KOMEDIJA

Grč. kumos – veseli ophod; ode – pjesma

komedija: dramska vrsta u kojoj se na smiješan i duhovit način prikazuju neke čovjekove slabosti ili
društvene pojave
smiješno u prikazu lika dobiva se naglašavanjem neke njegove mane
karakteristike: komični likovi, komični zaplet, nagli prevrati, sretan završetak
u komedijama se smiješno, tj. ljudske slabosti i negativne društvene pojave može prikazati humorom,
ironijom, satirom, sarkazmom i groteskom

Vrste komedija prema elementu na kojemu se ostvaruje komičnost:

I. komedija karaktera – naglašava se neka negativna karakterna osobina ili tip osjećaja (škrtost,
uobraženost, zločestoća, licemjerje, preosjećajnost)
II. komedija situacije – prikazuje se neka neobična, smiješna i neočekivana situacija u kojoj se nađu
likovi
III. komedija konverzacije (jezika) – zasniva se na duhovitim razgovorima, jezičnim dosjetkama, jez.
nesporazumima, dvosmislenosti i sl.
IV. komedija intrige – upućuje na zaplet koji je rezultat nesporazuma,nerazumijevanja, zabune,
spletke, nepažnje

Posebne vrste komedije

o Farsa – grubi i vulgarni humor, karikirani likovi
o Vodvilj – jednostavna, laka zabavna komedija, pjevaju se popularne melodije
o Lakrdija – vrsta komedije koja se temelji na priprostim (jeftinim) komičnim efektima

Povijesni razvoj komedije - antika

razvila se (kao i tragedija) iz grčkih pučkih obreda, uglavnom onih koji su slavili plodnost
teme – bile suvremene: prikaz aktualne teme ili osobe iz javnoga života
likovi – predstavnici ljudi s tipičnim karakternim manama i osobinama koje se naglašavalo
stil – jednostavan u prikazu teme i likova
kor – najčešće se pojavljivao u ulozi neke fantastične skupine: žabe, ose, oblaci i sl.; drukčija uloga nego
u tragediji

Najznačajniji grčki komediografi

Aristofan:
o predstavnik stare antičke komedije
o teme vezane uz mane i slabosti atenskog društva
o ismijava svoje suvremenike (političare, filozofe, književnike) na satiričan način -> jedan od
najznačajnijih satiričara u svjetskoj knjiž.
o od 40-ak komedija sačuvano 11 – najznačajnije: Oblaci, Ose, Ptice, Žabe, Lizistrata, Žene u
narodnoj skupštini
o Menandar: utjecao na razvoj rimske komedije; djela: Čovjekomrzac, Parničari
Rimska komedija
 razvila se pod utjecajem grčke komedije
 Tit Makcije Plaut – najznačajniji predstavnik
 pisao po uzoru na noviju grčku komediju i narodnu (pučku) komediju
 20-ak komedija, najznačajnije: Hvalisavi vojnik, Škrtac (Aulularija, Komedija o ćupu)
-> Držić: Skup, Moliere: Škrtac pisali po uzoru na to djelo

Obilježja Plautovih komedija

o teme uzima iz svakodnevnog života, najčešće u središtu obiteljski život

o tipični likovi (škrti starac, zaljubljeni mladić, lukavi sluga, rasipni sin…)
o likovi se izražavaju prema sredini kojoj pripadaju – jezik puka
o uvodi glazbu i ples

Renesansna komedija
I. učena komedija (commedia erudita):
a. Plautova komedija uzor, 5 činova, nositelji radnje tipični/stalni likovi, pisani tekst
II. komedija umijeća (commedia dell’ arte):
a. nije utemeljena na pisanom tekstu već na improvizaciji glumaca – imaju zadani zaplet i
razvoj radnje
b. zadani likovi – predstavljaju tipove ljudi i imaju stalna imena: sluga (Arlecchino),
služavka(Colombina), starac (Pantalone), zaljubljeni mladić, zaljubljena djevojka, …
Marin Držić: Novela od Stanca

o prvi puta izvedena na piru (svadbi) dubrovačkoga plemića Martolice Džamanjića i plemkinje
Anice Kabužić, pretpostavlja se da je izvedena 1551. godine (o pokladama), a nakon toga tek
1895. godine na Markovu trgu
o djelo tiskano u Veneciji 1551. zajedno s još nekoliko Držićevih djela pod naslovom Pjesni
Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (tu još objavljena i pastorala
Tirena)
Naslov/tema: šala sa Stancem;
temeljni motiv: antiteza mladost – starost
Građa: dubrovačka stvarnost Držićeva vremena (obijesni gradski mladići, priprosti naivni seljak)
Mjesto radnje: Dubrovnik (zid kraj velike česme pred crkvom sv. Spasa pri dnu Place)
Vrijeme radnje: pokladna noć, nekoliko sati
Likovi: Vlaho, Miho, Dživo, Stanac, vile
Naziv djela: „stanac“ – nepomični, tvrdi kamen, „novela“ = šala (šala sa Stancem)
Vrsta drame: komedija; podvrsta farsa – prisutan oštar humor na kraju drame (Stanca su obrijali,
namazali mu lice i pokrali), pokladna igra
Početak: „in medias res“, akcija (atmosfera karnevalske noći u kojoj se dva maskirana mladića
razmeću hrabrošću i hvale svojim mladenačkim podvizima
Didaskalije: šture, sve saznajemo iz dijaloga
Struktura:
o vanjska: 1 čin - > jednočinka; 7 prizora
o unutarnja: uvod – noćni susret maskiranih mladića Miha i Vlaha, zaplet: Miho predlaže da se
našale sa starcem koji je došao u grad – istu ideju kasnije ima i Dživo), vrhunac: Dživov dijalog sa
Stancem u kojem ga uvjerava da ga vile mogu pomladiti (i sam iskusio isto), preokret: dolazak
maškara koje potvrđuju da će pomladiti Stanca, rasplet: Stanac shvaća da je prevaren (svezali ga,
obrijali mu bradu, namazali ga ugljenom, uzeli robu i ostavili novac)
Stih: dvostruko rimovani 12-erac
Jezik: dubrovački 16.stoljeća, štokavski, izmjene ikavskih i ijekavskih oblika, talijanizmi
Stil: uvećanice, umanjenice, asonance, aliteracije, imperativi
Komedija:
o situacije – naivnost Stanca, kraj
o karaktera – starac se želi pomladiti
o jezika – Stanac priča „po vlaški“, koristi umanjenice, a Dživo se prilagođava
Komedija u komediji/drama u drami: šala sa Stancem odigrava se pred Dživinom publikom, tj.
Mihom i Vlahom, a Držićeva se komedija odigrava pred dubrovačkom publikom, tj. satovima
Opreke:
o mladost – Vlaho, Dživo i Miho – mladi i obijesni, puni energije / starost – Stanac – naivan,
lakovjeran, trom, želi se pomladiti zbog žene Mione koja je mlađa od njega
o selo – Stanac – seljak, s rijeke Pive, divi se gradu, primitivan, govor – umanjenice / grad –
Dubrovčani, gradska djeca
o akcija – mladići – mladi, energični, nadmeću se u mačevanju, idu na neprimjerena mjesta,
iskradaju se iz kuće, spremni na „neslanu šalu“ / tromost – Stanac – trom, spor, sam
o naivnost – Stanac naivan, lakovjeran - vjeruje u sve što mu se kaže, praznovjeran (trave, vile)
o lukavost – Dživo lukavo prilagođava govor, obraća se Stancu s „junače“, predstavlja se kao
bogati trgovac
o san – Stanac očaran plesom i vilama / java – Stanac se otrježnjuje i spoznaje da je prevaren

Iz opreke stari/mladi i selo/grad dobivamo: jezičnu sliku, vremensku sliku, prostornu sliku
Renesansno: prikaz Dubrovnika u 16. st., hedonizam, duhovitost, renesansna vedrina, maske –
mladenačka raspojasanost

Marin Držić: Dundo Maroje

o Mjesto radnje: Rim
o Likovi: Dubrovčani
o Antiteza: starost – mladost
o Struktura: 2 prologa, 5 činova, nedovršena (dovršio – Mihovil Komboj: 20.st.)
o Dundo – opći pojam za starijeg čovjeka
o Pomet Trpeza: lukav, domišljat, inteligentan, (simbol renesansnog čovjeka – vodi se razumom,
snalažljivošću, hedonizmom [uživati])
o Prvi prolog: obraća se negromant (čarobnjak) Dugi Nos i uvodi nas u radnju (otkriva tajnu)
 Prikazuje se krajolik na proljetni dan, žive ljudi: razumni, mudri, blagi, nisu
zavidni
 Nazbilj: „pravi“ ljudi -> sluge
 Nahvao: ljudi suprotni od nazbilj; zli, pokvareni, lakomi -> gospodari
Glavni likovi:
gospodari Dundo Ugo Maro Laura Nahvao
Maroje Tudešak Marojev
sluge Bokčilo Pomet Popiva Petrunjela Nazbilj
Trpeza

motivi: prilagodba, (virtuoznost), strpljivost, sreća, prepoznavanje pravog trenutka, vladanje

pravog čovjeka resi (krasi) mudrost, domišljatost i strpljenje
Hrvatska renesansa

Ribanje i ribarsko prigovaranje

o Napisano u obliku poslanice plemiću Jeronimu Bartučeviću
o Struktura: tri dijela (Prvi dan, Drugi dan, Treći dan)
o Stih: dvostruko rimovani 12-earc
o Vrsta djela: putopis, ribarska ekloga (ribarski razgovor), poslanica, ep, narativni spjev
o tema: trodnevno putovanje iz Hvara preko Brača do Šolte
o uz pripovjedača (Petar) i 2 ribara: Paskoje Debelja i Nikola Zet – uvodi likove težaka u knjiž.
o Prvo djelo u kojemu je opisano stvarno putovanje
o Naslov: ribanje – putopis- realističan način prikazivanja lova na ribu
o prigovaranje – razgovor
o 2 razine pristupa
-putopis (realističan prikaz putovanja)
-alegorija (putovanje kao put prema spoznaji)
o Opis putovanja:
-opis krajolika (ljepota bašćine – divi se), događaji na putu, lov ribe,
-razmišljanja o svijetu, zagonetke, zdravice, poslovice, narodne pjesme – BUGARŠTICE
(bugariti: tužno pjevati, naricati, plakati): pripovjedna
o pjesma baladičnog izričaja:
-prisutni notni zapisi – prvi zapisivač i melograf hrv.narodnog pjesništva
o Kraljević Marko i brat mu Andrijaš
o Radosav Siverinac i Vlatko, udinski vojvoda

Petar Zoranić, Planine

o hrvatski roman, pisan u prozi i stihovima, 24 poglavlja
o Glavni lik: pastir Zoran, pripovjedač
o Tema: fiktivno 7 – dnevno putovanje po planinama (od Nina preko Velebita i Dinare te Šibenika
do Zadra) zbog ljubavnih boli
o Vrsta: pastirsko-alegorijski roman
o Temeljna ideja – domoljublje – želi proslaviti svoju bašćinu (baštinu) – upućuje na zavičaj, ali i
domovinu u cjelini
o Pojam „rasuta bašćina” – domovina koju razaraju Turci, zabrinutost za budućnost domovine
o Posveta – ninskom kanoniku Mateju Matijeviću – domovini se može pomoći brigom za hrv.j.
o Uzori:
-Dante, Pakao – putovanje
-Ovidije, Metamorfoze – postanak izvora, rijeka, bilja
-Jacopo Sannazzaro, Arcadia – pastoralni roman
o Doslovni smisao romana – putovanje pastira Zorana po hrv.krajevima
o Alegorijski smisao – čovjeka na putu do spoznaje, tj. vječne Istine vodi Božja Milost
o Najznačajniji dio „Perivoj od slave”: prikazuje siromaštvo hrvatskog knjiž. stvaraštva i brigu za
jezik
Marko Marulić, Judita
o Rođen u Splitu
o Djela na hrv.j.: Judita, Suzana, Molitva suprotiva Turkom
o Djela na lat.j.: Davidijada - ep, Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca, Evanđelistar,
Pedeset priča – religiozno-poučna djela, Poslanica papi Hadrijanu VI. - pismo
Judita
o Prvo djelo na hrv.j., napisano 1501., izdano 1521. (jedino djelo na hrv.j. objavljeno za njegova
života)
o Struktura djela: 2 priloga: posveta don Dujmu Balistriliću – iskazuje namjeru pisanja i uzore –
začinjavce (preuzeo dvostruko rimovani 12-erac) i sažeto prepričava sadržaj biblijske knjige o
Juditi; najavljuje sadržaj svakog pjevanja + 6 pjevanja
o stih dvostuko rimovani 12-erac
o Vrsta: kršćansko-vergilijanski ep
o Tema: udovica Judita uz Božju pomoć zavodi i odsijeca glavu asirskom vojskovođi Holofernu i
oslobađa svoj narod
o Građa: starozavjetna priča o udovici Juditi
o Suvremeni motivi: krajolici Splita i okolice, u prikazu asirske vojske - ratnička oprema
suvremenog hrvatsko-turskog ratovanja, Juditino ukrašavanje – petrarkizam
o U prva tri pjevanja prikaz osvajača, druga tri naglasak na Juditi i pobjedi vjere nad nasilnicima
o Renesansno – jasnoća prikazivanja, slikovitost, redoslijed izlaganja događaja
o Ideja: domoljublje: Asirci – Turci, Betulija – Hrvatska (kršćanstvo)
Komedija – općenito

1) humor -> ukazuje na neke osobine ili negativne društvene pojave, ali se prema njima odnosi s
razumijevanjem, bez želje da se osuđuje

2) ironija -> podrugljivo ismijavanje ljudi i pojava jer se govori suprotno od onoga što se misli

3) satira -> oštro ismijavanje i osuđivanje ljudske slabosti i društvene negativnosti

4) sarkazam -> ruganje i komentiranje zlobno, zajedljivo i pokosno

5) groteska -> prikazuje osobe ili predmete u izobličenim, nakaznim i neprirodnim komičnim
oblicima pa cjelina djeluje zastrašujuće, istovremeno i tragično i smiješno

 humoreska – kratka pričat koju karakterizira jednostavan i vedar humor

 aforizam – duhovita/ mudra misao izrečena jednostavno i sažeto; kada je izvadimo iz konteksta i
dalje ima smisla
 anegdota – kratka, duhovita priča o znamenitim ljudima ili događajima
 epigram – kratka, duhovita i satirična pjesma sažetog izraza
 groteska – književni oblik kojemu se komično djelovanje temelji na fantastičnoj i izobličenoj
predodžbi stvarnosti
 humorom – se ukazuje na neke osobine ili negativne društvene pojave, ali se prema njima
odnosi s razumijevanjem, bez želje da ih se osuđuje
 ironijom – se podrugljivo ismijavaju ljudi i pojave jer se govori suprotno od onoga što se misli
 satirom – se oštro ismijavaju i osuđuju ljudske slabosti i društvene negativnosti
 sarkazmom – se ruga i komentira zlobno, zajedljivo i pakosno
 groteskom – se prikazuju osobe ili predmeti u izobličenim, nakaznim i neprirodnim komičnim
oblicima pa cjelina djeluje zastrašujuće, istovremeno i tragično i smiješno
Hanibal Lucić: Jur nijedna na svit vila
 simetrična kompozicija:
o 10 strofa
o Stih-osmerac
o Oktava - strofa od 8 stihova
o Ponavlja se prvi i zadnji stih; drugi i predzadnji
o Svaka strofa - jedan glavni dio
 Struktura: uvod, portret, poanta
 Rima: abab (križna, ukrštena), cddc (obgreljena)
 Melodičnost: rima i ponavljanje
1. Strofa:
a. Ne postoji takva kao ona; ima apsolutnu ljepotu; srce mu je zauzela
2. Strofa:
a. Čelo; kruna od kose spletena; [gl. motivi]; ljepša je od zlata; ona razveseljava ljude
3. Strofa:
a. Glavni motivi: crne oči i obrve; umanjuje čovjekovu tugu [njezine oči i obrve]
4. Strofa:
a. Lice rumeno poput ruže; primamljuje ga
5. Strofa:
a. Rumene usne ljepše od koralja; zubi kao biseri; njezin glas je kao dar s neba
6. Strofa:
a.
7. Strofa:
a.
8. Strofa:
a.
9. Strofa:
a.
10. strofa:
a. grijeh bi bio da ona ostari i ta ljepota ode; samosvijest, ali ta ljepota će živjeti u njegovim
pjesmama
 prototip petrarkističke književnosti
 remek djelo hrvatske renesansne petrarkističke lirike
Marin Držić
 Iz Dubrovnika
 1551. obavljene u Veneciji Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi
(Novela od Stanca i Tirena)
 Novela od Stanca izvedena je na svadbi (piru)
 Djela:
 PASTORALE
Tirena [pastorala u stihu]
Venera i Adon [pastorala u stihu]
Grižula [Plakir]
 TRAGEDIJA
Hekuba
 KOMEDIJE
Pomet [izgubljena komedija]
Novela od Stanca
Dundo Maroje [nije sačuvan kraj, dovršio Mihovil Komboj]
Skup [nije sačuvan kraj]
Tripče da Utolče (Mande) [nije sačuvan početak]
Arkulin [nije sačuvan početak]
Džuho Krpeta [sačuvani samo ulomci]
Pjerin [sačuvani samo ulomci]
 Pisao urotnička pisma:
 Piše Cosimu I.i Francescu I. Mediciju
 Traži pomoć oko rekonstrukcije vlasti
 Zagovara mješovitu vladu
 Kritizira način upravljanja gradom i nedodirljivost vladajućih
Marko Marulić
 Otac hrvatske književnosti (napisao Juditu)
 1501. godine napisana je Judita
 1521. godine je tiskana u Veneciji
 Judita ima 6 pjevanja, uvod (2 posvete i kratak sadržaj); pisana je dvostruko rimovanim
dvanaestercem
 Djela na hrvatskome jeziku:
 Judita
 Suzana
 Molitva suprotiva Turkom
 Djela na latinskome jeziku:
 Davidias / Davidijada
 Religiozno-poučna djela De institutione bene vivendi per exempla sanctorum / Upućivanje
na čestit život po primjerima svetaca
 Evangelistarium / Evanđelistar
 Quinquaginta parabolae / Pedeset prča
 Pismo papi Hadrijanu VI

Hrvatski Petrarkisti
 Petrarkizam: naziv za pjesničku školu koja se javlja u Italiji (talijanskoj književnosti) u 15.stoljeću.
Kasnije se širi na ostatak Europe (europske književnosti). Pjesnici smatraju kako se treba oponašati
Francesco Petrarca.
 Petrarkistički motivi: nedostižna lijepa i kreposna žena koja je uzrok ljubavne boli i patnje.
 Naglasak je stavljen na tehniku oblikovanja pjesmu koju također preuzimaju od Petrarce (sonet,
zvučnost stiha, ritam i slično).
 Zbornik Nikše Ranjine:
 1507. Nikša Ranjina započinje zapisivati pjesme prvih hrvatskih petrarkista: Šiško Menčetić,
Džore Držić i ostalih uglavnom anonimnih dubrovačkih pjesnika
 Najstarija rukopisna zbirka hrvatskih petrarkističkih pjesama