Osvrt na predstavu ,,Ivica i Marica’’

Studentica: Marta Mršić

Tekst: braća Grimm

Dramatizacija: Igor Mrduljaš
Režija: Joško Juvančić
Kreacija lutaka: Vesna Balabanić
Scenografija: Vesna Balabanić
Glazba: Karlo Kraus
Oblikovanje svjetla: Igor Matijevac

Inspicijentica: Vinka Krnić Markovinović

Fotografije: Ines Novković

Igraju
Siniša Miletić
Katarina Perica Kirin
Andrea Baković
Dinka Vuković
Mladen Čutura
Anđelko Petric
Marta Bolfan Ugljen

,,Ivica i Marica’’ lutkarska je predstava ,,Zagrebačkog kazališta lutaka’’, popularno nazvanog ,,ZKL’’. Predstavu
sam pogledala 7. siječnja 2023. godine u Zagrebu. S obzirom da u životu, nažalost, nisam pogledala puno
lutkarskih predstava uživo, došla sam na ovu predstavu znatiželjna i visokih očekivanja.

Predstava ,,Ivica i Marica’’ nije fabulom identična istoimenoj priči braće Grimm. Radnja predstave započinje
nestašnim bratom i sestrom koji odlaze od kuće u lunapark na vrtuljak. To je ujedno i prvi scenografski element
koji vidimo nakon paljenja svjetla. Vraćaju se kući uz pratnju vjernog prijatelja, psa Bundaša. Usprkos zabrani
roditelja, zbog upornog Gavrana, odlučuju se ponovno uputiti od kuće i to u šumu gdje ih čeka kuća
napravljena od slatkiša. Dakle, nema zle mačehe koja nagovori oca djece da ih se ostavi u šumi. Zaključujem da
su ovakvu verziju priče odabrali kako bi djeci poslali poruku da ne bježe od kuće i ne slušaju nepoznate ljude.
Ostatak je radnje jednak – uspijevaju pobjeći iz vještičje kuće i vraćaju se svojim roditeljima.

Scenografija je vrlo jednostavna. Prije početka predstave vidimo potpuno crnu pozornicu s dugim
crnim ,,stolom’’ iza kojeg kasnije stoje animatori i na kojem se odvija većina predstave. Ostali scenografski
elementi sačinjavaju jednostavni predmeti, tepisi, klupe, kotao iz kojeg se dimi ili ograda koji dočaravaju
prostor u kojem se glavni likovi nalaze. Većina scenografije napravljena je od drveta i stiropora koji su kasnije
prebojani. Boje su relativno žarke, ali ne kričave te time ne skreću pažnju s lutaka.

Lutke su uglavnom štapne i stolne. Lutke životinjskih likova napravljene su tako da se odmah može shvatiti koju
životinju predstavljaju. Lutka psa Bundaša prikazana je slatko i druželjubivo, dok su lutke Gavrana i Mačke
blago strašni i neprijateljski. Zanimljivo mi je kako su samom lutkom dočarali i unutarnji karakter i motivaciju
likova. One lutke koje prikazuju ljude jednostavne su s fiksnom facijalnom ekspresijom, većih očiju kako bi djeci
bile što simpatičnije. Lutkama se vidi cijelo tijelo. Animatori se nalaze iza ili pored lutke, osim kod štapne lutke
Gavrana gdje se animator nalazi ispod lutke. Animacija je kod većine lutaka direktna, a kod par lutaka (npr. Kod
Gavrana) je kombinirana. Za velik broj lutaka potreban je jedan animator, dok su za Bundaša potrebna dva, a
za lutku Vještice čak tri. Animatori stoje iza ,,stola’’ navedenog pri početku, obučeni su u crno, uključujući šake i
dlanove, a lice im je prekriveno crnom tkaninom.
Kostimi lutaka ljudi pretežito su bijele ili neke bež boje s ponekim crvenim detaljem. S obzirom da su glavni
likovi siromasi iz nekog ruralnog područja, kostimi su onakvi kakve zamišljamo da nose seljaci, poput narodne
nošnje. Kostim Vještice malo je kompleksniji i upečatljiviji od ostalih likova. Lutka Vještice tipična je vještica
velikog nosa s bradavicama, raščupanom kosom i šeširom na glavi.

Radnja predstave isprekidana je tzv. ,,songovima’’, odnosno pjesmama. Malo zamjeram što se pjesme ne
izvode uživo, nego se puštaju nasnimljene verzije. Vrlo je zanimljiv dio ,,vještičje pjesme’’ gdje se koriste
fluorescentnim kazalištem te predmeti osvijetljeni ultraljubičastim svjetlom ,,lete pozornicom’’.

U publici smo bili djeca, njihovi roditelji i ja. Iako je predstava namijenjena uzrastu od +3 godine, pokušali su
ponuditi neke detalje koji bi bili zanimljivi i nama starijima (primjerice, Gavran koji stalno govori ,,Nevermore’’),
no nisu u tome bili baš uspješni. Koliko se djeci svidjela predstava, nisam sigurna. Možda se triput čuo dječji
smiijeh, ali iznenadio me pljesak djece kad Marica ubaci vješticu u kotao. Moj ukupni dojam kao budućeg
tehnologa nije baš bajan. Lutke jesu bile slatke i simpatične, ali ništa više od toga. Oblikovanje svjetla (osim
dijela s UV svjetlom) kao da nije ni postojalo. Što se tiče priče, mislim da su mogli na bolji i zanimljiviji način
prenijeti popularnu bajku.