GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ)

ISSN 1331-4688

GODINA XX. - SIJEÈANJ 2010. CIJENA 15 KN BROJ 214

Predsjednièki izbori: nada ili zabrinutost? * Provokacija

SUBNOR-a u Zadru * Velika Britanija i balkanske
integracije juèer, danas i sutra * Mladi Hrvati: skupina
Tomislava Vidoviæa * Dokumenti, sjeæanja i svjedoèenja
 IMAMO PREDSJEDNIKA
KAKVOG ZASLUŽUJEMO
Komentirajuæi rezultate prvog kruga predsjednièkih izbora, biskup
Slobodan Štambuk rekao je meðu inim: «Ne znam, bismo li na
predsjednièkim izborima prepoznali Isusa da se kojim sluèajem osobno
kandidirao». Ovom kratkom reèenicom opisao je uèinak svemoænih medija,
koji pripremaju stanovništvo na izjašnjavanje, dao do znanja da vrhunski
kandidat sa svim moguæim vrlinama nema izgleda, ako nije odabran od
moænih politièkih sila i, na koncu, da su mnogi graðani Republike Hrvatske
prilikom posljednjeg popisa stanovništva lagali izjašnjavajuæi se vjernicima.
GLASILO HRVATSKOG Narod je izabrao dr. Ivu Josipoviæa za novog predsjednika Republike
DRUŠTVA POLITIÈKIH
Hrvatske i takav izbor treba sljedeæih pet godina poštivati. Ne želim biti
ZATVORENIKA
prorok, niti prognozirati da æe biti dobar/loš ili bezlièan predsjednik, no neka
PREDSJEDNIK DRUŠTVA
Alfred Obraniæ mi bude dopušteno prokomentirati njegove rijeèi izgovorene uoèi i odmah
nakon izborne pobjede.
UREDNIÈKI ODBOR GLASILA
Alfred Obraniæ, Ljubomir Brdar, Notorna je njegova izjava na predizbornom skupu u Rijeci, da æe se
Vladimir Mrkoci, Višnja Sever
njegovim dolaskom na Pantovèak - Hrvatska zacrvenjeti. Uza sve naknadne
GLAVNI UREDNIK
Tomislav Jonjiæ
ograde, svakom politièkom poèetniku je jasno, što takve rijeèi trebaju znaèiti,
a napose nama bivšim politièkim uznicima, koji smo na vlastitoj koži osjetili
UREDNIŠTVO I UPRAVA
10000 Zagreb crvenu Hrvatsku u crvenoj Jugoslaviji - u crvenim komunistièkim
Vojnoviæeva 15
tel: 01/46 15 437, 46 15 438
kaznionicama. Ako bi doista to želio provesti u djelo, trebala bi to biti prva
fax: 01/46 15 437 postaja na kojoj bi izabranog predsjednika trebalo zaustaviti i vratiti ga na
e-mail: hdpz-sred@hdpz.t-com.hr
Iblerov trg.
PRIJELOM I TISAK
MINI-PRINT-LOGO d.o.o. Varaždin U govoru nakon proglašenja izbornih rezultata pozvao se na «hrvatski
antifašizam» kao jedan od temeljnih polazišta u svom predsjednièkom
CIJENA LISTA
Za Hrvatsku 15 kn djelovanju. Mislim da danas u svijetu nema novoizabranog predsjednika koji
Godišnja pretplata za Hrvatsku 180 kn
za inozemstvo: Europa 310 kn
koristi pojam antifašizma, pošto nigdje na svijetu nema tragova fašizma, niti
ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti; opasnosti da se on pojavi, pa tako ni u demokratskoj, europskoj Hrvatskoj.
prekomorske zemlje: 510 kn
ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti Takvom izjavom poništio je dojam o sebi kao o modernom i obrazovanom
***
Žiro raèun: 2503007-1100009317
europskom politièaru kakav bi želio biti, i predstavio se de facto u pravom
kod Volksbank d.d. Zagreb svjetlu kao pravi sin svoga oca - relikt bivšega komunistièkog sustava.
Devizni raèun: 416446-7101 S.W.I.F.T.
Code VBCRHR22 kod Volksbank d.d. Zagreb Kako je teško glumiti (ono što nisi) dulje od mjesec dana!
***
Rukopisi se ne vraæaju, Za nas bivše politièke zatvorenika to ujedno znaèi kontinuitet politike
list ureðuje Urednièki odbor, sva prava pridržava
Hrvatsko društvo politièkih zatvorenika. sadašnjeg predsjednika Mesiæa i nastavak borbe za povijesnu istinu, da se
***
Uredništvo ne odgovara za navode
zloèinac Josip Broz i njegovi ubojice, koji su se lažno preimenovali u
i gledišta iznesena u pojedinim prilozima antifašiste, nazovu pravim imenom. Ako novi predsjednik bude doista
***
Za sve informacije i kontakte u svezi sa provodio politiku na spomenutim polazištima i nastojao održavati kontinuitet
suradnjom i pretplatom tel.: 01/46 15 437 Mesiæeve politike razjedinjavanja hrvatskih graðana na njemu pozitivne i
radnim danom od 9.00 do 13.00 sati.
*** nama negativne, onda æe to za Hrvatsku biti takoðer jedan tragièan mandat
ISSN 1331-4688
***
zabluda i propuštenih prilika.
Cijena oglasnog prostora:
posljednja stranica u boji: 4.000,00 kn
Ima još jedna velika sumnja u izabranog predsjednika, zbog podrške
predposljednja stranica u boji: 3.500,00 kn poznatih imena domaæe i vanjske politike, koji su veæ dvadeset godina
unutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn
1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn nesretni zbog nestanka Jugoslavije i nastanka Hrvatske. Ako doživim, sa
1/4 crno bijelo 700,00 kn
***
zadovoljstvom bih nakon pet godina priznao kako su moje sumnje bile
http://www.hdpz.t-com.hr neopravdane. Dao Bog!
Alfred OBRANIÆ, predsjednik
Na naslovnoj stranici: Evgenij Kumièiæ 1883.
Hrvatskog društva politièkih zatvorenika
 Uvodna rijeè

KAKO JE POTROŠEN IZ SADRŽAJA

LEGITIMITET?
Èinjenica da je na predsjednièkom izborima nadmoæno – iako s potporom manje od
jedne treæine ukupnoga hrvatskog biraèkog tijela – pobijedio kandidat Socijaldemok-
ratske stranke, pravne i politièke sljednice bivšega Saveza komunista Hrvatske – Sa- CRVENA HRVATSKA – ZA
veza komunista Jugoslavije, dr. Ivo Josipoviæ, manje je nevesela od toga da su se Hrvati JUGOSFERU SPREMNA! . . . . . . . . 4
u drugome krugu predsjednièkih izbora našli pred alternativom koja u ideološkom Ivica KARAMATIÆ
smislu nije bila alternativa. Josipoviæev protukandidat, zagrebaèki gradonaèelnik Mi-
lan Bandiæ, nije tek proèedio iz istoga ideološko-politièkog žarišta kao i novoizabrani
predsjednik, nego je i u samoj izbornoj kampanji – na prvi pogled zaèuðujuæe – uporno
podsjeæao na svoje èlanstvo u SKH/SKJ i na svoju prvoboraèku pripadnost SDP-u te JUGOBOLJŠEVIÈKI NASRTAJ
odanost vrijednostima na kojima je ta stranka nastala. Èak ni u razgovoru za ovaj NA HDPZ! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
mjeseènik, za koji se znade kojoj je publici namijenjen i koji zbog svoje ogranièene Bruno ZORIÆ, prof.
naklade može predstavljati utoèište što dopušta i veæu slobodu od one koja se trpi u tzv.
velikim medijima, Bandiæ zaèudo nije dao èak ni naslutiti svoju spremnost da se iz-
makne ispod titoistièko-raèanovskoga kišobrana.
Unatoè tomu je on bio prihvatljiviji kandidat onomu dijelu biraèkoga tijela koji se ta- HRVATSKI DRUŠTVENI DUG . . . . 7
ko èesto i tako neprecizno naziva «desnim»: Bandiæ doista nikad nije ovlaš obezvrjeði- Mario Marcos OSTOJIÆ
vao ni stigmatizirao branitelje ni Domovinski rat, nije se ustezao na simpatièno prkosan
naèin omoguæavati Thompsonove koncerte na središnjemu zagrebaèkom trgu, a i
njegovo verbalno isticanje «kršæanskih vrijednosti» (kad bi se kršæanstvo svodilo na
nekoliko opæenitih fraza koje èovjeku dopuštaju da u stvarnosti živi u posvemašnjem VELIKA BRITANIJA I
neskladu s kršæanskim odnosno katolièkim naukom) moglo je tim biraèima imponirati, BALKANSKE INTEGRACIJE:
nasuprot deklariranom Josipoviæevu agnosticizmu i njegovu isticanju volje da Hrvat- JUÈER, DANAS, SUTRA (I.) . . . . . 8
ska postane crvenom. Zbog toga se mogao steæi dojam da Bandiæa podupire tzv. desni- Davor DIJANOVIÆ
ca, a uz nju i Katolièka crkva u Hrvata bar u pretežnome dijelu, ako veæ ne u cjelini. Taj
je dojam, meðutim, potpuno kriv, baš kao što su posve promašeni brojni komentari koji
Bandiæev poraz na izborima žele prikazati i kao poraz Crkve.
Jer, ni Crkva ni tzv. desnica – u èijim se redovima nalazi jedva koji pojedinac koji do- NASTANAK I POVIJEST
ista razumije što znaèi, što predstavlja i koje ideje zastupa suvremena desnica – nisu HRVATSKE HIMNE . . . . . . . . . . . 22
preferirali Bandiæa. Oni su, eventualno, tek otklanjali Josipoviæa i svitu koja æe s njime Ivica KARAMATIÆ
preseliti na Pantovèak, pa predbacivati njima da su skupa s Bandiæem i Duškom Ljušti-
nom poraženi i oni, mogu samo oni kojima mržnja zamraèuje misli i zasljepljuje
pogled. Favoriti i Crkve i tzv. desnice su, bez ikakve dvojbe, bili neki posve drugi kan-
didati. A za buduænost hrvatskog naroda i njegove države upravo sudbinski je važno pi- SUVREMENOST
tanje: zašto su ti kandidati otpali veæ u prvome krugu, i to s otužno malim brojem osvo- STARÈEVIÆEVE POLITIÈKE
jenih glasova? MISLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Svesti sve uzroke na utjecaje stranih (ili, toènije: tuðinskih) centara moæi, na medij- Ivan GABELICA
ske manipulacije i utjecaj novca, vrlo je pojednostavljen odgovor: taj uobièajeni, jeftini
alibi teško æe utješiti i same neuspješne kandidate, a kamoli osokoliti pasivizirani ili
deprimirani dio biraèkoga tijela. Drugim rijeèima, zašto su ti – dijelom otvoreni, a di-
CRTICE IZ HRVATSKE
jelom jedva prikriveni – pozivi i apeli hrvatskim biraèima da glasuju za neke od onih
FINANCIJSKOPRAVNE
koji su poraženi u prvome krugu, ostali bez odjeka? Zašto u pretežno katolièkoj i anti-
PROŠLOSTI (IV.) . . . . . . . . . . . . . . 30
komunistièkoj Hrvatskoj potezanje neèije komunistièke prošlosti poodavno nema ni-
Prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIÆ
kakva utjecaja na biraèe? Zašto hrvatski biraèi na otkrivanje dokumenata o neèijoj su-
radnji sa zloglasnom jugoslavenskom obavještajnom službom – kao u sluèaju Stipe
Mesiæa 1989./2000. godine – reagiraju ignoriranjem, ili èak prijezirom odnosno poja-
èanim simpatijama prema tako prokazanim kandidatima? Zar nemali dio uzroka za to TAKO JE GOVORIO
stanje ne treba tražiti i u onim «Hrvatima» kojima je Hrvatska dobra tek kao krava mu- PROFESOR ŽELIMIR
zara, i u onim «katolicima» - svjetovnjacima i onima drugima - koji zapravo nisu vjer- MEŠTROVIÆ (II.) . . . . . . . . . . . . . . 35
nici, nego su trgovci u Hramu, koji i u hramu traže prve redove, farizejske poèasti i Bruno ZORIÆ, prof.
svjetla reflektora? Ili u onim organiziranim skupinama koje veæ dva desetljeæa manipu-
liraju èinjenicama i dokumentima tajnih službi, fabricirajuæi nove i selektivno koristeæi
stare, upravo s ciljem da se obezvrijede ili èak onemoguæe svi pokušaju znanstvenog
verificiranja hrvatske tragedije u monarhistièkoj i komunistièkoj Jugoslaviji? Nisu li te IN DIESEM HEFT . . . . . . . . . . . . . 47
i sliène snage uvelike pridonijele renesansi jugoslavenske i neokomunistièke ideje u
suvremenoj Hrvatskoj? I sve to dok nam probijaju uši svojim hinjenim rodoljubljem,
kršæanstvom i antikomunizmom... IN THIS ISSUE . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Tomislav JONJIÆ

br. 214, sijeèanj 2010. 1


O 160. OBLJETNICI ROÐENJA
EUGENA KUMIÈIÆA
(Brseè, 11. sijeènja 1850. – Zagreb, 13. svibnja 1904.)
«...Ja poznam današnji sistem, i nije se
èuditi što se pravoslavnim iz Slavonije sa
banske stolice ne usuðuju reæi, da nisu
Srbi. Silno treba današnji sustav Srbe!
Ljudi, koji priznavaju na taj naèin srpstvo
u Slavoniji, ne priznavaju katolikom u
Kumièiæ u vrijeme raskola u
Stranci prava (1895.)
Slavoniji hrvatstvo. Da je ban pravos-
lavne vjere, ja sam uvjeren da bi bio Srbin
iz Slavonije, ali ovako je on samo Slavo-
nac!
Danas, gospodo, u prosvijetljenom vi-
jeku govoriti o slavonskoj narodnosti!
Veliki župan [Teodor] Pejaèeviæ zgražao
se je kod pomisli, da su njegovi roditelji
Hrvati! Eto, tako se danas govori o toj sla-
vonskoj narodnosti, a pred dva i pol
stoljeæa, po prilici, slavni Juraj Križaniæ
Nebljuški, koji je dobro poznavao svoju
domovinu, kazao je, spoèitavajuæi vlada-
rom da ljube duge naslove, ove rijeèi:
'Dalmatia, Croatia et Slavonia sunt tria
nomina et scribuntur quasi essent tria
regna, verum haec tria nomina unam rem
significant et nemo potest ostendere con-
finia, quando istae regiones aliquando aut
nunc distinguerentur'. Jest, Dalmacija,
Hrvatska i Slavonija tri su imena i pišu se
2 br. 214, sijeèanj 2010.
Obljetnice
kao da su tri kraljevstva, a znaèe jednu
stvar, i nitko ne može oznaèiti granice, po
kojih bi se ikada ili sada razlikovale ove
zemlje. Tako prije 250 godinah Juraj Kri-
žaniæ, a danas sa banske stolice progla-
suje se slavonstvo!
Kad je koji narod podèinjen ne oružjem
nego prevarom, izdajom svojih vlastitih
sinovah, to se odmah pozna. Takova pod-
èinjenost svakako je jako sramotna i jako
pogibeljna. Samo u narodu, koji je izda-
jom izgubio svoju slobodu, lako se naðe
ljudih koji se muèe i znoje, koji se os-
lanjaju na kojekakve izjave, navode
kojekakove citate iz djelah èesto puta
mržnjom pisanih, a sve to èine da doka-
Kumièiæev potpis
žu, kako njihova domovina nije nikada
bila sjedinjena, nit samostalna niti
slavna, te kako stoga ona nema prava
da bude neovisna, sjedinjena i samos-
talna. Samo u takovom narodu lako se
Bilješka o nastanku Urote zrinsko-frankopanske
naðe ljudih, koji znanstveno tvrde da je
to osobita blagodat po narod, ako nad
njim vlada èovjek koji je pouzdanik tu-
ðinca. Isto tako, u takovom narodu la-
ko se naðe ljudih koji æe dokazivati da
oni njihovi politièki protivnici, koji
rade za samostalnost svoje domovine,
da su to ljudi pogibeljni po domovinu,
da æe ju dapaèe uništiti! Takovi æe ljudi
dokazivati, da je onaj pravi patriota koji
ne radi za to da mu domovina bude svoja.
U takovom narodu naæi æe se ljudih, koji
æe slaviti svako bezakonje u svojoj domo-
vini!
Crnu nam, gospodo, sliku prikazuje na-
ša domovina, ali hrvatski patriote ne
zdvajaju i ne smiju zdvajati. Neumrli
Preradoviæ veli: 'Stalna na tom svijetu sa-
mo mijena jest'. Današnji sustav nije više
èvrst kako je bio pred nekoliko godinah.
U Europi duva drugi vjetar, svjež, zdrav,
koji bi mogao rašèistiti okuženi zrak.
Velika politika u Europi lagano okreæe
svoja jedra: kormilari su se promijenili...
(...) Sustavi propadaju, narodi ostaju.
Pa ako se je rasulo sve što je stvorio
Karlo Veliki, rasut æe se i sve ono što je
stvorio Karl der Witzige!» (Evgenij Ku-
mièiæ, «Govor u glavnoj raspravi o osnovi
Zakona o proraèunu za godinu 1894., u
Saboru, 21. prosinca 1893.»)•
 Aktualno

VERBA VOLANT...
JUGOSLAVENSKI RADIO BROD navedeno prema filmskom zapisu iz *
KRIJE NAJBOLJE ZNALCE doba kralja Tomislava, u posjedu Š. T.)
KRŠÆANSKE MISLI! OPOMENA I POUKA
*
«Konzervativizam i religiozna kon- «U novije vrijeme èesto se èuje da bi
templacija premijera (Hermana van Rom- GRADITELJI – ILUMINATI I trebalo spašavati povijest. Naime, naša
puya, op. prir.) zemlje u kojoj gay parovi CRKVENI PODUZETNICI povijest nije ispravno napisana a i danas
mogu posvajati djecu, eutanazija je do- ima moænih i utjecajnih koji je žele prika-
«A koliko je i kod nas masonerija posta-
puštena, a crkve otvaraju vrata imigranti- zati kakva ona nije bila. To mnoge zab-
la drska i nametljiva, vidimo i u simbolici
ma iz svih zabiti ovoga planeta, svjetlos- rinjava.
pojedinih tvrtki: tako smo npr. u Puli našli
nim su godinama udaljeni od razumi-
pano s oznakom (www)stanoinvest.biz na Slièno se i mi sveæenici osjeæamo zabri-
jevanja vjere hrvatskih biskupa koji onog
kojem se kao vlastiti logotip nalaze sim- nuti jer nam se iskrivljuju naši sakramenti
pjevaèa vode na audijenciju papi i ometa-
boli masonske piramide poznate nam s i blagdani. Trebamo spašavati, recimo,
ju Hrvatsku kao republiku. Hrvatski naci-
amerièke novèanice od jednog dolara i sakramente krizme i vjenèanja jer u njima
onalistièki i natražnjaèki biskupi s pravom
masonskog šestara, a u Zagrebu tvrtka 'Il- žele glavnu ulogu odigrati bankari, modni
su protiv Europske Unije, jer ondje Kato-
luminatis d.o.o.', koja posjeduje temeljni kreatori, fotografi, trgovci i gostionièari,
lièka crkva zastupa posve drugaèije vri-
kapital od 666.000 kn (sic!) gradi rezi- kao da oni daju vrijednost tim sakramenti-
jednosti...»
denciju jednom vrlo poznatom crkvenom ma. Bez njihova ukljuèenja kao da sve
(Ines Sabaliæ, Globus, br. 990, dostojanstveniku...» skupa i ne vrijedi...»
Zagreb, 27. studenoga 2009.)
(Emil Èiæ, «Otkrivene tajne slobodnog (Dr. Mile Bogoviæ, biskup
* zidarstva», Hrvatski list, br. 272, gospiæko-senjski, na polnoæki u
A TKO JOJ JE KRIV? Zadar, 10. prosinca 2009.) gospiækoj katedrali 2009.)
«Pjevaèica Marina Peraziæ je nakon
* *
izlaska iz srpske Farme odgovorila na
uvrede koje je dobivala na nacionalnoj os- JUGOSFERA – NOVO IME ZA A MOGLA BI BITI I MANJA...
novi: Ovdje nisam imala što dokazivati. STARI PROIZVOD «Država nam je toliko smanjena da ku-
Htjela sam svojim Hrvatima pokazati da
«Jugosfera nije projekat, veæ je pac može odmah da je ponese sa sobom.
Marina Peraziæ može ravnopravno sa
fenomen koji iz dana u dan narasta i pos-
Srbima sudjelovati u njihovom showu. A (Ðorðe Otaševiæ, srpski aforistièar,
taje sve znaèajniji. To je praktièna, sva-
ljubav koju osjeæam prema Beogradu je NIN, br. 3076, Beograd,
kodnevna regionalna saradnja ljudi koji, 10. prosinca 2009.)
ogromna jer je on od mene napravio zvi-
uprkos svemu što je bilo, shvataju koliko
jezdu. Zato sam mu posvetila pjesmu 'Moj
toga mogu zajednièki da postignu. Ako *
Beograd je tužan i siv', koju mi Hrvati ni-
bismo jugosferu smatrali projektom, bo-
kada neæe oprostiti. Jesam Hrvatica, ali DIPLOMATSKA MREŽA U
jim se da bi se našlo dosta ljudi koji bi u
imam i srpsko porijeklo, rekla je za SLUŽBI UDB-e
tome videli zaveru da se obnovi stara Ju-
Pressonline.»
goslavija. Hrvati su jako osetljivi na to i «Novac (pribavljen ilegalnim aktivnos-
(net.hr, 7. prosinca 2009.) èuo sam mnogo prigovora na samu reè ju- tima, èak i uz pomoæ diplomatske mreže,
* gosfera. Meðutim znaèajno je što njima op. prir.) je uplaæivan u Udbin fond, iz ko-
smeta samo ime, a ne ideja koju jugosfera ga smo gradili stanove, ljetovališta za
DRAGOCJENI VIDEO-ZAPIS IZ naše radnike, koristili taj novac za stvari
predstavlja.
X. STOLJEÆA: JOŠ SE TRAŽI koje nijesmo mogli raditi preko državnog
SNIMATELJ... Ne bih rekao ni da je inicijativa, jer to budžeta. (...) Svoje doušnike, na primjer,
«...Desnica ne pristaje na ono što šteti nije nešto što je sada pokrenuto. Jugosfera nijesmo mogli da platimo tako što bismo
svom narodu, za desnièare je narod proši- je reè koju sam smislio, koja simboliše, ih stavili na zvanièni spisak ministarstva
rena obitelj, a ne samo materija koja mora konkretizuje, proces koji ovde veæ godi- finansija. Ko bi na to pristao? Zato smo
da vrši kapital. (...) nama traje, a koji do sada nije imao ime. morali da imamo sopstvena sredstva...»
Neka se osuši desnica moja, Bože, ako Nije mi bila namera da provociram ili is-
mevam nekog». (Jovo Kapièiæ, srpsko-crnogorski
zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i
«antifašist», obavještajac, upravitelj
narod (Kralj Tomislav).» (Tim Judas, britanski novinar i logora na Golome i diplomat,
(Šime Toliæ, Autohtona Hrvatska publicist, NIN, br. 3075, Beograd, NIN, br. 3078, Beograd,
stranka prava, prosinac 2009., 3. prosinca 2009., srp.) 24. prosinca 2009., srp.)•

br. 214, sijeèanj 2010. 3

 Aktualno

CRVENA HRVATSKA – ZA H rvatska javnost je 11. prosinca 2009.

doznala za postojanje još jedne masovne
JUGOSFERU SPREMNA! grobnice iz poraæa, i to usred grada Kar-
lovca (uz šetnicu znakovita naziva: "Rus-
ki put"). Prema policijskim podatcima ra-
Dajuæi širokogrudan (do)prinos
Piše: di se o zemnim ostatcima više stotina
steèevinama «antifašistièke borbe» (jugo- Ivica KARAMATIÆ hrvatskih vojnih i civilnih zarobljenika
partizanstva), u èije ime je nesmiljeno koji su krajem Drugoga svjetskog rata
ubijeno nekoliko stotina tisuæa Hrvata, postali žrtvama partizanskog terora i zlo-
tzv. Hrvatska televizija (nije dalekovidni- osobnoj savjesti. Nu, Hrvati, koji se èesto
èina na karlovaèkom podruèju. A upravo
ca, jer je dalekostidnica) nakon komunis- samo deklarativno dièe svojim katoliš-
toga dana uruèen mi je poziv Ureda
tièkih promièbenih uradaka poput «Mos- tvom, lièko-senjskoga biskupa oèito nisu
državne uprave u Zadarskoj županiji, da
ta», «Valter brani Sarajevo» i «Bitka na poslušali. Dobri je pastir oèito govorio
Neretvi», 12. sijeènja 2009. u ciklusu «an- gluhom stadu, jerbo u prvome krugu se oèitujem u svezi navoda iz predstavke
tifašistièkog filma» prikazala još jedan predsjednièkih izbora èak 56 posto hrvat- tzv. Saveza antifašistièkih boraca i antifa-
bajkoviti jugoslavensko-partizanski igra- skih državljana nije pristupilo izborima. šista Ministarstvu uprave RH. Iznenadio
ni slikopis, pod naslovom «Doktor Biraèi koji su tada ipak glasovali, u drugi sam se kad mi je reèeno na što se trebam
Mladen». su krug izabrali dvojicu kandidata na- oèitovati kao predsjednik zadarske pod-
U skoro dva desetljeæa opstojnosti, vodne socijaldemokratske orijentacije – ružnice Hrvatskog društva politièkih zat-
Republika Hrvatska se nikad nije prestala nekadanje èlanove Saveza komunista vorenika, a to - odreðeno pozivanje na red
crvenjeti, pa zato i ne treba previše drama- Hrvatske, èime su pokazali da im glave - podsjetilo me je na neka prošla i nesretna
tizirati najavu Ive Josipoviæa o «zac- (po)najmanje služe za logièno rasuði- vremena.
rvenjenju Hrvatske», jerbo veæ crvenu vanje.
Hrvatsku – a ne misli se ovdje na Po mome skromnom mišljenju, ovo-
srednjovjekovnu Crvenu Hrvatsku popa dobna Republika Hrvatska ne srlja samo
Dukljanina! – nije potrebito iznova lièiti podanièki i bezglavo u Europsku uniju,
istom bojom. Hr-
vatska je manje-
više crvena još
od 1990., kad se
je oko 400.000
èlanova Saveza
Predstavka je vrlo štura i sažeta, spo-
komunista Hr-
vatske prestroji- minje se jedna udruga koja je inaèe vrlo
lo mahom u vla- djelatna na svojim internetskim stranica-
dajuæu Hrvatsku ma (Hrvatski uljudbeni pokret), a spo-
demokratsku za- menut je i Ku Klux Klan (?!). Iz navoda
jednicu, a onda i zbog kojeg sam pozvan dati iskaz, nije
u druge parla- vidljivo o kakvim se tobožnjim istupima
mentarne stra- radi, o vremenu kada je nešto protuzako-
nke. Hrvatska se nito uèinjeno, a ni barem približno toèan
još jaèe zacrve-
naziv udruge koju bi antifašisti željeli iz-
njela 2000., kad I. Josipoviæ, M. Bandiæ i I. Raèan
brisati iz Registra udruga Republike
su stari-novi dru-
govi (lažni socijaldemokrati, a zapravo veæ postupno i ponovno – najvjerojatnije Hrvatske, jer – kako znamo – formalno
kastorski sluge tuðinskoga gospodara) smišljeno i sustavno – u Treæu Jugoslavi- postoje i druge udruge bivših politièkih
«odluènije» uzeli stvar u svoje ruke te vi- ju, bez obzira na njezin možebitni naziv: zatvorenika. Navedimo iz denuncijacije
šestruko poveæali hrvatski inozemni dug, Zapadni Balkan, Jugosfera iliti UDBA samo ovo: "Ujedno istièemo da je i u Zad-
po svoj prilici radi toga da donekle su- (Ujedinjene Države Balkana). U toj UDBI ru registrirana slièna profašistièka udruga
verenu državu crni vrag što prije odnese. - 'Podružnica politièkih zatvorenika
– ako do nje, ne daj, Bože, doðe – središte
Uzalud je nedavno u Gospiæu mons. dr. vlasti (moæi) jamaèno ne æe biti u Zag- Hrvatske - Zadar' koja takoðer istupa pro-
Mile Bogoviæ u propovijedi na polnoæki i tuustavno i unosi nemir u graðanstvo".
rebu, nego u Beogradu. A jedini naèin da
na zaslonima dalekovidnica dobrohotno
upozorio hrvatsko vjernièko opæinstvo, nam se donekle modificirana UDBA ne Dakle, prozvana bi udruga trebala do-
da na predsjednièkim izborima sudjeluje dogodi jest: da hrvatski narod napokon kazati nevinost, a ne obrnuto: ne treba tu-
te da ne glasuje voðeno medijskim raspiti- politièki progleda, u što, priznajem, nisam žitelj dokazati da je u pravu! Što je
ma, èiji se rezultati mogu kupiti, veæ po osobito uvjeren...• boljševièka PravDA!

4 br. 214, sijeèanj 2010.


JUGOBOLJŠEVIÈKI NASRTAJ NA HDPZ!
Bez ikakve nakane i potrebe za obranom Piše:
djelovanja naše (pro)hrvatske udruge,
službenoj osobi Ureda državne uprave na-
veo sam sljedeæe: naša udruga, HDPZ,
djeluje u okviru svojih Pravila i na temelju
Statuta Hrvatskog društva politièkih zatvorenika - Zagreb. Mi jer smo se borili, stradali i patili za neovisnu hrvatsku državu.
Denuncijacija tzv. SAB-a
br. 214, sijeèanj 2010.
Aktualno
hrvatski politièki zatvorenici žrtve smo ju-
goslavenskog komunizma i u svome djelo-
Bruno ZORIÆ, prof. vanju prouèavamo zloèine, poèinitelje i ut-
vrðujemo mjesta zloèina koje su poèinili
jugoslavenski komunisti od 1945. do 1990. godine, a to radimo
Kako se predmet ne odnosi na nas zatražio sam od pošiljatelja
predstavke ispriku (ali takvu pristojnost ne oèekujem).
U Hrvatskoj, kao što je svima poznato, nema profašistiè-
kih udruga, ali zato ima prokomunistièkih, projugoslaven-
skih i partizanskih udruga, sljednika i sljedbenika nekada
svemoænog jugoslavenskog SUBNOR-a. Znakovlje koje ko-
risti Savez antifašistièkih. boraca i antifašista sadrži partizan-
sku kapu s crvenom petokrakom. Takvo partizansko-komunis-
tièko znakovlje istièu potpuno javno, na javnim skupovima, svo-
Poziv na saslušanje
jim internetskim stranicama i sl. Oni i njima slièni velièaju zlo-
èinca Josipa Broza i partizane. Postavljam javnosti pitanje, kada
æe Ministarstvo uprave ili druge nadležne ustanove zatražiti da
se takvi oèituju o svojoj djelatnosti, kojom i dan danas "unose
nemir u graðanstvo", a po mom dubokom uvjerenju nastupaju i
proti Ustavu Republike Hrvatske, države za koju smo se mi bori-
li. Kada æe se konaèno pokrenuti ozbiljne istrage o partizanskim
zloèinima nad hrvatskim narodom, a ne kao, ne tako davno, u
sluèaju sada mrtvog Sime Dubajiæa, tek reda radi. Hoæemo li
ikada to doèekati?•
5

PravDA
U ponoæ 10. sijeènja 2010. godine
hrvatski narod doživio je zvjezdani trenu-
tak. Pobijedila je PravDA. San o dosegu
pravde je težnja svakog èovjeka, vjerojat-
no od njegova postanka do današnjeg
dana. Ako to netko nudi ljudima, onda je
to za svaku pohvalu.
U prigodi izbora treæeg hrvatskog
predsjednika, taj lijepi dar trebalo bi prih-
vatiti, ali sa stanovitom dozom skepse, jer
geneza obeæane ljudske pravde proizlazi
iz boljševièke Oktobarske revolucije, ko-
munistièkog sustava bivšeg SSSR-a i
njegove kopije, bivšeg SKJ. Svakom èov-
jeku je poznat rezultat te pravde. Eto, na-
kon skoro jednog stoljeæa od proglašenja
boljševièke pravde, doduše u demokrat-
skoj inaèici Socijaldemokratske partije
Hrvatske, reinkarnirala se – Nova praved-
nost. Teško je znati što to danas znaèi, ali
dužni smo prihvatiti pravorijek oko mili-
jun i 300 tisuæa od ukupno èetiri i pol mili-
juna glasaèa koji su se odazvali pozitivno
tomu sirenskom zovu.
„Nova pravednost nudi novo uljuðeno
demokratsko i proeuropsko lice Hrvatske
i 10. sijeèanj 2010. je prelomnica gdje se
opraštamo od ružne Hrvatske i priklanja-
mo se ovoj demokratskoj, proeuropskoj,
novoj“, reèenica korištena u kampanji iz-
reèena je u trenutku objave izlaznih an-
keta od strane g. Miranda Mrsiæa, di-
rektora kampanje Ive Josipoviæa. Bila bi
to lijepa vijest, kad ona ne bi opet pobuði-
6 br. 214, sijeèanj 2010.
Aktualno
vala sumnju u istinitost, jer veæ deset go-
dina SDP i pripadajuæi im partneri tepaju
još uvijek aktualnom predsjedniku Stje-
panu Mesiæu kako je on otklonio nam-
rgoðenost i vratio osmijeh na „lice Hrvat-
ske“. Pitanje je sada, što je zapravo istina?
Ono što hrvatska ljevica pjeva veæ deset
godina svom idolu Stjepanu Mesiæu, ili je
istina ono što je u zanosu izrekao Mirando
Mrsiæ.
Postoji i treæa moguænost, a ta je da sam
možda i ja pogriješio interpretirajuæi rijeè
podsmijeh kao osmijeh. No ako je u pi-
tanju osmijeh na licu Hrvatske u realizaci-
ji Stjepana Mesiæa, onda bi moralo od g.
Ive Josipoviæa i od SDP-a uslijediti ispri-
ka još uvijek aktualnom predsjedniku
zbog pokušaja dezavuiranja njegova veli-
ka djela. To bi bilo osobito nužno zbog to-
ga što se g. Josipoviæ javno mnogo puta
referirao na kontinuitet Mesiæeve poli-
tike. Uz kavicu kod primopredaje oni æe
se vjerojatno usuglasiti s tim što æe na
Mesiæev „osmijeh“ koji je podario Hrvat-
skoj, Josipoviæ ponuditi svoje „svjetlo
umjesto tame“, što bi, kako mi reèe jedna
bliska osoba, imalo praktiènu konzekven-
cu. Uštedjela bi se struja.
I na koncu da se opet vratim na Novu
pravednost. Ta demokratska steèevina
smišljena u SDP-ovu izbornom timu,
prihvaæena i ponuðena javnosti od novoi-
zabranog predsjednika, ne bi smjela ostati
mrtvo slovo na papiru. Stoga valja pozva-
ti sve obespravljene, sve radnike propalih
brodogradilišta, tvornica, poduzeæa, usta-
nova, seljaka, svih koji su bez plaæe i pred
otkazom, da konzumiraju Novu praved-
nost tako da otkažu štrajkove i upute se od
18. veljaèe 2010. na Pantovèak po prav-
du. Ako kojim sluèajem budu „demokrat-
skim“ represivnim mjerama sprijeèeni u
pohodu na Pantovèak, neka poðu slobod-
no na Iblerov trg g. Zoranu Milanoviæu.
On æe se po veæ ustaljenoj praksi poslužiti
mobitelom i zahtjeve frustriranih radnika
prenijeti Predsjedniku. Rješenje radniè-
kih problema uslijedit æe po formuli Nove
pravednosti.
Šteta što je ta formula za sada još uvijek
za javnost tajna.
Josip Ljubomir BRDAR
H rvatski društveni dug u aktualnoj
moralno-ekonomskoj krizi, traži bez od-
gaðanja naš odgovor i svijest o dugu koji
imamo prema društvu u kojem živimo.
Nije to samo ekonomski ili statistièki,
nego prvenstveno moralni problem, koji
zadire u naše dostojanstvo. U tom je poj-
mu sadržano sve što nam je uskraæeno i
prijeti našem opstanku, dostojanstvu i
napretku, narušavajuæi vezu izmeðu po-
jedinca i društva, gubitkom osjeæaja pri-
padnosti koji izoblièuje identitet, jer iden-
titet je pripadnost. Zato je za rješavanje
hrvatskog društvenog duga potrebno ob-
noviti društveno tkivo i društvene veze.
Hrvatski društveni dug je sve ono što
nam je uskraæeno, a potrebno nam je za
zadovoljenje osobnih i društvenih pot-
reba, svaka povreda našeg prava na nap-
redak, koji bi naš život uèinio kvalitetni-
jim u jednome slobodarskom ozraèju koje
podrazumijeva jednakost pred zakonom i
društveni napredak. Etièki gledano, dug
je nemoralan, nepravedan i nelegalan, jer
su njegove posljedice porazne za život, za
vrijednosti života i za ljudsko dostojan-
stvo. U sluèaju Hrvatske još više, jer Hr-
vatska ima pretpostavke za izbjegavanje
ili ispravljanje tih posljedica, iako se na-
žalost stjeèe dojam da se izmeðu rješa-
vanja hrvatskoga društvenog duga i pro-
dubljivanja nejednakosti bira ovo drugo.
Hrvatski društveni dug podijelio je hr-
vatsko društvo, s jedne strane, na one koji
imaju moralnu ili politièku odgovornost
zaštititi i promicati dostojanstvo osoba i
njihova prava, te s druge, na one èija se
ljudska prava narušavaju. Tu podjelu po-
goršava okljaštreno shvaæanje ljudskih
prava: naime u Hrvatskoj se na primjer kr-
šenjem ljudskih prava smatra terorizam,
represija i ubojstvo, ali ne i siromaštvo,
društvena marginalizacija i „grijeh struk-
tura“ koji stvara uvredljive nejednakosti.
Priznavanje hrvatskoga društvenog duga
polazi od nepovredivosti dostojanstva
ljudske osobe i njezinih prava. Svi smo
dio tog dostojanstva i valja ga prepoznati
u osiromašenima i marginaliziranima, jer
iz njega proizlazi da je svaki èovjek
subjekt u svim aktivnostima. Teško je is-
korijeniti marginalizaciju i siromaštvo,
ako su marginalizirani i siromašni objekti
ovisni o paternalistièkoj pomoæi države i
raznih organizacija. Hrvatska država i hr-
vatsko društvo su obvezni stvoriti uvjete

HRVATSKI DRUŠTVENI DUG
za promicanje i zaštitu njihovih prava ka-
ko bi sami postali subjekti. Prethodno
valja nešto poduzeti da se prestane gledati
na njih kao da su teret ili smetnja ili kao da
žele trošiti ono što su drugi zaradili. Oni
su naši sugraðani koji imaju pravo sud-
jelovati i uživati u materijalnim dobrima i
koji mogu doprinijeti svojim radom.
Samo tako Hrvatska može biti praved-
nija i naprednija za sve, buduæi da iznad
tržišne logike postoji nešto što pripada
èovjeku jer je èovjek, i što ukljuèuje mo-
guænost opstanka i aktivnog sudjelovanja
u opæem dobru hrvatskog društva. Pravda
i istina obvezuju na zadovoljavanje te-
meljnih ljudskih potreba i na sprjeèavanje
stradavanja ljudi zato što ih ne mogu za-
dovoljiti. Tim je ljudima potrebno omo-
guæiti obrazovanje, kako bi se ukljuèili u
hrvatsko društvo i razvili svoje sposob-
nosti. Društvenom marginalizacijom u sa-
mom je korijenu pogoðena pripadnost
društvu u kojemu se živi. Hrvatski druš-
tveni dug je dug prema onima koji su mar-
ginalizirani, iskorištavani, pretvoreni u
višak ili jednostavno odbaèeni.
I u Hrvatskoj poèinje prevladavati men-
talitet koji promièe jedan naèin života
protivan prirodi i dostojanstvu ljudske
osobe, mentalitet klanjanja zlatnom teletu
moæi, bogatstva i prolaznog užitka, koji
odreðuje funkcioniranje i organizaciju
društva. Izgleda da smo i mi prihvatili po-
litiku koja apsolutizira dobit i zakone
tržišta, na raèun dostojanstva osobe i na-
roda, da smo izgubili osjeæaj za pravdu i
poštovanje drugih. To nas je dovelo do
nepravednosti koja je postala stanje u ko-
jemu se moæ i bogatstvo koncentrira u ru-
kama nekolicine i dovodi do sve veæe
nejednakosti i marginalizacije. To je pos-
ljedica odreðenih okolnosti, ali i djelova-
nja grješnih struktura, koje koriste nehu-
mane mehanizme što bogate èine bogatiji-
ma na raèun siromašnih koji postaju siro-
mašnijima.
Ako želimo promijeniti to stanje, nužno
je promijeniti prije svega sebe, pa potom
te strukture, kako bi one odgovarale legi-
timnim težnjama hrvatskih graðana pre-
ma istinskoj socijalnoj pravdi. Ekonom-
ske i društvene nejednakosti su protivne
socijalnoj pravdi, dostojanstvu ljudske
br. 214, sijeèanj 2010.
Aktualno
Piše:
Mario Marcos OSTOJIÆ
osobe i društvenom miru. Socijalna prav-
da zabranjuje da jedan dio društva margi-
nalizira neki drugi dio društva u dijeljenju
dobiti, te zahtijeva da se bogatstvo raspo-
dijeli meðu pojedincima i skupinama tako
da se spasi zajednièka korist svih ili opæe
dobro. Socijalna pravda teži opæem dob-
ru, a danas opæe dobro znaèi zaštitu ljud-
skih prava koja su imanentna ljudskoj
osobi pa ih stoga vlast mora priznati, poš-
tivati i promicati.
Siromaštvo i marginalizacija zahtijeva-
ju od nas veæu svijest o njihovoj društve-
noj i ekonomskoj dimenziji, jer su prije
svega ljudski problemi konkretnih osoba.
Pomiriti se s marginalizacijom i socijal-
nom nepravdom, teški je moralni grijeh
koji pogaða ljudsko dostojanstvo i prijeti
društvenom miru. Što je niži razvitak,
veæi je društveni dug i stoga su razvoj i
jednakost nerazdvojivi. U Hrvatskoj ne-
jednakost postaje ozraèje politièkog živo-
ta i zato borba za jednakost nestaje s poli-
tièkog zemljovida, tjerajuæi ljude na bor-
bu za puko preživljavanje.
Kao što smo vidjeli u praksi, ekonom-
ska aktivnost ne može riješiti sve druš-
tvene probleme samo šireæi tržišnu logi-
ku, nego treba biti usmjerena postizanju
opæeg dobra koje je prvenstveno odgo-
vornost politièke zajednice. Stoga valja
imati na umu da odjeljivanje ekonomske
aktivnosti - koja bi trebala samo proizvo-
diti bogatstva - od politièke aktivnosti
-koja bi morala postiæi pravednost putem
raspodjele tog bogatstva - remeti druš-
tvenu ravnotežu. Humani i prijateljski
ljudski odnosi mogu se uspostaviti i u
ekonomskoj aktivnosti, a ne samo izvan
ili nakon nje. Ekonomsko podruèje nije
po prirodi neutralno u etièkom smislu, niti
nehumano ili protudruštveno. Ekonom-
ska aktivnost je i ljudska aktivnost i baš
zato što je ljudska, mora se etièki artikuli-
rati i institucionalizirati.
Suprotstavljajuæi se raširenom mišlje-
nju da kapital nema domovinu, treba jas-
no reæi da to nije istina, a svjetska eko-
nomska kriza je upravo dokazala da ka-
pital ima domovinu. U tom smislu pot-
rebno je i ozbiljno procijeniti štetu za
Hrvatsku prouzroèenu prijenosom kapita-
la u inozemstvo na razne naèine, radi
osobnih ili privatnih interesa. Pravednost
zahtijeva uvažavanje naèina na koji se taj
kapital stvorio i posljedica za konkretne
ljude i cijelo društvo, ukoliko se ne koristi
tamo gdje je nastao. To utjeèe i na dugo-
roèniju održivost hrvatskih poduzeæa èija
je uloga u realnoj ekonomiji kljuèna.
Hrvatska država je dužna promicati
javne politike protiv marginalizacije, a
graðani moraju suraðivati s državnim ti-
jelima i institucijama u organizaciji pra-
vednijih struktura, koje æe biti sposobne
promicati istinski suživot. Hrvatski druš-
tveni dug zahtijeva realizaciju opæeg dob-
ra. To je zadatak koji stoji pred svima
nama, posebno pred državom i državnim
vodstvom, ali i pred financijskim kapita-
lom, poduzetnicima, sindikatima, vjer-
skim zajednicama i drugim društvenim
organizacijama.
Razmišljajmo malo o tome, koliko je
hrvatskog novca izvan zemlje ili izvan
sustava u zemlji, i koliko novaca svakog
mjeseca na razlièite naèine odlazi u ino-
zemstvo. Razmišljajmo što možemo nap-
raviti da se ta sredstva stave u funkciju
naše domovine, za rješavanje hrvatskoga
društvenog duga i stvaranje uvjeta za in-
tegralni razvitak svih. U sluèaju Hrvatske,
socijalni dug su stotine tisuæa Hrvatica i
Hrvata svih dobi, koji oèekuju od nas kul-
turni, solidarni i etièki odgovor. To nas
obvezuje da radimo na promjeni struktu-
ralnih razloga i pojedinaènih ili korpora-
cijskih ponašanja, koja dovode do ove si-
tuacije, da putem dijaloga postignemo
sporazume koji æe nam omoguæiti da pro-
mijenimo ovu bolnu realnost, na koju
mislimo kad govorimo o hrvatskome
društvenom dugu. Za nas je suštinski ras-
pravljati o problemu hrvatskoga druš-
tvenog duga, jer hrvatski je graðanin, a
posebno osiromašen i marginaliziran hr-
vatski graðanin, naša posebna briga. Rje-
šenje tog problema je prioritet, jer znaèi
jaèanje države i društva, koji se ojaèani
mogu bolje suoèiti s drugim problemima,
upravo onim problemima kojima se prik-
rivao hrvatski društveni dug. •
7
 Aktualno

VELIKA BRITANIJA I BALKANSKE

INTEGRACIJE: JUÈER, DANAS, SUTRA (I.)
Završetkom Prvoga svjetskog rata,
èetiri najveæe poslijeratne sile - Velika
Britanija, Francuska, SAD i Italija – na
Versailleskoj su mirovnoj konferenciji
udarile temelje novoga europskog i
svjetskog geopolitièkog poretka, èiji je
produkt bilo i Kraljevstvo Srba, Hrvata i
Slovenaca odnosno kasnije Kraljevina Ju-
goslavija. Iako legitimirana idejom o
južnoslavenskom zajedništvu, uspostav-
ljenja je jugoslavenska država bila para-
van za ostvarenje projekta «Velike
Srbije», koji je projekt korespondirao sa
strateškim ciljevima britanske politike na
prostoru što ga se danas naziva «Zapad-
nim Balkanom» ili, u posljednje vrijeme,
«Jugosferom». Kako bi se razumjela po-
dudarnost srpskih i britanskih strateških
ciljeva, najprije valja u osnovnim crtama
objasniti britansku strategiju prema tome
geopolitièkom prostoru.
Piše: Egejsko ni na Jadransko more, Rusija je
taj cilj nastojala ostvariti podupiranjem
Davor DIJANOVIÆ Srbije u njezinim težnjama da stekne teri-
torijalna proširenja na raèun Hrvatske. S
Geopolitièka je strategija Velike druge pak strane, Hrvatska se u odabiru
Britanije održavanje ravnoteže strateških partnera tradicionalno okretala
snaga u Europi. Kljuèna postavka prema Njemaèkoj kao geopolitièki kom-
te strategije jest onemoguæenje bi- patibilnoj europskoj velesili koja je ta-
lo koje europske kontinentalne koðer vidjela svoje interese na Balkanu, a
države da stekne znaèajniji nadzor koji su interesi suprotstavljeni interesima
nad kontinentalnom Europom, Rusije – srpske saveznice, kao i same Sr-
kao i zadržavanje utjecaja nad is- bije te Velike Britanije. Kako bi sprijeèila
toènim Sredozemljem, strateški širenje utjecaja Njemaèke na Balkanu te
iznimno važnim Sueskim kanalom Bliskome i Srednjem istoku, koji su joj
te ”biserom britanske krune”, In- važni koliko zbog veza s Indijom i drugim
dijom. Radi toga je nužno da u kolonijalnim posjedima, toliko i zbog no-
kontinentalnoj Europi postoji više voga goriva, nafte, Velika se Britanija –
meðusobno suprotstavljenih èiji su interesi kroz povijest bili tradicio-
centara moæi, s time da ni jedan ne nalno suprotstavljeni njemaèkima – okre-
smije ozbiljnije ugroziti britanske æe prema Srbiji posredstvom koje želi
interese. U toj se geopolitièkoj igri anulirati njemaèki utjecaj na Balkanu.2
Velika Britanija pojavljuje kao
svojevrsni arbitar ili neut-
ralizator, tako da se uvijek
stavlja na stranu suprotnu
od one na kojoj je država
koja predstavlja (potenci-
jalnu) prijetnju njezinim interesi-
ma, èime osigurava održanje rav-
noteže snaga.
Srpski strateški ciljevi – uobli-
èeni u dokumentima nastalima još
tijekom 19. stoljeæa1 – jesu pro-
širenje teritorija na raèun Hrvat-
ske, Crne Gore i dijelova ondaš-
njega Otomanskog imperija (BiH
i Makedonije), te stvaranje “Veli-
ke Srbije”. Tijekom povijesti Srbi
su kao saveznika u ostvarenju tih
ciljeva imali Rusiju - èiji je stra-
teški cilj bio širenje utjecaja na
Balkanu i izlaz na toplo more, te –
osobito od 1918. – Veliku Britani-
ju. Kako Srbija nema izlaza na Ilija Garašanin, tvorac "Naèertanija"

1 Ilija GARAŠANIN: Naèertanije. Program spoljašne i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine (prvi put objavio M. Vuèkoviæ u Delu, XXXVIII,
Beograd, 1906., str. 321.-336.); Vuk STEFANOVIÆ KARADŽIÆ: «Srbi svi i svuda», Kovèežiæ za istoriju, jezik i obièaje Srba sva tri zakona, Beè, 1849.; itd.
2 Britanac R. G. D. Laffan, koji je bio u misiji vojnog savjetnika pri srpskoj vojsci, u svjetlu priprema za izgradnju željeznice Berlin-Bagdad, èija se izgradnja kosila s
britanskim interesima, izjavio je: «Samo jednim pogledom na zemljovid svijeta vidi se lanac zemalja koje se prostiru od Berlina do Bagdada. Njemaèko Carstvo,
Austro-Ugarsko Carstvo, Bugarska, Turska. Samo jedan mali komad zemlje presijeca taj put i sprjeèava spajanje dvaju krajeva toga lanca. Taj se mali komad zove
Srbija. Srbija, mala, ali prkosna, stoji na putu izmeðu Njemaèke i velikih luka Carigrada i Soluna i drži vrata za istok. Srbija je uistinu bila prva crta obrane naših
istoènih posjeda. Ako bude poražena ili uvuèena u sustav 'Berlin-Bagdad', naše æe veliko, ali slabo zaštiæeno carstvo uskoro osjetiti udar njemaèkog prodora na
Istok.» (F. William ENGDAHL, Stoljeæe rata, Anglo-amerièka naftna politika i novi svjetski poredak, AGM, Zagreb, 2000., 49.)

8 br. 214, sijeèanj 2010.

 Aktualno

Imajuæi na umu navedene geo- savezi koji su imali mnogo zajednièkih

Da bi Srbija mogla parirati Njemaèkoj,
ona mora predstavljati najveæu vojnu i
gospodarsku silu na Balkanu, mora imati
izlaz na Jadransko more (radije nego na
Egejsko, gdje bi ugrožavala drugoga bri-
tanskog saveznika, Grèku) te kontrolirati
Bosnu i Hercegovinu. Da bi to bilo mo-
guæe, Srbija mora kontrolirati Hrvatsku,
koja mora biti vojno i gospodarski slaba,
što je najjednostavnije ostvariti u okviru
zajednièke države. Tako ureðena zajed-
nièka hrvatsko-srpska država ne æe pot-
pasti pod njemaèki utjecaj. Geopolitièka
simbioza Velike Britanije i Srbije, koja je
uvjetovana racionalnim, a ne možda emo-
cionalnim razlozima, ostvarena je uspos-
tavom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slo-
venaca 1918. godine. Buduæi da je u Rusi-
ji u meðuvremenu izbila boljševièka re-
volucija, nakon koje je slijedio dugotrajni
graðanski rat i još dulja meðunarodna izo-
lacija sovjetskog režima, došlo je do slab-
ljenja ruskog utjecaja na Balkanu. Time je
engleska (britanska) uloga dodatno ojaèa-
la i ona traje uvelike i do danas.
politièke suprotnosti i ispreplete- interesa, pa su u nastupanju u jugosla-
nosti, lakše je razumjeti i razloge venskoj državi manje više zauzimali za-
uspostavljanja prve Jugoslavije – jednièka stajališta. U mreži najkrupnijih
produkta versailleskog poretka, grupacija financijskog kapitala domini-
komu je Velika Britanija bila je- rale su monopolistièke grupe Krupp,
dan od glavnih arhitekata.3 Kra- Morgan i Rockefeller.”5 Slijedom toga je
ljevstvo / Kraljevina SHS je bila bilo posve logièno da jugoslavenski kralj
dijelom sigurnosnog poredka pod Petar II. Karaðorðeviæ, nakon sloma Ju-
neposrednom francuskom, domi- goslavije – slièno drugim državnim pog-
nacijom (tzv. Mala Antanta), što lavarima i vladama zemalja koje su pale
je u prvome poratnom razdoblju pod nadzor Osovine, naðe utoèište u Lon-
odgovaralo i britanskim težnja- donu. Glavni grad Velike Britanije je, kao
ma. U kasnijim godinama, kad se što je poznato, tijekom pretežnog dijela
u tome francuskom sustavu si- ratnog razdoblja, bio i sjedište jugos-
gurnosti pokažu prve pukotine, a lavenske izbjeglièke vlade.6
napose nakon što doðe do pribli- Razdoblje postojanja jugoslavenske dr-
žavanja Berlina i Rima, London žavne zajednice, što u monarhofašistiè-
æe se snažnije umiješati u previ- koj, što u socijalistièkoj formi, znaèilo je
ranja na Balkanu i u Podunavlju. doba potiskivanja hrvatskoga nacional-
Time se može lako objasniti nog, kulturnog i vjerskog identiteta, poli-
uporno britansko inzistiranje na tièke obespravljenosti, gospodarske eks-
oèuvanju Kraljevine Jugoslavije, ploatacije te krvavoga policijskog terora i
kao i britanska šutnju na apele nasilja. Prvi put u svojoj dugoj povijesti,
hrvatskih politièara koji su u Euro-
pi tražili potporu u borbi protiv ka-
raðorðeviæevske diktature.4
Novostvorena je jugoslavenska
država u znatnoj mjeri bila i finan-
cijski ovisna o britanskome kapita-
lu. O financijskoj ovisnosti Kralje-
vine Jugoslavije o stranom zapad-
nom kapitalu povjesnièar Hrvoje
Matkoviæ piše: ”Jedna od najvažni-
jih pozicija stranog kapitala u Ju-
goslaviji bio je njegov udio u ban-
karstvu. Tu je strani kapital obuh-
vatio tri petine akcijskog kapitala.
Od 22 najveæe privatne banke (s
glavnicom preko 20 milijuna dina-
ra) strani kapital je nastupao u 15
banaka. (…) Monopolistièke grupe
stranog kapitala, koje su nastupale
u Jugoslaviji – unatoè – meðusob-
noj konkurentskoj borbi – bile su
povezane sustavom sudjelovanja
preko najkrupnijih svjetskih bana-
ka. Tako su se stvarali povremeni

3 Zbog ogranièenog prostora ovdje je nemoguæe podsjeæati na brojne britanske diplomatske akcije poduzete tijekom svjetskog rata.
4 Emigrantski predstavnici Hrvatske seljaèke stranke su se u više navrata razlièitim apelima obraæali ženevskome Društvu naroda, te su raznim diplomatskim
akcijama i predavanjima u Londonu uzaludno pokušavali pridobiti britansku pomoæ. Prije njih je to, u jesen 1928. pokušavao uèiniti i dr. Ante Trumbiæ. I dr. Ante
Paveliæ, poglavnik ustaškog pokreta, u više se navrata pokušavao obratiti europskim demokratskim forumima, baš kao što su u nizu predstavki èinili hrvatski
iseljenici. Svi su ti pokušaji ostali uzaludni, pa hrvatskim protivnicima jugoslavenske države nije ostalo drugo nego pomoæ potražiti kod revizionistièkih sila.
5 Hrvoje MATKOVIÆ, Povijest Jugoslavije, Naklada Pavièiæ, Zagreb, 2003., 150.-151. Grupe Morgan i Rockefeller bile su èlanovi amerièkog Vijeæa za vanjske
poslove, podružnice britanskog Kraljevskog instituta za meðunarodne odnose. O tim æe organizacijama biti govora i u nastavku teksta.
6 Zanimljivo je za spomenuti da sin Petra II Karaðorðeviæa, Aleksandar Karaðorðeviæ, kojemu je krsna kuma bila britanska kraljica Elizabeta II., živi danas u Velikoj
Britaniji i ima èin èasnika britanske vojske (Carole HODGE, Srpski lobi u Velikoj Britaniji, Naklada Stih, Zagreb, 2006., 35. ).

br. 214, sijeèanj 2010. 9

 Aktualno

hrvatska je država 1918.g. istrgnuta iz
svoga prirodnog prozapadnog kultur-
no-civilizacijskog kruga,7 te radi ciljeva
prvenstveno britanske politike nasilno
smještena na Balkan.
Kontinuitet britanske projugoslavenske
(a samim time i prosrpske) politike nas-
tavlja se i u Drugome svjetskom ratu. Za
vrijeme tog rata, na prostoru sad razbijene
jugoslavenske države konfrontiraju se tri
pokreta: ustaški pokret s programom stva-
ranja nezavisne Hrvatske (voða: dr. Ante
Paveliæ), èetnièki pokret koji se bori za
oèuvanje monarhistièke Jugoslavije i ve-
likosrpske hegemonije (voða: Draža Mi-
hailoviæ), te partizanski pokret koji se bo-
ri za stvaranje komunistièke Jugoslavije
(voða: Josip Broz Tito). Velika Britanija
obnovu Jugoslavije proglašava jednim od
svojih ratnih ciljeva.8 Radi toga poèetno
podupire èetnièki pokret i istodobno raz-
matra moguænosti reformiranja Jugosla-
vije, suzbijajuæi agresivne velikosrpske
ispade niza ministara izbjeglièke vlade,
buduæi da oni otežavaju obnovu Jugosla-
vije.
U tom se sklopu raða plan o balkanskoj
konfederaciji, u koju bi pored Jugoslavije
ušla i Grèka i Bugarska. Pod britanskim
pritiskom 15. sijeènja 1942. sklopljen je
izmeðu Kraljevine Jugoslavije i Kralje-
vine Grèke u Londonu sporazum o Bal-
kanskoj uniji.9 No, kasnije, kad je Velika
Britanija uvidjela da èetnici gube izglede
na uspjeh u ratu i da svojim otvorenim
velikosrpstvom ugrožavaju plan o obnovi
Jugoslavije, London se priklanja jugosla-
venskom partizanskom pokretu. Pomoæ
Velike Britanije partizanskome pokretu
bila je iznimno velika i važna kako na voj-
nièkom planu, tako – ili možda još više –
na politièkome planu. O tome nema
dvojbe ni britanski politièar Julian
Amery: »Britanska suradnja s Titom Potrudit æu se da ga upoznam!»12
putem emisara Deakina, i kasnije kroz Veza izmeðu Josipa Broza Tita i Velike
poslanstvo koje je vodio Fitzroy Mac- Britanije, kasnije æe uvelike odrediti i
lean bila je za Tita velika poduka. Tito je vanjskopolitièku orijentaciju Jugoslavije,
dugovao svoju pobjedu više Britancima, koja – iako komunistièka zemlja – ni pos-
nego sovjetskoj materijalnoj pomoæi».10 lije rata (p)ostala sovjetskim dominio-
Upravo je zahvaljujuæi britanskoj pomoæi nom, veæ je nakon 1948. stupila u ograni-
jugoslavenskomu komunistièkom vod- èeni savez sa Zapadom, koji joj je pružao
stvu uspjelo izolirati, a onda i eliminirati nemalu financijsku, vojnu i drugu pomoæ.
kralja Petra i izbjeglièku vladu, te postiæi Britanski povjesnièar i predavaè na Sveu-
meðunarodno priznanje. èilištu Sussex Peter Calvocoressi tako
U tom kontekstu valja promatrati i bri- primjeæuje:» Tito je bio uvjereni komu-
tansku ulogu u Bleiburškome pokolju, nist, ali ne i poslušnik. (...) Imao je sreæu
kad su jugoslavenskim vlastima u svibnju da Jugoslavija nije granièila sa SSSR-om
1945. Britanci na milost i nemilost predali i da mu je zapadna pomoæ omoguæila pari-
razoružane postrojbe NDH, kao i mno- ranje komunistièkoj ekonomskoj blokadi.
gobrojne hrvatske civile, žene, starce i Jugoslavija je postala meðunarodnom
djecu.11 Možda æe nam o tome koji su to anomalijom – komunistièka zemlja koja
«najbolji prijatelji» pravi kriv-
ci za Bleiburški pokolj, aneg-
dotalno posvjedoèiti izvadak
iz nedavno objavljene knjige
«Tito - fenomen stoljeæa»
beogradskog autora Pere Si-
miæa: «Jedini je komunist
(Tito, nap. D. D.) koji je uspio
oèarati i jednog od najveæih
svjetskih konzervativaca, en-
gleskog premijera Winstona
Churchilla, koji ga je biranim
rijeèima preporuèivao ne sa-
mo amerièkom predsjedniku
Franklinu Rooseveltu, veæ i
sovjetskom diktatoru Josifu
Visarionovièu Džugašviliju
(Staljinu)... Kad mu je Chur-
chill jednom prigodom reka-
o:»Tito je jedan od mojih naj-
boljih prijatelja», Kremljanin
mu je obješenjaèki uzvrati-
o:»Ne znam ga, ali ako Vi Proizvod britanskog izvješæa o stanju u Jugoslaviji
kažete, znaèi mora biti dobar. 1932. objavljen je u Politièkom zatvoreniku

7 Poznati amerièki geostrateg i politièar Henry Kissinger o tome zakljuèuje sljedeæe: “Novostvorena Jugoslavija ostvarila je težnje južnoslavenskih intelektualaca.
No, u stvaranju te zemlje trebalo je prijeæi crtu razgranièenja europske povijesti, koja je dijelila Zapadno Rimsko Carstvo od Istoènoga, katolike od pravoslavaca,
latinièno pismo od æiriliènoga – crtu razgranièenja koja se pruža otprilike izmeðu Hrvatske i Srbije koje nikada u svojoj složenoj povijesti nisu pripadale istoj
politièkoj cjelini.” (Henry KISSINGER, Diplomacija, Golden marketing, Zagreb, 2000., 213.).
8 Valja podsjetiti i na to da je do poèetnog razbijanja unitarne strukture Jugoslavije došlo nakon britanskih pritisaka. Naime, buduæi da je nakon jaèanja
revizionistièkih sila i prijetnje ratom bilo sasvim jasno da je Jugoslavija zbog unutarnjih suprotnosti previša slaba da bi mogla zadržati svoj vanjskopolitièki kurs,
poduzet je zajednièki britanski i francuski pritisak kako bi se bar dijelom zadovoljilo hrvatske zahtjeve i time postigla konsolidacija Jugoslavije. Uslijed toga je 26.
kolovoza 1939. potpisan tzv. sporazum Cvetkoviæ – Maèek, na temelju kojega je formirana Banovina Hrvatska, kao teritorijalna jedinica unutar Kraljevine
Jugoslavije u formi ustavnopravnog provizorija. Iako je stvaranjem Banovine Hrvatske razbijen unitarni ustroj Jugoslavije te je djelomièno udovoljeno hrvatskim
zahjevima – u onom minimalistièkom obliku – stvaranje Banovine primarno je imalo za cilj oèuvati i ojaèati Jugoslaviju, radi èega je i na hrvatskoj strani došlo do
snažnih izraza nezadovoljstva. Opš. Tomislav JONJIÆ, Hrvatska vanjska politika 1939. – 1942., Libar, Zagreb, 2000., 81. i d.
9 T. JONJIÆ, Planovi federalizacije Jugoslavije, Republika Hrvatska, br. 196, Zagreb, rujan 1997., 51.
10 Julian AMERY, Approach March, London, 1973.; nav. prema: Branimir LUKŠIÆ: Politika Velike Britanije prema podruèju Jugoslavije u Drugome svjetskom
ratu, www.hakave.org, pristup ostvaren 18. lipnja 2009.
11 U istom su kontekstu Britanci svojim jugoslavenskim komunistièkim saveznicima izruèili i znatan broj Srba, Slovenaca i Crnograca, dok su Sovjetima predali
ukrajinske, kozaèke i dr. saveznike Osovine.
12 Pero SIMIÆ, Tito Fenomen Stoljeæa, Veèernji edicija, Zagreb, 2009., 20.

10 br. 214, sijeèanj 2010.


Apologija jugoslavenskih partizana
ovisi o amerièkoj i drugoj zapadnoj pomoæi, saveznica
Grèke i Turske u Balkanskome paktu iz 1953. godine, a
zatim s Nehruom i Naserom pobornica neutralnosti i
nevrstanosti.»13 Profesor na zagrebaèkom Fakultetu po-
litièkih znanosti, Radovan Vukadinoviæ, slièno zaklju-
èuje: «Spretnim Titovim politièkim laviranjem, kao i
željom Zapada da oslabi sovjetski blok, relativno je brzo
uspostavljen nov odnos izmeðu Jugoslavije i zapadnih
zemalja, koje su zapoèele s pružanjem vojne i gospo-
darske pomoæi Jugoslaviji.»14
Amerièki diplomat i geostrateg H. Kissinger o razlo-
zima Titova održanja na vlasti piše: «Tito, jedini komu-
nistièki lider u Istoènoj Europi koji je došao na vlast
prvenstveno vlastitim zaslugama, 1948. je jasno obzna-
nio da æe Beograd nastaviti svojim vlastitim putem neo-
visno o direktivama Moskve. Staljinova osveta bila je
izbacivanje Jugoslavije iz Kominforma. Protivno Stalji-
novim predviðanjima da æe se Jugoslavija ubrzo slomiti,
Tito je uspio opstati prvenstveno uz pomoæ zapadnih
demokratskih zemalja, koje su privremeno zaboravile
na svoje ideološke prijekore njegovu režimu u svrhu us-
postave ravnoteže snaga.»15 Dakle, ta se pomoæ Zapada
ne smije pojednostavljeno vezivati uz tzv. Marshallov
plan. U okviru tog plana znatnu su pomoæ dobivale i
13 Peter CALVOCORESSI, Svjetska politika nakon 1945., Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2003., 297.
14 Radovan VUKADINOVIÆ: Meðunarodni odnosi od Hladnog rata do globalnog pokreta, Zagreb, 2001., 115.
15 H. KISSINGER, Diplomacija, 503.
br. 214, sijeèanj 2010.
Aktualno
BRITANCI SU HTJELI
DA HRVATSKA
USTUPI DIO SVOG
TERITORIJA SRBIJI!
Nedavna haaška svjedoèenja visokih hrvatskih dužnosnika
iz doba Domovinskog rata pokazuju ono što smo – na temelju
višedesetljetnog iskustva – slutili i znali i ranije: Velika Brita-
nija je nastojala prisiliti Hrvatsku da dio svog teritorija ustupi
Srbiji!
Tadašnji ministar vanjskih poslova dr. Mate Graniæ tako
tvrdi da su Britanci, u dogovoru sa Slobodanom Miloševiæem,
predlagali da se podruèje Baranje i istoène Slavonije proglasi
kondominijem, dakle teritorijem pod zajednièkom upravom
Hrvatske i Srbije. Graniæ je podsjetio na izvješæe Vladimira
Drobnjaka, otpravnika poslova u Stalnoj misiji Republike
Hrvatske pri UN u New Yorku, prema kojemu je Derek
Plumby, šef britanske misije, u kolovozu 1995., svega dan
prije poèetka Oluje, ocijenio kako æe «konaèni rasplet krize bi-
ti praæen i odreðenim korekcijama i razmjenama teritorija», pi-
tajuæi: «Zašto je Hrvatskoj toliko stalo do izlaza na Du-
nav?».Graniæ dodaje: «Još mi je 1994. u New Yorku lord Da-
vid Owen rekao da nije moguæe postiæi reintegraciju okupira-
nih podruèja bez teritorijalnih ustupaka».
U tradicionalnoj britanskoj naklonosti Beogradu treba tražiti
razloge ne samo protivljenju Londona da Europska zajednica
prizna Hrvatsku, nego i kasniju nesklonost koju su prema
Hrvatima (HV-u i HVO-u) te Bošnjacima pokazivali Britanci.
No istodobno su bili i ostali najglasniji u optužbama Hrvatske
da je dijelila BiH... (Z. G.)
druge europske zemlje radi poslijeratne obnove i suzbijanja širenja ko-
munizma iz SSSR-a (buduæi da su u nekima od njih, poput Francuske,
Italije i dr.) ojaèani komunistièki pokreti èak zaprijetili preuzimanjem
vlasti. No u sluèaju Jugoslavije, u kojoj je veæ bio uspostavljen komunis-
tièki poredak, presudni su bili strateški i geopolitièki razlozi.
(nastavit æe se)
11

PISMA IZ ISTRE
Friedrich Engels: Položaj radnièke klase u Engleskoj
E, pa kad veæ prevodin, neka to bude
slobodni prijevod. Dakle, «Položaj rad-
nièke klase u Hrvackoj».
Prevo, triba reæi da radnièka klasa kao
takva u Hrvackoj... ne postoji! Kako?
Vero lipo! Radnièka klasa je ukinuta još
dokle smo bili u Jugoslaviji. Radnici su
bili svi. I radnici i direturi i doturi i pro-
fešuri. I Tito je bija radnik, vero je! Bra-
var! A on je svojin osobnin primjeron do-
kaživa da radnièka klasa u socijalizmu...
jako lipo živi!!!
Pak je došla Hrvacka. I doša je jopet ka-
pitalizam. Pak je u radnièkoj klasi došlo
do raslojavanja! (Kako san to pametno
reka! Se zajno vidi da san u školi uèija
«marksizam»!) Jeni su postali djelatnici,
drugi umirovljenici, a treæi... nezaposleni-
ci! Ni kapitalisti nisu više bili kapitalisti.
Oni su postali poduzetnici, poslodavci,
tajkuni. Inšoma, klasno društvo je ukinu-
to. Stvoreno je demokracko, slobodno
društvo, u kojem svi ljudi imaju iste mo-
guænosti! A ako hi ne iskoriste, ki njin je
kriv èe su štupidi!
Eko, na primjer ja. Kopan vrt, vozin
gnoj, zalivan pomidore, paprike, radiè sa-
latu, blitvu. Dakle, osim èa san penziæ, ja
san i poduzetnik u poljoprivredi, uzgaji-
vaè povræa! Za svoje osobne potribe! I
moje Nadaline, naravno! Koji san ja štu-
pido! Namisto da lomin svoj stari hrbat,
bin moga postati bogat! Kako? Vero lako!
Dosta mi je da iman jenu kunu. Pak za tu
jenu kunu kupin... VUPIK! A to je cili
kombinat, altroke moj vrt! I, naravno,
obeæan da æu podmiriti sve dugove, da æu
zadržati sve radnike, da æu blablabla...
Pak niž ud obeæanja ne održin. I nikomu
niš! Tako to i drugi delaju, pak zašto nebin
i ja. Pak lipo frknen radnike na ulicu. Io-
nako stalno prite da æe na ulicu! Štrajk
glaðu? J.be se meni za to! To njin je samo
trening! Da se navade gladovati! I onda li-
po prodan VUPIK stranin investitorima.
Za golf-terene. Pa, da! Ter tako i drugi
delaju. I lipo vržen šolde u žep! To jest, ne
u žep, nego u niku banku tamo na Kroko-
12
Dopisnica
(Preveo Blaž Piljuh)
dilskin, eli Kajmanskin otocima. E, tako
bin uèinija da san pametan. Nego i dalje u
znoju lica svojega kopan po ten svojen
vrtu. Ki mi je kriv èa san mona!
Èa san još stija reæi? A, da! Položaj rad-
nièke klase u Hrvackoj! Eli u Engleskoj,
kako æete. Znate, ni da se sad izvlaèin, ma
bilo bi van ipak bolje da proèitate uno èa
su drugi prije mene preveli. Ako tu knjigu
uopæe najdete. Ja san je sluèajno naša poli
jenega kontejnera. Niki bivši djelatnik,
niki tamo nezaposlenik, inšoma niškoris-
ti, je prikapa po škovacah. Pokupija je
plastiène boce, a Engelsa hitija na zemlju.
Pak sad vi meni reèite je li takov èovik,
koji više cijeni jenu plastiènu bocu ud
Marksa, Engelsa i Lenjina skupa, zasluži-
ja bolji položaj? Vero ni!
Dobro jutro, Damire!
Živija IDS! Živija Damir Kajin! Kako?
Zašto? Èa je to z tin Blažom Piljuhon, èa
je šenuja, popizdija, smutija se zasvin?
Neee! Vero nisan. Da nima IDS-a, Kajina,
Jakovèiæa, Paulete i njima podobnih, tri-
balo bi ih izmisliti! Pa da! Èa bin ja prez
njih. Kad god se najden u niken misaonen
vakuumu, u nikoj stvaralaèkoj krizi, eko ti
zajno Kajina i njigovih štupidecah! Zad-
nji mu je «biser» slogan za predsjednièku
kampanju: «J. BEN I POŠTEN!» Pa sad,
kad se bolje promisli, ni to ni tako loš slo-
gan, vero ni. Jer, ako niš drugo, mali Ka-
jin, istrijanski sin, dokaživa da je ...
iskren! A to je, morate priznati, danas jako
ritka osobina naših politièara. I kad niki
govore da ne moreš biti j.ben i pošten, ni-
su u pravu. Damir Kajin je za to najbolji
dokaz. Stija bi se prikazati kako ljevièar, a
žestoki je branitelj socijalne nepravde. To
jest, svojih besramnih saborskih privilegi-
jah, svoje bezobrazno velike plaæe. Cilu
svoju politièku karijeru gradija je i gradi
na potkopavanju, zajebavanju hrvacke
države, a istovremeno se kandidira za
predsjednika te iste države!!! Pa da! I kad
bi uspija u ten svojen naumu, da bude
Mesiæ umisto Mesiæa, prvo èa bi uèinija bi
bilo pojti u Haag, svidoèit proti hrvacke
br. 214, sijeèanj 2010.
države. Ma iskopa bi on te topnièke
dnevnike, van ja reèen! Ko niš drugo, bi,
bi... sam napisa!
Èa san još stija reèi? A, da! Topnièki
dnevnici! Na ten svojen hodu po mukami,
uvi naši voðe, z krvavin kolinja poštaju
priko svih preprekah. Samo da se oslo-
bode noæne more koja se Hrvackom zove!
I utope je u europsken živen blatu.
Slovenci su na nas ispalili sva svoja tor-
peda. Sad nas Europa tuèe z ... topovima!
A zašto i ne bi! Pa zaslužili smo! Lipo su
nan, pristojno i nadasve diskretno davali
na znanje da se za niš koprcamo i pokuša-
vamo izvuæi iz tega balkanskega lonca, iz
te balkanske krème. I da æemo u tu žuðenu
Europu, našu metu... samo u paketu! A
mi? Muhe prez glave, guske u magli!
Inšoma, ako su Srbi «lud narod», kako
je pokojni Raškoviæ govorija, mi Hrvati
smo, sasvin sigurno... glup narod!!
Èa još reèi na kraju? A, da! Kad je
Mesiæ posta predsjednik, niki je reka da je
to dokaz da svaki more biti predsjednik. A
kad vidin ki se je sve kandidira za
predsjednika, izgleda da svaki misli da
more biti predsjednik!!!
Nego, da se vratin na Kajina. Za razliku
ud Jakovèiæa, on je ipak saèuva mrvu ra-
zuma. Pak je izjavija: «Autonomija se
može dogoditi samo u parlamentu!» To
jest... nikada! Ma, dobro jutro, Damire!
“Ljudi moji, je li to moguæe…?”
Je bija uzviknuja legendarni Mladen
Deliæ. Pak sad i ja. Da æe svi uni koji su
"jamili" morati za to odgovarati. Da æe
njin se uzeti imovina! Ma dajte, vas mo-
lin, to ne more biti! U to ne viruje ni Da-
mir Kajin, vrli istrijanski sin. Da ki bi to
pokuša realizirati, da bi pasa kako John
Kennedy, je reka. A, ma! Æemo viditi ka-
ko æe sve to skupa na kraju finiti. Èa se
mene tièe, glede konaènega rješenja pi-
tanja pretvorbenega kriminala, ja san
skeptièan. (Svaka sliènost sa stavovima
Damira Kajina, more biti samo sluèajna!).
Kad san proèita kako je samo predsjednik

Sabora skoèija na predsjednicu vlade a u
obranu jenega starega, zaslužnega èlana
HDZ-a. A koji je sad, nedavno dela nike
svinjarije. Izbezumija se je èovik, pa ga je
Jadranka morala umiriti i ušutkati. Ako je
istina, a istina je, uno èa je dosad toliko
puti reèeno, da je priko 90% pretvorbe bi-
lo nemoralno, nepošteno, nezakonito,
teško da æe sve to dojti na reviziju. Jopet
æe se najveæe ribe izvuæi, a najebati une
sitne. Jer vlast kad god triba lako najde
žrtvenega jarca. A èa se mene tièe, svaki
ki se je obogatija ud 1991. do danas je lo-
pov! Pogledajte samo unega Keruma. Do
1991. je ima niku brižnu prèvarnicu, niki
marketiæ, a sad! Cilo carstvo! Ud poš-
tenega dela, svakako!!! I sad glumata
velikega Hrvata! Ma dajte, vas molin!
Pa èak i da su se svi oni obogatili po za-
konu, zakon po meni, sam po sebi ne more
biti opravdanje za niš! Jer! Po zakonu je
Hitler sla ljude u Auschwitz, Staljin u gu-
lage, Tito na Goli otok, u Lepoglavu, Sta-
ru Gradišku! Sve po zakonu, naravno! Po
zakonu naši saborski zastupnici, ministri i
ini na vlasti imaju bezobrazno, nemoralno
visoke plaæe. Baš me zanima èa bi danas
bija jedan Damir Kajin, istrijanski vrli sin,
da se ni ubacija u politiku! Niš! Kakov pi-
sarèiæ forši! A ovako si more priuštiti da
samo na tisak potroši na misec 3000 ku-
nah! Tako, jenu danas pristojnu mirovi-
nu!!!
Èa san još stija reæi? A, da! Ako nas je
Europa pritisnula da riješimo pretvorbeni
kriminal,onda i ja sada (samo sada!), toj
Europi s uve moje trde euroskeptiène
glave skidan baretu! E, ali! O ten da li
æemo dojti u tu, za sve uve naše eurooèaj-
nike na vlasti, toliko žuðenu zajednicu, æe
odluèivati Irci, Slovenci, Èesi, Poljaci!
Svi, samo ne mi! Hrvacki narod. Jer!
Referendum okolo tega pitanja se još
jedva, tek onako usput spominje. I se
bezobrazno izjavljiva da kad se otvore i
zatvore sva poglavlja, da nan je put u Eu-
ropu otvoren! Kako su tako sigurni da æe
narod reæi "da"? Vero lako! Euroskeptici-
ma, Hrvatima u dijaspori su praktièki
onemoguæili glasovanje, a u prièuvi imaju
barem 600.000 nepostojeæih Hrvata!!!
Sasvin dovoljno za prevagu! Nažalost!
Vaš
Blaž PILJUH
br. 214, sijeèanj 2010.
Dopisnica
JAJAÈKI ŽRTVOSLOV
NASUPROT HVALITELJIMA
AVNOJ-a
U organizaciji hrvatskih
udruga proisteklih iz Domo-
vinskog rata, na èelu s
predsjednikom Ivom Šimu-
noviæem, u Jajcu je 28. stu-
denoga 2009. predstavljen
Žrtvoslov jajaèkog podruèja.
On ukljuèuje župe: Jajce,
Podmilaèje, Dobretiæi, Kori-
æani, Liskovica, Mrkonjiæ
Grad, Majdan i Kljuè te
S predstavljanja žrtvoslova: S. Piliæ, I. Tubanoviæ, obuhvaæa više od 1.000 ime-
N. Lovrinoviæ i M. Saraf
na, s kratkim životopisima i
brojnim fotografijama. Obraðeno je takoðer više od 500 Hrvata smrtno stradalih u
Domovinskom ratu. Radni materijal su obradili i uredili prof. dr. Vladimir Geiger
i Stipo Piliæ, te tehnièka urednica Sanja Šola-Rogoz. Na predstavljanju su govori-
li Stipo Piliæ, prof., Ivo Tubanoviæ, Nikola Lovrinoviæ, prof. i Mijo Saraf, prof.
To predstavljanje je bilo u
funkciji prikazivanja žrt-
voslova, ali i u funkciji
podsjeæanja na tragiènu
sudbinu hrvatskog naroda,
kojemu su upravo neki do-
gaðaji iz Jajca nanijeli
teška stradanja. A baš tog
dana u Jajcu su manifesti-
rali sljedbenici jugosla-
venskog zloèinca Josipa
Broza Tita: koraèali su
Publika na predstavljanju (I. Šimunoviæ prvi s desna)
pod jugoslavenskim zasta-
vama, partizanskim crvenim zvijezdama petokrakama i trorogim kapama.
Neke od tih jugoslavenskih komunistièkih zastava bile su vezane s aktualnom
zastavom države Bosne i Hercegovine.
A oni koji su tih dana prolazili kroz Travnik, mogli su se zgražati nad sliènim na-
siljem: pored bajramskih
transparenata i èestitki,
preko ulica su bili iz-
vješeni i transparenti ko-
jima se podsjeæa na AV-
NOJ i èestita «29. no-
vembar». Neki ljudi i
neki narodi kao da nikad
ništa ne æe nauèiti! U to-
me je posebno znaèenje
jajaèkog predstavljanje
hrvatskoga žrtvoslova...
"Antifašistièki" bal vampira (Ivo TUBANOVIÆ)
13
 Propovijed

"AKO ODVOJIŠ DRAGOCJENO OD

BEZVRIJEDNA, BIT ÆEŠ USTA
MOJA" (Jr 15, 19).
nije išlo lako! To nam uvjerljivo pot-
Nakon osvajanja Babilonije, Perzija je Piše:
vrðuje èinjenica: natjecatelji za vrhovnu
nastavila svojim vojnim prodorom i ubrzo
Dr. Vjeko Božo JARAK vlast poubijali su svu kraljevu rodbinu,
postala veoma moænom silom. Pripo-
meðu ostalima njegovu majku i suprugu.
jenim narodima nametnuli su svoje
poreze, ali su im ostavili slobodno unu- proglasio ga prijestolnicom. Prodro je u U dugim rasprama i sukobima oko toga
tarnje djelovanje i svestran razvoj vlastite Egipat, sagradio grad Aleksandriju koja što bi komu trebalo pripasti, iskristalizira-
kulture. Njihovo naèelo bijaše jasno is- je za vladavine Ptolomejeviæa postala pri- lo se sljedeæe: nakon prebacivanja s jedne
taknuto, i u svakodnevnoj zbilji potvrði- jestolnicom i veoma utjecajnim uljud- na drugu stranu, Palestina je pripala nas-
vano: velika i snažna država može biti i benim središtem. Bijaše, naime, nadaleko ljednicima što se nazivahu Ptolomejcima
opstati ako svojim podložnim narodima poznata sa svojih uljudbenih ustanova: - prema Ptolomeju I.- i ostala do 200. go-
omoguæi njihov izvorni sveukupni muzeja, knjižnice (sa 700.000 svitaka!) te dine. Drugi dio pripao je Seleukoviæima,
koji su se uèvrstili na podruècju Si-
vjersko-uljudbeni život. Meðutim,
rije i Mezopotamije, premda su se i
dodjela pune politièke samostalnosti
oni živo željeli dokopati Palestine.
bilo kojem sastavnom, odnosno os-
Nu Egipæani su se za nju izborili
vojenom i prisvojenom dijelu
buduæi bijahu uvjereni kako je ona
države, nekom malom narodu, nije
prva obrambena crta Egipta. Uz
dolazila u obzir. Èini se kako su se
ova dva velika Aleksandrova nas-
Židovi s time pomirili i nisu ništa
ljednika, treæi vladar Kosandro,
osobita poduzimali u smislu obnove
odnosno kraljevska vlast u Ma-
Davidova kraljevstva.
kedoniji, nije mogla imati odluèan
Pa ipak, za mnoge neoèekivano,
utjecaj. Sukobi oko Palestine nas-
izbio je ratni vihor. Uzvitlala ga je
tavljeni su sve dok, 200. godine,
Makedonija. Makedonci su se poja-
vladar Seleukoviæa Antioh III. nije
vili oko 700. godine. Bijaše to narod
uspio osvojiti Jeruzalem. Pokazi-
srodan Grcima, doselio se iz Epira i
vao je svoju naklonost i obeæavao
zapoèeo tiho stvarati uzajamno
Židovima razne povlastice. Kao
jedinstvo. Poèetkom 4. stoljeæa
što nije perzijska, tako ni vladavi-
stvorili su zajednièku, dobro zamiš-
na Aleksandra Velikoga, pa ni ona
ljenu državu. Za razliku od drugih
Ptolomejeviæa, nije Židovima pra-
grèkih država, nisu se meðusobno
vila posebne teškoæe. Porez su, da-
gložili, a pogotovu nisu jedni proti
kako, sve jednako ubirale. Meðu-
drugima ratovali. Bijahu pak spo-
tim, povijesni hod išao je dalje i ot-
sobni krenuti u rat proti drugima. To
voreno pitanje Istoka i Zapada po-
je uspješno poèeo ostvarivati njihov
javilo se u izrazitijem obliku. Veze
kralj Filip II. (359.-336.). On je po-
su postojale i ranije. Uzajamni ut-
korio Grèku i u Korintu utemeljio Naslovnica novoizišle knjige dr. V. B. Jaraka jecaji mogu se pratiti od VII.
vojni savez proti Perziji, ali nije us-
sa suradnje brojnih poznatih filozofa. U stoljeæa prije Krista.
pio krenuti u rat - pao je od urotnièkih
nju su dolazili, ostajali i držali predavanja Meðutim, osvajanja Aleksandra Veli-
ruku. Na prijestolju ga je naslijedio
uèenjaci, umjetnici i filozofi sa svih stra- koga otvorila su nove puteve i veoma os-
njegov mladi sin Aleksandar. Imao je
na. nažila nove odnose - gospodarske, znan-
svega 20 godina, ali bijaše veoma pronic-
ljiv, spretan i odvažan. Nastavio je uporno Nu kako je Aleksandar Makedonski iz- stvene, vjersko-filozofske. San o jedin-
izgraðivati vojsku, stvarati umješne i nenada došao na prijestolje, tako ga je stvenom makedonsko-grèkom kraljev-
hrabre ratnike, te je 333. porazio Perziju i neoèekivano i napustio. Razbolio se od stvu proširenih granica bijaše postajao
odmah nastavio s drugim, nepreglednim opake groznice i naglo umro 323. godine. stvarnost. Za Aleksandrova vladanja to se
osvajanjima. Tako je zauzeo Babilon i Vlast su preuzeli njegovi nasljednici, što oèitovalo poglavito u smjeru prema Isto-

14 br. 214, sijeèanj 2010.


ku, a nakon njegove smrti i obrnuto: s Is-
toka prema Zapadu. I to svestrano, a na-
pose u svim vrijednostima što bijahu
svojstvene helenistièkom shvaæanju. Kao
upadan primjer može poslužiti grad
Aleksandrija! Promatrajuæi pak zbilju u
širim razmjerima, u to valja ukljuèiti i ži-
dovsku stranu. Židovi i dalje bijahu ra-
seljeni po cijelome onodobnom svijetu,
prvenstveno u velikim gradovima. Mnogi
od njih bijahu prihvatili ne samo grèki
jezik nego i mnoge druge sastavnice
helenistièkoga svijeta. To vrijedi za sve
više društvene slojeve, pa i za židovsko
sveæenstvo. Mnogi Židovi izvan Palestine
zaboravljali su ili uopæe nisu uèili ara-
mejski jezik. On doduše bijaše još uvijek
veoma proširen, ali se njegova uporaba
upadno smanjivala.
Viši društveni slojevi kod drugih naro-
da svisoka su gledali na Židove koji ljubo-
morno èuvahu svoje obièaje i svoju
predaju trudeæi se kako bi istaknuli svoju
samobitnost. Tu prije svega na udaru bija-
hu neki vjerski propisi - o prehrani, o reli-
gijskoj praksi kao što je pranje ruku ili èak
post i obrezanje. Promatrano malo dublje:
bijaše upadno kako se njeguje vjerski ži-
vot u hramu, obredi i obièaji, pri èemu se
istièe pjesništvo, ukljuèujuæi i pjevanje u
hramu, dok se istodobno zanemaruje po-
vijest, a donekle gubi i oštrina proroèkih
moralnih prosudbi i njihovo znaèenje za
život vjere. Rijeèju: postojala je pogibao
od izdvojenosti i povlaèenja iz društva i
zatvaranja u izdvojene zajednice, a
donekle (i pogibao) isticanja izvanjskih
pojavnosti vjerskoga života na štetu du-
binskoga unutarnjeg osvjedoèenja.
Te su pojave tinjale, a na javnost su u
poveæanoj mjeri izbile kad je na vlast doš-
la kraljevska loza Seleukoviæa. Seleuko-
viæi bijahu takoreæi obožavatelji helenis-
tièkih steèevina, ukljuèujuæi u te i vjerski
život u njegovoj pojavnosti, kao i pitanje
pristupa hramskoj riznici. Tako je vladar
Seleuk IV. (187.-175.) pokušao oplijeniti
hram, ali nije uspio. Meðu Židovima se
oèitovalo nezadovoljstvo, i put pobuni bi-
jaše otvoren. Kad je na vlast došao Antioh
IV. Epifan (175.-163.), ona je ubrzo i buk-
nula. Želeæi u Jeruzalemu otvoriti školu
(gimnaziju) i športsku dvoranu, poveæao
br. 214, sijeèanj 2010.
Propovijed
je poreze i oplijenio hramsku riznicu, a
kao oduševljeni pobornik helenizma, unio
je u hram kip Jupitra Olimpijskoga i zapo-
èeo s njegovim štovanjem. To je mogao
biti izraz njegova osobnog uvjerenja, ali
je otkrivalo znakove njegove sužene svi-
jesti. Meðutim, on je u sveæenièkim redo-
vima i u visokim društvenim slojevima
imao svoje istomišljenike pa je mogao
nesmetano provoditi svoju volju. U ko-
naènoj odrednici, sve je to bilo u
svjesnom nastojanju kako u Jeruzalemu
treba izgraditi grèko, odnosno helenistiè-
ko žarište što bi širilo grèki duh i potiski-
valo židovsku religiju i uljudbu.
Kao upadan primjer stanja u Jeruza-
lemu može poslužiti i postupak nekoga
Menelaosa (173.-164.). Taj nije bio iz Sa-
dokove loze pa nije imao pravo biti
sveæenikom. Nu on je ponudio povišenje
poreza i kupio položaj velikoga sveæeni-
ka.
Kao kruna svega, u hramu je 167. go-
dine zapoèelo pogansko bogoslužje!
Nezadovoljstvo židovskoga naroda
progovorilo je ustankom u Modinu. Pok-
retaè mu bijaše sveæenik Matatija. On je
pogubio jednoga Židova i jednog pogani-
na, promicatelja poganskoga bogoštovlja,
a onda se s petoricom svojih sinova povu-
kao u planinu. Tako je poèeo Makabejski
ustanak (nazvan po Matatijinu sinu Judi, s
nadimkom Makabej).
Matatija je naime umro veæ 166., a nas-
lijedio ga je njegov sin Juda Makabej. Us-
lijedio je niz pobjeda i ujedno niz poraza -
u jednome od njih poginuo je i Juda. Bitno
obilježje Judina ratovanja bijaše prodi-
ranje u bezdan ljudske patnje i stradanja,
slabosti i spoticaja, zdvojnosti i smrti. Ju-
da je bezuvjetno predan u Božje ruke i -
dajuæi sve od sebe - misli kako konaèan
ishod ovisi ipak o Bogu: "A Nebu je
svejedno izvojevati spasenje s mnogima
ili sa šaèicom" (1 Mak 3, 18), ali je odsud-
no važno i osobno uvjerenje: zbog èega se
netko odluèuje za jednu ili za drugu stra-
nu. "Ovi izlaze na nas u premoæi drskosti i
bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i
djecu našu, i da nas oplijene, a mi voju-
jemo za goli život i za svoje svete uredbe"
(1 Mak 3, 20-21).
Bez jasno izabrana stava nema nikakve
nade u pobjedu; pokušavali su to ljudi
željni osobne slave, ali nisu uspjeli: " ...
nisu slušali Judu i njegovu braæu, nego
mišljahu da æe se istaknuti hrabrošæu. Ali,
eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih
je dolazio spas Izraelu" (1 Mak 5, 61-62).
Juda je s istanèanim osjeæajem za raspo-
loženje naroda usmjeravao svoje pothvate
kako bi što prije oslobodio Jeruzalem. To
mu je pošlo za rukom, i on je 164. godine
sa svojom vojskom ušao u Jeruzalem,
oèistio i iznovice dao posvetiti hram. Bi-
jaše to sveèan blagdan što se u židovstvu
nastavio slaviti svake godine. Unatoè svo-
jim pobjedama, Juda bijaše svjestan
neprijateljskoga okružja. Tražio je pri-
jatelje, i pokušao ih naæi u Rimljanima, ali
je prije uspješno dovršena pothvata pogi-
nuo u borbi sa Sirijcima nakon šest godina
mukotrpna ratovanja.
Judu je naslijedio njegov brat Jonatan.
On je nastojao umješnim potezima nasta-
viti Judinu namisao kako u svim prigoda-
ma treba tražiti politièko rješenje ne bi li
se izbjeglo ratovanje s premoænim protiv-
nikom. U tim nastojanjima imao je vrlo
uspjelih poteza te je konaèno - uz suglas-
nost sirijske vlasti - preuzeo i naslov i
službu velikoga sveæenika u narodu. To je
svakako ojaèalo njegov položaj u narodu i
u meðunarodnim poslovima, ali je izazva-
lo veliko nezadovoljstvo u krugovima Ži-
dova koji bijahu otvoreni protivnici spa-
janja duhovne i politièke vlasti u jednoj
osobi. Njima ne bijaše prihvatljiva ni sa-
ma pomisao kako bi sveæenik, pogotovu
veliki sveæenik, obnašao istodobno i poli-
tièku vlast i služio se prisilom, odnosno
bavio se ratnim poslovima. Nu Jonatan je
u tome vidio moguænost osnaženja svoga
položaja. U susret mu bijaše izišao nat-
jecatelj za kraljevsko mjesto Aleksandar
Balas, tvrdeæi za se kako je sin kralja An-
tioha IV. Ta mu zamisao nije upjela.
Kraljem je postao sin kralja Demetrija I.,
a Balas bijaše ubijen. Razmišljajuæi dalje
o jaèanju svoga položaja, Jonatan se u po-
litièkim trzavicama nešto kasnije pridru-
žio Antiohu VI. proti Demetriju II., ali je
bio uhiæen na prijevaru i ubijen.
Njegovo mjesto zauzeo je njegov brat
Šimun (143.-135.). Naslijedio je državu
15

što bijaše donekle uèvršæena unutra i
prema vani. Šimun je razvio vrlo snažnu
djelatnost u odnosu prema drugim narodi-
ma, a uspio je steæi i službu velikoga
sveæenika uz pristanak židovske sina-
goge, što praktièki znaèi voljom narodnih
predstavnika, i što je nedvojbeno pridoni-
jelo jaèanju njegova ugleda. U suradnji s
kraljem Demetrijem II. dobio je oprost od
poreza za cijelu Judeju i povlaèenje si-
rijske vojske i svojih protivnika što bijahu
utaboreni u Akri, dijelu Jeruzalema.
Spretnim potezima preuzeo je Jafu i dobio
izlaz na more. Osvojio je i grad Gezer,
važno prometno mjesto i zbog toga veoma
znaèajno, posebice prijeporno u doba Ma-
kabejskih sukoba.
Šimun je posvetio pozornost i jaèanju
svoje vlasti unutra. Najprije je za se prido-
bivao puèanstvo, a trudio se kako bi im
predstavio i jaèanje graniènih predjela.
Tako je poslao vojnu postrojbu u Gazu ka-
ko bi pokazao budnost države na važnim
mjestima. Pojedine javne poteze èinio je
odista javno: uz stanovito sudjelovanje
naroda na veoma sveèan naèin, posebice
uz izuzetno pripremljeno pjevanje.
Zoran izraz Šimunova nastojanja sva-
kako je sveèano pisanje u državnim po-
veljama! Glasilo je: "Prve godine istaknu-
toga vrhovnog sveæenika, židovskog voj-
skovoðe i glavara Šimuna" (1 Mak 13,
41-42).
Sirijski je vladar Antioh VI. uviðao ka-
ko jaèanje židovske države može biti po-
gibeljno za njegovu državu, pa mijenja
svoj odnos prema Šimunu. Njegovo je
držanje vidljivo iz pisma što ga je uputio
Šimunu: "Vi držite u svojoj vlasti Jopu,
Gezer i jeruzalemsku Tvrðu, gradove mo-
ga kraljevstva ... vratite gradove koje ste
osvojili ... " (1 Mak 15, 28). Šimun je od-
govorio: "Mi nikako nismo oteli tuðu
zemlju niti smo zavladali tuðim dobrima,
nego je to baština naših otaca: naši su je
neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme
posjedovali" (1 Mak 15, 33).
Šimunov izuzetan ponos bijahu njegovi
sinovi. Dvojici najstarijih, Judi i Ivanu,
reèe jednoga dana: "Moja braæa i ja, i moj
oèinski dom, vojevali smo protiv Izraelo-
vih neprijatelja od mladosti do današnjeg
dana, i uspjeli smo više puta izbaviti Izra-
16
Propovijed
ela. Sad sam ja ostario, a vi ste se po Mi-
losti dohvatili snage: stanite, dakle, na
moje mjesto i na mjesto moga brata! Idite
i borite se za naš narod, i nebeska pomoæ
neka bude s vama" (1 Mak 16, 2-3)!
Reklo bi se: to je nedvojbeno lijep zav-
ršetak jednoga vojskovoðe i državnika!
Meðutim, nije bilo tako.
Dok je Šimun bio zauzet državnim pos-
lovima, nisu mirovali ni njegovi neisto-
mišljenici i protivnici. Neki su od njih, ka-
ko je veæ istaknuto, mislili na se, na svoj
probitak i na svoju proslavu. Tako je bilo i
ovdje. Njima nije bilo stalo ni do velikih
Šimunovih zasluga za narod, ni do izu-
zetna priznanja što mu ga bijaše dodijelila
velika skupština sveæenika, narodnih
knezova i zemaljskih starješina i pritom
zakljuèila: " ... neka im Šimun bude voða i
veliki sveæenik dovijeka, dok ne ustane
vjerodostojan prorok" (1 Mak 14, 41).
Jedan od onih što bijahu mislili samo na
se, Šimunov zet Ptolomej, upravitelj Jeri-
hona, na prijevaru je domamio Šimuna i
pogubio i njega i njegovu dvojicu sinova.
Za njega i njemu sliène vrijedi izreka što
je Biblija pripisuje Bogu: "Oni ne odvaja-
ju dragocjeno od bezvrijedna" i zbog toga
ne mogu biti "usta Božja", ne mogu biti
nositelji Božje poruke.
Uz tu prosudbu treba nešto reæi i o usva-
janju helenizma te - u ovome sluèaju - o
isticanju odvojenosti službe velikoga
sveæenika i one državnoga poglavara. Za-
jedno s time ide i oštri proroèki prosvjed
proti licemjerju što se provodi u sveæeniè-
koj službi. Helenizam je vrlo širok i sad-
ržajan pojam. Ono što je u njemu
najljepše i najvrjednije, zacijelo je grèka
mudrost što ima vrijedne dodirnice s nau-
kom biblijskih proroka, pa ti tekstovi po-
tièu, a ne zanemaruju prouku proroèkih
svjedoèanstava, što se u onodobnome ži-
dovstvu zanemarivalo. Za jedne i za
druge, to æe reæi za protivnike ujedinjenja
velikosveæenièke službe i one državnoga
poglavara u istoj osobi kao i za onodobne
pobornike helenizma, treba s punim pra-
vom ustvrditi: ni oni ne mogu biti Božja
usta i svjedoèiti Božju živodajnu poruku -
ni pojedincima ni narodu u cjelini!•
br. 214, sijeèanj 2010.
H ercegovaèka franjevaèka provincija
nikada nije prestala tragati za svjedoèenji-
ma o okolnostima pogubljenja i pos-
mrtnim ostatcima svojih 66 pobijenih èla-
nova. Èinila je to i u komunistièko vrije-
me, pa makar noæu pred nosom milicije,
kao što je bilo u sluèaju fra Maksimilijana
Jurèiæa. Zahvaljujuæi tome u posljednje
vrijeme identificirana su èetvorica herce-
govaèkih franjevaca. Najprije je identifi-
ciran fra Melhior Prliæ (30. prosinca
2005.), nakon njega identificirani su fra
Zdenko Zubac (27. listopada 2006.) i fra
Julijan Kožul (15. sijeènja 2007.). Pos-
ljednji identificirani je fra Maksimilijan
Jurèiæ (27. travnja 2009.).
Svakako treba spomenuti da su sve nab-
rojane identifikacije obavili prof. dr. Ma-
rija Definis-Gojanoviæ, dr. Davorka
Sutloviæ i njihovi suradnici s Odjela za
patologiju i sudsku medicinu KBC Split
(Patologija). Postupak identifikacije prve
trojice pobijenih hercegovaèkih franjeva-
ca oni su obradili u struènom èlanku i ob-
javili u poznatom struènom èasopisu Cro-
atian medical journal, a i u knjizi Tragom
ubijenih hercegovaèkih franjevaca koju
je uredio fra Ante Mariæ. Èlanak je pob-
rao najviše struène ocjene i ušao kao nas-
tavno gradivo Medicinskog fakulteta
Sveuèilišta u Splitu. Inaèe, identifikacija
fra Melhiora Prliæa (30. prosinca 2005.)
prva je identifikacija Patologije u Splitu (i
još više, na podruèju država nastalih na-
kon raspada bivše Jugoslavije) posmrtnih
ostataka nekoga iz vremena II. svjetskog
rata te je to poèetak današnjeg studija fo-
renzike na Sveuèilištu u Splitu.
Fra Maksimilijana Jurèiæa komunisti su
ubili s još petoricom, najvjerojatnije civi-
la. Po trojicu su ih pokopali u dvije
škrape, na lokaciji Beliæa gumno, lijevo i
desno od puta koji vodi prema vrgoraè-
kom polju. Vrgorèani su èuvali uspomenu
na njihovo pogubljenje i zahvaljujuæi ži-
voj svjedokinji Mandi Erceg, koja je to
prenijela i na svoje potomstvo, uspjelo se
doæi do mjesta gdje bi vrijedilo poèeti is-
traživati njihova posljednja poèivališta.
Vlasnici zemljišta nisu imali ništa protiv,
pa su radovi zapoèeli 11. listopada 2008.
U ime Vicepostulature postupka muèeniš-
tva »Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe« (Vi-
cepostulatura), na èijem je èelu vicepostu-
lator fra Miljenko Stojiæ, vodio ih je èlan
povjerenstva Vicepostulature za istraži-
vanje i prikupljanje graðe fra A. Mariæ,
koji je inaèe vodio i iskapanje drugih po-
gubljenih franjevaca. Kao predstavnik

POKOPANI OSTATCI JOŠ JEDNOGA
UBIJENOGA HERCEGOVAÈKOG FRANJEVCA
Patologije u Splitu struèni dio otkapanja
vodila je prof. dr. M. Definis-Gojanoviæ.
Pomagao je i arheolog Tihomir Glavaš.
Svojim sudjelovanjem u otkapanju dopri-
nijeli su i mjesni župnik fra Petar Vrlji-
èak, gradonaèelnik i saborski zastupnik
Boris Matkoviæ, naèelnik policijske pos-
taje Ivan Kalajžiæ te istražni sudac Župa-
nijskog suda u Splitu Stanko Grbavac. O
svemu je opširno izvijestio portal Vi-
cepostulature www.pobijeni.info.
Fra Maksimilijan Jurèiæ
Nakon što su 17. listopada završeni ra-
dovi tijela su prenesena na Patologiju u
Split. Buduæi da su kosti bile previše
trošne, postupak identifikacije zahtijevao
je mnogo više vremena nego inaèe.
Fra Maksimilijan je roðen 8. listopada
1913. u Ružiæima. Roditelji su mu Jozo i
Matija r. Æorluka. Puèku školu završio je
u rodnom selu 1921.–1925. Nakon toga
do 1935. pohaða Franjevaèku klasiènu
gimnaziju na Širokom Brijegu. U Mosta-
ru završava 3 godine bogoslovnih studija
(1935.–1938.). Posljednje dvije godine
(1938.–1940.) fra Maksimilijan završava
u Rimu na Antonianumu. Franjevaèki ha-
bit obukao je 29. lipnja 1932. na Humcu.
Vjeène zavjete položio je 2. srpnja 1936.
u Mostaru, a za sveæenika ga je u Mostaru
zaredio biskup fra Alojzije Mišiæ 2.
srpnja 1936. Prva župa na kojoj je kratko
službovao (1. srpnja – 19. listopada
1941.) bila je Blizanci (danas Gradina).
Nakon toga premješten je u Goricu, iako
su župljani iz Blizanaca pismeno tražili da
i dalje ostane kod njih. Posebno im se, na-
ime, svidio njegov rad s 450 èlanova
br. 214, sijeèanj 2010.
Komemoracija
Društva sv. Ante i oko 50 èlanova pjevaè- velikom platnu, tako da su je mogli vidjeti
kog zbora. U Gorici je takoðer vodio svi nazoèni u prepunoj crkvi na Brijegu.
Društvo sv. Ante, bio kateheta u mjesnoj Nakon prezentacije zapoèelo je misno
školi i župni vikar. Tu ostaje do srpnja slavlje koje je predslavio provincijal fra
1943., a onda je premješten na Humac Ivan Sesar, u koncelebraciji sa splitskim
gdje je službovao kao župni vikar, vjerou- provincijalom fra Željkom Toliæem,
èitelj u školi sestara milosrdnica, voditelj gvardijanom fra Branimirom, vicepos-
Mladeži sv. Ante. Kasnije dobiva i službe tulatorom fra Miæom, vrgoraèkim župni-
drugog meštra novaka i ceremonijera. kom fra Petrom Vrljièkom, te ostalim
Nakon što je franjevaèki samostan na
sveæenicima: bilo je 70 koncelebranata.
Humcu u kolovozu 1944. ošteæen u an-
Na misi je nazoèila i fra Maksimilijano-
gloamerièkom bombardiranju, novaci su
va sestra, te bliža i dalja rodbina. Provin-
se s meštrima preselili u Veljake. U listo-
cijal je u propovijedi istaknuo da se Pro-
padu 1944. ponovno se vraæa na Humac.
vincija nikada nije prestala zanimati za
Ubrzo su ga komunisti uhitili i zatvorili u
ljubušku tamnicu zajedno s mnoštvom svoju nevinu pobijenu braæu, te da nas
svijeta. U svom paniènom bijegu pred nije okupila mržnja ni želja za osvetom,
protuudarom branitelja Širokog Brijega nego vjera u uskrsnuæe i želja za istinom,
28. sijeènja 1945. fra Maksimilijana i još te fra Maksimilijanov povratak na Brijeg,
40-ak civila odvode u Vrgorac i tu ih stri- na kojem je èinio svoje prve fratarske ko-
jeljaju. Fra Maksimilijan tako završava rake, meðu ostalu pobijenu braæu sah-
ovozemne dane u 32. godini života. Fra ranjenu u crkvi. Molitve vjernika izrekli
Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokalip- su novaci. Na kraju euharistijskog slavlja
tièni dani (str. 132.) svjedoèi da je njemu i nazoènima se obratio vicepostulator fra
ostalima prije pogubljenja skupno odrje- Miljenko Miæa Stojiæ, izrekavši rijeèi
šenje grijeha udijelio fra Serafin Dodig. zahvale svima koji su pomagali da se pro-
Donesena je odluka da se posmrtni ostat- naðu naši pobijeni fratri, te pozvao sve
ci fra Maksimilijana Jurèiæa pokopaju u koji nešto znaju o preostalim pobijenim
samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, a fratrima što im se ne zna za grob, da se
ostatci do sada neidentificiranih civila na jave u Vicepostulaturu. Svoju rijeè uputili
mjesnom groblju u Vrgorcu. Naime, Up- su i splitski provincijal fra Željko i gvardi-
rava provincije, u dogovoru s Vicepostu- jan fra Branimir koji je zahvalio svima što
laturom, odluèila je da Kapitul na rogoži- su ispratili svoga fratra do njegova pos-
nama, dan okupljanja cijele Provincije na ljednjeg poèivališta. Nakon svete mise
Širokom Brijegu, a koji se po tradiciji i odmah je uslijedio i obred sprovoda koji
odredbi Provincijskih statuta slavi 29. je predvodio provincijal. Lijes s fra Mak-
studenoga, o svetkovini Svih svetih Fra-
similijanovim ostatcima do grobnice je
njevaèkoga reda, bude ujedno i dan ukopa
ponio fra Hadrijan Sivriæ, koji ga je i
fra Maksimilijanovih zemnih ostataka.
osobno poznavao. Nakon posljednjih mo-
Lijes je prevezen iz Vrgorca u samostan
litava kod groba i polaganja lijesa, crk-
na Širokom Brijegu nakon svete mise
slavljene za petoricu nepozna- vom je odjeknula Kraljice neba. (S. M.)
tih stradalnika, pronaðenih sku-
pa s fra Maksimilijanom. Na-
kon što je bio izložen u crkvi na
Brijegu, kratku meditaciju o
zrnu i povratku izrekao je fra
Josip Vlašiæ, koji je ujedno bio
i ceremonijer slavlja. Zatim je
Lucija Hrstiæ otpjevala svoju
pjesmu Sveti pastiri, posveæenu
pobijenim fratrima. Nakon
pjesme uslijedila je video pre-
zentacija, za koju je tekst napi- Vrgoraèki muèenici - šest sanduèiæa s posmrtnim
sao fra Ante Mariæ, o fra Maksi- ostatcima. Lijes fra M. Jurèiæa u sredini, pokriven
milijanovu životu prikazana na hrvatskom zastavom i sveæenièkom štolom
17

SPOMENIK POBUNI PROTIV
HRVATSKE U SRBU 1941.
– PROSVJEDNO PISMO –
Potaknut vijestima o znatnim sredstvi-
ma koje Republika Hrvatska izdvaja za
obnovu spomenika u Srbu – spomenika
pobuni protiv onodobne hrvatske države,
koja je zapoèela u srpnju 1941. pokoljem
civila – gospodin Željko Tomaševiæ iz
Zagreba uputio je 26. studenoga 2009. ot-
voreno prosvjedno pismo nizu hrvatskih
državnih tijela (ali, zaèudo, i «Njegovoj
Ekselenciji Paulu Vandorenu, šefu mi-
sije Delegacije Europske komisije u
Republici Hrvatskoj», ne naznaèujuæi
zašto bi ona veæ sada, dok i formalno nis-
mo podvrgnuti Bruxellesu, bila mjero-
davna za otpravljanje bilo kakvih poslova
koji se hrvatske države tièu?). Objavlju-
jemo to pismo bez ikakvih – èak i pravo-
pisnih – intervencija, kao dokument
jednoga nejunaèkog vremena. Ispušteni
su samo dijelovi u kojima se citiraju
pravne norme. U meðuvremeno su pismo
supotpisali mnogi pojedinci, a potpisi-
vanje se nastavlja.
U tom je kontekstu zanimljivo spome-
nuti da su 11. prosinca 2009. Ante Beljo i
Cika Mikolèiæ, èlanovi Graðanske Inici-
jative „Krug za TRG“, pred ulazom u
Hrvatski sabor svim saborskim zastupni-
cima dijelili Beljinu brošuru „Èetnièka
pobuna i zloèin u istoènoj Lici i jugoza-
padnoj Bosni 27. srpnja 1941. i hrvatske
žrtve“, predstavljenu dva dana ranije na
konferenciji za novinstvo spomenute gra-
ðanske inicijative u Europskom domu u
Zagrebu. Prema svjedoèenju gospoðe Mi-
kolèiæ, jedini saborski zastupnik koji je
odbio primiti brošuru bio je Zoran Mila-
noviæ, koji je – kao i Vesna Pusiæ – vlasti-
tim sudjelovanjem znao uvelièati srbsku
proslavu. Milanoviæ je brošuru odbio, uz
rijeèi: „Ne trebam to, to nisu bili èetnici,
ja znam!“ Ostale implikacije pobune iz
Srba Milanoviæa ne zanimaju.
*
Prosvjedno pismo
zbog protucivilizacijskog èina Vlade
Republike Hrvatske poèinjenog odobre-
njem obnove spomenika èetnièkom fašis-
tièkom zloèinu genocidnih razmjera za-
poèetom od èetnièke rulje u Srbu 27.
srpnja 1941., i nezakonitosti Rješenja
18
Aktualno
Vlade Republike Hrvatske o izdvajanju
novèanih sredstava na teret Proraèunske
zalihe Državnog proraèuna Republike
Hrvatske za 2008. u svrhu financiranja
obnove spomenika u Srbu.
Obrazloženje:
Potaknut vijestima koje se šire u hrvat-
skoj i inozemnoj javnosti o obnovi i
državnom financiranju obnove spomeni-
ka u Srbu, na koju obnovu i financiranje
da je Vlada Republike Hrvatske pristala
na ultimativni zahtjev potpredsjednika
Vlade Slobodana Uzelca koji da je time
uvjetovao ostanak stranke SSDS u vlada-
juæoj koaliciji, a pozivom na odredbe Za-
kona o pravu na pristup informacijama,
Vladi Republike Hrvatske sam 4. stu-
denog 2009. postavio sljedeæi upit:
1. Na kojoj je sjednici Vlade Republike
Hrvatske od strane potpredsjednika Vlade
Republike Hrvatske Slobodana Uzelca
odnosno SSDS-a podnijet (po našem miš-
ljenju kažnjivi i za svaku javnu moralnu
osudu) prijedlog odnosno zahtjev za do-
nošenjem Odluke o obnovi i financira-
njem obnove spomenika tobožnjem "anti-
fašistièkom ustanku naroda Like" u Srbu
27. srpnja 1941. godine?
2. Na kojoj Sjednici je Vlada Republike
Hrvatske usvojila prijedlog i donijela Od-
br. 214, sijeèanj 2010.
luku o obnovi i financiranju spomenika
tom tobožnjem "antifašistièkom ustanku"
u Srbu?
3. Kolika su financijska sredstva u
ukupnom iznosu i po stavkama odobrena
u svrhu obnove i ponovnog otkrivanja
spomenika „ustanku“ u Srbu i sa koje
stavke Državnog proraèuna za 2009. ili
2010. godinu?
Umjesto konkretnog odgovora Vlade
RH o svom aktu kojim je odluèila obnovi-
ti i financirati obnovu spomenika, Vlada
Republike Hrvatske svojim me dopisom
Klasa:008-02/09-01/387, Urbroj: 50402-
01-09-02 od 11. studenog 2009. obavi-
jestila, da je zahtjev proslijedila Ministar-
stvu kulture uz sljedeæi tekst:
Poštovani gospodine Biškupiæ, teme-
ljem Zakona o pravu na pristup informa-
cijama („Narodne novine“ 172/2003),
èlanak 13., stavak 1., u privitku dopisa us-
tupamo Vam na mjerodavno postupanje
zahtjev g. Željka Tomaševiæa radi ostvari-
vanja prava na pristup informacijama. S
poštovanjem, Zamjenica predstojnika
ureda za odnose s javnošæu i službenik za
informiranje Vlade RH Martina Baniæ“.
(Dopis Vlade RH dostavlja se i u privitku
ovog Prosvjednog pisma).
Dopisom Ministarstva kulture Repub-
like Hrvatske Klasa: 008-01/09-01/0014,
Urbroj: 532-02-01/1-09-02 od 17. stu-
denog 2009, a zaprimljenim 25. studenog
2009., obaviješten sam sljedeæe:
Poštovani, temeljem Vašeg zahtjeva za
ostvarivanjem prava na pristup informa-
cijama, i postavljenih pitanja dajemo slje-
deæi odgovor: Vlada Republike Hrvatske
je na sjednici održanoj 19. prosinca 2008.
godine donijela rješenje o odobrenju
sredstava na teret Proraèunske zalihe
Državnog proraèuna Republike Hrvatske
za 2008. godinu. Na teret posebnog dijela
Državnog proraèuna Republike Hrvatske
za 2008. godinu (Narodne novine, broj
28/2008 i 82/2008), Razdjela 025 – Mi-
nistarstvo financija, Glave 02506 Minis-
tarstvo financija – ostali izdaci države,
Aktivnosti 539019 – Proraèunska zaliha,
raèuna 3851 – Nepredviðeni rashodi do
visine proraèunske prièuve, odobrava se
Hrvatskom restauratorskom zavodu u
Zagrebu, iznos od 1.000.000,oo kuna, za

obnovu spomenika u Srbu. S pošto-
vanjem, Državni tajnik Zoran Šikiæ
(preslik u privitku).
Iz postupanja Vlade Republike Hrvat-
ske koja je kao prvonadležna o svom aktu
izbjegla izravno dati toèan odgovor u za-
konskom roku od 15 dana (Zakon o pravu
na pristup informacijama) te citiranog od-
govora Ministarstva kulture RH, oèevid-
no je da je Vlada Republike Hrvatske pri
donošenju akta o pristanku na obnovu i fi-
nanciranju iz Državnog proraèuna postu-
pala nezakonito, slijedom èega se u njezi-
nom postupanju ostvaruju sva bitna obi-
lježja kvalificiranog kaznenog djela, zbog
èega se ovaj dopis dostavlja na nadležno
razmatranje i postupanje i Državnom od-
vjetništvu Republike Hrvatske, Držav-
nom uredu za reviziju te Puèkom pravob-
ranitelju Republike Hrvatske, buduæi se
ovdje raspolaže sredstvima poreznih ob-
veznika. (...)
Prema citiranom odgovoru Ministar-
stva kulture Republike Hrvatske, oèevid-
no je i da je Vlada nezakonito odobrila
novèana sredstva za obnovu spomenika u
Srbu na teret Proraèunske zalihe Držav-
nog proraèuna RH za 2008, buduæi je od-
redbama Zakona o proraèunu (NN, broj
96/03, 87/08) jasno odreðeno za što se is-
kljuèivo smiju koristiti sredstva Prora-
èunske zalihe. (...) Nadalje, Zakonom o
izvršavanju državnog proraèuna za 2008.
godinu (N.N. broj 28/08, 82/08), od-
redbom èlanka 8., odreðen je iznos plani-
ranih sredstava i iznos dopustivog raspo-
laganja proraèunskom zalihom. (...)
Iz citiranih odredbi Zakona o proraèunu
i Zakona o izvršavanju Državnog prora-
èuna RH za 2008. godinu, oèevidno je da
je Vlada RH, sredstva Proraèunske zalihe
nezakonito prenamijenila za svrhu potpu-
no drugaèiju od Zakonom striktno odre-
ðene, i još k tome u iznosu koji znatno na-
dilazi Zakonom dopušteni iznos raspola-
ganja (Predsjednik Vlade do 500.000,00
kuna, ministar financija do 100.000,00
kuna!).
Meðutim, ovim se prosvjednim pismom
nadležnim tijelima Republike Hrvatske i
drugim primateljima pisma ne ukazuje sa-
mo na navedeno nezakonito, proizvoljno
te stoga nesporno kažnjivo odluèivanje
Vlade Republike Hrvatske, oèevidno us-
mjereno u cilju javnog zatajenja odluke o
odobrenju obnove i uvjetima i naèinu fi-
nanciranja obnove spomenika u Srbu, a
koje zatajenje ne bi u tolikom stupnju
moglo biti moguæe, u sluèaju zakonitog
odluèivanja Odlukom Vlade RH koja
br. 214, sijeèanj 2010.
Aktualno
podliježe javnoj objavi te tako postaje
dostupna javnosti. Ova je istinita èinjeni-
ca na žalost potvrðena i postupanjem
Vlade RH povodom postavljenih upita o
obnovi spomenika u Srbu o kojima Vlada
RH svojim dopisom od 11. studenog
2009., nije željela izravno odgovoriti?!
Ovim se prosvjednim pismom prije
svega ukazuje, kako tijelima Republike
Hrvatske tako i meðunarodnoj zajednici
èijim æe nadležnim tijelima biti dostav-
ljeno (UN, EU), da je Vlada Republike
Hrvatske pristankom na obnovu spomeni-
ka ustanku u Srbu 27. srpnja 1941. i dod-
jeljivanjem novèanih sredstava iz Držav-
nog proraèuna u tu namjenu, poèinila
nedopustivi te od hrvatskog društva i
svjetske zajednice civiliziranih naroda
neprihvatljiv protucivilizacijskog èin ob-
nove spomenika genocidnom èetnièkom
zloèinu zapoèetom u Srbu 27. srpnja
1941. i okonèanom potpunim istreblje-
njem, potpunim „etnièkim èišæenjem“
svega nepravoslavnog puka istoène Like i
jugozapadne Bosne i zatiranjem zemljiš-
nih meða i knjiga njihove privatne imo-
vine!
Buduæi Vladi RH takva genocidna na-
rav „ustanka“ u Srbu nije i ne smije biti
nepoznata, ovakav civilizacijski sramotan
i nedopustiv, kažnjiv èin Vlade RH, raz-
log je i „tajnovitosti“ postupanja Vlade
RH.
Nadnevka 27. srpnja 1941. u mjestu Srb
u Lici nije došlo do bilo kakvog antifašis-
tièkog ustanka ugroženog srpskog (pra-
voslavnog) puka protiv bilo kojih naoru-
žanih vojnih ili redarstvenih postrojbi
Nezavisne Države Hrvatske, niti protiv
okupatorskih talijanskih vojnih postrojbi,
niti protiv oružanih postrojbi bilo koje
druge države èlanice tzv. „Sila osovine“.
Tog je zlosretnog 27. srpnja 1941., zapo-
èeo pokolj svega nepravoslavnog (nesrp-
skog) puka istoène Like i jugozapadne
Bosne (katolika i muslimana), organiziran
od pripadnika èetnièkog pokreta Draže
Mihailoviæa, a u èijim su redovima u to
vrijeme uistinu bili i vodeæi srpski komu-
nisti iz tog podruèja. Citat jednog od sudi-
onika i organizatora pobune Gojka Polo-
vine (Svedoèenje, Prva godina ustanka u
Lici, Beograd, 1988., str. 340. I 342.): „Za
nepun sat Borièevac je bio u pla-
menu...ostaje èinjenica da je u masi nebo-
raca tog momenta u pljaèki i paljenju
uèestvovao i znatan broj boraca, od kojih
su neki poslije toga bili sjajni ne samo
partizanski borci nego politièki i vojni ru-
kovodioci, komandiri, komandanti. Nikad
nisam niti hoæu javno pomenuti njihova
imena“.
Toga zlosretnog 27. srpnja 1941., nisu
„ustali“ narodi Like, Hrvati, Srbi i drugi
narodi Like, gospodo iz Vlade RH, kako
se to zloèinaèki podlo pokušava iskazati
nazivom spomenika „spomenik ustanku
naroda Like“!, veæ su tog dana, uistinu so-
tonskom mržnjom prema hrvatskom na-
rodu i svakoj hrvatskoj državi ispunjeni,
monstruoznim zloèinom „ustali“ jedino
srpski èetnici, a protiv svekolikog hrvat-
skog civilnog puka toga kraja, smjerajuæi
istrebljenje hrvatskog naroda u cjelini te
protiv postojanja i obstanka bilo kakve
hrvatske države!
Pokolj koji se nakon jugosrbske hege-
monistièke povijesne torture od 1945. do
1995., njoj unatoè i danas ponovno poku-
šava podvesti pod „antifašistièki usta-
nak“, zapoèeo je, gospodo iz Vlade RH,
postavljanjem balvana na prugu (jednako
dakle kao i 1990.!) i zaustavljanjem vlaka
s civilima hodoèasnicima muževima,
ženama, djecom, starcima, sveæenikom,
te oružanim napadom na te nenaoružane
hodoèasnike koji su od svega „oružja“
imali samo krunice i molitvenike, a za-
jedno su sa svojim župnikom Waldema-
rom Maximilianom Nestorom, svi pobi-
jeni i baèeni u jamu Golubinjaèu i tako
postali prve žrtve tog èetnièkog „antifa-
šistièkog“ pokolja (tako svjedoèi partizan
Stevo Babiæ u knjizi „Drvar 1941-1945 –
Sjeæanje uèesnika“, Drvar, 1972., II. sv.,
str. 207.-208.: „...grupa Damjana Zeljko-
viæa je na svoju ruku povela sve putnike
ka Golubinjaèi i sve ih, bez ièijeg odob-
19

renja, postrijeljala.“). A, primjerice, ta-
mošnjeg katolièkog župnika Gospodneti-
æa rodom s Braèa, „uhitili su 27. srpnja
1941. u 10 sati, sazvali zbor Srba ispred
katolièke Crkve Sv. Ilije. Nabili mu na
leða magareæi samar i jašili ga i to ispred
njegove majke. Naložili su veliku vatru.
Nabili ga na ražanj i pekli, te izmeðu osta-
loga uz silnu kriku i viku pjevali...“ (Ante
Mile Krvavica, „Svjedok sam èetnièkih
zloèina u Grahovu...“ Nedjeljna Dalmaci-
ja, 10. 08. 1995. str. 15).
Ovim prosvjednim pismom nije mo-
guæe, ali ni potrebno bilo kome navoditi
sve èinjenièno utvrðene zloèine i potvrðe-
ne organizatore i sudionike tog èetnièkog
fašistièkog, a ne antifašistièkog ustanka u
Srbu 27. srpnja 1991., buduæi za to postoji
dovoljno dostupnih povijesnih izvora, a
da se ne prigovori bilo èijoj pristranosti, i
svjedoèenja Titovih generala i „narodnih
heroja“ o toj srpskoj pobuni. Svakako nije
samo za napomenuti, veæ uistinu za iz
svega glasa vrisnuti, da jama Golubnjaèa,
pa jama u Dabinu vrhu kod Brotnja kod
koje je poklan i u jamu baèen cijeli rod
Iveziæa (do tada je u tom selu živjelo je
oko 70 obitelji Iveziæa!), kao niti druge
brojne kraške jame tog i drugih podruèja
(do sada je popisano oko 1300 jama i ma-
sovnih grobišta!), jame pune nevinih civi-
la muèenika, te duboke jame-grobnice
djece, žena, mladiæa, oèeva i staraca, žrta-
va muèkog èetnièkog pokolja ili „antifa-
šistièkog ustanka“, koji bi se po stranci
SDSS, ali na žalost i po sramotnoj, neza-
konitoj i kao takvoj, kažnjivoj rješidbi
Vlade RH, neèuveno trebao slaviti i èastiti
monumentalnim spomenikom, još do da-
nas nisu istražene, jer ove su žrtve trenut-
nim politièkim strukturama oèevidno
nedostojne spomena, a kamoli novèanih
sredstava iz Državnog proraèuna!. Ne sa-
mo da dostojanstvom svakog civilizira-
nog naroda i èovjeka, Vlada RH ne istra-
žuju takva masovna grobišta te dostojan-
stveno pokapa posmrtne ostatke žrtava i
žrtvama podiže dostojanstvene spome-
nike, nego kako vidimo, Vlada RH neèu-
veno, za civiliziran i demokratski svijet
sablažnjivo, odluèuje i financira podi-
zanje spomenika njihovim zloèincima!
Ukazujuæi i uvažavajuæi nesporne po-
vijesne èinjenice potvrðene vjerodostoj-
nim pisanim dokumentima, da je samo s
podruèja istoène Like južno od Udbine, u
potpunosti istrijebljeno oko 21.000 Hrva-
ta katolika, da su njihova sela i Crkve go-
tovo do temelja uništeni, zemljišne meðe
preorane, a zemljišne knjige uništene
20
Aktualno
(spaljene) u cilju zatiranja svakog traga
njihova življenja na tom prostoru i njiho-
va moguæeg kasnijeg povratka, što sve
rezultira ne vraæanjem im njihove imo-
vine do današnjeg dana i nemoguænošæu
povratka potomaka tih sasvim nevinih i
izbjeglištvom sreæom spašenih žrtava na
svoja ognjišta, èetnièki ustanak u Srbu 27.
srpnja 1941. uistinu je zloèin genocidnih
razmjera, èina i naravi.
Stoga najsnažnije, iz dubine duše pros-
vjedujem, držeæi da je s gledišta oèuvanja
i promicanja sveopæe prihvaæenih civili-
zacijskih vrijednosti koje živi i želi živjeti
i promicati današnja svjetska zajednica
naroda, a koje nadam se i želim u to vjero-
vati, jednako tako žele promicati i
Milanoviæ i Pupovac u Srbu 2008., u
drugom planu I. Antièeviæ-Marinoviæ i
J. Radoš
hrvatske državne strukture u Europskoj
zajednici naroda, vrijednosti utemeljenih
na jasno usvojenim i snažno èuvanim pri-
rodnim ljudskim pravima poput prava na
sam život, slobodu i privatnu imovinu,
kao i jasnu zabranu i osudu svakog nede-
mokratskog sustava ili snaga i velièanja
bilo kojeg mirnodopskog ili ratnog zloèi-
na protiv èovjeènosti, podizanje spomeni-
ka tobožnjem "antifašistièkom“ ustanku,
a uistinu èetnièkoj agresiji koju su 27. 7.
1941. zapoèele èetnièke barbarske horde
(uz neskrivene prema hrvatskom narodu
teritorijalno jasne simpatije i oružnièku
potporu talijanskih fašista) zvjerskim po-
koljem vjernika hodoèasnika i njihovih
sveæenika, a okonèale muèkim istrjeblje-
njem svekolikog do tada živuæeg nespr-
skog puka na tom podruèju te pljaèkom i
br. 214, sijeèanj 2010.
otimanjem im njihove imovine do da-
našnjeg dana, duboko anticivilizacijski
èin Vlade Republike Hrvatske, èin za sva-
ku domaæu i inozemnu osudu!
Hrvatsko društvo kao nesporno drevni
baštinik najviših europskih i svjetskih
uljudbenih vrijednosti i dosega, a po-
sebno i kao skori dionik i baštinik takvih
najviših društvenih vrijednosti Europske
zajednice naroda, ne može i ne smije biti
talac obstanka na vlasti bilo koje politièke
stranke ili vladajuæe koalicije u Republici
Hrvatskoj, ako joj se takav obstanak uv-
jetuje nedopustivim protuèovjeènim, pro-
tucivilizacijskim, kako domaæim tako i
meðunarodnim pravom kažnjivim, ulti-
mativnim uvjetom bilo kojeg koalicijskog
partnera, a u ovom sluèaju stranke SDSS.
Stoga se ovo prosvjedno pismo dostav-
lja i nadležnim tijelima EU i UN-a, a od
Vlade Republike Hrvatske se traži, da
žurno razmotri povijesne èinjenice glede
èetnièke agresije u Srbu 27. srpnja 1941.
(osnivanjem nepristranog povjerenstva
povjesnièara) te donese odluku o povla-
èenju odobrenih novèanih sredstava
odobrenih iz Državnog proraèuna i zabra-
ni obnovu spomenika u Srbu, kako nakon
Republike Srbije i Republika Hrvatska ne
bi obnovom ovog spomenika službeno
rehabilitirala èetništvo i èetnièki pokret
Draže Mihailoviæa kao antifašistièki
pokret, a sav svoj prestrašno muèenièki
pobijen nevini civilni puk istoène Like i
jugozapadne Bosne proglasila fašistima.
Obnovom spomenika u Srbu, toliki bi
muèenièki pobijeni, nevini i nenaoružani
pravednici iz ljeta 1941. bili oglašeni fa-
šistima, a njihovi ubojice, mrzitelji soton-
skih èudi, nagona i nedjela antifašistima,
a hrvatskom bi se narodu i svakoj hrvat-
skoj državi, slikovito reèeno zabio ne
„nož u leða“ nego „nož u srce“, jer ako se
dopusti da hrvatski civil, nenaoružan
seljak, žena, dijete, starac, suprug ili mla-
diæ iz 1941. postane fašist, onda je svaka
dosadašnja ali i buduæa agresija na hrvat-
ski narod i hrvatsku državu ili sam
spomen njezina postojanja dopuštena.
Upravo tako su se takvi „srbski antifašis-
ti“ i ponijeli i odnosili prema samom spo-
menu i postojanju slobodne hrvatske
države sve do 1995. godine! Jednako kao
i oni „antifašisti“ iz odreda „Dušan Silni“,
koji su u zapadnoslavonskom selu Donji
Mosti zapoèeli prve pokolje hrvatskih ci-
vila veæ 8. travnja 1941., dakle i prije
proglašenja Nezavisne Države Hrvatske,
koja im je uvijek služila kao „alibi“ za
èetnièke pokolje, istrjebljenje i protjeri-

vanje hrvatskog naroda, dok je istinski
razlog njihovih pokolja bila upravo soton-
ska, iracionalna mržnja prema hrvatskom
narodu i uspostavi hrvatske države.
Razmatrajuæi i podsjeæajuæi sve i na
zlokobni upit SDSS-ovog zastupnika Mi-
lorada Pupovca: „A što vi to danas sla-
vite?“, koji upit imenovani svake godine
upuæuje hrvatskoj javnosti povodom
obilježavanja Dana pobjede i Domo-
vinske zahvalnosti 5. kolovoza, hrvatski
bi narod mogao oèekivati, da bi sljedeæi
èin Vlade Republike Hrvatske u cilju od-
ržanja koalicijske Vlade na vlasti pod bilo
koju cijenu, mogao biti podizanje spo-
menika „antifašistièkim ustanicima bal-
van revolucije“ iz kolovoza 1990., odnos-
no 1991. godine. Koalicijski partner bi ih
u takvu nužnost mogao s lakoæom uvjeri-
ti, jer ako im kao antifašizam bude prizna-
ta èetnièka fašistièka agresija zapoèeta u
Srbu 27. srpnja 1941. kad su bili „pri-
siljeni ustati“ nožem, puškom, ražnjem i
ostalim oruðem i alatom protiv svojih
nesrpskih susjeda, nenaoružanih seljaka i
sveæenstva, ali naravno fašista, kako im
onda „ustanak“ 1990./91. ne bi mogao
priznat i slavljen i èašæen kao antifašistiè-
ki ustanak, a u tom su „ustanku“ od
1990./91. do 1995., primjerice na Plitvi-
cama i u Borovu Selu, bili „prisiljeni usta-
ti“ snajperima i noževima protiv tijela,
grla i oèiju nesporno naoružanih redar-
stvenika, a ne više civila kao 1941. go-
dine.
Potkrjepi takvog zahtjeva, oèekivano
æe svesrdno doprinijeti i zastupnica Vesna
Pusiæ, koja je takoðer nazoèila ovogo-
dišnjem opskurnom okupljanju u Srbu,
br. 214, sijeèanj 2010.
Aktualno
svojom nièim i nikad kažnjenom izjavom
„da je Republika Hrvatska nastala na zlo- VATRA
èinu“. Ako je Republika Hrvatska nastala
(KPD Požega 1950.)
na zloèinu, civilizirano je i obvezujuæe
žrtvama podiæi dostojni spomenik! Tako
æemo po Miloradu Pupovcu, Slobodanu Otvorila peæi sam vrata
Uzelcu, Vesni Pusiæ i Vladi RH, pouèeni i gledam kuæice od zlata.
o pravim, a ne pogrješnim nadnevcima Crne napuštene domove
narodnog i državnog slavlja, moguæe us- malene ubave krovove.
koro ponovo slaviti 27. srpnja, i 17. kolo-
voza kao dane „antifašistièke borbe“, a Vještice sive i crvene.
spomenike umjesto žrtvama, podizati Satire tužne i drvene,
èetnièkim „antifašistièkim“ zloèincima u Zmajeve krvave žute
slavnome Zrinu, Gvozdanskom, Španovi-
maèeve modre i srebrne
ci i drugim mjestima iz kojih je živuæi puk
pobijen, ili prognan ako je uspio preživ- što bezglavo jure i šute.
jeti pokolj, a mjesta razorena do temelja te
naseljena Srbima! Plameni gase se jezici
Podsjeæajuæi i na rijeèi zastupnika koa- Zlaæani ruše se dvori
licijske stranke SDSS Milorada Pupovca, u ritmu divljem strastvenom
izgovorene upravo na tom obskurnom i srce je prepuklo jer jedino gori.
nekažnjenom okupljanju u Srbu 27.
srpnja 2009. „da se krik naroda s ovog Post scriptum:
mjesta mora èuti“, poruèujem Vladi RH i 156 ležaja. Prozori bez stakla.
drugim primateljima ovog prosvjednog Zima bez loženja.
pisma, da se krik pobijenog muèenièkog
naroda-pravednika toga kraja, vapijuæe Višnja SEVER
èuje i stalno sluša savješæu svega èestita
svijeta, a doprijet æe i do savjesti „gluhih“,
doprijet æe i do Vaših ušiju, gospodo iz
Vlade RH! „Jer kamen æe progovoriti ako
èovjek ne æe! (Sveto Pismo)“ SAVJET
U tom pouzdanju želim vjerovati da
Vlada Republike Hrvatske, poštujuæi za-
Ne diži ruke na domovinu.
dane i obvezujuæe vrijednosti današnjeg
civiliziranog svijeta, svoje domaæe i Domovina je sveta.
meðunarodne obveze, ne æe dopustiti ob- Ona je poput oca i majke
novu i ponovno otkrivanje spomenika
i više:
èetništvu u Srbu pa gradeæi time hrvatsko
poput Krista razapeta.
društvo na povijesnoj laži, a ne na povi-
jesnoj istini, i ohrabrujuæi time oèevidno
nikad savješæu ne proèišæena i ne okajana Prve ti je rijeèi,
srca jednog dijela hrvatskih državljana i
nevješte i tihe,
pothranjujuæi im nadu u prvoprigodni no-
vi zloèin, ponovo posijati i obilato nahra- skrila u njedra svoja.
niti sjeme razdora i buduæih sukoba, kako
meðu državljanima unutar Republike
Prve ti je korake,
Hrvatske tako i meðu državljanima šireg
nesigurna hoda,
prostora!
Uvažavajuæi navedene tvrdnje, zahtije- èuvala domovina tvoja.
vam žuran i pravièan odgovor Vlade Re-
publike Hrvatske, kako na dio neodgovo-
Ne zaboravi!
renih upita od 4. studenog 2009., tako i o
ukupnoj osnovanosti i zakonitosti odluèi- Domovina je jedina
vanja Vlade RH o pitanju obnove i kolijevka tvoja.
prenamjene sredstava Državnog proraèu-
na za 2008. u svrhu obnove spomenika
Ivan DUJMOVIÆ
zloèinu u Srbu. (...)
Željko Tomaševiæ, dipl. iur.
21

NASTANAK I POVIJEST
HRVATSKE HIMNE
Rijeè himna grèkoga je podrijetla, a
oznaèava sveèanu pjesmu ili hvalospjev.
Himne se spominju, prema povijesnim iz-
vorima, u prastaro doba civilizacije, kod
starodrevnih naroda: Babilonaca, Egipæa-
na i Asiraca. Nazoène su i u staroperzij-
skoj Avesti i staroindijskoj Rgvedi. U
grèkoj književnosti, u prastara vremena,
himne su bile prisutne kroz pjesme, u èast
bogova i grèkih junaka, obièno spjevane u
heksametrima. Himna se, kasnije, pjeva-
la, kao strofièka pjesma, uz glazbu, za
vrijeme sveèanih ophodâ i razlièitih
obredâ. Tako nastaju orfièke i novopita-
gorejske himne. Petorica onodobno naj-
glasovitijih himnièara bili su: Pindar,
Kalimah, Alkej, Kleant i Sepfo. U rim-
skoj književnosti himna poglavito ozna-
èava pohvalnu pjesmu. Najpoznatiji tvor-
ci himni bili su: Horacije i Katul.
Kršæanske himne svoje korijene vuku iz
Sirije. Izmeðu auktorâ kršæanskih himni
izdvajam tek nekoje: sv. Ambrozija, sv.
Franju Asiškoga i sv. Tomu Akvinsko-
ga. Himne sliène klasiènima pisao je
Ronsard. Izvan vjerske provenijencije
himne su nazoène, primjerice, kod: Go-
ethea, Hölderlina i Novalisa. Himne
postoje takoðer unutar književnosti 20.
stoljeæa. Buðenjem nacionalne svijesti i
domoljubnog zanosa, diljem Europe,
sredinom i u drugoj polovici l9. stoljeæa,
dolazi do nastanka lijepih himni do-
moljubne naravi. Diljem kontinenta, pos-
tupno se uvode državne himne, na-
mijenjene izvedbama u sveèanim prigo-
dama.
Auktor hrvatske himne
Antun Mihanoviæ
U nas Hrvatâ, 1835. nastaje pjesma An-
tuna Mihanoviæa, pod naslovom "Hor-
vatska Domovina", koja æe kasnije, skra-
æena i pod drugim nadjevkom "Lijepa
naša", postati hrvatskom nacionalnom
himnom, koju æe skladati Josip Runja-
nin. Onodobno glasovita popijevka "Li-
jepa naša" službeno je izglasovana za
hrvatsku himnu za vrijeme održavanja
22
Iz povijesti
(Kratki prikaz)
Piše:
Ivica KARAMATIÆ
Gospodarske izložbe u Zagrebu l89l., na
prijedlog dalmatinskih Hrvatâ. Hrvatska
himna "Lijepa naša" od tada, dakle u svo-
joj dugoj tradiciji, kroz mnoga ljeta,
neprestance odzvanja snažno u plemeni-
tim æutnjama, domoljubnim težnjama i
državoljubnim srdcima brojnih Hrvatâ,
ma gdje se oni nalazili: U Lici ili
Hercegovini, u Hrvatskom zagorju ili
Bosni ponosnoj, u Dalmaciji ili Srijemu, u
Europi ili Australiji, u Americi ili Novom
Antun Mihanoviæ
Zelandu, u Kanadi ili u Južnoj Americi.
Auktor hrvatske himne "Lijepa naša",
pjesnik Antun Mihanoviæ, bio je sin zag-
rebaèkoga posjednika Matije Mihanovi-
æa i otmjene gospoðe Justine, roðene Ku-
ševiæ. Antun Mihanoviæ je roðen u glav-
nom gradu svih Hrvatâ, u Zagrebu, 10.
lipnja 1796., u oèinskoj kuæi na Harmici,
to jest na današnjem središnjem zagrebaè-
kom Trgu bana Jelaèiæa. Školovao se u
Zagrebu i Beèu. Veæ je u ranoj mladosti, s
19 godina, tiskao u Beèu 1815. knjižicu
pod naslovom «Reè domovini od haszno-
br. 214, sijeèanj 2010.
vitosti pisanja vu domorodnom jeziku»
("Rijeè domovini o koristi pisanja na do-
morodnom jeziku"). U 22. godini života
objelodanio je i Proglas za izdanje Gun-
duliæeva "Osmana". Veæ spomenutu knji-
žicu Mihanoviæ je objavio dvadesetak go-
dina prije pojavka Hrvatskoga narodnog
preporoda, na èelu kojega je bio Ljudevit
Gaj. To vrijeme, dakle dva desetljeæa
prije Preporoda, bilo je razdoblje u kom je
unutar hrvatske književnosti vladala pus-
toš, a sukladno reèenom ozraèju, u ono-
dobnomu hrvatskom širem opæinstvu,
vladala je opæa nebriga za naš lijepi hrvat-
ski jezik.
Knjižicom "Reè domovini..." Mihano-
viæ je htio razbuditi hrvatski narodni po-
nos i svijest, kroz bjelodanu èinjenicu da
samo na vlastitom jeziku èovjek može iz-
reæi sve što želi. U tom smislu do izražaj-
nog savršenstva može se razviti jedino
jezik kojim narod i govori i piše. To je za
Hrvate samo i jedino hrvatski jezik. Osim
reèenoga, Mihanoviæ je dokazivao koliko
snage i truda moraju izgubiti osobe, koji-
ma je nametnuto uèiti tuðe jezike. Nadalje
je Mihanoviæ s pravom (uz)tvrdio, da se
samo na hrvatskom jeziku ili na materin-
skoj rijeèi može graditi, stvarati i po-
boljšavati prava hrvatska kultura, te suz-
bijati natražnost i praznovjernosti.
Opæe prilike u Hrvatskoj u vrijeme ro-
ðenja auktora hrvatske himne Antuna Mi-
hanoviæa, bile su vrlo loše, jerbo su ger-
manizacija i centralizacija vladali u našoj
domaji. I onodobno hrvatsko plemstvo bi-
lo je dobrim dijelom korumpirano, a oba-
sipavana brojnim èastima i naslovima,
onodobna hrvatska aristokracija puno
više se skrbila za vlastite staleške pro-
bitke, nego za boljitak hrvatskog naroda i
naše domovine. Onodobno seljaštvo, kom
æe ban Jelaèiæ dokinuti kmetstvo 1848., u
položaju bezpravne raje, kao uostalom i
niži plemiæi, nije imalo baš nikakav poli-
tièki utjecaj. Hrvatski gradovi su bili ug-
lavnom nastanjeni tuðim stanovništvom.
Gradovi zadahnuti tuðinskim ozraèjem i
utjecajem nisu, niti su mogli, imati sluha

za hrvatske domoljubno-slobodarske
ideje. U tim teškim (ne)prilikama opæena-
rodne klonulosti i potištenosti gotovo
jedina svijetla toèka bijaše hrvatsko škol-
stvo, u kom nisu podpuno ugasli hrvatski
narodni osjeæaji i hrvatska narodna
svijest. Uz to je obiteljski odgoj bio brana
odnaroðivanju i poticaj oèuvanju hrvat-
skog narodnog osjeæaja.
Tako je bilo i kod Antuna Mihanoviæa,
èija je majka bila korjenita Hrvatica, gos-
poða od glave do pete te kao takva presud-
no utjecala na Mihanoviæev odgoj, ne sa-
mo u smislu hrvatstva, nego i poticaja za
pisanje.
Mihanoviæevi politièki zahtjevi - koje
æe tridesetak godina kasnije tek uzbiljiti
Jelaèiæ - da se Hrvati odreknu uporabe la-
tinskog jezika u javnom životu i da prigrle
svoj hrvatski jezik, odjeknuli su kao sa-
mosvojna misao, kao izvrstni pokliè muk-
la tutnja, jerbo su se onodobni hrvatski
politièari, u tom pogledu, ponašali posve
nezainteresirano. Mihanoviæ je u Zagrebu
završio gimnazijsko školovanje, te filozo-
fiju i pravo, a potom je prešao u vojnièku
službu, u kojoj je doživio promaknuæe do
èasti pukovnijskog auditora ili sudca. Go-
dine 1823. obnašao je politièku dužnost
gubernijalnog tajnika u Rijeci. Na
reèenom položaju zastupao je interese
grada Rijeke, kao njezin zastupnik u Po-
žunskom saboru. Zbog vlastitih hrvatskih
stajališta, ubrzo je opozvan kao zastup-
nik.
Godina 1835. je znaèajna iz više razlo-
ga. Nije tada samo buknuo Hrvatski na-
rodni preporod, veæ iste godine dolazi do
izlaska hrvatskih novina i èasopisa. Tako
izlaze te godine i Novine Horvatske, s
tjednim književnim prilogom Danicom.
Te znaèajne 1935. Mihanoviæ je imao pu-
nih 39 godina i poèetak Hrvatskoga na-
rodnog preporoda nije promatrao
skrštenih ruku. Dapaèe, nije se krzmao
ukljuèiti djelatno u Gajevo preporodno
kolo, da ga podupre u onomu što njemu
samomu nije bilo suðeno da izvede. Još
važnije je, da je pjesmu "Horvatska Do-
movina" u Danici, od 14. ožujka 1835.,
napisao u novome Gajevu pravopisu.
U prilog svijetlom Mihanoviæevu duhu
i njegovoj nadarenosti govori èinjenica,
da je Mihanoviæ, kajkavac, svoju prvu
pjesmu napisao - ne kajkavskim - veæ što-
br. 214, sijeèanj 2010.
Iz povijesti
kavskim narjeèjem. Ni Gaj tada nije imao
hrabrosti ostaviti kajkavštinu, jer još nije
uveo svoj novi pravopis. Mihanoviæ je i u
tome pretekao svoje suvremenike, pa s
pravom u hrvatskoj povijesti ostaje zapi-
san slavnim slovima, da je bio prvi kajka-
vac, koji je imao odluènosti i smjelosti
prihvatiti i prigrliti štokavštinu. Prihvaæa-
juæi štokavsko narjeèje, Mihanoviæ je na-
ravski uvidio, da ne uzimlje nešto tuðe,
nešto što nije hrvatsko. Dapaèe je znao, da
je štokavsko narjeèje pravo, najizvornije
hrvatsko narjeèje, jer njime govori naj-
veæi dio hrvatskog naroda - i to baš s onih
hrvatskih prostora, što predstavljaju pod-
ruèno kolijevku hrvatske državnosti. Slo-
bodan sam istaknuti ovdje napose naziv
hrvatski, jer sama nam pjesma dokazuje,
da Mihanoviæ nije štokavštinu prihvatio
tek pod barjakom ilirizma, veæ upravo i
poglavito pod zastavom hrvatstva.
Dopuna teksta u doba NDH
Za Mihanoviæa se može reæi da je u mla-
dim danima pisao znanstvene rasprave i
eseje. U zreloj dobi se posvetio pjesniš-
tvu, koje nije bilo primarno u njegovu
umjetnièkom stvaralaštvu, kao ni u njego-
vu životu, bogatom razlièitim plemenitim
interesima, jer je Mihanoviæ napisao
sveukupno oko desetak pjesama. Nu,
vjerojatno nije mogao predvidjeti, da æe
njegova veæ spominjana pjesma pod nas-
lovom "Horvatska Domovina", tiskana u
desetom broju Gajeve Danice, od 14.
ožujka 1835. postati jednoga dana uglaz-
bljena - hrvatskom narodnom i državnom
himnom. Pjesmu "Horvatska Domovina"
uredništvu Danice Mihanoviæ je poslao iz
Rijeke. U pjesmi se ne spominje naše
more i svi hrvatski krajevi, premda imade
14 strofa. Prvi spomen mora u našu je
himnu unesen u doba nezavisne Države
Hrvatske.
Kako je javio zagrebaèki Hrvatski na-
rod u br. 119/III. od 13. lipnja l94l. tadaš-
nji je državni poglavar dr. Ante Paveliæ –
nakon što je doglavnik i ministar dr. Mile
Budak odabrao Gotovèevu instrumenta-
lizaciju hrvatske himne, dajuæi joj
prednost pred Odakovom i Baranovi-
æevom – održao govor, u kojem je istak-
nuo znaèenje hrvatske himne i dodao: «Za
hrvatsku zemlju, koju ogranièuju sinje
Jadransko more, Mura, Drava, Dunav i
Drina svaki Hrvat mora biti spreman dati
sve pa i svoj život...» U istome je broju ob-
javljen i dopunjeni tekst himne, sa stihom
«...Jadran more, svijetu reci...» Razumije
se da ovu èinjenicu iduæih desetljeæa nije
bilo ni moguæe ni poželjno spominjati, jer
bi se njime ugrožavala promièbena flos-
kula o prodaji Dalmacije. Kako bi se nag-
lasila cjelovitost hrvatskih zemalja, istom
je zgodom izmijenjen i Mihanoviæev stih
u kojem se spominju hrvatske rijeke, pa je
novi glasio: «Dravo, Savo, Drino, teci...»
Po svim mjerilima, Mihanoviæeva
pjesma nije tek obièna domovinska bud-
nica, kakovih je bilo uistinu puno u doba
Hrvatskoga narodnog preporoda, kojima
se budila uspavana nacionalna svijest, te
poticao zanos za domoljubnu požrtvov-
nost i rad. Pjesma je umjetnina, koja zor-
no oslikava ozraèje pod kojim se onodob-
no nalazilo hrvatsko ime. Najljepše osli-
kava okupljanje u jednu samobitnu narod-
nu cjelinu, zatim pokazuje onovremene,
bio bih slobodan dodati i svevremene
želje starodrevnog i slobodarskog hrvat-
skog naroda, te poglavito i nadasve lju-
bav, koja povezuje sve i spaja narod i
zemlju u jedan cjeloviti sklad. Pjesma jest
ustvari jedna krasna, polubožanska, is-
krena i pobudna simfonija èitava hrvat-
skog narodnog života. U toj simfoniji na
trenutke izbijaju reski i burni ratnièki gla-
sovi, ali se ratni poklièi smiruju na
svršetku pjesme, izrièajem vjeène ljubavi
svih Hrvata prema svojoj zemlji.
Auktor hrvatske himne Mihanoviæ bio
je prije svega politièki djelatnik, pa je veæ
1836. prešao u diplomaciju. Nakon Solu-
na, kao austrijski konzul, dva desetljeæa je
23

službovao u: Smirni, Carigradu i Buku-
reštu. Ni dvadesetljetni rad u austrijskoj
diplomaciji nije ga dakako sprjeèavao
misliti na rad domorodaca u Hrvatskoj, te
misliti kako bi i sâm on tomu radu prido-
nio. U tom je smislu Mihanoviæ po grado-
vima, u kojima je kao diplomat službova-
o, skupio mnoštvo drevnih jeziènih i knji-
ževnih spomenika, koji se pod naslovom
Spomenik Lijepoj našoj kod Klanjca
"Collectio Mihanoviæiana" i danas èuvaju
u arhivu HAZU u Zagrebu. Poslije
službovanja u Bukureštu, Mihanoviæ se
povukao u mirovinu, te se nastanio u No-
vim Dvorima, nedaleko od Klanjca. An-
tun Mihanoviæ je umro u Novim Dvorima
l4. studenoga 1861. Mihanoviæeva pjes-
ma nije odmah zapažena i relativno puno
vremena je prošlo dok je postala hrvat-
skom himnom.
Skladatelj himne
Josip Runjanin
Skladatelj hrvatske himne bio je Josip
Runjanin. Roðen je 1821. u Vinkovcima.
Bio je carsko-kraljevski krajiški kadet, a
poslije kapetan i pukovnik. Mihanoviæeva
pjesma ushitila je Runjanina. Godine
1846. se nalazio u Glini, gdje je skladao
napjev za Mihanoviæevu pjesmu.
Zanimljivo je spomenuti kako Runjanin
nije bio po struci glazbenik, nego vojni
èastnik, ali je umio svirati citru i pjevati
po notama. Napjev hrvatske himne je do-
gotovio prema jednom slobodno prera-
ðenom i pohrvaæenom napjevu iz treæega
24
Iz povijesti
èina Donizettijeve opere "Lucia di Lam-
mermoor". Taj su Runjaninov napjev ono-
dobno odmah prihvatili oduševljeni pris-
taše Hrvatskoga narodnog preporoda, te
svi mladi èastnici Jelaèiæeve Glinske pu-
kovnije. S vremenom se napjev, što ga je
poglavito pjevala i širila hrvatska mladež,
proširio i na ina hrvatska podruèja.
Premda je napjev Runjaninove pjesme
iste 1846. dospio u Zagreb, pjesma odmah
nije mogla postati hrvatskom narodnom
himnom, jer su joj tadanji bahati glaz-
benjaci prigovarali, da ne sadržava koral-
ni stil, da nije religiozno ponizna i da ne
uzvelièava dostatno vladarevu osobu. Nu,
kad je još nepriznatu himnu Glazbeno
društvo duhovne mladeži u Zagrebu uv-
rstilo ukajðenu u svoj program, pjesma je
postala popularna, što æe poluèiti, kako
veæ naglasih, da pjesma 1891., na pri-
jedlog dalmatinskih Hrvatâ, postane
hrvatskom himnom, za vrijeme održa-
vanja Gospodarske izložbe u Zagrebu. Taj
dan, nažalost, Josip Runjanin nije doèeka-
o, jerbo je preminuo 2. veljaèe 1878. u
Novom Sadu.
Hrvatska himna "Lijepa naša" u naj-
sveèanijim narodnim prigodama se pjeva-
la i pjevat æe se, razlijevajuæi se po hrvat-
skim srdcima, poput šuma bistrih hrvat-
skih rijeka, krijepeæi i grijuæi: ponosni,
èastni i starodrevni hrvatski narod -
svetim domoljubnim ushitom. Hrvatska
himna, osim spomenutoga, u hrvatskom
narodu, podržava i održava iskreno i zdra-
vo hrvatsko rodoljublje i domoljublje, te
misao narodne postojanosti, rodne i do-
movinske grude, doma i lijepih sjeæanja iz
hrvatske teške, ali i diène prošlosti.
U doba prve jugoslavenske države
hrvatska je himna bila èesto proganjana,
iako su neki njezini stihovi ukomponirani
u državnu himnu. Nije prema njoj bolje
postupala ni komunistièka Jugoslavija, ia-
ko je u njezino vrijeme ustavnom od-
redbom bilo utvrðeno da je "Lijepa naša"
republièkom himnom. Ustavom iz 1990.
pjesma "Lijepa naša" postala je državnom
himnom Republike Hrvatske. Tada su u
himnu stavljene rijeèi "sinje more, svijetu
reci", umjesto redka "kud li šumiš svijetu
reci", što je bilo ostvarenje inaèice koja je
uoblièena i predlagana veæ u doba Hrvat-
skog proljeæa. •
br. 214, sijeèanj 2010.
1.
Razdoblje od tridesetih godina 19.
stoljeæa pa do njegova kraja najsudbonos-
nije je u povijesti hrvatskoga naroda. Ta-
da su udareni temelji modernoga hrvat-
skog politièkog života. U to su se vrijeme
organizirano širili ilirstvo i jugosla-
venstvo, koji su zastupali misao, da hrvat-
ski narod nije posebna narodna jedinica,
nego dio jugoslavenskoga ili, èak šire,
slavenskoga naroda. Hrvatsko narodno
ime bilo je svedeno na pokrajinsku razi-
nu, a umjesto njega nametana su nenarod-
na knjiška imena ilirsko, jugoslavensko i
slavensko kao prava narodna imena. Zati-
rana je hrvatska jezièna posebnost i drugi
elementi hrvatske narodne samobitnosti.
Hrvatskomu narodu zaprijetila je po-
gibelj, da potpuno nestane s povijesne po-
zornice. No, zahvaljujuæi svojoj životnoj
snazi, on se je ipak uspio održati, ali uz
goleme gubitke u ljudstvu, teritoriju i kul-
turnim i gospodarskim dobrima, pa je u
20. stoljeæu èak u dva navrata uspio stvo-
riti svoju suverenu državu. Ali sadašnja
hrvatska država nije se oslobodila jugos-
lavenstva, nego ga je u ime krivo
shvaæene pomirbe ugradila u svoje
temelje te ono danas dominira u hrvatsko-
mu javnom životu, a njegovi istaknuti
prvaci slave se kao narodni uzori. To joj
ugrožava stabilnost i dovodi u pitanje
njezinu buduænost. Stabilna suverena
hrvatska država, koja je izvrgnuta pritisci-
ma, da uðe u kojekakve jugoslavenske i
balkanske integracije, što je drugo ime za
Jugoslaviju, može se održati samo na is-
tinskim hrvatskim nacionalnim vrijednos-
tima, a te su u današnjoj Republici Hrvat-
skoj u dobroj mjeri zanemarene pa èak i
odbaèene. Zato su mnogi nezadovoljni
stanjem u hrvatskoj državi. To nezado-
voljstvo širi se i zbog drugih razloga. Ko-
rupcija se je uvukla u sve pore društveno-
ga života i razara državni organizam. Na-
cionalno bogatstvo je ili prodano stranci-
ma ili je usredotoèeno u rukama maloga
broja domaæih bogataša, koji ga nisu
stekli radom, a nezaposlenost je vrlo veli-
ka, pa mnoge obitelji oskudijevaju u naj-
nužnijim sredstvima. Kod zaposlenih vla-
da strah od otpuštanja s posla. Hrvatska se
nalazi pred demografskom katastrofom, a
glavna preokupacija državnih vlasti je ka-
ko uæi u Europsku uniju i odreæi se držav-
noga suvereniteta. Sve društvene vri-
 Pravaštvo juèer, danas i sutra

SUVREMENOST STARÈEVIÆEVE
POLITIÈKE MISLI
jednosti su devalvirane i relativizirane. U Piše: jecajem prihvaæali i neki domaæi sinovi.
rješavanju mnogih ovih problema i danas Ali on se ni pod kakvu cijenu ne želi od-
se možemo osloniti na nauk dr. Ante Star- Ivan GABELICA reæi hrvatskoga narodnog imena. Njemu
èeviæa, kao ni na jednu ideologiju, koja je je u povijesti "najvelièanstveniji onaj
u prošlosti vladala na ovim prostorima. èin", koji narodu "dade i posveti narodno
nju domovinu kao formiran narod pod
Velika je bila zabluda misliti, da se buduæ- ime, A još mnogo više hoæe se za da narod
hrvatskim imenom i da su kao poseban
nost hrvatskoga naroda može graditi na dobije narodan jezik, okretan, stalan,
narod pod tim istim imenom nastupali u
sintezi starèeviæanstva, radiæevštine i vrstan za pojmove", kao što je hrvat-
cijeloj svojoj povijesti. Zato on uèi: "Ja
marksizma. Uostalom, takva je sinteza ski(5). Saèuvati svoje povijesno narodno
držim samo ono ime za pravo, za narodno,
nemoguæa, a i štetna. ime Starèeviæu je isto što i saèuvati samu
kojim se sam narod u svojem jeziku
hrvatsku narodnost: "Sa hrvatskim
2. zove"(4). Za nj su, dakle, neprihvatljiva
imenom svojim hrvatski je narod srašten,
Na poèetku raspravljanja o Starèeviæu kojekakva imena, kao na pr. ilirsko i sla-
u sjaju toga imena bliješti se slava samoga
potrebno je otkloniti jedan nesporazum vensko, kojima su tuðinci ponekada nazi-
naroda, to je ime jedina velièajna baština,
vezan uz njegovo ime. Mnogi pisci, koji vali Hrvate, a pod njihovim su ih ut-
što si ju narod iz oluja svjetskih dogaðaja
pišu o njemu kao bit njegova uèenja istièu
mržnju, u prvomu redu prema Austriji, a
zatim prema Maðarima, srpstvu i sla-
venstvu. No, ništa nije pogrešnije od
ovakvoga shvaæanja. U središtu je njego-
va rada ljubav prema Hrvatskoj i hrvat-
skomu narodu. Zato je bio žestoki protiv-
nik svih njihovih neprijatelja, pa tako i
onodobne Austrije, Maðara, srpstva, ilir-
stva, jugoslavenstva i slavenstva, kao i
ljudi koji šire te sanjarije, kako bi uništili
Hrvate. To potvrdjuju ove njegove rijeèi:
"Mi marimo za sreæu i nesreæu Austrije
samo nakoliko ona služi Hrvatskoj. Sto-
ga, mi bi volili, da stoji Austrija uz slo-
bodnu i sretnu Hrvatsku, nego da Austrija
propadne bez da se Hrvatska po-
mogne"(1). Takav je bio njegov odnos i
prema Maðarima, Srbima i svakomu dru-
gomu.
Starèeviæ je bio izraziti povjestnièki ta-
lenat. Zato se je u svomu politièkomu ra-
du najviše oslanjao na povijesno iskustvo
hrvatskoga naroda. On o tomu sam kaže:
"Izvan povjesnice, izvan života, ništa ne
poznajem za siguran, za stalan temelj po-
litike"(2). Dakle, povijesno iskustvo je za
nj život, koji ga èuva od podlijeganja bilo
kakvim sanjarijama. Drugom zgodom iz-
razit æe tu istu misao još konkretnije:
"Okaniv se svih sanjarija i metafizièke
politike, Hrvati imaju raditi za se i to na
temelju svoje povijesti, svoje narodnosti i
svojega javnog, domaæeg i meðunarod-
nog prava"(3). A ta povijest ga uèi, da su
Hrvati došli u VII. stoljeæu u svoju sadaš-

br. 214, sijeèanj 2010. 25

 Pravaštvo juèer, danas i sutra

spasiti može i mora, ako neæe da pro- rodnim imenom. Zato on tvrdi: "Svatko æe Hrvatskoj za da ovdje pije vino i jede na-
padne, jer nestane li narodnu imenu glasa, radije pristati uz narodno, slavno ime, ma- ranèe i smokve, i da žive pod èistim,
nestalo je i narodu traga. Otadžbenik, pra- kar koje, negoli uz slavjansko, ime izmiš- južnim nebom?"(11). U razoblièavanju
vi sin naroda, svijestan svojega narodno- ljeno, ime, pod kojim se ne razumijeva slavenstva i jugoslavenstva Starèeviæ se
ga ponosa, ne htijuæi biti izdajnikom vlas- drugo nego nevolja i sramota"(8). Za sebe služi najoštrijim rijeèima, ukazujuæi na
titoga bivstva, ovaj dragocjeni biser, ovu kaže: "Slavjani nebiasmo nikada. To nam njihove protuhrvatske ciljeve. U tomu je
èasnu ostavštinu minulih vjekova: ime se ime vazda grustilo"(9). Zato on i ne bio neumoran, na jednom piše, da je "pan-
svoje hrvatsko kao svetinju visoko poš- vjeruje u nikakvu slavensku uzajamnost. slavizam plod nezdrava uma", "krinka po-
tuje i njeguje, te pod ovom diènom zasta- Politika Rusa, koji su tlaèili Ukrajince i litièkog zloèinstva, koje je namijenjeno
vom bez bojazni sræe u boj. Ime narodno Poljake, njihov odnos prema Kvaterniku, našem narodu", dok je "jugoslavizam sin-
nije èasoviti zvuk, što se istom izušæen a i ponašanje Srba, koji su podupirali u èiæ panslavizma, stranom izliv bolesna
odmah raspline, veæ je ono znak ideje, ko- banskoj Hrvatskoj Khuena Héderváryja a uma, stranom i opet maska za kratko-
ja iza nestašnog jedinca kroz vjekove os- u Dalmaciji talijanaše, u tomu su ga još umne; naperena protiv bivstvu i narod-
taje živa. Narodno je ime duh naroda, sa- više uèvršæivali. Zbog toga je, kao politiè- nosti Hrvata"(12). Drugi put tvrdi, da je
mo s narodom živuæ i umiruæ"(6). U tom ki realist, o svemu tomu zakljuèio: "Mi "panslavizam uistinu rusinstvo", a "jugos-
imenu hrvatskom "sadržana je povijest smo proti svemu tomu zato, jer su to lavenizam uistinu serbež (srpstvo –
narodna, a prava domaæa povijest daje na- prazne rijeèi, jer za te sanjarije bez svako- op.I.G«) "(13).
rodu najèvršæu podlogu".
To "ime hrvatsko ona je
velièanstvena zastava,
pod kojom je hrvatski na-
rod kroz vijekove svoj ži-
vot provodio. Na toj èas-
noj zastavi narod je sjaj-
nim i tamnim bojama nas-
likao vedre ili tužne dane
svoje; na toj zastavi krvlju
naštrapanoj zapisao je
svoje žrtve i dobiæa svoja.
To je zrcalo njegova živo-
vanja, tu su mu prilike i
uzori, tuj mu se prikazuju
dusi njegovih otaca"(7).
Dakle, u ime hrvatske po-
vijesti, hrvatske narodnos-
ti i hrvatskoga narodnog
imena Starèeviæ je vodio
borbu za oèuvanje
hrvatske nacionalne sa-
mobitnosti, koja je bila
ugrožena ilirstvom, jugos- Starèeviæ na polaganju kamena temeljca za Starèeviæev dom
lavenstvom i slavenstvom, ga sadržaja, neima temelja u prošlosti, Dr.Anti Starèeviæu je narodnosna pri-
što su ga širili Gaj, Strossmayer i Raèki i neima razloga u sadašnjosti, a ni izgleda u padnost nezavisna o vjerskomu osvjedo-
njihovi istomišljenici, èime su izravno išli buduænosti; mi smo proti tomu ludovanju èenju. Promjenom vjere ne mijenja se na-
na ruku srpstvu. U toj borbi nije zanema- zato, jer to cijelo pletivo smatramo golim rodna pripadnost. Stoga je on smatrao
rio ni praktiène politièke argumente. vrtoglavanjem, koje razbija napredak i Hrvatima i pravoslavce i muslimane, koji
Starèeviæ nijeèe, da su Slaveni ikada pripravlja nam oèitu propast" (10). Kla- žive u hrvatskim zemljama, ubrajajuæi u
živjeli zasebnim životom kao poseban na- siène su njegove rijeèi, kojima ukazuje na te i Bosnu i Hercegovinu. U tomu se je
rod. Imena Slaven i Srbin on izvodi od ri- štetne posljedice za hrvatski narod, ako bi pogledu naroèito obraæao muslimanima,
jeèi sclavus i servus, kako su se ona pisala se stvorila zajednièka slavenska država: koje je držao etnièki najèišæim dijelom
na latinskomu jeziku u srednjemu vijeku, "Da se složi jedna država, do koji èas ne bi hrvatskoga naroda, ostatkom hrvatskoga
što znaèi sluga i rob. Iz toga zakljuèuje, da bilo nijednoga Hrvata u Hrvatskoj. Jer tko plemstva i sl.. Danas se ti muslimani u
to i nisu prava narodna imena. Svaki od æe vjerovati, da bi Rus htio dreždati pravilu izjašnjavaju kao Bošnjaci, a pra-
tzv. slavenskih naroda (Hrvati, Bugari, (drhtati – op.I.G.) u ledu i prežimati voslavci su još prije sto i trideset godina
Èesi, Poljaci, Rusi) od poèetka svoje po- (preživati – op..I.G.) krumpire, a da se ne postali najmilitantniji Srbi. Ali uvijek nije
vijesti živio je pod svojim posebnim na- bi nastanio u pitomoj, u klasiènoj zemlji tako bilo. Ti pravoslavci, potomci pravos-

26 br. 214, sijeèanj 2010.


lavnih Vlaha, koje su Turci kao svoje
neredovite èete naselili po hrvatskim
zemljama, još su se u osamdesetim godi-
nama 19. stoljeæa masovno osjeæali Hrva-
tima. Muslimani zaista jesu potomci
hrvatskoga starosjedilaèkoga stanovniš-
tva, kod kojih je neprekidno do polovice
20. stoljeæa živjela hrvatska nacionalna
svijest. Dakle, Starèeviæeva stajališta i u
ovomu pitanju u skladu su s povijesnim
èinjenicama. Ali kao èovjek slobode on
ove èinjenice nije apsolutizirao nego je
svakomu u skladu s njegovom savješæu
dopuštao, da se nacionalno izjašnjava ka-
ko hoæe. Tvrdeæi, da ne bi htio ni primiti
nadvladanu narodnost, on uèi: "... narod-
nost je stvar duševnosti kako i vjera, u ni-
jednoj ne smi biti sile, u nijednoj veæina
ne odluèuje proti manjini, tu je jedna
oseba jednaka milionom oseba"(14).
3.
Prirodna je težnja svakoga svjesnog na-
roda za slobodom i državnom nezavisnoš-
æu. Starèeviæ je u tomu kategorièan, pa
tvrdi: "U istinu, bez samostalnosti i neod-
visnosti narod ne može biti narodom nego
je samo puk, množina èeljadi"(15).
Dakle, težnja za samostalnošæu i nezavis-
nošæu je bitno svojstvo naroda. To je
ujedno, po njegovu shvaæanju, uvjet sva-
koga napretka. On naime piše: "Jedino uz
samostalnost mogu cvasti narodi, zemlje i
gradovi“(16). Dok se ne osigura ta samos-
talnost, nemoguæe je govoriti o bilo kak-
vomu napredku ili o rješavanju bilo kojih
narodnih problema: "... dok narod hoæe da
bude narodom, dotle æe narod biti za svo-
ju samostalnost i neodvisnost. Ovo je
uvjet njegova obstanka… Samo onda, ka-
da se ovaj obstanak osigura, može nastati
temeljito pitanje o rješavanju državnih
struka narodna života"(17). Zbog toga je
državni suverenitet najveæa vrijednost,
koju narod treba èuvati, ili kako to Star-
èeviæ kaže: "Nu izgubiæem suverenstva,
osobnosti meðunarodne, narod veæ ne ima
ništa za izgubiti, ništa za èuvati"(18). Pro-
tivnici su mu prigovarali, da je Hrvatska
siromašna zemlja, da je malena i da zato
ne može biti nezavisna država. Sigurno bi
mu takve prigovore stavljali i današnji za-
govornici bezuvjetnoga ulaska Hrvatske
u Europsku uniju ili u neke druge integra-
cije. Što se tièe siromaštva i malenkosti
Hrvatske, Starèeviæ kaže: "Mi vam is-
br. 214, sijeèanj 2010.
Pravaštvo juèer, danas i sutra
kreno ispovijedamo, da je pripovijedka o
siromaštvu, o slaboæi i malenkosti
Hrvatske, tuðe bilje, rasaðeno po rastrga-
nu narodu narodu hrvatskom samo zato
da ovaj narod, izgubiv pouzdanje u se, tu-
ðincu se tim lakše u naruèaj baci"'(19). Na
prigovor, da Hrvatska ne može biti neza-
visna država, Starèeviæ odgovara: "Ja ne
razumijem što hoæe da kažu oni koji vele
da kraljevina Hrvatska, kraljevina koja je
pet stoljeæa prkosila Istoku i Zapadu, ne
može o sebi, neovisna stajati. Nijedan na-
rod ne može bez drugih naroda opstati, pa
i tako svako selo može kao neovisna drža-
va biti "(20). Bez obzira na sve te prigo-
vore Starèeviæ istièe bezuvjetan zahtjev
za hrvatskom državnom nezavisnošæu:
"Makar Hrvatska bila samo uru dugaèka i
uru široka, makar bilo samo pet Hrvata:
neka ih to pet bude slobodno i sretno"(2l).
On je zamišljao, da i Bosna i Hercegovina
bude u sastavu hrvatske države, kako po
povijesti i geopolitièkomu smještaju zais-
ta pripada, ali samo ako ona to dobro-
voljno hoæe. Bio je protiv svake prisile.
Znamenito je u tomu pogledu njegovo na-
èelo: "Naèelo narodnosti, sveto jer izvire
iz volje naroda koji je svet, dopušta da se
uda jednoga naroda, ako ona hoæe, mogu
u jedno meðunarodno tijelo združiti. No
ni tu ne smije biti sile proti volji naroda ili
puèanstva osebna"(22).
4.
Starèeviæ je bio izvoran mislitelj, koji
se nije povodio za suvremenim uzorima,
nego je išao vlastitim putom. Zato ga je
pogrešno svrstavati bilo u liberalizam, bi-
lo u konzervatizam. On o tomu izrièito go
vori: "Što se mene tièe, apsolutizam, kon-
stitucionalizam, konzervatizam, liberali-
zam, ovi i ovakvi izrazi meni su prazne ri-
jeèi. Kad se kakav sustav raspravlja ili
uvaða, ja ga sudim po znanstvenim na-
èelima, po povijesti u kojoj je živio, i po
æudi, pa po opstojnostima naroda kojemu
je on namijenjen. A svaki opstojeæi sus-
tav, bio on kakav mu drago i bio gdje god,
ja sudim po njegovu plodu, a taj se najjas-
nije pokazuje u moralu i blagostanju naro-
da (23). Drugi put o tomu kaže: "Mi ne
držimo ni jedan naèin vladavine apsolut-
no dobrim i spasonosnim. U liberalnoj
formi može biti sadržan najokrutniji
despotizam"(24). Kad su 1884. u Belgiji
liberali potaknuli nemire i nerede zbog
vjeronauka u školama, uvedenog u skladu
s ustavom i zakonom, Starèeviæ je osudio
njihovo ponašanje(25). Ove èinjenice do-
voljno pokazuju njegov odnos prema li-
beralizmu. Neke konkretne razlike bit æe
naknadno navedene.
Stožerni pojem u Starèeviæevoj filozo-
fiji države jest misao prava i pravednosti.
To je izrazio ovim rijeèima: "Pravo je du-
ša društvena života. Sila može pravo gazi-
ti, ali svaka ljudska sila ima jaèju sestru si.
U svoj povijesti neima ljepšega prizora,
nego gledati, kako i svoja prava gube oni,
koji prava drugih gaze"(26). S idejom
pravednosti kod njega je povezana ideja
slobode. Za nj "sloboda bez zakona ne
može biti"(27). Tu se pod zakonom ne ra-
zumijevaju odluke zakonodavnih tijela,
ako nisu utemeljene na pravednosti. Li-
berali posve drugèije pomaju slobodu. Za
njih slobada znaèi nemiješanje države u
djelovanje pojedinca, èiji su interesi
ispred interesa države(28). Prema Star-
èeviæu, država je dužna "štititi i braniti
osobnu slobodu državljana, koja je uvjet
za sve ostale slobode, koja je temelj za sve
radinosti i sav ljudski život èovjeka"(29).
Država, kakvu zagovaraju liberali, de fac-
to služi jednomu staležu: bogatima. To je
protivno Starèeviæevu uèenju. U svakoj
državi postoje razlièiti staleži, èiji su in-
teresi èesto suprotstavljeni. A pravedno
ureðena država mora o svima voditi raèu-
na i nastojati, da te suprotstavljene
interese sljubi. Uviðajuæi tu èinjenicu,
Starèeviæ u program Stranke prava stav-
lja: "Seljanstvo i najniže graðanstvo na
jednoj, a svi ostali staleži na drugoj strani,
u Hrvatskoj su dva neprijateljna življa.
Nijedan taj živalj o sebi ne može ništa;
oba složna svemoguæa su. Stranka æe pra-
va sljubit i ta dva velika življa i njihove
sve dijele, ako se svojski zauzme, da, od-
baciv iz svih staleža neèiste ljude, iz pra-
vih muževa svih staleža splete jedan vi-
jenac za slavu, složi jednu vojsku pros-
vjetljenja i napretka za obranu domo-
vine"(30). Zato se vlast u državi ne smije
predati u ruke jednomu staležu, jednoj in-
teresnoj skupini. Kao uvjereni demokrat
Starèeviæ tvrdi: "Nu neima dobra po na-
rod, dok budu gospodovali seljani, grad-
jani, plemstvo, duhovništvo - itko osim
zakona, što ga naèine svi, na koje on spa-
da"(3l). Naravno, zakon utemeljen u pra-
vu i pravednosti. U tomu smislu on je za-
27

govornik pravne države, kad piše: "Jer što
je u ustavu, u zakonu bitno, što ponajglav-
nije? Po mom mnijenju sve! Veliki Mon-
tesquieu rugao se Rusom vapivši, da im
Petar I. slobodu vrijedja, kad no onaj
Petar bijaše zapovijedio, da Rusi moraju
brade brijati. Èast veleumu, nu ja se u tom
slažem s Rusi, ja sudim, da onaj, koji meni
bradu silom skida, može mi onim istim
pravom i glavu odrezati"(32).
Liberalizam je izrazito individualistièki
politièki svjetonazor. On se zalaže samo
za prava i slobode èovjeka pojedinca, a ne
poznaje dužnosti toga pojedinca prema
drugim ljudima niti socijalnim skupi-
nama (obitelj, narod). Prava i slobode,
za koje se zalaže, prati ujedno i
zahtjev za ispunjenje dužnosti. Naj-
svetija mu je dužnost prema domovi-
ni. On jednom kaže: "Ne marim bilo
za koga drugoga više nego za svoju
domovinu"(33). Drugi put govori o
tomu opširnije: "Ne tražim neprilike
ni pogibelji; nu kada se radi o pravu
domovine, o sreæi naroda hrvatskoga,
ja ne znam za nikakvu pogibelj, za ni-
kakvu nepriliku, za nikakovu žrtvu,
nego nastojim da ispunim moje držan-
stvo (dužnost – op.I.G.), i nakoliko mi
to za rukom podje, natoliko sam zado-
voljan, ne pazeæi na posljedice, koje
se sama mene tièu"(34). I zaista je ci-
jeloga života samozatajno ispunjavao
ovo držanstvo. Ispunjavajuæi ga
prema hrvatskomu narodu,ispunjavao
ga je i prema svakomu pojedinom
èovjeku.
Svaka vlast kvari ljude. Èovjek je
moralno krhko biæe i na vlasti lako
podlegne despotizmu, mitu korupciji i
drugim zloupotrebama. Zato vlast treba
stalno držati pod kontrolom javnosti. Na-
juspješnije sredstvo za to je, po Starèevi-
æevu mišljenju, slobodno novinstvo.
5.
Dr. Ante Starèeviæ nije izradio cjelovit
socijalno-politièki program, ali mu je
udario solidne temelje. On je pun ljubavi i
suæuti prema potlaèenima i obespravljeni-
ma. Potlaèen je i obespravljen bio cijeli
hrvatski narod, ali takvi su bili njegovi
najširi slojevi: seljaci i malobrojno rad-
ništvo. To su upravo oni, koji žive od rada
svojih ruku, kojima je Starèeviæ posvetio
mnoge svoje misli, priznajuæi im puno
28
Pravaštvo juèer, danas i sutra
ljudsko dostojanstvo. On, naime, piše, da
pravaši "uèe, da je ljudsko društvo za sve
ljude a da su ljudi samo oni koji su marlji-
vi, pošteni, pravedni, napredni, ter da
društvo takovih ljudi ne smije u se primati
ni gospodu koja nisu vrijedna"(35). O tak-
vima zavisi buduænost hrvatskoga naroda,
pa im treba posvetiti posebnu skrb i
pažnju. Njihovom propašæu propada cijeli
hrvatski narod: "Danas su seljani glavni
stup, koji drži narode i države, ako oni ne
imaju, ni drugi ne mogu imati, ako oni
propadaju, ni drugi se ne mogu uzdrža-
ti"(36). Starèeviæ tvrdi, "da su seljani naj-
Brošura iz 1942.
plemenitiji, najvrijedniji, najnapredniji
razred društva, da za uèiniti ih takovimi,
dosta je ne kvariti ih"(37). Dakle, seljaš-
tvo je temelj društva, pa ga Starèeviæ pois-
tovjeæuje s narodom, u kojemu leži pravo
gospodstvo. Taj narod može biti bez tzv.
gospode, a tzv. gospoda ne može biti bez
naroda, pa zato mora biti na korist narodu:
"A stekliši, pravi cinici, uèe da nema pra-
voga, velikoga gospodina izvan naroda, i
zato ne mare ako sutra propadnu sva naša,
sva gospoda koja nisu narodu na ko-
rist"(38). Stoga se ta gospoda moraju po-
koravati puku, koji ih uzdržava radom
svojih ruku. Samo pod tim uvjetom mogu
gospodovati, jer "od druguda moraju živ-
br. 214, sijeèanj 2010.
jeti, ne od puka, koji se drže nad pukom;
da se puku mora pokoravati tkogod se uz-
država plodom žulja njegovih; da gospo-
da imaju pravo gospodovati samo u koli-
ko to puk hoæe i odobrava za svoju ko-
rist"(39). Na kraju ovih misli Starèeviæ iz-
vlaèi zakljuèak, "da sretna gospoda mogu
biti samo uz sretnu negospodu; paèe da
neima gospodina van svatko pod svojom
kapom; da višji - gospoda - moraju služiti,
ne zapovijedati puku; da je uljudnost
sveto držanstvo svakomu, i ako je gdje iz-
nimka, da narod ima pravo neuljudan biti
naprama gospodi koju on hrani i uzdrža-
va, a nikada gospoda naprama naro-
du, svojemu ..."(40).
Posebnièko vlasništvo i slobodno
poduzetništvo su i prema Starèevi-
æevu shvaæanju temelj narodnoga
gospodarstva. On je protiv državnoga
vlasništva, jer država uvijek lošije
gospodari nego pojedinac. U njegovo
vrijeme radilo se uglavnom o vlasniš-
tvu zemlje. Zemlja je, po njemu, za to
da hrani ljude, a svijest o vlasništvu
zemlje daje èovjeku ponos i dostojan-
stva. Iz toga vlasništva raða se ljubav
prema domovini i pravdi. Stoga "sva-
ki vlasnik onakva tla, ako ga u nazna-
èeno vrijeme ne iskrèi, ne isuši,
uopæe ne stavi pod obradjivanje, ili
ga ne proda ili drugaèije ne odstupi
drugomu, koji æe ga obdjelavati, mo-
rao bi to tlo bez svake naknade izgu-
biti, pa bi se ono imalo besplatno dati
onim,koji su vrijedni i voljni obradji-
vati ga"(41). Prema tomu, posebniè-
ko vlasništvo nema apsolutnu vri-
jednost, jer svaku stvar treba koristiti
u skladu s njezinom namjenom pa æe
tako posebnièko vlasništvo služiti ne sa-
mo osobnim probitcima pojedinca nego i
društvu kao cjelini.
Kad je rijeè o odnosu prema seljacima i
radnicima i prema posebnièkomu vlasniš-
tvu, Starèeviæ se bitno razilazi s liberaliz-
mom. Za liberale privatno vlasništvo ap-
solutno je nepovredivo i to je zadnja stvar
od koje su spremni odustati. S tim je po-
vezana slobodna tržišna utakmica i slobo-
da ugovaranja cijene radne snage. Na to-
mu podruèju, po njihovu uèenju, ljudski
egoizam ne smije biti ogranièen, jer se
time potièe gospodarski razvitak. Ali se

stvara i nejednakost medju ljudima, koja
baca u bijedu i oèaj milijune ljudi.
6.
U æudorednom ponašanju Starèeviæ je
gledao temelj države i društva. On, naime,
kaže: "Ako se pravo sjeæam, Plutarh je ka-
zao: lakše æeš sazidati grad u zraku, nego
naèiniti državu bez vjere u Boga. A ja su-
dim, da je još teže naèiniti, ili uz dobre
uvjete sagradjenu saèuvati od propasti
državu bez vjere u Boga, i u poštenje, i u
krjepost, i u zaslugu za opæenito dobro, i u
ljubav iskrnjega (bližnjega - op.I.G.) i u
nadarje za dobro i pedepsu (kaznu -
op.I.G.) za opaka djela: državu koja ne
ima kod kuæe pravice, vani ugleda, nigdje
snage, a svagdje ima samo bezakonje,
prokletstvo i sablazni"(42). On je cijeli
svoj život ne samo propovijedao moral
nego ga je i prakticirao. Tako on piše:
"Zna se, da od èovjeka ne valja ni koža ni
meso. Ako mu dakle rijeè ne valja, on je
najzadnji stvor u naravi"(43). U poprav-
ljanju društva svatko mora poæi od sebe:
"Za popraviti druge, treba da svatko sebe
popravi, pa da svi složno nastoje po pravi-
ci popraviti medjusobne odnošaje"(44).
Sebiènost u èovjeku je izvor æudoredne
iskvarenosti pojedinca i društva. Ona rad-
ja nasilje, mito, korupciju, koristoljublje,
prijevaru i druga društvena zla. Dok se to
zlo u èovjeku ne obuzda, nemoguæe je oz-
dravljenje društva. "I dok svatko gleda da
dobiva što više, ne pazeæi na pravicu; dok
se jadnici moraju natjecati za zalogaj kru-
ha; dok stroj bogatu služi a siromaka tare;
dok je hrpa siromaka a razmjerno rukovet
bogatih; dok ne ima vjere, ni ljubavi, ni
umjerenosti,nego dok svatko bezobzirno
nastoji uživati što više može - dotle budi
kakovo raspravljanje i popravljanje druš-
tvenih odnošaja mora biti prostom sanja-
rijom"(45). Stoga se težnji za beskrupu-
loznim bogaæenjem i sebiènosti valja stal-
no opirati. Umjesto nezasitnosti za tvar-
nim dobrima, što èovjeka ne usreæuje,
treba biti skroman i odricati se suvišnih
uživanja. To, po Starèeviæu, donosi mir i
sreæu: "Èovjek dotle nije siromašan, dok
se i sam ne smatra siromašnim, a to je, dok
ne ima više redovitih potreba nego li
imetka za podmiriti te potrebe. Ne trebaš
li više nego imaš? Bogat si, pa makar ma-
lo imao. Trebaš li više nego imaš? Siro-
mah si, pa makar na milijune prihoda
br. 214, sijeèanj 2010.
Pravaštvo juèer, danas i sutra
imao"(46). Ovakvim moralnim shva-
æanjima Starèeviæ je nastojao nadahniti i
èlanove Stranke prava, kada je u njezinu
programu propisao: "Ljude, koji traže sa-
mo svoju korist ili raskoš, pod ništo ne
primati u stranku i za ništo ne zanašati se
na nje, osim ako je temeljita nada, da æe se
popraviti, i ako svojski o tomu rade, bez
da su budi èime osim osvjedoèenja na to
primorani. Onakovi bo ne samo nisu za
pravu radnju, ne samo ne mogu koristiti
dobroj stvari, nego oni æe je svakomu za
svaku plaæu izdati"(47). U politièkomu
radu valja se èuvati demagogije: "Narodu
ništa ne obeæivati, dok mu ne možeš dati, i
opominjati ga, neka pazi na one, koji mu
obeæavaju"(48) i sl.
Dakle, Starèeviæ zastupa moral kao ap-
solutnu vrijednost, dok je za liberale to
relativna kategorija. U tomu liberalnom
relativiziranju morala leži uzrok svih da-
našnjih kriza u svijetu.
Bilješke:
1. Ante Starèeviæ: Nekolike uspomene,
Zagreb, 1870. str. 28.
2. Božidar Murgiæ: Hrvatski nacionali-
zam Ante Starèeviæa, Zbornik "Dr.
Ante Starèeviæ - o 40. godišnjici
smrti«, Zagreb, 1936., str. 46.
3. A. Starèeviæ: Nove starine, "Hrvat-
ska", god. 1869., str. 263.
4. A. Starèeviæ: Izabrani spisi, priredio
Blaž Jurišiæ, Zagreb, 1943., str. 413.
5. Isto, str. 414.
6. B. Murgiæ, nav. dj., str. 47.
7. Isto, str. 46.-47.
8. A. Starèeviæ: Bi li k slavstvu ili ka
hrvatstvu, Djela III., Zagreb, 1894.,
str. 16.
9. A. Starèeviæ: Nove starine, "Hrvat-
ska" god.1869., str. 262.
10. A. Starèeviæ: Bi li k slavstvu ..., str. 6.
11. lsto, str. 20.
12. Vilko Rieger: Mentalitet prvih hrvat-
skih revolucionaraca, Zbornik "A.
Starèeviæ - o 40. godišnjici smrti", str.
79.
13. Isto, str. 79.
14. A. Starèeviæ: Izabrani spisi, str. 427.
15. Isto, str. 416.
16. Isto, str. 416.
17. Isto, str. 416.
18. A. Starèeviæ: Misli i pogledi. Pojedi-
nac-Hrvatska-svijet, sastavio dr.Blaž
Jurišiæ, Zagreb, 1971., str. 64.
19. Isto, str. 62.
20. Isto, str. 63.
21. Isto, str. 64.
22. Isto, str. 321.
23. Isto, str. 260.
24. Blaž Jurišiæ: Pogovor, u knjizi
dr.Ante Starèeviæ: Izabrani spisi, str.
532.
25. A. Starèeviæ: Izabrani spisi, str.
285-287.
26. A. Starèeviæ: Pisma madjarolaca, I.
dio, Sušak, 1879., str. 61.
27. Pavo Barišiæ: Filozofija prava Ante
Starèeviæa, Zagreb, 1996., str. 12.
28. Norberto Bobbio: Liberalizam i
demokracija, Zagreb,1992., str. 20. i
21.
29. A. Starèeviæ: Govor 25.11.1885.,
Djela I., Zagreb,1893., str. 300.
30. A. Starèeviæ: Izabrani spisi, str.
504.-505.
31. Isto, str. 420.
32. Isto, str. 420.
33. A. Starèeviæ: Misli i pogledi, str. 21.
34. Isto, str. 21.
35. A. Starèeviæ: Pisma madjarolaca, II.
dio, Sušak, 1879., str. 13.
36. A. Starèeviæ: Govor 20.11.1881.,
Djela I., str. 366.
37. B. Jurišiæ, nav.dj., str. 529.
38. A. Starèeviæ: Pisma madjarolaca, II.
dio, str. 65.
39. Isto, str. 6.
40. Isto, str. 11.
4l. A. Starèeviæ: Izabrani spisi, str. 485.
42. A. Starèeviæ: Misli i pogledi, str.
262.-263.
43. A. Starèeviæ: Izabrani spisi, str. 478.
44. A. Starèeviæ: Misli i pogledi, str. 53.
45. Isto, str. 53.
46. A. Starèeviæ: Turska, Djela III., str.
222.
47. A. Starèeviæ: Izabrani spisi, str. 505.
48. Isto, str. 506.•
29

CRTICE IZ HRVATSKE
FINANCIJSKOPRAVNE PROŠLOSTI (IV.)
Rudolf Biæaniæ: Kako živi narod
(život u pasivnim krajevima), Pravni
Prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIÆ,
fakultet, Zagreb, 1996. Pravni fakultet Sveuèilišta
Rudolf Biæaniæ je hrvatski ekonomist,
sociolog i ekonomski povjesnièar. Ti-
jekom 1930.-ih godina XX. stoljeæa iz po-
litièkih je razloga u tamnicama stare Ju-
goslavije proveo tri godine. O motivima
koji su ga nagnali na pisanje i objavu djela
Kako živi narod 1936. godine, Biæaniæ u
predgovoru jasno i slikovito govori: «Na-
kon tri godine, koje sam proveo osamljen
i odijeljen od ljudi u mitrovaèkom zatvo-
ru, zaželio sam se svijeta. Ali ne više onog
graðanskog i gospodskog svijeta, u kome
sam prije živio. Prekinule su se veze iz-
meðu toga svijeta i mene, i ja sam osjetio
da mu više ne pripadam. Pale su mnoge
iluzije i rasplinule se pred stvarnošæu.
Ljuštila se je s mene pomalo kora gospod-
ska, doktorska, intelektualistièka. Kad
èovjek prestane da nosi sva druga po-
sebna obilježja i ne može da se osloni ni
na svoj «priznati» socijalni položaj,
steèen odgojem, školom ili imetkom…ni
na «veze» prijatelja, osim malog broja
èasnih iznimaka, onda tek osjeti, da je sa-
mo èovjek, bezimen, jednak i izjednaèen
sa svima drugima. Onda se razvije u èov-
jeka iskrena i stvarna solidarnost prema
svima onima, koji su uvijek u tom položa-
ju, koji su samo ljudi, i ne mogu se pozvati
ni na kakove posebne oznake i društveno
priznate kvalifikacije privilegiranih».
Biæaniæ nadalje istièe kako se zaželio
ljudi, vukla ga je želja da vidi kako žive
ljudi, «ali ne kako živi uski krug malob-
rojne privilegirane gospode, nego kako
doista i stvarno živi èitav narod, najveæi
broj ljudi, nepoznatih, izjednaèenih,
nepriznatih… od malog, vrlo malog kruga
ljudi, one gospodske elite…koja misli, da
ona èini svijet, a da su ostali stvoreni sa-
mo da njoj služe.» Naglašava kako «naša
gospoda znadu više o kulturnim strujanji-
ma Beèa i Pariza, nego li o kulturnim stru-
janjima Èuèerja i Posavskih Brega,
desetak kilometara od Zagreba. Znadu
više o politièkim ideologijama Engleza i
Nijemaca, nego što znadu kakvo
30
Iz povijesti
Piše:
u Zagrebu
mišljenje o ureðenju društva i države
uopæe ima hrvatski seljak».
Kako bi hrvatskoj javnosti pružio sliku
o životu hrvatskog èovjeka i naroda, odlu-
èio je poæi meðu taj narod i vidjeti kako
živi. «A kako su dolazili veæ koncem ljeta
1935. veoma ozbiljni glasovi iz zapadne
Bosne, Hercegovine i Dalmacije o prili-
kama u tim «pasivnim» krajevima,» Biæa-
niæ je odluèio poæi onamo. U knjizi Biæa-
niæ obraðuje primjerice sljedeæa pitanja:
pitanje gladi i vode, poljodjelsku proiz-
vodnju, posjedovni odnosi, stoèarstvo, pi-
tanje tržišta i cijena, proizvodnja odijela,
raspadanje kuænih zadruga, život seljaka
radnika, odnos prema gospodi i sl.
U knjizi na str. 65. i dalje postoji cijelo
poglavlje pod nazivom «Gradske daæe –
seljaèke nedaæe», koje se odnosi na
gradske posredne poreze – javljaju se pod
raznim imenima : taracovina, pijacovina,
trošarina, uvoznina, maltarina, a u Bosni
mirija, behija i sl. Govoreæi o povijesti tih
br. 214, sijeèanj 2010.
poreza, istièe kako su oni preostatak raz-
nih legalnih prava, povlastica koje su gra-
dovima davali vladari u feudalno doba,
kao pravo držati sajmove i pri tom ubirati
daæu. Prema Biæaniæu, «danas su se sve te
daæe pretvorile u zamršeni sistem, koji
služi 1. gradu za zaštitu svojih fiskalnih
interesa; 2. graðanima da prebace teret
poreza na selo i 3. privrednicima nekim,
da se zaštite konkurencije izvan grada, 4.
industrijalcima da ruše malu obrtnièku
privredu.» Zahvaljujuæi tome, daæe su
poprimile obilježja unutarnjih carina,
koje su za seljaka najteže tamo «gdje je
seljak najsiromašniji, a njegovi proizvodi
relativno najmanje vrijedni. A pogotovo
su teške u onim krajevima, gdje je seljak
uslijed slabo razvijenih prometnih
sredstava vezan na iskljuèivo tržište u ob-
ližnjem gradu ili gradiæu. To je sluèaj u
pasivnim krajevima.» Pritom navodi
primjer prijatelja iz okolice Livna koji je s
proljeæa išao u Livno prodati janje – «za
«civikat» (certifikat, potvrdu, nap. N. M.)
platio je dinar i po, za uvoz pedeset para, a
za prodaju opet dinar. Svega je platio daæa
3 dinara, a janje je prodao cijelo za deset
dinara.» Ili još drastièniji sluèaj žene koja
je u košarici ponijela pet jaja radi prodaje,
a na ulazu u grad morala je platiti jedan di-
nar, s tim da se šest jaja prodaje za jedan
dinar. Poziva se na rijeèi svoga prijatelja
iz okolice Bugojna koji se slikovito izra-
zio: «Bugojanska opæina kao da nam je
brat. Štogod donesemo, bratski dijelimo.
Pola utrška nama, pola opæini».
Biæaniæ posebno upozorava da je «pog-
rešno mišljenje, da se daæe koje plaæaju
seljaci, prevaljuju dalje, i da ih konaèno
plaæaju ipak gradski konzumenti, a ne
seljaci. To je mišljenje pogrešno iz više
razloga. U prvome redu vidimo, da su te
daæe relativno najveæe upravo u najsiro-
mašnijim krajevima. A u isto vrijeme su i
cijene seljaèkim proizvodima najniže up-
ravo u tim istim krajevima. Kad bi se daæe
prevaljivale na potrošaèe, koji kupuju
seljaèke proizvode, onda bi upravo tamo
gdje su daæe najveæe, morali biti seljaèki
proizvodi za toliko skuplji. A stvarno je
upravo obrnuto». Radi potvrde te svoje

tvrdnje poziva se na èinjenicu «da su
unatrag posljednjih nekoliko godina
razne takse i trošarine porasle, a cijene
seljaèkih proizvoda su pale». Time se do-
lazi do apsurdnog sluèaja da «daæe iznose
treæinu ili èak polovinu utrška od cijele
vrijednosti prodanih seljaèkih proizvo-
da». Oba sluèaja samo potvrðuju stav «da
nema govora o prevaljivanju troškova na
gradskog konzumenta…o prevaljivanju
troškova ne može biti ni rijeèi, jer troško-
vi seljaèke proizvodnje ne odluèuju o ci-
jenama seljaèkih proizvoda. Ne odluèuje
o tome niti zakon ponude i potražnje sa-
mih seljaèkih proizvoda.» Pojednostav-
ljeno reèeno, u stvarnosti se stvar odigra-
va na naèin da «seljak plaæa, koliko traže
od njega, a prima koliko mu daju. To jest,
on prodaje svoje proizvode po cijeni što
dobije. To je onaj bespomoæni, seljaèki :
'Što date!', kojega æe valjda skoro nesta-
ti».
Da ne bi sve ostalo na subjektivnim sta-
vovima, Biæaniæ svoje tvrdnje pot-
krjepljuje preciznim podatcima, koji uka-
zuju da trošarine od seljaèkih proizvoda,
kao i daæe koje plaæa seljak, èine znatan
dio gradskog proraèuna. Primjerice, «u
èitavoj državi èinili su prirezi na državni
porez kod seoskih opæina 43 posto svih
opæinskih prihoda, a kod gradskih opæina
10 posto, dakle više nego èetiri puta
manje. No zato su trošarine i takse u seos-
kim opæinama iznosile 10 posto svih pri-
hoda opæina, a u gradskim opæinama 34
posto». Na primjeru grada Jajca i Prnja-
vora to izgleda ovako: prihod od prireza u
Jajcu iznosi 12 posto svih prihoda, a u
Prnjavoru 15 posto, dok u isto vrijeme
prihod od trošarina i taksa u Jajcu iznosi
49 posto, a u Prnjavoru èitavih 75 posto
svih opæinskih prihoda. Ne može se kazati
da su «baš sve gradske trošarine i takse
platiti seljaci, ali svakako na njih otpada
dobar dio».
Biæaniæ je posebnu pozornost posvetio
posrednim porezima, koji se javljaju pod
raznim imenima. Iako se posredni porezi
u teoriji navode kao prevaljivi, što znaèi
da se njihov porezni teret prebacuje na
krajnjeg potrošaèa, to u sluèaju proizvoda
koje prodaje hrvatski seljak nije tako. Na-
ime, prilikom ulaska na gradska tržišta i
donošenja svoje robe radi prodaje, seljaci
su morali plaæati odreðeni namet; isto
tako, nakon što prodaju svoj proizvod ta-
br. 214, sijeèanj 2010.
Iz povijesti
koðer su morali plaæati odreðeni porez, a s
obzirom na visinu tih nameta jasno je da
nije došlo do prevaljivanja poreza. Na-
ime, tako plaæeni porezi èinili su veliki
udio u cijeni prodanog proizvoda što zna-
èi da je zarada seljaka bila mala, a Biæaniæ
navodi i primjer kada su ukupni porezi bi-
li veæi od cijene prodanog proizvoda, dru-
gim rijeèima, seljak je bio u gubitku. Raz-
log tome neprevaljivanju poreza na
krajnjeg potrošaèa (gospodu) leži u
èinjenici da su seljacima nužno trebali
novci do kojih su mogli doæi jedino ili ug-
lavnom prodajom svojih proizvoda. S ob-
zirom na veliku ponudu plodova seljaè-
kog rada, gospoda je bila ta koja je dikti-
rala cijenu te je seljaku u pravilu nudila ci-
jenu niže od stvarne vrijednosti odnosno
cijene koju je seljak priželjkivao. Seljak
je, s obzirom da nije imao druge moguæ-
nosti zarade novca prihvaæao i tako
umanjenu cijenu, sve pod naèelom «daj
što daš», što je ondašnja gospoda vješto
koristila. Radi potvrde svoje tvrdnje o vi-
sokom poreznom teretu seljaka Biæaniæ
navodi primjer nekih gradova u kojima su
prihodi od trošarina èini znatan (èak i
veæinski) udio gradskih prihoda, a s obzi-
rom na èinjenicu da je veæina tih trošarina
padala na seljaka, oèito je da su seljaci pu-
nili ne samo proraèun seoskih opæina, veæ
i proraèun gradova!
Poseban dio knjige pod nazivom
«Seljaèki krediti i dugovi», govori kako
se na prostoru od Zagreba preko Banja
Luke zapadnom Bosnom do Livna, pa do
Splita susreæu razni oblici kredita («od
najmodernijih do najprimitivnijih») ovis-
no o stupnju razvijenosti. Biæaniæ ironiè-
no primjeæuje da «naši profesori narodne
ekonomije morali bi voditi svoje ðake na
kratko putovanje od nekoliko dana kroz
sela po toj liniji, pa bi ðaci nauèili više o
'historiji' kredita iz samoga života u tih
nekoliko dana, nego li èitajuæi debele
njemaèke knjižurine u seminarskim
knjižnicama».
Prikazuje nadalje pod koliko se teškim
uvjetima seljaci zadužuju, što èesto dovo-
di do njihove gospodarske propasti. Naj-
žalosnija je èinjenica da veæina tih zadu-
ženja ipak nastaje radi nabave hrane, a ne
radi njezine proizvodnje, i to u vremeni-
ma koja nisu teška. Prema dostupnim po-
datcima na str. 75. «zaduženja su nastala
najviše za nabavu hrane. Redovno, i kad
nije glad, prisiljeno je, na primjer u Pri-
morskoj banovini oko 74 % svih zadu-
ženih seljaka da kupuje hranu». O kak-
vom se iskorištavanju od strane zajmo-
davca radi, govori primjer seljaka iz Po-
sušja, hercegovaèka Bekija, kojemu je
ponestalo hrane dva mjeseca prije žetve,
te on pozajmi kvintal kukuruza. Morao se
obvezati da æe za taj kvintal kukuruza
poslije žetve (tj. poslije dva mjeseca)
«povratiti kvintal pšenice i još povrh toga
kvintal sijena».
Izravno se javnih prihoda tièe na str. 77.
navedeni primjer koji govori o pozajmlji-
vanju novca radi plaæanja poreza. Rijeè je
o sluèaju iz istog hercegovaèkog mjesta
Posušja, gdje «pod jesen, kad se plaæa
porez, treba seljacima manja svota nova-
ca, da plate na raèun poreza, da ih vlast ne
'robi'. U tim krajevima, naime upotreblja-
vaju seljaci za ovrhu i dražbu izraze rubati
ili robiti. Dakle, kad doðu ovrhovoditelji,
onda seljaci obièno pozajmljuju kod
mještana pedesetak do dvjesta dinara, ko-
ju svotu vraæaju o Jurjevu, kad se ovce
ojanje, te se može priplod unovèiti. Za ta-
kav dug od 50 do 200 dinara daje seljak
od jeseni do Jurjeva, pored glavnice, još
èitavu ovcu i janje».
Jednako žalostan kao i primjer pozaj-
mljivanja novca radi nabave hrane, jest
posljednji navedeni primjer pozajmlji-
vanja novca radi plaæanja poreza. Seljaci
su u strahu da im zbog neplaæanja poreza
imanje ne bi bilo prodano na dražbi, te u
jesen, kad je vrijeme plaæanja poreza, za
to pozajmljuju novac. Novac potrošen na
ime plaæanja poreza obvezuju se vratiti u
proljeæe kada su u stanju prodati svoje
janjce, ali pored obveze vraæanja glavnice
tereti ih obveza i davanja èitave ovce i
janjeta, vrijednost kojih u odnosu na glav-
nicu može èiniti znatan udio. Takvom
bešæutnošæu zajmodavci su koristili težak
gospodarski položaj seljaka, u koji ih je
dovela visoka porezna obveza i vrijeme
kada se ta obveza morala izvršiti, a koje
nije vodilo raèuna o dobu kada je seljak u
stanju lakše podmiriti svoju poreznu ob-
vezu (u proljeæe kad je u moguænosti pro-
dati svoje proizvode).
(nastavit æe se)
31
 Sjeæanja i svjedoèenja
ROBERT FLAC JE
UBIJEN NA SVOJ 24.
ROÐENDAN!
Ovim se prilogom odazivam na poziv uredništva Po-
litièkog zatvorenika pod naslovom «Pobijeni hrvatski
politièki uznici – moli se pomoæ i suradnja». Podatci
koje ovdje iznosim odnose se na okolnosti smrti Ro-
berta Flaca iz Èakovca, roðenog 17. kolovoza 1926.
Robert Flac je uhiæen 31. svibnja 1946. u Èakovcu,
gdje je živio i pohaðao èetvrti razred Ekonomskog
tehnikuma. Maturant Robert je bio bratiæ Vlade Soboš-
æana (Sobostjana, Sobostyana). Osudom Divizijskoga
vojnog suda u Zagrebu br. 1298/46 od 16. kolovoza
1946. osuðen je na kaznu lišenja slobode s prinudnim
radom (strogi zatvor) u trajanju od èetiri i pol godine,
«radi poèinjenog kriviènog djela protiv naroda i države
(bio èlan teroristièke grupe koja je imala za cilj oba-
ranje državnog poretka)».
Ostali èlanovi skupine kojoj je Flac pripadao, bili su:
Pavao Horvat, ðak, roðen 1928., osuðen na tri i pol go-
dine; Ivan Kozjak, zubotehnièar, roðen 1925., osuðen
na tri godine; Stjepan Mohariæ, ðak, roðen 1928.,
osuðen na šest i pol godina; Josip PREMUŠ, ðak,
roðen 1929., osuðen na dvije i pol godine, Vladimir
Sobošæan (Sobostyan), ðak, roðen 1929., osuðen na
osam godina; Dragutin Šela, ðak, roðen 1928., osuðen
na èetiri godine i Josip Jurak, ðak, roðen 1929.,
osuðen na šest godina. Postojao je i deveti èlan skupine,
Teo Osojnik, koji je suraðivao s OZN-om i koji nas je
cinkao. On nije uhiæen ni suðen.
Robert Flac i ostali iz skupine kaznu su izdržavali u
KPD Stara Gradiška. Godine 1950., kad mu je istjecala
kazna, Robert je poslan na «vanjske radove» na poljop-
rivrednom dobru KPD-a. No, dva i pol mjeseca prije is-
teka kazne, Robertovi su roditelji iz KPD Stara Gradiš-
ka primili obavijest da je njihov sin Robert «izvršio sa-
moubojstvo». Navodno ga je poèinio u «bunkeru», što
je drugo ime za samicu u koju su zbog raznih razloga
zatvarali ljude ŠTO su radili na poljoprivrednom dobru.
Robertovi su roditelji zahtijevali da od uprave
KPD-a, da im dopusti sina pokopati u obiteljskoj grob-
nici u Èakovcu. Njihova je molba odobrena uz sljedeæe
uvjete: morali su kupiti limeni lijes u kojem je tijelo po-
kojnika bilo zavareno, ali i vanjski drveni lijes u koji se
stavlja i zakiva limeni; nijedan od ta dva lijesa ne smije
se otvarati, a lijes s pokojnikom su iz Stare Gradiške do
ukopišta pratila dvojica službenika KPD Stara Gradiš-
ka. Pogreb je, dakle, obavljen a da roditeljima nije do-
pušteno pogledati ni lice mrtvoga sina!
Na nadgrobnoj ploèi piše:
Ovdje poèiva
FLAC ROBERT
roðen 17. 8. 1926.
umro 17. 8. 1950.
Ima li smisla pitati se, zašto bi Robert izabrao upravo
svoj dvadesetèetvrti roðendan da izvrši samoubojstvo,
dva mjeseca i èetrnaest dana prije isteka kazne...
Dragutin ŠELA
32
NEZNANJE I MRŽNJA
Gadno je kad ljudi ne znaju elementarne stvari, još je gadnije kad su op-
sjednuti mržnjom, a najgadnije kad tu mržnju pokušavaju objasniti to-
božnjim èinjenicama koje – ne znaju. Tako je veæ legendarni Miljenko
Jergoviæ u zagrebaèkom Jutarnjem listu, god. 12/2009., br. 4105, od 1.
prosinca 2009., str. 24. («Tko æe u Hrvatskoj otvarati logore») bez
krzmanja ustvrdio:
«U Guantanamu nije zatoèen nijedan nemusliman, a na Golom otoku
nije ležao nijedan antikomunist. Premda su nakon Gologa neki postali
antikomunisti. (...) Za ideologiju koja u Hrvatskoj stasa nakon 1990. Goli
otok više nije bio negativna metafora. Istina, pokušavalo se tu i tamo po-
nešto falsificirati, pogotovo u crkvenim krugovima, onim kojima je uspi-
jevalo izmišljati i komunistièki logor u Jasenovcu, ali uzalud, jer se u
Hrvatskoj nije moglo naæi antikomunista koji je robijao na Golom otoku.
A i golootoèki zatoèenici znali su saèuvati èistoæu svoga stradavanja...»
Naravno da ni ovaj izljev
mržnje nema veze s èinjenica-
ma: na Golome je od 1948. do
raspuštanja toga konc-logora
robijalo tisuæe antikomunista
(Hrvata, Albanaca, Bugara
itd.), a meðu njima je – kao što
znade svatko tko hoæe znati –
bilo i sveæenika. Neke od golo-
otoèkih sudbina hrvatskih anti-
komunista (npr. ona Dobrosla-
va Parage) trebala bi biti poz-
nata i najširoj javnosti. U stvari,
prve nastambe konc-logora na
Golome otoku gradili su upra-
vo hrvatski antikomunisti (dob-
rim dijelom ustaše i domobra-
ni), a èitavo vrijeme njegova
postojanja u njemu su robijali
hrvatski nacionalisti-antikomu-
nisti. Bilo je meðu njima kato-
lièkih sveæenika (npr. Baldo
Zloveèera), agnostika (Vjeko-
slav Balin, koji je kasnije
ubijen u Staroj Gradiški), ali i
muslimana (Kemal Mujagiæ,
Ahmed Krupiæ i dr.).
Zanimljivo je i nije sluèajno
da su hrvatski nacionalisti – go-
lootoèki robijaši danas na èelu
udruga politièkih zatvorenika i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: sa-
dašnji predsjednik Hrvatskog društva politièkih zatvorenika, Alfred Ob-
raniæ, bio je meðu onim pripadnicima «varaždinske skupine» (Nacional-
na partija Hrvatske), koji su kaznu izdržali na Golome. I predsjednik Ud-
ruženja politièkih zatvorenika BiH, Želimir Crnogorac, kao pripadnik
ilegalne Hrvatske revolucionarne mladeži, što je nastala u imotskoj gim-
naziji krajem pedesetih godina, svoju je kaznu – skupa s nizom sudrugo-
va – odrobijao na Golome. No, Jergoviæa to ne zanima: kao da mu izmiš-
ljanje i prešuæivanje èinjenica treba za konstruiranje zakljuèaka i o Ja-
senovcu i o ulozi Katolièke crkve u politièkim previranjima u XX.
stoljeæu? Ne zanima to ni uredništvo Jutarnjeg lista, koje se je tek nakon
skoro mjesec dana udostojalo objaviti drastièno osakaæeni, inaèe sasvim
kratki ispravak... (T. J.)
br. 214, sijeèanj 2010.
 Sjeæanja i svjedoèenja

JAKOV KRAJNOVIÆ D. I.
POSREDNA ŽRTVA JUGOSLAVENSKOGA
PARTIZANSKOG POKOLJA U TRAVNIKU
O. Jakov Krajnoviæ roðen je 6. rujna Piše: kasnije odvjetnik i politièar, te od jeseni
1877. u Travniku, a kršten je dan kasnije u 1943. predsjednik vlade Nezavisne
Dolcu kod Travnika, jer je Travnik tada Prof. mr. sc. Vjenceslav Države Hrvatske). Kako majka nije htjela
spadao u župu Dolac. Roditelji su mu TOPALOVIÆ ni èuti o tome da joj sin odlazi od kuæe, Ja-
Ivan i majka Kata roð. Zlatuniæ, prid- kov ostade u Travniku. Sav kršæanski od-
jevkom Gavran, oboje roðeni na Guvnima zakopavati svoje stvari u podrume, u stra- goj i plemenitost Jakov je primio od svoje
kod Travnika. Ivan je bio dunðer (zidar i hu da ih Turci ne opljaèkaju. Nastava se majke. Kako je sam govorio, nikad nije
tesar), priuèeni majstor. Jakovljev djed s održavala iza dobro zakljuèanih vrata. èuo iz njezinih usta ni najmanju psovku, a
oèeve strane doselio se iz Duvna u Trav- Uèitelj, fra Filip, držao je dugu nabijenu ni kakve kletve: uvijek je davala svojoj
nik poèetkom 19. stoljeæa. Od Krajnovi- pušku kod vrata, a na katedri je stajala ku- djeci najljepši primjeri.
æevih preða Teskeredžiæ-paša je oduzeo bura (mala puška) i ona dobro napunjena. Godine 1882., dolaskom o. Brandisa u
imanja, a njih pretvorio u svoje kmetove. Dolaskom Austro-Ugarske, otvorena je Travnik, koji odmah osniva gimnaziju u
Djed Božo s pet sinova i jednom kæeri nije puèka škola u Travniku. Iako je Jakov staroj bosanskoj kuæi iznajmljenoj od èas-
se htio pokoriti i biti kmet, nego ode u završio èetiri razreda puèke škole u nih sestara, Jakov se upisa u prvi razred,
svijet. Tako su mu djed Božo i otac Ivan Gornjem Dolcu, opet se upisao u èetvrti kao internist (sjemeništarac). Ovdje je
došli u Budišiæe kod Travnika. Tri sina razred u Travniku, misleæi da æe, kako svršio èetiri razreda 1886., a potom od-
Božina poðu: jedan u Fojnicu, drugi u Sa- sam reèe, nešto više nauèiti. Tako položi mah, 16. rujna stupa u novicijat Družbe
rajevo, treæi s kæerkom u Carigrad, gdje dva puta èetvrti razred. Još u Gornjem Isusove u Koruškoj. Iz Travnika je puto-
im se kasnije zameo svaki trag. Potomci Dolcu, uèitelj Franjo Horvat opazio je vao zaprežnim kolima do Janjiæa, pa od
drugih Krajnoviæa stanuju i sada u kra- da je Jakov iznimno inteligentno dijete. Janjiæa do Bosanskog Broda željeznicom,
jevima u koje su došli kao prebjezi. od Broda do Siska laðom, a od Siska
Po uspostavi austrougarske vlasti,
Obitelj Ivana Krajnoviæa stanovala je u jedan visoki vladin dužnosnik popisivao preko Zagreba do Sv. Andrije u Koruškoj
Poturmahali i to u tzv. Šarenom hanu je ðake za sarajevsku gimnaziju. Vlada je željeznicom. U Sv. Andriji Jakov je ostao
nedaleko havre (nekadašnje sinagoge). svim obeæala potporu, pa su se mnogi upi- èetiri godine, dvije u novicijatu, a dvije u
Šareni han bio je velika zgrada, a pripada- sali, a meðu njima i Jakov (kao i njegov retorici (1886.-1890.). Zavjete polaže 16.
o je vakufu. Stanari su bili katolièke i pra- kolega iz škole u Dolcu, Nikola Mandiæ, rujna 1888. Polazi na studij filozofije u
voslavne vjere. Han je prozvan šarenim,
jer je izvana bio raznim bojama obojen.
Izgorio je u velikom požaru 3. i 9. rujna
1903. Otac je radio uglavnom u Posavini
te je samo dva-tri mjeseca zimi boravio
kod kuæe. Jakov je sa sestrom Marom upi-
san u puèku školu èasnih sestara u
Gornjem Dolcu. Dok je mali Jakov sa
sestrom išao iz Travnika u Dolac, redovi-
to bi ga napadala muslimanska djece
kamenjem, psovkama i drugim pogrdnim
rijeèima. Zbog toga je Jakovljev otac mo-
rao privremeno kæerku i sina smjestiti u
jednu obitelj u Dolcu. Put u Dolac išao je
tada iznad današnje pravoslavne crkve.
Onaj uz Lašvu nije tada postojao, nap-
ravljen je nakon austrougarske okupacije.
Èasne su sestre bile Jakovu uèiteljice u
tri razreda puèke škole. Èetvrti je pohaða-
o kod franjevaca. Uèitelji su mu bili fra
Ilija Djebiæ i fra Filip Dujmušiæ. Godina
uoèi okupacije je bila burna. Uslijed
stanja anarhije, katolici - Hrvati su morali Katolièko sjemenište u Travniku danas

br. 214, sijeèanj 2010. 33


Požun (Bratislava) i tu ostaje tri godine
(od 1890.-1893.). Vraæa se u Travnik,
gdje je bio magistrom u gimnaziji (1893.
-1895.). Poslije odlazi na studij teologije
u Innsbruck. Po svršetku teologije, obavio
je 1898./1899. u Linzu kod Beèa treæu
probaciju. Ponovno dolazi u Travnik, za
profesora u gimnaziji. Godine 1907. odla-
Panorama Travnika
zi u Zagreb, upisuje prirodoslovno-ma-
tematièki fakultet (matematiku, kemiju i
prirodopis). Godine 1915. polaže pro-
fesorski ispit iz prirodopisa kao glavnog
predmeta, a kemije i matematike kao spo-
rednih.
Dugi niz godina p. Jakov Krajnoviæ bio
je rektor cijeloga isusovaèkog kolegija u
Travniku. Bio je izvanredan um. Skupio
krasnu prirodopisnu biblioteku. Nastavio
rad o. prof. Brandisa. Uredio prirodopisni
muzej i za nj se brinuo vrlo savjesno. Po-
bilježio je sva zoološka i biološka imena
predmeta (izložaka), oznaèio ih je bro-
jevima i popratio bilješkama. Uz prirodo-
pis, bio je veliki struènjak svjetske,
hrvatske, a posebno bosanske povijesti.
Sam je radio na povijesnim izvorima,
stvarajuæi ogromnu knjižnicu. Arheološki
je iskapao mnoge povijesne lokalitete u
Srednjoj Bosni, iz rimskog i srednjov-
jekovnog perioda, te tako stvorio veliki i
lijepi lapidarij u atriju travnièke gimna-
zije.
Za Jakova se može reæi i to, da je bio
pravi stolarski majstor: mnoge muzejske
umjetnièke staklene vitrine osobno je iz-
radio. Obišao je pješice cijelu BiH, Crnu
Goru, Srbiju, sve spomenike kulture je
bilježio i prouèavao, potom svu floru i fa-
unu, pomno je izuèavao i determinirao
svaki predmet. Uredio je bogatu numiz-
34
Sjeæanja i svjedoèenja
matièku zbirku (keltski, grèki, rimski i
srednjovjekovni novac do novijeg doba).
Sva zbirka determinirana je po struènim
domaæim i svjetskim numizmatièkim ka-
talozima, a osobno je za nju izradio speci-
jalni ormar sa stotinjak ladica. Temeljno
je uredio i povijesnu zbirku, osobito zbir-
ku srednjovjekovnog oružja. Poslije prot-
jerivanja otaca isusovaca 1945., ove
zbirke su, nažalost, devastirane kao i
knjižnice i ostala imovina gimnazije. Uèi-
o je i keltski jezik te poèeo sastavljati
keltski rjeènik, koji mu je bio potreban ra-
di prouèavanja i tumaèenja znaèenja bo-
sanskih imena rijeka, gradova, planina
itd. Pored mnogih jezika koje je govorio
(njemaèki, èeški, francuski, grèki,
poljski, španjolski, latinski i turski), uèio
je i albanski.
Pred sam kraj Drugoga svjetskog rata,
jugoslavenske su partizanske jedinice uz
velike ljudske žrtve 22. listopada 1944.
zauzele Travnik. Odmah potom je zapo-
èelo izvršenje strašnoga zloèina. U gradu
je što poginulo u borbi, a što ubijeno, više
od tri tisuæe osoba (oba spola i svih uzras-
ta). Veliki broj osoba strijeljan je bez
suda. Jedno od ovih strijeljanja, na lokali-
tetu istoèno od gimnazijskog igrališta, s
juga na Gaj i sa zapada na isusovaèki vrt,
osobno je s prozora Velike nadbiskupske
gimnazije promatrao i p. Krajnoviæ. Ovo
je kod njega izazvalo strašan duševni
potres, pa je sedam dana kasnije, 29. listo-
pada 1944. u svojoj 77. godini i umro u
Travniku. Pokopan je na isusovaèkom
groblju Bojna. •
br. 214, sijeèanj 2010.
M
- nogi se brane, èak je bilo i izjava u
novinama, kako je proces u Zadru bio
protiv potpuno nevinih ljudi. Meðutim, ne
stoji baš tako. Ipak su to bili ljudi koji su
govorili protiv Jugoslavije, koji su nešto
htjeli i poduzimali i mislim da nismo mi
osuðeni ni baš nevini. Druga je stvar sada,
kolika je trebala biti kazna. To je trebalo
biti na razini verbalnog delikta, jer ništa
nije bilo uèinjeno. Meðu nama je bilo pot-
puno nevinih ljudi. Mislim, Kutleša, pa
dijelom Vuleta i drugi. Èujte, ništa konaè-
no ni Šale nije uèinio, ni Aras. Što smo mi
uèinili? Na razini ideje, ja sam s guštom
želio da Jugoslavija propadne. Svima je
zajednièko bilo što nitko nije volio Jugos-
laviju, a svi su voljeli Hrvatsku i željeli su
je osnovati.
- Nakon razgovora s Peroviæem, 10-15
dana po Šali mi je poruèio da bježim iz
Zadra, jer æe me uhititi. Nisam htio bježati
jer nisam ništa uèinio. 14. lipnja 1974. mi
smo bili pohapšeni.
- SUP je Peroviæu dao pasoš da ode u
Njemaèku jer je njegova sestra bila udata
za Bilandžiæa koji je radio u Hrvatskome
narodnom odboru, emigrantskoj organi-
zaciji, da tamo špijunira. Vani mu nisu
vjerovali kako je dobio pasoš, pa je mora-
o, da bi dokazao da je iskren, pucati na ju-
goslavenskog konzula u Kolnu. Pobjegao
je u Kanadu, tamo su ga uhvatili i vratili
Njemaèkoj.
- Peroviæ je još tijekom suðenja iz
Njemaèke poruèivao sudu u Zadru i advo-
katima kao Meštroviæ nije ništa kriv, kako
nije postojala nikakva organizacija, kao
HORA, kako ga je UDBA prisilila da radi
za njih. Zbog toga mislim da je Bilušiæevo
mišljenje samo djelomièno ispravno.
- Šale nije radio za UDBU. Šale je robi-
jao 5-6 godina.
- Josipa Bilušiæa sam upoznao tako,
kad sam jednom prolazio uz kavanu
"Central", Bilušiæ mi je prišao i zamolio
za razgovor. Tada mi je bio sasvim nepoz-
nat. Poznavao sam njegovu sestru Ljerku
kao uèenicu Uèiteljske škole. Bilo je to
ljeto 1970. godine. Bilušiæ je odmah po-
èeo protiv Tita, države, partije... To me je
jako iznenadilo. Takvi razgovori su bili
dovoljni da vas netko prijavi, a poslije to-
ga eto pozivanja na UDBU, maltretiranja,
izbacivanja iz službe, svakodnevna ispiti-
vanja i slièno.
- U razgovoru sa mnom, Josip Bilušiæ je
imao planove o borbi protiv režima, sis-

TAKO JE GOVORIO PROFESOR
ŽELIMIR MEŠTROVIÆ (II.)
tema, komunizma, što sam sve ja mislio i
priželjkivao pa smo se u tim temama sla-
gali. On je bio jako ekstreman i sklon kon-
kretnim akcijama. Oprez je nalagao da se
mora paziti ne samo što se govori, nego i
što se radi, zato nisam bio za to.
- Ja sam dao grupi ime HORA, a to je
znaèilo HRVATSKA OSLOBODILAÈ-
KA REVOLUCIONARNA ARMIJA. Bi-
lušiæ je tražio da se dometne naziv i roja-
listièka, jer bi Hrvatsku trebalo ponovo
pretvoriti u nekakvu kraljevinu. To su bile
mladenaèke fantazije. To nisam prihvaæao
jer su mnoge stvari bile utopistièke. To je
zahtijevalo veliku dobru organizaciju,
velika financijska sredstva, tajnost...
Svega toga mi nismo imali.
- Navodno, Tito je èak naredio da nas se
osudi strogom kaznom, jer je Zadar za
njega bio jedan nacionalistièki-šovinistiè-
ki grad. Skupljali su po zadarskim podu-
zeæima potpise da nam se dade smrtna
kazna. To su radili general Egiæ, njegova
kæerka Duška, neki Kaloper, Agiæ, od-
nosno Savez boraca. Skupljali su potpise,
slali peticije i zahtjeve da nas se osudi na
smrt. Tadašnji Jugoslaveni, ti najviši šovi-
nisti, tako su se iživljavali.
- Bilušiæ je javno govorio o tome kako
treba državu srušiti, kako treba stvoriti or-
ganizaciju, svim silama je i ljude htio pri-
dobiti za svoje ideje.
- Dizdar je jednog dana došao u Zadar s
Bilušiæem i tako je s njim svaki put dola-
zio k meni.
- Jugoslavija se ne može rušiti mirnim
naèinom, to smo shvatili. Èak niti stranaè-
kim pokretima, jer su stranke bile zab-
ranjene. Dakle, jedina je bila moguænost
nekakvom oružanom, iznenadnom bor-
bom.
- Nismo mislili da bismo svoje ciljeve
postigli terorizmom, zato to nismo zago-
varali. Ovo što smo mi sada postigli u Do-
movinskom ratu, to smo postigli u krva-
vom ratu.
- HORA nije funkcionirala kao organi-
zacija, jer je bilo puno neslaganja, op-
reznosti i straha. Nije bilo ni sredstava, ni
moguænosti. Bilušiæ i Dizdar su predlagali
pljaèke banaka da bi se došlo do sredsta-
va, jer to rade IRA i ETA, meðutim to nije
bilo u Jugoslaviji baš izvedivo. Svi ti naši
br. 214, sijeèanj 2010.
Sjeæanja i svjedoèenja
Piše:
Bruno ZORIÆ, prof.
razgovori došli su do ušiju doušnika i to je
doznala UDBA pa smo se jednoga dana
našli svi onkraj brave.
- Uhapšen sam 14. lipnja 1974. godine u
4 i 30 sati ujutro. Izvršen je pretres i ništa
nisu našli.
-Danas u Zadru šetaju mnogi koji su
muèili i zatvarali Hrvate. Ja svoje krvnike
vidim po gradu i još bi htjeli razgovarati
sa mnom, kao da nisu oni bili, bio bi to
netko drugi. To je njihovo opravdanje. On
je morao biti sudac i morao vas je suditi,
da nije on, netko bi drugi. To mi znamo,
ali bilo je sudaca koji nisu htjeli biti suci.
- Marko Marinoviæ (suprug kasnije
Raèanove ministrice Ingrid Antièeviæ
Marinoviæ, op.) je uživao, njemu se vid-
jelo da uživa jer on je, Bože moj, bio vojni
tužitelj, on je uživao da se može iživljava-
ti na hrvatskom nacionalistu, jer je on za
njega bio šovinist. Marinoviæ je ispred
sebe vidio karijeru, trebao se uspinjati, a
to hoæe li nekoga pregaziti, od nekog
stvoriti lešinu, to nije važno. Glavno da on
ide naprijed. Takvih je bilo puno i takvi su
upravljali ovim gradom. I nažalost i u ov-
Zadar sredinom 19. stoljeæa
dašnjoj vlasti ima takvih, koji bi najradije
vikao ja sam komunist, ali vièe ja sam
Hrvat.
- Davor Aras nije ni znao za HORA-u.
Našao se na sudu zbog drugih stvari, jer se
družio katkada sa mnom, a i on je izraža-
vao nezadovoljstvo s režimom, što je SUP
pratio. Mi smo svi bili zabilježeni u
mas-pokretu kao oni koji su glasno govo-
rili.
- Petar Šale kao i Davor Aras nisu imali
pojma o HORI, oni su to doznali na su-
ðenju. No, Aras je bio dobar prijatelj s
Petrom Vuletom, a Vuleta je bio kod mene
svaki dan. Šale je bio Arasov vjenèani
kum, ako se ne varam i dolazio bi iz Zag-
reba, bili su veliki prijatelji. Aras je uosta-
lom bio moj ðak.
- Jugoslaviju je trebalo srušiti. Buduæi
da to nije bilo moguæe mirnim putem, jer
je cijela Europa tetošila Jugoslaviju, kao i
Amerika i Varšavski pakt, razmišljali smo
i o organiziranim akcijama, tajnim, koje
bi se oslonile na zajedništvo hrvatskoga
naroda iskazano masovnim pokretom.
- O dizanju zadarskoga mosta u zrak, to
je bila samo šala. Nije se o tome razmiš-
ljalo. A u vezi sa zadarskim mostom mi
smo se zafrkavali. U našoj grupi bio je
jedan Barjašiæ, koji je došao iz Australije
i bio je za drastiène metode. Vuleta i ja
35

smo se bili dogovorili da ga uplašimo, ta-
ko da mu kažemo da on stavi minu pod
most, kako bi vidjeli njegovu reakciju.
Naravno, uplašio se, problijedio. Kad je
trebalo nešto poduzeti, onda svi ustuknu. I
to je uzeto u istrazi kao delikt, kao prip-
remanje diverzije. Meðutim, ništa od toga
nije bilo osim razgovora kao što ja sad va-
ma govorim.
- HORA je pisala parole po fakultetu.
To je radio Aras, Vuleta i Marija Baniæ,
koja je kasnije svjedoèila protiv mene i
sviju nas. Izgleda da je ona bila ubaèena
meðu nas ili su je kasnije pridobili, što mi
izgleda vjerojatnije.
- Svi su bili optuženi, a kako nije bilo
nikakve akcije niti nikakve stvarne orga-
nizacije, dakle dokaza, osim razgovora da
bi je trebalo osnovati, onda nitko nije zna-
o je li postoji. I jasno je, kad vas netko op-
tužuje, svatko sebe brani. A policajci su to
mudro iskoristili, mi naravno nismo imali
iskustva sa sudom i istragom, stalno su
nam govorili ovaj je rekao ovo, ovaj je
rekao da ste vi to rekli, tako su svima pod-
metali, a naše izjave marljivo su bilježili.
Svak je, nažalost sebe branio, jer nitko
nije oèekivao da æemo biti uhapšeni i su-
ðeni. U istrazi su sve nagovarali da mene
što više terete. Bio sam prvooptuženi.
Trebalo me je što više teretiti i naæi za to
što više materijala da osuda bude što dras-
tiènija.
-Prljavi posao obavio je Dragutin Go-
liæ, sudac, Mladen Manojloviæ, pred-
sjednik Okružnog suda Zadar, sutkinja
Petronila Miodrag, koja je figurirala kao
glavni sudac, a stvarnu glavnu ulogu su
igrali Srbi Goliæ i Manojloviæ. Trebala im
je Hrvatica da nam sudi kako ne bi rekli da
nam sude Srbi. Tužitelji su nam bili Dra-
giæ i zamjenik Marko Marinoviæ.
- Marko Marinoviæ se jako loše ponašao
prema meni. Bio je jako, jako loš. Nasto-
jao što više ta naša djela uveæati. Što više
toga nanijeti za dokaze.
- Tijekom suðenja jedan smo drugoga
optuživali. Istraga je ispitivala svakoga
pojedinaèno. Za neke su izjave èuli, za
neke doznali, a bilo je i meðu nama onih
koji su progovorili. Izgleda da je pokojni
Ante Stipaniæ puno toga rekao da se iz-
vuèe. Sve to shvaæam, sve je to ljudski,
svatko je htio sebe zaštititi. Bilo je uosta-
lom i teško znati što je tko rekao, jer su u
istrazi i izmišljali kako bi postigli cilj da
što više optuže nas prvooptužene.
36
Sjeæanja i svjedoèenja
- Poslije zatvora, mnogi su bježali od
mene kao od kuge, jer su vas odmah
bilježili 'aha, ovaj sjedi s Meštroviæem, s
narodnim neprijateljem'.
- Za vrijeme robijanja, Petar Šale i Da-
vor Aras, svu su krivnju prebacivali na
mene. To sam èuo u gradu od mnogih, ka-
ko bi uveæali svoj udio u svemu tome. Ali,
èinjenice su tu. Šale je bio jedan mali ku-
rir koji je nosio studentske novine iz Zag-
reba u Zadar, niš' drugo. I mene je pozvao
jednom na sastanak koji je sazvao Aras,
ali ne zbog HORE, nego zbog neke sindi-
kalne akcije na Musapstanu, a poslije je
tvrdio da sam to ja organizirao. Ne dopa-
daju mi se lažne prièe koje su Šale i Aras
širili o meni.
- O Bilušiæu mislim da je èudan èovjek.
Znam da je s nekim Bacaljom, kojeg je
upoznao u zatvoru, išao u Izrael, jer je hti-
o biti Židov. Meni je tvrdio u Lepoglavi
da više nije Hrvat, nego da je Židov, da se
srami što je Hrvat. On je ogorèen i razoèa-
ran i ja ga shvaæam, samo to njegovo razo-
èaranje i to njegovo ogorèenje je rezultat
njegove emocionalnosti i uopæe njegovo-
ga pogrešnog uvjerenja da æe svi odmah
skoèiti u našu obranu. Meðutim kada smo
bili uhiæeni, nitko nije ni prstom maknuo.
Dogodilo se ono što sam rekao njemu i
drugima, nemoj Bilušiæu govoriti i prièa-
ti, jer æe nas uhititi.
- I ja sam razoèaran, ali ne idem tako da-
leko, da se odrièem svoga, jer ja smatram
da je ova država ipak moja država.
- Bilušiæ je naoko hrabrim ponašanjem
na suðenju, koji u jednu ruku jest hrabro,
a u drugu i gest oèaja 'kad sam veæ tu onda
æu vam reæi sve što mislim', manje više
nama svima pogoršalo situaciju, dodao
nam je svima godinu do dvije po prilici, a
sebi nije smanjio ništa.
- U SUP-u u Zadru su odluèili da u Zad-
ru treba uèiniti senzaciju, suditi Hrvatima,
uplašiti Hrvate u Zadru i Hrvatskoj, dati
štofa Savezu boraca i drugim komunisti-
ma kako treba Jugoslaviju èuvati od unut-
rašnjih neprijatelja, kako treba biti budan
i kako ih ništa ne treba iznenaditi.
- Proces 16-torici vodila je kao
predsjednica sudaèkog vijeæa Petronila
Miodrag, Dragutin Goliæ, kao èlan vijeæa,
a suci porotnici Slavko Baèiniæ, Antun
Brajkoviæ i Josip Bašiæ. Okrivljene se tu-
žilo zbog kriviènog djela iz èlana 101.
stav 1, èlan 117. st. 1. KZ Jugoslavije, što
je podrazumjevalo 'ugrožavanje teritori-
br. 214, sijeèanj 2010.
jalne cjeline i nezavisnosti države te udru-
živanje protiv naroda i države'. HORA je
naime za svoj cilj imala 'oslobaðanje
hrvatskoga naroda i stvaranje samostalne
hrvatske države izdvojene iz ostale za-
jednice jugoslavenskih naroda, a sredstva
i naèin ostvarenja toga cilja bile su: veza i
suradnja s ekstremnom politièkom emig-
racijom i proustaškim organizacijama
Hrvatski narodni odbor, Hrvatsko revolu-
cionarno bratstvo, vrbovanje novih èlano-
va za tu ilegalnu teroristièku organizaciju,
pribavljanje novaca i sredstava i nasilno
oduzimanje društvene imovine za potrebe
njenog financiranja, nabava oružja i mu-
nicije za njezinu djelatnost, a to diverzan-
tska-teroristièka aktivnost, vršenje di-
verzija rušenjem elektriènih centrala, da-
lekovoda, saobraæajnica, objekata priv-
rede i JNA i potpaljivanjem šuma, te zgra-
da i automobila milicije, vršenje atentata
na istaknute politièke liènosti, vršenje
neprijateljske propagande', tako je sve to
stajalo u optužnici, koja nije imala nikak-
vog temelja. Nju je sastavio okružni javni
tužilac mr Zdravko Dragiæ, a pomoænik
mu je bio Marko Marinoviæ.»
Još se moramo sjetiti tko je sve bio
obuhvaæen ovom sudskom farsom u Tito-
vu jugoslavenskom komunistièkom reži-
mu: Želimir Meštroviæ, Josip Bilušiæ,
Petar Vuleta, Petar Šale, Davor Aras,
Ante Perica, Frane Deviæ, Marko Diz-
dar, Ante Stipaniæ, Ante Buriæ, Stjepan
Jankoviæ, Ilija Barjašiæ, Mate Kutleša,
Vlado Bilušiæ i Ivan Posavec. Otpor on-
dašnjemu komunistièkom režimu pružali
su najbolji sinovi hrvatskoga naroda. Bilo
je potrebno sjetiti se domoljubnih misli i
djela pokojnog Želimira Meštroviæa, èiju
ljubav i žrtvu ne smijemo zaboraviti, pre-
ma svojoj hrvatskoj domovini i svojim
hrvatskim ljudima u koje je vjerovao, ia-
ko je za života bio razoèaran. Njegovo ro-
bijanje nadahnjivalo je sve one istinske
domoljube na koje je prenosio svoje misli
i ideje.
Hrvatski domoljubi grada Zadra zah-
valni su pokojnom prof. Meštroviæu i
klanjaju se njegovoj žrtvi, osjeæaju, ljuba-
vi i razumu koje je èesto prenosio na svoje
mlaðe istomišljenike. Tako je govorio,
djelovao i ljubio svoju domovinu prof.
Želimir Meštroviæ.•

U POVODU KNJIGE O
ORGANIZACIJI MLADI HRVATI
(Hrvoje T. Gašo: Mladi Hrvati, Nova Bila, 2009.)
U rujnu 2009. nazvao me je profesor
vlè. Petar Jukiæ iz Sarajeva i pitao me,
bih li mogao obaviti lekturu i korekturu
nove knjige Hrvoja Gaše s naslovom
Mladi Hrvati. Odgovorio sam mu da mo-
gu i da mi je èast što me on zove, pogoto-
vo što æe mi sadržaj biti zanimljiv i u
neèemu æe biti nalik onomu što sam i ja
doživio u doba komunizma 70-ih godina
minuloga stoljeæa, kako me podsjeti vlè.
Petar, koji je u mom sluèaju bio od Boga
poslana osoba da me izbavi i usmjeri
prema sveæeništvu, na što me Bog zvao i
na što sam èvrsto bio pristao, a komuni-
zam me htio osudom od toga otrgnuti.
Potom sam se èuo i s autorom, dogovo-
rio o svemu i uskoro krenuo sam na posa-
o, tj. pomno èitanje ove vrlo zanimljive
knjige koja je nastajala nekoliko godine,
toènije od 18. prosinca 2003., kada je
preè. Zvonimir Petroviæ dao mnogo do-
kumenata Hrvoju prilikom njegova poho-
da umirovljenome Zvonku u Sara-
jevskome sveæenièkom domu. Tom je
zgodom Zvonko i zamolio našega autora
da se posveti daljnjem prikupljanju poda-
taka o politièkoj organizaciji Mladi Hrva-
ti, koju je 1956. osnovao Tomislav Vido-
viæ, te da, nakon što sve posloži, ispiše
njihovu krvavu borbu za demokraciju i
slobodu hrvatskoga naroda u bivšoj Ju-
goslaviji. Evo kako je preè. Zvonko rekao
piscu ove knjige na obljetnicu presude
br. 214, sijeèanj 2010.
Osvrti i prikazi
Piše:
Don Ilija DRMIÆ, prof.
(18. prosinca 2003.): “Dragi Hrvoje, iz-
vrši ovo! Na Tebi je da staviš sve na papir!
To neka bude sada Tvoja životna obveza.
Dužni smo to našem prijatelju Tomislavu
Vidoviæu. Naš život bio je buran i nestabi-
lan. Samo u kratkim razdobljima uživali
smo mir. Morali smo èesto stisnuti zube i
gutati svoju bol. Sada je vrijeme da hrvat-
skoj javnosti položimo raèun o svom ži-
votu i radu, o našim aktivnostima u službi
hrvatskoga naroda i domovine! Opiši sve.
Opiši naše rodne krajeve iz kojih smo po-
tekli. Napravi korektan redoslijed doga-
ðaja. Ne zaboravi, da je Tonko bio izvan-
redna hrvatska liènost u životu bosan-
sko-hercegovaèkih Hrvata. I zato je on to
zaslužio. Njegovo djelo, organizacija
Mladih Hrvata u Bosni i Hercegovini
50-ih godina ne smije pasti u zaborav!“
Autor osuðen s kasnijim
ðakovaèkim biskupom
Hrvoje je i sam bio osuðenikom u
jednoj drugoj prigodi, odnosno u tzv. Os-
jeèko-ðakovaèkoj grupi, kad je duhovnik
ðakovaèke Bogoslovije Æiril Kos bio
osuðen na 7 godina, a dobrano je bio
upoznat s organizacijom Mladi Hrvati,
zahvaljujuæi svome bratu Željku koji je
osuðen na 6 godina, te mu je u dalekome
Münchenu bilo donekle i zadovoljstvo pi-
sati stranicu povijesti svoga naroda iz tih
davnih komunistièkih vremena, kad su
suðenja bila gotovo svakodnevna pojava,
posebice suðenja Hrvatima koji nisu bili
zadovoljni postojeæim društveno-politiè-
kim sistemom, zapravo komunistièkim
režimom koji je imao jaki pik na hrvatski
narod zbog stvorene Nezavisne Države
Hrvatske, èija je sudbina tragièna kao i
sudbina preko 200.000 hrvatskih vojnika
na Bleiburgu i Križnome putu 1945. god.
Upravo represijama, montiranim poli-
tièkim procesima èiji su akteri dobivali vi-
soke kazne i izdržavali ih na Golome oto-
ku i po drugim kazamatima ondašnje
države, te svakovrsnim zastrašivanjima
nakon završetka Drugoga svjetskoga, rata
komunistièka vlast na èelu s Josipom
Brozom Titom ugonila je strah i poniža-
vala hrvatski narod zbog plebiscitarne
volje za svojom državom. U tome progo-
nu i pogromu osuðen je na 16 godina stro-
goga zatvora i kardinal Alojzije Stepinac
koji je nakon sloma komunizma prog-
lašen blaženim, te tako postao simbolom
svih stradalih Hrvata u Drugome
svjetskom ratu i poraæu sve do dolaska
nove demokracije, koja opet nije mogla
biti bez peèata sveopæega rata na dijelu
bivše države i stradanja mnogih nevinih
ljudi, žena i djece, u što je ukljuèen pro-
gon Hrvata iz Bosne i dijelova Hercego-
vine u Hrvatsku i diljem Europe.
Koliko god je pisca ove zanimljive po-
vijesne knjige radovala èinjenica da otkri-
va široj javnosti pokret Mladi Hrvati, koji
je ugušen 1959. god. suðenjima i robi-
janjem na èelu s Tomislavom Vidoviæem,
toliko je bio i optereæen sjeæanjem, što
možemo pretpostaviti, jer nikome nije
ugodno sjeæanje na vrijeme rata, poraæa,
Bleiburga, Križnoga puta, kolona smrti,
zatim mnoge moralne i intelektualne
bijede, siromaštva, deklarirane demokra-
cije i života bez slobode, montiranih i dru-
gih sudskih procesa, visokih kazni i teških
robijanja, ubojstava politièkih protivnika,
a pogotovo u ovom sluèaju T. Vidoviæa i
mnogoèega drugoga. No, treba biti
herojem pa to izdržati, pisati objektivno,
smireno, da se zadovolje uzvišeni kriteriji
pravednosti i istinitosti, te ljubavi prema
svima, a posebice prema neprijateljima.
Mislim da je tu ravnotežu postigao naš
autor Hrvoje, i da æe ova knjiga u rukama i
sudaca, tužitelja, porote, branitelja, on-
dašnjih politièkih djelatnika, ako su živi,
kao i pred svim èitateljima biti odrazom
zbilje koja se dogodila na istome tlu i na
više razina, a sve sa željom da se nešto u
Tomislav Vidoviæ s roditeljima
37
 Osvrti i prikazi

stvarnosti promijeni na bolje, i to postup- Božjega Josipa Stadlera, u njemu zav-

nim i polaganim upozorenjima što ondaš-
njoj vlasti nije ništa znaèilo doli rušenje
njezina sistema sagraðena na marksistiè-
ko-lenjinistièkim teorijskim postavkama,
kao i na stalnoj revoluciji koja, tobože,
stvara evoluciju duha. Stavovi organiza-
cije Mladi Hrvati bili su, prema shvaæanju
ondašnje politièke vlasti, kontrarevoluci-
ja, dakle nekakva nakaradna revolucija
koja ruši pravu komunistièku revoluciju,
te kleronacionalizam i klerofašizam.
Nije nimalo èudno da je tzv. socijalistiè-
ka revolucija ubila više od 600 sveæenika i
sveæenièkih pripravnika, zatim redovni-
ka, redovnica i redovnièkih kandidata pri
kraju Drugoga svjetskog rata i u poraæu,
jer oni su mislili da æe bez njih društvo biti
savršeno, kao što su mislili da æe socium
doæi do nekoga vrhunca bez intelektuala-
ca koji su imali drukèije stavove o svemu
onome što su mislili i èinili, te su ih osuði-
vali na duge i teške golootoèke, zenièke,
foèanske, gradiške, lepoglavske i druge
robije, a neki su od njih završili u grobu
pogoðeni metkom ili otrovom, kao Vido-
viæ, ili na koji drugi naèin.
Nakon ovih uvodnih refleksija u povo-
du pojavka ove knjige, što su nadahnute
samim njezinim èitanjem, pogledajmo sa-
T. Vidoviæ u Beèu
da pobliže što se sve u ovoj knjizi krije,
odnosno na koji nam naèin pisac obraz-
laže to vrijeme dogaðanja Mladih Hrvata.
Druženje u ðakovaèkom
sjemeništu
Autor nam u predgovoru i uvodu objaš-
njava svoje motive za pisanje ove knjige,
koje smo donekle veæ naveli. Potom go-
vori o glavnom gradu Bosne i Hercego-
vine Sarajevu (saraj + ovasi znaèi polje
oko dvora), ne propuštajuæi navesti nje-
gov davni spomen, kad je u njemu bila ka-
tedrala sv. Petra (1230.-1239.), što svje-
doèi kameni arheološki artefakt s natpi-
som: Beati Petri in Verbosna. Sudbina Sa-
rajeva i Hrvata, od kojih valja spomenuti
nobelovca Vladimira Preloga i slugu
rjeðuje posebnu studiju i knjigu, a ovdje
je dostatno reæi da je temeljni narod s
vremenom uzmicao, seleæi se prema Za-
padu zbog raznih neprimjerenih politika,
gospodarskih razloga i kojeèega drugoga.
Onaj broj koji je danas ostao u tome gra-
du, postao je vrlo malen u odnosu na broj-
no stanje prije, ali znakovit, jer upravo ti
ostaci ostataka daju novu nadu života
Hrvata u glavnome gradu novostvorene
države nakon raspada komunizma i Ju-
goslavije, u kojoj je BiH bila jedna od
republika na koju su svi i mnogi polagali
svoje pravo da im pripada.
Njezina dioba, rekao je dr. Krunoslav
Draganoviæ, nije zamisliva ni po kojoj
logici djelidbe, jer svaka dioba uvodi na-
rod i njegove voðe u rat. Tako se to oèito-
valo i u nedavnome ratu, a tako je to i da-
nas, kad se ova država još uvijek struktu-
rira, pokušavajuæi uvažiti sve svoje po-
sebnosti, sve svoje narode, kao i svu svoju
povijesnost i sadašnjost. O ovim i sliènim
idejama i èinjenicama èitatelj æe èitati i u
poglavlju Republika Bosna i Hercegovina
- Uzor “bratstva i jedinstva“ komunis-
tièke Jugoslavije.

MLADI HRVATI – PROPUSTI KOJE

SE MOGLO IZBJEÆI
U Politièkom zatvoreniku je u više nav-
rata pisano o pok. Tomislavu Vidoviæu i
njegovoj organizaciji, a objavljeni su i
neki dokumenti o osudi njezinih èlanova.
No time ni izbliza nije vraæen dug koji
prema tome hrabrom borcu za slobodu
hrvatskoga naroda imamo kao pojedinci i
kao narod. Vidoviæ u Hrvatskoj nema ni
ulice ni trga, ali još više (ili, još gore!)
nema spomen(ik)a ni u svijesti mladih
naraštaja. U suvremenome komercijalizi-
ranom hrvatskom društvu kao uzore se is-
tièe kojekakve moralne i ljudske ništa-
rije, dok se borce za slobodu uporno i
dosljedno briše iz školskih udžbenika,
povijesnih priruènika i svijesti nacije. To
je – nema sumnje – jedan od kljuènih uz-
roka tužnog stanja našega naroda.
Zbog toga valja pozdraviti pojavljiva-
nje knjige Hrvoja Travnjanina Gaše,
koja je upravo objavljena pod naslovom
Mladi Hrvati (naklada 2B Multimedia
print, Nova Bila, 2009., 442 str.). Ta je
knjiga korisno svjedoèanstvo o prošlim
epizodama hrvatske borbe, ali i poruka o
žilavosti hrvatstva u Bosni i Hercegovini
što – nažalost – tako èesto i tako olako za-
boravljamo. No time što pozdravljamo
pojavu Gašine knjige, ne znaèi da smi- promaknuli auktoru – dalo izbjeæi teme-
jemo prešutjeti neke nedostatke koje se, s
ljitijom redakturom i recenzijom. Daka-
malo truda, moglo izbjeæi: ovdje se dogo-ko, moglo se i pri lekturi izbjeæi koje-
dilo nekoliko nepotrebnih propusta. Ne kakve «upravnike», «glavne pretrese»,
radi se samo o tome da glavninu, bar «isljednike» i sliène ljepote bratskoga
dvije treæine teksta, èine opširni tehnièki,
nam srpskog jezika, ali to je – nažalost –
u najbolju ruku putopisni ekskursi o po- veæ istoèni grijeh ovih i ovakvih knjiga,
vijesti pojedinih gradova, samostana i na koji kao da je uzaludno upozoravati:
sjemeništa, što s predmetom knjige nema èovjeku je teško shvatiti da nedovoljnu
osobite veze. Njima ovdje nije mjesto: brigu za hrvatski jezik pokazuju i oni koji
koga zanima opæa povijest Sarajeva, su svojedobno za nj bili spremni robijati.
Zenice ili ðakovaèkog sjemeništa, puno No najveæi su problem neki krupni fak-
bolje i pouzdanije æe se informirati u tografski previdi.
prikladnim specijaliziranim priruènici- Nije primjerice, zgodno tvrditi, da je
ma, negoli u ležernom i ne uvijek kritiè-Anton Wurster tijekom Drugoga svjet-
nom preprièavanju zastarjelih puèkih i skog rata bio «tajnikom hrvatskog
historiografskih predaja (kao što je, prim-
veleposlanstva pri Svetoj Stolici» (str.
jerice, posve nepotreban ovdašnji po- 109.), jer Nezavisna Država Hrvatska
jednostavljen i uglavnom zastario prikaz nigdje nije imala veleposlanstvo (nego
tzv. bilinopoljske abjuracije iz 1203. go-
tek poslanstva!), ali pri Svetoj Stolici nije
dine!). Ne radi se ni o simpatiènim pro- imala ni poslanstva, iz sasvim jednostav-
pustima, poput onoga koji se tièe mjesta noga i opæepoznatog razloga: Vatikan
izdanja, gdje je u katalogizaciji oznaèeno
nije de iure priznao NDH, pa izmeðu dvi-
jedno (Nova Bila), a na naslovnici knjigeju država nisu ni mogli biti uspostavljeni
èak tri druga mjesta izdanja (Travnik – diplomatski odnosi. Tamo gdje nema dip-
München – Ðakovo). lomatskih odnosa, nema ni poslanika,
Više se radi o koncepcijskim i faktog- veleposlanika niti nuncija. Slièno tomu,
rafskim previdima koje se – kad su veæ nezgodno je ustvrditi: «Trojica Hrvata èi-

38 br. 214, sijeèanj 2010.


No, da bi ona bila socijalistièki i partij-
ski utegnuta i stegnuta kao republika, u
njoj je na poseban naèin djelovala UDB-a
s drugim sigurnosnim i obavještajnim
službama koje su razvile svoje mreže do
svih sela i zaselaka, pokrivajuæi Crkvu
kao i intelektualce koji su se izmicali vla-
dajuæem režimu i koji se nisu uèlanjivali u
Komunistièku partiju, a mnogi su i trebali
biti èlanovima, jer bi znali što se kome
sprema, na koji naèin i dade li se što pro-
mijeniti. Hrvoje se dotaknuo i muèkih i
muènih i muklih metoda Udbina djelo-
vanja i ispitivanja pojedinaca, nakon èega
su sastavljani zapisnici koji su dostavljani
ondašnjem državnom tužiteljstvu, a ovo
je, razmotrivši sve to, vršilo ponovno ispi-
tivanje držeæi se onoga Udbina, te bi po-
tom uslijedilo suðenje kao svojevrsna
demokratska farsa.
Bosnu i Hercegovinu autor je prikazao i
u nedavnome ratu, te nakon njega, a rekao
je ponešto i o novoj perspektivi hrvatsko-
ga naroda koji je ostao u toj državi. Opi-
savši mnogima dobro poznate povijesne i
sadašnje èinjenice o BiH, poglavito o
ovoj republici komunistièke Jugoslavije
na èijem je tlu niknuo pokret Mladi Hrva-
ti, i to u njezinu središtu, multinacional-
nom i multureligijskom Sarajevu, pisac se
nili su stup, temelj buduæe Hrvatske
enciklopedije, a to su bili Tin Ujeviæ,
Dragutin Stullhov i dr. Pavao Tijan»
(113.). To nema veze s èinjenicama: pok-
retaè i glavni urednik Hrvatske enciklo-
pedije – opæepoznat je podatak – bio je
dr. Mate Ujeviæ, a tobožnji «Dragutin
Stullhov» oèito je Dragutin Stjepan
Schulhof (Šulhof), takoðer važna osoba
Vidoviæevo pismo iz zatvora
br. 214, sijeèanj 2010.
Osvrti i prikazi
Krešo Mlinariæ, Mijo Boniæ i
Zdravko Šimiæ
bavi prikazom Katolièke crkve u toj
republici i u cijeloj ondašnjoj državi, a po-
sebice o Crkvi kako ju je tretirala Komu-
nistièka partija. Vlast i njezine službe ula-
zili su u crkvene strukture, sjemeništa i
Bogoslovije te druge ustanove na vrlo pri-
mitivan naèin, služeæi se pojedincima koji
nisu bili dorasli ljudskim i logièkim na-
èelima, elementarnim humanim zakoni-
hrvatske kulturne povijesti: vlasnik naj-
veæega tiskarskog poduzeæa u Hrvatskoj,
Tipografije d. d., koja je u doba NDH iz-
vlaštena i predana Matici hrvatskoj, što
Schulhofu nije pomoglo da u srpnju
1945. ne bude osuðen skupa sa sinom
Milanom. I èinjenice i èitatelje, naime,
valja respektirati bar do mjere da se
imena korektno prepišu iz impresuma
Enciklopedije.
Slièno tomu, nije pristojno višekratno
tvrditi da je službeni naslov Deklaracije o
nazivu i položaju hrvatskog književnog
jezika glasio «Deklaracija o znaèenju
(sic!) i položaju hrvatskog književnog
jezika» (120. i dr.). Dokument je preva-
žan da bi ga se smjelo ovlaš krivo naziva-
ti. I što bi uopæe trebala znaèiti Deklaraci-
ja o «znaèenju hrvatskog jezika»? Na-
dalje, hoteæi demonstrirati vlastitu upu-
æenost, pisac se nepotrebno izlaže riziku
da se o njegovoj upuæenosti stekne posve
protivan zakljuèak i onda kad ustvrdi da
je «Proglas hrvatskih sveuèilištaraca o
Bosni i Hercegovini» od 22. travnja 1939.
– koji, prema Gaši, ima važnu ulogu u
nastanku Vidoviæeve organizacije –
donesen u Sarajevu (pa tekst tog doku-
menta još i krivo citira). A deklaracija
nije donesena u Sarajevu (gdje sveuèiliš-
ta 1939. nije ni bilo!), nego u Zagrebu, i
to u prostorijama Narodne uzdanice, Ilica
ma, da ne govorimo o naèelima što proiz-
laze iz Dekaloga. Naravno, u neèemu su i
uspijevali, ali o konaènoj pobjedi njihove
revolucije, nije moglo biti govora, jer je
Crkva sama po sebi jaka po Duhu koji je
vodi i nadahnjuje.
Ova knjiga pokazuje i tu dimenziju
pokreta Mladi Hrvati, koji je istina na po-
seban naèin bio rasprostranjen i u Hrvat-
skoj ali pod drugim imenima i ciljevima,
što su opet u konaènici isti ili slièni, a to
je: više demokracije i uvažavanja nacio-
nalnoga, vjerskoga i ljudskoga u društvu.
Tako je u ovoj knjizi opisano Ðakovo i
Ðakovaèka bogoslovija, èiji je duhovnik
bio Æiril Kos, koji je kasnije postao ðako-
vaèkim biskupom. O njemu Hrvoje piše i
u povodu njegova imenovanja za ðako-
vaèko-srijemskoga biskupa. U toj bogos-
loviji bio je i Tomislav Vidoviæ.
Njega i njegovo vrijeme opisao je To-
mislavov kolega Stjepan Džalto u svom
romanu Drug nastavnik iz predvojnièke,
koji sam imao priliku skupa s autorom
prirediti za tisak. Roman je bio dvostruko
opsežniji od onoga što je objavljeno.
Trebalo je neke iskaze skratiti a neke izba-
citi. Džalto je izbacivao, a ja sam nešto
kratio i jezièno dotjerivao. Stilski nitko
nije imao potrebe raditi ni na kojoj Džalti-
br. 8., kao što navodi Rudolf Horvat
(Hrvatska na muèilištu, Zagreb, 1942.,
str. 604.-607.) i kao što pokazuje faksimil
potpisa na toj deklaraciji, objavljen u
knjizi Zlatka Hasanbegoviæa (Muslima-
ni u Zagrebu 1878.-1945. Doba
utemeljenja, Zagreb, 2007., prilog 285,
str. 475.). Rijeè je o dokumentu kojim su
mladi hrvatski nacionalisti – veæinom ka-
tolici – reagirali na Maèekove pregovore
s Beogradom koji su prijetili i na kraju i
doveli do podjele BiH. A je li ta deklara-
cija iz 1939. doista imala takvo znaèenje
u Vidoviæevim razmišljanjima pedesetih
godina (kad dioba BiH nije bila aktualna
tema, niti je ta ideja na bilo koji naèin u to
doba polarizirala duhove), ili je ona tek
refleksija današnjih Gašinih razmišljanja
o sadašnjosti i buduænosti BiH, drugo je
pitanje...
Kad nabraja hrvatske nacionaliste koji
su 1959./60. dopremljeni na Goli i na Sv.
Grgur (226.-227.) pisac èini trostruku
pogrješku. Prvo, nabraja neke, ali ne spo-
minje brojne druge skupine i pojedince
koji su tada dovezeni na jedan od ta dva
otoka (što ne bi bio problem da pisac ne
aspirira na cjelovitost svoga popisa!);
drugo, na Goli smješta one koji na njemu
nisu nikad bili, nego su robijali na Sv.
Grguru, i obrnuto, na Sveti Grgur stavlja
39

noj knjizi, jer je stilistika roðena s njime,
što je usko povezano i s èinom pripovi-
jedanja. Sjeæam se vrlo dobro opisa To-
mislava Vidoviæa, ali nisam tada baš dob-
ro znao tko je on, sve dok nisam proèitao
ovu Hrvojevu knjigu. Iz romana je vidlji-
vo da se radi o vrlo inteligentnom mladi-
æu, s perspektivom sveæenièkog poziva i
poslanja. No, pokazivao je i neke posebne
znakove, što æe ga kasnije dovesti do toga
da postane liderom tajne organizacije i da
ne samo završi u zatvoru zbog svojih
ideja, nego æe tragièno okonèati svoj ovo-
zemni život.
U ovoj knjizi i Hrvoje donosi poveæi
odlomak iz Džaltina romana u kojem se
govori o Tomislavu Vidoviæu, bogoslovu
koji æe nakon prve godine otiæi kuæi i ba-
viti se drugim stvarima, ali njemu æe bo-
goslovija u Ðakovu ostati u dubokoj i dra-
goj uspomeni. Bit æe povezan s kolegama
i iæi æe nekima na mlade mise i družit æe se
s njima u svome životu.
“Tomislav Vidoviæ, mladi hrvatski in-
telektualac, dobro je i pravilno shvatio i
razumio taj nauk jednoumlja, tu nauku la-
ži i zato je odluèio pokrenuti nešto, što æe
se suprotstaviti toj nametnutoj ideologiji
uništavanja hrvatskoga nacionalnog biæa.
Na taj naèin želio je sve svoje steèeno
znanje i svu svoju mladenaèku snagu us-
redotoèiti na stvaranje èvrste hrvatske li-
neke golootoèane. I treæe, krivo misli da
su na Golome završavali oni koji su
kažnjeni u upravnome («administrativ-
nom») postupku. Bilo je upravo obrnuto:
na Golome su bili samo oni koji su osu-
ðeni u sudskome postupku (dakle, na više
kazne), dok su na Sv. Grguru veæinu èinili
oni koji su upuæeni «na odreðeno mjesto»
u upravnome postupku, tj. oni kojima su
izreèene vremenski kraæe kazne. Drugim
rijeèima, bilo je bolje iæi polakše, a
temeljitije. Ili, bar suspregnuti želje i am-
bicije koje se ne da ostvariti.
No ponajveæi je problem što je pisac –
po mome skromnom sudu – metodološki
i koncepcijski trebao bolje obraditi ono
što èini glavnu temu njegove knjige: or-
ganizaciju kojoj je utemeljitelj i prvak
bio Tomislav Vidoviæ. Pristupom koji je
izabrao, pisac je neka važna pitanja osta-
vio otvorenim. Prvo, naziv organizacije.
Kroz samu knjigu preteže naziv kojim je
ona naslovljena: Mladi Hrvati. No
mjestimice se (a osobito u dokumentima,
tj. u optužnici i presudi) spominju i nazivi
Mlada Hrvatska, Hrvatski pokret mladih
te Pokret mladih Hrvata. Jugoslavenske
su vlasti smatrale – i pritom bile u pravu –
da je rijeè o jednoj te istoj organizaciji, i
tvrdile su da joj je Vidoviæ samoinicija-
40
Osvrti i prikazi
nije duhovnoga otpora. Buntovni duh u
njemu nije mirovao. Tražio je nove pu-
tove i moguænosti povezivanja, u punom
povjerenju i iskrenosti mladih Hrvata, u
njihovu osvješæivanju, okrenut buduæ-
nosti, vizionarski gledajuæi u skori raspad
Jugoslavije i stvaranja slobodne države
Hrvatske“, piše Hrvoje Gašo.
Vidoviæev susret s
K. Draganoviæem
On je putovao u Rim gdje se susreo s dr. Vidoviæ s Josipom i Stjepanom Tomiæem
Krunoslavom Draganoviæem, zatim u
konaèno podignuta zajednièka optužnica
Beè i drugdje, sve za potrebe tajne organi-
zacije Mladi Hrvati. Od svakoga je po- na èijem je èelu Tomislav Vidoviæ, a po-
tom je uslijedila i presuda: Tomislav Vi-
nešto èuo i nauèio, nešto uspješno, a nešto
neuspješno, jer je ondašnja komunistièka doviæ dobio je 15 godina strogoga zatvo-
ra; a ostali dobili su: Željko Gašo 6,
Jugoslavija èvrsto èuvana i od mnogih iz-
vana podržavana. Osim toga imala je raz- Ernest Jablanoviæ 6, Jakov Juriæ 7,
Ante Pinjušiæ 2, Mirko Šunjiæ 10,
vijenu špijunsku mrežu u koju je ulagala
silne novce kao i u vojsku. Sva ova Vido- Zdravko Šimiæ 9, Božo Boniæ 9, Mijo
Boniæ 3, Ante Èurak 7, Josip Èeprniæ 5,
viæeva kretanja (a on je postupno i polaga-
no organizirao trojicu po trojicu) pratilo je Stjepan Šunjiæ 8, Vjekoslav Ljubas 6,
špijunsko oko države. Vlasti su pustile Branko Sivriæ 2,5 godine i Vencel Lasiæ
ove hrvatske aktere da djeluju do odreðe- 9 godina strogoga zatvora.
ne toèke, kad æe se nakupiti materijala za Vidoviæ je izdržavao kaznu u Zenici,
dobru optužnicu. Vidoviæ se povezao i s Nišu i Foèi. Pušten je na slobodu 27.
Radiopostajom Madrid, za koju je slao iz- srpnja 1968. Ana Havel roð. Vidoviæ,
vješæa pod pseudonimom Snaga koja sestra Tomislava Vidoviæa, napisala je u
buja, a to su èinili i neki drugi èlanovi. Sarajevu, u studenome 1998. kratki osvrt
Uhiæen je 26. svibnja 1959. u Sarajevu, na život i djelo svoga brata Tomislava.
a potom su se nizala druga hapšenja te je Evo njezina teksta u cijelosti:
tivno (zbog razloga kojima se ni UDB-a krajem pedesetih godina UDB-a je razbi-
ni sud nisu bavili!) mijenjao ime. Iz la veliki broj ilegalnih organizacija
èinjenice da je UDB-i to bilo irelevantno, hrvatske mladeži. Iako o tome još uvijek
smjelo bi se zakljuèiti da je nekih prom- nema sustavnih znanstvenih istraživanja,
jena ipak bilo i da one ipak nisu posljedi- prevladava shvaæanje da je rijeè o svo-
ca smišljenoga udbaškog podmetanja. jevrsnim odjecima madžarske revolucije.
Jedna od zadaæa pisca knjige o toj organi- Ona je, meðutim, izbila u listopadu
zaciji jest i to, da se – napose dok još ima 1956., pa ako je toèno da je Vidoviæ orga-
njezinih živih èlanova – utvrdi kako se nizaciju zasnovao prije toga, onda se
ona doista zvala. njezin nastanak ni na koji naèin ne može
Drugo, vrijeme nastanka organizacije pripisivati dojmu koji su na mlade
takoðer je ostalo neutvrðeno. Lektor don hrvatske rodoljube ostavili madžarski do-
Ilija Drmiæ – kako se vidi iz njegova gaðaji. (Pisac ovih opaski objavio je u
ovdje objavljena osvrta – misli da iz Review of Croatian History, èasopisu koji
knjige koju je lektorirao proizlazi kako je
Vidoviæeva organizacija nastala 1956.
godine. Recenzent Nikola Lovrinoviæ
piše kako organizacija djeluje «od
1959.» (str. 435.). Meðutim, iz optužnih i
sudskih materijala i iz iskaza svjedoka
proizlazi da je Vidoviæ veæ 1953./54. raz-
mišljao o utemeljenju organizacije, a da
su prve trojke pod njegovim nadzorom
nastale najkasnije sredinom 1956. go-
dine. Vrlo je pogrješno i vrlo površno
misliti da je to pitanje nebitno. Ono je iz-
nimno važno za rekonstrukciju povijesti
hrvatskog otpora komunistièkoj Jugosla- Braæa fra Vinko (Tomislav), Miroslav i
viji. Naime, kao što je opæepoznato, Zvonimir Petroviæ
br. 214, sijeèanj 2010.
 Osvrti i prikazi

Vjekoslav Ljubas
“Tomislav Vidoviæ roðen je 23. listopa-
da 1934. u Sarajevu od oca Ilije roðenoga
u Mostaru i majke Serafine djevojaèkoga
prezimena Raštegorac a roðene u Kra-
ljevoj Sutjesci. Po završetku Trgovaèke
akademije (i jedne godine Bogoslovnoga
fakulteta u Ðakovu) upisao je Pravni fa-
kultet u Sarajevu, ali se zbog teške materi-
jalne situacije u obitelji, morao ubrzo za-
posliti. Radio je kao novinar u listu Oslo-
boðenje, a suraðivao je u više drugih listo-
va u Sarajevu i Zagrebu.
Svojim pisanjem, temama i jezikom,
morao je izazvati pozornost službe sigur-
nosti, a kao hrvatski rodoljub zbog izno-
šenja stava i argumenata o neravnoprav-
nom položaju hrvatskoga naroda i jezika
u državi, uhapšen je 26. svibnja 1959. i
krajem iste godine osuðen skupa s još 14
istomišljenika. Za verbalni politièki delikt
osuðen je na enormno visoku kaznu i za te
prilike i vremena, od 15 godina. Istov-
remeno mu je zabranjeno studiranje zau-
vijek na Pravnom fakultetu.
Robijao je u Sarajevu, Zenici, Nišu i
Foèi ukupno preko 9 godina. Iz zatvora je
pušten uvjetno 27. srpnja 1968., uza zab-
ranu napuštanja mjesta prebivališta.
Po izlasku iz zatvora zaposlio se uz
mnogo muke i èekanja u poduzeæu
Energoinvest. Posvetio se potpuno zna-
nosti. Upisao je Fakultet politièkih zna-
nosti u Sarajevu. Bio je tako dobar da mu,
uza sve prepreke, nisu mogli sprijeèiti da
Fakultet završi u rekordnom roku - za
dvije i pol godine s iznimno visokim pros-
jekom ocjena. Ali zato je dozvolu za obra-
nu magistarskoga rada èekao tri godine.
Bio je stalno nadziran i praæen, pa i pro-
vociran, a povremeno i bezrazložno pri-
voðen u policiju. Posljednji put 28. lipnja
1984., kada su i kuæu temeljito pretražili,
a njega slikali s naðenom trakom: hrvat-
skom trobojnicom koja je u roditeljskom i
njegovom domu uvijek krasila božiænu
pšenicu.
Nikada mu nije dozvoljeno napuštanje
zemlje. Posljednju godinu radio je u
Energoinvestu u Lukavici, gdje je iznena-
da preminuo 9. listopada 1985. u 51 godi-
ni života.
Sva njegova pisma koja je obitelji pisao
u zatvoru, èuvali su s puno ljubavi i
pažnje, i saèuvali, njegovi roditelji. Samo
mali broj pisama nedostaje (imao je pravo
pisati jedan put mjeseèno) i ta pisma rodi-
telji sigurno nisu ni primili. Nakon maj-
èine smrti 1992. godine (otac je umro go-
dinu dana prije njega, tj. 1984. godine)
pisma je preuzela njegova sestra Ana. Ia-
ko je sadržaj pisama bio strogo kontroli-
ran i cenzuriran (oznaka cenzure stoji na
pismima), ipak se iz pisama može mnogo
toga naslutiti i saznati, ne samo osobna
osjeæanja i stanja (potreba za tiskom,
uèenje stranih jezika i povijesti, bolesti,
povrede i dr.), nego i režim i situacija u
zatvoru i položaj zatvorenika, osobito
njega kao politièkoga zatvorenika (broj
posjeta i duljina razgovora, broj i dužina
pisama koje može poslati ili primiti, razne
zabrane i ogranièenja, moguænost pri-
manja tiska ili udžbenika itd.).

na engleskom objavljuje Hrvatski institut
za povijest, prikaz djelovanja hrvatskih
revolucionarnih skupina u razdoblju od
1945. do 1953. Iako je i taj prikaz frag-
mentaran, on pokazuje da hrvatski otpor
postoji trajno, od 1945. do 1953. i
neprekinuto dalje, sve do 1989./90. go-
dine). Vidoviæeva organizacija, koja je
bila iznimno razgranata, važna je karika u
tom lancu i posve je krivo makar nehotice
minimizirati njegove zasluge i njezinu
ulogu!)
Treæe, (ne)povezanost Vidoviæeve or-
ganizacije s ðakovaèkom skupinom. I
Vidoviæ i neke druge osobe povezuju Vi-
doviæevu organizaciju s ðakovaèkim
sjemeništem i kasnijim biskupom mons.
Æirilom Kosom. No èitatelj æe ipak ostati
u nedoumici, jesu li pokušaji hrvatskih
rodoljuba u Sarajevu i srednjoj Bosni do-
ista organizacijski povezani s onima u ða-
kovaèkom sjemeništu (i na koji su naèin
povezani), ili se radi tek o koincidenciji.
Èetvrto, veze s emigracijom. I taj je dio
ostao nedoreèen. Spomenuti su stanoviti
Vidoviæevi dodiri s Radio Madridom od-
nosno s tamošnjom hrvatskom jezgrom,
te Vidoviæev susret s vlè. Krunoslavom
Draganoviæem. U odnosu na potonje,
sugerira se èak postojanje stanovite tragiène epizode iz povijesti djelovanja
sumnje, jer: kako je UDB-a pri Vidovi- hrvatske politièke emigracije koje se u
æevu saslušanju mogla znati pojedinosti o
ovoj knjizi ni ovlaš ne spominju, a mogle
razgovoru koji je on s Draganoviæem
imao u èetiri oka? Je li sluèajno da je do su se spomenuti!) valjalo razbistriti dok
razbijanja Vidoviæeve organizacije i uhi- je to još moguæe. To bi trebala biti svrha
æenja brojnih èlanova došlo baš nakon ove i ovakvih knjiga. (T. J.)
njegova susreta s Draganoviæem? Ka-
kav je to raèun Vidoviæ htio s Dragano-
viæem uèiniti, je li ga uèinio i ima li za to
živih svjedoka? Trebalo je tu sumnju
razbistriti, ili to bar pokušati uèiniti. Ma
što tko mislio o Draganoviæu, i on – kao
i svatko drugi – ima pravo na dobar
glas, pa i u odnosu na nj svaku sumnju
valja potkrijepiti. Želi li se kazati da se
je Draganoviæ ispovjedio jugosla-
venskim vlastima? Ili se sugerira da je
neoprezno stvar povjerio prononsira-
nome jugoslavenskom agentu koji mu
se uvukao pod kožu, Miroslavu Varo-
šu?
Prosjeèan èitatelj to ne može znati, ali
– on ne zna ni što pisac misli o tome:
stvar je u Gašinoj knjizi tako postav-
ljena da se ostavlja prostor najraznov-
rsnijim spekulacijama. To nije obrazac
koji bi trebalo preporuèiti. Radi toga bi
sve te pojedinosti (kao i druge nejasne i Zdravko Šimiæ

br. 214, sijeèanj 2010. 41


Tako, npr. pisma su mu u istrazi davana
na èitanje i nije ih mogao zadržati ('upra-
vo mi je dato vaše pismo da ga proèitam',
19. rujna 1959.; 'proèitali su mi vaše pis-
mo', 8. listopada 1959.). Posebno su in-
teresantne okolnosti u svezi sa zadovolja-
vanjem njegove potrebe za tiskom i žeði
za uèenjem stranih jezika i produblji-
vanjem opæega znanja, posebno hrvatske
povijesti. Bio je poliglot. U zatvoru je
usavršio znanje engleskoga jezika, a uèio
je i nekoliko drugih jezika: talijanski,
njemaèki, turski, albanski. Ali i tu du-
ševnu hranu ogranièavali su mu i onemo-
guæavali. Povremeno mu je zabranjivano
primanje štampe ili posjedovanje ud-
žbenika stranih jezika, zatim opet odobra-
vano, pa mu onda tisak nije uruèivan i ta-
ko su igrane 'igre bez granica'. Nadalje,
iako o svom zdravlju nije htio niti smio
mnogo pisati niti govoriti za vrijeme pos-
jeta, ipak se kroz pisma mogu pratiti kon-
tinuirani problemi s oèima, dugotrajne
komplikacije sa stomakom!!! Posebno od
1961. do 1963. godine. Uslijedila je pov-
reda ruke na radu 14. travnja 1964. kada
su mu bili otkinuti vrhovi triju prstiju, na-
kon èega je naprasno prebaèen iz Zenice u
Niš.
Inaèe, vrlo èesto je pisma zapoèinjao s
rijeèima 'dobro sam i zdravo', jer je tim
pismima ionako samo 'svrha da kaže da je
dobro i zdravo' (9. rujna 1961.), dakle, da
je živ, jer nije smio niti mogao mnogo što
kazati, pa je zato 'gotovo uvijek... kratak i
suh' (14. listopada 1962.), 'jer ne možete,
jednostavno ne možete shvatiti da nemam
o èemu da vam pišem' (14. sijeènja
1965.). Stvarno je zaista imao o mnogo-
èemu pisati i da je doèekao prava vremena
i moguænost, to bi sigurno i uradio.
Sigurno je da on i grupa koja je s njim
osuðena, tzv. Vidoviæeva grupa zaslužuju
dužnu pažnju i šire sagledavanje i os-
vjetljavanje kako bi ostali u sjeæanju kao
ljudi koji su imali hrabrosti reæi istinu o
položaju Hrvata u onim komunistièkim
'vuèjim vremenima'. I oni su pridonijeli
našoj današnjoj državotvornosti i slobod-
nom izražavanju najljepših nacionalnih
osjeæaja. Zaboraviti ih bilo bi nepošteno i
nemoralno, stoga sam uvjerena da æe se o
Tomislavu Vidoviæu i Vidoviæevoj grupi
još pisati. Ova knjiga je prvi prilog tomu.“
Vidoviæ zaslužuje vjeèni spomen!
“Svaki èovjek ima pravo živjeti slobo-
dan od svake podjarmljenosti. Svaki na-
rod ima pravo na potpun suverenitet! Ovo
su rijeèi iz Deklaracije o nazivu i položaju
hrvatskog književnog jezika, koju je u
Zagrebu 1967. godine potpisalo 18 naj-
važnijih hrvatskih znanstvenih i kulturnih
42
Osvrti i prikazi
ustanova, te 130 najistaknutijih hrvatskih
javnih radnika. Ovu temeljnu misao
Deklaracije poznavao je Tomislav Vido-
viæ, a znali su je i mladi hrvatski sveuèiliš-
tarci Bosne i Hercegovine, kada su se u
22. travnja 1939. sastali i uputili Proglas
hrvatskih sveuèilištaraca o Bosni i
Hercegovini,“ stoji napisano u Gašinoj
knjizi.
“Po uzoru na ove mlade hrvatske sveu-
èilištarce rezultat Vidoviæevih razmiš-
ljanja bio je organiziranje Mladih Hrvata
u Bosni i Hercegovini. Upravo na temelju
spomenutoga Proglasa, s èijim se nekim
definicijama nije slagao niti odobravao,
Tomislav Vidoviæ je temeljio sve svoje
planove, program, organizaciju i ustroj
Mladih Hrvata. Cilj organizacije bio je
borba za uspostavu novoga i pravednijega
društva i ureðenja države na demokrat-
skim principima neovisnosti, ravnoprav-
nosti, slobode, zakonitosti. On se nije
poslužio nikakvim programima i uputama
Vidoviæev grob u Sarajevu
br. 214, sijeèanj 2010.
hrvatskih emigrantskih organizacija, niti
je primao odreðene direktive iz ino-
zemstva za svoj rad, kao što se to tvrdi u
optužnici i presudi.. Svi njegovi kontakti s
hrvatskom emigracijom svodili su se sa-
mo na jedno: tražio je objektivno
mišljenje za svoj rad, tražio je potpuno
jedinstvo hrvatske emigracije, tražio je
jasnu rijeè propagande, koju æe razumjeti
hrvatski èovjek u domovini.
Tomislav Vidoviæ èesto si je postavljao
pitanje: Što je to komunistièki totalitari-
zam i kuda on vodi? Uporno je tražio od-
govor na to kljuèno pitanje svoga daljnjeg
životnog usmjerenja. Polako je shvaæao
da je to najgori oblik politièke vlasti, koji
se bitno razlikuje od autoritarizma, autok-
racije, despotizma, apsolutizma, ali da je
u isto vrijeme s njime duboko povezan
svojim stvarnim naznakama diktature i ti-
ranije proletarijata. On ima svoju
službenu ideologiju i ta se komunistièka
ideologija nastoji 'uvuæi' u sve pore sva-
kodnevnoga života i na taj naèin kontroli-
rati svako vanjsko djelovanje pojedinca -
èovjeka.
Postojanje jednopartijskoga sistema
koji vodi i u svemu kontrolira partijska
oligarhija, izrasla i školovana u partizan-
skom ratu i u centrima komunistièke
moæi, za Tomislava Vidoviæa veæ dugo je
bilo teški kamen spoticanja. Pišuæi kao
novinar u sarajevskom Osloboðenju, a
osobito nakon serije napisa Iz povijesti
našeg iseljeništva što ih je poèeo objavlji-
vati 15. rujna 1955., osjetio je nevidljivu
ruku UDBe, koja je pomno pratila njego-
vo pisanje i silom 'zaustavila' tiskanje
daljnjih èlanka o istoj temi.
Te davne 1955. godine trebalo je imati i
smjelosti i hrabrosti, znanja i sposobnosti
u jednome Sarajevu, u jednoj Bosni i
Hercegovini te pisati hrvatski, pisati o
Hrvatima, istraživati povijest Hrvata, go-
voriti èisto hrvatski i u isto vrijeme stajati
uspravno, spreman na teške posljedice,
svjestan monopolistièke partijske i ud-
baške politike. Vrlo brzo mogao si biti
proglašen 'nepoželjnim', a ono što si napi-
sao, moglo se okarakterizirati kao 'delikt
mišljenja', 'delikt pisane rijeèi'! Takvo pi-
sanje moglo se shvatiti kao suprotstav-
ljanje partijskoj ideologiji u preodgoju
društva, u stvaranju 'novoga èovjeka' i
'novoga društva',“ stoji u knjizi Mladi
Hrvati autora Hrvoja Gaše, koja se poja-
vila o 50. obljetnici gušenja pokreta Mla-
di Hrvati na èelu s Tomislavom Vido-
viæem, a predstavljena je u Sarajevu na
dan presude (18. prosinca 1959. - 18. pro-
sinca 2009.).•

JEDNA OSOBITA KNJIGA: VJEKOSLAV
VRANÈIÆ - U SLUŽBI DOMOVINE
Prije nekoliko godina, tijekom ljeta
2007., u Samoboru je tiskana knjiga
Vjekoslava Vranèiæa U službi Domo-
vine, kao pretisak djela prvotno tiskanog
1977. u Buenos Airesu. Knjigu je tiskao
HB Press Washington nakladnika Rudija
Arapoviæa. Arapoviæ je ovo izdanje prip-
ravljao zadnjim snagama, u teškoj bolesti.
Umro je nekoliko tjedana nakon što je
knjiga u Samoboru ugledala svjetlo dana.
Snažno je želio knjigu predati široj jav-
nosti, buduæi da je autorovo izdanje bilo
odavno rasprodano.
Knjigu èine tri zasebna dijela: S bijelom
zastavom preko Alpa, Dvanaest mjeseci
bodljikave žice te Postrojenje i brojèano
stanje hrvatskih oružanih snaga. Ovom je
izdanju Rudolf Arapoviæ pridodao i neko-
liko drugih Vranèiæevih tekstova:
sjeæanja i studije o obrani Kule Fazlagiæa,
o sluèaju ministara Lorkoviæa i Vokiæa, o
suðenju dr. Andriji Artukoviæu u Los An-
gelosu, o obrani Travnika, o ratovanju u
Bihaækoj krajini te o prvom dolasku
Franje Tuðmana u Kanadu.
U povijesnom i politièkom smislu nain-
trigantniji dio knjige svakako je S bijelom
zastavom preko Alpa, u kojemu Vranèiæ
br. 214, sijeèanj 2010.
Osvrti i prikazi
Piše:
Maja RUNJE, prof.
opisuje svoju diplomatsku misiju kod sa-
veznièkog zapovjedništva na Sredo-
zemlju, u svibnju 1945.
Vjekoslav Vranèiæ krenuo je naime 5.
svibnja 1945. iz Zagreba prema Caserti na
jugu Italije, kako bi saveznièkom zapov-
jedniku, feldmaršalu Alexanderu poku-
šao predati Spomenicu hrvatske vlade,
kojom se tražila vojna zaštita te nudila
predaja hrvatske vojske. S njim je išao
mornarièki kapetan Andre Vrkljan, a
prvi su dio puta putovali malim dvomo-
tornim Dornierom kojim je upravljao boj-
nik Velièan.
Takva je zadaæa, naravno, bila na više
naèina krajnje neizvjesna i opasna, pa sto-
ga nije èudno da ju je prije Vranèiæa ot-
klonilo nekoliko politièkih i vojnih
dužnosnika. Korak je sigurno slièio odlu-
ci oca da u najdubljoj pustinji ostavi svoju
djecu koju više ne može nositi, te krene, i
sâm krajnje iscrpljen, tražiti pomoæ bez
koje æe svi umrijeti, u oazi koja možda
negdje na dalekom obzorju ipak postoji.
Vranèiæ je, dakle, bio èovjek koji je u
jednom teškom trenutku na sebe preuzeo
veliku odgovornost, izlažuæi se životnoj
opasnosti. U to je vrijeme njegova obitelj
veæ bila u relativnoj sigurnosti, u Austriji,
odakle mu je bila supruga, te bi bilo ljud-
ski potpuno razumljivo da im se nastojao
pridružiti, u trenu u kojem je veæ bilo jas-
no da æe se naša sudbina tragièno prelomi-
ti i povuæi nas u duboki crni bezdan. No,
Vranèiæa su vodili ideali junaka – karakter
i hrabrost – i te æe ga odlike pokrenuti da
bez dvoumljenja obuèe odoru, uzme
jedan kovèežiæ u koji æe položiti memo-
randum i punomoæ koje je suznih oèiju
primio od predsjednika vlade dr. Nikole
Mandiæa, zatim strojopušku i samokres
da se može braniti ako se zrakoplov sruši -
mada mu život nije važan, i smrt ga nima-
lo ne zabrinjava, važno mu je stiæi na cilj i
uèiniti sve što se može da se spase životi
hrvatskih vojnika i bjegunaca.
Vranèiæ i Vrkljan su letjeli do Klagen-
furta, prošli porušenim gradom u kojem
se vidjelo da je njemaèka vojska veæ bila
posve klonula, kotarskom su upravitelju
predali preporuku poslanika Kaschea ko-
jom su molili slobodan prolaz kroz
njemaèke postave na granici Italije, te su
veæ uveèer 6. svibnja došli u prvi dodir sa
saveznièkom vojskom, s amerièkim jedi-
nicama na prijevoju Dobbianco, u pod-
ruèju Piave i Ampezza. To je podruèje u
tom trenutku još uvijek bilo pod njemaè-
kim zapovjedništvom, koje se na svoju ru-
ku bilo predalo Amerikancima te su ih ovi
zadržali da i dalje upravljaju i kontrolira-
ju, pa je Vranèiæ razgovarao i s njemaè-
kim i s amerièkim vojnim predstavnicima.
No, on je svakako želio dalje, do samog
feldmaršala Alexandera, u Casertu, te je
odmah nastavio svoj put. Sljedeæih su da-
na on i Vrkljan doživljeli prepad talijan-
skih komunista u Cortini, prvi susret sa
zapovjednikom jedne engleske pukovnije
u blizini Longarona, te prvi službeni raz-
govor, u zapovjedništvu VIII. britanske
vojske, kod Udina. Slijedio je privremeni
smještaj / boravak u izbjeglièkom logoru
u Mestrima, u kojem su tada bile velike
skupine Nediæevih i Ljotiæevih èetnika,
zatim daljnji razgovori s engleskim za-
povjednicima u Forliju, a onda i gubitak
svake nade, koja je i do tada veæ bila po-
èela trnuti: Nakon kratkog i drskog razgo-
vora, zapovjednik 313. postaje engleske
sigurnosne službe, neki kapetan Douglas,
sa stražnjeg je sjedala mercedesa kojim se
Vranèiæ na tom dijeli puta bio služio,
zgrabio hrvatsku bijelu zastavu, slomio
joj koplje te je bacio u prašinu. Kratko za-
tim pravio se da ne vidi kako engleski voj-
nik Vranèiæevu vozaèu otima kljuèeve
auta, te auto jednostavno odvozi.
43

Sljedeæa dva dana Vranèiæ i Vrkljan po-
kušavali su zapoèeti nove razgovore s
predstavnicima engleskih vojnih vlasti,
no u noæi od 22. na 23. svibnja našli su se
na drvenim ležajevima kaznionice grada
Forlija, u maloj podrumskoj æeliji s viso-
kim stropom i željeznim rešetkama, sla-
bom elektriènom žaruljom, išaranim zido-
vima, slamom i neizbježnom drvenom po-
sudom u kutu - svjesni da je njihova misija
zauvijek propala, da o neuspjehu svojima
èak nisu uspjeli ništa ni javiti iako su to na
puno mjesta i preko civilnih i preko
crkvenih vlasti bili pokušavali, te da se i
nad njih i nad Domovinu spustila duboka
crna noæ.
Tako poèinje prièa, koja nas od samog
poèetka potresa jer na puno naèina stoji u
vezi sa životima mnogih ljudi, s ukupnom
narodnom sudbinom - a koja, prièa, u ovoj
knjizi, slijedi sljedeæu godinu, sljedeæih
dvanaest mjeseci zarobljeništva – sve do
neobiènog i èudesnog Vranèiæeva bijega
pred smræu, pred izruèenjem komunistiè-
koj Jugoslaviji, iz logora pokraj Afragole,
na Tirenskom moru, za Uskrs 1946.
U Službi domovine na prvi pogled ima
osobitu vrijednost zato jer prenosi svjedo-
èenja izravnog sudionika sudbonosnih
dogaðaja iz vremena Nezavisne Države
Hrvatske te vremena nakon njena sloma.
Vjekoslav Vranèiæ jedini je naime èlan
hrvatske vlade koji je objavio svoja cjelo-
vita sjeæanja, i to tisuæe stranica sjeæanja –
autor je i velikog i nezaobilaznog djela
Branili smo Državu. Veæina drugih najod-
govornijih ljudi nije preživjela ili je u iz-
bjeglištvu živjela u teškoæama koje su oz-
biljnom pisanju stajale na putu.
Ipak, vrijednost ovoga, i drugih Vranèi-
æevih djela, nije samo u njihovoj doku-
mentarnosti, veæ daleko više u vrsti senzi-
biliteta, uvjerljivosti, smirenosti i ljepoti
stila kojima su pisana - èime se Vranèiæ
svrstao u sam vrh hrvatske memoaristike
– a možda se njihova vrijednost ne is-
crpljuje èak ni u tome. Najintenzivnije
nas, vjerujemo, ipak impresionira vrsnost
osobe koja piše: Vranèiæ je èovjek od ka-
raktera, èovjek od ideala, nadaren i pa-
metan. Od djetinjstva se sâm probijao
kroz život, kao djeèak se poèeo sâm uz-
državati, sâm se školovao u nekoliko
zemalja, u svemu što je èinio bio je iz-
vrstan i ozbiljan. Njegova je politièka
koncepcija izbor iza kojega neupitno sto-
ji, no on razumije slojevitost svijeta i
vremena u kojem živi, razumije ljude, ra-
zumije èak i drugaèije ljude. Svaka æe nas
stranica ove knjige potaknuti da se zaèu-
dimo integritetu jednoga osobitog èov-
jeka.
44
Osvrti i prikazi
Izvorno izdanje jedne Vranèiæeve knjige
Dopustite mi da ovu bilješku zakljuèim
neèim osobnim: Vjekoslav Vranèiæ jedan
je od dva ili tri autora koje uvijek ponov-
no najradije èitam. Ono što meðutim u
meni izaziva složena pitanja je èinjenica,
da iskaz o ovoj preferenci mogu podijeliti
tek s nekoliko ljudi iz svoga životnog kru-
ga. Evo, svojim bih njemaèkim prijatelji-
ma mogla isprièati da su me zadnjih
mjeseci ushitile ove ili one knjige, npr.
engleski roman Marine Lewycke Kratka
povijest traktora na ukrajinskom ili fran-
cuski roman Muriel Barbery Elegancija
ježa, no ne bih im mogla reæi da na svom
stolu uvijek držim U službi domovine
Vjekoslava Vranèiæa.
Osjeæam li se radi toga zabrinuto? Èi-
njenica me svakako uvijek ponovno po-
tièe na pomnije razmišljanje. Jedan je od
zakljuèaka da svatko treba raditi svoje,
prema svojoj savjesti i moguænostima.
Rudolf Arapoviæ je napravio pretisak
Vranèiæa, nije se obazirao tko æe što reæi -
i na tome smo mu veoma, veoma zahval-
ni. Drugi æe se možda odluèiti za pragma-
tiènije postupanje. Vranèiæa æe èitati dis-
kretno, zaobilazeæi barikade politièkih
neprijatelja, te æe prièekati vrijeme u ko-
jem æe se kao kula od karata srušiti nasilna
konstrukcija politièkih tabua.
No, pomak ipak veæ i sada postoji.
Vjerujem da bi se Vjekoslav Vranèiæ slo-
žio kako se on mjeri èinjenicom da se
hrvatska zastava ipak danas vije na opæin-
skoj zgradi u Graèacu, a da mladi ljudi u
Hrvatskoj imaju bolje izglede za miran i
dobar život negoli ih je imalo ikoje hrvat-
sko pokoljenje do sada. Zahvaljujuæi i
borbi Vjekoslava Vranèiæa.•
br. 214, sijeèanj 2010.
D vorana Dominikanskog samostana
bl. Augustina Kažotiæa u Zagrebu bila je
5. sijeènja 2010. pretijesna za više od tris-
to nazoènih predstavljanju knjige
Vjekoslava Lasiæa Miro Barešiæ – Borac
za hrvatsku državu u tuðini i domovini –
Nejasnoæe oko pogibije. Osim ove knjige
dr. Vjekoslav Lasiæ je objavio sljedeæa
djela: Hrvatski Božiæi i Uskrsi u tuðini,
Slobodna Hrvatska - moj san, Svjedok is-
tine, Dominikanci u svijetu i na hrvatskim
prostorima.
Ova je knjiga tiskana u auktorovoj vlas-
titoj nakladi, a donosi niz nepoznatih po-
jedinosti o prekaljenom borcu i legendar-
nom junaku Miri Barešiæu, èije æe ime
biti zlatnim slovima upisano na stranice
naše novije povijesti. Zbog svoje nepoko-
lebljive i ustrajne borbe za samostalnost
vlastite države Miro je proveo 12 godina u
švedskim i španjolskim zatvorima, bio iz-
ložen raznim oblicima maltretiranja, zlos-
tavljanja, psihièkih i fizièkih. U tim mu je
uznièkim danima bila potporaa oca Lasi-
æa, Mirina duhovnika, od neprocjenjive
vrijednosti i znaèenja. Bodri ga, hrabri i
ulijeva snagu da izdrži u ostvarenju svo-
jega cilja: „Sve za Hrvatsku! Hrvatska iz-
nad svega!“
O knjizi su govorili naši ugledni in-
telektualci: prof. dr. Zvonimir Šeparo-
viæ, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog
društva, doc. dr. Anto Gavriæ, provinci-
jal Hrvatske dominikanske provincije,
prof. dr. Josip Peèariæ, akademik, bivši
odvjetnik i narodni zastupnik Ivan Ga-
belica te auktor knjige. U glazbenom su
dijelu sudjelovali Zbor mladih župe bl.
Augustina Kažotiæa Osvit i klapa Furešti,
a kroz programa je vodio mag. teol. Mati-
jas Farkaš, ujedno i urednik knjige.
Prof. dr. Zvonimir Šeparoviæ u svojem
izlaganju iznosi najznaèajnije podatke o
auktoru i koauktorima knjige te o njihovoj
neprocjenjivoj ulozi u nastajanju ove
knjige. Dr. Šeparoviæ smatra da je otac
Lasiæ, kao Mirin duhovnik, bio najpozva-
niji napisati ovu dragocjenu knjigu o
snažnoj, povijesnoj liènosti Mire Bareši-
æa. Naziva ga viktimologom prvog reda
zbog istraživanja i pisanja o sudbinama
hrvatskih domoljuba kojima je njihova
Domovina jedina i najveæa ljubav. Otac
Vjekoslav Lasiæ je u knjizi okupio 6 su-
radnika, Barešiæevih prijatelja i suboraca
koji su svaki sa svoga stajališta osvijetlili
mnoge nepoznanice iz Barešiæeva života.
 Osvrti i prikazi

VJEKOSLAV LASIÆ: MIRO BAREŠIÆ –

BORAC ZA HRVATSKU DRŽAVU U TUÐINI I
DOMOVINI – NEJASNOÆE OKO POGIBIJE
Posebice istièe vrijednost prva dva pog- Piše: Vjeku naziva „moj sveæenik“ što pot-
lavlja. U prvom je Mirin životopis s ton- vrðuje njihovu bliskost i odanost. Miro je
skog zapisa u kojem iznosi najvažnije po- Marija MATOŠIÆ, prof. svoje vjeru u Boga okrunio sakramentom
jedinosti o svom životu – od djetinjstva, krštenja u švedskom zatvoru 1972., što je
stradanja na Golom otoku, odlaska u tuði- za obojicu, na poseban naèin, ostalo u
nu, dramatiènog života u zatvoru u zajedno s Franom Bokanoviæem bio s sjeæanju i Mire i Vjeke.
Švedskoj, patnjama zbog hrvatske istine Mirom u akciji i poginuo. Postoji neka tajna veza izmeðu Mire
do povratka u Domovinu. U drugom pog- Doc. dr. Anto Gavriæ, provincijal Hr- Barešiæa i dominikanaca. Miro je poginuo
lavlju otac Vjekoslav Lasiæ vrlo potresno vatske dominikanske provincije svoj 31. srpnja 1991. i tajno je pokopan na Mi-
piše o svojem prijatelju, suborcu i isto- osvrt na knjigu Barešiæ, temelji na motivi- roševcu. Sprovod je vodio o. Iko Ma-
mišljeniku, o njihovoj prisnosti i poveza- ma: Bog-vjera-prijateljstvo i na taj naèin teljan. Sprovod na Mirogoju, 26. lipnja
nosti. Povezivala ih je beskrajna ljubav i otvara dimenziju duhovnosti. Kao dušob- 1992., nastavlja o Gabriæ, vodio je o. V.
èežnja za Domovinom. I jedan i drugi bili rižnik u skandinavskim zemljama, otac Lasiæ s èetvoricom dominikanaca – jedan
su izvan Domovine, u tuðini koja je od njih bio sam ja, tada još student.
gora od smrti, ali u srcu i snovima Neizbrisiv peèat u sveæenièkom srcu o.
živjeli su za slobodnu i neovisnu Vjekoslava Lasiæa ostavila je sv. misa
Hrvatsku. Treæe je poglavlje znan- zadušnica u Stepinèevoj katedrali 27.
stvena studija o terorizmu pokojnog lipnja 1992.
Ante Nižiæa. Temeljem suvremene Prof. Peèariæ naziva Miru Barešiæa
literature o terorizmu i borbi za slo- bojovnikom slobode, jer „umrijeti za
bodu, jasno i argumentirano zaklju- Hrvatsku znaèi pobijediti i smrt i
èuje da je Miro Barešiæ bio borac za neprijatelja!“ Postao je legenda hr-
slobodu, a ne terorist. vatske borbe za slobodu u emigraciji,
Ivan Luèiæ, Mirin prijatelj i dvos- ali i legenda Domovinskoga rata.
truki kum, u èetvrtom poglavlju vrlo Svoje životno geslo „Sve za Hrvatsku!
impresivno svjedoèi o prljavim akci- Fra Vjekoslav Lasiæ potpisuje knjigu Hrvatska iznad svega“, dokazao je
jama UDB-e i tajnih službi koje su na prinoseæi svoj život na Oltar Domo-
Vjeko posjeæuje i brine o najugroženiji-
sve moguæe naèine pokušavale onemogu- vine. Životni put Mire Barešiæa, sve
ma, a to su bolesnici i zatvorenici. Dolazi
æiti njihovo djelovanje za slobodnu nepravde i muèenja pokazuju i dokazuju
u zatvor kao sveæenik, a odlazi kao pri-
Hrvatsku i narušiti njihovo prijateljstvo i odnos svjetskih moænika prema ideji o
jatelj i spasitelj. Razgovara s njima, ispo-
suradnju. Ideja slobodne i samostalne hrvatskoj slobodi i njihovu licemjernost.
vijeda ih i tješi. Drži im sv. misu, propovi-
države davala je Miri i suborcima nadna- Slobodu mogu imati samo oni kojima oni
jeda i dijeli svete sakramente. Osvaja nji-
ravnu snagu za njeno ostvarenje. U petom dopuste.
hova srca. Hrvati imaju silno povjerenje u
poglavlju Nikola Majstroviæ, Mirin skr- Za Ivana Gabelicu Barešiæ je hrvatski
sveæenika i iznose mu najskrovitije misle
bnik, govori o uvjetima života u švedskim domoljub u najplemenitijem znaèenju te
i želje. Vjeku i Miru povezala je vjera u
zatvorima. Zbog uskraæivanja ljudskih i rijeèi. Dolaskom u Švedsku on prihvaæa
Boga i postali su prijatelji. Mnogo su uèi-
zatvorenièkih prava Barešiæ je pet puta ideju hrvatske državne nezavisnosti i sva
nili jedan za drugoga i za Hrvatsku. Miro
štrajkao glaðu. Zahvaljuæi prijateljima svoja životna stremljenja usmjerava samo
koji su mu bili uvijek pri ruci, uspio i iskljuèivo k slobodi hrvatskoga na-
je spasiti dostojanstvo svoje i svojih roda. Buduæi da je Jugoslavija bila
suboraca, a time i svog naroda. Zat- najveæi neprijatelj njegova naroda, on
vorske su ga vlasti cijenile, jer je bio u svakoj prigodi upozorava svijet na
uzorna ponašanja, ali zato su mu ropski položaj svojega naroda. Svoju
jedinstvenu ljubav prema Hrvatskoj i
švedske državne vlasti uskraæivale
svome narodu okrunio je 1991. bi-
sva zatvorenièka prava, nametnuvši
jegom iz Paragvaja, da kao vojnik s
mu najstroži zatvorski režim. Šesto puškom u ruci brani napadnutu Do-
je poglavlje takoðer dragocjen prilog movinu. (Knjiga se može nabaviti u
knjizi. Doslovno je preneseno iz knjižarama po cijeni od 250 kn, a u
knjige Gordane Turiæ U viteza kruni- S predstavljanja knjige (Lasiæ, Gabelica, Peèariæ, Dominikanskom samostanu Ivaniæ-
ca…, majke Zdeslava Turiæa koji je Gabriæ, Šeparoviæ) gradska 71 za 200 kn.)•

br. 214, sijeèanj 2010. 45

 In memoriam

OBNOVITE PRETPLATU! U SPOMEN

Politièki zatvorenik izlazi u prvom redu zahvaljujuæi pretplatnicima i darovateljima.
Prosinaèkom je broju bila priložena uplatnica kojom je moguæe obnoviti pretplatu.
Ujedno Vas ponovno pozivamo na širenje i populariziranje Politièkog zatvorenika od-
ILIJI VARDIÆU
nosno na privlaèenje novih pretplatnika: ugasi li se ovaj mjeseènik, brojna æe svjedoèan-
stva o stradanju Hrvata u monarhistièkoj i komunistièkoj Jugoslaviji biti zauvijek izgub-
ljena. Svi smo odgovorni da se to ne dogodi!•

POMOÆ ZA POLITIÈKI ZATVORENIK

Od sredine prosinca 2009. do sredine sijeènja 2010., svojim su prilozima daljnje
izlaženje ovog mjeseènika nesebièno pomogli:
Ivan Lukinec Canada 1.000,00
Ðurða Obraniæ Varaždin 500,00
Marija Macukiæ Zagreb 300,00
Ivan Janeš Ðakovo 600,00
ukupno 2.400,00
Zahvaljujemo se darovateljima, te se i ubuduæe preporuèujemo njihovoj susretljivosti. (Ur.)

POZIV NA SURADNJU Ilija Vardiæ

Godinama smo pozivali hrvatske politièke uznike da svoja sjeæanja zabilježe i pošalju
nam radi objavljivanja. Odziv je, nažalost, razmjerno mali: velika veæina i dalje kani Ilija Vardiæ roðen je 15. veljaèe
svoje uspomene odnijeti na onaj svijet, vjerojatno ne shvaæajuæi da time èine veliku uslu-
gu ideolozima jugoslavenstva i komunizma. Zato ponovno pozivamo: napišite i objavite 1951. u Vukoviæima, opæina Dob-
svoja sjeæanja te na taj naèin omoguæite mladim naraštajima i buduæim povjesnièari- retiæi, BiH. Prebivao je u Ðakovaè-
ma da ispravno ocijene pravi položaj Hrvata u Jugoslaviji!• kim Selcima, sa suprugom Klarom i
èetvoro djece. Bio je politièki uznik,
koji je 1985./86. robijao u Požegi,
POBIJENI HRVATSKI POLITIÈKI UZNI- ali i dragovoljac Domovinskog rata.
CI - MOLIMO POMOÆ I SURADNJU - Osuðen je kao pripadnik skupine
Znatan je broj hrvatskih politièkih uznika u prvoj i drugoj Jugoslaviji svojim životom Hrvatsko borbeno zajedništvo, èiji
platio borbu za hrvatsku državu: ubijeni su na izdržavanju kazne ili su uslijed te kazne su èlanovi iz Ðakova, Osijeka, Va-
brzo skonèali. Veæina njih je danas potpuno zaboravljena, a praktièno po nikomu od njih raždina, Zagreba, Zadra, Splita, To-
ne zovu se ulice, ustanove, škole...
mislavgrada, Livna i Banja Luke su-
Komu danas nešto znaèi ime Anðelka Capeka ili Marijana Hrvoja, Tomislava Vidovi-
æa ili Tome Dumanèiæa? A radi se o ljudima koji su pali, da bismo mi mogli živjeti u slo- ðeni 1985. godine. Nakon povratka
bodi! s robije zbog narušenog je zdravlja
Nasuprot tomu, brojne institucije i javni prostori nose imena po njihovim intelektual- ostao bez posla, ali se opet odazvao
nim ili stvarnim egzekutorima. To jasno govori o stanju u Hrvatskoj. zovu Domovine, koju je branio u
Pokušajmo to promijeniti! Pokušajmo održavati svijest o našim sunarodnjacima i su-
122. ðakovaèkoj brigadi. Neka mu
borcima koji su platili najskuplju cijenu za hrvatsku slobodu i državno neovisnost!
Uredništvo Politièkog zatvorenika želi u svakome iduæem broju bar po jednu stranicu je laka hrvatska gruda za koju se
posvetiti ubijenim i umorenim hrvatskim politièkim uznicima. Radi toga pozivamo nji- žrtvovao!
hove obitelji, prijatelje, rodbinu i suborce, da nam dostave fotografije i osnovne podatke Ivo TUBANOVIÆ
o njima. Fotografije na zahtjev vraæamo! Zahvaljujemo na suradnji i pomoæi!•

U SPOMEN U SPOMEN

Ilija VARDIÆ Bene BARIÆ

Umro u studenome 2009.
u 58. godini.
Neka mu je laka hrvatska zemlja!
HDPZ – Ogranak Ðakovo
Roðen 1922. u Polièniku, umro u studenome 2009. Presudom Okružnog suda
u Zadru K. 51/52 od 30. lipnja 1953. osuðen na 20 godina strogog zatvora. U
Lepoglavi i u Staroj Gradiški izdržao 15 godina, jedan mjesec i dva dana.
Neka mu je laka hrvatska zemlja!
HDPZ – Podružnica Zadar

46 br. 214, sijeèanj 2010.

 Sažetak

IN DIESEM HEFT
Eine Reihe von Kommentaren und Mei- für das kroatische Volk, für deren berech- Entscheidung der kroatischen Regierung
nungen in diesem Heft beschäftigt sich tigte Hoffnungen auf Freiheit und natio- eine Menge Geld in den Bau des Denk-
mit der Frage kürzlich abgehaltenen Prä- nale Unabhängigkeit London und Paris mals den serbischen Rebellen die gegen
sidentschaftswahlen in Kroatien. In der ausnahmslos äußerstes Unverständnis den kroatischen Staat 1941 rebellierten,
zweiten Runde trat Dr. Ivo Josipoviæ, ein zeigten. einzustecken.
Vertreter der kroatischen Sozialdemokra- *** ***
tischen Partei und Milan Bandiæ, bis vor Wie üblich, auch in diesem Heft veröf- Über die Aktionsgruppe der kroati-
kurzem Mitglied der gleichen Partei und fentlichten wir eine Reihe von Erinnerun- schen Patrioten aus Bosnien und Herze-
nun ein unabhängiger Kandidat. Beide gen und Zeugnissen über das Leid der gowina unter der Leitung von Tomislav
Kandidaten haben jahrzehntelange Mit- Kroaten in der Ära des kommunistischen Vidoviæ, die Mitte der fünfziger Jahre des
gliedschaft in dem früheren Bund der Jugoslawien. Dragutin Šela schreibt über zwanzigsten Jahrhunderts gegründet wur-
Kommunisten Jugoslawiens hinter sich. Robert Flaco, einem kroatischen Schüler de, schrieb Hrvoje Gašo das Buch und
Obwohl sie in den kommunistischen Rei- der 1946 verurteilt wurde und der nach of- don Ilija Drmiæ und Tomislav Jonjiæ
hen nicht zu den besonderen Kämpfern
gehören distanzierte sich während des
Wahlkampfes keiner von ihnen von dieser
Mitgliedschaft, vielmehr bestanden sie
darauf auf diese ihre Vergangenheit stolz
zu sein. Unsere Kommentatoren sind sich
einig, dass die Tatsache, dass Kroaten
jetzt gezwungen sind, zwischen zwei ehe-
maligen Kommunisten wählen zu müsse
zeigt deutlich von der traurigen
psychologische und politische Situation
in Kroatien.

***
Während Ivica Karamatiæ über die
Geschichte der kroatischen Nationalhym-
ne ("Lijepa naša domovino" - "Unser
schönes Vaterland") schreibt und Ivan
Gabelica analysiert den Inhalt und die
Bedeutung der kroatischen nationalinte-
grierende Ideologie, befasst sich Davor
Dijanoviæ mit der traditionellen briti-
schen Politik gegenüber Kroatien und
Hl. Kata-Kirche in Grude
Südosteuropa. Nach seiner Meinung tritt
Großbritannien schon eineinhalb Jahr-
hundert als Verbündeter von Serbien und fiziellen Angaben an seinem eigenen Ge- schreiben ein Rückschau auf das Buch.
Griechenland auf. Die Motivierung liegt burtstag, nur zwei Monate vor Beendi- Memoiren Werke des kroatischen Minis-
in den geopolitischen Gründen bzw. in gung seiner Strafe, "Selbstmord began- ter Vjekoslav Vranèiæ zeigt Prof. Maja
Bemühungen die übermäßige Stärkung gen hat". Die Eltern dürften den Körper Runje, während über das Buch des Paters
von Deutschland und Italien auf dem Bal- ihres toten Sohnes nicht sehen: Leichnam
Vjekoslav Lasiæ über den gefallenen Mi-
kan, in dem Donauraum und dem östli- des Robert Flaco, in einem Blechsarg be-
ro Barešiæ, schreibt Marija Matošiæ.
chen Mittelmeerraum zur Verhinderung. gleiteten, von Gefängnis bis zum Grabe,
Barešiæ war ein kroatischer Emigrant, der
Das ist zugleich der Grund des engeren Agenten des Staatssicherheitsdienstes.
Prof. Vjenceslav Topaloviæ beschreibt wegen des Angriffs auf die jugoslawische
kroatischen Anlehnens an den Mitteleu-
ropäischen Block, in dem traditionell das Massaker von kroatischen Soldaten Botschaft in Schweden zu langjährigen
Deutschland dominiert. Diese Kräfte- und und Zivilisten in Travnik (Bosnien und Haftstrafen verurteilt wurde und zu
Interesseverteilung hatten während der Herzegowina) im Oktober 1944 und Beginn des Vaterlandkrieges in Kroatien
beiden Weltkriege tragischen Folgen auch Željko Tomaševiæ protestiert gegen die fiel.•

br. 214, sijeèanj 2010. 47

 Sažetak

IN THIS ISSUE
A number of comments and reviews in forces and interests resulted in the two October 1944, and Željko Tomaševiæ
this issue deal with the presidential elec- world wars with tragic consequences, also protests against the decision of the Gov-
tions in Croatia that have just ended. Dr. for the Croatian people, whose justified ernment of the Republic of Croatia to in-
Ivo Josipoviæ, a candidate of the aspirations for freedom and state inde- vest big money in the construction of a
Socialdemocratic Party of Croatia, and pendence met constant and relentless monument to Serbian rebels against the
Milan Bandiæ, until recently a member of intolerance from London and Paris. Croatian state in 1941.
the same party, now an independent can- *** ***
didate, got into the second round. Both As usual, in this issue again we publish Hrvoje Gašo has published a book on
candidates have a decades-long experi- a number of memoirs and testimonies of the activities of the group of Croat patriots
ence in the former Communist Union of Croats’ suffering in the period of commu- from Bosnia and Herzegovina, led by
Yugoslavia. Neither of them denied that nist Yugoslavia. Dragutin Šela writes Tomislav Vidoviæ, which appeared in
membership during the election campaign about Robert Flac, a Croat high-school mid 1950’s. Don Ilija Drmiæ and Tomi-
– although they had not be-
longed to particularly ardent
communist circles – they
were rather proud of their
past. Most of our commenta-
tors agree that the very fact
that Croats are today forced
to choose between two for-
mer communists clearly in-
dicates the sad psychological
and political situation in
Croatia.
***
While Ivica Karamatiæ
writes about the history of
the Croatian national anthem
(Our Beautiful Homeland –
orig. Lijepa naša domovino),
and Ivan Gabelica analyses
the content and the signifi-
cance of Croatian national
integration ideology, Davor
Dijanoviæ deals with Brit-
ain’s traditional policy to-
Ružica Castle
wards Croatia and South
Eastern Europe. According to him, for the student, who was sentenced to prison in slav Jonjiæ prepared a review of the book.
1946 and, according to official informa- Memoir works of Croatian Minister
last century and a half, Great Britain has
tion, “committed suicide” on his birthday, Vjekoslav Vranèiæ are presented by
acted as Serbia’s and Greece’s ally. The
only two months before he served his full Prof. Maja Runje; and Marija Matošiæ
motive for that are geopolitical reasons or
time in prison. The parents were not al-
efforts to prevent extreme strengthening writes about a book written by f. Vjeko-
lowed to see his dead body: the body of
of Germany and Italy on the Balkans, in slav Lasiæ about late Miro Barešiæ.
late Robert Flac was put into a sealed cof-
the Danube area and the Eastern Mediter- Barešiæ was a Croat political emigrant,
fin and escorted by agents of state security
ranean. That us also the reason for services from the prison to his grave. who was sentenced to long imprisonment
Croatia’s closer reliance on the Central Prof. Vjenceslav Topaloviæ describes the because of his attack on the Yugoslav em-
European bloc, which is traditionally slaughter of Croat soldiers and civilians in bassy in Sweden, and got killed at the be-
dominated by Germany. Such order of Travnik (Bosnia and Herzegovina), in ginning of the Homeland War in Croatia.•

48 br. 214, sijeèanj 2010.

 (Tiskano kao u izvorniku,
bez jeziènih i drugih intervencija. Ur.)