
zavjet intertekstualno bogato povezan sa Starim.
6.) Višeznačnost, uvjetovana otvorenošću u Ecoovu smislu, niza biblijskih tekstova.
9. Odredite vrijednost Biblije i književnoga djela po C.S. Pepperu.
C.S. Pepper tvrdio je da vrijednost književnoga djela ovisi o stupnju jedinstva predodžbe te
količini i raznovrsnosti materijala koji je integriran. Građa obuhvaća raznolikosti od
povijesnih činjenica do visoko lirskih dijelova, od opisa osobne muke pojedinca do
distanciranih teoloških traktata. Složenost žanrova obuhvaća kronike i lirske pjesme, pripovjedne
vrste i dramsko-tragične elemente, koji djeluju u vrijednim tekstovima (Job, Evanđelje po
Marku). Biblija nadalje prikazuje stotine i stotine ljudskih sudbina i povijesno doba koje seže do
početaka svemira, a završava s krajem svijeta i vremena. Samo doba od patrijarha Abrahama do
autora poslanica zahvaća raspon od 2000. Predodžbeno jedinstvo tvori stalan odnos koji prožima
sve knjige:čovjek i Bog. Cijela je Biblija za kršćane metafora za jednu osobu – Isusa Krista.
Arheologija i paleografija; intertekst bliskoistočnih književnosti u Bibliji

1. Tko je otkrio Mernepthahovu stelu? Koji je narod opustošen, prema podatcima iz

dokumenta? S kojim događajem je Stela poveziva?
Merneptahovu stelu otkrio je Flinders Petrie. U himni koja se nalazi na steli spominje se da je
opustošen Izrael. Stela je poveziva s izlaskom naroda Hebreja iz egipatskoga ropstva.
2. Povežite riječi tehom i Tiamat.
Riječ Tiamat uzimamo iz babilonskog mita o postanku svijeta koji se zove Enuma Elish. More je
u epu predstavljeno u obliku zmaja, točnije zmajice, koja se zove Tiamat i koja bjesni jer su
bogovi ubili njezina druga Apsu, boga rijeke. Bogovi su bili preplašeni i jedino je Marduk imao
hrabrosti suprotstaviti se zvijeri, ali za to je tražio da bude priznat vrhovnim bogom. Marduk je
konačno raspolovio Tiamat i po toj je podjeli napravio nebo i zemlju.
Na početku biblijskgoa Postanka spominje se riječ bezdan, koja u hebrejskom izvorniku glasi
tehom i ima isti korijen kao i riječ Tiamat. Neki znanstvenici opažaju da pred riječju bezdan
nema člana. Riječ je o Bezdanu, znači nekoj vrsti personifikacije koja čuva i podsjećaje na
čudovište bezdana, na zmajicu Tiamat.
3. Koje su posebnosti uvoda u Postanak u odnosu prema starom babilonskom mitu Enuma
Elish iz kojega su preuzeti neki motivi.
Pisac prije svega politeizam doslovno prevodi u monoteizam, tj. njegov je svijet od početka
monoteističan i ne priznaje više bogova.
Postoje tek tragovi da je Ponor nekad bila boginja, ali na razini stvarnoga značenja imamo samo
jedno Božanstvo koje je kreator. Ono stvara bez krvave borbe i bez ikakvih zahtjeva za vlašću
jer je sve njegovo od početka. Motivi iz starijeg babilonskoga spisa uporabljeni su u posve
drukčijem sustavu u kojem Božanstvo nema nikakvih suparnika.
4. Što je iluminativnost, a što ilustrativnost prema D. Oraić-Tolić? Navedite dva obilježja
koja potvrđuju vrstu intertekstualnosti djelatnu na početku Postanka.
O ilustrativnom je tipu riječ ako neki tekst citira tuđi tekst imitirajući njegov smisao.
Nastoji li tekst sam sebe prezentirati orijentirajući se na autorovo iskustvo, riječ je o
iluminativnom tipu citatnosti. Ispitivana biblijska uporaba babilonskoga mita biva primjerom
iluminativne citatnosti.
Vidimo da je Duh Božji lebdio nad vodama. Naravno da kršćanski tumači u ovome vide prvi
spomen treče božanske osobe – Duha Svetoga.
5. Navedite Lennoxovo i Calvinovo stajalište o poveznici monoteizma, jedinstvenog reda i
znanosti.
Usporedba jezika babilonskoga mita i biblijskoga izvješća pokazuje još jednu bitnu razliku.
Babilonski mit pripovijeda o nizu bogova, a svaki ima svoja pravila. Biblija govori o jednome
Bogu i uvodi načelo, ključan ustroj i sustav stvorenoga svijeta. Nadalje, podjela po danima koji
su označeni brojevima donosi načelo uredbe svijeta temeljno na broju. Naviještajući misao o
jednom sustavu temeljenu na brojevima, biblijski se jezik počeo kretati iz jezika mita u smjeru
jezika znanosti. „Čini se da je taj monoteistički stav početak moderne znanosti“, kaže Calvin.
Sam je biblijski jezik ovdje zastao u prostoru koji je još književnost: danas je jasna
metaforičnost, a trag pripovijesti je vrlo živ. Ipak, uvodeći jedinstven sustav i brojeve, i biblijski
jezik omogućio je razvoj zapadne misli i svojet logike koju danas poznajemo i kojoj, barem
dijelom, zahvaljujemo znanost i tehniku.
6. Tko je pročitao tekst Potopa (iz 3. tis. pr. Kr.)? Koji je akadski ep preuzeo motive?
Pročitao ga je asirolog George Smith. Preuzeo ga je akadski ep Atrahasis (Atra-hasis -> izninmo
mudar).
7. Koji je narod u svojim zakonima rabio sintaktičke konstrukcije što su ih poslije preuzeli
Izlazak i Levitski zakonik?
Koristio ga je narod Hetita (hetitski kodeks ima 200 posebnih zakonodanih u obliku pogodbenih
rečenica).
8. Tko u 20. st. piše o bliskoistočnom intertekstu u Bibliji?
Otto Rang, Emmanuel Laroche, Ranko Matasović
9. Što piše na vapnenačkoj kosturnici nađenoj 1990?
Na aramejskome jeziku piše Josip, sin Kajfin.

Žanrovi u Bibliji
1. Protumačite Sitz im Leben i teoriju žanrova Hermanna Gunkela.
Sitz im Leben – smještaj u životno okružje. Prema ovoj teoriji, svaki je žanr povezan s posebnim
društvenim i povijesnim okolnostima. Valjda ispitati tko je djelo pisao, komu ga je namjenio, s
kojoj je svrhom stvarao svoje štivo, koja mu je bila uporabna vrijednost, kakve su bile povijesne
okolnosti, uzroci i možda posljedice djela. Primjer bi bila Pavlova Poslanica Rimljanima, treba
znati da je Pavao pisao židovskoj zajednici u gradu Rimu te da je stoga i tumačio odnos Kristove
vjere i židovskoga Zakona, koji su njegovi čitatelji poznavali i držali bitnim.
2. Biblija i žanr komedije: navedite sličnosti i biblijske prilagodbe žanra.
Promotrimo li temeljnu biblijsku pripovijest na najvišoj razini, možemo dobiti uzorak s ocem
koji se ljuti na griješne ljude i kažnjava ih, zatim s božanskim sinom koji smiruje očev gnjev i
svojim djelom iskupljuje ono što je istodobno društvo i njegova zaručnica.
Ključne bi točke razvoja fabule bile ljudski grijeh koji uzima ono što mu ne pripada i božanski
izgon iz raja u Postanku, za čime slijede mnoge nesreće; zatim dolazi djelo dobroga Krista koji
iskupljuje grijeh u evanđeljima. Konačno zadobiva novi Jeruzalem te duše spašenih, koji su
oboje kao zaručnica, pri kraju Otkrivenja. Tako, prema Fryjeu, dobivamo ustroj sličan
plautovskoj komediji, u kojoj sin ili neki mlađi lik zadobiva zaručnicu pošto je starija osoba koja
je priječila zajedništvo izgubila borbu. Na kraju komedija redovito imamo pir, ženidbu.
3. Protumačite temeljnu naraciju koja se po Fryjeu opetuje u Bibliji (uključite i
vodoravnicu i okomicu).
Vodoravnica – nakon početnoga starnja mira, slijedi pad, a onda mučno uzdignuće na kraju
kojega se uspostavlja sklad, koji nije identitač onomu prijašnjemu (u središtu interesa je čovjek)
Nakon Edena slijedi pad u pustinju, vode potopa, Kajinov Grad i Ur iz kojeg je Bog pozvao
Abrama. Slijedi uzdignuće do prve obećane zemlje za partijarhe, koja ima pastoralno obilježje.
Poslije se događa pad i ropstvo u Egiptu te bijeg preko mora i pustinje; nova obećana zemlja
Kanaan, ovaj put više opisana poljodjelskom.
Pad iz te obećane zemlje zapravo je pad u nju, i to zbog štovannja božanstava drugih naroda koji
su postojali, a Jeruzalem pod Davidom novo je uzdginuće.
Slijedi prognanstvo u Babilon i obnova hrama. Novo ropstvo stiže od helenističkih osvajača
(Antioha Epifana). Uzdignuće je makabejska borba, a vrhunac kad se čisti hram i obnavlja
bogoslužje.
Pad pod rimsku upravu, ali i početni otpad od Božje milosti u Edenu za kršćane ima konačno
uzdignuće u kraljevstvu nebeskom koje obećava Krist i koje je opisano u Otkrivenju.
Okomica – u središtu interesa je Bog -> glavni lik s neba stvara svemir, zatim se utjelovljuje,
umire da bi spasio svoj svijet, silazi još dublje u pakao kako bi pomogao mrtvima, zatim će
uskrsnuti i uzaći na nebo. Novi krug počet će drugim dolaskom, ali ovdje nema vječne spirale.

4. Protumačite oblik sage prema Jollesu, navedite primjere iz Biblije i jedan podrobnije
protumačite (poslužite se i predavanjem o Petoknjižju).
Jolles donosi sljedeće elemente po kojima bi se morala ostvarivati saga: duhovna zaokupljenost –
obitelj; osoba – otac i izvanbračni sin; predmet: dvor roda, mač; jezična gesta – kletva, osveta.
Abraham i Sara zaokupljeni su obitelji na više načina, uz ostalo i time što su zapravo djeca istoga
oca. Nadalje, Sara ne može imati djece, pa Abrahamu sluškinja Hagara, uza Sarin pristanak, rađa
sina Jišmaela. Međutim se uskoro javlja Sarina ljubomora te u biti izvanbračni sin Jišmael i
majka mu Hagara moraju otići. Tako puno pravo nasljedstva dobiva Sarin sin Izak, no obitelj
zapravo opet biva ugrožena jer Bog traži od Abrahama da mu žrtvuje sina jedinca.
5. Protumačite opreku bajke i pripovijetke i navedite primjere naracija sličnih
pripovjetkama iz Biblije.
Pripovijesti o Josipu, Ruti, Esteri, Joni i Juditi djeluju i kao pripovijetke, ili novele različite
dužine. Jolles govori o razlici između jednostavoga i umjetničkoga oblika, o razlici između bajke
i pripovijetke, tako što uvodi ove opreke:
Bajka: jednostavni oblik, zahvaća cijeli svijet, oblikuje samoga sebe, općenitost, višekratno
Pripovijetka: umjetnički oblik, zahvaća dio svijeta, oblikuje zahvaćeni dio svijeta, osobitost,
jednokratno
Ruta je najbolji primjer u kojem se iznosi neponovljiva pripovijest. Tiče se sudbine dviju žena,
Naomi i njezine nevjeste Rute. Pripovijetka ima tri osobitosti, od kojih je prva u mnogim
smrtima koje stižu nesretnu Naomi. Druga posebnost, koja nosi poruku ondašnjim čitateljima ili
slušateljima, biva u pronalasku kćeri i prijateljice u ženi koja pripada narodu s kojima su Izraelci
nerijetko ratovali. S tom je posebnošću spojena i ključna poruka o vrijednosti kralja Davida, koji
je potomak Rutin i kralj izraelski. On je potreban jer jamči red, a vlada dobro iako mu je davna
prabaka strankinja.
6. Koja je razlika između dijaloških i monoloških narativnih oblika? Navedite primjer iz
Biblije.
Dijaloški je oblik obilježen različitim gledištima i redovito diskretnim, povučenim
pripovjedačem: prije tumačene vrlo kratke pripovijesti bivaju dobrim primjerima. Raznolikost
pruženih percepcija ima razne oblike, uzroke i posljedice. Različita gledišta omogućuju i različita
tumačenja. Raznolikost gledišta vidljiva je i u Knjizi o Ruti. Naime, na kraju prvoga dijela
pripovjedač pušta Naomi da se bolno jada kako ju je JHVH napustio jer se iz Moaba vraća kao
sirota. Kraj knjige pokazat će upravo veličinu Božje providnosti jer će na kraju Naomi dobiti
unuka, a njezina nevjesta Ruta na kraju postati prabaka moćnoga kralja Davida, pa je time i
Naomi zapravo blagoslovljena. Obilježje ove vrste pripovijedanja jest i skrivenost samog
pripovjedača koji pušta likovima da žive svoj život i u tome je životu prikazana pripovijest.
Nadalje, često se sreće ironija. Ovakvom tipu pripovijedanja pripadaju Ruta, Jona, Estera, Judita
i 6 knjiga Daniela.
Suprotno tomu, monološka vrsta pripovijedanja prikazuje cijelu pripovijest iz naglašene
perspektive pripovjedača: riječ je prije svega o Ljetopisima, Ezri i Nehemiji. Pripovijedanje je
sada slično političkomu govoru ili propovijedi, ono od čitatelja traži manje sudioništva u
otkrivanju smisla nego što to čini dijaloški oblik pripovijedanja. Usprkos rečenomu, ove su
knjige čitatelju napornije. U njima nema ideološkoga pluralizma, a znak je navedenih obilježja
upravo pripovijest iskazana u monolozima samoga pripovjedača.
7. Navedite tematske podvrste naracija i primjere iz Biblije (morate znati što su teofanije,
etiologije itd. i navesti po jedan primjer).
1.) Etiologije – ove pripovijesti govore o podrijetlu nečega, osobito o podrijetlu imena. Predmet
je etimološke etiologije postanak imena osoba. Kad Naomi kaže da bi ju trebalo zvati Mara, jer
ju je Bog ispunio gorčinom, onda tumači i svoje ime. Riječ Mara u hebrejskom je značenjem
povezana s gorčinom. Naomi je značenjem imena povezana s ugodnošću i užitkom.
Teološka etiologija prebacuje sadašnje stanje u drevnu prošlost i prikazuje ga kao događaje koji
su se dogodili u dalekoj prošlosti, te u njima vidi uzroke sadađnje situacije (Postanak 3, čitamo o
prokletstvima koja tumače zašto zmija puzi po zemlji, zašto žena mora rađati u bolovima i zašto
čovjek mora teško polsovati na zemlji i poslije se u nju vratiti. Sve je to plod grijeha i neslušanja
zapovijedi JHVH. Dobrostiva etiologija tumači pojavu duge u devetom poglavlju iste knjige.
2.) Pripovijesti o rođenju
Izvješća redovito govore o ženi nerotkinji koja je već izgubila nadu, onda dolazi tajanstveni
posjetitelj koji obećava dijete što će biti pod zaštitom Božjom, a to se uskoro i događa. Svaka od
ovih pripovijesti ima niz posebnosti: one upravo pozivaju na potragu za inačicama i
pojedinostima koje odstupaju od zamišljenoga osnovnoga ustroja. Abraham i Sara smiju se kad
im se starima obećava potomstvo, a sin koji se rađa nosit će ime povezano sa smijehom.
3.) Pripovijesti o čudima
Mojsijeva i Isusova čuda dobro su znana na Zapadu, gdje bi se danas neutralno rekla da krše u
ovom času poznate zakone fizike i kemije. Presudno je da se čuda u Bibliji redovito drže prije
svega božanskim učinkom i znakom Božje blizine, a činitelji su samo posrednici kojima je Bog
dao milost. U drugom poglavlju 2. knjige Kraljeva Ilijin nasljednik Elizej pomoću učiteljeva
plašta dijeli vode Jordana na dvoje, ozdravlja vodu...
4.) Teofanije ili Bogojavljenja
To su pripovijesti u kojima se odabrani pojedinci susreću Bogom. Primjerice: Ilija sreće Jahvu na
Horebu; Abrahamov i Sarin susret s trojicom kraj hrastova kod Mamre; to je i Jakovljeva borba s
neznancem u noći kraj rijeke Jaboka; Mojsijev susret s gorućim grmom (Izlazak 3) u kojem Bog
sebe imenuje Ja sam koji jesam.
5.) Junačka djela
Knijga o Sucima puna je junačkih djela. Primjerice Deborah i Barak svladali su neprijatelje, a
Jaela je ubila Siseru tako što mu je zabila šatorski klin u sljepoočnicu dok je spavao. Samson rabi
magareću kost u borbi, a jak je dok ima kosu, koju gubi jer vjeruje Dalili. Prema Otkrivenju 19,
junak svih junaka je Krist, koji će poraziti Zvijer i njezine sljedbenike.
6.) Tužaljke
Govorimo o djelima koja bi prema današnjoj klasifikaciji pripadala prije svega lirskoj poeziji.
Dodamo li teološki okvir, riječ je o molitvama, jer se subjekt redovito obraća Bogu, a on je u
obzoru iskaza i kad nije izravan naslovljenik. Ima vrlo ustaljen oblik: 1. kazivač se obraća Bogu,
2. opisuje svoje nevolje, najčešće to da ga progone neprijatelji, 3. iskazuje vjeru u Božju pomoć;
4. moli za pomoć, 5. zahvaljuje Bogu za iskazanu pomoć. Primjeri, Psalam 13, 22, 138 (među
150 psalama nalazimo četrdesetak tužaljki).
7.) Radosnice
Radost usmjerena prema Bogu redovito ima oblik zahvalnice. Najpoznatiji je Hvalospjev
Marijin za kojim slijedi Hvalospjev Zaharijin i konačno onaj Šimunov. Među psalmima bi se
našlo tridesetak primjer. Na početku zahvalnica obično se ističu Božji učinci na život kazivača i
njegove zajednice, poslije se prelazi na udaljenije pretke ili narode, nerijetko ima dijelove
stvarnosti koje govornik drži dalekima u prostoru, zapravo na svemir koliko je kazivaču mogao
biti poznat.
8. Navedite primjere blagoslova i prokletstva.
Blagoslov i prokletstvo često se javljaju zajedno. Primjer je pjesma Debore i Baraka iz petog
poglavlja Sudaca. Nakon uvoda kojim se blagoslovljuje JHVH slijedi opis njegovih djela. Zatim
imamo djela Deborina za kojima se opet blagoslivlja Bog Izrealov JHVH. Nakon blagoslova
Jaele, slijedi opis njezina djela.
Suprotno su tomu majka neprijatelja Sisere i dvorkinje prikazane ironičnim riječima, za kojima
slijedi kletva: Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji.
9. Navedite primjere hvalospjeva.
Evanđelje po Luki u prvom i drugom poglavlju ima tri zahvalnice. Najpoznatiji je Hvalospjev
Mariji, za kojim slijedi Hvalospjev Zaharijin i konačno onaj Šimunov. Sva su tri hvalospjeva
oblikovana prema Aninu iz Prve knjige Samuelove.
10. Koja su obilježja kazuističnih i apodiktičnih zakona. Navedite primjere.
Apodiktični zakoni jesu po Altu posebnost izraelske kulture po tome što se odnose i na vjerski i
na sekularni dio života. S druge su strane kazuistični zakoni dio zajedničkoga nasljeđa Bliskoga
istoka.
Kazuistični zakoni imaju oblik pogodbene rečenice, a primjer nalazimo u Izlasku: Ako se ljudi
posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine, nego padne u
postelju, ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario
neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje
izlječenje.
Apodiktični zakoni su ritmični i sažeti, imaju ritmičko obilježje, govore o temeljnim
pojedinostima i pojavljuju se u nizu. Jedan od primjera su nizovi zabrana u drugom licu jednine.
Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga, od nje bi postao nečist! Ne smiješ dopustiti da tvoje dijete
bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščastiti ime Boga svoga!
11. Navedite novozavjetne žanrove.
Novozavjetni žanrovi su: evanđelja, poslanice, apokalipsa.
12. Kojim su žanrovima slična evanđelja; kako se razlikuju od životpisa?
Oblik žanra prije svega jest naracija, i ima bliskosti sa životopisom, ali se od uobičajena
životopisa i znatno razlikuje. Pisca evanđelja doista zanima samo ono u Kristovu životu što je u
opsegu njegova spasiteljskoga djela, znači što dokazuje da je Isus iz Nazareta očekivani Mesija,
Krist i sin Božji.
Stilske figure bez prevlasti glasovnih igara
1. Koji aspekti života posebno utječu na biblijske pisce u smislu izvora za metaforiku?
Biblijski su se pisci kretali u svijetu u kojem su bili važni ovi elementi: stočarstvo i animalni
sustav, poljodjelstvo i vegetativni kompleks, onda atmosferilije i uopće prirodne pojave, za njima
vojska i ratni poslovi te obitelj i pojedinosti povezane s domom.
2. Navedite barem dvije česte metafore za JHVH.
Stijena te kao ratnik koji vodi svoj izabrani narod i za njega se bori.
3. Navedite dvije metafore za Krista.
Krist samoga sebe imenuje dobrim pastirom, također je i janje, lav pa čak i zmija.
4. Navedite jednu starozavjetnu i jednu novozavjetnu parabolu.
Matejevo evanđelje ima 9 parabola (primjer, parabola o vinogradarima ubojicama); Stari zavjet
(parabola o bogatašu koji uzima ovcu siromahu, Natan govori Davidu, nakon preljuba).
5. Protumačite i oprimjerite sinonimski paralelizam
Sinonimski paralelizam – isti smisao izrečen dva puta, i to različitim, ali istovrijednim riječima.
Zemlja sva nek pred Jahvom strepi, / neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
6. Protumačite i oprimjerite antitetski paralelizam.
Antitetski paralelizam – dva su retka podudarna po suprotnosti značenja riječi ili osjećaja
Druži se s mudrim i postat ćeš mudar, / a tko se drži bezumnika, postaje opak.
7. Protumačite i oprimjerite sintetski paralizam.
Sintetski paralelizam – riječi ili rečenice ne odgovaraju jedna drugoj po istovrijednosti ili
suprotnosti, ali postoji podudarnost i jednakost između različitih dijelova u smislu oblika i
raspodjele cijele rečenice i dijelova što ju čine
Blago stečeno jezikom lažljivim / nestalna je ispraznost onih koji / traže smrt.
8. Protumačite ironiju u pripovijesti o Ehudu iz Sudaca.
Ironija govori jedno, a misli suprotno. Moapski kralj Eglon je bio debeo, pa i to izaziva humoran
učinak, a Ehud mu je došao tobože platiti danak. Namamio je kralja u izoliranu sobu time što mu
je rekao da mu mora reći tajnu, zatim govori da za njega ima riječ od Boga. Eglon svakako misli
da će mu odati nešto što će njega uzveličati – slično kao što i Holoferno misli u Juditi. Suprotno
kraljevim nadama, Ehud mu zabija nož u trbuh. Jetka se ironija nastavlja time što njegovi
stražari, vjerojatno po mirisu, zaključuju da je kralj otišao u zahod.
Izvornik nudi novu ironiju, Ehud je potajno naoružan mačem koji ima dvje oštrice. Besjeda
oštrica ima isti korijen kao i riječ usta. Znači, kad Ehud kaže da ima riječ od Boga, misli na riječ
iz usta svojega mača, koji je naravno vođen Gospodinovom odlukom. Eglon koji igra ulogu
napuhanoga alazona misli da mu je time upravljena riječ koja će njegovu tobožnju veličinu još
povećati.
9. Navedite narav humora u Starom zavjetu.
U Bibliji humor i s njim ironija često veličaju Božju sveobuhvatnu mudrost i ponizuju ljudsku
napuhanost.
10. Koja su obilježja Kristova humora?
Isus ne rabi humor radi samoga humora. Isus humor, ponajviše proročku ironiju koristi kako bi
poučio, on unaprijed tumači položaj osoba koje su tom ironijom zahvaćene, ali neizravno govori
i o...
11. Protumačite jednu ironiju iz Novoga zavjeta.
U ironičnu se ključu redovito shvaća i cijela zgoda iz mesijanskog ulaska u Jeruzalem. Svjetina
je naime pozdravila Isusa kao budućega kralja ovozemaljskoga kraljevstva Izraela, što je
zabluda, jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Krist je kralj nebeskoga kraljevstva, a ne
obnovljena židovskoga kraljevstva. Krivo je protumačen i animalni simbol: još od doba Šaula
magarac je kraljevsko obilježje. S Isusom, on označuje i skromnost i kraljevsku čast.
12. Protumačite ironije u pripovijesti o preljubnici iz Ivanova evanđelja.
Prva ironija nalazi se nakon što Krist govori „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na
nju“. Naslovljenici su brzo shvatili potajno značenje: i sami ste griješni, pa nemate što bacati
kamenje na preljubnicu.
Nadalje, kad Krist kaže preljubnici da ju ni on ne osuđuje, zalazimo u drugu ironiju. Grješnici ju
nisu osudili jer su i sami bili grješni. Čitatelj i grješnica bivaju u pogibli: mogli bi shvatiti kako
Krist ne osuđuje stoga što je milostiv, nego zato jer je i on griješan. Preva evanđeljima i
kršćanskoj teologiji, Krist je bez grijeha, i stoga osuđuje preljubnicu iz svoje čiste milosti. On
govori da ni on iako nije griješan ne osuđuje nju griješnu.
13. Navedite primjer za hiperbolu.
Kao hiperbola shvaća se božje obraćanje Abrahamu nakon žrtve na Moriji, kako će učiniti
njegovo potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj. Hiperbolama
tumači drže i brojeve godina patrijarha prije potopa, pr. Noa je živio 950 godina i onda umro.
14. Navedite primjer za litotu.
Za primjer uzimljem litotu koja se blago miješa s ironijom. Naime, riječ je o tome kako Isus za
sebe govori da je on Sin Čovječji, i to uvijek neposredno nakon djela koja običan čovjek ne može
učiniti.
15. Navedite dva metaforična eufemizma koji označuju spolne organe.
Vagina je nerijetko izvor ili zdenac. Penis je nerijetko ruka ili stopala. Tobolac i strijele.
16. Kojim nazivom Prva knjiga Samuelova te Knjige o Kraljevima označuju muškarce?
Muškarci su naime oni koji mokre uza zid.
17. Navedite primjer simetrična ustroja u Bibliji.
Najočitija je simetrija u pripovijesti u Jakovu, gdje sukobi protagonista i brata mu Ezava još u
majčinoj utrobi odgovaraju ulozi kojom dva lika na kraju pokapaju oca Izaka. Nadalje, Jakov je
prijevarom oteo blagoslov od slabovidna oca, u čemu mu pomaže majka koja ga voli. Poslije će
u simetričnom uzorku Jakovu prijevarom dati za suprugu slabovidnu Leu umjesto voljene i
stasite Rahele.

Stilski učinci figura s pojačanim odnosom zvuka i smisla

1. Što je homeoteleut? Navedite jedan starozavjetni primjer.
Grčko značenje bilo bi „srodnost završetaka“. Završeci susjednih riječi mogu biti jednaki ili
samo slični, a moguće je da i više riječi u nizu ima takve dočetke. Redak (Post 1,2) Zemlja bijaše
pusta i prazna u izvorniku. Opetujući tamne samoglasnike holem i vav u riječima koje razdvaja
samo venik, hebrejski tekst ističe prvobitnu tamnost koja je vladala prostorom dok božanski čin
stvaranja nije započeo. Dva puta nazočan glas /h/ u riječima povezuje homeoteleut.
2. Što su poliptoton i paregmenon? Navedite primjer.
Paregmenon – označava opetovanje riječi istoga korijena.
U onaj dan kad s njega okusiš, tebi je umrijeti, umrijet ćeš sigurno.
Poliptoton – označava opetovanje istih riječi u različitim padežima.
Slušajte, slušati vam je, ali ne ćete shvatiti.
3. Koje stilske figure prepoznajete?
Hrvatski: U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Hebrejski: berešit bara elohim et haššamajim ve'et ha'ares
Prepoznajem asosnanciju (suglasnik bet i reš, srodni hrvatskima /b/ i /r/ se opetuje i u posljednoj
riječi, opetovnost nastavka im za muški rod množine).
4. Što je apofonija? Navedite primjer.
Apofonija se naziva i paronomazijom, a označuje igru riječima pri kojoj se u bliza odnos
sličnosti ili suprotnosti stavljaju riječi s nizom istih fonema i izvorno različitim značenjem.
A bijahu oboje goli – čovjek i žena – ali ne osjećahu stida.
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve.
U izvorniku riječ goli i lukava homonimične su riječi. Pisac dovodi u vezu po kontrastu golotinju
prvih ljudi i sposobnost zmije. Ljudi su prošli gore u ovoj sličnosti jer je zmija pametna, a oni su
poniženi gološću. S druge strane, na kraju je kažnjena i zmijina tobožnja pamet. Između ljudi i
zmije djeluje i povezanost u tome što je zmija bez krzna ili perja, ali ima kožu koju može
presvlačiti, pa također posjeduje obilježje golotinje. Tumačenje može biti i to da su ljudi na
početku bili napravljeni tako da budu slični Bogu. Zmija im također obećava da će biti slični
bogovima pošto jedu zabranjeno voće. Na kraju ljudi postali slični upravo zmiji. Uz ključan
činitelj samoga grijeha, nalik su na zmiju po golosti.
5. Navedite primjer za figure s imenima (navedite ime i protumačite značenje).
Židovi zbog strahopoštovanja ne izgovaraju Božje ime JHVH u tetragramu te su počeli na tome
mjestu koristiti naziv Adonaj. Upravo takav izgovor tvori apofoniju, koja ovaj put završava u
pozitivnosti. Psalam 137, Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj. Riječi adonaj i
adamat koje označuju Gospodina i zemlju povezane su glasovima, ali su spojene i smislom. Bog
je tvorac zemlje i čovjeka, kojega je od zemlje i stvorio. Izraelcima je obećao zemlju, koju je
izabrani narod izgubio. Bog ih je u stranu zemlju protjerao, gdje se sada pitaju kako pjevati
njegove pjesme u Babilonu. Međutim, i kada je zemlja strana, ona ostaje bliska Gospodinu, što je
u ovome primjeru istaknuto glasovnom kakvoćom riječi.
6. Kojim bismo se trima riječima poslužili kad bismo htjeli prevesti ime Isus Krist na
hrvatski?
Bog, Spasitelj, Pomazanik.
7. Protumačite figuru:
Hrvatski: Jahve mi je svjetlost i spasenje:/ koga da se bojim? (Ps 27,1)
Hebrejski: jhvh / adonaj / oriverjiš i mimmi ira
Tamni ili svijetli samoglasnici mogu dočaravati smisao na koji se odnosi riječ. Radi se o boji
samoglasnika te uza svaki dolaze metaforične slike. U ovome citatu četiri se puta opetuje svijetli
i dugi hireq jod /î/ u retku koji spominje svjetlost Gospodinovu, autor i glasovima pruža
obavijest o svjetlu, pa tako zvuk tvori smisao.