10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

BROJ 1336 11.08.2016

KULTURA

Film

PRODUKTI STRASTI: Born to be Blue (Itan Hok kao Čet Bejker)...

foto: variety.com

Džez je uvek saradnja

Dva nova američka filma – biografije Majlsa

Dejvisa i Četa Bejkera – pojavila su se gotovo
paralelno, baš onako kako su se dvojica pratila
i u životu: Miles Ahead, režija Don Čidl, i Born
to be Blue, režija Robert Budro

Đorđe Matić

Biografski filmovi o džez muzičarima prave se i

postoje odavno, a iz njih se vidi koliko se njihova
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 1/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

recepcija mijenjala kroz epohe, jednako kao i odnos

prema samom žanru. Legendarni Mladić s trubom,
davna pseudobiografija Biksa Bajderbeka, prvog
velikog bijelog džez muzičara, a sa svirkom trubača
Harija Džejmsa i Kirkom Daglasom u glavnoj ulozi,
mijenjala je kulturu, doslovno – jugoslavenski džez
prve, ili prve bitne generacije nezamisliv je bez toga
filma. Lady Sings the Blues ili Dama peva bluz, kako
je bio poznat kod nas, biografiju Bili Holidej koju je
igrala Dajana Ros, gledala je najšira publika
osamdesetih. Bird, film Klinta Istvuda o Čarliju
Parkeru ticao se već samo visoke kulture i bio čak
zaponac u jednom tihom ratu kulturalnih i sukoba
"na džez ljevici" devedesetih. Nakon mnogo godina,
nedavni sjajni i uznemirujući Whiplash ponovo je
dodirnuo i uzbibao javnost čak i izvan kruga
ljubitelja žanra, dok je uloga dotadašnjeg epizodista
J.K. Timonsa u kratko vrijeme postala ikonička –
Timons je profesora muzike na konzervatoriju
napravio kao da je oživio čuvenog "drill sergeanta",
sadističkog narednika iz Kjubrikovog Full Metal
Jacket. (To da se ovaj film kod nas nije dotaknuo
nikoga izgleda, druga je priča i opetovano govori do
koje mjere smo ispali iz kulturnog vlaka svi zajedno.)

MAJLSOVA I ČETOVA SEMIOTIKA: Zato, za dva

nova američka filma – biografije Majlsa Dejvisa i
Četa Bejkera – koji su se, neobično, pojavili gotovo
paralelno, baš onako kako su se dvojica pratila i u
životu – možemo se zapitati kome se danas obraćaju.
Reklo bi se da su napravljeni ponajprije za
specijaliste u ovom polju, za dio (ponajprije zapadne)
publike koja znalački dekodira biografske dijelove
muzičara, koja prepoznaje šifre i kodove, čitavu
Majlsovu, odnosno Bejkerovu "semiotiku". Pored
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 2/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

ovih, tu je i rafiniranija publika zainteresirana za

žanr kao dio visoke ili elitne umjetnosti – takve
publike doduše nema mnogo, ali ona svejedno
formira jedno značajno i potentno jezgro, pogotovo
financijski. U međuvremenu pojavila se i jedna nova,
vrlo mlada generacija ljubitelja džeza, po raznim
"džepovima" širom svijeta. Voljeti džez danas, naime,
nije samo pitanje ukusa (nikad ništa nije samo to),
nego je točka oslanjanja u jednom "novom
antibarbarizmu", nasuprot vulgarnosti popularne
kulture.

Van svega toga i sasvim kontekstualno: iako je jedan

umro prije ravno četvrt stoljeća, a drugi prije gotovo
trideset godina, trubač i kompozitor Majls Dejvis i
njegov kolega, trubač i pjevač Čet Bejker čine dva
daleko najjača kulta i najveća sljedbeništva u džezu,
jednako kod striktno specijalističkih krugova i kod
spomenutog dijela šire kulturne publike, pa je
činjenica da su ova dva filma napravljena, za dobar
dio njih kao kad bi se – iako nema odgovarajuće
analogije – paralelno snimili filmovi o Maradoni i
Peleu. Ili o Kišu i Pekiću.

Ovakvi se filmovi ne prave iz komercijalnih razloga,

naravno, oni su uvijek produkt strasti, fascinacije i
upornosti. Tako su i ovdje nositelji oba filma njihovi
glavni glumci – Don Čidl (Cheadle) igra Majlsa i
režirao je film, a Itan Hok (Ethan Hawke) utjelovljuje
Četa Bejkera. Produkciju projekata, finansiranje,
istjerali su "na mišiće", kroz dugotrajne peripetije, jer
je kod obojice riječ o očitom, kako Englezi kažu,
labour of love.

Strast i ljubav ka radu i ličnostima koje portretiraju

vide se iz svakoga kadra, i glumačka posvećenost je Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 3/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

apsolutna: obojica utjelovljuju svoje likove,

inkorporiraju ih, i navlače kao drugu kožu. To
dijelom onda i oslobađa dijelom, ekskulpira oba
stvaraoca od činjenice da oba filma, napokon
realizirana, imaju ponešto problema.

FIKCIJA O ČETU:
Ako počnemo od
manjega, u
svakom pogledu,
filmu o uglavnom
mučnom životu i
priključenijima
nesretnog i
velikog Četa
Bejkera, ti
problemi su
najrazvidniji. Oba
filma
meandriraju
između dva
biografska
perioda, idu
naprijed-nazad (Četov je smješten u drugu polovinu
šezdesetih, a Majls u kasne sedamdesete godine
prošlog vijeka), s flešbekovima, naravno, kako je
danas popularno, na određen dio prošlosti i
reminiscencijama koje pričaju sami likovi, a koje se
odnose na najpoznatije momente iz biografija
muzičara, što će do klišeja prepoznati svatko tko
malo poznaje rad i prošlost obojice. Otud, kao film o
borbi umjetnika – s biografijom i s porijeklom, s
vlastitim demonima, s nesigurnošću i, naravno, sa
strašnom ovisnošću – Born to be Blue kanadskog
režisera Roberta Budroa gleda se, prepoznaje i osjeća
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 4/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

dobro. No, samo ukoliko ga uzmemo jedino i

isključivo kao fikciju. Kao biografiju – nikako, a bojim
se da su autori, redatelj Budro i sam Hok, upravo na
to pretendirali. Budući se potpisnik dugo bavi radom
i biografijama oba muzičara, svijest o naročitoj
diskrepanciji između namjere i ambicije filma o Četu
Bejkeru, a naspram stvarne ličnosti, pojavila se kod
gledanja vrlo brzo, i nelagodno. Glumac Hok je u
filmu razvio prilično širok unutarnji život lika – sa
specifičnim psihološkim, emotivnim i intelektualnim
problemima, sumnjama i reakcijama, te na kraju
determinacijom koja će mu odrediti život kroz
strašnu formulu: jedino narkotik čini mogućim
delikatnost i ljepotu sviranja; jedino on potiskuje
zloduhe i rane dovoljno da bi se muzičar mogao
baviti formom i sadržajem svoje umjetnosti. To je
moćna i zastrašujuća jednadžba, a Hok je donosi
sjajno, bezrječno i potresno, kao činjenicu koju lik
sasvim osvješćuje na kraju. U ovome je i problem
glavni: ako se imalo poznaje biografija Četova, javlja
se neugoda nad jednom tajnom koja se pomalja u
obrisima – ona je u tome da se radilo o, nažalost,
zapravo ograničenom čovjeku, ličnosti slabe kulture i
sposobnosti refleksije, te još slabije emotivne
razvijenosti. Kad je njome zavladala bolest ovisnosti,
to osjećajnosti što je bilo nestalo je gotovo sasvim –
da bi na njenom mjestu izrastao tipičan
manipulativni, samo ka jednoj jedinoj (fizičkoj i
psihičkoj) potrebi okrenuti monstrum, lažljiv,
sebičan i surov. Štoviše, kad bismo namjerno
reducirali, ukazuje se Čet Bejker, od početka zapravo,
kao jedna od onih "ptica nebeskih": sirov do
jurodivosti i, ako se odvoji od muzike, naravno, u
stvari bez ideja o bilo čemu drugome. Ali s razlikom
koja mijenja apsolutno sve – nadaren upravo
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 5/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

nadzemaljskim sluhom i muzikalnošću, jednim

gotovo "idiot savant" unutarnjim i nesvjesnim
razumijevanjem muzike, strukture djela u jednom
vrlo kompliciranom i rafiniranom žanru, Čet je bio
prirodni svirač koji je mogao uzeti svaku pjesmu ili
melodiju i vratiti je isto tako gotovo odmah nazad
kao improvizaciju, kao interpretaciju. Stvarajući
tako jasnu, osjetnu, "mjerljivu" muzičku čaroliju,
stvarao je u isti čas i iluziju o dubini vlastite
emotivnosti, boli i intime, kao možda nijedan
muzičar. Tu je glavna neistina i promašaj filma i lika:
stvaraoci su ga, a kažemo ovo sa svom sviješću o
slobodi interpretacije, opteretili jednom lažnom
autentičnošću i sviješću, učitavši nešto čega nema, a
možda nikada nije ni bilo.

To bi bio idejni problem. Drugi je formalni, a o tome

se kod (vizuelne) umjetnosti na koncu valjda i radi.
Držanje tijela glumca i mimika slične su
portretiranom muzičaru, a očito je igrač i temeljito
vježbao i samo držanje instrumenta, po
nedosegnutom modelu koji je postavio još De Niro u
davnom Skorsezijevom filmu. No, tek tu se vidi
koliko je truba težak instrument, najteži zapravo
("žrtveni instrument" kako bi rekao kritičar Stenli
Krauč), pa je Hokovo držanje drveno i neuvjerljivo. I
sve bi to moglo proći – dok ne zapjeva, pa se čovjek
zapita po toliki put dokle idu glumačka taština i
narcizam: Hok je naime potpuno bez svinga,
fraziranje je sasvim krivo, boja (ona topla, čudesna
"farba", ionako nemoguća za imitaciju) amaterska je;
još gore – glumačka, priučena. Kad glumac zapjeva
Četovu zaštitnu numeru My Funny Valentine i uleti
prerano u frazu i melodijsku liniju, efekt je komičan
jer samouvjeren, do neugode dok se sluša, i skretanja
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 6/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

pogleda s ekrana od, kako bi se kolokvijalno reklo,

"transfera blama".

…i Miles Ahead (Don Čidl kao Majls Dejvis)

foto: imdb.org

MAJLS OBAMINE AMERIKE: Majls Dejvis se

dakako pojavljuje i u Četovom filmu, i to kao neka
vrsta jungijanske "sjene", negativne pojave, a
najvećeg utjecaja. Predstavljen kao antipatičan i
hladan, agresivan misaono i verbalno, takav je
portret fabrikacija u najbitnijem dijelu. Majls jeste
bio ogorčen i, naročito, ljubomoran na uspjeh
čovjeka kojemu je bio idolom – dijelom s pravom a
dijelom iz drugih, ličnih i objektivnih razloga: osjećao
je da bijela Amerika nije mogla dopustiti da on kao
crni čovjek bude zvijezda i da ima status kakav mu
pripada i da je Bejker izabran i promoviran kao
kolektivno nesvjesna "Velika bijela nada". No,
svakome je valjda jasno da Čet Bejker nije postao
uspješan zbog rasizma. Kao trubač i pogotovo kao
pjevač, nosio je sasvim svoju, posebnu magiju koja se
nije dala imitirati, koja je bila jedinstvena i Majls je to
znao, nekoliko puta čak i nevoljno priznavši, makar
između redova.

Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 7/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

Iako je Majls
Dejvis i sam
nosio
mnogobrojne,
mnogo dublje
demone, ipak –
kao i njegov
život, i film o
njemu je
radosniji, svemu
unatoč. Tako je i
Čidlov portret,
iako nije lišen
problema,
optimističniji,
bogatiji (u
svakom smislu),
svakako humorniji i – uzbudljiviji. Za razliku od
Četove biografije koja je relativno mali, nezavisni "art
film", Čidlov ima veliku produkciju i idejnu
ambicioznost ne samo u ličnom, individualnom
pogledu nego i u širem kulturalnom i društvenom.
Pošto je pitanje rase bilo krucijalno u životu
muzičara, i film koji govori danas o tome mora po
sebi biti i odraz ovog, sasvim specifičnog i nemirnog
trenutka američkog društva, kao takav, Miles Ahead
sasvim je film "Obamine Amerike": to da uspješan
crni glumac iz mejnstrim Holivuda režira priču o
muzički i socijalno radikalnoj individui – koliko god
potonje kod Majlsa zapravo bilo uvijek manje
autentično nego što je pokušavao uvjeriti i sebe i
kulturu – već je dokaz promijenjenih odnosa u
usporedbi sa svega kojom decenijom ranije. Zbog
ambicije da razvije čak tri motiva – rasno-kulturni,
lični i, naravno, muzički kao najvažniji – Čidl se u
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 8/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

ovom prvom smislu ponešto pogubio pa je kontrast

između Majlsovog lika, kao samosvjesnog i
društveno frustriranog crnog umjetnika i "kulera",
naspram lika izmišljenog, bijelog (škotskog) novinara
kojeg igra Juan Mekgregor (i koji fascinantno liči na
pokojnog Kurta Kobejna) ispao nategnut i suviše
komičan. Mnogo zanimljivije pak: muzičarova psiha,
za razliku od filmskog Četa Bejkera, donesena je
odlično – Majlsovo nepovjerenje, njegova paranoja
naročito (uzrokovana kokainskom ovisnošću), te
pogotovo problematičan i agresivan odnos sa
ženama. U oba filma ovaj motiv ima važno mjesto i u
oba slučaja pokazuje dvojicu u korijenu nesigurnih
muškaraca. I tu je Čidl, baš kao i u "skidanju"
muzičarovih gesti, čuvenih potrošenih glasnica i
govora tijela, apsolutno superioran.

Majlsa u filmu nalazimo u momentu najduže i

najdublje krize, koja je potrajala od sredine
sedamdesetih sve do početka sljedeće dekade kad će
se muzičar vratiti i uzletjeti kao feniks, u kambeku
bez paralele. Čidl je uspio internalizirati pa onda
dirljivo i suptilno oslikati ono što će muzičara spasiti
– beskrajnu, nepotrošivu ljubav prema muzici,
prema činu razmišljanja o njoj i komponiranju,
stvaranju. Žene, droga, odnosi, uspjeh, sve je drugo
relativno spram muzike. Kad presuši, onda pada i sve
drugo. Kriza je potpuna. Zato, muzika – kao
najvažnije, kao jedino što je suštinsko, što ostaje,
portretirano je sjajno i u tome je najveća vrlina filma:
proces stvaranja, naprimjer kroz historijski sešn s
Gilom Evansom ili rad s prvim i drugim kvintetom,
način na koji Majls gleda ples svoje žene, balerine
Frensis Tejlor, i iz njenih pokreta odmah komponira
u glavi melodiju Fran Dance – sve je to silno
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 9/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

uzbudljivo za gledanje i bit će mogućom inspiracijom

svakome tko voli ili svira plemeniti žanr. Iz toga i
nešto drugo: džez je uvijek suradnja, interakcija,
dijalog, i(li) zbog toga, još složenije, tezom koju je
razvilo nekoliko muzičara i filozofa – sam izraz
američkog poimanja demokracije.

Otud, scena pred kraj koja slavi muzičarsku i ljudsku

suradnju, koja slavi neočekivano a tek rođeno
prijateljstvo, podsjetila me na Hoksov "Rio Bravo", tu
najljepšu filmsku odu muškom prijateljstvu i
američkoj demokraciji jednako. Makar bili suprotni –
pogotovo kad su suprotni! – združeni slučajnošću ili
sudbinom, kao što su ovdje Majls, uz njega jedan
fikcijski mladi, crni i problematični muzičar (kao
metafora nasljednika) i bijelac Evropljanin, trojica
ljudi u naponu svojih ambicija i stvaralačkih snaga
prave nešto iz ničega, "iz tankog zraka", kako kaže
Šekspir, stvaraju umjetnost. Energija toga fenomena
čudesna je u toj sceni filmskog pokušaja muzičarske
biografije. U Hoksovom remek-djelu pak, četvorka je
združena naizgled samo jednim ciljem – da preživi,
ne znajući da dok tako pokušava spasiti svoju kožu,
ujedno počinje i da čuva leđa drugome. Zapravo, ne
mnogo drugačije od junaka Majlsovog filma.

OD ISTOG AUTORA

PROČITAJ JOŠ NA OVU TEMU

22. Nišvil
Trik za Džoš Stoun
Ivana Stupar
Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 10/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

10. avgusta 2016.

IZ ISTOG BROJA

 
Heineken Lovefest za pamćenje
 

Intervju – Vladan Matijević, pisac

Anđeo, deficitarno zanimanje
Sonja Ćirić

22. Nišvil
Trik za Džoš Stoun
Ivana Stupar

Knjige – Ledeni i Omladina bez boga

Impresivna freska o četvrtastim istorijama
Teofil Pančić

Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 11/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

Arhiva nedeljnika Vreme>

POGLEDAJTE ARHIVU

NP "Vreme" d.o.o.

Kosovska 17

11000 Beograd

Srbija

Telefon:

011/3234-774

Email:

redakcija@vreme.com

Prenošenje, preuzimanje ili korišćenje tekstova objavljenih u Nedeljniku

"Vreme" je zabranjeno. Za svako eventualno korišćenje potrebna je
posebna dozvola autora i NP VREME, kao nosioca isključivih
imovinskih prava na iskorišćavanje autorskih dela koje su stvorili
zaposleni u NP VREME.

Navigacija
Vesti
Arhiva nedeljnika
Приватност - Услови

Projekti
https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 12/13
10/10/22, 10:57 PM Džez je uvek saradnja - Film - Nedeljnik Vreme

Prodavnica
Pretplata
Uslovi korišćenja
Redakcija

Copyright © 1998-2022 VREME, Beograd

Приватност - Услови

https://www.vreme.com/kultura/dzez-je-uvek-saradnja/ 13/13