SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA U MOSTARU

FAKULTET DRUŠTVENIH ZNANOSTI dr. MILENKA BRKIĆA BIJAKOVIĆI –

MEĐUGORJE
STUDIJSKA GRUPA: PSIHOLOGIJA

BRAK I OBITELJ:
PREGLEDNI RAD
Antonija Prangovski
M-H-234/21

Bijakovići – Međugorje, 2022.

 Sažetak

Obitelj je kompleksna zajednica koju je teško definirati na jednostavan način.

Pokušavajući definirati obitelj,razni autori navode kao srž „seksualne i intimne odnose“, dok
drugi ističu „uzajamnost, komunikaciju i zadovoljstvo“, a treći u svoju definiciju uključuju
„ljubav (…) odgoj i pravila ponašanja“.

Suvremeno doba utječe na brojne promjene u životu, pa tako i na brak i obitelj.

Izmijenjene su vrijednosti i stavovi prema međuljudskim odnosima koji dovode do porasta
broja razvoda i sve manjeg broja sklopljenih brakova. Također, u radu se pruža pregled
roditeljstva koji podjednako kao brak doživljava pad popularnosti. Sve više parova odlučuje
se na život bez djece. I dok su uglavnom stigmatizirani i smatrani sebičnima, raste i podrška
takvom načinu života. Naposljetku, u poglavlju o obitelji dane su kratke definicije i
karakteristike najčešće povezivane sa srži obitelji. Uz to, opisane su razne strukture obitelji
proizašle iz društvenih promjena kao i funkcije koje ima nuklearna obitelj.
 Sadržaj
Uvod............................................................................................................................................3

Brak.............................................................................................................................................2

Roditeljstvo.................................................................................................................................3

Odgojni stilovi.........................................................................................................................4

Obitelj.........................................................................................................................................5

Struktura obitelji.....................................................................................................................6

Vrste obitelji............................................................................................................................7

Funkcije obitelji.......................................................................................................................8

Zaključak.....................................................................................................................................9

Literatura...................................................................................................................................10
Uvod
Obitelj je definirana kroz prizme brojnih znanstvenih područja zbog čega nije moguće
ponuditi samo jednu općeprihvaćenu definiciju. Sociologija naglašava društveni aspekt
obitelji, psihologija se bavi psihičkim razvojem članova obitelji i njihovim međusobnim
utjecajem, a pravne znanosti naglašavaju zakone kojih se moraju pridržavati osobe koje su
sklopile brak. Međutim, ne postoji definicija koja uključuje sve ono što obitelj danas jest.
Pokušavajući definirati obitelj,Lamonn i Riedmann (1985, prema Rosić i Zloković, 2002)
navode „seksualne i intimne odnose“, Wynne (1988, prema Rosić i Zloković, 2002) ističu
„uzajamnost, komunikaciju i zadovoljstvo“, a Breunlin i sur. (1992, prema Rosić i Zloković,
2002) u svoju definiciju uključuju „ljubav (…) odgoj i pravila ponašanja“. Zanimljivo je
vidjeti kako različiti znanstvenici gledaju obitelj iz drukčijih kutova čime se još jednom
dokazuje kompleksnost obiteljske zajednice.

Brak je prvi korak koji se treba ispuniti kako bi došlo do stvaranja obitelji. To je
zajednica muškarca i žene, priznata zakonski pred matičarem ili pred vjerskom osobom.
Međutim, u suvremenom društvu ta definicija nije potpuno točna budući da postoje i
izvanbračne zajednice koje također imaju određena zakonska prava. Uz to, u nekim zemljama
definicija braka uključuje i istospolne zajednice, a ne samo one između muškarca i žene.

Roditeljstvo je čin na koji se mnogi odlučuju svjesno, drugi mu se opiru jer nisu
spremni na ono što podrazumijeva, dok nekima dolazi neplanirano. U svakom slučaju, osoba
kad jednom dobije ulogu roditelja, pravno gledano, ne može odustati od nje (Članak 91).

Cilj ovog rada je dati pregled dosadašnjih saznanja o obitelji, braku i roditeljstvu. Kao
što je ranije spomenuto, tema je vrlo kompleksna i definicije su se mijenjale ukorak s
promjenama u društvu pa će se tako navesti i neke definicije koje su ranije bile prihvaćene te
objasniti zašto više nisu aktualne.
Brak
U Hrvatskoj je brak definiran kao „zakonom uređena životna zajednica žene i
muškarca, a sklapa se suglasnom izjavom pred matičarom ili službenikom vjerske zajednice“
(Vlada RH). S druge strane, Merriam-Webster brak ne ograničava samo na muškarca i ženu
nego uključuje i istospolne odnose udružene pred zakonom.

Coontz (2006) poljuljala je vjerovanje da je brak iz ljubavi temelj društva od

pamtivijeka. Naime, povijesnim prikazom razvoja braka vidljivo je da brak u prošlosti nije bio
rezultat ljubavnih odnosa nego je imao društvene funkcije. Funkcije su varirale od
uspostavljanja rodbinskih i prijateljskih odnosa s prikladnim ljudima do povećanja radne
snage. Stoga, brak se mogao definirati sintagmom ekonomska transakcija koja se i danas
koristi za opisivanje brakova iz koristi.

Podaci Eurostata pokazuju da se stopa sklopljenih brakova smanjila za gotovo 50 %

od 1964. do 2019. Stopa razvoda, s druge strane, udvostručila se. Države s najnižom stopom
sklapanja brakova su Italija, Portugal i Španjolska, a s najvišom Mađarska, Latvija i Litva.
Hawkins i sur. (2012) otkrili su da su najčešći razlozi za razvod udaljavanje, nemogućnost
razgovora i postupanje s novcem. Amato i Previti (2003) došli su do zaključka da su nevjera,
nekompatibilnost i konzumiranje supstanci najčešći razlozi za razvod. Također, druge studije
uključuju zlostavljanje, vjerske razlike, rani ulazak u brak i neplodnost (prema Scott i sur.,
2013).

Zanimljivo je primijetiti kako svjedočimo još jednoj promjeni u strukturi i načinu

funkcioniranja odnosa među parovima. Naime, promjene u društvu rezultiraju promjenama u
odnosima među ljudima. Naprimjer, postavljanje naglaska na individualizaciju pojedinca
potiče ljude na samački život jer se osjećaju samodostatno. Uz to, sloboda kretanja i rada
dovodi do toga da parovi nisu uvijek na istoj adresi, ali i dalje njeguju odnos. Također,
zanimljiva perspektiva je i ona ekonomska. Mladi ljudi zbog nesređenih financijskih razloga
ne mogu priuštiti odlazak od roditeljskog doma i stvaranje vlastite obitelji. Bez obzira na sve
negativne argumente, brak se i dalje smatra važnom institucijom (Čudina Obradović i
Obradović, 2006).

Osvrćući se još jednom na autonomiju pojedinca i veze na daljinu, može se zaključiti

da suvremeni život ne šteti povezanosti i odnosima. Naime, tradicionalan način bračnogživota
na neki način gubi svoju popularnost, ali srž onoga što brak jest ostaje ista, no manifestira se
na različite načine i kroz različite odnose (Nimac, 2010).

Roditeljstvo
Roditeljstvo je regulirano Obiteljskim zakonom u Republici Hrvatskoj i definirano je
kao dužnost roditelja da skrbe o djetetu na adekvatan način. U hrvatskom jeziku vidljiv je
korijen „rod“ iz kojeg je jasno da postoji biološka veza između roditelja i djeteta. Međutim, u
današnjem društvu roditeljstvo podrazumijeva i posvojenu djecu. Roditeljstvo ili odgoj djeteta
promiče i podupire fizički, emocionalni, društveni i intelektualni razvoj djeteta od djetinjstva
do odrasle dobi (Članak 92; 93).

Roditeljstvo podrazumijeva žrtvu budući da pojedinac na sebe preuzima odgovornost

za drugu osobu. Upravo ta osviještenost tereta koje dolazi s roditeljstvom utjecala je na
mnoge parove koji se odlučuju ne imati djecu. Također, osim trajnih promjena koje djeca
unose u život, djeca zahtijevaju i ekonomsku sigurnost koju brojni parovi ne mogu osigurati.
Parovi bez djece i dalje su društveno stigmatizirani i najčešće ih se opisuje kao sebične.

S druge strane, ako je osoba sigurna da nije sposobna zadovoljiti potrebe drugog bića
ovisnog o njoj, odluka o neimanju djece je opravdana jer je za dijete rani odgoj od velike
važnosti. Naime, Maslowljeva humanistička teorija jedna je od najpoznatijih teorija ličnosti
koja tvrdi da je zadovoljavanje osnovnih fizioloških potreba u djetinjstvu preduvjet za
djetetov daljnji razvoj. Dakle, fiziološke potrebe su na dnu ljestvice, te ako one nisu
zadovoljene i sve sljedeće bit će suzbijene. Više potrebe su potrebe za sigurnošću, potrebe za
ljubavlju i pripadanjem, potrebe za poštovanjem i potrebe za samoostvarenjem (Rosić i
Zloković, 2002).

Što se odgoja u tradicionalnom smislu tiče, ta uloga uvijek je bila izričito na majki dok
je otac bio hranitelj obitelji koji je zbog posla češće izbivao iz kuće te manje sudjelovao u
odgoju djece. U posljednje vrijeme razvijaju se ravnopravni roditeljski partneri koji se
odupiru tradicionalnom utjecaju i brojnim stereotipima o muško-ženskim odnosima. Umjesto
vodeći se muškim i ženskim poslovima, oni brigu o djeci i kućanstvu dijele prema
svrsishodnosti i ekonomičnosti. Obiteljski odnosi u ovakvim brakovima nisu strogo definirani
nego su stvar dogovora među partnerima. Međutim, kućanski poslovi većinom se i dalje
percipiraju kao ženska odgovornost, kao i briga za djecu i njihov odgoj. Uz brigu za djecu
računa se i briga za njihovo zdravlje i edukaciju pa stoga uloga žena uključuje i odlazak
dječjem liječniku ili odlazak na roditeljske sastanke. Uz djecu, na ženama je i briga za starije i
nemoćne članove obitelji. S druge strane, prisutno je očekivanje od muškaraca da zarađuju i
financijski uzdržavaju svoju obitelj. Dakle, njihove uloge i dalje su izraženije u aktivnostima
van doma (Leinert Novosel, 2018).

Nadalje, roditelji pred sebe postavljaju ciljeve u pogledu razvoja njihove djece.
Osnovni ciljevi su preživljavanje i zdravlje djeteta, a zatim i ekonomsko osamostaljenje i
osobna sreća. Osim osnovnih odgojnih ciljeva, važno je ostvariti i razvijati djetetovu
kreativnost, znatiželju, motivaciju, samostalnost. Mušanović i Rosić (1997, prema Rosić i
Zloković, 2002) navode da su obitelj i škola jedne od najvažnijih odgojnih sredina. U obitelji
dijete stječe znanja kroz igru, a u školi kroz organizirano učenje. Dijete unutar obitelji prvi se
put susreće s nekom vrstom učenja. Naime, stječe obrasce koje uči oponašanjem roditelja.
Mala djeca pod većim su utjecajem roditelja jer je to jedina društvena zajednica kojom su
okruženi. Stoga, važno je da prve godine djetetova života pozitivno utječu na njegov razvoj. S
godinama dijete počinje svoj razvoj u ovisnosti od vršnjaka, učitelja i drugih.

Odgojni stilovi
Četiri glavna roditeljska stila – permisivni, autoritativni, zanemarujući i autoritarni –
koji se danas koriste u dječjoj psihologiji temelje se na radu Diane Baumrind, razvojne
psihologinje, i istraživača sa Stanforda EleanorMaccoby i Johna Martina. Svaki stil
roditeljstva ima različite učinke na ponašanje djece i može se prepoznati po određenim
karakteristikama.

U autoritativnom stilu roditeljstva roditelji njegujui podržavaju svoju djecu, ali im

postavljaju čvrsta ograničenja. Pokušavaju kontrolirati dječje ponašanje objašnjavanjem
pravila i raspravom. Slušaju djetetovo stajalište, ali ga ne prihvaćaju uvijek. Djeca odgajana u
ovom stilu obično su prijateljski nastrojena, energična, vesela, samopouzdana, znatiželjna i
orijentirana na postignuća (Čudina-Obradović i Obradović, 2006).

Autoritarno roditeljstvo izrazito je strog stil roditeljstva. Autoritarni roditelj postavlja

velika očekivanja na djecu. Naprimjer, takav roditelj očekuje da će djeca biti izvrsna u školi,
sportu, umjetnosti i drugim područjima, a nema strpljenja ako djeca podbace. Također, više su
fokusirani na poslušnost i disciplinu nego na pružanje nježnosti i ljubavi (Čudina-Obradović i
Obradović, 2006).

Permisivni roditelji okarakterizirani su toplinom i nježnim odgojem, ali ne znaju

postaviti ograničenja. Dijele neke sličnosti s autoritativnim roditeljima: oba tipa roditelja
emocionalno podržavaju i reagiraju na potrebe i želje svoje djece, no za razliku od
autoritativnih roditelja, permisivni roditelji nisu zahtjevni. Svojoj djeci ne dodjeljuju mnogo
odgovornosti nego im umjesto toga dopuštaju, što je više moguće, da se sami reguliraju
(Čudina-Obradović i Obradović, 2006).

Zanemarujuće roditeljstvo stil je koji karakterizira nedostatak reakcije na djetetove

potrebe. Neuključeni roditelji postavljaju malo ili nimalo zahtjeva svojoj djeci i često su
ravnodušni, omalovažavajući ili čak potpuno zanemarujući. Djeca tako odgajana često su
neprijateljski nastrojena, a u adolescenciji razvijaju neke oblike neprihvatljivog
ponašanja(Čudina-Obradović i Obradović, 2006).

Obitelj
Štalekar (2010) obitelj uspoređuje s organiziranim sustavom koji ima svoja pravila,
uloge i načine komuniciranja. Promjene s kojima se tradicionalno poimanje obitelji mijenja
povezuje s ekonomskom nezavisnošću žena, kasnim stupanjem u brak te odlukom o neimanju
djece. S druge strane, fokusira se na definiranje zdravog i funkcionalnog obiteljskog odnosa te
naglašava da je za njega najvažniji stabilan brak. Osobe u stabilnom braku predane su jedna
drugoj, pokazuju ljubav, odanost i međuovisnost. Upravo ta međuovisnost protuteža je
autonomiji pojedinca koja je zaslužna za sve manji broj sklopljenih brakova. Međutim, autor
navodi da zreli partneri u funkcionalnom odnosu nisu potpuno zanemarili svoju individualnost
nego su se naučili oslanjati na drugu osobu u područjima u kojima je partner bolji. Također,
naglašava se važnost „razgraničenja bračnih i roditeljskih uloga (…) gradeći svoj prostor
intimnosti i seksualnosti“.

Rosić i Zloković (2002) prikaz evolucije obitelji počinju od razdoblja rodovskog

uređenja kada je matrijarhat bio aktualan. Matrijarhat je karakteriziran štovanjem majke kao
hranitelja obitelji; po majkama su se prenosila prezimena, nasljeđivalo i sl. Međutim, s
vremenom raste uloga muškarca te dolazi do razvoja patrijarhata. Posljedično, majka gubi
dotadašnji autoritet, ali i brojna prava. Autori navode drevnu Grčku i Rim u kojima je pater
familias imao glavnu ulogu dok je žena zadržavala samo onu reproduktivnu.

Neosporivo je da se mnogo toga promijenilo od drevnih vremena. Tijekom

industrijske revolucije mijenjaju se ekonomski i socijalni uvjeti koji omogućuju ili čak
zahtijevaju od žena da počnu raditi i samostalno zarađivati.Žene nisu imale vremena na
raspolaganju kao dotad kako bi ostajale doma i odgajale djecu već su kao i muškarci bile
orijentirane prema radu i zaradi. Također, kako Benvin (1972) navodi, struktura obitelji
promijenila se jer se sada sastojala samo od roditelja i djece. Naime, prije industrijske
revolucije mladi roditelji mogli su se oslanjati na „obiteljske zadruge koje su jačale unutrašnju
povezanost, sklopljenost i postojanost“, a poslije revolucije bili su sami.

Struktura obitelji
Obiteljska struktura pojam je kojim se objašnjava konfiguracija ljudi koji zajedno žive
i čine obitelj. U različitim dijelovima svijeta neke su obiteljske strukture češće od drugih jer
obiteljska struktura nerijetko počiva na kulturološkim i vjerskim načelima. Iako se mnogo
nagađa o tome koja je obiteljska struktura najbolja za djecu, vjeruje se da je jedino bitno da
obitelji pružaju potrebnu podršku.

Definicija obitelji iz 1994. glasi “Obitelj je dvoje ili više osoba koje zajednički
privređuju, dijele intimu i donose zajedničke životne odluke“ (D. H. Olson i J. DeFrain,
prema Rosić i Zloković, 2002). Mušanović (1997, prema Rosić i Zloković, 2002) uz obitelj
veže sljedeće pojmove: (1) Složene interakcije, (2) Emocionalna povezanost, (3) Utjecaj na
identitet, (4) Intenzivni međusobni odnosi, (5) Trajnost veza među članovima, (6) Poticanje
učenja.

Današnja obitelj doživjela je brojne promjene u pogledu strukture i životnog stila.

Tradicionalne obitelji najčešće su se sastojale od oca koji radi i privređuje i majke koja odgaja
djecu. Funkcije muškarca i žene bile su jasno određene i podijeljene.Što se broja djece tiče,
tradicionalne obitelji imaju više djece (4 ili više) dok su moderne male obitelji s jednim ili
dvoje djece ili pak bez djece. Struktura tradicionalne obitelji nepromjenjiva je te se sastoji od
oca i majke (i druge rodbine), a moderna obitelj sadržava oca i majku/samo oca/samo
majku/razvedene roditelje/binuklearne obitelji/izvanbračnu djecu itd. Stil roditeljstva koji se
najčešće veže uz tradicionalne obitelji jest autoritaran dok je u modernima prisutan autoritarni
i permisivni, a ponekad i autoritativni.

Vrste obitelji
(1) Nuklearna obitelj

Struktura nuklearne obitelji je tradicionalni tip obitelji i karakterizira je biološka majka i otac
koji žive zajedno i zajedno odgajaju svoju djecu. Neke nuklearne obitelji mogu uključivati
posvojenu i/ili udomljenu djecu te se i dalje uklapaju u istu strukturu. Najčešće se smatra
idealnim tipom obitelji od kojeg djeca imaju najviše koristi. Sanader i sur. (2014) proveli su
istraživanje među studentima u Ljubljani kojim su analizirali stavove o njihovim nuklearnim
obiteljima te su došli do sljedećih zaključaka: U nuklearnim obiteljima očevi češće izbivaju iz
kuće. Izvještaji iz nuklearnih obitelji također su uključivali više informacija o nasilnom
ponašanju očeva i sinova. Analiza odnosa pokazala je da je otac član obitelji koji je najčešće
upleten u sukob. Također, dokazano je da su želje za neovisnošću izražene u nuklearnim
obiteljima.Djeca u nuklearnim obiteljima često su morala raditi tijekom studiranja, a
prijavljeno je da roditelji u nuklearnim obiteljima imaju/žele imati kontrolu nad svojom
djecom.Kada je riječ o dominantnoj ulozi u nuklearnoj obitelji, zabilježeno je da je najčešće
dominantna osoba ona koja privređuje. Zanimljivo je da je ovo istraživanje pokazalo da su
očevi i majke podjednako dominantni, ovisno o tome tko je hranitelj obitelji(Sanader i sur.,
2014).

(2) Jednoroditeljska obitelj

Jednoroditeljska obitelj je kućanstvo koje se sastoji od najmanje jednog uzdržavanog djeteta i

majke ili oca, pri čemu je drugi roditelj mrtav ili trajno odsutan. Dosadašnja istraživanja
pokazuju da se osobe koje dolaze iz nuklearne obitelji procjenjuje pozitivnije nego one iz
nekih drugih oblika obitelji. Uz to, majčinstvo je vrlo pozitivno okarakterizirano u kontekstu
nuklearne obitelji, dok je u drugim kontekstima negativno. Naprimjer, razvedene majke
smatra se neuspješnima, a samohrane pak devijantnima (Ganong i sur., 1990 prema Pećnik i
Raboteg-Šarić, 2010). Katz (1998, prema Pećnik i Raboteg-Šarić, 2010) istraživala je stavove
o samohranim roditeljima iz perspektive njih samih. Uzorak od sto nasumično odabranih
samohranih majki pokazao je da su njihovi stavovi prema samohranom roditeljstvu
pozitivniji. S druge strane, Bennett i Jamieson (1999, prema Pećnik i Raboteg-Šarić, 2010) za
cilj svog istraživanja postavili su ispitivanje stavova društva prema različitim podskupinama
samohranih roditelja, fokusirajući se na očeve. Dokazalo se da su očevi smatrani nedovoljno
njegujućima i lošijim roditeljima od majki.

Jednoroditeljske obitelji sveprisutnije su u modernom društvu. Pavlović (2018) navodi

da su jednoroditeljske obitelji već dugo prisutne, a od samog početka izložene su negativnim
stavovima. Negativno se percipiraju roditeljske kompetencije zbog čega su djeca
stigmatizirana i češće smatrana delikventnima. Osim toga, tradicionalni pogledi na obitelj još
su uvijek zastupljeni u Hrvatskoj; stoga, česte su predrasude prema majkama koje odgajaju
djecu bez očeva. Nažalost, ova predrasuda često se pokaže točnom jer je vidljivo da
samohrane majke imaju problem s uspostavljanjem autoriteta nad muškom djecom u
adolescentskim godinama (Grozdanić, 2000).

(3) Rekonstruirana (uzastopna) obitelj

Uzastopna obitelj je ona u kojoj roditelji imaju djecu iz prethodnih veza, ali su svi članovi
zajedno kao jedna zajednica. U ovoj obitelj jedan ili oba roditelja imaju djecu iz prethodne
veze, te imaju ili nemaju djecu jedno s drugim. Uzastopne obitelji nastaju kao rezultat
spajanja dviju rastavljenih nuklearnih. Što se roditeljske skrbi tiče, osoba koja nije biološki
roditelj dobiva prava tek nakon isključivanja drugog biološkog roditelja i posvajanja djeteta.

Funkcije obitelji
U ovom poglavlju definirat će se osnovne funkcije nuklearne obitelji. Nakon što je istaknuo
univerzalni karakter obitelji, antropolog George Murdock (1949) ustvrdio je da obitelj ima
četiri temeljne društvene funkcije: seksualnu regulativu, reprodukciju, ekonomsku suradnju i
socijalizaciju/odgoj.

(1-2) Biološko-seksualnaregulativa i reproduktivna funkcija

Primarna funkcija obitelji je reprodukcija društva, kako biološki kroz rađanje, tako i
društveno kroz socijalizaciju. Sa stajališta roditelja, obitelj služi za rađanje i odgajanje djece.
Međutim, ova funkcija uključuje i isključivo seksualnu komponentu budući da obitelj kao
društvena zajednica regulira seksualne odnose između odraslih čineći ih društveno
prihvatljivima. S druge strane, neosporivo je da seksualni odnosi nerijetko počinju i prije
sklapanja braka(Janković, 2008).

(2-3) Emocionalna i socijalizacijska funkcija

Primarna socijalizacija odnosi se na rano djetinjstvo u kojem individualac uči i razvija se kroz
interakcije i iskustva oko sebe. Primarna socijalizacija vrlo je važna jer postavlja temelj za sve
buduće. Navike i vještine stečene odrastanjem kod kuće su za cijeli život. Nije teško razumjeti
da obitelj igra temeljnu ulogu u uspostavljanju normi ponašanja i društvenih vrijednosti
mladih ljudi te kako se ponašaju i reagiraju na ljude i situacije izvan doma. Unatoč činjenici
da načini na koje roditelji podupiru emocionalni razvoj djece nisu često svrhoviti, djeca mogu
učiti ako su kulturološke norme i vrijednosti razvijene u obitelji. Kada obitelj osigura
poticajno okruženje, mladi uče da postoji veza između njihovih emocija, ponašanja i njihove
dobrobiti. Kontrola impulzivnosti, upornost i empatija tri su kritična aspekta koja se stječu
tijekom djetinjstva. Kontrola impulzivnosti odnosi se na sposobnost pojedinca da se odupre
početnoj želji da djeluj. Iako je impulzivnost sastavni dio temperamenta, obitelji mogu
pomoći djeci da postanu svjesna emocija i upravljaju njima. Upornost se odnosi na
sposobnost prihvaćanja izazova kako bi se prevladale prepreke za postizanje ciljeva. I
naposljetku, empatija se odnosi na svijest o osjećajima druge osobe (Dworkin i Serido, 2017).
Zaključak
Obitelj je definirana kroz prizme brojnih znanstvenih područja zbog čega nije moguće
ponuditi samo jednu općeprihvaćenu definiciju. U svakom slučaju, obitelj je sustav koji ima
svoja pravila i svaki član ima određenu ulogu. Također, karakterizira je emocionalna
povezanost članova, utjecaj na identitet, trajnost i poticanje učenja. Prvi korak ka stvaranju
obitelji je brak. U Hrvatskoj je brak definiran kao zakonom uređena životna zajednica žene i
muškarca, dok u svijetu postoje društva koja definiciju šire na istospolne odnose.

U radu su navedene promjene koje su dovele do sve rjeđeg sklapanja braka, ali i sve
češćih razvoda. Također, u radu se pruža pregled roditeljstva koji podjednako kao brak
doživljava pad popularnosti. Sve više parova odlučuje se na život bez djece. I dok su
uglavnom stigmatizirani i smatrani sebičnima, raste i podrška takvom načinu života.
Naposljetku, u poglavlju o obitelji dane su kratke definicije i karakteristike najčešće
povezivane sa srži obitelji. Uz to, opisane su razne strukture obitelji proizašle iz društvenih
promjena kao i funkcije koje ima nuklearna obitelj.

Zaključak je da obitelj i brak prolaze kroz brojne promjene te se kroz povijest

rekonstruiraju. Međutim, međuljudske poveznice i želje za kohabitacijom i dalje postoje.
Literatura
Benvin, A. (1972). Obitelj kroz povijest. Bogoslovska smotra, 42 (1), 35-51. Preuzeto s
https://hrcak.srce.hr/36642

Čudina-Obradović M. i Obradović J. (2006), Psihologija braka i obitelji, Zagreb:Golden

marketing-Tehnička knjiga

Dworkin, J. i Serido, J. (2017). The Role

ofFamiliesinSupportingSocialandEmotionalLearning. Youth Development IssueBrief.
University of Minnesota.

Grozdanić, S. (2000). Jednoroditeljske obitelji prema uzrocima njihova nastanka. Ljetopis

socijalnog rada. 7(2). Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/3730

Janković, J. (2008), Obitelj u fokusu. Zagreb: etcetera d.o.o.

Leinert Novosel, S. (2018). Društveni položaj žena u Republici Hrvatskoj: žena i obitelj
(1999. – 2016.). Politička misao, 55 (1), 53-72. https://doi.org/10.20901/pm.55.1.04

Nimac, D. (2010), (Ne)mogućnosti tradicijske obitelji u suvremenom društvu, Dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/file/76005

Pavlović, M. (2018). Karakteristike i potrebe članova jednoroditeljskih obitelji: Perspektiva

stručnjaka u ustanovama ranog i predškolskog odgoja. Diplomski rad. Zagreb: Sveučilište u

Zagrebu.

Pećnik, N. i Raboteg-Šarić, Z. (2010). Stavovi prema samohranom roditeljstvu. Revija za

socijalnu politiku, 17 (1), 5-25. https://doi.org/10.3935/rsp.v17i1.889

Pernar, M. (2010). Roditeljstvo. Medicina Fluminensis, 46 (3), 255-260. Preuzeto s

https://hrcak.srce.hr/59248

Rosić, V., Zloković, J. (2002), Prilozi obiteljskoj pedagogiji. Rijeka: Graftrade.

Sanader, A. i sur. (2014). FactorsinTraditionalFamilieswhichAffect Health and Health Care:

A QualitativeStudy. Collegiumantropologicum, 38 (3), 1001-1007. Preuzeto s
https://hrcak.srce.hr/128216
Scott, S. B. i sur. (2013). Reasons for DivorceandRecollectionsofPremaritalIntervention:
Implications for ImprovingRelationshipEducation. Couple&familypsychology, 2(2), 131–145.
https://doi.org/10.1037/a0032025

Štalekar, V. (2010.) „Dinamika obitelji i prvi teorijski koncepti“, Medicina Fluminensis Vol.
46. No. 3. Str. 242.-246.