STARE KNJIZEVNOSTI BIBLIJSKOG I DALEKOG ISTOKA

STAROEGIPATSKA KNJIZEVNOST
PTAHOTEP-oko 2400 prije n.e.- prema predanju ministar za vladanja dinastije
-njegove Pouke mudrosti, prvo veliko djelo staroegipatske literature, znatno su utjecale na
njezin kasniji razvitak

RAZGOVOR RAZOCARANA COVJEKA I NJEGOVE DUSE-oko 2250 prije n.e.- najljepsi je i najvredniji od
svih sacuvanih tekstova stare egipatske literature; najvazniji dijelovi, pisani u gotovo
virtuozno konstruiranim strofama od tri stiha

PJESME S RIJEKE- 15-14.st.prije n.e.- staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama i fragmenata, obicno u
obliku dijaloga izmedu mladica i djevojke -Ljubav drage moje

EHNATON AMENOFIS IV- egipatski faraon, reformirao religiju proglasivsi Atona, sunce, za jedinoga
boga, pa je i sam uzeo ime Ehnaton
-Himna Atonu, bogu-suncu -himna je bila predvidena za pjevanje, a formalno je utjecala na neke
biblijske psalme

BABILONSKO-ASIRSKA KNJIZEVNOST
GILGAMES-najvece i najznacajnije djelo babilonsko-asirske knjizevnosti; najstariji motivi datiraju jos iz
sumerskog doba
-samo djelo nastalo je oko 1700 prije n.e., a konacan oblik, zapisan na 12 nepotpuno ocuvanih ploca,
pronaden je u biblioteci asirskog cara Asurbanipala
-ep se sadrzajno raspada na dva dijela: u prvom se prica o prijateljstvu kralja Gilgamesa (grad Uruk),
sumerskog, babilonskog i asirskog nacionalnog junaka Enkidurom, covjekom goleme snage koji je
odrastao u prirodi medu divljim životinjama-1-7 ploca
-drugi dio epa zbiva se nakon Enkidurove smrti i posvecen je opisima Gilgameseve zalosti za
prijateljem, njegova straha od smrti i njegova pokusaja da postane besmrtan
-iako u formalnom pogledu još jednostavan i siromasan, Gilgames propada velikim djelima
covjecanstva jer u njemu s jedne strane susrecemo motive koji će biti razradeni u biblijskoj i grckoj
mitologiji, a u zavrsetku, divne primjere upornosti u trazenju odgovora na osnovu pitanja zivota i
smrti, koja su oduvijek mucila ljudski rod
-boginja Sabita, Utnapištim-praotac ljudi

PRIPOVIJEST O SIROMAHU IZ NIPURA-13-8 st. prije n.e.- jedno je od najstarijih humoristickih djela u
svjetskoj knjizevnosti a sadrzi vec i jako izrazenu društvenu kritiku
-siromah Šu- Ninurta prevaren, odluci vratiti trostruko

HEBREJSKA KNJIZEVNOST
BIBLIJA
KNJIGA POSTANKA- prva je od knjiga Petoknjizja, koje se po predaji vecim dijelom pripisuje Mojsiju,
ali je do nas doprlo u tekstu nastalom između 8. i 4.st.
-u njoj se iznosi jednostavnim, jasnim i jezgrovitim stilom zidovsko vjerovanje o stvaranju Zemlje i
svemira, prvim ljudima i opcem potopu, kao i povijest Zidova do odlaska u Egipat: u mnogim se
dijelovima osjeca veza s babilonskom i staroegipatskom mitoloskom literaturom

SALOMON-zidovski kralj, graditelj jeruzalemskog hrama

-predaja mu pripisuje dvije zbirke poslovica, koje su zajedno sa zbirkom poucnih izreka i usporedaba
iz kasnijih stoljeca sakupljene u 6 ili 5.st. prije n.e. u biblijsku knjigu Mudre izreke
-mudrosne pouke kao knjizevna vrsta bile su veoma omiljene na starom Istoku
JEREMIJA-pisac jedne od tzv. prorockih biblijskih knjiga, kraljev savjetnik, svjedok propasti
Jeruzalema
-napisao je i knjigu od pet tuzaljki, predvidenih za pjevanje

PSALMI- pjesme za pjevanje uz glazbenu pratnju, najvazniji oblik hebrejske religiozne poezije
-biblijska knjiga psalama sadrzava 150 pjesama razlicita karaktera: hvalospjeve (himne), tuzbalice,
zahvalnice, pokornicke, liturgijske, hodocasničke, poucne i prorocke pjesme
-predaja ih je pripisivala kralju Davidu kojemu vjerojatno zaista pripadaju najstariji psalmi; znatan dio
nastao je u doba babilonskog suzanjstva
-mada su psalmi lirski zaokruzene cjeline, nisu pisani u stihovima vec u proznim stavcima ili versetima
razne duzine, koji se ritmicki i sadrzajno raspadaju na dva dijela
-oblik verseta, koji je iz psalma presao i u ostalu hebrejsku poeziju, izvrsio je znatan utjecaj na
stvaranje slobodnog stiha

KNJIGA O JOBU-ubraja se u tzv. mudrosne biblijske knjige

-to djelo, u kojem se smjenjuju proza i stihovi, napisano je u formi tetralogije s prologom i epilogom,
smatra se jednim od najljepsih i najdubljih dijelova biblijske knjizevnosti
-ima svoje pretece u sumerskoj i babilonskoj literaturi, kao i u staroegipatskom Razgovoru razocarana
covjeka i njegove duse
-mnogo je utjecala na europsku knjizevnost, izmedu ostalog na Goetheova Fausta

PJESMA NAD PJESMAMA-najljepse djelo u ljubavnoj poeziji starog Istoka

-predaja ga prepisuje Salomonu, a komentatori se jos uvijek razilaze i u njegovu tumacenju i u
datiranju: neki smatraju da je djelo nastalo na dvoru Salomonovu u 10.st., dok ga novija kritika stavlja
u 4.st, neki drze da je to zbornik narodnih ljubavnih pjesama, pretezno svatovskih, drugi da je
zatvorena lirska zbirka, dok neki u njem vide dramske fragmente, a neki pak lirski dijalog
-bez obzira na razne mogucnosti tumacenja Pjesme nad pjesmama, svi komentatori slazu se u ocjeni
njezine ljepote i knjizevne vrijednosti te je svrstavaju u vrhunska ostvarenja svjetske ljubavne poezije.

PROPOVJEDNIK-jedna od mudrosnih knjiga, raspravlja o trpljenju, o smislu zivota i smrti

-pisac je nepoznat, pise inace pretezito u prozi

JUDITA-pripada povijesnim biblijskim knjigama i jedan je od najmladih dijelova Biblije

-u zelji da uzvelica zidovski patriotizam i religiju, nepoznati pisac izmislja fabuli koju smjesta u okvir
povijesnih zbivanja iz 6. s.
-kao jedan od najdramatskije koncipiranih i literarno najzaokruzenijih biblijskih proznim tekstova,
Judita je privlacila mnoge umjetnike i knjizevnike, pa je medu ostalima inspirirala i Marka Marulica

B I B L I J A- 13.pr.Kr.-1.st.-zbornik svetih knjiga judizma i kršcanstva, nazvanih i Sveto pismo Starog i

Novog zavjeta
-knjige Starog zavjeta predstavljaju izbor religioznih i svjetovnih tekstova bogate starohebrejske
knjizevnosti, koje je za svoje potrebe sakupilo i sredilo zidovsko svecenstvo u razdoblju od 400-100
pr.Kr.
-svi ti tekstovi, bez obzira bili napisani u prozi, stihu ili u dramskoj formi i bez obzira kad su nastali ili
dobili svoj konacan oblik, razvrstani su u Bibliji u povijesne knjige, mudrosne knjige i prorocke knjige.
-vecina je knjiga napisana hebrejskim jezikom, manji dio srodnim aramejskim: pojedine su
donedavno bile poznate samo u grckom prijevodu, a neke najmlade bile su i napisane grcki
-kako su starozavjetne knjige nastale u razlicitim razdobljima i pod utjecajem raznih literatura, veoma
se razlikuju u duhu i izrazu
-mnogi biblijski likovi postali su opcim dobrom covjecanstva i bezbroj puta su obradivani u europskoj
knjizevnosti i umjetnosti pa je poznavanje Biblije uvjet za svako dublje razumijevanje europske
kulturne bastine
-Novi zavjet, koji priznaju samo kršcanske crkve, pisan je grckim jezikom, sastoji se od evandelja,
poslanica i tzv. Otkrivenja Ivanova ili Apokalipse, literarno najzanimljivije knjige pune prorocanstava,
vizija, mistike, simbola, alegorija, bujnih metafora
-knjizevna vrijednost novozavjetnih spisa znatno zaostaje za Starim zavjetom, izuzmemo li pojedine
fragmente i Otkrivenje, koje je izvanredno mnogo utjecalo na europsku srednjovjekovnu knjizevnost

ARAPSKA KNJIŽEVNOST
IMRU UL KAIS- najveci predislamski arapski pjesnik, podrijetlom iz protjeranog vladarskog roda, zivio
kao lutalica; Muhamed ga je nazvao „vodom pjesnika na putu u pakao“
-napisao je zbirku ili Divan majstorskih kasida
-u njegovoj poeziji prevladavaju erotski motivi

KURAN-sveta knjiga islama; sadrzi izreke Muhamedove, koje mu je „diktirao melek Dzabrail“,
sakupljene izmedu 612. i 639,, a redigirane 653.
-sastavljen je od 114 poglavlja ili sura, poredanih po duzini, a sastoji se od moralnih, pravnih i
religioznih pouka, ilustriranih vecinom epizodama iz Biblije te zidovskih i krscanskih apokrifnih spisa
-pisan je ritmickom prozom, bujnim i metaforicnim stilom, s prilicno sustavnim, ali na svoj nacin
pomno dotjeranim i originalnim nacinom izrazavanja
-jezik Kurana postao je normom i uzorom klasicnog arapskoga

ABU NUVAS-sin Arapina i Perzijanke, vodeci pjesnik „zlatnog doba“ i jedan od najvecih pjesnika
arapskog jezika
-napustio je kasidu i razvio nove slobodnije lirske oblike pa je svojom ljubavnom i vinskom lirikom
odlucno utjecao na kasnije orijentalne pjesnike, a tragova njegova Divana nalazimo i u europskom
romantizmu
-iako je neko vrijeme zivio i u pustinji medu Beduinima, Abu Nuvas je pravi gradski pjesnik, koji se
podjednako snalazio u sirotinjskim gostionicama kao i na dvoru bagdadskog kalifa Haruna ur Rasida
-jedna verzija pjesme Bila je lijepa one veceri ukljucena je u tekst Tisucu i jedne noci

MUTANABI-opcenito priznat za formalno najsavrsenijeg arapskog pjesnika

-nije imao uspjeha u Europi, ali na Orijentu i danas vrijedi kao najveci uzor svim arapskim pjesnicima
-Dvostisi

IBN AL FARID- Blazena noc

-egipcanin, najveci arapski misticni pjesnik, ostavio za sobom nevelik Divan refleksivne lirske i
nekoliko ljubavnih pjesama
-osnivac je velike pjesnicke skole

TISUCU I JEDNA NOC-arapski zbornik duzih i kracih prica, uokviren legendom o lijepoj i umnoj
Seherezadi, koja svog muza kralja Sahrijara zabavlja 1001 noc, pripovjedajuci mu price i prekidajuci ih
na najzanimljivijem mjestu kako bi odgodila njegovu namjeru da je ubije
-pojedine licnosti tih prica pripovijedaju cesto druge price, sto cini kompoziciju zbornika veoma
slozenom
-najstariji dijelovi potjecu iz Indije i dosli su u arapske zemlje preko Perzije zajedno s motivima iz
perzijskog folklora, a u Iraku i Egiptu dodani su neki bizantski motivi i same arapske price, koje tvore
glavninu zbornika
-price u koje su cesto uklopljeni stihovi, najrazlicitijeg su karaktera- bajke, basne, anegdote,
humoreske, ljubavne, pustolovne i fantasticne pripovijesti
-u Europi su izvrsile velik utjecaj pocev od prvih prijevoda u 18 st., te su neki likovi i pojmovi postali
opcom kulturnom svojinom

PERZIJSKA KNJIZEVNOST
FIRDUSI-pisac golemog perzijskog nacionalnog epa Sahname ( Knjiga kraljeva), u kojem je u gotovo
60000 rimovanih dvostiha opjevao vladavine pedesetorice sto mitskih sto historijskih perzijskih
kraljeva predislamskog perioda
- najljepsi dijelovi epa posveceni su legendarnim herojima iz daleke proslosti, medu kojima posebno
mjesto pripada Rustemu, nesavladivom junaku koji je u toku svog nevjerojatno dugog zivota
izvanrednim podvizima pomagao cijelom nizu perzijskih kraljeva u borbi s Turancima
- pod pritiskom politickih i vjerskih prilika Firdusi potkraj zivota napusta herojsku tematiku i pise
religiozno- ljubavni ep Jusuf i Zulejha, u kojem prema Kuranu obraduje biblijsku temu o Josipu i
Potifarevoj zeni

OMAR HAJAM- Rubaije

-perzijski lirski pjesnik, matematicar, fizicar i dvorski astronom, autor niza rubaija
-kao jedan od najvecih ucenjaka i najslobodnijih duhova svoga doba, skeptik i covjek sklon
epikurejstvu, izlijeva u svoje stihove, pisane u dokolici, sva protuslovlja svoje psihe, slavi jednostavne
životne uzitke, izruguje se dogmaizmu, ucahurenosti i uskogrudnosti, buni se protiv poretka u svijetu,
ali zadrzava i stanovite sklonosti prema misticizmu

HAZIF- Zena
-perzijski lirski pjesnik
-pisao vecinom gazele, posvecene ljubavi, vinu i svim zivotnim uzicima; cesto neopazice prelazi od
ciste culnosti u produhovljeju idealizaciju osjecaja, pa su mnogi njegove pjesme tumacili kao alegorije
-savrsenstvo i profinjenost izraza, kao i majstorsko vladanje formom gazele, gdje je cesto svaki
dvostih samostalna cjelina, osigurali su njegovu posmrtno sakupljenu Divanu nesumnjivo prvenstvo u
perzijskoj lirici i trajan utjecaj na kasnije orijentalno pjesnistvo
-znacajan je bio i njegov utjecaj na europske romanticare koji preko njega otkrivaju orijentalnu
poeziju i prihvacaju oblik gazele

INDIJSKA SANSKRTSKA KNJIZEVNOST

VEDA- Pjesma o Iskonu
-26-16.st. pr.Kr- svate staroindijske knjige stoljecima prenosene usmenom predajom i definitivno
redigrane koncem 16 st. pr. Kr.
-Veda u uzem smislu sastoji se od cetiriju zbirki stihova i proze obrednoga, mitoloskog i magicnog
karaktera
-najstarija je, najvaznija i najopseznija samhita Rgveda, s 10 knjiga sto sadrže 1028 himni, ukupno vise
od 10 000 strofa
-Rgvedi i drugim samhitama ( Samaveda, Jadzurveda, Atharvaveda) dodane su poslije Brahmane,
opsezni prozni komentari i obredni propisi
-posljednji je dio Vede Upanisad (Tajna nauka), zvana i Vedanta ( Konac Vede), prozna zbirka
filozofskoga i teoloskog karaktera
-Veda ima izvanredno historijsko i filozofsko znacenje, a dijelovi literarnog karaktera, iako malobrojni,
odlikuju se velikom izrazajnom snagom i dubinom
- Himne Rgvede, predstavljaju osim toga, uz slicne staroperzijske, najstarije uzorke indoeuropskog
stiha

MAHABHARATA- Pjesma o kralju Nali, Bhagavadgita

-4.st. pr.Kr-4 st.
-staroindijski ep slozena sastava, najopseznije djelo u svjetskoj knjizevnosti (preko 200 tisuca stihova
u 18 knjiga)
-prema predaji, daleko bez ikakva temelja, autor je slijepi Vjasa, zajednicki djed obiju vladarskih kuca
u zapadnoindijskom plemenu Bharata
-okosnicu djela i ujedno njegov najstariji dio predstavlja pravi ratnicki ep o postanku, suparnistvu i
strasnom ratu Pandava i Kaurava, u kojem su Pandave pobijedili i preuzeli vlast medu Bharatama
-ali ta borba zauzima jedva polovicu Mahabharate, a ostalo su ili umetnuti epovi ili pepizode, slabo ili
nikako povezani s glavnom radnjom ili pak jos kasniji umeci filozofskog karaktera, cesto bez prave
knjizevne obrade, ali gdjekad se i u njima nalaze pjesnicki vrhunci
-Pjesma o kralju Nali, samostalan ep u 26 pjevanja umetnut u 3.knjigu Mahabharate, najblizi je
europskom ukusu uza svu svoju indijsku bujnost- pisan je u sesnaesterackim dvostisima (sloke) s
rijetkim samostalnim sesnaestercima ili trostisima
-Bhagavadgita- Pjesma o bozanskome- nazivana cesto samo Gita, najvazniji je i knjizevno najvredniji
od moralno-filozofskih spisa u Mahabharati, a u samoj je Indiji danas najpopularniji dio cijeloga epa
-eticke dileme duha, koje se u umjetnicki oblikovanom dijalogu postupno zaostravaju, smatraju se
najvjernijom ilustracijom indijske misli

PANCATANTRA- 3.st.pr.Kr
-indijska zbirka pripovijedaka, sastavljena od 5 knjiga: Omraza prijatelja, Stjecanje prijatelja, O
vranama i sovama, Gubitak vec stečenoga, O nepromisljenim postupcima
-osnova je zbirke pripovijest o glupim sinovima kralja Amarasaktija, koje mudrac Visnusarman s
pomocu prica uci umjetnosti vladanja, te se npr. u prvoj, najopseznijom knjizi pripovijeda kako je
zavidni savjetnik cagalj zavadio kralja lava s prijateljem bikom
-u osnovu radnje svake knjige uplecu se velikom vjestinom mnoge price, basne i bajke, iz starijih
izvora ili iz indijskog folklora
-Pancatantra je nesumnjivo jedna od najvaznijih zbirki pripovijedaka svjetske knjizevnosti; njezini su
se motivi sirili na istok i zapad usmenim putem i prijevodima, pa je sama zbirka vec vrlo rano bila
preko perzijskih arapskih sirskih i hebrejskih verzija prevedena na grcki i latinski, a otuda na europske
narodne jezike
- slavenski prijevod 1. knjige poznat i u staroj srpskoj literaturi pod naslovom Stefanid i Ihnilat,
preveden je s grckoga
-price iz Pancatantre obogatile su europsku folklornu i umjetnicku knjizevnost (bane, okvirna
pripovijest),pa se mnogi motivi nalaze i u nasim narodnim pripovijetkama

KALISADA- Sakuntala, Godisnja doba

-5. st.
-staroindijski dramatik i pjesnik
-mada je pisao i epove ( Pleme Raghuovo i Postanak Kumare), Kalisada je najpoznatiji kao dramski
pisac ( drame Sakuntala i Urvasi, komedija Malavika i Agnimitra) i lirik ( kompozicije Oblak kao glasnik
i Godisnja doba)
-najvisi su dometi njegova stvaranja u dozivljenim opisima prirode i u prikazivanju dusevnih stvaranja
u dozivljenim opisima prirode i u prikazivanju dusevnih stanja njegovih junaka, osobito zenskih likova
-te osobine dolaze do izraza naročito u Sakuntali, najvaznijem njegovom djelu

AMARU-Sataka
-6. st.- staroindijski pjesnik klasicnog doba
-pisao je gotovo iskljucivo ljubavnu liriku, fiksirajuci momente iz zivota s intenzivnim a prigusenim
osjecajima, sazetima najcesce u samo jednu strofu od cetiri stiha
-ostavio je za sobom jednu jedinu zbirku Sataka (100 pjesama)

BHARTRHARI- Trisataka
-staroindijski lirik klasicnog doba
-poznate su mu samo tri zbirke od 100 pjesama
-njegova je lirika sva u znaku suprotnosti izmedu teznje k zivotnim uzicima, izrazene u strastvenoj
ljubavnoj poeziji, i teznje prema spoznaji i odricanju, izrazene u refleksivnoj lirici asketskoga
nastrojenja
KINESKA KNJIZEVNOST
SI KING-Nemirne vode, Sjeverac, Uzlazi mjesec, Osveta, Pjesma kineskog vojnika, Umoran vojnik
-zbornik najstarije kineske poezije (Knjiga pjesama) i ujedno najznacajnija od pet tzv. kanonskih knjiga
ili Klasika stare kineske pismenosti i knjizevnosti
-pripisuje se filozofu Kungu Ceu koji je izmedu 3000 pjesama sto ih je sakupio, u zborniku unio samo
305
-pjesme potjecu iz raznih vremena i raznorodna su sadrzaja i karaktera: uz jos primitivne tezacke i
jednostavne obredne pjesme nalazimo i rafiniranu dvorsku poeziju, uz njeznu ljubavnu liriku i
tankocutne opise prirode zastupana je lovacka i ratnicka tematika, uz pjesme u pohvalu vladara
imade ih koje iznose drustvenu kritiku i buntovnicke ideje
- veci je dio zbirke izrazito lirskog karaktera, ali ima i duzih moralno- refleksivnih pjesama kao i kracih
mitolosko- historijskih epova, pa tako Si king predstavlja svestran izbor stare kineske poezije i na
njemu su se kroz stoljeca odgajale generacije kineskih pjesnika

LI TAI-PE- Tri prijatelja, Kad na nocistu se putnik budi, Paviljon od porculana, King-ting brdo i Li Tai-
pe, Proklet bio rat, Veliki razbojnik
- najveci pjesnik razdoblja Tang i uopce najveci kineski pjesnik
-vodio je skitalacki i bohemski zivot oko kojega su se isprele mnogobrojne legende, no pouzdano je
da je mijenjao mnogo zanimanja te boravio i na carskom dvoru i u progonstvu
-osobito je poznat po vinskoj i ljubavnoj lirici, u kojoj se neobuzdana raspolozenja smjenjuju s teskom
potistenosti, ali u kasnijoj poeziji pokazuje suosjecanje i za nevolje svoga naroda, izmucenoga
ratovima i bunama, te pise i stihove pune patriotskih osjecaja
-pisao je vecinom kratke lirske pjesme koje se isticu formalnim savrsenstvom, ali slavne su i Li Tai-
peove balade, koje su, kao i njegova cista lirika, pune jednostavnih, impresivnih opisa prirode
-djelovao je snazno na kinesku poeziju sve do najnovijega vremena, a u Europi, koja ga je upoznala
tek u 19. st., Li Tai-pe je kudikamo najpoznatiji kineski pjesnik

TU FU- Car i carica, Domovina

-najvazniji kineski pjesnik nakon Li Tai-pea
-s njim ga veze slicnost forme, a i zivotni im se putovi u znatnoj mjeri podudaraju
-no Tu Faova je lirika posve drugacijeg karaktera i onda kada obraduje slicne motive, jer je Tu Fu
sadrzajniji, privrzeniji tradicionalnim shvavanjima i oblicima, skloniji razmisljanju
-njegov utjecaji na kinesku liriku ne zaostaju mnogo za Li Tai-peovim, osobito u nekim kasnijim
razdobljima

PO CI-JI- Rana jesen u Khio Kiangu, Sa sezdeset i sest godina

-treci klasik kineske poezije
-u lirici na svoj nacin nastavlja djelo prve dvojice, osobito Tu Fua, unoseci nove tonove (satira) i
osvjezavajuci jezik
-napisao je i dva epa

SU SI- Rezignacija, Kroz maglu

-vodeci pjesnik razdoblja Sung
-pisao je i prozu, bavio se takoder slikarstvom i filozofijom
-bio je visoki dostojanstvenik, vise puta prognan
-usavrsio je pjesnicki izraz te unio u kinesku liriku novu filozofsku i socijalnu tematiku

JAPANSKA KNJIZEVNOST
MANJOSU
KAKINOMOTO NO HITOMARO- Osamljen u noci, Besane noci
-vjerojatno najveci japanski pjesnik svih vremena
-plemickog podrijetla, odgojen u cistoj japanskoj sintoistickoj tradiciji, proveo zivot kao pratilac
knezeva
-uz ljubavnu i refleksivnu liriku pisao je i ode prirodi i carskom domu

JAMANOE NO OKURA- Jedino blago

- jedan od najorginalnijih pjesnika zbirke Manjosu, podrijetlom iz siromasne sredine
-Iako budist, zastupa konfucijanski moral, a u poeziji je zaokupljen socijalnim i obiteljskim tematikama

OTOMO NO TABITO-pjesnik visokoga plemickog roda, priatelj Okurin

-pisao je samo kratke pjesme, u kojima pjeva o zivotnim radostima i prirodi

TAKACI NO MUŠIMARO-pjesnik kojeg japanska tradicija cijeni prvenstveno po odama, mada je

najbolji u kratkim lirskim pjesmama
-o njegovu zivotu ima malo sacuvanih podataka

JAMABA NO AKAHITO- Pogled na brdo Fudzi, Sljivin cvijet

-pjesnik koji po vrijednosti i slavni ne zaostaje mnogo za Hitomarom
-kao carev pratilac putovao je mnogo Japanom, što se i odrazilo u njegovoj poeziji izvanrednim
opisima prirode, po kojima se Akahito cijeni kao najveci japanski pjesnik pejzazist

OTOMO NO JAKAMOCI- Susreti u snima

- sin pjesnika Tabita, za kojim zaostaje po umjetnickoj snazi
-pisao je pretezno ljubavnu liriku, ali znacajan je prvenstveno kao glavni sastavljac zbirke Manjosu

MANJOSU-Knjiga od 10000 listova- najstarija zbirka japanske poezije

-sastavljena je pod rukovodstvom pjesnika Jakamocja između 759. i 764. godine, a sadrzi oko 4500
pjesama, u kojima se japanska poezija vec osamostalila od kineskih pjesnickih uzora, sto ih je u
pocetku svog razvoja podrzavala
- pjesnici zastupani u zbirci pripadaju raznim drustvenim slojevima pa su i same pjesme prilicno
raznorodne- manji broj su tzv. duge pjesme, tj. ode ili pjesme baladnog karaktera, dok vecinu
zbornika sacinjavaju ciste lirske pjesme, tzv. kratke, medu kojima je najveci broj ispjevan u strogo
zatvorenoj i najpoznatijoj japanskoj formi tanka
-zbirka ostaje i do danas najvredniji spomenik japanskog pjesnistva

KOKOINSU
ARIVARA NO NARIHIRA- Ljupovca pjesniku, Pjesnikov odgovor
- velikas carskog roda, junak legendarnih dvorskih ljubavnih pustolovina, pjesnik suptilne ljubavne
lirike

ONO KOMACI- Cvijet koji vene, Molitva

-pjesnikinja jednostavne i njezne ljubavne lirike
-bila proglasena jednim od „sest pjesnickih genija Japana“
OSIKOCI NO MICUNE- Jednom prijatelju
-pjesnik duboke osjecajnosti i fine ironije; najvise pjeva o nesretnoj ljubavi

JOSIMINE SOSEI HOSI-Na krilima ljubavi

-budisticki redovnik velikaskog roda, svjetovnim imenom Josimine no Hatosi
-pisao je suptilnu ljubavnu liriku i kontemplativne pjesme
KI NO CURAJUKI- visoki dvorski sluzbenik, glavni sastavljac zbirke Kokinsu, kojoj je napisao znameniti
predogovor
-u njegovoj lirici pretezno su refleksivne pjesme, a istaknuo se i kao prozni pisac

KOKINSU ILI KOKINVAKASU- Zbirka starog i novog pjesnistva- pocetak 10 st

-prva, najvaznija i najbolja od 21 sluzbene antologije japanske poezije sto su sastavljene po nalogu
careva
-u zbirci je zastupljena poezija klasicne faze, razdoblja procvata japanske kulture, koja se u to doba
oslobodila kineskog utjecaja zbog slabljenja veza s kopnenim susjedima
-u usporedbi sa starijom i nesluzbenom zbirkom Manjosu, u antologiji Kokinsu nalazi se manji broj
pjesama, nastalih u posljednjih sto pedesetak godina, ali prevladava suvremena poezija
-pjesnici su uglavnom svi pripadnici viseg drustva, pa je tematika pjesama prilagodena dvorskoj
sredini

MURASAKI SIKIBU- Pripovijest o knezu Gendzi

-japanska spisateljica, najznacajniji predstavnik klasicne japanske proze
-rodom iz jedne od najmocnijih velikaskih porodica, stekla je izvanredno visoko i svestrano
obrazovanje, a nakon muzeve smrti posvetila se kao dvorska dama knjizevnom radu
-napisala je zbirku pjesama i prozni dnevnik, ali nabolje joj je djelo roman Pripovijest o knezu Gendzi
u kojem je izvanrednim stilom dala realisticku i psiholoski vjernu sliku dvorskog zivota

MACUO BASO- najveci lirik obnove stare japanske pjesnicke tradicije

-razvio je i doveo do savrsenstva novu, epigramatski sazetu lirsku formu od svega 17 slogova (haiku)
u kojoj i u opisima najsitnijih i najobicnijih stvari uspijeva docarati tipicno japanski dozivljaj ljepote

ANTIČKA KNJIZEVNOST

GRCKA KNJIZEVNOST
HOMER-OKO 800 pr.Kr
-prema tradiciji ime najstarijeg poznatog grckog pjesnika, kojemu su u antici pripisivali uz autorstvo
Ilijade i Odiseje još i niz „kiklickih epova“ s trojanskom ili tebanskom tematikom, zatim tzv. homerske
himne bogovima, saljiv spjev Batrahomiomahija (Boj zaba i miseva), kao i citav niz drugih djela, a
poslije mu odricali sve osim Ilijade
-kako o Homerovu zivotu nema pouzdanih podataka-najvjerojatnije je bio rodom iz Smirne u Maloj
Aziji, a zivio negdje između 900. i 700. prije nove ere- razvila se koncem 18.st. sumnja u njegovu
egzistenciju i zapocele rasprave o tzv. homerskom pitanju
-problem još nije definitivno rijesen, no prevladava misljenje tzv. unitarista, po kojima bi i Ilijada i
Odiseja bile djelo jednog genijalnog stvaraoca koji je uoblicio postojecu stariju gradu i stvorio
zaokruzene epske cjeline, i to Ilijadu vjerojatno u mladim, a Odiseju u starijim godinama
-po opsirnosti i produbljenosti tematike, koja na temelju mitologije i legendi iz trojanskog rata otkriva
pred nama zivot, obicaje i vjerovanja starih grckih plemena, po psiholoskoj produbljenosti likova,
realisticnosti i plasticnosti opisa, jednostavnosti i savrsenosti izraza, Ilijada i Odiseja pripadaju
najvecim kulturnim i umjetnickim tekovinama covjecanstva, te su izvrsile i jak utjecaj na kasniji razvoj
anticke i europske knjizevnosti i ostale nenadmasenim uzorom epske literature
-oba epa pisana su u heksametrima, a aleksandrijski su ih filozofi podijelili na 24 knjige prema broju
slova grckog alfabeta

HESOID-Djela i dani
-8-7.st pr.Kr.-grcki epski pjesnik seljackog podrijetla, rodom iz Beotije
-glavna su mu djela kraci spjevovi Postanak bogova (Theogonia) i Djela i dani u kojima je, unoseci u
svoje epsko kazivanje jaku subjektivnu notu, dao prvi sistematski pregled grcke mitologije i realistican
opis teskoga seljackog zivota
-smatra se tvorcem genealoskog i didakticnog epa

ALKEJ-Ladi, Ljeto
-grcki pjesnik s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske melike
-kao aristokrat i vojnik sudjelovao je u ogorcenim borbama protiv demokratske stranke, neko vrijeme
zivio je i u progonstvu, pa su politicki motivi, rat i upravo fanaticna mrzna na tirane predmet vecine
njegovih fragmentarno sacuvanih pjesama
-pisao je i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, a sacuvani su i neki fragmenti ljubavne lirike
-majstor stiha i forme, sluzio se razlicitim metrickim oblicima, a narocito cesto strofom koja je po
njemu prozvana alkejskom

SAPFA-Ljubavna strast,Pismo djevojci, Vecer

-najveca grcka pjesnikinja, rodom s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika eolske monodijske
lirike, uz koju je pisala i korske svadbene pjesme, tzv. epitalamije
-oko njezina zivota isprele su se razne legende, no pouzdano se zna samo da je upravljala jednom
skolom u kojoj su se obrazovale mlade djevojke
-bila je upletena u politicka zbivanja te je jednom bila prognana s otoka, no ti dogadaji nisu nasli
odraza u njezinoj poeziji, koja je sva posvecena ljubavnoj tematici i u kojoj pjesnikinja razvija siroku
skalu ljubavnih osjecaja, od prvih ljubavnih iscekivanja do srece ostvarenog zanosa i ocaja rastanka
-duboka iskrenost, prekrasan i melodiozan jezik, bogatstvo metrickih oblika, medu kojima se svojim
izrazitim ritmom posebno istice „saficka strofa“ osigurali su Sapfinoj poeziji veliku slavu vec u antici i,
mada je uglavnom sacuvana samo u fragmentima, trajno mjesto medu vrhuncima svjetske lirike

ANAKREONT- Bijela kosa, Pijuckajmo

-grcki lirski pjesnik, rodom iz Male Azije
-vodeci dio zivota prozivio je na dvorovima raznih tirana, kao se sklonio po padu svoje domovine pod
perzijsku vlast
-u kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane zivota, radosti sto ih covjek nalazi u ljubavi, vinu i
veselu drustvu
-lagana i nepretenciozna Anakreontova epikurejska poezija uzivala je veliku popularnost i nasla
mnogo nasljedovatelja vec u njegovu duhu, a izvrsila je velik utjecaj i na zapadno-europsku poeziju,
osobito u 18 i 19st

PINDAR
-najveci predstavnik grcke korske lirike, rodom iz okoline Tebe
-od njegova bogatog knjizevnog rada na svim podrucjima korske lirike sacuvalo se samo oko 500
fragmenata i 4 knjige epinikija ili oda u cast pojedinih natjecatelja, koje se prema mjestu natjecanja
dijele na Olimpijske, Pitijske, Nemejske i Istamske.
-u teskoj formi oda, koje su metricki vrlo raznolike ali uvijek podijeljene na niz strofa, antistrofa i
epoda, Pindar nikad ne opisuje samo natjecanje vec slavi pobjednika, njegov zavicaj i neko bozanstvo,
a nadasve samu pobjedu kao izraz vrline, dok u centralnom, najljepsem i misaono najdubljem dijelu
pjesme, obraduje neki mit u vezi sa sadrzajem
-bujan jezik, smjele metafore, gomilanje asocijacija, dubina misli, osobine su Pindarova uzvisenoga
stila, cesto teskoga danasnjim citaocu, kojim je u antici stekao glas najveceg grckog liricara, a u
europskoj literaturi sluzio kao nenadmasivi uzor gotovo svim pjesnicima oda od renesanse do
romantizma.

EZOP-Basne- Cvrcak i mravi, Cavka i sova, Vuk i janje, Trska i maslina

-grcki basnopisac, rodom iz Frigije u Maloj Aziji, vjerojatno robovskog podrijetla
-pod njegovim imenom doslo je do nas oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerojatno dodali kasniji
priredivaci
-koristeci se vjesto starim temama i spajajuci ih s ostrim promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio
basnu kao knjizevnu vrstu, davsi joj oblik dramski komponirane pricice s ponajcesce tragicnim
zavrsetkom i s poucnom poantom, koja je cesto dodana na koncu i u obliku posebne pouke
-vecina njegovih basni donosi slike iz zivotinjskog svijeta- u cemu je nasao najveci broj
nasljedovatelja- ali mnogima su protagonisti i biljke, predmeti pojmovi, ljudi, pa cak i bogovi
- zivot je prikazan realisticki vjerno sa svim nepravedama i bespravljima sto u njemu vladaju i po
tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono doba napredne drustvene kritike; njihove pouke
sadrze realnu filozofiju covjeka bogata zivotnim iskustvom, koji cijeni i istice moralne vrline ali je
ujedno i svjestan da u zivotu i prirodi vlada pravo jacega i pametnijega
-Ezopove basne pisane su u prozi, jednostavnim i jasnim stilom, a posebnu im draz daje fini humor
kojim su protkane
- Ezopa su kao uzor uzimali svi kasniji basnopisci

ESHIL- Okovani Prometej

-grcki tragicar, rodom iz Eleuzine kraj Atene, tvorac grcke tragedije
-suvremenik grcko-perzijskih rtova i radanja atenske demokracije, borac u bitkama kod Maratona i
Salamine, Eshil je pjesnik junackog duha svoje epohe koji on ozivljava u herojskim likovima junaka
-napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara), a sacuvano je samo 7 tragedija, od kojih
su najpoznatije Okovani Prometej i jedina sacuvana anticka organska trilogija Orestija (Agamemnon,
Zrtva na grobu ili Hoefore i Eumenide)
-mada je uveo drugog glumca, smanjio ulogu kora, pojacao znacenje dijaloga i na taj nacin od lirske
kantate stvorio prvu pravu grcku dramu, njegove tragedije ipak jos predstavljaju prvi stupanj
dramskog razvoja, radnja im je jednostavna i dosta staticna, koncentrirana oko titanski komponiranih
glavnih likova, a lirske korske partije igraju mnogo vecu ulogu neko kod kasnijih tragicara
-svecan i uzvisen stil s obiljem metafore, duboko sazivljavanje sa sudbinom svojih junaka, koji nisu
obicni ljudi vec idealizirana bica s naglasenim dobrim ili zlim svojstvima, sklonost k lirskim digresijama
i razmatranjima o sudbini covjeka, sto je samo igracka u ruci bogova, otkrivaju nam u Eshilovim
tragedijama i velikog lirskog pjesnika

SOFOKLO- Kralj Edip

-grcki pisac tragedija rodom iz Atene, suvremenik Perikla i najveceg procvata atenskog polisa
-od 123 dramska djela sto ih je napisao sacuvano je u cjelini samo 7 tragedija (Ajant, Elektra, Kralj
Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoklet, Edip na Kolonu), veci dio jedne satirske igre i niz fragmenata
-nastavljajuci na Eshilova dostignuca, Sofoklo pojacava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi treceg
glumca, smanjuje partije kora i povecava broj njegovih clanova na 15, pise prve anorganske ili
sadrzajno nepovezane trilogije te svim time stvara uglavnom definitivnu formu grcke drame
- junaci njegovih tragedija nisu vise titanske licnosti kojima upravljaju usud i volja bogova, vec stvarni
ljudi koji sami odlucuju o svojoj sudbini te svoju velicinu zahvaljuju jedino cvrstoci svoga znacaja
-harmonicna kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki eticki principi i duboka humanost sto izbija iz
njegovih tragedija, osigurali su mu mjesto najveceg i najsavrsenijeg antickog tragicara, a duboko
ljudski odnosi koje obraduju nisu ni danas izgubili na svojoj aktualnosti, o čemu svjedoce i njihove
obrade u modernom ruhu

EURIPID- Medeja
-posljednji veliki grcki tragicar
- od devedesetak tragedija sto ih je napisao sacuvano je 17, od kojih su medu najpoznatijima
Alkestida, Medeja, Hipolit, Elektra, Ifingenija u Tauridi
-kao suvremenik peloponeskog rata kad je jenjavao interes za zajednicki zivot polica, i kao ucenik
sofista i njihovih naprednih pogleda, Euripid se udaljuje od opcih problema i udubljuje u zivot i psihu
pojedinaca
-i on se sluzi mitoloskom gradom, ali joj daje vlastitu interpretaciju te prikazuje mitoloske junake ne
kao titanske licnosti poput Eshila ili kao idealizirane junake poput Sofokla, vec kao obicne ljude, sa
svim ljudskim nedostacima i strastima
- zbog udaljavanja od tradicije, Euripid nije u suvremenika dozivio uspjeh svojih slavnih prethodnika,
ali je sa svojim utjecajem na novoanticku komediju i rimsku dramsku knjizevnost vise od svih grckih
tragicara djelovao na oblikovanje europske drame

ARISTOFAN- Oblaci
-najveci grcki komediograf, rodom iz Atene
-napisao je oko 40 komedija, sacuvano ih je oko 11, medu kojima su najpoznatije Oblaci, Ptice,
Lizistrata i Zabe
-kao predstavnik „staroanticke“ komedije, koja je ostro kritizirala sva zbivanja iz javnog pa i politickog
zivota, i kao suvremenik dugotrajnog peloponeskog rata, Aristofan se u svojim komedijama zalaze za
mir, za duh i poredak Periklova doba, te zestoko napada nosioce novih misli na politickom,
filozofskom i knjizevnom polju
-njegova ostra politicka komedija nije nasla nasljedovatelja u kasnijoj grckoj komediografiji, ali je vec
u doba renesanse djelovala na razvoj satire u europskoj knjizevnosti

HERODOT- Prsten Polikratov

-grcki historicar, rodom iz Halikarnasa u Maloj Aziji
-prognan iz domovine zbog sudjelovanja u uroti protiv mjesnog tiranina, seli na otok Samos, odakle
poduzima velika putovanja po Grckoj, njezinim kolonijama i zemljama Bliskog istoka
-po povratku sredio je sve sto je vidio, cuo i saznao te je napisao svoju Povijest, podijeljenu poslije na
9 knjiga, u kojoj je, opisujuci grcko-perzijske ratove, dao prvu historiju Grcke i susjednih zemalja
Bliskoga istoka, uocivsi izvrsno bitne razlike izmedu Grka i barbara, Europe i Azije, i uopce Zapada i
Istoka, te s pravom zasluzio naziv „oca historije“
-u svoju Povijest unio je, osim prikazivanja historijskih dogadanja, i mnoge geografske i etnografske
momente, kao i mnoge anegdote, novele i price, pisane jasnim i jednostavnim stilom, po kojima
„ otac historije“ zasluzuje s punim pravom i naziv zacetnika novelistike

TEOKRIT- Blagdan zetve

-rodom iz Sirakruze na Siciliji, zivio i djelovao u raznim dijelovima helenistickog svijeta
-pisao je epigrame i krace pjesme, nazvane poslije idilama, u kojima herojsku i uzvisenu tematiku
klasicne grcke knjizevnosti zamjenjuje lirskim slikama iz zivota pastira, jednostavnih gradana ili
mitoloskih likova
-najveci utjecaj na kasniji razvoj literature izvrsio je svojim pastirskim ili bukolskim idilama, gdje u
monoloskom ili dijaloskom obliku crta prizore i daje izvanredne lirske opise vedre juznoitalske prirode
- u tu skupinu pripada i VII idila, nazivana cesto i „kraljicom idila“, gdje u prvom dijelu dolazi do
pjesnickog nadmetanja dvojice pastira, dok u drugom dijelu Teokritov lirski talent dolazi do punog
izraza, ovjekovjecivsi sve bogatstvo jesenje plodnosti, ljepotu i dozivljaj mediteranskog krajolika

LONGO- Dafnis i Hloja

-rodom vjerojatno s otoka Lezba, pisac poznatog grckog pastirskog ljubavnog romana Dafnis i Hloja
-istancano psiholosko prikazivanje radanja ljubavnih osjecaja dalje Longovu kratkom i fino
komponiranom djelu izdvojeno mjesto unutar brojnih ljubavnih romana kasnogrcke knjizevnosti, a
pastirski okvir u kojem se radnja odvija i prekrasni opisi prirode, stvaraju od njega prototip pastirskog
romana, u koji ce se ugledati europski pisci u doba renesanse i baroka

RIMSKA KNJIZEVNOST
TIT MAKCIJE PLAUT- Tvrdica
-najveci rimski komediograf
-mada mu se pripisivalo vise od stotinu komedija, njegovo je autorstvo nedvojbeno utvrdeno samo za
21, od kojih su najuspjelije Menaechmi, Hvalisavi vojnik i Tvrdica
-nastavljajuci na grcku „novoanticku „ komediju, Plaut u gotovo svim djelima obraduje scene iz
porodicnog gradanskog zivota s rijetkim aluzijama na suvremene rimske prilike, ali u fino tkivo grcke
komedije unosi elemente grube komike pa i lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih
prilagoduje ukusu rimske publike, zeljne prvenstveno razonode
-vjesto vodena intriga, u kojoj presudnu ulogu igra rob, zivi dijalozi socan narodni govor, jasno
ocrtani, cesto i karikirani likovi, osnove su karakteristike vedre i poletne Plautove komedije, koja se i
danas s uspjehom izvodi na sceni i koja je djelovala na niz velikih europskih komediografa (Marina
Drzica)

TIT LUKRECIJE KAR- O prirodi, Uzitak mudraca, Bijeda neukih

-rimski pjesnik i mislilac
-napisao je filozofski spjev u 6 knjiga O prirodi gdje je u heksametrima dao prikaz Euripidove filozofije,
s ciljem da materijalistickim tumacenjem prirodnih pojava oslobodi covjeka straha od smrti i okova
religije
-Lukrecijevo djelo, u kojem je poetskom snagom uoblicio temelje slobodne napredne misli,
predstavlja vrhunsko ostvarenje didakticke epike te je znatno utjecalo na anticke pisce i napredne
europske mislioce, narocito francuske enciklopediste

GAJ VALERIJE KATUL- Lezbijinu vrapcicu, Zivimo,lezbijo, Jadni Katule, Moja draga mi kaze, Na
bratovu grobu
-najveci rimski lirski pjesnik, rodom iz Verone
-kao pripadnik grupe tzv. novih pjesnika ili neoterika, koji su se ugledali na aleksandrijsku poeziju, i
Katul je gajio kult forme i napisao niz duzih pjesama u kojima obraduje mitoloske price
-njegova se slava temelji ipak prvenstveno na duboko iskrenim kratkim lirskim pjesmama, u kojima je
prvi medu rimskim pjesnicima poceo iznositi svoj intimni zivot
-prijateljstvo, gozbe i pijanke, politicka izrugivanja, bratova smrt i nadasve strasna i trajna ljubav
prema prevrtljivoj i pokvarenoj Klodiji, koju je u cast Sapfe opjevao pod imenom Lezbije-predmet su
najboljih Katulovih pjesama
-njegov lirski izraz, nadahnut poezijom Alkeja i Sapfe, koju je i prevodio, ali ipak posve osebujan i
svjez, cas njezan a cas grub, no uvijek neposredan, ostao je nenadmasen u rimskoj lirici

PUBLIJE VERGILIJE MARON- Eneida

-najznacajniji pjesnik rimske knjizevnosti Augustova doba
-roden u Monatovi i odgojen na ocevu imaju, Vergilije se tesko snalazio u vrevi grada, te je, mada
sticenik Augustov, prijatelj Horacijev i clan Mecenatova kruga, veći dio zivota proveo daleko od Rima,
na svom malom imanju u Kampaniji
-njegova ljubav prema prirodi i mirnom seoskom zivotu, u kojima nalazi utociste pred zivotnom
realnosti i surovim politickim prilikama, najbolje dolazi do izraza u njegovim Bukolikama ili Eklogama,
pastirskim pjesmama pisanima po uzoru na Teokritove idile
-umjetnicki su najdotjeranije njegovo djelo Georgike, didakticki spjev o ratarstvu, u kojem u 4 knjige
studiozno obraduje probleme poljodjelstva, vocarstva, stocarstva i pcelarstva te ujedno uzvisuje
povratak mukotrpnom ali sretnom prirodnom zivotu, kakav je u to doba propagirala i Augustova
ekonomska politika
-najvecu slavu stekao je i u antici i poslije Eneidom, junackim epom u 12 knjiga
-djelo do smrti nije doradio, no sretnim spojem elemenata homerskog epa s duhom Augustova doba i
dotjeranoscu izraza aleksandrijskih pjesnika i rimskih neoterika, uspio je stvoriti pravi rimski
nacionalni ep, koji se do romantizma cijenio kao najvisi uzor epskog pjesnistva uopce
-od svih rimskih pisaca on je ostavio najvise traga u europskoj knjizevnosti

KVINT HORACIJE FLAK- Blazen onaj, Rimskomu narodu, Deliju, Lidiji, Moja besmrtnost
-rimski pjesnik rodom iz juzne Italije, sin imucnog oslobodenog roba koji mu je omogucio zamjerno
skolovanje u Rimu i Ateni
-u mladosti se borio na strani republikanaca, a poslije ga je Vergilije uveo u Mecenatov krug, blizak
Augustu, cije ce politicke i drustvene koncepcije Horacije propagirati i u svojoj poeziji
-pjesnicki mu je opus vrlo bogat i raznorodan, a sastoji se od zbirke satiricki intoniranih Epoda ili
Jamba, dvije knjige Satira, 4 knjige lirskih Pjesama, nazvanih cesto i Odama, i svecane rodoljubne
korske Pjesme stoljetnice
-napisao je i dvije knjige pjesnickih Poslanica, od kojih je najznacajnija Poslanica Pizonima, prozvana
već u antici Ars poetica gdje iznosi svoju klasicisticku estetiku, kasnije prihvacenu kao kanon europske
normativne poetike
-glavna je znacajka Horacijeve poezije njezin refleksivni karakter, koji dolazi podjednako do izraza i u
Epodama i Satirama i u lirskim Pjesmama i u prijateljskim „caskanjima“ Poslanica, gdje, svagdje na
svoj nacin, izlaze svoje trijezne poglede na zivot te u duhu Epikurove filozofije propagira umjerene
uzitke i zadovoljstva
-posebna mu je zasluga sto je obogatio izraz rimske lirike, koja se dotad razvijala pretezno pod
utjecajem aleksandrijske poezije, prenijevsi u nju komplicirane stihove i strofe velikih grckih liricara
-formalno do virtuoznosti savrsenstva, ali pomalo hladna njegova poezija, pribavila mu je vec a zivota
glas rimskog klasika, ali ne i siroku popularnost
-u novijem vijeku Horacije je jedan od najcitanijih i najprevodenijih rimskih pjesnika, a sentencije
kojima obiluju njegovi stihovi postale su opcim dobrom

ALBIJE TIBUL- Deliji, Doci cu

-rimski lirik
-pjesnik je niza elegija u kojima pjeva o svojoj ljubavi prema Deliji i kasnije Nemazi, o ceznji za mirnim
patrijahalnim seoskim zivotom i mrznji prema ratu i ratovanju, koje mu je oduzelo najljepse godine
zivota
-pjesme, pisane u elegijskom distihu, odisu melankonijom i isticu se jednostavnoscu izraza

SEKST PROPERCIJE-Cintiji
-rimski liricar
-pjesnik je mnogobrojnih elegija pisanih u elegijskom distihu, u vecini kojih daje neku vrstu lirskog
dnevnika svoje ljubavni prema lijepoj i hirovitoj Cintiji opisujuci posve otvoreno rijetke sretne
trenutke i mnogo cesce razmirice
- u kasnijim se njegovim elegijama sve cesce javlja tema smrti, a posljednju, nazvanu i „kraljicom
elegija“, u kojoj opisuje rastanak mrtve Kornelije s muzem, posvećuje velicanju bracne i materinske
ljubavi
-iz njegovih stihova izbija jaka osjecajnost, izraz mu je osebujan i smion, ali na momente tesko
razumljiv i cesto pretrpan mitoloskim aparatom

PUBLIJE OVIDIJE NAZON- Zavodenje zena u kazalistu, Metamorfoze

-najplodniji rimski pjesnik
-veci dio zivota proveo je u Rimu, gdje se zarana posvetio knjizevnosti i predao modernim zabavama,
sve dok 8.god.n.e.nije prognan u Tome na Crnom moru, gdje je i umro
-u prvom razdoblju glavne teme Ovidijeve poezije bile su ljubav i obrada raznih legendi; tom dijelu
njegova stvaranja pripadaju 3 knjige Ljubavnih pjesama, lascivni parodicno-didakticki ep Ljubavno
umijece, zbirka ljubavnih pisama mitoloskih junaka Heroide, kao i 15 knjiga Metamorfoza i nedovrsen
kalendar rimskih vjerskih i nacionalnih svetkovina Fasti
-po odlasku u progonstvo Ovidijeva poezija dobiva više misaoni i licni karakter, te iz tog razdoblja
potjecu dvije zbirke elegija- Tužaljke i Poslanice iz Ponta
-najznacajnije su Ovidijevo djelo Metamorfoze, u kojima je obradio oko 250 mitoloških prica sto se
zavrsavaju nekom pretvorbom i stvorio svojevrstan novelisticki zbornik s mnogo lirskih elemenata
-majstor stiha i izvrstan pripovjedac, Ovidije se odlikuje prvenstveno duhovitoscu i humorom,
fantazijom i psiholoskim zapazanjima, ali mu gdjekad nedostaju dubina misli i iskreno lirsko
dozivljavanje
-genijalan zabavljac i majstor knjizevnog zanata, Ovidije je uzivao veliku popularnost u svoje doba no
njegov opus oznacuje već i pocetak opadanja rimske knjizevnosti; izvrsio je znatan utjecaj na
europsku literaturu srednjega vijeka i renesanse

GAJ PETRONIJE ARBITER- Satire

-rimski satiricar, poznat kao arbiter elegantiarum na dvoru cara Nerona
-kad je pao u carevu nemilost, umire prerezavsi zile za vrijeme gozbe
-u svom fragmentarno ocuvanom romanu Satire Petronije daje svojevrsnu Odiseju svog vremena,
prikazavsi nam u lutanjima raskalasenog Enkoolpija sliku pokvarenog zivota svoje okoline, kojoj se
kao covjek rafinirana duha i ukusa fino i s humorom izruguje
-Trimalhionova gozba, kojoj je rukopis otkriven u Trogiru prije dva stoljeca, predstavlja vjerojatno
sredisnji dio romana, a u liku Trimalhionovu karikiranje ocito sam Neron
-djelo je pisano u prvom licu, mjesavinom proze i stihova, likovi i situacije ocrtani su gotovo
naturalisticki vjerno, a kako je tematika uzeta iz suvremenog zivota, Satire se u odredenom smislu
mogu smatrati prvim realistickim romanom

MARKO VALERIJE MARCIJAL- Lijecnik-grobar, Siromasni pjesnik

-najveci rimski pjesnik epigrama
-rodom iz Hispanije, najveci dio zivota proveo je u Rimu, gdje je zivio kao sticenik raznih bogatasa i
stjecao njihovu naklonost duhovitim i ostrim epigramima razlicita sadrzaja, u kojima se ogleda citavo
onodobno rimsko drustvo
-napisao je vjerojatno na tisuce epigrama, a sacuvao ih je oko 1500, koji svojom konciznosti,
duhovitoscu i uspjelom zavrsnom poentom postaju uzorom citavom kasnijem epigramskom
pjesnistvu

APULEJ-Metamorfoze
-latinski pisac rodom iz sjevernoafricke provincije Numidije
-napisao je više djela posvecenih govornistvu i filozofiji te je fantasticno-satiricki roman Metamorfoze
ili Zlatni magarac; pisan prema grckom predlosku, u koji je Apulej upleo i mnoge novele i bajke, medu
njima i slavnu, poslije cesto preradivanu pricu o Amoru i Psihi, spoj folklorne bajke i mitoloske
legende

EUROPSKA KNJIZEVNOST OD SREDNJEG VIJEKA DO KLASICIZMA

KNJIZEVNOST SREDNJEG VIJEKA I PREDRENESANSNOG DOBA

BEOWULF-8 st.
-staroengleski junacki ep, vjerojatno iz 8 st
-obraduje staru anglosaksonsku legendu o gotskom junaku Beowulfu, s historijskom pozadinom iz 6
st., dakle iz doba prije invazije anglosaskih plemena na britanske otoke
-radnja spjeva zbiva se u Danskoj i juznoj Svedskoj, a prikazuje surov i jednostavan zivot germanskih
plemena u ranom srednjem vijeku i velica snagu, hrabrost i vjernost
--ep je djelo nepoznata ali obrazovana autora koji je na pogansku legendu nakalemio stanovite
kršcanske elemente
-broji oko 3000 aliteracijskih stihova u kojima se isti glasovi ili skupine glasova ponavljaju obicno
dvaput u prvom i jednom u drugom dijelu stiha
-djelo se odlikuje slikovitoscu i jednostavnoscu izraza

EDDA-9 -13 st.- Odlomak pjesme o Sigurdu

-skupni naziv za dva zbornika staroislandskog pjesnistva:
-Stariju Eddu, koja okuplja nordijske pjesme s junackom i mitoloskom tematikom, nastale između 9 i
13 st., vecinom u Norveskoj i Islandu
-Mladu Eddu, prozni prirucnik nordijske mitologije i poetike sto ga je oko 1220. sastavio uceni
Islandanin Snorri Sturluson
-Odlomak pjesme o Sigurdu pisan je u originalu u strofama i aliteracijskim stihovima, pripada
najdrevnijim i najuspjelijim tekstovima Starije Edde; tematski obraduje kljucni moment iz nibelunske
legende, koja tvori glavninu junackih pjesama u samoj Eddi i koja ce poslije biti obradena u najvecem
germanskom srednjovjekovnom epu, njemackoj Pjesmi o Nibelunzima

PJESAN O ROLANDU-12.st.
-najpoznatija starofrancuska epopeja iz ciklusa junackih epova o Karlu Velikom, vrhunsko dostignuce
srednjovjekovne junacke epike
-djelo ima daleku historijsku podlogu u napadu Baska na odstupnicu vojske Karla Velikoga, koji se
778. g. vraćao iz Spanjolske s pohoda protiv Saracena, pri cemu je poginulo niz francuskih velikasa,
medu njima i Hrolandus, markgrof Bretanje
-oko tog neznatnog historijskog dogadaja isprela se legenda, uoblicena nakon 300 godina u
jedinstven, cjelovit ep, u kojem su krscanski Baski pretvoreni u inovjerne Saracene, 36- godisnji Karlo
Veliki prikazan je kao legendarni 200-godisnji vladar, dok je lik historijski nevaznog Hrolanda
prerastao u „hrabrog Rolanda“, careva necaka i oblicje svih srednjovjekovnih viteskih ideala:
junastva, postenja, vjernosti i vazalne odanosti
-ep je pisan u desetercima, vezanima asoancom u strofe nejednake duljine,a broji 4002 stiha
-kompozicija djela je jednostavna, jedinstvena i cjelovita sto nedostaje velikoj vecini ostalih junackih
epova

PJESAN O CIDU- OKO 1140.

-epska pjesma anonimnog kastiljanskog pjesnika, najstariji knjizevni spomenik na spanjolskom jeziku
-u spjevu se opisuju zgode iz zivota spanjolskog narodnog junaka Rodriga Diaz de Bivara, zvanog Cid,
poznatog iz povijesti kao hrabra ali prevrtljiva feudalca, koji se iz licnih razloga cesto znao boriti i na
strani Maura, dok ga je narodna tradicija idealizirala i pretvorila u savršsenog krscanskog viteza,
junaka „bez mane i straha“
-u obliku u kojem je sacuvana, poema sadrzi 3730 stihova nejednake duzine, a podijeljena je na tri
pjevanja, od kojih prvo opisuje lutanja i podvige krivo oklevetanog i iz Kastilje prognanog Cida, a
drugo i trece razne dogadaje u vezi s udajom njegovih kceri
-sam legendarni lik Cida inspirirao je mnoge umjetnike i izvan granica Spanjolske

SLOVO O POLKU IGOREVU-12st.

-staroruski ep s konca 12.st, prvi pisani spomenik ruske umjetnicke knjizevnosti
-djelo obraduje historijski vjerno neuspjeli pohod novogradsko-severanskog kneza Igora na Polovce,
pa se pretpostavlja da ga je pisao netko od suvremenika
-spjev se raspada na uvod i cetiri slike: Igorev pohod, san Svjatoslavljev, plac Jaroslavnin, Igorev bijeg
iz zarobljenistva
-za idejnu strukturu djela najvazniji je drugi dio, u kojem je kroz san kijevskog kneza Svjatoslava
izrazena potreba ujedinjena svih knezevstava pod vodstvom Kijeva, dok je literarno najuspjeliji „Plac
Jaroslavnin“, koji svojom izrazito lirskom intonacijom razbija monotoniju epskog kazivanja
-djelo je pisano u ritmickoj prozi s bogatom upotrebom asonance i aliteracije, stil je pun metaforike,
kompozicija jasna i jedinstvena
-kako je tekst bio zagubljen a pronaden tek 1795, ep nije izravno utjecao na razvoj ruske literature

KALEVALA-12 st.
-zbornik finskih narodnih pjesama, pretezno iz 12.st, sto ih je pod utjecajem probudenog zanimanja
za narodnu poeziju sakupio i prema sadzaju svrstao u jednu cjelinu istrazivac i sakupljac finske
folklorne knjizevnosti, lijecnik Elias Lonnrot
-mada djelu nedostaje organske jedinstvenosti ipak ono kao autentican zbornik narodnog
stvaralastva, vezanoga uz nekoliko glavnih likova i uz borbe Finaca s „narodom sjevera“, predstavlja
svojevrstan nacionalni ep, koji nam otkriva fantastican misaoni svijet, zivot, obicaje i pretkrscanska
vjerovanja finskog naroda iz razdoblja ranog rodovskog drustva
-u zavrsnoj redakciji iz 1849. Kalevala ima oko 23000 osmeraca s dosljedno provedenom aliteracijom i
povremenom rimom, a podijeljena je na 50 pjevanja ili runa

PJESMA O NIBELUNZIMA-oko 1200

-najveci srednjovjekovni njemacki ep
-djelo obraduje legendarnu i historijsku tematiku vezanu uz staro germansko pleme Burgunda,
obradivanu vec i prije u islandskim sagama
-raspada se na dva dijela, od kojih je prvi vise legendarnog karaktera te opisuje podvige, zenidbu i
smrt Siegfrida, dok se u drugom zbivanja odvijaju na historijskoj pozadini, a tematika mi je vezana uz
dvor hunskog kralja Atile i propast burgundskih vladara; oboje su teme povezane u cjelinu likom
Kriemhilde, zene Siegfridove i poslije Atiline, koja u prvom dijelu nehoticno skrivljuje smrt svoga
muza, a u drugom je dijelu krvavo osvecuje ubojstvom vlastite brace
-mada se radnja odvija na realnoj historijskoj i geografskoj pozadini, kao i radnja ostalih
srednjovjekovnih nacionalnih epova, autor Pjesme o Nibelunzima, podrijetlom vjerojatno iz Austrije,
stajao je i pod utjecajem suvremene viteske knjizevnosti te je spojio elemente junackog epa i viteskog
romana
-djelo je sacuvano samo u kasnijim prijepisima, koji se medusobno razlikuju i po naslovu i po broju
strofa, no svi se dijele na 39 pjevanja ili avantura, a pisani su u cetverostisima s parnim rimama
-nakon velike popularnosti u srednjem vijeku ep je pao u zaborav i izdan je tek u 19 st. kad je svojom
tematikom i mracnom, krvavom atmosferom stekao mnoge poklonike medu njemackim
romanticarima

ROMAN O TRISTANU I IZOLDI

-srednjovjekovni ljubavni roman iz kelstskog ciklusa viteskih romana, u kojem se obraduje poznata
legenda o nesretnoj ljubavi Tristana i Izolde
-ljepota same legende, koja velica ljubav kao osnovnu snagu ljudskog zivota i opisuje sukobe izmedu
osjecaja duznosti i casti i fatalne snage ljubavne strasti, privukla je mnogobrojne pjesnike te stvorila
od likova Tristana i Izolde jedan od najslavnijih parova nesretnih ljubavnika u svjetskoj knjizevnosti
-od srednjovjekovnih obradba najpoznatije su francuske verzije Thomasa i Veroula s konca 12.st i
njemacka verzija Gottfrieda von Strassburga s pocetka 13.st, dok je od novijih obrada najslavnija
Wagnerova muzicka drama Tristan i Izolda

GUILHEM IX, COMTE DE PEITIEUS- Od novog vijeka slatkoce

-najznacajniji predstavnik provansalske trubadurske lirike
-skromna podrijetla, proveo je zivot kao dvorski pjesnik raznih velikasa, a umro je u samostanu
-sacuvano je oko 50 njegovih pjesama, posvecenih vecinom ljubavi prema zeni grofa de Ventadorn, u
kojima je dao svojstven kodeks svih faza trubadurske ljubavi, opjevavši radanje, razvoj i nesretni
zavrsetak svoje ljubavne avanture, zbog koje je vjerojatno i prognan s dvora na kojem je roden i
odgojen
-dubok ilirizam i razapetost izmedu strasti i teznje k spiritualnosti osjecaja daju trajnu vrijednost
njegovim stihovima

WALTHER VON DER VOGELWEIDE- U ocajnom raspolozenju, Na goli sjedoh kamen

-najveci njemacki srednjovjekovni pjesnik, rodom vjerojatno iz Tirola
-veci dio zivota proveo je kao dvorski pjesnik raznih njemackih i austrijskih feudalaca
-najbolja svoja ostvarenja dao je u ljubavnim pjesmama, gdje je u tradicionalne okvire tzv.
Minnesanga, koji je razvio pod utjecajem provansalske trubadurske lirike, unio dah svjezine njemacke
pucke poezije i iskrenih licnih osjecaja, pjevajuci cesto ne o uzvisenoj odanosti prema nedostiznoj
udatoj zeni, već o jednostavnoj prirodnoj ljubavi prema mladoj djevojci iz puka
-na sličan je nacin osvjezio i formu tzv. Sprucha, koji i tim njegovim epigramatskim stihovima daju
lirski karakter

EDWARD-12-13st.
-jedna od najstarijih i najljepsih skotskih narodnih balada; odlikuje se izrazito dramskom strukturom i
naglaseno stravicnom atmosferom, koja raste od prvog do posljednjeg stiha
-postala je poznata i izvan zemlje u 18 st. kada je izasla u poznatom zborniku engleskih narodnih
pjesama sto ih je Thomas Percy izdao pod naslovom Ostaci stare engleske poezije

DANTE ALIGHIERI-13-14st.
-najveci talijanski nacionalni pjesnik, rodom iz Firence
-aktivno je sudjelovao u onodobnim politickim borbama izmedu gvelfa i gibelina, te je po pobjedi
neprijateljske stranke 1302 bio prisiljen da do smrti zivi u pronstvu
-svestran duh-politicar, filozof, tvorac knjizevnoga talijanskoga jezika i prije svega pjesnik, Dante je uz
knjizevni opus na talijanskom jeziku ostavio i niz latinskih djela, u kojima iznosi svoje filozofske i
politicke oglede (Gozba, O monarhiji) i razmatranja o talijanskom knjizevnom jeziku ( O narodnom
jeziku)
-knjizevni je rad zapoceo zbirkom pjesama Novi zivot u kojoj je sakupio svoje mladenacke stihove
posvecene ljubavi prema Beatrici Portinari i povezao ih prozbim komentarom; Beatrice je u toj zbirci,
u skladu s koncepcijama ljubavi pjesnicke skole „slatkog novog stila“ prerasla u gotovo nadzemaljsko
bice i postala simbolom pjesnikova ideala
-u zelji da je dostojno uzvisi i nakon njezine smrti, Dante zapocinje rad na svojoj Bozanstvenoj
komediji, djelu koje je preraslo u najvise dostignuce srednjovjekovne literature i jedno je od najvecih
knjizevnih ostvarenja covjecanstva
-u formi uobicajene alegorijske srednjovjekovne vizije zagrobnog zivota, Dante nas vodi kroz Pakao,
Cistiliste i Raj i ozivljuje pred nama grandioznu galeriju likova, od mitoloskih i historijskih licnosti pa
do svojih suvremenika, te predocava nevjerojatnom snagom izraza svu skalu ljudskih poroka i strasti
- djelo je formalno savrseno komponirano- pisano je u tercinama, svaki od spomenutih triju dijelova
ima 33 pjevanja podjednake duzine, a zajedno s uvodnim pjevanjem postignuta je savrsena brojka
100
-mada je Danteova Komedija jos u mnogocemu srednjovjekovno djelo, ipak u njemu vec izbija kriticki
duh novoga vremena, koji se ne zaca da napadne i Crkvu i njezine dostojanstvenike, a da s mnogo
razumijevanja prikaze slabosti i velicinu ljudske prirode i uzvisi napredne teznje ljudskog duha
-Bozanstvena komedija izvrsila je ogroman utjecaj na razvoj kasnije europske knjizevnosti, a tragova
joj nalazimo i u starih hrvatskih pjesnika

FRANCESCO PETRARCA- Citaocima

-talijanski pjesnik i humanist
-veliki dio zivota proveo je u Avignonu, tadasnjem sjedistu papinskog dvora, gdje se intimnije
upoznao s provansalskom trubadurskom lirikom i gdje je 1327. prvi put ugledao svoju Lauru, koja će
postati trajnom inspiracijom njegovih talijanskih stihova
-mada je kao istaknut humanist napisao mnogo knjizevnih djela na latinskom jeziku i stekao cast da
bude u Rimu ovjencan kao pjesnik, ipak njegova slava pociva na Kanconijeru, zbirci talijanskih stihova,
u kojima je dao intiman lirski dnevnik svoje nesretne ljubavi prema Lauri, za njezina zivota i nakon
njezine smrti
-nadovezujuci se na tradicije srednjovjekovne ljubavne poezije, preuzima od provansalskih trubadura
i talijanskih janskih predstavnika slatkog novog stila njihove pjesnicke forme i razvija ih do
majstorskog savrsenstva, ali unosi u njih novi duh: opisuje ljubav prema kontkretnoj zeni, koja ga
svojom ljepotom i fizicki privlaci, i prikazuje svoju unutarnju razapetost izmedu srednjovjekovnih
moralnih nacela i ovozemaljskih teznji za srecom, čime vec navješcuje renesansu
-njegova poezija izvrsila je snazan utjecaj na razvoj sveukupne kasnije ljubavne poezije, a u Italiji je
vec za pjesnikova zivota dobila niz nastavljaca i epigona, posredstvom kojih je petrarkizam u 15 i 16 st
preplavio cijelu kulturnu Europu

GIOVANNI BOCCACCIO-14 st
-talijanski pripovjedac i humanist
-roden u Parizu a skolovan u Napulju, najveci dio zivota provodi u Firenci, gdje obavlja razne drzavne
sluzbe i bavi se knjizevnoscu
-ostavio je opsezan knjizevni opus, u kojem osim djela pisanih u duhu humanizma na latinksom
jeziku, nalazimo i niz djela na talijanskom, medu njima nekoliko ljubavnih romana u stihu ili prozi,
pisanih u mladosti i prvu biografiju Dantea, kojeg je proucavao potkraj zivota
-glavno djelo mu je Dekameron, zbirka od stotinu novela uokvirenih pricom o kugi koja je u Firenci
harala i prisilila sedam djevojaka i tri mladica da napuste grad i prikracujuci vrijeme pripovijedajuci
naizmjenice zanimljive price
-same su price raznolike po duhu i sadrzaju, no najcesca im je tema culna ljubav, stjecanje bogatstva i
izrugavanje ljudskoj gluposti i svakom, osobito religiozom licemjerju
-galerija realisticki vjerno i psiholoski uvjerljivo occrtanih likova iz svih rustvenih slojeva, od trgovaca i
prostitutki do predstavnika feudalaca i svecenstva, nemilosrdno razotkrivanje ljudskih poroka i
slobodno prikazivanje zivotnih uzitaka, otkrivaju nam u Dekameronu djelo u kojem je definitivno
probijen led srednjovjekovnih predrasuda i u kojem su jasno navijestena slobodna shvacanja

GEOFFREY CHAUCHER- Kenterberijske price

-prvi veliki engleski pjesnik
-kao vojnik i diplomat putovao je po Flandriji, Francuskoj i Italiji, te su mu i djela iz tog razdoblja
pisana pod utjecajem francuske odnosno talijanske knjizevnosti
-poslije je kao carinski sluzbenik imao prilike da dode u dodir s raznim slojevima engleskog drustva,
koje je realisticki vjerno, s mnogo humora i finih psiholoskih zapazanja prikazao u svom najvecem
literarnom ostvarenju Kenterberijskim pricama
-djelo je zamisljeno kao niz pripovijesti sto ih prica skupina hodocasnika na putu za Canterbury, a
originalnost mu nije toliko u samim pricama, preuzetima iz raznih izvora i nejednake umjetnicke
pvrijednosti, koliko u realistickim opisima putnika koje daje u Prologu, i u tematskom i izrazajnom
prilagodavanju prica liku i karakteru njihova pripovjedaca
- ostalo je djelo nedovrseno, te sadrze uz Prolog u svemu 23 pripovijesti, pisane u rimovanim
dvostisima

FRANCOIS VILLON- Balada za molitvu Gospi, Villonova nadgrobnica, Balada umjesto zavrsetka
-najveci francuski srednjovjekovni pjesnik i prvi vjesnik modernog lirskog izraza
-sticenik jednog kanonika i sorbonski dak, skitnica, provalnik i ubojica, dvaput osuden na smrt i oba
puta pomilovan, najveci dio zivota je proveo po zloglanim krcmama i po tamnicama, ili lutajuci
drumovima Francuske, gdje mu se i zameo trag
-u mirnijim razdobljima svog pustolovnog zivota pisao bi shihove, vecinom okupljene u jos vedro
intoniranom Malom Testamentu gdje se u saljivom duhu oprasta sa svijetom i razdaje svoja stvarna i
imaginarna dobra, odnosno u Velikom Testamentu u kojem dominira motiv prolaznosti i strah od
smrti
-prvi pjesnik grada i posljednji eliki pjesnik srednjeg vijeka i njegovih pogleda na zivot, pjesnik
unutrasnje razapetosti moderna covjeka i majstor formi srednjovjekovnog lirskog izraza, on je svojim
izuzetnim lirskim senzibilitetom definitivno zakljucio jednu i zapoceo drugu epohu europskog lirskog
razvoja
FARSA O ADVOKATU PATHELINU-najpoznatija francuska srednjovjekovna farsa, nastala sredinom 15
st, kao djelo nepoznata autora
-ne svodi se na praznu igru rijecima i vulgarnu komiku, vec vjesto vodenom radnjom i pokusajem
skiciranja karaktera pokazuje kvalitete male komedije i predstavlja remek-djelo svog zanra,
nenadmaseno sve do Moliera

KNJIZEVNOST RENESANSE I BAROKA

LORENZO DE MEDICI- Trijumf Bakha i Arijadne

-zvan i Velicanstveni, svestrano obrazovani vladar Firence, poznati mecena ucenjaka i umjetnika,
ogledao se i sam uspjesno na knjizevnom polju
-uz petrarkisticku liriku i krace spjevove napisao je i ciklus pokladnih pjesama, medu kojima ova
odrazava najbolje ideale renesansnog covjeka

NICCOLO MACHIAVELLI- Mandragola

-talijanski knjizevnik i politicar
-najvaznije mu je djelo kratka politicka rasprava Vladar u kojoj je dao modernu gradansku teoriju
drzave i, imajuci u vidu potrebe razjedinjene Italije, razvio iteju da u politici cilj opravdava sredstvo,
vulgariziranu kasnije pod imenom „makjavelizam“
-od knjizevnih mu je djela najznacajnija Mandragola, prva moderna komedija europskog teatra i
najbolje komediografsko ostvarenje talijanske renesanse, u kojoj daje istodobno i komediju karaktera
i ostru kritiku tadasnjeg pokvarenog zivota i drustva

LODOVICO ARIOSTO- Bijesni Orlando

-talijanski renesansni pjesnik
-pisao je latinske i talijanske stihove, renesansne komedije i drustvene satire, no zivotno mi je djelo
veliki viteski ep Bijesni Orlando, zanisljen kao nastavak nedovrsena Boiardova spjeva Zaljubljeni
Orlanto, u kojem Ariosto ozivljuje fantasticni srednjovjekovni viteski svijet i pretvara njegove
legendarne junake u moderne ljude, sa strastima i osjecajima renesansnog covjeka
-djelo nema jednog glavnog junaka ni jedne glavne radnje vec opisuje ljubav gospe, borbe, viteze,
odnosno junake i zbivanja vezana uz imaginarnu saracensku opsadu Pariza u doba Karla Velikoga, te u
nizu glavnih i sporednih radnji razvija raskosnu sliku zivota u kojoj se nerazdruzivo ispreplicu masta i
realnost, proslost i sadasnjost
-ep odise zivotnom radoscu, protkan je finim humorom, pisan s dubokim razumijevanjem za covjeka i
njegove slabosti, te- mada mu nedostaje organsko jedinstvo kompozicije- predstavlja vrhunsko
dostignuce talijanske renesansne epike
-ispjevan je u savrsenim stancama, a u zavrsnoj redakciji sadrzi 46 pjevanja podjednake duljine

TORQUATO TASSO- Cvijeti Zuzoric, Oslobodeni Jeruzalem

-talijanski pjesnik kasne renesanse
-njezna i pretjerano osjecajna priroda, razapet izmedu renesansnih zivotnih shvacanja i moralnih
okova protureformacije, nesretan u osobnom zivotu, neshvacen kao pjesnik , neko vrijeme podlijeze
maniji proganjanja, te pomracena uma luta Italijom ili provodi godine zatocen u ludnici, odnosno
tamnici Ferrare
-napisao je preko 2000 lirskih pjesama, mnogobrojne dijaloge, najbolju talijansku pastirsku igru
Aminta, a vrhunsko mu je ostvarenje veliki ep u 20 pjevanja Oslobodeni Jeruzalem, ispjevan u
stancama
-na historijskoj podlozi opsade i osvajanja Jeruzalema u prvom krizarskom ratu, dakle na religioznoj
tematici vezanoj uz duh protureformacije u ujedno aktualnoj s obzirom na tursku opasnost, on razvija
bogatu epsku radnju, u kojoj se ispreplicu fantastika i realnost, culnost, vjerska egzaltacija i u kojoj je
unatoc izvrsnim opisima bitaka dao najljepse stihove u ljubavnim scenama i idilicnim prizorima
-napadnut od inkvizicijce da je u religiozno-historijsku tematiku unio previse ljubavi i magije,
preraduje posije svoj spjev i pise Osvojeni Jeruzalem, koji mnogo zaostaje za prvotnom verzijom

GIAMBATTISTA MARINO- Pjevac

-pjesnik talijanskog baroka, zacetnik i glavni predstavnik pravca koji je po njemu nazvan mariniznom
-napisao je nekoliko tisuca lirskih pjesama i veliki mitoloski spjev od 45000 stihova Adonis
-stavivsi svojoj poeziji u zadatak da zapanji citaoca on je kao stvaralac bogate fantazije i izvrstan
versifikator uspio izgraditi vlastiti pjesnicki izraz pun neobicnih metafora i zvucnih efekata, stilski
izraden do virtuoznosti, no lirski nedozivljen, koji je naisao na odlican prijem u publike i stekao
mnogobrojne nasljedovanje

FRANCOIS RABELAIS- Gargantua i Pantagruel

-prvi veliki francuski pripovjedac, uz Montaignea najznacajniji predstavnik francuske renesanse
- u mladosti redovnik, prisiljen dje da zbog „heretickih“ pogleda napusti samostan te studira
medicinu, bavi se raznim granama nauke, a poslije lijecnickom praksom
-napisao je niz naucnih spisa, a zivotno mu je djelo G i P, fanstasticno-satiricni roman u 5 knjiga, od
kojih su najpoznatije prve dvije (Zivot Gargantuin i Herojska djela i rpice velikog Pant), dok je
autorstvo pete, posmrtno izdane knjige, jos uvjek sporno
-djelo, pisano isprva iz razonode i zamisljeno kao fanstasticna pripovijest o podvizima jedne porodice
divova poznate iz srednjovjekovne literature, preraslo je postepeno u genijalnu satiru
srednjovjekovnih zastarjelih pogleda i institucija i postalo ogledom vjere renesansnog covjeka u moc
nauke i plemenitosti ljudske prirode, kojoj treba omoguciti slobodan razvoj na podrucju fizickog i
drustvenog zivota
-jednostavan realizam, prirodan humor i nepresusno obilje rijeci, u upotrebi kojih on ne luci pristojne
izraze od nepristojnih osnove su karakteristike njegova jedinstvenog stila, koji je odraz vedrog
optimizma i vjere renesansnog covjeka u svemoc ljudske prirode

PIERRE DE ROSAND- Heleni

-najslavniji pjesnik francuske renesanse
-kao voda i jedan od osnvaca pjesnicke skole Plejada, on nastoji obogatiti francusku poeziju
pjesnickim formama antike i talijanske renesanse, te tako pise niz oda po uzoru na Pindara i Horacija,
pokusava stvoriti francuski nacionalni ep ugledajuci se na Vergilija u svojoj neuspjeloj Fransijadi i
upotrebljava sonetnu formu u ljubavnoj poeziju
-slavan kao pjesnik, ali nesretan u licnom zivotu, on daje svoja najbolja ostvarenja u elegicno
intoniranim ljubavnim pjesmama, posvecivanima Kasandri, Mariji i Heleni u kojima na cesto vrlo
jednostavan nacin pjeva o vjecnim lirskim temama-prolaznost zivota i kratkotrajsnosti srece

MICHEL DE MONTAIGNE- O odgoju

-francuski filozof, moralist i prozaik iz razdoblja kasne renesanse
-veci dio zivota proveo je na svom imanju u blizini Bordeauxa,gdje je okruzen knjigama svojih
omiljenih grckih i rimskih autora zapisivao biljeske o procitanim djelima i vlastitim usputnim
razmatranjima, koje su postepeno izrasle u literarno-znanstvenu prozu njegovih Eseja
-mada je djelo bilo pisano bez filozofskih i literarnih pretenzija i zamisljeno kao prijateljski razgovor u
kojem pisac prica o sebi, svojim sumnjama i problemima sto ga zanimaju, ono je preraslo autorove
intencije, te je skepticizmom koji je u njemu izlozen unaprijedilo razvoj europske filozofske misli, a
lezernim stilom raspravlja iniciralo formu modernog eseja

JAN KOCHANOWSKI-Lipa
-najveci predstavnik poljske renesanse, poznat kao slobodouman mislilac, velik patriot i pjesnik siroke
skole
-autor prve poljske tragedije i niza latinskih i poljskih stihova, u kojima se ugledao u pjesnike antike i
talijanske renesanse
-u lirskoj poeziji najuspjelije su mu kratke epigramatske pjesmice razna sadrzaja i potresan ciklus
Tuzaljki za 18- mjesecnom kceri

LUIS DE CAMOES-Ljubav, Luzitanci

-najveci portugalski pjesnik
-podrijetlom iz plemicke obitelji, stekao je u mladosti visoku humanisticku naobrazbu, no zbog
siromastva odlazi u vojnicku sluzbu, provodi 16 pustolovnih godina po tropskim predjelima i po
povratku u Portugal umire u bijedi
-nesrece i razocaranja licnog zivota izno je u lirskim pjesmama, gdje tradicionalne okvire
petrarkisticke lirike produbljuje notama ocaja i iskrene melankonije
-najznacajnije mu je djelo epski spjev Luzitanci, gdje u 10 pjevanja, ispjevanih po uzoru na Ariosta u
stancama, opisuje put Vasca da Game oko Afrike i osnivanje portugalskog imperija; na temelju tog
bliskog hhistorijskog događaja stvara portugalsku nacionalnu epopeju, ubacije u djelo po uzoru na
Vergijija scene iz portugalske proslosti i vizije buducnosti uplice bogat mitoloski aparat, ali istodobno
opisuje realisticki vjerno ascene iz pomorskog zivota
-djelo je nadahnuto iskrenim patriotizmom i dubokom nostalgijom za slavnom prosloscu njegove
zemlje u doba kad joj je moc vec bila u opadanju

LAZARILLO DE TORMES
-spanjolski pikarski roman nepoznatog autora, objavljen prvi put 1554.
-pisan je u vidu autobiografije glavnog junaka, siromasnog i snalazljivg djecaka iz puka, sto se kao
tipican picaro skita zemljom, a sluzeci mnoge gospodare dospijeva u razne drustvene sredine
-zanimljiva fabula i realisticki vjeran prikas Spanjolske osigurali su djelu velik uspjeh u citalaca i stvorili
od njega prototip bogate kasnije spanjolske pikarske literature, koja ce ubrzo prijeci granice svoje
zemlje i znatno utjecati na razvoj europskog realistickog romana

MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA- Bistri vitez Don Quijote od Manche

-najveci spanjolski pripovjedac
-mladost provodi u vojnickoj sluzbi, gdje biva tesko ranjen i poslije dopada ropstva, a po povratku u
domovinu bavi se knjizevnim radom i zivi u trajnoj oskudici; zbog novcanih neprilika dospijeva i u
zatvor, u kojem zapocinje svog Don Quijota
-uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovjedaka Uzorite novele
i konacno svoje glavno djelo, besmrtni roman Bistri v…
-zamisljen je kao satira na prezivjele, ali u to doba jos popularne viteske romane, on je u toku
stvaranja prerastao prvotne prisceve intencije i postao djelom opceljudske vrijednosti, u kojem u
likovima D Q i Sancha Panze ozivljavaju dvije razne Spanjolske, dvije historijske epohe i dvije vjecne
dileme covjecanstva- sukob izmedu ideala i stvarnosti
-plasticno ocrtani likovi, stilska iznijansiranost izraza, jednostavan, zdrav i topao humor kojim je
prozeto citavo djelo i koji nezadrzivo nasmijava i danasnjeg citaoca, optimizam i duboki humanicam
koji izbijaju iz tragicne figure Viteza tuznog lika, stvorili du od D.Q. ne samo jedno od najvrednijih vec
i jedno od najpoznatijih i najcitanijih djela svjetske knjizevnosti

LOPE DE VEGA- Fuenteovejuna

-spanjolski pjesnik i dramaticar, uz Cervantesa najveci predstavnik zlatnog vijeka spanjolske literature
-stvarao je nevjerojatnom lakocom, te je po plodnosti i raznovrsnosti opua ostao nenadmasan u
povijesti svjetske knjizevnosti
-mada vrhunske domete njegove umjetnosti treba traziti na podrucju lirike, on je ipak prvenstveno
znacajan kao dramski pisac, tvorac spanjolskog narodnog kazalista i novog tipa renesansne komedije,
prilagodene ukusu i zahtjevima spanjolskog gledaoca, zeljna prije svega zabave
-koncepciju te nove drame, koja se udaljuje od aristotelovskih principa, dopusta spoj tragicnog i
komicnog, zabacuje pravilo o tri jedinstva, uvodi radnju s dvostrukim zapletom, iznio je Lope u
teoretsko-didaktickom spjevu Novo umijece pisanja komedija koji je postao poetikom onodobnog
spanjolskog kazalista
-same njegove komedije tematski su vrlo raznolike, no bez obzira da li im je sadrzaj uzet iz Biblije,
anticke mitologije, historije ili tadanje plemicke sredine, zaplet im je uvijek koncentiran oko
spanjolskog poimanja casti, a sve se isticu izvanredno vjesto vodenom intrigom, zivim dijalogom,
tecnim stihom i cesto blistavim stilom
-najuspjelija su mu djela s historijskom tematikom, a posebno mjesto medu njima zauzima
Fuenteovejuna, danas isticana kao prva seljacko-revolucionarna drama

LUIS DE GONGORA Y ARGOTE-Romanca

-najveci spanjolski barokni pjesnik
-u pocetku je pisao u duhu narodne poezije i usavrsio izraz romanci, no ubrzo je poceo traziti nov
pjesnicki jezik, stvarati vlastitu sintaksu i razradivati smionu metaforiku, cesto punu mitoloske
simbolike, nepristupacnu nedovljno obrazovanu citaocu
-smatra se jednim od glavnih predstavnila kulterinizma, pravca sto je po njegovim epigonima nazvan i
gongoriza, i jedan je od najvecih predstavnika hermeticke lirike uopce

PEDRO CALDERON DE LA BARCA- Zivot je san, Sudac Zamamejski

-najveci dramaticar spanjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog vijeka spanjolske knjizevnosti
-isusovacki dak i svjedok propadanja spanjolske moci, pjesnik je epohe koja je zivjela u obmanama
slavne proslosti, te mu nedostaje spontanost i vitalna snaga jednog Lope de Vege, ali je nadoknaduje
poniranjem u psihu svojih junaka i majstorskom dramskom tehnikom
-napisao je oko 200 kazanisnih komada, od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom cinu,
pisana vecinom potkraj zivota kad je stupio u svecenicki stalez
-od svjetovnih su mu drama najpoznatije Zivot je san i Zalamejski sudac koje se jos i danas s
uspjehom izvode

WILLIAM SHAKESPEARE
-engleski pjesnik i dramaticar, najveci dramski stvaralas svjetske knjizevnosti
-u Londonu radi kao glumac, redatelj, pisac kazalisnih komada, a vjv je bio suvlasnik poznatog
kazalista Globe
-kraljevske drame ili historije-36 /37 drama-teme iz engleske povijesti od 13-16 st., komedijetragedije
i romanticne igre ili idile
-1. razdoblje-Romeo i Julija, Rikard III, Henrik IV, Henrik V, komedije: Ukrocena goropadnica, San
Ljetne noci, Mletacki trgovac, Kako vam drago, Na Tri Kralja ili Kako hocete
-2. razdoblje-rimske tragedije-Julije Cezar, Koriolan, Hamlet, Otelo, Kralj Lear, Macbeth, Troilo i
Kresida, Mjera za mjeru, Konac djelo krasi
-3.razdoblje- Oluja, Venera i Adonis, Silovanje Lukrecije

JOHN MILTON-Izgubljeni raj

-engleski pjesnik i pisac polemickih rasprava
-spjevovi- Izgubljeni raj, Nanovo steceni raj, tragedija Samson borac