Professional Documents
Culture Documents
Na Kabulskoj Tržnici, Nastavni Listić
Na Kabulskoj Tržnici, Nastavni Listić
„Ja mogu pročitati to pismo jednako dobro kao i otacˮ, šaptala je Parvana u nabore svoga
čadora. „Pa, gotovo jednako dobro.ˮ
Te se riječi nije usudila izreći naglas. Čovjek koji je sjedio pored njenog oca ne bi želio čuti
njen glas. Kao ni itko drugi na kabulskoj tržnici. Parvana je bila ondje samo kako bi pomogla
ocu hodati do tržnice i natrag kući nakon posla. Sjedila je poprilično straga na pokrivaču,
glave i većeg dijela lica pokrivena čadorom.
Ustvari, nije uopće trebala biti vani. Talibani su naredili svim djevojčicama i ženama u
Afganistanu da ostanu unutar svojih kuća. Čak su djevojčicama zabranili da odlaze u školu.
Parvana je morala napustiti svoj šesti razred, a njenoj sestri Nooriji nije bilo dopušteno
pohađanje srednje škole. Njihova je majka izbačena s posla, radila je kao spisateljica za
kabulsku radiopostaju. Sad su već više od godine dana one bile zatočene u jednoj sobi,
zajedno s petogodišnjom Maryam i dvogodišnjim Alijem.
Parvana je svakoga dana uspijevala izaći na nekoliko sati kako bi pomogla ocu hodati.
Uvijek joj je bilo drago izaći, premda je to značilo višesatno sjedenje na pokrivaču prostrtom
na tvrdoj zemlji tržnice. Barem je mogla nešto raditi. Čak se navikla obuzdati jezik i skriti
lice.
Bila je sitna za svojih jedanaest godina. Kao malena djevojčica, obično je mogla biti vani
bez posljedica i ispitivanja.
„Ova djevojčica mi pomaže pri hodanjuˮ, govorio bi njen otac svakom talibanu koji bi pitao,
pokazujući na svoju nogu. Izgubio je potkoljenicu u bombardiranju škole u kojoj je predavao.
I njegova je nutrina bila nekako ozlijeđena. Često je bio umoran.
„Kod kuće nemam sina, osim djetešcetaˮ, objašnjavao bi. Parvana bi spustila oca na
pokrivač i pokušala se pričiniti što manjom. Bojala se pogledati u vojnike. Vidjela je što su
činili, posebno ženama, kako su bičevali i tukli onoga za koga su smatrali da treba biti
kažnjen.
Sjedeći na tržnici dan za danom, vidjela je mnogo. Kad su talibani bili u blizini, više od
svega željela je biti nevidljivom.
Sad je mušterija tražila od njenog oca da mu ponovo pročita pismo. „Polako čitaj, tako da ga
mogu zapamtiti za svoju obitelj.ˮ
Parvani bi bilo drago da dobije pismo. Nedavno je u Afganistanu ponovo započela isporuka
pošte, nakon što je godinama bila prekinuta zbog rata. Mnogi su od njenih prijatelja napustili
zemlju s obiteljima. Mislila je kako su u Pakistanu, ali nije bila sigurna, pa im nije mogla
pisati. Njena se obitelj toliko često selila zbog bombardiranja da njeni prijatelji više nisu znali
gdje je ona. „Afganistanci prekrivaju zemlju kao što zvijezde prekrivaju neboˮ, često je
govorio njen otac.
Otac je završio s drugim čitanjem čovjekova pisma. Mušterija mu zahvali i plati. „Potražit ću
te kad bude vrijeme za pisanje odgovoraˮ, reče mu i ode.
Nepoznate riječi:
čarod - ženska odjeća u nekim islamskim zemljama, obavija tijelo od glave do pete i pokriva dio lica (ponekad i
čitavo lice)
NASTAVNI LISTIĆ 1
OPISIVANJE PRIPOVIJEDANJE
MONOLOG DIJALOG