Chapter 105 - Percutaneous Tracheostomy

Access
Provided by:
Kritička njega
Poglavlje 105: Perkutana traheostomija
Roberta Zaklona. Mohit Chawla
UVOD
Traheostomija se definira kao stvaranje umjetnog prolaza dišnih putova kroz vrat izravno u dušnik. Perkutana traheostomija ili perkutana dilatacijska
traheostomija (PDT) odnosi se na metodu izvođenja traheostomije pomoću modificiranog Seldingera (preko žice) i dilatacijske tehnike. Razvoj PDT
tehnike bio je prirodna progresija u doba porasta minimalno invazivnih pristupa. Međutim, postoje značajne razlike između PDTa u odnosu na
kiruršku traheostomiju (ST), u smislu rizika i koristi, o čemu će se dalje detaljno raspravljati. PDT je dobio široko prihvaćanje od strane mnogih
kliničara, a sada ga rutinski izvode intenzivisti, intervencijski pulmolozi i kirurzi u mnogim zemljama. Ključno je da oni koji upravljaju pacijentima s
traheostomijama budu upoznati s PDTom kako bi pružili najbolju moguću skrb.
POVIJEST
Traheostomija se smatra jednim od najstarijih postupaka koji datiraju iz 3600. godine prije Krista. Najraniji pisani opisi nalaze se u Rigvedi, svetoj
hinduističkoj knjizi i babilonskom Talmudu oko 2000. godine prije Krista. Perkutana traheostomija datira iz 1955. godine, kada su Sheldon i dr. koristili
rezni trokar za postavljanje cijevi traheostomije.1 Međutim, zbog oštrog trokara došlo je do mnogih smrtnih slučajeva. Ova tehnika modificirana je
1969. godine kada su Toye i Weinstein uveli jedan suženi dilator s uvučenom oštricom za rezanje preko žice.2 Međutim, tek 1985. godine, kada je široko
prihvaćanje perkutanog pristupa rezultat Ciaglijine nove tehnike serijskih dilatacija preko žice kod 24 pacijenta.3 Nakon toga na pomolu su došle i
druge tehnike, uključujući Rapitrach (1989.), Griggs (1990.), Fantoni i PercuTwist, o čemu će se dalje raspravljati u nastavku. Ciaglijina izvorna
multidilatorska metoda također je prošla daljnju profinjenost vodeći Ciaglia Blue Rhino tehniku dilatacije u jednom koraku 1999. godine, koja se
nesumnjivo smatra najpopularnijim pristupom u ovom trenutku.4
INDIKACIJE I KONTRAINDIKACIJE
Indikacije za PDT iste su kao i indikacije za traheostomiju; međutim, odabir pacijenata posebno je važan za PDT kako bi se smanjile potencijalne
komplikacije. Za razliku od STa, dušnik se ne vizualizira izravno prije umetanja cijevi tijekom PDTa. Tijekom PDTa izvodi se samo minimalna tupa
disekcija uz rijetku uporabu kauterije, pa se stoga tijekom ili neposredno nakon koraka dilatacije može pojaviti neočekivano krvarenje.
Prema Američkoj akademiji za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, predložene indikacije za traheostomiju uključuju sljedeće5:
1. Opstrukcija gornjih dišnih putova
2. Dugotrajna ili očekivana dugotrajna intubacija
3. Nemogućnost pacijenta da upravlja izlučevinama (aspiracija ili prekomjerni bronhopulmonalni izlučevine)
4. Olakšavanje ventilacijske potpore
5. Nemogućnost intubiranja
6. Dodatak za upravljanje operacijom glave i vrata
7. Dodatak za upravljanje značajnom traumom glave i vrata
Osim toga, čini se da traheostomija poboljšava rad disanja i respiratorne mehanike.6,7,8 U usporedbi sa ST, PDT je izborni postupak koji se obično
Downloaded 202311 5:48 A Your IP is 31.223.128.254
izvodi u okruženju jedinice intenzivne njege (JIL) u bolesnika koji su već intubirani i hemodinamski stabilni. PDT kao novonastalo upravljanje dišnim
Chapter 105: Percutaneous Tracheostomy, Roberta Zaklona. Mohit Chawla Page 1 / 10
putevima, iako je moguće, kontroverzno je i ne preporučuje se univerzalno.9
©2023 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
Kontraindikacija za PDT uglavnom je povezana s povećanim rizikom od krvarenja. Iako značajno krvarenje nije uobičajeno, kada se pojavi može biti
5. Nemogućnost intubiranja
Access Provided by:
6. Dodatak za upravljanje operacijom glave i vrata
7. Dodatak za upravljanje značajnom traumom glave i vrata
Osim toga, čini se da traheostomija poboljšava rad disanja i respiratorne mehanike.6,7,8 U usporedbi sa ST, PDT je izborni postupak koji se obično
izvodi u okruženju jedinice intenzivne njege (JIL) u bolesnika koji su već intubirani i hemodinamski stabilni. PDT kao novonastalo upravljanje dišnim
putevima, iako je moguće, kontroverzno je i ne preporučuje se univerzalno.9
Kontraindikacija za PDT uglavnom je povezana s povećanim rizikom od krvarenja. Iako značajno krvarenje nije uobičajeno, kada se pojavi može biti
teško kontrolirati.10,11
TEHNIKAMA
Iako za PDT postoji nekoliko varijacija u tehnikama, osnovna premisa je ista: dušnik je probijen šupljom iglom, vodilica je napredna u dišne putove,
zatim preko žice, dilatacija i eventualno postavljanje cijevi traheostomije. Tehnika Fantoni jedna je od rijetkih iznimaka koja odstupa od ovog
osnovnog načela. Bronhoskopsko vodstvo može se, ali i ne mora koristiti tijekom postupka, ovisno o stručnosti i/ili preferencijama operatera.
Ciaglia Plavi nosorog Pojedinačni dilator
Ova tehnika je daleko najprihvaćeniji i najvjerojatniji pristup. Kada ih je Ciaglia prvotno uvela 1985. godine, prije umetanja traheostomijske cijevi
korišteno je više zasebnih dilatora. Ovaj korak s višenamjenošću konsolidiran je u jednu tehniku dilatatora 1999. godine, što je pojednostavilo proces
umetanja i smanjilo vrijeme umetanja.3,4
Nakon što je mjesto ulaska identificirano palpacijom, vrši se rez. Nakon minimalne disekcije, igla se umeće u dušnik. Bronhoskopsko vodstvo je
korisno, ali nije obvezno. Nakon što se žica umetne u dišni put, dilatacija se vrši pomoću dilatora bušenja, nakon čega slijedi jedan suženi dilator s
naknadnim umetanjem cijevi traheostomije (slika 105–1).
Slika 105.1.A
Lokalna anestezija (mješavina lidokaina i adrenalina) daje se na mjestu ulaska.
Slika 105.1.B
Rez je napravljen vodoravno ili okomito preko dušnika.
Access Provided by:
Slika 105.1.B
Rez je napravljen vodoravno ili okomito preko dušnika.
Slika 105.1.C
Izvodi se minimalno tupo seciranje (to se smatra neobaveznim korakom).
Slika 105.1D.
Bronhoskopsko svjetlo koristi se za povlačenje endotrahealne (ET) cijevi proksimalne na ulaznu točku.
Access Provided by:
Slika 105.1D.
Bronhoskopsko svjetlo koristi se za povlačenje endotrahealne (ET) cijevi proksimalne na ulaznu točku.
Slika 105.1.1E.
Igla uvoditelja umetnuta je u dušnik pod izravnom bronhoskopskom vizualizacijom.
Slika 105.1F.
Žica prolazi kroz iglu uvodnika.
Access Provided by:
Slika 105.1F.
Žica prolazi kroz iglu uvodnika.
Slika 105–1G
Dilator se prenosi preko žice.
Slika 105–1H
Traheostomija cijev se prenosi u dušnik.
Access Provided by:
Slika 105–1H
Traheostomija cijev se prenosi u dušnik.
Ciaglia Plavi dupin
Ova metoda je osmišljena kako bi se spriječila značajna sila usmjerena od prednjeg do stražnjeg smjera tijekom metode jednog dilatora, što može
dovesti do prijeloma dušnog prstena.12 Također, pokušano je dodatno pojednostaviti umetanje traheostomije spajanjem dilatora i utovarivača cijevi
traheostomije. Preko žice, dilator balon je napuhan uzrokujući više radijalne sile, a ne prednju stražnju silu. Balon se zatim ispuhuje napredovanjem
cijevi traheostomije, koja se utovaruje na isti uređaj spojen na balon. Stoga se dilator ne mora prvo ukloniti, prije prolaska utovarivača cijevi
traheostomije preko žice.
Griggs
Griggsova tehnika koristi Griggsove pincetu, koja ima utore za klizanje preko žice. Pomoću Griggsovih pinceta, dušnik se širi i postavlja se cijev za
traheostomiju.13
Fantoni
Tehnika Fantoni, poznata i kao retrogradna perkutana translaryngealna traheostomija, radikalno se razlikuje od ostalih tehnika u kojima se cijev
traheostomije postavlja od endoluminalnog mjesta prema koži. Nakon što se žica perkutano proslijedi u dušnik, pomiče se retrogradno prema
grkljanu i pričvršćuje na posebnu meku cijev za traheostomiju. Zatim se žica izvlači prema koži dok cijev za traheostomiju ne izađe iz kože. Dio traheje
cijevi traheotomije zatim treba preusmjeriti prema glavnoj carini pomoću krutog bronhoskopa.14
Percutwist
Percutwist tehnika uvedena je 2002. godine, koja koristi rotacijsku silu tijekom dilatacije pomoću dilatatora nalik vijcima koji je uvijen u dušnik preko
žice. Glavna prednost bila bi potencijalno minimiziranje šanse za prijelom dušnog prstena, što se može dogoditi tehnikama koje koriste tradicionalnu
prednju stražnju usmjerenu silu za dilataciju.15
DOKAZ
Objavljene su brojne studije koje uspoređuju PDT sa ST. Prva metaanaliza koju je 1999. godine objavio Dulguerov i sur., kirurška skupina u Švicarskoj,
pokazala je povećanu stopu perioperativnih komplikacija s PDTom u usporedbi sa ST.16 Važno je napomenuti da je ST podijeljen na starije (1960
1985) u odnosu na novije (19861996) razdoblje na temelju poboljšanih kirurških tehnika. Razlika perioperativnih komplikacija između PDTa i novijeg
ST razdoblja bila je značajna (10% naspram 3%). Međutim, ova je studija bila kritizirana zbog uključivanja i opservacijskih i randomiziranih ispitivanja,
a ne razdvajanja različitih PDT tehnika jer su različite PDT tehnike pokazale različite sigurnosne profile.
Druga metaanaliza ubrzo je uslijedila 2000. godine od strane Freemana i dr. kao odgovor na prvu metaanalizu. To je uključivalo samo potencijalna
Downloaded 202311 5:48 A Your IP is 31.223.128.254 17
randomizirana ispitivanja s ciaglia dilatacijskom tehnikom u odnosu na ST.
Chapter 105: Percutaneous Tracheostomy, Roberta Zaklona. Mohit Chawla Omjer koeficijenata (OR) za sve operativne komplikacije nije pokazao Page 6 / 10
nikakvu razliku (OR 0,73), ali čini se da stomalna infekcija (OR 0,02), operativno krvarenje (OR 0,15), postoperativno krvarenje (OR 0,39) i sve
postoperativne komplikacije (OR 0,15) pogoduju PDTu u odnosu na kiruršku traheostomiju. Međutim, težina dokaza ispitana je zbog ograničenog
broja pacijenata i studija uključenih u metaanalizu. Uključeno je 5 istraživanja s ukupnim brojem pacijenata kojih je bilo 236 (115 u PDT ruci i 121 u ST
pokazala je povećanu stopu perioperativnih komplikacija s PDTom u usporedbi sa ST.16 Važno je napomenuti da je ST podijeljen na starije (1960
Access Provided by:
1985) u odnosu na novije (19861996) razdoblje na temelju poboljšanih kirurških tehnika. Razlika perioperativnih komplikacija između PDTa i novijeg
ST razdoblja bila je značajna (10% naspram 3%). Međutim, ova je studija bila kritizirana zbog uključivanja i opservacijskih i randomiziranih ispitivanja,
a ne razdvajanja različitih PDT tehnika jer su različite PDT tehnike pokazale različite sigurnosne profile.
Druga metaanaliza ubrzo je uslijedila 2000. godine od strane Freemana i dr. kao odgovor na prvu metaanalizu. To je uključivalo samo potencijalna
randomizirana ispitivanja s ciaglia dilatacijskom tehnikom u odnosu na ST.17 Omjer koeficijenata (OR) za sve operativne komplikacije nije pokazao
nikakvu razliku (OR 0,73), ali čini se da stomalna infekcija (OR 0,02), operativno krvarenje (OR 0,15), postoperativno krvarenje (OR 0,39) i sve
postoperativne komplikacije (OR 0,15) pogoduju PDTu u odnosu na kiruršku traheostomiju. Međutim, težina dokaza ispitana je zbog ograničenog
broja pacijenata i studija uključenih u metaanalizu. Uključeno je 5 istraživanja s ukupnim brojem pacijenata kojih je bilo 236 (115 u PDT ruci i 121 u ST
ruci).
Treću metaanalizu objavio je 2006. godine Delaney i dr. koja je uključivala 14 randomiziranih ispitivanja koja su uspoređivala PDT sa ST u kritično
bolesnih pacijenata, ukupno 1212 pacijenata. Objedinjena procjena ORa nije pokazala nikakvu razliku između PDTa i STa u značajnom krvarenju ili
smrtnosti. Jedini značajan nalaz je smanjena ukupna infekcija rana u PDTu od 2,3% u usporedbi s 10,7% u ST.18 Korist PDTa u odnosu na ST u
infekciji kirurškog mjesta ponovno je dokazana u populaciji traume od strane Park et al 2013. godine, pokazujući 7% naspram 3,4 % što je statistički
značajno s P vrijednošću od 0,04.19
Od sada, dokazi sugeriraju da PDT ima nižu stopu infekcije rana u usporedbi sa STom, ali druge stope komplikacija, uključujući krvarenje i smrtnost,
čine se usporedivima.17,18,19,20 Važno je napomenuti da PDTu postoje i druge koristi od STa, koje uključuju potrošnju manjeg troška operacijske sale i
resursa osoblja, umanjene za ukupne troškove i manje vremena potrebnog za izvođenje postupka od trenutka donošenja odluke o nastavku
traheostomije, s obzirom na veću fleksibilnost u rasporedu (28,4 sata u usporedbi sa 100,4 sata).17 Budući da nema potrebe za prijevozom pacijenta u
operacijsku salu s PDTom, to potencijalno može smanjiti pobol povezan s intrahospitalnim prijevozom kritično bolesnih pacijenata.21
POSEBNA PAŽNJA
Bronhoskopsko vodstvo
Čini se intuitivnim da bi bronhoskopsko navođenje učinilo POSTUPAK PDTa sigurnijim jer bi omogućio vizualizaciju ulaska igle u dišne putove i
spriječio probijanje stražnjeg zida. Kost i sur. sugerirao je u svom iskustvu od 500 PDT da su kontinuirane bronhoskopske smjernice dovele do niske
stope komplikacija bez incidencije pneumotoraksa, pneumomedijestinema ili paratrahealnog smještaja.22 Međutim, studija koju je Dennis i dr. objavio
2013. godine, pokazala je nisku stopu komplikacija u 3162 pacijenta bez upotrebe bronhoskopije, tvrdeći protiv propisivanja bronhoskopskih
smjernica za PDT (stopa komplikacija velikih komplikacija dišnih putova i smrtnih slučajeva bila je 0,38%, odnosno 0,16%).23 Iskustvo operatera
vjerojatno je veliki čimbenik koji doprinosi budući da su Kost i dr. pokazali pad stope komplikacija nakon što operater izvrši više od 30 PTa.22
Smanjenje stope komplikacija dogodilo se čak i kada se postotak pretilih i teških pacijenata s dišnim putevima povećao nakon početnih 30 pacijenata,
što ukazuje na povećanu razinu udobnosti i kompetenciju operatera.
Rana naspram kasne traheostomije
Medijan traheostomije u Sjedinjenim Državama bio je 9 dana s interkvartilnim rasponom od 5 do 14 dana.24 Definicija rane traheostomije varirala je na
temelju studije (u rasponu od 1 do 8 dana). Neke od prethodnih retrospektivnih studija sugerirale su potencijalne koristi od duljine boravka u JILu i
trajanja mehaničke ventilacije. Međutim, 3 glavna randomizirana istraživanja nisu pokazala takve koristi. Čini se da je jedina korist rane traheostomije
potencijalno korištenje manje sedacije, u međuvremenu ne pokazujući dokaze u smanjenju upale pluća povezane s ventilatorom, duljine boravka na
intenzivnoj njezi ili smrtnosti.25,26
Ultrazvučno navođenje
Sve veća popularnost korištenja ultrazvuka ušla je u PDT. Korištenjem linearne visokofrekventne sonde, vrat se može pregledati prije traheostomije
kako bi se otkrile aberantne krvne žile na putu igle. U pretilih bolesnika s teškom anatomijom mogu se koristiti smjernice u stvarnom vremenu. Postoji
1 randomizirano istraživanje koje je pokazalo povećanu stopu uspješnosti probijanje prvog puta kada se koristi ultrazvuk u stvarnom vremenu u
usporedbi s tradicionalnom značajnom metodom.27,28,29 Međutim, nije zabilježen statistički značajan nalaz u stopi komplikacija. Osim toga, brojne
studije izvedivosti i serije slučajeva koje pokazuju potencijalne prednosti ultrazvučnog navođenja, posebno kod pretilih pacijenata.30 S obzirom na
malo vjerojatnost bilo kakvog štetnog učinka koji predstavlja korištenje ultrazvuka u stvarnom vremenu, moguće je da će to koristiti podskupini
pacijenata s teškom anatomijom vrata.27,28,29
Ishod ovisan o operatoru
Jedna studija ispitivala je sigurnost i učinkovitost PDTa koju su proveli liječnici obučeni za intervencijsku pulmologiju ili operaciju u tercijarnom
referentnom centru. Važno je napomenuti da svi intervencijski pulmolozi imaju pozadinu obuke o medicini kritične skrbi. Gotovo svi postupci
1 randomizirano istraživanje koje je pokazalo povećanu stopu uspješnosti probijanje prvog puta kada se koristi ultrazvuk u stvarnom vremenu u
usporedbi s tradicionalnom značajnom metodom.27,28,29 Međutim, nije zabilježen statistički značajan nalaz u stopi komplikacija. Osim toga, brojne
Access Provided by:
studije izvedivosti i serije slučajeva koje pokazuju potencijalne prednosti ultrazvučnog navođenja, posebno kod pretilih pacijenata.30 S obzirom na
malo vjerojatnost bilo kakvog štetnog učinka koji predstavlja korištenje ultrazvuka u stvarnom vremenu, moguće je da će to koristiti podskupini
pacijenata s teškom anatomijom vrata.27,28,29
Ishod ovisan o operatoru
Jedna studija ispitivala je sigurnost i učinkovitost PDTa koju su proveli liječnici obučeni za intervencijsku pulmologiju ili operaciju u tercijarnom
referentnom centru. Važno je napomenuti da svi intervencijski pulmolozi imaju pozadinu obuke o medicini kritične skrbi. Gotovo svi postupci
obavljeni su u roku od 48 sati bez razlika u stopi komplikacija.31
Specifične komplikacije i smrt povezane s PDTom
Zabilježena je specifična vrsta stenoze dušnika nazvana "stenoza vadičepa" u 11 pacijenata koji su podvrgnuti PDTu, što je nastalo kao posljedica
prijeloma dušnog prstena. Srednje vrijeme za pojavljivanje bilo je 13 mjeseci (raspon 1,524 mjeseca) sa 7 koji je zahtijevao resekciju dušnika.32 Metode
za sprječavanje prijeloma dušnog prstena mogu biti potrebne kako bi se spriječile dugoročne komplikacije poput ove.
Smrtni slučajevi koji su posljedica PDTa nastali su pretežno zbog oštećenja krvnih žila i naknadnog krvarenja intraoperativno ili do 22 dana nakon
zahvata. Identificirani čimbenici koji su doveli do oštećenja plovila uključuju nizak položaj traheostomije ispod osmog dušnika, prethodnu operaciju
vrata i terapiju zračenjem. Dva smrtna slučaja dogodila su se zbog gubitka dišnih putova tijekom postupka.10,11
ZAKLJUČAK
Perkutana dilatacijska traheostomija minimalno je invazivna metoda postavljanja traheostomijske cijevi u intubirane pacijente. Izvodi se uz krevet na
intenzivnoj njezi, što smanjuje troškove i resurse koji su obično potrebni za kirurški zahvat koji se izvodi u operacijskoj sali. Mogu ga sigurno obavljati
nekirurški liječnici, uključujući intervencijske pulmologe i intenziviste. Odgovarajuća obuka za proceduraliste i pravilan odabir pacijenata ključni su za
minimiziranje komplikacija i boljih ishoda.
REFERENCE
1. Sheldone CH, Pudenz RH, Slatkovodna voda DB, Lijek BL. Nova metoda za traheostomiju. J Neurosurg . 1955;12 (4):428–431. [PubMed: 14392499]
2. Igračka FJ, Weinstein JD. Kliničko iskustvo s perkutanom traheostomijom i crikotiroidotomijom u 100 bolesnika. J Trauma . 1986;26(11):1034–1040.
[PubMed: 3783779]
3. Ciaglia P, Firsching R, Siniec C. Izborna perkutana dilatacijska traheostomija. Novi jednostavan postupak uz krevet; preliminarno izvješće. Prsa .
1985;87(6):715–719. [PubMed: 3996056]
4. Byhahn C, Lischke V. Halbig S, Ciaglia Blue Rhino: modificirana tehnika perkutane dilatacijske traheostomije i ranih rezultata. Anesteziolog .
2000;49:202–206. [PubMed: 10788989]
5. Američka akademija za otorinolaringologijukirurgiju glave i vrata (2010). Klinički pokazatelji: traheostomija .
http://www.entnet.org/content/clinicalindicatorstracheostomy.
6. Moscovici da Cruz V. Demarzo SE, Sobrinho JB, et al. Učinci traheostomije na respiratornu mehaniku u bolesnika sa spontanim disanjem. Eur Respir
J . 2002;20(1):112. [PubMed: 12166557]
7. Diehl JL, El Atrous S, Touchard D, et al. Promjene u radu disanja izazvane traheostomijom u bolesnika ovisnih o respiratoru. Am J Respir Crit Care
Med . 1999;159(2):383. [PubMed: 9927347]
8. Davis K, Jr. RS, Johannigman JA, et al. Promjene u respiratornoj mehanici nakon traheostomije. Arch Surg . 1999;134(1):59. [PubMed: 9927132]
9. Davidson SB, Blostein PA, Walsh J, et al. Perkutana traheostomija: novi pristup hitnom dišnom putu. J Trauma akutna njega surg . 2012;73(2suppl
1):S83–S88. [PubMed: 22847101]
10. Gilbey P. Fatalne komplikacije perkutane dilatacijske traheostomije. Ja sam J. Otolaryngol . 2012;33(6):770–773. [PubMed: 22921243]
11. Simon M, Metschke M, Braune SA, et al. Smrt nakon perkutane dilatacijske traheostomije: sustavni pregled i analiza čimbenika rizika. Crit Care .
2013;29;17(5):R258.
8. Davis K, Jr. RS, Johannigman JA, et al. Promjene u respiratornoj mehanici nakon traheostomije. Arch Surg . 1999;134(1):59. [PubMed: 9927132]
Access Provided by:
9. Davidson SB, Blostein PA, Walsh J, et al. Perkutana traheostomija: novi pristup hitnom dišnom putu. J Trauma akutna njega surg . 2012;73(2suppl
1):S83–S88. [PubMed: 22847101]
10. Gilbey P. Fatalne komplikacije perkutane dilatacijske traheostomije. Ja sam J. Otolaryngol . 2012;33(6):770–773. [PubMed: 22921243]
11. Simon M, Metschke M, Braune SA, et al. Smrt nakon perkutane dilatacijske traheostomije: sustavni pregled i analiza čimbenika rizika. Crit Care .
2013;29;17(5):R258.
12. Gromann TW, Birkelbach O, Hetzer R. Dilatacijska traheostomija balona: početno iskustvo s ciaglia blue dolphin metodom. Anesth Analg .
2009;108(6):1862–1866. [PubMed: 19448213]
13. Griggs WM, Worthley LI, Gilligan JE, et al. Jednostavna perkutana tehnika traheostomije. Surg Gynecol Obstet . 1990;170:543–545. [PubMed:
2343371]
14. Fantoni A, Ripamonti D. Nonderivrativna nekirurška traheostomija: translaryngealna metoda. Intenzivna njega Med . 1997;23:386–392. [PubMed:
9142576]
15. Frova G, Quintel M. Jednostavna metoda za perkutanu traheostomiju kontroliranu rotirajuću dilataciju. Intenzivna njega Med . 2002;28:299–303.
[PubMed: 11904659]
16. Dulguerov P, Gysin C, Perneger TV et al. Perkutana ili kirurška traheostomija: metaanaliza. Crit Care Med . 1999;27:1617–1625. [PubMed: 10470774]
17. Freeman BD, Isabella K, Lin N, Buchman TG. Metaanaliza potencijalnih ispitivanja koja uspoređuju perkutanu i kiruršku traheostomiju u kritično
bolesnih pacijenata. Prsa . 2000;118:1412–1418. [PubMed: 11083694]
18. Delaney A, Bagshaw SM, Nalos M. Perkutana dilatacijska traheostomija u odnosu na kiruršku traheostomiju u kritično bolesnih bolesnika: sustavni
pregled i metaanaliza. Crit Care . 2006;10(2):R55. [PubMed: 16606435]
19. Park H, Kent J, Joshi M, et al. Perkutana naspram otvorene traheostomije: usporedba postupaka i infekcija kirurškog mjesta. Surg infekcija
(Larchmt) . 2013;14(1):21–23. [PubMed: 23427790]
20. Friedman Y, Flides J, Mizock B, et al. Usporedba perkutanih i kirurških traheostomija. Prsa . 1996;110:480–485. [PubMed: 8697854]
21. Fanara B, Manzon C, Barbot O, et al. Preporuke za unutarbolnički prijevoz kritično bolesnih pacijenata. Crit Care . 2010;14(3):R87. [PubMed:
20470381]
22. Kost KM. Endoscopic percutaneous dilatational tracheostomy: a prospective evaluation of 500 consecutive cases. Laryngoscope . 2005;115(10):1–
30. [PubMed: 16227862]
23. Dennis BM, Eckert MJ, Gunter OL, et al. Safety of bedside percutaneous tracheostomy in the critically ill: evaluation of more than 3,000
procedures. J Am Coll Surg . 2013;216(4):858–865. [PubMed: 23403139]
24. Freeman BD, Morris PE. Tracheostomy practice in adults with acute respiratory failure. Crit Care Med . 2012;40(10):2890–2896. [PubMed: 22824938]
25. Terragni PP, Antonelli M, Fumagalli R, et al. Early vs late tracheotomy for prevention of pneumonia in mechanically ventilated adult ICU patients: a
randomized controlled trial. JAMA . 2010;303:1483–1489. [PubMed: 20407057]
26. Trouillet JL, Luyt CE, Guiguet M, et al. Early percutaneous tracheotomy versus prolonged intubation of mechanically ventilated patients after
cardiac surgery: a randomized trial. Ann Intern Med . 2011;154:373–383. [PubMed: 21403073]
27. Rudas M, Seppelt I, Herkes R, et al. Traditional landmark versus ultrasound guided tracheal puncture during percutaneous dilatational
tracheostomy in adult intensive care patients: a randomized controlled trial. Crit Care . 2014;18(4):514. [PubMed: 25231604]
28. Dinh VA, Farshidoanah S, Lu S, et al. Realtime sonographically guided percutaneous dilatational tracheostomy using a longaxis approach
compared to the landmark technique. J Ultrasound Med . 2014;33(8):1407–1415. [PubMed: 25063406]
29. Rudas M, Seppelt I. Safety and efficacy of ultrasonography before and during percutaneous dilatational tracheostomy in adult patients: a
systematic review. Crit Care Resusc . 2012;14(4):297–301. [PubMed: 23230879]
Access Provided by:
27. Rudas M, Seppelt I, Herkes R, et al. Traditional landmark versus ultrasound guided tracheal puncture during percutaneous dilatational
tracheostomy in adult intensive care patients: a randomized controlled trial. Crit Care . 2014;18(4):514. [PubMed: 25231604]
28. Dinh VA, Farshidoanah S, Lu S, et al. Realtime sonographically guided percutaneous dilatational tracheostomy using a longaxis approach
compared to the landmark technique. J Ultrasound Med . 2014;33(8):1407–1415. [PubMed: 25063406]
29. Rudas M, Seppelt I. Safety and efficacy of ultrasonography before and during percutaneous dilatational tracheostomy in adult patients: a
systematic review. Crit Care Resusc . 2012;14(4):297–301. [PubMed: 23230879]
30. Guinot PG, Zogheib E, Petiot S, et al. Ultrasoundguided percutaneous tracheostomy in critically ill obese patients. Crit Care . 2012;16(2):R40.
[PubMed: 22390815]
31. Yarmus L, Pandian V, Gilber C, et al. Safety and efficiency of interventional pulmonologists performing percutaneous tracheostomy. Respiration .
2012;84(2):123–127. [PubMed: 22699227]
32. Jacobs JV, Hill DA, Petersen SR, et al. “Corkscrew stenosis”: defining and preventing a complication of percutaneous dilatational tracheostomy. J
Thorac Cardiovasc Surg . 2013;145(3):716–720. [PubMed: 23414990]

Chapter 105 - Percutaneous Tracheostomy

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Chapter 105 - Percutaneous Tracheostomy

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Access

24. Freeman BD, Morris PE. Tracheostomy practice in adults with acute respiratory failure. Crit Care Med . 2012;40(10):2890–2896. [PubMed: 22824938]

You might also like