O autoru: Émile Zola

Émile Zola (1840. – 1902.) bio je francuski književnik talijanskog porijekla. Svoje
književno stvaralaštvo započeo je kao romantičar okušavajući se u poeziji. Zola
je kasnije prihvatio znanstveni duh svoga vremena, republikanske i antiklerikalne
ideje, te liberalizam i pozitivizam. Njegovo htjenje da u književna djela uvede
znanstvene metode rezultiralo je utemeljenjem književnog pravca naturalizma,
čijim se manifestom smatra rasprava Eksperimentalni roman. Zola u toj raspravi
ističe kako pisac mora poput znanstvenika opisati književne likove u posebno
izabranim životnim okolnostima, pa onda poput eksperimentatora pomno pratiti
njihovo ponašanje. U tome procesu pisac se ponajviše treba oslanjati na iskustvo
i metode prirodnih znanosti. Iako je njegova teorija zanimljiva, ona nije previše
uvjerljiva. Zola je, čini se, naivno bio oduševljen znanstvenim uspjesima, pri
čemu je zanemario činjenicu da likovi nisu zbiljske pojave, već imaginarne
konstrukcije.

Zola je u praksi slijedio temeljnu shemu realističkog romana, ali je u odnosu na

Balzaca smatrao da ljude više pokreću urođeni nagoni i strasti kojima se ne
mogu oduprijeti, nego njihova želja da steknu povoljniji društveni položaj. Njegovi
romani radikaliziraju opće zahtjeve realizma tako što nastoje zbilju prikazati što
vjerodostojnije, oslanjajući se pritom na iscrpno i detaljno poznavanje događaja i
sredine u koju smještaju razgranate fabule.

U svojim romanima Zola se najviše bavio temama kao što su nasljedna obiteljska
degeneracija, društvena devijantnost i čovjekova sklonost zločinačkom
ponašanju. Svjetsku je slavu na taj način stekao romanima Thérèse Raquin,
Nana i Germinal, potom trilogijom Lurd, Rim, Pariz, ciklusom Četiri Evanđelja, te
golemim ciklusom od dvadeset usko povezanih romana Rougon-Macquartovi,
koji se može usporediti s Balzacovom Ljudskom komedijom. Pored romana, Zola
je kao profesionalni književnik napisao brojne publicističke i kritičke rasprave.
Potkraj života istaknuo se u Dreyfusovoj aferi otvorenim
pismom Optužujem (J’accuse) francuskom predsjedniku republike u kojem se
zauzeo za nepravedno optuženog bojnika Dreyfusa tražeći reviziju procesa.