Professional Documents
Culture Documents
J01fa09-Klaritromicin-Eracid Film TBL 250mgx14-4.Smpc
J01fa09-Klaritromicin-Eracid Film TBL 250mgx14-4.Smpc
J01fa09-Klaritromicin-Eracid Film TBL 250mgx14-4.Smpc
ERACID
250 mg, filmom obloţena tableta
500 mg, filmom obloţena tableta
klaritromicin
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Filmom obložena tableta.
ERACID 250 mg su žute, filmom obložene, okrugle, bikonveksne tablete
ERACID 500 mg su žute, filmom obložene, ovalne, bikonveksne tablete
4. KLINIČKE POJEDINOSTI
4.1 Terapijske indikacije
Odrasli: Uobičajena preporučena doza klaritromicina za odrasle je jedna 250 mg tableta dva
puta na dan. Kod ozbiljnijih infekcija, doza se može povećati na 500 mg dva puta na dan.
Uobičajeno trajanje terapije je 6 do 14 dana.
Terapija infekcija izazvanih mikobakterijama: Preporučena početna doza je 500 mg dva puta
na dan. Ako nakon 3 do 4 sedmice terapije nije primjetan odgovor, doza se može povećati na
1000 mg dva puta na dan. Terapija rasprostranjene Mycobacterium Avium Complex (MAC)
infekcije kod pacijenata odoljelih od AIDS-a, treba se nastaviti sve dok je primjetan klinički
mikrobiloški učinak. Klaritromicin bi se trebao koristiti zajedno sa drugim antimikobakterijskim
lijekovima.
Terapija drugih netuberkuloznih mikobakterijskih infekcija treba se nastaviti prema uputama
ljekara.
Iskorjenjivanje H. pylori:
- Dvojna terapija (14 dana): Preporučena doza klaritromicina je 500 mg tri puta na dan
tokom 14 dana (pogledajte „Dodatne informacije“).
- Trojna terapija (7 dana): Klaritromicin 500mg dva puta na dan i inhibitor protonske
pumpe (u odobrenoj dnevnoj dozi) u kombinaciji sa amoksicilinom 1000 mg dva puta na
dan tokom 7 dana.
- Trojna terapija (7 dana): Klaritromicin 500 mg dva puta na dan i inhibitor protonske
pumpe (u odobrenoj dnevnoj dozi) u kombinaciji sa metronidazolom 400 mg dva puta na
dan tokom 7 dana.
- Trojna terapija (7 – 10 dana): Klaritromicin 500 mg dva puta na dan sa amoksicilinom
100 mg dva puta na dan i omeprazolom 20 mg dnevno tokom 7 do 10 dana.
4.3 Kontraindikacije
Ljekar ne smije propisati klaritromicin trudnicama, posebno za vrijeme prva tri mjeseca
trudnoće, bez da pažljivo procijeni moguću korist u odnosu na mogući rizik (vidi tačku 4.6).
Potreban je oprez kod pacijenata sa teškom insuficijencijom bubrega (vidi tačku 4.2).
Klaritromicim se većinski izlučuje putem jetre. Stoga je potreban oprez kod propisivanja
antibiotika pacijentima sa oštećenom funkcijom jetre. Oprez je takoĎer potreban kod pacijenata
sa srednje jakim do teškim oštećenjem bubrega.
Prijavljeni su slučajevi fatalnog zatajenja jetre (vidi tačku 4.8). Pojedini pacijenti mogu imati
postojeće oboljenje jetre ili mogu uzimati druge hepatotoksične lijekove. Pacijente bi trebalo
savjetovati da odmah prekinu terapiju ukoliko se jave simptomi oboljenja jetre, kao što su
anoreksija, žutica, taman urin, pruritus ili mekan abdomen.
Pri upotrebi skoro svih antimikrobnih lijekova, uključujući makrolide, prijavljeni su slučajevi
pseudomembranoznog kolitisa, koji mogu varirati od blagih do opasnih po život. Pri upotrebi
skoro svih antibiotika, uključujući klaritromicin, prijavljen je proljev povezan sa Clostridium
difficile (CDAD), koji može varirati od blagog proljeva od fatalnog kolitisa. Tretman
antibioticima mjenja normalnu crijevnu floru, što može dovesti do pretjeranog umnožavanja C.
Difficile. Mogućnost CDAD treba uzeti u obzir kod svih bolesnika kod kojih se proljev pojavi
kao posljedica liječenja antibioticima. Potrebno je pažljivo proučiti medicinsku istoriju pacijenta,
jer se CDAD može javiti i dva mjeseca nakon prestanka terapije antibioticima. Stoga je potrebno
razmotriti mogućnost prekida terapije klaitromicinom, bez obzira na indikacije. Trebalo bi
uraditi mikrobiološku obradu i uvesti odgovarajuću terapiju. Trebalo bi izbjegavati lijekove koji
inhibiraju peristaltiku.
Zbog rizika javljanja produženog QT intervala, potreban je oprez pri primjeni klaritromicina kod
pacijenata sa medicinskim stanjima povezanim sa mogučnošću produženja QT intervala i
javljanja torsades de pointes.
Blage do srednje teške infekcije kože i mekih tkiva: Ove infekcije su najčešće uzrokovane sa
Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes, od kojih obje mogu biti rezistentne na
makrolide. Stoga je neophodno provesti testiranje osjetljivosti. U slučajevima u kojima se ne
mogu primjenjivati beta-laktamski antibiotici (npr. zbog alergije), drugi antibiotici poput
klindamicina mogu biti lijekovi izbora. Trenutno, makrolidi dolaze u obzir kao lijekovi izbora
kod liječenja nekih infekcija kože i mekih tkiva, kao što su one izazvane sa Corynebacterium
minutissimum (eritrazma), acne vulgaris i erizipel i u situacijama u kojima se ne može koristiti
penicilin.
Upotreba bilo koje antimikrobne terapije, kao što je klaritromicin, u tretmanu H. Pylori infekcija,
treba biti odabrana u skaldu sa otpornošću mikroorganizama na antibiotike.
Dugotrajna upotreba, kao i kod drugih antibiotika, može rezultirati kolonizacijom povećanim
brojem bakterija i gljivica otpornih na antibiotike. Ukoliko doĎe do superinfekcije, potrebno je
propisati odgovarajuću terapiju.
Ergotamin/dihidroergotamin
Post-marketinški izvještaji pokazuju da je istovremena primjena klaritromicina sa ergotaminom
ili dihidroergotaminom povezana sa akutnom ergot-toksičnošću karakteriziranom vazospazmom
i ishemijom ekstremiteta i drugih tkiva, uključujući centralni nervni sistem. Istovremena
primjena klaritromicina i tih lijekova je kontraindicirana (vidi tačku 4.3, Kontraindikacije).
Etravirin
Koncentracije klaritromicina su snižene tokom istovremene primjene etravirina, a koncentracije
aktivnog metabolite 14-OH-klaritromicina povišene. 14-OH-klaritromicin ima sniženu aktivnost
protiv Mycobacterium avium complex (MAC), pa stoga sveukupna aktivnost protiv ovog
patogena može biti izmjenjena, pa se trebaju razmotriti alternativne terapije u tretmanu MAC-a.
Flukonazol
Istovremena primjena flukonazola 200 mg dnevno i klaritromicina 500 mg dva puta dnevno kod
21 zdravog dobrovoljca dovela je do porasta vrijednosti srednje minimalne koncentracije
klaritromicina u stanju dinamičke ravnoteže (cmin) i površine površine ispod krive (AUC) za 33%
i 18%. Koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže aktivnog metabolita 14-OH-klaritromicina
nisu značajno izmjenjene istovremenom primjenom flukonazola. Nije potrebna prilagodba doze
klaritromicina.
Ritonavir
Farmakokonetska studija je pokazala da je istovremena primjena ritonavira 200 mg svakih 8 sati
i klaritromicina 500 mg svakih 12 sati rezultirala značajnom inhibicijom metabolizma
klaritromicina. Istovremenom primjenom ritonavira cmax za klaritromicin se povećao za 31%,
cmin za 182% i AUC za 77%. Primjećena je potpuna inhibicija stvaranja 14-OH-klaritromicina.
Zbog širokog terapeutskog raspona za klaritromicin, nije potrebno smanjenje doze kod
pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega. MeĎutim, kod pacijenata sa smanjenom funkcijom
bubrega, potrebna je prilagodba doze: Kod pacijenata sa klirensom kreatinina 30 do 60 mL/min
dozu klaritromicina bi trebalo smanjiti za 50%. Kod pacijenata sa klirensom kreatinina <30
mL/min dozu klaritromicina bi trebalo smanjiti za 75%. Doze klaritromicina više od 1000
mg/dan ne bi se trebale primjenivati istovremeno sa ritonavirom.
Slične prilagodbe doze bi se trebale razmotriti kod pacijenata sa umanjenom funkcijom bubrega
kada se ritonavir primjenjuje kao farmakokinetski pojačivać sa drugim HIV inhibitorima
proteaza, uključujući atazanavir i akvinavir (vidi odjeljak u nastavku, Dvosmjerne interakcije
lijekova).
Kod bolesnika koji paralelno uzimaju klaritromicin i lijekove koji se primarno metaboliziraju
preko CYP3A enzima, treba razmotriti prilagodbu doze, te ukoliko je moguće pažljivo pratiti
koncentraciju lijeka koji se primarno metabolizira preko CYP3A enzima.
Sljedeći lijekovi ili skupine lijekova poznate su ili se za njih pretpostavlja da se metaboliziraju
od strane istog CYP3A izoenzima: alprazolam, astemizol, karbamazepin, cilostazol, cisaprid,
ciklosporini, disopiramid, ergot alkaloidi, lovastatin, metilprednizolon, midazol, omeprazol,
oralni antikoagulansi (npr. varfarin), pimozid, kinidin, rifabutin, sildenafil, simvastatin,
sirolimus, takrolimus, terfenadin, triazolam i vinblastin. Interakcije lijekova sa sličnim
mehanizmom koje se odvijaju preko drugih izoenzima unutar enzimatskog sistema citokrom
P450, uključuju lijekove fenitoin, teofilin i valproat.
Antiaritmici
Prijavljeni su postmarkentinški slučajevi torsades de pointes u bolesnika koji su istovremeno
dobivali klaritromicin i kinidin ili disopiramid. Za vrijeme istovremene primjene potrebno je
elektrokardiografski pratiti da li dolazi do produženja QT-intervala. Tokom terapije
klaritromicinom potrebno je pratiti serumske koncentracije kinidina i disopiramida.
Omeprazol
Klaritromicin (500 mg svakih 8 sati) je davan u kombinaciji s omeprazolom (40 mg na dan)
zdravim odraslim ispitanicima. Kod istovremene primjene klaritromicina i omeprazola,
koncentracija omeprazole u stanju dinamičke ravnoteže je porasla (Cmax za 30%, AUC0-24 za
89% i t1/2 za 34%). Srednja vrijednost 24-satnog želučanog pH iznosila je 5.2 kad se omeprazol
primjenjivao sam, a 5.7 kada se primjenjivao zajedno s klaritromicinom.
Teofilin i karbamazepin
Rezultati kliničkih ispitivanja pokazuju da je povećanje razine cirkulirajućeg teofilina ili
karbamazepina skromno, ali statistički značajno (p ≤ 0,05), kada se bilo koji od ovih lijekova
primjenjuje istovremeno s klaritromicinom. Treba razmotriti mogućnost smanjenja doze.
Tolterodin
Primarni put metabolizma za tolterodin je putem izoforme 2D6 citokroma P450 (CYP2D6).
MeĎutim, u dijelu populacije lišene CYP2D6, identificiran put metabolizma je preko CYP3A. U
ovoj podskupini, inhibicija CYP3A rezultira značajno višim koncentracijama tolerodina u
serumu. Kod osoba koje su slabi metabolizatori CYP2D6 možda će biti potrebno sniziti dozu
tolterodina u prisustvu inhibitora CYP3A kao što je klaritromicin.
Digoksin
Za digoksin se smatra da je supstrat za efluksni transporter, P-glikoprotein (Pgp) . Klaritromicin
je poznat kao inhibitor Pgp. Kada se klaritromicin i digoksin primjene istovremeno, inhibicija
Pgp od strane klaritromicina može dovesti do pojačane izloženosti digoksinu. Povišene
koncentracije digoksina u serumu prijavljene su tijekom post-marketinškog nadzora kod
bolesnika koji su istovremeno uzimali klaritromicin i digoksin. Neki su bolesnici imali simptome
koji se povezuju s toksičnim u činkom digoksina, potencijalno uključujući i smrtonosne aritmije.
Dok bolesnik istovremeno prima klaritromicin i digoksin, serumske koncentracije digoksina
treba pažljivo nadzirati.
Zidovudin
Istovremena peroralna primjena klaritromicin tableta i zidovudina u HIV zaraženih odraslih
bolesnika može dovesti do smanjenja razine zidovudina u stanju dinamičke ravnoteže,
najvjerojatnije jer klaritromicin ometa apsorpciju istovremeno peroralno primijenjenog
zidovudina. Ova interakcija može biti u velikoj mjeri izbjegnuta razdvajanjem doziranja
klaritromicina i zidovudina na intervale od 4 sata izmeĎu uzimanja svakog lijeka. Čini se da se
ova interakcija ne pojavljuje u djece zaražene HIV-om koji uzimaju klaritromicin suspenziju
zajedno s zidovudinom ili dideoksinozinom. Ova interakcija je malo vjerojatna kada se
klaritromicin primjenjuje u obliku intravenozne infuzije.
Fenitoin i valproat
Postoje spontana ili objavljena izvješća o interakcijama inhibitora CYP3A, uključujući
klaritromicin, s lijekovima za koje se ne smatra da se metaboliziraju preko CYP3A (npr. fenitoin
i valproat). Kad se ovi lijekovi primjenjuju istovremeno s klaritromicinom, preporučuje se
odrediti njihove serumske razine. Zabilježene su povišene razine u serumu.
Itrakonazol
I klaritromicin i itrakonazol su supstrati i inhibitori CYP3A koji dovodi do dvosmjerne
interakcije lijekova. Klaritromicin može povisiti plazmatske razine itrakonazola, dok itrakonazol
može povisiti plazmatske razine klaritromicina. Bolesnike koji istovremeno uzimaju itrakonazol i
klaritromicin treba pažljivo nadzirati, kako bi se uočili simptomi pojačanog ili produženog
farmakološkog učinka.
Sakvinavir
I klaritromicin i sakvinavir su supstrati i inhibitori CYP3A koji dovodi do dvosmjerne interakcije
lijekova. Istovremena primjena klaritromicina (500 mg dvaput na dan) i sakvinavira (meke
želatinozne kapsule, 1200 mg tri puta na dan) u 12 zdravih dobrovoljaca rezultirala je 177%
većom AUC u stanju dinamičke ravnoteže i 187% većim vrijednostima Cmax sakvinavira, nego
kada se sakvinavir primjenjuje sam. Vrijednosti AUC i Cmax klaritromicina bile su približno 40%
više od onih vrijednosti kada se klaritromicin primjenjivao sam. Nije potrebna prilagodba doze
kada se ova dva lijeka primjenjuju istovremeno kroz kraći period.
Ako se daju zajedno ritonavir i klaritromicin potrebno je uzeti u obzir da ritonavir može utjecati
na djelovanje klaritromicina.
Verapamil
Kod bolesnika koji su istovremeno uzimali klaritromicin i verapamil primijećena je hipotenzija,
bradiaritmija i laktacidoza.
Dojenje
Sigurnost primjene klaritromicina tokom dojenja nije ustanovljena. Klaritromicin se izlučuje u
majčino mlijeko.
Tokom kliničkih ispitivanja nije bilo značajne razlike u incidenciji tih gastrointestinalnih
nuspojava izmeĎu populacije bolesnika sa ili bez postojeće bakterijske infekcije.
d) Pedijatrijska populacija
Klinička ispitivanja provedena su primjenom klaritromicin suspenzije na djeci u dobi od 6
mjeseci do 12 godina. Zbog toga djeca mlaĎa od 12 godina trebaju koristiti klaritromicin
pedijatrisku suspenziju.
Očekuje se da frekvencija, tip i težina nuspojava u djece bude ista kao i u odraslih.
e) Ostale posebne populacije
Imunokompromitirani bolesnici
Kod AIDS i drugih imunokompromitiranih bolesnika koji se zbog mikobakterijskih infekcija
liječe visokim dozama klaritromicina kroz duži vremenski period, često je teško razlikovati
nuspojavu povezanu s primjenom klaritromicina od osnovne bolesti (HIV) ili interkurentne
bolesti.
Najčešće prijavljivane nuspojave kod odraslih bolesnik liječenih ukupnom dnevno dozom od
1000 mg klaritromicina bile su: mučnina, povraćanje, poremećen osjet okusa, bol u abdomenu,
dijareja, osip, nadutost, glavobolja, konstipacija, poremećaj sluha, povišene vrijednosti serumske
aspartat aminotransferaze i alanin aminotransferaze. Dodatni neželjeni učinci koji imaju malu
učestalost pojavljivanja uključuju dispneju, nesanicu i suha usta.
Vrijednosti navedenih laboratorijskih parametara su kod imunokompromitiranih bolesnika
procjenjivane i izvan abnormalnih razina (npr. ekstremno visoke ili niske granice) za odreĎeni
test. Na temelju tih kriterija, oko 2% do 3% od onih pacijenata koji su primali 1000 mg
klaritromicina dnevno imali su ozbiljno abnormalno povišene razine AST i ALT, te abnormalno
niske vrijednosti bijelih krvnih stanica i trombocita. Manji postotak bolesnika imao je takoĎer
povišenu serumsku razinu dušikovih spojeva.
4.9 Predoziranje
Izvješća pokazuju da uzimanje velikih doza klaritromicina može izazvati gastrointestinalne
simptome. Simptomi predoziranja mogu uvelike odgovarati profilu nuspojava. U jednog
bolesnika s bipolarnim poremećajem koji je uzeo 8 grama klaritromicina zabilježene su
promjene mentalnog statusa, paranoidno ponašanje, hipokalijemija i hipoksemija.
Nuspojave koje prate predoziranje treba liječiti ispiranjem želuca i suportivnim metodama.
Serumske razine klaritromicina, kao i ostalih makrolida, ne mogu se smanjiti hemodijalizom ili
peritonealnom dijalizom.
5. FARMAKOLOŠKE KARAKTERISTIKE
5.1 Farmakodinamske karakteristike
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski lijekovi za sistemsku primjenu; Makrolidi, linkozmidi i
streptogamini
ATC kod: J01FA09
In vitro podaci takoĎer pokazuju da klaritromicin ima odličnu aktivnost protiv bakterija
Legionella pneumophila i Mycoplasma pneumoniae. Djeluje baktericidno i na Helicobacter
pylori, gdje je djelotvornost bolja u neutralnom pH području nego u kiselom pH području. In
vitro i in vivo podaci pokazuju da je klaritromicin klinički aktivan protiv značajnog broja
bakterijskih sojeva.
Glavni metabolit klaritromicina kod ljudi i primata je mikrobiološki aktivni metabolit 14-OH-
klaritromicin. Ovaj metabolit je aktivan ili 1 do 2 puta manje aktivan od ishodišnog spoja za
večinu mikroorganizama, osim za H. Influenzae protiv kojeg je dvostruko aktivniji. Ishodišni
spoj i 14-OH-metabolit ispoljavaju ili aditivno ili sinergističko djelovanje na H. Influenzae. Kod
zamoraca zaraženih Legionelom, intraperitonealna doza od 1,6mg/kg/dan klaritromicina je
efikasnija od 50mg/kg/dan doze eritromicina.
Testovi osetljivosti: Kvantitativne metode koje zahtjevaju mjerenje dijametra zone inhibicije
daju najprecizniju procjenu osjetljivosti bakterija na antimikrobne supstance. Jedna od
preporučenih metoda koristi disk impregniran sa 15 μg klaritromicina za testiranje osjetljivoti
(Kirby-Bauer difuzioni test); kod rezultata se poredi dijametar zone inhibicije disk testa sa MIC
vrijednostima za klaritromicin. MIC se odreĎuju bujon ili agar dilucionom metodom.
Preporučeni test medij za testiranje osjetljivosti Haemophilus-a influenzae prema Nacionalnom
Komitetu Kliničkih Laboratorijskih Standarda (NCCLS) je Haemophilus Test Medij (H.T.M.).
Korelacija izmeĎu dijetra disk zone inhibicije i MIC data je u slijedećoj tabeli:
Granične vrijednosti
Od strane Europskog komiteta za testiranje osjetljivosti mikroorganizama (EUCAST) dobijene
su sljedeće granične vrijednosti za klaritromicin, koje razdvajaju osjetljive i rezistentne
mikroorganizme.
Kod odraslih ljudskih ispitanika, urinarna ekskrecija nakon jednokratne oralne doze od 250 mg
ili 1200 mg klaritromicina iznosila je 37,9% za nižu dozu i 46% za višu dozu, dok je eliminacija
putem stolice za navedene doze iznosila 40,2% i 29,1%.
U studiji koja je usporeĎivala skupinu zdravih ispitanika sa skupinom ispitanika koji su imali
oštećenje jetre, kojima je davana doza od 250 mg klaritromicina dva puta na dan tokom dva dana
i treći dan jednokratna doza od 250 mg, koncentracija u stanju ravnoteže u plazmi i sistemska
eliminacija klaritomicina nisu bile značajno različite kod ove dvije skupine. Suprotno tome,
koncentracija u stanju ravnoteže za 14-OH metabolit bila je značajno niža kod sukupine
ispitanika sa oštećenjem jetre. Ovo sniženje metaboličke eliminacije 14-hidroksilacijom bilo je
djelimično uzrokovano renalnom eliminacijom lijeka, što je rezultiralo približno jednakim
vrijednostima parametara u stanju ravnoteže kod bolesnih i zdravih ispitanika. Na osnovu ovih
rezultata zaključuje se da nije potrebna prilagodba doze kod bolesnika sa srednje do jako
oštećenom funkcijom jetre, ukoliko je funkcija bubrega normalna.
Farmakokinetika kod ispitanika starije životne dobi: Provedena je studija kako bi se procjenila
sigurnost i farmakokinetički profil primjene višestrukih 500 mg oralnih doza klaritromicina kod
zdravih starijih muških i ženskih ispitanika u odnosu na one kod zdravih mladih muških
ispitanika. U skupini ispitanika starije životne dobi plazmatske koncentracije su bile više i
eliminacija je bila sporija nego u skupini mlaĎih ispitanika, i za klaritromicin i za njegov 14-OH
metabolit. MeĎutim, nije bilo razlike izmeĎu skupina kada se usporeĎivala povezanost
eliminacije putem bubrega sa klirensom kreatinina. Na osnovu dobivenih podataka došlo se do
zaključka da bilo koja razlika proizilazi zbog razlika u funkciji bubrega a ne zbog razlika u
godinama ispitanika.
U akutnim studijama na miševima i štakorima, uginuo je jedan štakor, ali ni jedan miš, nakon
primjene jendokratne doze od 5g/kg tjelesne težine. Srednja letalna doza, stoga je bila veća od
5g/kg, u odnosu na najveću moguću dozu za primjenu.
Glavni simptomi nakon primjene toksičnih doza, pri prethodno opisanim studijama bili su
povraćanje, slabost, smanjen unos hrane, dobijanje tjelesne težine, salivacija, dehidracija i
hiperaktivnost. Dva od deset majmuna koji su primali dozu od 400mg/kg/dan su uginuli osmi
dan terapije, dok je kod pojedinih majmuna koji su preživjeli doze od 400 mg/kg/dan tokom 28
dana, primjećen žuti obezbojeni feces.
Primarni organ na kojem su se ispoljili neželjeni efekti nakon primjene toksičnih doza, kod svih
vrsta, bio je jetra. Razvoj hepatotoksičnosti kod svih vrsta mogao se detektirati ranim povišenjem
serumskih koncentracija alkalne fosfataze, alanin i aspartat amninotranferaze, gama-glutamil
transferaze i/ili laktat dehidrogenaze. Prekid terapije uglavnom je vodio vraćanju normalnih
vrijednosti specifičnih parametara.
Druga tkiva, koja su rjeĎe pogoĎena neželjenim efektima, zabilježenim u različitim studijama,
uključuju: želudac, timus i druga limfatička tkiva i bubrege. Infekcije spojnice i suze, nakon doza
bliskih terapijskim, javili su se samo kod pasa. Kod dugotrajnog doziranja od 400 mg/kg/dan,
kod nekih pasa i majmuna razvilo se zatamnjenje rožnice i/ili edem.
Dvije studije na miševima su takoĎer pokazale varijabilnu incidence javljanja rascjepa nepca (3 –
30%) nakon doza 70 puta viših u odnosu na uobičajene kliničke doze za ljude (500 mg dva puta
na dan), ali ne i pri 35 puta višim dozama u odnosu na maksimalne dnevne doze koje se daju
ljudima, što ukazuje na moguću toksičnost za majku i fetus ali ne i teratogenost.
Klaritromicin uzrokuje gubitak embriona kod majmuna nakom primjene doza 10 puta viših u
odnosu na uobičajene dnevne doze za ljude (500 mg dva puta na dan), počevši od dvadesetog
dana gestacije. Ovo svojstvo se pripisuje toksičnošću za majku pri visokim dozama. Dodatna
studija provedena na majmunima pri dozama približno 2,5 do 5 puta višim u odnosu na
maksimalne dnevne doze nije pokazala opasnost po fetus.
Test na miševima pri dozama od 1000 mg/kg/dan (približno 70 puta vise u odnosu na
maksimalne kliničke doze za ljude) nije pokazao znakove mutagenosti. U studiji na štakorima na
kojima je primjenjivana doza do 500 mg/kg/dan (približno 35 puta vise u odnosu na maksimalne
kliničke doze za ljude) tokom 80 dana, nisu naĎeni znakovi uticaja na plodnost mužjaka, kao
posljedica ove dugotrajne izloženosti veoma visokim doama klaritromicina.
Mutagenost: Provedene su studije mutagenog potencijala klaritromicina korištenjem neaktivnih i
jetrenim mikrozomima štakora aktiviranim test sistemima (Ames test). Studijom nije uočen
mutageni potencijal pri koncentracijama od 25 μg/petri posuda ili manjim. Pri koncentracijama
od 50μg, lijek je bio toksičan za sve testne sojeve.
6. FARMACEUTSKE POJEDINOSTI
6.1 Popis pomoćnih supstanci
Tabletno jezgro: Natrij škrob glikolat (tip A), bezvodni kalcijum hidrogen fosfat, kukuruzni
škrob, hidroksipropil celuloza , bezvodni koloidni silicij, magnezij stearat, pročišćeni talk.
Film ovojnica: Opadry-OY 8487 žuto.
6.2 Inkompatibilnosti
Nije primjenjivo