Professional Documents
Culture Documents
Planiranje-Saobraja 3
Planiranje-Saobraja 3
Planiranje-Saobraja 3
TEHNIČKI FAKULTET
DRUMSKI SAOBRAĆAJ 012/19 – DS
1
UVOD:
- Planiranje saobraćaja predstavlja jedan složen multidiscipliran posao koji
zahtjeva prikupljanje i obradu velikog broja informacija, dugačke redove
i sačajna finansijska sredstva. Zahtjeva takođe i obrazovan, i iskusan
kadar koji u stanju da sačini odgovarajuću metodologiju, da formuliše
filozofiju, ciljeve i zadatke transportnog sistema, da sagleda ne samo
željene kvalitete transportnog sistema, već i neželjene posljedice u
pogledu ugrožavanja bezbjednosti, životne sredine, estetike i životnih
dobara. Saobraćajnice visokog, ranga ne samo da spajaju pojedina
područja približavaju ih, vremeneski, već istovremeno predstavljaju
fizičku prepreku koja otežava ili onemogućava druge funkcije u prostoru
kroz koji prolazi. Putnički i teretni terminali, garaže autoservisi ne samo
da onemogućavaju kvalitetan prihvat i opremu putnika i robe, smeštaj i
održavanje vozila u urbanističkom i estetskom pogledu predstavlja
neželjenje objekte koji ugrožavaju neposredno okruženje.
2
1.2 KORIŠĆENJE RAČUNARA U PLANIRANJU SAOBRAĆAJA
3
Danas proces planiranja saobraćaja ne obuhvata samo analizu podataka
dobijenih snimanjem i procjenu budućeg obima potrebe za putovanjem, nego
vrednovanjem varijatnih rješenja saobraćajnog plana kojim se trvđuju prioritet
razvoja mreže, odnosno izgradnje i rekonstrukcije. Masa podataka i elementi
ekonomske teorije koji su potrebni za vrednovanje mogu se uspješno obraditi
samo korišćenje računara.
STRANDARDNI PROGRAMI
Postoje brojni strandardni programi koji daju rješenje za dati problem na brz i
efikasan način i tako pomažu neprofesionalnim programerima da izbjegnu
nepotreban ban trud oko pisanja po pravilu, mnogo manje efikasnog programa
za rješenje istog problema. Ove programe pišu eksperti za pojedine računarske
sisteme i oni su ograničen na neke zajedničke probleme koji najćešće susreću
u pojedinim naučnim oblastima. Tako na primjer, u saobraćajnom planiranju
postoje standardni programi za generisanje putovanja, distribucije
opterećavanja vidovnu raspodjelu i ekonomsko vrednovanje alternativnih
rješenja mreže. Ove standarde programe nude razni proizvođaći računara.
4
- Koristiti šifru najvećeg reda da bi se označili prekidi u nizu.
5
RASPODJELA TOKOVA NA MREŽI (OPTEREĆIVANJE)
- Cij ovog postupka je da se prognozira razlivanje zadanih saobraćajnih
tokova na gradsku mrežu saobračajnica. Za sada postoje standardni
računarski programi za dva metoda opterećivanja mreže i to za metod
„ograničenog kapaciteta“ i metod i metod „sve ili ništa“
6
ponekoga da podceni kompleksnost procesa, planiranja saobraćaja, i
namjene površine, čemu se mora posvetiti, odgovarajuća pažnja.
7
PRIMJENA PERSONALNIH RAČUNARA
8
FORMIRANJE MREŽE
Prije nego što se pristupi formiranju realne mreže, prolazi se kroz neke
hipotetičke faze:
a. Hipotetičke mreže:
b. realne mreže i raspodjela tokova:
- Hipotetička brzina (minimalne staze)
- Hipotetički tokovi (sve ili ništa)
- Realne opterećivanje (zavisnost brzine ili protokola)
Mreža linija želja nisu ništa drugo nego merodavna kretanja iz matrice, koja
se mogu grafički interpratiti u prostoru, Da bi crtež bio prihvatljiv
neophodno je izvršiti samaživanje matrice zona-zona u krupnije jedinice koji
se zovu distrikt. Tako sažeta matrica može se grafički interpretirati na
zadovoljavajuće način. U protivnom bi se formirala nepregledna mreža
linija, koje onemogućavaju osnovnu svrhu – vizuelno zagledavanja glavnih
potencijalnih tokova kretanja. Linija želja spajaju centroide zona koje
razmjenuju kretanja po najkraćoj – vuzdušnoj liniji, na vodećoj računa o
prirodnim ili vještačkim preprekama ili realnoj saobraćajnoj mreži. Takva
mreža je dakle visoko hipotetička ne računajući hipotezu da sva kretanja
jedne zone ili distrikta počinju ili se sažavaju u jednoj tački svake zone
(cetroidu). Sljedeći korak mora voditi bliže realnom stanju.
9
ZAKLJUČAK:
10
LITERATURA:
11