Svjetski tjedan svemira

Svjetski tjedan svemira obilježavamo od 4.10. do 11.10. Održava ga Europska svemirska

stanica (ESA) čije se sjedište nalazi u Parizu.

Život ljudi u svemiru se mnogo razlikuje od našeg svakodnevnog života. Ljudi koji idu u
svemir moraju prilagoditi većinu stvari koje bi inače svaki dan radili, kao što je spavanje, prehrana,
vježbanje i slično. Ljudi se često pitaju kako je to spavati u svemiru? Oni imaju posebne stanice za
spavanje u kojemu su zatvoreni kako ne bi letjeli okolo. Nemaju osjećaj položaja, tj. ne osjećaju da
leže ili sjede. Higijena je komplicirana, njihova kosa pluta okolo i zato je dobro imati kraću kosu kao
i za održavanje. Dok peru zube, voda se lijepi za četkicu i kada su gotovi moraju progutati pastu za
zube ili ju ispljunuti u maramicu kako ne bi plutala po postaji. Imaju velike zalihe vakumirane
dehidrirane hrane koja može izdržati jako dugo. U tu hranu se dodaje voda prije jela. Imaju hranu
iz Rusije, Japana i Amerike i to su npr. slatkiši, kruh, žitarice i sl. Ljudi često mogu osjećati
klaustrofobiju jer iako imaju
poprilično puno mjesta, oni su
zatvoreni na tom istom mjestu više
od 6 mjeseci. U toj postaji imaju 4
laboratorija, Japanski, Američki,
Europski i Ruski u kojima se
provode svakojaki znanstveni
eksperimenti. Obavezno je vježbati
jer nema nikakvog otpora i to je
zapravo kao da 6 mjeseci leže u
krevetu, što znači da gube gustoću
kostiju i mišićnu masu. Zbog toga
imaju sprave za vježbanje kao što
su traka za trčanje, bicikl i vakuum
utezi koji nisu stabilno pričvršćeni za postaju već se malo gibaju kako ne bi stvarale pritisak na
svemirsku stanicu. izvana svemirske stanice se nalaze nizovi solarnih ćelija koji omogućuju
električnu energiju. Ako u nekim slučajevima moraju izaći iz stanice, za to imaju svemirska odjela
sa pričvršćenim ruksakom. Samo odijelo ima 136 kilograma ali to se u svemiru ne osjeti. Ruksak
sadrži kisik i sustav za odvođenje ugljikovog dioksida. Na prednjoj strani odijela je malo računalo
koje se brine o stanju i javlja ako nastanu nekakvi problemi (sa disanjem, kvarovima…). Na Zemlju
se vraćaju njih 6 u ruskoj svemirskoj stanici Sojuz , a ostatak sa smećem i nepotrebnim stvarima
ostane u svemiru i izgori. Put kući traje 12 sati i na Zemlju slijeću padobranom. Stanica je na visini
od 280 km do 460 km.

Ja mislim da je zanimljivo kako je život u svemiru drugačiji i htjela bi to probati nekada ali
ne toliko dugo, samo na par dana. Sviđa mio se kako imaju mogućnost, tj. moraju vježbati ali ne
sviđa mi se izbor i način održavanja hrane. Mislim da je to zapravo teže nego što izgleda i treba
imati puno odgovornosti da možemo raditi takvo nešto.

Ema Horki, 2.c