TRAŽI

VRIJEME NA DVA KOTACA

by
by Nebojsa
Nebojsa Subanovic
Subanovic

MENU

Najnoviji
Zrmanja i Benkovački stočni sajam
besciljno 2022-08-10

lutanje Zrmanja i besciljno lutanje

2022-08-03

Kako sam tražeći presahlo

jezero našao povijesnu
Dalmatinu!
by Nebojsa Subanovic
2022-07-22
Željava, građevinsko čudo u
utrobi planine!
2022-07-19
2022-08-03 Do sada pročitan 304 Ludbreg, centar svijeta
puta 2022-07-09
Kada taj moj nomadski
gen proradi – moderna Najčitaniji
molekularna genetika još

Zrmanja i
:
 ga jasno ne prepoznaje, Može i bez kavijara
ali sam siguran da 2019-06-29

postoji – moram na U potrazi za Velebitskim

cestu! I tako te vruće Indijancima
ljetne srijede, bliže 2017-08-16
podnevu nego Tu ti je, prijatelju, fizika jako
jedanaestici, Dragica, jednostavna
2018-09-25
Teddy Biker Bear i ja
Zweitaktmotor iliti dvotaktni
izlazimo na planetarno motor
popularnu Jadransku 2018-04-05
magistralu i krećemo put
sjevera. U Posedarju Misteriozna Rudolfina
osjećam kako užareni 2019-06-08
zrak prolazi kroz moje
čizme, hlače, jaknu,
ulazi u kacigu, ispunjava
nosnice, ali grabim dalje.
Tko se na motoru skuhao
nije, taj se na motoru ni
vozio nije! Bez brige,
imam jedno pet-šest
takvih mudrih izreka!

Maslenički most čija je

lokacija odabrana
temeljem opsežne studije
vjetra koju je napravio
tadašnji Republički, a
danas Državni
hidrometeorološki zavod.
U prometu je od 1961.
:
 Meteorolog i automatska
meteorološka postaja na
Masleničkom mostu.

Skrećem prema Obrovcu

i dolazim na jednu od
mojih najdražih cesta,
onu što od Masleničkog
mosta preko Jasenica
vodi do Zatona
Obrovačkog. Nešto
poslije Jasenica
neuočljiv je putokaz
prema bijelom putu, ali
očito mnogima poznat,
jer nekoliko automobila
upravo skreće na njega. -
Čekaaaaj malo! Moram
vidjeti što je to tamo tako
zanimljivo! -
Zaustavljam se na
obližnjoj autobusnoj
stanici (da mi je samo
znati koji autobus staje u
ovoj pustoši?), okrećem
se preko ceste i vraćam
nazad. Na putokazu s
oznakom vidikovca stoji
- Pariževačka glavica.
:
 Nakon pola kilometra
dolazim do
improviziranog
parkirališta, ostavljam
Dragicu i krećem putem
kojim dolaze i odlaze
grupice turista. Uskoro
izbijam na rub kanjona
Zrmanje opčinjen
prizorom koji oduzima
dah!

Kanjon Zrmanje nizvodno

Kanjon Zrmanje uzvodno.

Nema tih slika koje mogu
dočarati veličanstvenost
ovog prizora.

Kod Zatona Obrovačkog

počinjem s usponom na
Velebit tražeći putokaz
prema Muškovcima. To
:
 je skretanje toliko
uočljivo da bi trebao
vraški trud ne uočiti ga.
Spuštam se povremeno
uskom cestom prema
kanjonu Zrmanje.

Cesta me vodi ispod cijevi

reverzibilne elektrane
Velebit. Nemojte me tražiti
da vam objašnjavam rad
reverzibilnih elektrana jer
bih se upetljao na
nekoliko stranica….

Nakon jednog oštrog

zavoja nailazim na uski
mostić s čije lijeve strane
je jezerce, vjerojatno
izvor potoka koji se
negdje dolje ulijeva u
Zrmanju.
:
 Jezerska vila? Drži li u
ruci Excalibur? Ne. Onda
je očito samo kupačica.

Pogled na mostić i
Dragicu

Ubrzo dolazim u
Slapove Zrmanje koji
su prava turistička
destinacija, što znači
mnoštvo automobila,
ljudi, djece, krema za
sunčanje… njnjnjnjnj…
ne, ne… nije to za mene.
Oprezno i polako
nastavljam glavnom
cestom koja se sužava na
širinu jednog kolničkog
traka. Kao da ikada
žurim?

Cesta je uska, često i

:
 problematične kvalitete.

I onda u jednom trenutku

eksplodira pogled na
Zrmanju u svom njenom
sjaju! Iskonsku! Bar iz ove
pozicije.

U jednom trenutku cesta

završava. No na livadi
kraj rijeke uočavam
nekoliko parkiranih
automobila, pa i ja
parkiram Dragicu. To je
to. To je valjda cilj mog
današnjeg putovanja.
Imam li uopće definiran
cilj? Ili je cilj samo
lutanje uz Zrmanju?
Kuda sam uopće krenuo?
Zašto? Definiranje cilja
sužava mogućnosti,
eliminira sve ostale
moguće opcije. Sprečava
vas u stranputičarenju,
oduzima mogućnost
slučajnih otkrića. Odabir
cilja više mi izgleda kao
eliminacija svih ostalih
mogućih ciljeva nego
:
 postizanje tog
odabranog. Bio ovo cilj
ili ne, odlučujem ovdje
provesti neko vrijeme.

Na rubu livade nekoliko

krava koje slobodno šeću,
ali sve na uhu imaju
nekakvu registraciju.

Kajakaši u borbi s
rijekom, veslima, samima
sobom, suveslačima….

Dok uzimam plažni

ručnik i kupaće,
Zrmanjom se spušta
grupa razdraganih turista
u gumenim kajacima.
Barem je većina
razdragana. Drugi se
muče s riječnom
strujom, veslima,
:
 samima sobom,
suputnikom u kajaku….
Nastavljam uzvodno
uskom stazom i nakon
stotinjak metara, možda i
malo više, dolazim do
otoka koji i nije pravi
otok jer je prirodnom
kamenom prevlakom
spojen s obalom. No ta
prevlaka ima i pukotine
kroz koji teče voda pa ga
ipak možemo smatrati
otokom.
Što god on bio, prelazim
na njega. Na jednom
kraju dvije grupice ljudi,
ali ja nalazim svoj kutak.
Ne treba meni bog zna
koliko prostora. Prolazi
već treća grupa
kajakaških turista.
Uzvodno od otočića je
proširenje, gotovo
jezerce, a pogled dalje
uzvodno zaklanja
prirodna brana,
vjerojatno posljedica
nekog davnog odrona,
ostavljajući uski prolaz
kojim se probijaju
Zrmanja i kajakaši. Na
brzinu navlačim kupaće i
gazim u ledenu vodu.
Mišići u stopalima se
grče, ali sam toliko
:
 pregrijan da ne osjećam
hladnoću. Tek kada sam
zagazio do pupka
postajem svjestan koliko
je voda ledena. Idućim
korakom propadnem do
ramena, a naglo stezanje
prsnog koša izbacuje sav
zrak iz pluća! Srećom,
šok je kratkotrajan! Ne
dam se van! K'o malo
dijete hodam po ledenoj
Zrmanji. Nova grupa
kajakaša. Pa to kao da je
zatvoreni krug! Stalno
nadiru u valovima!
Ovo je najhladnija voda
u kojoj sam se kupao,
ovo je najljepše kupanje
u mom životu! Jedino
što očekujem je da će mi
svaki čas izrasti morževe
kljove i brkovi!
Nekoliko puta ulazim u
ledenu Zrmanju i izlazim
iz nje, i tek na želučani
signal odlučujem krenuti
doma.
Kada besciljno lutanje
postane ciljem, život
dobiva smisao. Ipak,
postoji jedan cilj, ako ga
takvim možemo zvati –
na dva se kotača vratiti
doma. Ma radije ga
:
 zovem konačnim
ishodom nego ciljem.
Parkiram Dragicu na
našem parkiralištu i
pomislim: koji predivan
besciljan izlet!

Modrozelena boja kao da

odražava i njenu
temperaturu!

Kristalna prozirnost
otežava procjenu dubine.

Pogled s „mog“ mjesta na

otočiću.
:
 Jezerce na Zrmanji i
prirodna brana koja
ostavlja tek mali prolaz uz
desnu obalu rijeke.
Istraživanje što je iza
ostavljam za drugi puta.

Samo izgleda da ne
dišem!

Susret s kravom na uskom

putu. Dame imaju
prednost…
:
 Kilometraža označava
vrijednost u oba smjera!

Pišite mi! HOME GASTRONOMIJA PUTOPISI RONJENJE SAVJETI SLASTICE TEHNIKA

ZANIMLJIVOSTI
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju
adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.
: