Primjer dobre prakse

„Lutka je drugar, lutka je dar” ili “Lutka u svemu pomaže i mnogo kaže”

U razvoju đeteta veliku ulogu ima igra. Kroz igru ono upoznaje sebe, svijet koji ga
okružuje. U tim interakcijama razvija svoje kognitivne karakteristike, socijalizuje se, ovladava
emocijama, uspostavlja komunikaciju, odnose.
Igra ima svoje forme, a jedna od njih je lutka. Lutka ima višestruko značenje, ali na
prvom mjestu ona ima zamjensku ulogu. Nerijetko i prilikom uspostavljanja i introjektovanja
tzv. attachment kada kao prenosni objekat služi za učvršćivanje raznovrsnih veza.
Za dijete lutka je igračka – simbol koji ono razumije, kome se raduje, sa kojim i pomoću
kog otkriva, upoznaje i stvara sopstveni svijet. Lutka je nezamjenljiv posrednik u komunikaciji
između đeteta i svijeta koji ga okružuje. Lutka ima ulogu da bude spona, mediajtor uz pomoću
koje dijete proživljava i manifestuje svoja unutrašnja stanja.
Za đecu na ranom uzrastu lutkarske predstave gotovo da imaju ulogu psiho drame. Bazira
se na scenskoj ekspresiji koja pomaže da se prožive emocije, nauče novi obrasci ponašanja na
spontan i kreativan način. Dijete se identifikuje, projektuje, razrješava svoja unutrašnja stanja i
uči nove vještine.
U rukama vaspitača lutka postaje izazov, provokacija, ona podiže zainteresovanost,
snažno motiviše dijete, podstiče maštovitost, otvara puteve kreativnim rješenjima. Lutka dijete
poziva – provocira na igru, a igra je način na koji dijete razmišlja, stiče iskustva, saznaje, pamti,
stvara. Dijete vjeruje lutki te je ona moćno sredstvo u rukama vaspitača, da prepozna signale
koje dijete šalje i pomaže mu u razmjen imišljenja. Ona je izvor neograničenih mogućnosti
pružanja iskustva i znanja o svijetu koji ga okružuje. Dijete na taj način usvaja niz važnih
socijalno emotivnih veština kao što su komunikativnost, odgovornost, brižnost, požrtvovanost,
partnerski odnos....
U lutkarskoj predstavi lutka je predmet koji oživljava glasom i pokretom. Stvaranje takve
predstave je kompleksan proces koji zahtijeva pisanje dramskih tekstova, kreiranje i izradu
lutaka, stvaranje scenografije, oslikavanja paravana i izbor pratećih muzičkih sadržaja.
Sama ideja za realizaciju lutkarskih predstava proistekla je iz razloga da se đeca uvedu u
nove konstruktivne vještine, zdrave navike. Na primjer zbog dječijeg odbijanja raznovrsnih
obroka prije svih sve što je „zeleno“. U cilju prihvatanja svih vrsta povrća i voća nastao je tekst
“Vitaminci hvalisavci” kao timski rad vaspitača.

Kao prvo je realizovana radionica za izradu lutaka. Iz zajedničkog rada vaspitača nastale
su lutke od sunđera koje supredstavljale voće i povrće. Ideja je uklopljena u okviru Jesenje
svečanosti te su uključene i dve vaspitačice u ulozi Veseljka i Jesenke kao spona između
pozorišne i lutkarske predstave.

“Vitaminci hvalisavci”
 Na osnovu teme “Reciklaža” u okviru projekta Preduzetničko učenje bazirajući se na
kreativnosti lutkarske predstave zajedničkim radom đece i vaspitača izrađene su lutke tehnikom
kaširanja. Samim tim i scena je zahtjevala isti princip rada te je morski ambijent prikazan od
recikliranog materijala. U cilju razvijanja ekološke svijesti o važnosti čuvanja čovjekove okoline
za živi svijet u vodi nastala je lutkarska predstava “Čisto more” u kojoj su pored lutaka i djeca
bila realizatori.

“Čisto more”

Kako bi podigli saradnju sa roditeljima na viši nivo organizovane su radionice u kojima

su učesnici bili roditelji, vaspitači i đeca. Cilj predstave je bio da se đeca usmjere na poštovanje
različitosti i tolerancije. Tako je osmišljena i realizovana dramatizacija “U travi leptir se javi”.
Scena prikazuje livadu, a lutke insekti su urađene na rukavicama. Roditelji su lutkama pozajmili
glas. Zbog toga je scena zahtijevala doradu jer su lutke trebale da se pojavljuju na livadi, a
roditelji da budu u pozadini. Rješenje je bilo da se oslikani materijal prosiječe na mjestima đe su
se insekti pojavljivali. Ovo je, s jedne strane doprinijelo, vizuelnom efektu, a s druge je
postignuto učešće roditelja.
“U travi leptir se javi”