GRIŽULA ili PLAKIR -> nije sačuvan početak niti kraj fantastično- realistične komedije pa se

upotrebljavaju oba naziva -> Grižula je napisana prema liku

5 ČINOVA

2 PROLOGA

RADNJA:

PRVI PROLOG:

Slava nebeska se obraća i slavi proljeće. Opisuje kako sunce najsvijetlije svijetli, da mladosti vlataju,
živost vlada i kako je u ovaj dan dvoje ljudi družila nebeska slava.

„Spomeni ovi stan s veseljem uvike čestiti ovi dan, pun slave i dike,7 u koji dva mila po milosti od
nebes tač slavno združila Nebeska Slava jes.“

DRUGI PROLOG:

Saznajemo o kome se radi, da se ženi Vlaho Sorkočević. Vila s planina govori na njegovom piru . Vlaho
Sorkočević bio je plemić koji je bio 2 puta knez Republike (1556. najvjv vjenčanje.).

Vila govori kako ih je Vlaho, čuven mladenačkim uspjesima kod žena i plemenit, nagovorio da dođu
na njegov pir sa svojim pjesmama i plesom.

Vile u djelu su jedna alegorija koja se, zajedno s Dijanom (zaštitnicom djevica) predstavljaju čistu
ljubav i snagu, izdržljivost. To se odnosi na Vlahovu zaručnicu, a Kupid i njegov sin Plakir simboli su
erotske ljubavi što se odnosi na Vlaha. U radnji će doći do ravnoteže između čistoće i žudnje te će
nastati mir na kraju -> u brak će stupiti Vlaho i zaručnica.

PRVI ČIN

PRVI PRIZOR

Grižula je starac. Zaljubljen je u vilu pa ih tako i doziva u šumskim planinama. Na taj način Držić
ismijava petrarkiste jer u utjelovljenju starca vidimo romansu koja je karakteristika mladosti.

On ih moli da prime njegovu ljubav, da ne budu tako hladnoga srca.

DRUGI PRIZOR

Gruba, seljanka, traži svoga zaručnika Dragića po pustoj planini. Ona ga voli. Kaže da je njen, ali ne
želi biti njen. Uzele su ga gorkse vile. Tražeći ga, pita se kamo ide i što radi, kome se tuži. Još će je na
kraju neka zvijer rastrgati.

TREĆI PRIZOR

remeta (tal. eremita) - pustinjak, redovnik, isposnik

Grižula, jadan, i dalje traži svoju Bijeli vilu. Moli ostale vile da ga uzmu i pretvore u vilenjaka i da ga
daju njegovoj vili. Moli ih da mole za njegovu ljubav.

Gruba i Grižula se susreću u šumi. Na prvu, samo se čuju pa na smiješan način on njoj govori „iziđi!“

„GRUBA: Tužna, koji glas ono čujem? Ali je čovjek, ali je kâ neman? REMETA: Ah! oh! Brajo, tko je?
Hodi naprijeda! GRUBA: Brižna, smijem li naprijeda? REMETA: Na travici zelenoj da počinemo.
GRUBA: Brižna, nije ga meni počivat ni stat ovdi. Smijem li naprijeda? REMETA: Hodi, brajo, jes gdje
počinut.“

Grižula JE ISPRVA MISLIO DA JE GRUBA VILA! Obraća joj se, JA SA TVOJ VIJERNI LJUBAVNIK!

Kada ju je ugledao, razočarao se i rekao da ona nije ona koju traži.

Ona ga naziva starcem i moli ga da joj pokaže put, jer traži svog zaručnika.

On se uvrijedio jer ima bijelu bradu, ali zato što je njegova vila Bijela vila.

„GRUBA: Sjetna, starče, grub ti si! Tko si ti? REMETA: Ja grub?! Gruba ti mati, grub ti otac, sve ti
grubo; gruba i ti bila! GRUBA: A i jesam ja Gruba.“

GRUBA =

Gruba ugleda Dragića pa se otišla sakriti da čuje o čemu govori.

ČETVRTI PRIZOR

Spominju se oksimoroni (gurba – lijepa; lijepa-gruba) gdje Grižula govori kako su mu rekli da jednu i
drugu ne može ljubit jer njih dvije nitko sastaviti ne može.

PETI PRIZOR

Razgovaraju seljaci Rade, Mionica, Dragić. Prijatelji mu govore i pitaju ga što to radi. Zašto je ostavio
sve svoje i pošao u šumu. Dragić im govori kako ide za Bijelom vilom i da ga nije briga, odlučio je. Nju
ljubi.

ŠESTI PRIZOR

Dolazi Gruba i pita ga zašto to čini.

DRAGIĆ: Moja Grube, ne gruba, ma grimizna svilice! U hladu na zeleni, a pri bistroj vodici danas tretji
dan stadom plandujući, budući mliječca umuzao, kravajca ugrizah, sirca prigrizah, a tebe mi, Grube,
pripijevah, er mi sva u srcu biješe. Prikaza mi se vila iz planine bjelja od snijega, svjetlja od sunca;
rumenija od ruže, tanka, visoka, strilovita pogleda, draga u vidjenju, mila u hodu, slatkosmjeha, a
pozorom ne moje tužno srce ma lijes, kami, zvirenje k sebi potezaše. Moja Grube, uze me, ostavih
stado, ostavih brašno30, skočih bijedan, njoj se utekoh, rekoh joj: "Vilo, tvoj Dragić veće da je tvoj!"

MIONICA: Sjetan i brižan ne pošao! Komu Grubu ostavljaš? Tjerao se i istjerao se! Komu mlado
čeljade ostavljaš? -> ostavlja dijete ili Grubu svojoj majci?

Dragić se ispričava Grubi i sve joj ostavlja.

Mionica tješi Grubu.

DRAGIĆ: Sestre, i ti, brate Radoje, što odlučih, odlučih, i zbogom!“?

SEDMI PRIZOR

Rade govori Mionic da ona njega uzme, on joj neće bježati.

Ona mu govori kako neće biti ništa od toga, ne da joj majka.

DRUGI ČIN

PRVI PRIZOR
Kupid govori svom sinu Plakiru da uhvati u klopku vilu (bijelu?) jer je smatra oholom jer ne cijeni
njegovu moć, ognjene njegove strijele.

Plakir mu govori požrtvovno da će on s vilama boj bit, samo nek on u miru bude.

DRUGI PRIZOR

Razgovaraju Mudrost i Dijana. Mudrost upozorava Dijanu na što je spreman učini Plakir, a Dijana
govori svojim vilama da se spreme u boj. Ovdje objašnjava Dijana kakkav je Kupid -> zavara i mlade i
stare, u sebi nosi gorko veselje i time truje svijet -> Držić podržava čistoću

Govore tri vile, a 3. predlaže da Plakiru naprave zamku.

TREĆI PRIZOR

Plakir govori o svojemu planu. Doći će na Dijanin dvor i navaliti na vile lijepim riječima. One će kada
ga vide samoga, krenuti na njega, a on će ih bježeći dovesti do zamke gdje će ih uloviti.

ČETVRTI PRIZOR

Mudrost savjetuje Dijani da se odupre Plakiru negdje drugdje, samo ne na dvoru jer će tako navesti
vile da krenu za njim. Vile su se dogovorile da će ga okružiti.

„TREĆA VILA: Sestrice, bez straha hrlo udrite na njega svaka s svoga mjesta; ne slušajte njegove slatke
riječi, ni gleda'te njegov veseli pogled. Pod onim medom jâd(otrov) skroven stoji.“

PETI PRIZOR

Plakir se vilama ulizuje lijepim riječima, a one ga gađaju jabukama.

ŠESTI PRIZOR

Grižula je sa stran epromatrao sukob Plakira i vila, a uočio je i djevojku (kćerce, momice, djevojko).
Brzo joj je rekao da se skloni tu blizu njega, da se makne od opasnosti.

Ponavlja se opet monolog, samo ovaj put to govori Omakla. Pita se hoće li je nemam pojesti i pita
smije li izaći naprijed.

Omakla govori kako bi joj bilo bolje da nije pobjegla od zle gospodarice jer sad ne bi hodala ovuda i i
„derala bose noge“ -> „koja mi kako smokvu glavu biješe učinila“ opisuje kako se prema njoj odnosila
gazdarica ->tukla ju je po glavi kao da je smokva

Zasnajemo zašto je pobjegla Omakla, a i zašto je tu u pustinji Grižula.

GRIŽULA -> sluga -> Grižula Omakao (A meni je Grižula Omakao ime)

-> Pobjegao od svoje gospodarice jer ga stalno marltretirala -> „kup' ovo, kup' ono…“ -> zaljevala ga
je vrelom juhom

-> pobjegao je u pustinju (šumu), ali su ga vile uzele (srce mu zarobile)

MIONA -> sluškinja

-> vjerojatno negdje između 10- 12 godina jr us otprilike toliko bile stare sluškinje koje su odazile
raditi kod dubrovačke vlastele kako bi dobile hranu i odjeću

-> maltretirana, kao i u stvarnosti što je bilo

-> gopodarica joj je naređivala hrpetinu poslova-> paziti na djecu, obući gospodaricu…

-> gospodar joj je naredio da mu skuha za jelo -> zbog previše polsova jelo je propalo

-> napravila je krive stvari -> kupila je velike igle umjesto malih, odnijela je krivoj osobi kolač,
postolara je zabunom zaboravila pitati je li završio posao

-> pritom je seksualno uznemiravana -> gospodarica joj govori da je preprisna s gospodarom ->
Oslico, što su tolike besjede s gospodarom i raspredance?
-> muškarci, dok je prolazila ulicom stalno dobacuju neke prostote ( „Kad ćeš po ono doći?“) -> "Kad
ćeš kolende uzet? Kad ćeš po ono doć? Udat se je dobra stvar". -> neobuzdanih sinova, pa ih
Držić naziva »martirama od štipanja«
-> živila je u užasnim uvjetima -> bila je bosa

GOSPODARICA JU JE TUKLA – ODLUČUJE POBJEĆI

SLUŽINČAD U DUBROVNIKU -> bila prisiljena krasti

-> živili su u bijedi, sirmošno uz teške fizičke poslove i gospodari su ih tukli

-> Odbjegla sluškinja u prijašnjim je razdobljima bila izložena na stup sramote,

provedena po gradu na magarcu, a potom išibana ili žigosana usijanim željezom po čelu i
obrazima, odsijecali su joj nos i ušne školjke, a zatim bi doživotno bila prognana iz
Republike.
->Izvodeći Grižulu na piru Vlaha Valentinova Sorkočevića i Kate Sorkočević, Držić je
pozvao mladence da u svojem domu bolje postupaju s godišnicama i od njih zahtijevaju
onoliko koliko mogu učiniti, ne više od toga.
-> Osim teškog rada, koji ih nije mimoilazio ni o blagdanima, sluškinje su bile slabo
odjevene, pa su se zimi smrzavale, često hodajući bose, a za ljetnih vrućina u tamnoj
vunenoj odjeći potpirivale vatru i pripravljale jelo na ognjištu smještenom u vrelom
potkrovlju kuće.
-> Držić u obliku OPOSLOVICE koja razgovara s MUDROSTI o puštanju Plakira, govori
o tome kako se od mukotrpnog posla ubijale dubrovačke sluškinje
-> DOKUMENTIRANO: „"Posluga nije bila samo slabo plaćena, nego su i uvjeti rada bili vrlo teški, a
hrana i odjeća slabi, odnos gospodara prema njoj grub i oštar. Već 7. decembra 1359. Veliko vijeće
donosi zaključak, po kome se zabranjuje slugama i sluškinjama da napuštaju svoje gospodare prije
ugovorenog vremena. O roku ugovora gospodaru se vjerovalo na riječ do jedne godine, a ostalo na
zakletvu. Nitko ne bi smio da uzme odbjeglog slugu ili sluškinju pod prijetnjom globe od 5 perpera.
Ovaj zaključak je donesen da se onemogući posluzi da napušta gospodare, a to praktično znači da su
bili dani na milost i nemilost svojim gospodarima, koji su mogli da ih zlostavljaju, loše hrane i
odijevaju. Bijeg takvog sluge ili sluškinje bio je oglašen po gradu, i u malom Dubrovniku nije bilo teško
vratiti takvog bjegunca, jer se nitko nije usudio da ga primi u kuću zbog bojazni pred visokom
kaznom. Pobjeći su mogli samo oni, koji su uspjeli napustiti područje Republike. Pa ipak, bježanje nije
bilo rijetko i u kancelarijskim knjigama nalazimo mnogo podataka o bježanju sluge i sluškinja, a isto
tako i šegrta. Nismo skloni teoriji nekih pisaca, koji tvrde da je tome bio uzrok raskalašenost
renesansnog Dubrovnika, već nam to govori o teškom stanju posluge u Dubrovniku“

Grižula predlaže Omakli da ostane s njim i da ode s njim u njegov dom, stan.
TREĆI ČIN

PRVI PRIZOR

Rade tuguje jer ne može pronaći Mionicu. Tužan je i opisuje kako se osjeća zbog nje.

„Istom ono kad mi reče: "Rade, Radiću!" tako mi srce i strese.“

DRUGI PRIZOR

Mionica promatra Radu. Drago joj je gledati ga kako mu se srce trese zbog nje.

-> Iz prikrajka ga gleda Miona, uživajući u njegovim izljevima nježnosti. Voli i ona njega,
ali ga ipak drži podalje od sebe; savjetuje djevojkama da nikad ne pristanu otprve na
muško udvaranje, nego da se najprije nećkaju, izgovaraju se da im majka brani, a kad on
kaže da će ju isprositi kod majke, neka odvrate da će pristati tek kad majka dâ odobrenje i
tako će mu izmamiti više svile (tj. različitih darova).
-> "A ja te ću isprosit u majke", ti mu reci: "Kad majka reče!" da mu izmamiš i svile ?????

Dok je tako Miona govorila, uočila je vilu. Pomislila je da je to ona koja je Dragića uzela, pa se prepala
da će uzeti i nju.

TREĆI PRIZOR

Vila govori, sama, kako želi ispripovijedati svojim prijateljicama vilama kako se nešto smiješno
dogodilo. Kako se seljak Dragić zaljubio u nju.

VILA SE OBRAĆA NEVJESTI -> NUDI JOJ GRUDICU (sira?) DA OD TOGA UMIJESI KRUH I DA GA VLAHI ->
TADA ĆE STVARNO BITI I ZAUVIJEK NJEZIN

ČETVRTI PRIZOR

Susreću se Bijela vila, Omakla i Grižula. Grižula govori vili da je on njezin. Na što joj Omakla govori da
je on lažov jer je upravo njoj rekao da je ona njegova.

Vila ju pita od kuda je, a Omakla joj govori da je iz Dubrovnika, na što Grižula nadodaje da je to
mjesto gdje mladići love sluškinje za suknje.

Omakla govori vili da je užasno u Dubrovniku. („OMAKALA: Gospo, sram me je i govorit!“) -> Držić
kritizira stanje služinčadi, a samim tim i tadašnju vlast

Omakla govori i Vili kako se neki Vlaho ženi. -> Držić uključuje mladence opet u priču -> VILA ZNA
VLAHA -> KAŽE DA JE ON VILAMA NAMIGIVAO I S NJIMA LIJEPE RIJEČI PROGOVORIO

Vila ne želi slušati Grižulu kako priča pa mu je rekla da šuti.

Omakli je naredila da ode nabrati cvijeća od kojeg će onda ona(vila) napraviti vijenac.

PETI PRIZOR

Grižula progovara i moli vilu da je povede sa sobom. Ona mu govori da će ga povesti ako ne bude
govorio i ako mu veže ruke jer 'voli dirati djevojke'.

Vila mu govori kako bi ga rado stavila u veliku vreću i tako ga povela sa sobom jer bi tada svi mislili da
je vreća dio njene haljine. („Ah, da je jedna duga vrjeća, stavila bih te u nju; tako bih te i činila ponijet
u moj dvor: svak bi mnio da su haljine, a ti bi moj sa mnom bio“)
Grižula govori da bi rado bio njezin rob. Daje joj vreću, a ona mu je stavlja na glavu i govori mu da ne
govori.

Grižula se zaklinje da neće ispustiti više niti riječi dok mu ona to ne odobri -> „GRIŽULA: Da
zanijemim, da zamuknem; dokle mi ti ne rečeš, da ne progovorim; samo jednu votu da glasac
puštam, moja medovinice.“

TADA JE VILA UPALA U ZAMKU!

Vila zove u pomoć svoje sestre vile, a kada se one nisu javile, zove REMETU (GRIŽULU) u pomoć, ali
on ne odgovara jer ne zna da ga ona zove, samo čuje glas, ali ništa ne progovara je je obećao da će
šutjeti.

Vila jadikuje kako nije trebla zavezati Grižulu.

ŠESTI PRIZOR

Dragić susreće nakupinu haljina i pita se što se takav materijal nalazi u pustari -> Kao dio te haljine je i
Grižula u vreći. Dragić vadi nož da vidi što je to pod haljinama. Grižula se na to buni i govori mu da ne
vadi nožić.

Javlja se u to vila i jadikuje nad svojom sudbinom, a čuvši je, Dragić je shvatio da je to Bijela vila. Tada
uznemiren Grižula govori Dragiću da mu odveže ruke.

Dragić ne zna što će. Želi pomoći vili, a ne smije jer je tužan. -> „DRAGIĆ: Bijedan; strah me mori, a
srce mi tužnu gori da k vili pridem, a ne smijem tužan.“

Dok se Dragić predomišljao, došao je Plakir i veseo govorio kako je uhvatio vilu. Vila ga moli da je
pusti na što Plakir govori da je ona sata Kupidov rob.

Plakir odvodi vilu, a Dragić opet tužan što su je odveli hiperbolizirajući govori da je umro.

(„DRAGIĆ: Bijedan Dragiću! Odvedoše mi vilu; tužan, što ću? Kud ju vodite? Jaohi, tužan, jaoh, ah!
Tko? Što je? Ajme, vilo, dušice, ajme, umrijeh, umrijeh! Odvedoše li te? Odvedoše te, - umrijeh!“)

DRAGIĆ BIJEŽI JER JE U STRAHU.

DOLAZE VUKOSAVA I STANIŠTA.

SEDMI PRIZOR

Vukosava je Grubina majka. Stniša je Dragićev ostac.

Oni love svoju djecu, ali su u muci i ne znaju što će s njima. Staniša govori kako da se ne boje majke, a
da oca malo slušaju. („bič majčin ne rabi, a ćaće se malo haju.“)

Staniša govori kako mudrost ne vlada više jer vlada ludost. Kako današnja djeca ništa ne slušaju. Trče
kao konji bez uzda, a nitk oih ne može zaustaviti od zlih djela. („Djeca udriše, kako konji bez uzde, u
polje od svijeh zlijeh djela, a nije tko da ih uzdom od razuma ustegne“) -> Držić opet priča o djeci

Vukosava govori kako su mlade dame isto puštene s uzda. Stalno vise po prozorima.

Vukosava u jadu govori Stniši da pođu dalje, ništa ne mogu sad od Drgiča.
Stništa joj govori da stane i pokazuje joj na vreću. Pita se što je to i vadi nožić.

Javlja se Grižula i govori da ne vadi nožić, nego ga moli da ode.

Staništa i Vukosava prestrašeni -> BJEŽE!

ČETRVTI ČIN

PRVI PRIZOR

Dijana govori Mudrosti da joj je jedna vila uhićena, ulovljena.

MUDROST JE ZASPALA PA NIJE VIDJELA ŠTO ĆE SE DOGODITI. -> NEPRIJATELJ MUDROSTI JE SAN ->
METAFORA NA PROŠLI ČIN

Mudrost im savjetuje, što onda Dijana naređuje, da uhvate Plakira u zamku.

Vile se skrivaju i čekaju da Plakir padne u zamku.

DRUGI PRIZOR

Grižula jadikuje. Pita se koga on može sada zvati upomoć. Jadikuje i govori što mu je ovo trebalo.
Jadikuje što je žeilo biti vilin rob, jer ipak je na kraju osto svezan, a govori da je umro i da je duh jer svi
bježe od njega.

TREĆI PRIZOR

Radoje govori Mioni da mu je oduvijek bila draga -> priznaje joj ljubav.

Udvara joj se, međutim Miona ga i dalje odbija.

Kada joj Rade kaže da je upitao njenu majku za njezinu ruku, ona popušta. On joj daje brašno, tj. „kiti
je poklonima“ a ona njemu govori o svojoj ljubavi.

„MIONA: Mioni Rade srce ukrade!“

ČETVRTI PRIZOR

Dolazi do Mione i Rde Gruba. Miona ju pita je li našla Dragića, a ova joj odgovara da nije. Rade
susosjeća sa tužnom Grubom.

Miona govori kako Gruba treba pustiti Drgaći, tako i tako sve bi sama radila. Žene sve rade. ->
„Raspiramo se i pridiramo se za njih, i još im smo krive. Tko ljudem vida obrok? Žene! Tko ih puđa od
buha? Žene! Tko ih krpi? Žene! Tko im u kući radi? Ko im uprede i košulje kroji? Žene! Goli bi bez nas
hodili; a nut, a nut kakvi su.“

-> u Mioninom monologu Držić upotrebljava, iz druge perspektive, „"Drž' žene na uzdi, ne daj im
slobode!" -> Stančeva žena je Miona

-> Miona u monologu govori kako se zbog svih muka koje se nametnu ženi, ne bi udala i za svo blago
svijeta

Na to se javlja Radoje da će i bez svatova i s njima on biti njezin.

Gruba govori kako bi ona sve dala da se prema njoj Dragić odnosi tako kako se prema Mioni odnosi
Radoje. Miona opet pravi gluposti kako ne bi slušala ljubavne jadikovke.

PETI PRIZOR

Plakir se hvali kako je on velik i moćan jer je nadmudrio vile. Šepiri se jer je izvršio što mu je otac
naredio. Sav sretan, zove oholo Bijele vile da dođu po njega i da mu se osvete. On je na to spreman,
sa sobom nosi posuđeni očev luk.

PLAKIR UPADA U ZAMKU!

Plakir jadikuje.

VILE HVATAJU PLAKIRA!

Plakir im govori kako ne postoji tko se ne bi odupro njihovoj ljepoti, međutim vile se dogovaraju da
ga, iz predostrožnosti da ih opet ne pobijedi, ne vode na svoj dvor, nego su pozvale ostale vile ->
KAKO BI MU SE SVE OSVETILE

ŠESTI PRIZOR

Dijana govori Mudrosti da pita božicu Pravdu što im je činiti s neprijateljem.

Pravda kaže da je njen sud da mu u crno namažu lice jer je takvo i njegovo srce. Nek ga vile stave u
svoj zatvor u dvoru. Ništra drugo ne bi trebalo mu se činiti.

Plakir se pokorava, shvaća da je potrebno za mir, ratvnotežu, potrebno da se on preda. Kaže da će

tako postupiti u očev blagoslov. -> SAMO OVU NOĆ DOK KUPID ZDRUŽUJE S DIJANOM DVOJE
MLADIH SUDRUŽNIKA -> Time Držič dočarava ravnotežu žudnje i čiste ljubavi = BRAK VLAHE I
NEVJESTE -> samo ovu noć Plakir vilama neće biti neprijatelj, kaže on

PETI ČIN

PRVI PRIZOR

Dragić se kaje što je išao za vilama i što je uzalud trčkarao po šumi. Želi svoju Grubu natrag.

Miona mu govori kako je jadan. Gruba ga je tražila, a on ju je odbijao. Kaže mu i da proplače za

Grubom ,netko drugi će ju sada sebi uzeti.

Miona se i dalje čudi što mu je bilo da onako od djevojke bježi.

DRUGI PRIZOR

Vukosava I staniša susreću Dragića. Pitaju ga zašto je ostavio svoje stado, gdje je pošao.

Dragić sav nikakav mu govori kako se zaljubio, da ne zna kud će ni kamo će.

Vukosava se javlja i govori kako ga su ga bezveze tražile ona i Gruba kad je zauzet.

Staniša naganja svoga sina Dragića i govorimu da je magarac jer je zbog gluposti pustio imanje i
stado.

Vukosava mu govori da ga pusti, mlad je lud je. Svi u mladosti zgriješe.

Miona to sve, pametno u šutnji, po strane gleda. Razmišlja kako je sretna Gruba što i nju majka tako
ne lovi ko Staniša Dragića.

Vukosava je ugledala Grubu. -> Drži joj prodike („VUKOSAVA: A ovo mi ove moje skitaše! Gdje si
pošla, gospo? Kamo si išla?“)

Kada joj je Gruba rekla da je tražila Dragića, Vukosava je opisala kako je ona morala biti poslušna u
mladosti. Nije smjela nigdje bez majčina dopuštenja. Nije smjela vjerenika gledati u oči. Nikoga
drugoga nije smjela ganjati, morala je doma sjediti. („A sada: Dragića mi je pošla po gori tjerat! Koji
Dragić? Dragić je za vilami išao, a ti, sjetna pošla, hod' doma najbrže! Dragić neka tjera koga tjera.“)

Dragić se brani, kaže kako se on može protiviti vilinoj volji.

Staniša govori Vukosavi da uzme Grubu i idu doma, a neka vilenjak (Dragić) ostane s vilama.

Dragić govori da mu ne vode Grubu, da ju želi, ali Vukosava i Staniša ju vode kući.

TREĆI PRIZOR

Miona govori o Dragićevoj muci pa kaže: „Što imam, ne marim; što ne imam, žudim; a pritio lonac, ne
okusivši, zasića, a mledan(mršav), i jedući, glad budi".

Radoje pripovijeda Mioni da je Dragić sustigao Grubu i rekao joj: „Bogme si moja!“

Na kraju su Stništa i Vukosava pristali, a Staniša je dao Radoju da popije iz njegove mješenice za
slavlje.

Radoje pita Mionu hoće li i oni sada tako?

->MIONA: Što majka reče, nijesam li ti rekla?

-> RADOJE: Da, pođ'mo ovako igrajući doma!

Miona mu govori da ohladi i da se vrati poslu.

ČETVRTI PRIZOR

Mudrost govori OPOSLOVNICI da ode do Kupida i kaže mu da oslobodi Bijelu vilu u čast mira za
današnji pir. Oni će zauzvrat osloboditi Plakira. OPOSLOVICA joj govori kako će rpoći preko
Dubrovnika do njega i da će se zamaskirati u dubrovačku sluškinju jer pak one sve mogu.

PETI PRIZOR

Omakla govori kako ju je zarobio neki satir dok je brala cvijeće. Oslobodila ju je Blaženica?.

Zastala je ugledala je vreću pa se pitala što je to.

Tada se Grižula javio i reko da ne dira ako ne želi imati posla s mrtvima.

Omakla ga je prepoznala i zvala ga -> „OMAKALA: Jao, gospodaru, gdje si? Gospodaru, jao meni!“

Grižula joj govori da ga oslobodi.

-> „OMAKALA: Jao, jao, jao meni! GRIŽULA: Jao, jao, jao meni! Jao meni! Ajme meni! OMAKALA: Jao
meni! Ajme meni! Što je ovo? Ajme meni! GRIŽULA: Jao meni! Ajmeh meni! Jaohi meni! OMAKALA:
Ajme! GRIŽULA: Omakalice, Omake, jaohi! Omake, ozovi mi se! OMAKALA: Jaohi, tko me zove? Jesi li
ti gospodar?“

Omakla mu govori kako ga ne smije osloboditi. On je preklinje, no ona ne želi.

-> „GRIŽULA: Ah, ah, ah, ah, pripala se biješe? Raju brajo, odveži to vrjećice. OMAKALA: Bogme t' još
ne smijem tu tegnut. GRIŽULA: Omake, odveži, brajo! OMAKALA: Bogme t' neću vragut ped.
GRIŽULA: Omake, Omakalice, odveži brajo! Omakalice, Omakalice, ah jao, Omakalice! OMAKALA:
Neću, neću to, neću!“

U jadu, Omakla jaduje što je otišla od svoje gospodarice.

Omakla mu govori što je išao za tom vilom, nek joj ode sada i neka ga ona oslobodi.

Grižula joj tepa i govori joj da će je uzeti ako mu dođe. („GRIŽULA: Da te uzmem, brajo, ava, da te
uzmem! Hodi ve, moja kokošice, moj medni celovu, moja golubičice, moja meka tugdjelice!“)

Omakla mu govori kako ne smije, a Grižula poludi i kaže da joj je bolje da je on ne ulovi.

Grižula joj se opet dodvorava i kaže joj da ako ga oslobodi da će je uzeti za svoju domaćicu kod sebe
doma.

Omakla govri da neće. Jedino pristaje ako joj kupi novu haljinu.

Grižula joj govori da će joj sve kupiti ako ga oslobodi.

Kada ga je oslobodila, on je rekao da brže bolje odu iz ove šume. Vidjela je što su mu vile učinile.

-> Držić pomoću jedne Grižuline rečenice sve vraća u stvarnost -> „GRIŽULA: A mi ćemo, brajo, na
travici počihnut.“ + Goro zelena zbogom! Maškarate, zbogom! Svak veće prosti! Što umjesmo,
činismo; a veće naprijed ni umijemo ni hoćemo, i nitko naprijed ne gub' riječi.

*uzor Shakespeareu za 'San Ivanjske noći'

*pisac Popović je svomu djelu -Plakir i vila - (1925) objasnio vezu između Dijane, Kupida, Vlahe i
nevjeste -> KATA SORKOČEVIĆ

*MITOLOŠKO-PASTIRSKA KOMEDIJA -> FANSTASTIČNO- REALISTIČNA KOMEDIJA

*drama nasumično u przi nasumično u stihu

*Grižula nije ni čista pastorala ni čista komedija, pa se postavlja pitanje što jest

*pastoralni žanrovi se određuju na temlju 15. i 16. stoljetnog tekstualnog materijala

* u Držićevo je doba termin komedija postojao, no ne u današnjem značenju toga pojma,
nekoć se njime označavalo djelo namijenjeno izvedbi
*zbog upotrebe realističnosti u djelu, ne pojavljivanje točno karakteriziranih seljaka i
satira -> jednim diejelom komedija, međutim….
*Držić je Grižulom želio govoriti o stvarnim problemima, ali je to zakamuflirao
ljubavnim, pastoralnim i mitološkim detaljima -> u Grižuli »u središtu svemoć ljubavi«,
no treba naglasiti da Držić u prvi plan stavlja zemaljsku, a ne nedostižnu vilinsku ljubav
* Držić je izložio pravu priču koju je moguće odčitati samo usporedbom triju ljubavnih
sudbina
* Omakalini monolozi – u kojima iznosi niz zahtjeva koji su se pred nju postavljali –
nedvojbeno su izazivali smijeh, no u njima je iskazana gorka stvarnost, potpuna
suprotnost dokolici koja vlada u vilinskom svijetu

NAZIV DJELA

KOME JE PISANO

RADNJA KROZ LIKOVE + OBJAŠNJENJE IMENA

SLUŽINČAD

SLAVA NEBESKA (u prologu)

DIJANA - Pravda, Hitros, Jakos, Tihoća - "te četiri "kriposti" predstavljaju, suvremenim shvaćanjima
i cilju alegorijskog sloja radnje prilagođene, "vrline" odnosno etička svojstva čovjeka prema učenju
o "vrlinama" od antike do renesanse, od aristotelovske i pogotovo platonističke definicije, preko
srednjevjekovne religiozne modifikacije do humanističke neoplatoničarske varijante. Ti su
alegorijski likovi ovdje u službi čiste Dijane

KUPIDO

(Plako), sin Kupidov

MUDROS

PRAVDA

VILE

OPOSLOVNICA, sluga Mudrosti

GRIŽULA starac, remeta -> Plemić, starac, remeta, koji je pobjegao u pustoš od svoje
godišnice
RADOJE, (Rade)

PLAKIR -> užitak, naslada

DRAGIĆ

GRUBA – ZAO, LOŠ, NEVALJAO

MIONA

STANIŠA, otac Dragićev

VUKOSAVA, mati Grubina

OMAKALA, djevojka -> Amortizirajući humorom svoj položaj, usudit će se kazati da je i

ženik Vlaho među onima koji su martorižali godišnice, štipajući ih. U posljednjem
prizoru – nakon što se jedva spasila napasnog satira