Kazneno Procesno-Skripta

KAZNENO PROCESNO PRAVO
KAZNENO
PROCESNO
PRAVO
Zilić Senad - Zike
1

I – DIO
1. AKUZATORSKI KAZNENI POSTUPAK (OPTUŽNI)

Bitna karakteristika ovog tipa KP u tome da je to postupak koji se odvija u obliku spora dvaju
ravnopravnih stranaka pred sudom koji rješava spor. U njemu su odvojene 3 funkcije:
funkcija gonjenja, funkcija obrane i funkcija presuđenja. Svaku od tih funkcija obavlja
poseban subjekt. Spor pokreće tužitelj svojom tužbom sudu kojom tuži određenu osobu zbog
konkretnog KD i traži da se optuženi kazni. Bez njegove tužbe postupak nemože započeti.
Tužitelj je dužan dokazati osnovanost svoje tužbe pa je teret dokaza pada na njega. Ako
nedokaže osnovanost tužbe sud oslobađa optuženog od optužbe.
Optuženi kao ravnopravna stranka u procesu ima jedino dužnost upustiti se u proces koji je
tužitelj pokrenuo protiv njega. On nije dužan dokazivati svoju nevinost, ali ima pravo nato i u
tu svrhu može pobijati osnovanost optužbe.
Funkcija suda u ovom postupku je presuđivanje spora među strankama. Odluka se donosila
nakon provedenog pretresa na kojem su se iznosili i ocjenjivali doakzi. Za ovaj postupak je
karakteristično da:
a) objektivni položaj suda (pokreće postupak samo na zahtjev tužitelja,
b) javnost postupka,
c) usmenost i neposrednost
d) kontradiktornost
Primjenjivan je u Robovlasničkim državama demokratskog uređenja(Rim i Grčka) i u ranom
feudalizmu
2. INKVIZITORSKI ISTRAŽNI POSTUPAK ( ISTRAŽNI)

Pojavio se u ranom feudalnom društvu i razvio stvaranjem centralističkih apsolutističkih
država.
Dijeli se na 2 glavna stadija: istragu i suđenje.
Istragu provodi poseban istražitelj, a započinje je kada sazna da postoji vjerovatnost da je
izvršeno KD koje nije neznatnog značaja. Na početku istrage Inkvirent stavlja optuženog u
istražni zatvor koji je obvezan. Za prikupljanje dokaza su dopuštena sva sredstva kao i
mučenje. Istraga je osnovni stadij ovog postupka. Kad završi istragu istražitelj dostavlja cijeli
spis predmeta sudskom vijeću koji donosi presudu bez neposrednog i kontradiktornog
raspravljanja, na tajnom pretresu i isključivo na temelju spisa. Bit ovog postupka je u tome što
osnovne funkcije nisu međusobno podijeljene i povjerene procesnim subjektima, a funkcija
obrane je potpuno zakržljala. Ovaj postupak je iza sebe ostavio kao tekovinu načelo da je
država dužna sustavno brinuti da izvršitelji KD budu kažnjeni, i da to nemože prepustiti na
volju oštećenom.
3. MJEŠOVITI (AKUZATORSKO-INKVIZATORSKI) KAZNENI POSTUPAK

Nakon buržoaske revolucije u Francuskoj inkvizitorski postupak je reformom zamjenjen
novom kapitalističkom formom Mješoviti KP. Optuženi je od objekta istrage (kakav je bio u
inkviz.postupku) postao subjekt procesnih prava te je mogao uzeti aktivno sudjelovanje u
postupku, pobijajući optužbu. Funkcija kaznenog gonjenja se odvaja od suda, tužitelj i
optuženi postaju stranke u postupku između kojih spor rješava sud. Karakteristike ovog
postupka su da se postupak odvija u dvije faze: prethodni postupak i glavni pretres.
Predhodni postupak je u osnovi tajan, pismen i nekontradiktoran i u toj fazi istražni sudac
prikuplja dokaze i vodi istragu. Samo pokretanje postupka ovisi od državnog tužitelja, koji
ostvaruje funkciju gonjenja. Optuženi u KP ima određena procesna prava, ima zajamčeno
2
pravo obrane i ima svojstvo stranke. Sud nakon provedenog pretresa koji se vodi javno,
usmeno i kontradiktorno donosi presudu.
1. Definicija kaznenog postupka

Sa stajališta procesnih radnji KP FBiH je sustav, procesnim pravom FBiH normiranih radnji
određenih državnih tijela i određenih osoba koje se vrše u slučaju vjerojatnosti da je učinjeno
KD, sa svrhom da se utvrdi je li učinjeno KD, pa ako jeste da u smislu materijalnog KP na
učinitelja primjeni kaznene sankcije.
Sa stajališta društvenih odnosa KP FBiH je sustav svestranih procesnim pravom FBiH
uređenih društvenih odnosa između određenih državnih tijela i pojedinih osoba, odnosa koji
nastaju, razvijaju se i prestaju zbog pravnonormirane djelatnosti tih tijela radi utvrđivanja
postojanja KD i primjene kaznene sankcije.
2. Izvori kazneno procesnog prava

Izvori ovog pozitivnog prava su zakonski propisi koji su doneseni od nadležnih tijela i
međunarodni ugovori. Kako je donošenje kazneno procesnih zakona u nadležnosti BiH, to
su izvori KPP njeni zakoni. Neka su pitanja rješena propisima zastupničkih tijela Županija
tako su neki od tih zakona izvori ovog prava. Možemo dakle izvršiti podjelu na: unutarnje i
međunarodne izvore prava.
Unutarnji izvori se mogu podijeliti na :
-osnovne (to su zakonski propisi kojima se reguliraju osnovna pitanja ovog prava-najvažniji
je Zakon o KPP
BiH) i
- dopunske (to su oni koji se odnose na reguliranje drugih društvenih odnosa, ali se njima
rješavaju neka pitanja iz KPP – Zakon o sudovima, Zakon o tužiteljstvu, Zakon o
odvjetništvu...
Međunarodni ugovori su različiti ugovori (multilateralni i bilateralni)
3. Važenje KPP
Ogleda se u njegovoj primjeni:
-s obzirom na mjesto –KPP se primjenjuje na cijelom području BiH i domaćim brodovima i
avionima bez obzira gdje se nalaze.
-s obzirom na vrijeme- u pogledu vremenskih granica važenja propisa KPP važe opća
pravila o vremneskim granicama važenja zakona. (1) Na učinitelja krivičnog djela primjenjuje se
zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela.(2) Ako se poslije učinjenja krivičnog djela
jednom ili više puta izmijeni zakon, primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja.
-s obzirom na osobu- propisi KPP se primjenjuju se u KP protiv svake osobe koja po
odredbama materijalnog KP odgovara za KP. Izuzetak su osobe sa imunitetom protiv kojih se
nemože voditi postupak ili može uz posebno odobrenje.
4. OSNOVNA NAČELA KP
a) - načelo oficioznosti(oficijalnosti.optužno načelo) – inicijativa za pokretanje KP stavljena
je u dužnost određenom državnom tijelu koje po službenoj dužnosti pokreće KP
(tužilaštvo).Gonjenje po službenoj dužnosti pokreće se bez obzira na volju oštećenika ili
druge osobe.Postoje dvije kategorije gonjenja :
1-gonjenje po službenoj dužnosti
2-gonjenje po privatnoj tužbi ono nije u potpunosti provedeno u našem KPP
b) - načelo legaliteta u kaznenom gonjenju znači da je određeni državni organ dužan po
zakonu poduzeti kazneno gonjenje kad god za to postoje uvjeti. Tako je tužitelj dužan
3
poduzeti kazneno gonjenje ako postoje dokazi da učinjeno KD za koje se goni po službenoj
dužnosti.
1.-načelo imutabiliteta (po ovom načelu kada je tužitelj već pokrenuo KP, nemože u tijeku postupka
odustati od kaznenog gonjenja nego mora stvar prepustiti odluci suda, pa i kad je uvjeren da nema više zakonske
osnove za gonjenje).
2. načelo mutabiliteta -promjenjivosti (po kojem tužitelj može promjeniti svoj stav i odustati od
kaznenog gonjenja u tijeku postupka, kada više po njegovom uvjerenju nepostoje neki od zakonskih uvjeta za
kazneno gonjenje).Kod nas je ovo načelo.
c) - načelo materijalne istine – znači da u svakom konkretnom slučaju ima istražiti i utvrditi
potpuna stvarna i prava istina, da se činjenično stanje na kome se zasniva odluka o KP
potpuno rasvijetlii raščisti i da odgovara objektivnoj stvarnosti.(da se utvrdi je li učinjeno KD,
ko je počinitelj i mogu li se na njega primjeniti kaznene sankcije). Procesna pravila koja služe
za pronalaženje materijalne istine su:
-pravo suda i državnih tijela koja sudjeluju u KP da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje
činjenica nije vezano ni ograničeno formalnim dokaznim pravilima.,
-sud nije vezan za prijedloge stranaka u pogledu provedbe dokaza (iako je teret dokazivanja
na tužitelju, nema formalne podjele dokaza),
-načelo utvrđivanja mat.istine dolazi do izražaja u pravilu da pridonošenje dokaza nije vezano
nizakakav rok,
-u utvrđivanju mat.istine sud je ovlašten rješavati prejudicijalna pitanja.
d) - načelo akuzatornosti – znači da se KP može pokrenuti i voditi samo ako za to postoji
zahtjev tužitelja. Ovim se omogućava dioba funkcija: gonjenja, obrane i presuđenja. Prednosti
ovog načela su: omogućavanje objektivnosti i nepristrasnosti suda, omogućuje izdvajanje
kaznenog gonjenja i formiranje posebnog državnog tijela za funkciju optužbe i drugih
procesnih radnji KP, oslobađajući sud od svake incijative za pokretanje KP.
e) - načelo kontradiktornosti- sastoji se u tome da pred sudom dobija karakter spora između
dvije procesualno ravnopravne stranke pred objektivnim sudom. Tužitelj i osumnjičeni pred
sudom iznose dvije suprotne teze: tezu optužbe i tezu obrane, a sud je dužan saslušati obje
stranke, provesti po prijedlogu stranaka i po službenoj dužnosti dokaze i donijeti odluku o
konkretnom kaznenopravnom sporu.
f) - načelo neposrednosti i usmenosti- načelo neposrednosti je pravilo po kom sve činjenice
i svi dokazi koji služe za osnovu jedne sudske presude moraju biti izvedeni pred
sudom.neposrednost traži da stranke neposredno priopćavaju sudu svoje izjave i prijedloge, da
sud neposredno vidi ili opazi materijalne dokaze, predmete očevida i da se čitav spor u biti
odvija pred sudom. Načelo usmenosti znači da sve činjenice i svi dokazi na kojima se zasniva
presuda moraju se iznijeti usmeno na glavnom pretresu, kao i izjave, te da se optužnica pored
što je pismena mora na glavnom pretresu iznijeti i usmeno.
g) - načelo javnosti – u KP načelo javnosti znači dvoje: pravo stranaka da prisustvuju
procesnim radnjama u tijeku postupka, i pravo svake druge osobe koja nema neposrednog
interesa da prisustvuje procesnim radnjama. Javnost omogućuje društvenu kontrolu suđenja.
Podrazumjeva se javnost na glavnom pretresu, jer bi u istrazi samo ometala radnje KP. Glavni
pretres je javan za punoljetne osobe uz tehničke mogućnosti.
h) - načelo zakonitosti-(1) pravila utvrđena ovim načelom trebaju osigurati da niko nevin
nebude osuđen, a da se prema počinitelju KD izrekne kaznenopravna sankcija, pod uvjetima
propisanim KZ i drugim zakonima BiH koji propisuju KD i u zakonom propisanom postupku.
(2)Prije donošenja presude osumnjičenik, odnosno optuženik može biti ograničen u svojoj
slobodi i drugim pravima samo pod uvjetima koje propisuje ovaj
zakon. (3) Za krivična djela koja su u nadležnosti Suda samo taj sud može izreći
krivičnopravnu sankciju u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu,
ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.
4
i) - načelo oportuniteta (svrsishodnost) - je u postupku prema maloljetnicima gdje tužitelj

može odlučiti da ne zahtjeva pokretanje postupka, iako postoje dokazi da je maloljketnik
počinio KD, ako smatra da nebi bilo svrhovito prema maloljetniku voditi postupak, s obzirom
na njegov raniji život i osobna svojstva, te na narav KD i okolnosti pod kojima je djelo
počinjeno.
j) - slobodna ocjena dokaza, Pravo Suda, Tužitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom
postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim
formalnim dokaznim pravilima.
k) - ne bis in idem - nikada 2 puta o istoj stvari. (Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za
koje je već bio
suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka).
l) - načelo višestupnjevosti,
m) - načelo zbornosti - (suđenje u vijeću )
n) - načelo slobode upotrebe jezika i pisma Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju
pravo služiti se svojim jezikom. Ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine,
osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog
pisanog dokaznog materijala.
o) - načelo in dubio pro reo- pretpostavka nevinosti - Svako se smatra nevinim za krivično
djelo dok se
pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine
obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, Sud rješava
presudom na način koji je povoljniji za optuženog.
p) - načelo ekonomičnosti
r) – načelo jednakosti - Sud, Tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom
pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one
koje im idu u korist.
5.) SUBJEKTI KAZNENOG POSTUPKA

Procesni subjekti su tijela ili osobe koje u KP vrše procesne radnje, imaju zakonom određena
prava i dužnosti i stupaju u kaznenoprocesne odnose. U skladu sa akuzatorskim načelom tri
su procesne funkcije: gonjenje, obrana i presuđenje. Kazneno gonjenje vrši tužitelj, funkciju
obrane vrši osumnjičeni pri čemu mu pomaže branitelj, a presuđenje vrši isključivo sud.
Tužitelj i osumnjičeni su stranke u kaznenom postupku jer se faktiči spore u kaznenom sporu
pred sudom.
Sporedni subjekti su: svjedoci, vještaci, oštećeni itd)
6). SUDOVI-POJAM I SASTAV KAZNENOG SUDA

(1) U prvom stepenu sudi vijeće krivičnog odjeljenja Suda sastavljeno od trojice
sudija.
(2) Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom
kaznom kao glavnom kaznom sudi sudija pojedinac.
(3) U drugom stepenu sudi vijeće apelacionog odjeljenja Suda sastavljeno od trojice
sudija.
(4) O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja
sastavljeno od trojice sudija.
(5) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, predsjednik Suda i
predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim ovim zakonom.
(6) U vijeću sastavljenom od trojice sudija Sud odlučuje o žalbama protiv rješenja
kada je to određeno ovim zakonom i donosi druge odluke izvan glavnog pretresa.
Vrhovni sud nikada nesudi u 1.stupnju nego u 2. ili 3.
5
Kao supstitut istražnog suca javlja se sudac za predhodni postupak. On je jedna vrsta
nadzornog organa u donosu na tužitelja. Tužitelj u nekim situacijama mora tražiti odobrenje
suca za predhodni postupak (u slučaju pretresa stana, osobe, kod određivanja pritvora). Sudac
za predhodni postupak je nadležan usvojiti ili odbaciti pismenu nagodbu o priznanju krivnje.
7.) IZUZEĆE SUDACA

Razlozi za izuzeće
Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:
a) ako je oštećen krivičnim djelom,
b) ako je u krvnom srodstvu ili bračnom s jednim od sudionika u postupku
c) ako je s osumnjičenim, odnosno optuženim, njegovim braniteljem, Tužiteljem ili
oštećenim u odnosu: staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili
hranjenika,
d) ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak,
sudija za prethodno saslušanje ili je postupao kao tužitelj, branitelj, zakonski
zastupnik ili punomoćnik oštećenog ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak,
e) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim
lijekom,
f) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.
Izuzeće na zahtjev stranke
Stranka ili branitelj dužni su u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatraju da
postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi
razlozi koji su isticani u zahtjevu za izuzeće koji je ranije odbijen.
8. Sukob nadležnosti
Je spor između dva ili više sudova o tome koji je od njih stvarno ili mjesno nadležan
postupati u konkretnoj stvari. Sukob može biti pozitivan (kada dva ili više sudova prisvajaju
nadležnost) i negativan ( kad dva ili više sudova odbijaju od sebe nadležnost)
Rješavanje sukoba nadležnosti:
(1) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.
(2) Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadležnosti sud će zatražiti mišljenje stranaka i
branioca. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.
(3) Prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti sud može istovremeno po službenoj dužnosti donijeti
odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako su ispunjeni uvjeti iz člana 35. ovog zakona.
(4) Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od njih je dužan preduzeti one radnje
u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
9. STRANKE U KP
Pod pojmom stranke u KP podrazumjevamo samo stranke u formalnom ili procesnom smislu
(stranka je tužitelj i optuženi)
TUŽITELJ – je subjekt koji vrši funkciju kaznenog gonjenja za KD za koja se goni po
službenoj dužnosti. Tužiteljstvo je državno tijelo koje vrši funkciju kaznenog gonjenja i druga
zakonom određena prava i dužnosti. Ono je izgrađeno na načelu jedinstva, što znači da sva
tužiteljstva čine jedinstvenu organizaciju u kojoj su niža podčinjena višem tužiteljstvu.
Temeljna nadležnost tužitelja je otkrivanje i progon počinitelja KD koja su u nadležnosti
suda. Tužitelj ima prava i dužnosti:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo
preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage,
pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi
upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje
osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
6
b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom,

c) daje imunitet u skladu s zakonom,
d) zahtijeva dostavljanje informacija od strane državnih organa, preduzeća, pravnih i
fizičkih osoba u BiH,
e) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim
zakonom,
f) naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od strane Suda u skladu
s ovim zakonom,
g) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu s članom 334. ovog zakona,
h) podiže i zastupa optužnicu pred Sudom,
i) podnosi pravne lijekove,
j) obavlja i druge poslove određene zakonom.
10. BRANITELJ
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati branitelja u toku cijelog postupka.
(2) Za branitelja se može uzeti advokat pod uvjetima koji su propisani Zakonom o
Sudu Bosne i Hercegovine.
(3) Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja, osumnjičenom,
odnosno optuženom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu branitelja uzeti
njegov zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj
liniji do bilo kog stepena, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra ili hranitelj.
(4) Branitelj mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje
u postupku.
Ko ne može biti branitelj
(1) Branitelj ne može biti oštećeni, bračni odnosno vanbračni drug oštećenog ili
Tužitelja, niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji
do 4.stepena ili po tazbini do 2. stepena.
(2) Branitelj koji je pozvan kao svjedok, ne može biti branitelj u tom predmetu.
(3) Branitelj ne može biti osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili
Tužitelj.
Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja
(1) Osumnjičeni mora imati branitelja već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili
gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog
zatvora.
(2) Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja odmah nakon što mu je
određen pritvor, za vrijeme dok pritvor traje.
(3) Nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina
zatvora ili teža kazna, optuženi mora imati branitelja u vrijeme dostavljanja optužnice.
(4) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme
sam branitelja, ili branitelja ne angažuju osobe iz člana 39. stav 3. ovog zakona,
branitelja će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno
saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća. U ovom slučaju, osumnjičeni,
odnosno optuženi ima pravo na branitelja do pravomoćnosti presude, a ako je
izrečena kazna dugotrajnog zatvora – i u postupku po pravnom lijeku.
(5) Branitelj će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom ako Sud utvrdi da
je to zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno
optuženog u interesu pravde.
(6) U slučaju postavljanja branitelja, osumnjičeni, odnosno optuženi će se prvo
pozvati da sam izabre branitelja sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno
optuženi sam ne izabere branitelja sa predočene liste, branitelja će postaviti Sud.
7
Postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja

(1) Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo
za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju
interesi pravičnosti bez obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom, odnosno
optuženom će se, na njegov zahtjev, postaviti branitelj, ako prema svom imovnom
stanju ne može snositi troškove odbrane.
(2) Zahtjev za postavljanje branitelja iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u toku
cijelog krivičnog postupka. Branitelja postavlja sudija za prethodni postupak, sudija
za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća nakon što je
osumnjičenom, odnosno optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste
izabere branitelja.
11. OŠTEĆENIK
Je osoba kojoj je KD povrijeđeno ili ugroženo osobno ili imovinsko pravo. Oštećeni se može
pridružiti KP svojim imovinsko-pravnim zahtjevom. On nije stranka u postupku i nepripada
mu nijedna funkcija nego je on sporedni procesni subjekt.
12. PREDMET (OBJEKT) KAZNENOG PROCESA

U KP se utvrđuje je li učinjeno jedno konkretno KD, ko je učinitelj KD, i druge činjenice
važne za pravilnu primjenu kaznenog zakona. Ako oštećeni postavi imovinsko-pravni zahtjev
u KP, onda je i taj zahtjev objekt KPP. Troškovi KP su takođe objekt KP. Prema tome objekt
KP je: određeno KD, više kaznenih stvari u međusobnoj vezi, imov-pravni zahtjev, troškovi
KP i prejudicijalna pitanja.
- krivično djelo -podrazumjeva protupravno dijelo koje je po zakonu kažnjivo,čija su
osnovna obilježja
zakonski opisana i za koje je propisana sankcija
- više KD u međusobnoj vezi – više KD u međusobnom koneksitetu.(veza predmeta)
- imovinsko pravni zahtjev- odnosi se na naknadu štete,povraćaj stvari ili poništenje
pravnog posla
- troškovi KP – su oni izdaci učinjeni povodom KP od njegovog pokretanja do njegovog
okončanja.zahtjev s podacima o visini troškova se podnosi najkasnije roku od 6 mjeseci od
dana dostave pravomoćne presude. Troškove kao: liječenja okrivljenog, troškove svjedoka i
vještaka, dovoza okrivljenog, podvoza i putnih troškova . U KP u načelu troškove snosi onaj
koji ih je svojom krivnjom prouzročio.
- prejudicijalna pitanja- kad se u KP pojavi kakvo prejudicijalno pitanje koje kazneni sud
po zakonu rješava, onda su i ona objekt KP. Ova pitanja su uvjet za rješavanje glavne stvari, a
imovinsko-pravni zahtjev i troškovi KP su posljedica rješavanja stvari.
13. SVJEDOK
Izuzeće svjedoka
Ne može se saslušati kao svjedok:
a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne dok
je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,
b) branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u
svojstvu branitelja,
c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik,
odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik, liječnik, babica
i dr.), osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist
ustanovljeno čuvanje tajne,
d) maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj
prava da ne mora svjedočiti.
8
(1) Svjedočenje mogu odbiti:

a) bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog,
b) roditelj ili dijete usvojitelj ili usvojenik osumnjičenika odnosno optuženika,
(2) Organ koji vodi postupak dužan je da osobe iz stava 1. ovog člana, prije njihovog saslušanja ili
čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom, odnosno optuženom upozori da mogu odbiti
svjedočenje. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.
Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja
(1) Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio
krivičnom gonjenju.
(2) Svjedok koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet.
(3) Imunitet se daje odlukom tužitelja.
(4) Svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio neće se krivično goniti osim ako je dao lažni
iskaz.
14. VJEŠTAČENJE
Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještačenja snosi onaj ko je
angažovao vještaka.
Izuzeće vještaka:
a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne dok
je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,
b) branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u
svojstvu branitelja,
c) maloljetna osoba
d) izuzeće vještaka (član 44.) postoji i za osobu koja je zajedno s osumnjičenim, odnosno
optuženim ili oštećenim u radnom odnosu u istom organu, preduzeću ili drugoj pravnoj osobi
ili kod samostalnog privrednika (obrtnik), kao i za osobu koja je u radnom odnosu kod
oštećenog ili osumnjičenog, odnosno optuženog.
e) Za vještaka se neće uzeti osoba koja je saslušana kao svjedok.
MJERE ZA OSIGURANJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG,

ODNOSNO OPTUŽENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA
15. VRSTE MJERA

Mjere koje se mogu preduzeti prema optuženom za osiguranje njegove prisutnosti i za
uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, zabrana napuštanja boravišta,
jamstvo i pritvor.
Poziv
Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva koji sadrži: naziv organa koji
poziva, ime i prezime optuženog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto
gdje optuženi ima da dođe, dan i sat kad treba da dođe, označenje da se poziva u svojstvu
optuženog i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, da je dužan odmah
obavijestiti tužitelja, odnosno sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište i
službeni pečat i potpis tužitelja, odnosno sudije koji poziva.
Dovođenje
Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako uredno
pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti uredno
dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva.
Zabrana napuštanja boravišta
9
Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato
mjesto ili u inozemstvo, sud mu može obrazloženim rješenjem zabraniti da bez odobrenja
napusti mjesto boravišta.
Uz mjeru iz stava 1. ovog člana, optuženom može biti zabranjeno posjećivanje određenih
mjesta ili sastajanje s određenim osobama ili naređeno da se povremeno javlja određenom
organu ili privremeno oduzeta putna isprava ili vozačka dozvola, kao i zabranjeno
preduzimanje određenih poslovnih aktivnost. Mjere traju dok za to postoji potreba a najduže
do okončanja glavne rasprave.
Jamstvo
Optuženi kojem se pritvor ima odrediti ili mu je pritvor već određen samo zbog bojazni da će
pobjeći, može se ostaviti na slobodi, odnosno može se pustiti na slobodu ako on osobno ili ko
drugi za njega pruži jamstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobjeći, a sam optuženi obeća
da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
- Jamstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje, s obzirom na težinu krivičnog djela,
osobne i obiteljske prilike optuženog i imovno stanje osobe koja daje jamstvo.
- Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih
pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lahko mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke
za iznos jamstva na nepokretna dobra osobe koja daje jamstvo ili u osobnoj obavezi jednog ili
više građana da će u slučaju bjekstva optuženog platiti utvrđeni iznos jamstva.
- Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju, porijeklu imovine,
vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje kao jamstvo.
- Ako optuženi pobjegne, rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod
budžeta Federacije.
Ukidanje Jamstva :Optuženom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor ako na uredan
poziv ne dođe a izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo ili ako se protiv njega, pošto
je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor. U slučaju iz stava 1. ovog
člana jamstvo se ukida. Položeni novčani iznos, dragocjenosti, papiri od vrijednosti ili druge
pokretne stvari vraćaju se.
Rješenje o jamstvu :U toku istrage rješenje o jamstvu i o njegovom ukidanju donosi sudija za
prethodni postupak, poslije podizanja optužnice – sudija za prethodno saslušanje, a nakon
dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudija,
odnosno predsjednik vijeća.
Pritvor
Određivanje pritvora
(1) Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha
ne može ostvariti drugom mjerom.
(2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se optuženi nalazi u
pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju
pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti
U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a
pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu.
Razlozi za pritvor
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se može
odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove
važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak
uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
10
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti
pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se
izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teža kazna,
d) ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna,
a usljed načina učinjenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora neophodno je za
sigurnost građana ili imovine. U slučaju kada se radi o krivičnom djelu terorizma, smatra se da
postoji pretpostavka, koja se može pobijati, da je ugrožena sigurnost građana i imovine.
(2) U slučaju iz stava 1. tačke b) ovog člana, pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog
kojih je pritvor određen.
Pritvor se određuje rješenjem suda, a na prijedlog tužitelja.
Rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime osobe koja se lišava slobode, krivično djelo koje joj se
stavlja na teret, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni pečat i
potpis sudije koji određuje pritvor.
Po rješenju sudije za prethodni postupak pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja
slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o
produženju pritvora.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice:
(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola
opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o
pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet godina;
b) jednu godinu i šest njeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna do deset godina;
c) dvije godine u sllučaju krivičnog djela za koje jepropisana kazna zatvora preko deset godina, ali
ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zavora.
Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda.
Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi dužan je najmanje jednom u 15 dana obići pritvorenike
i ako nađe da je potrebno, i bez prisutnosti sudskog policajca, obavijestiti se kako se pritvorenici
hrane, kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa.
II DIO
1. STADIJI KAZNENOG POSTUPKA

Kazneni postupak se pokreće ako postoje osnovi sumnje da je počinjeno KD, a konačni cilj
kaznenog postupka je da se utvrdi je li KD doista izvršeno, pa ako jeste da se prema počinitelju
primjene kaznene sankcije. Svaki KP prolazi kroz određene faze koje nazivamo stadijima KP.
Tijek KP obuhvaća:
a) istragu
b) optuživanje,
c) glavnu raspravu
d) presudu
e) redovne pravne lijekove
f) izvanredni pravni lijek
ISTRAGA:
KP se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužitelja.
Kaznena prijava je redovit i najčešći način spoznaje o izvršenom KD i počinitelju tog djela.
Službenici, odgovorne osobe u svim tijelima vlasti u BiH, javnim poduzećima i ustanovama
11
dužni su prijaviti KD o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na drugi način.Takođe i

građani imaju pravo prijaviti počinjenje KD, jer i neprijavljivanje KD predstavlja KD.
Prijava se podnosi tužitelju. Po svojoj formi može biti usmena ili pismena. Kad se podnosi
usmeno prijavitelj se upozorava o posljedicama lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi se
sačinjava zapisnik, a službena zabilješka će se sačiniti ako se kaznena prijava priopćuje
telefonom. Ako je prijava dostavljena službenoj osobi ili sudu oni će je odmah proslijediti
tužitelju. Ako postoje osnovi sumnje da je počinjeno KD, tužitelj će naložiti provođenje istrage.
Nalog za provođenje istrage sadrži: podatke o počinitelju (ako su poznati), opis djela iz kojeg
proizilaze zakonska obilježja KD, zakonski naziv KD, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje,
provođenje istrage i postojeće dokaze. Tužitelj će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje
istražne radnje treba preduzeti. Tužitelj ima široke ovlasti tijekom provođenja istrage: može
poduzeti sve istražne radnje, uključujući ispitivanje osumnjičenika, oštećenika ili svjedoka,
očevid (uviđaj) i rekonstrukciju događaja, posebne mjere radi osiguranja svjedoka i podataka,
te nalaganje potrebnih vještačenja. O poduzetim istražnim radnjama sačinjava se zapisnik u
skladu sa ZKP.
Kad postoje osnovi sumnje da je za počinjeno KD propisana kazna zatvora preko 5 godina,
ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavjestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom
poduzeti sve potrebne mjere radi pronalaska počinitelja KD, sprečavanja skrivanja ili bijega
osumnjičenika, radi otkrivanja i sačuvanja tragova KD i predmeta koji mogu biti dokazi u KP.
Kad se radi o KD za koje je propisana kazna do 5 godina zatvora ovlaštena sl.osoba je dužna,
u roku od 7 dana od saznanja o postojanju osnove sumnje da je KD učinjeno, obavjestiti
tužitelja o svim raspoloživim podacima, radnjama i mjerama koje je poduzela.(potrebne
izjave,pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljaga, ograničiti kretanje na određenom
prostoru, raspisati potjernicu za osobom ili stvarima itd. Ovlaštena sl.osoba može i uputi pisani
zahtjev osobi da dođe u službene prostorije, pod uvjetom da se naznači zbog čega se poziva.
Kad se prvi put osumnjičenik ispituje:
a)-uzimaju se njegovi osobni podaci: ime i prezime, dat.rođenja, narodnost, državljanstvo,
zanimanje, stupanj stručne spreme, obiteljske prilike itd.
b)-na početku ispitivanja će mu se pripopćiti za koja se djela osumnjičeni tereti, i osnove sumnje
protiv njega, a poučit će se i pravima da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na
pitanja, da može uzeti branitelja itd, da se može izjasniti o djelu i iznijeti sve činjenice koje mu
idu u korist.
c)-osumnjičenik se može dobrovoljno odreći prava iz predhodnog stava, a to se odricanje mora
pismeno zabilježiti,
d)-on se može i predomisliti u pogledu prava da uzme branitelja
e)-osumnjičeniku se mora u svakom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i
dokazima koji mu idu u korist.
f)-ako je postupljeno protivno ovim odredbama na iskazu se osumnjičenika ne može temeljiti
sudska odluka.
Tijek ispitivanja svjedoka:
Svjedok odgovore daje usmeno, opomenut će se da govori istinu i da davanje lažnih izkaza
predstavlja KD. Uzet će se svjedokovi osobni podaci, pitat će se o odnosu sa osumnjičenikom,
optuženikom ili oštećenikom. Upozorit će se da je dužan prijaviti sudu promjenu adrese i
boravišta. Uz opravdane interese svjedok se može ispitati kad nije nazočan putem tehničkih
uređaja za prenos slike i zvuka na način da mu stranke i branitelj postavljaju pitanja a da nisu
prisutni u prostoriji gdje se svjedok nalazi.
Ako osbe zatečene na mjestu počinjenja KD mogu dati obavijesti važne za KP ovlaštena
sl.osoba ih može zadržati najduže 6 sati.
12
Nakon obavještavanja tužitelja ovlaštena sl.osoba je dužna poduzeti očevid i odrediti potrebna
vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije tijela. Ako je tužitelj nazočan on može tražiti da
ovlaštena sl.osoba poduzme radnje koje su tužitelj smatra prijeko potrebnim. Tužitelj može
naložiti izvođenje obdukcije ili ekshumacije ako je smrt osobe povezana sa KD o čemu će
tužitelj zatražiti nalog od suda.
Sudac za predhodni postupak može na prijedlog stranaka ili branitelja narediti da se na
posebnom saslušanju uzme izjava svjedoka kako bi se iskoristila na glavnoj raspravi zato što
postoji mogućnost da neće biti dostupan sudu. Dozvoljeno je ispitivanje od stranke ili branitelja
koji je pozvao svjedoka (izravno ispitivanje), zatim ispitivanje te stranke od protivne stranke
odnosno branitelja (unakrsno ispitivanje) i ponovno ispitivanje svjedoka od stranke odnosno
branitelja koji ga je pozvao. Svjedoka ispituje stranka koja ga je zvala, ali sudac odnosno
predsjednik vijeća i članovi mogu u svakom dijelu ispitivanja postaviti svjedoku određeno
pitanje.
Obustava istrage
Tužitelj će nalogom obustaviti istragu ukoliko utvrdi:
-da djelo koje je osumnjičenik počinio nije KD
-da nema dovoljno dokaza da je osumnjičenik počinio KD
-da je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom
O obustavi istrage Tužitelj će obavjestiti oštećenika koji ima prava podnijeti pritužbu uredu
tužitelja u roku od 8 dana, a ako pristignu novi podaci koji pružaju dovoljno dokaza da je
osumnjičenik počinio KD tužitelj može ponovo pokrenuti istragu.
Kad smatra da je stanje stvari dovoljno razrješio da se može podići optužnica tužitelj okončava
istragu. Kolegij tužiteljstva će poduzeti potrebne mjere da okonča istragu ukoliko se ona
neokonča za 6 mjeseci od donošenja naloga za istragu.
POSTUPAK OPTUŽIVANJA
Tužitelj će pripremiti i uputiti optužnicu sucu za predhodno saslušanje ako smatra da postoji
dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je osumnjičenik počinio KD. Nakon podizanja
optužnice, osumnjičenik i branitelj imaju pravo uvida u sve spise i dokaze, a stranke ili branitelj
sucu za predhodno saslušanje mogu predlagati poduzimanje radnji (sudsko osiguranje dokaza)
sukladno sa čl 223 ZKP (uzimanje izjave svjedoka koji najvjerovatnije neće prisustvovati
glavnoj raspravi).
Optužnica mora sadržavati:

- naziv suda
- ime i prezime osumnjičenika s osobnim podacima (tužitelj će navesti i ako je osoba ranije
osuđivana i to će pred sudom i dokazati),
- opis KD iz kojeg proizilaze zakonska obilježja KD, vrijeme i mjesto počinjenja KD, predmet
i sredstvo kojim je počinjeno te ostale okolnosti potrebne za što potanje određivanje KD. Ovo
je činjenični opis djela.
- zakonski naziv KD, pravna kvalifikacija djela
- prijedlog o dokazima
- ishod istrage
- materijal koji potkrepljuje navode optužnice.
Jednom optužnicom se može obuhvatit više kd ili više osumnjičenika, te ako se osumnjičenik
nalazi na slobodi može se u optužnici predložiti i da se odredi pritvor.
Sudac za predhodno saslušanje može potvrditi ili odbiti sve ili pojedine tačke optužnice u roku
od 8 dana od dana prijema optužnice.
13
Kada sudac potvrdi bilo koju tačku optužnice osumnjičenik dobija položaj optuženika.
Optuženik i njegov branitelj imaju pravo da im se dostavi optužnica.
Sudac za predhodno saslušanje obavjestit će optuženika da će u roku od 15 dana biti pozvan da
se izjasni da li priznaje ili poriče krivnju, namjerava li podnijeti prethodne prigovore te da
navede prijedloge dokaza koje treba izvesti u glavnoj raspravi.
Potvrđivanje optužnice i priznanje ili poricanje krivnje su novine u ZKP. Sudac za prethodno
saslušanje prima izjavu o krivnji u nazočnosti tužitelja i branitelja i ta se izjava unosi u zapisnik,
a ako se osumnjičeni neizjasni o krivnji sudac će unijeti u zapisnik da je osumnjičeni poriče.
Sud može prihvatiti ili odbaciti izjavu o priznanju krivnje. Ukoliko je prihvati izjava optuženika
će se unijeti u zapisnik i odredit će se dan održavanja rasprave za izricanje kaznenopravne
sankcije i to u roku najkasnije od 3 dana. Ako sud odbaci izjavu, o tome će obavjestiti stranke
i branitelja i zabilježiti u zapisnik, a izjava o priznanju krivice ne može se koristiti kao dokaz u
kaznenom postupku.
Nagodba tužitelja i optuženika
Prije glavne rasprave optuženik i njegov branitelj mogu pregovarati sa tužiteljem o uvjetima
priznanja krivnje za djelo za koje se optuženi tereti. Prilikom prigovora tužitelj može predložiti
blažu sankciju za optuženika. Nagodba o priznanju krivice je u pismenom obliku i mogu je
usvojiti ili odbaciti sudac za predhodni postupak, sudac za predhodno saslušanje, sudac ili
vijeće.
Pregovaranje o krivnji je novi institut u ZKP-u. Tužitelj je incijator pregovora a rezultat
pregovora je sporazum koji mora biti u pisanoj formi. Protiv presude koja je donesena na
temelju sporazuma žalba nije moguća, a protiv one na temelju priznanja jeste moguća.
Prije je bio prigovor na optužnicu a sada je to predhodni prigovor o kojem odlučuje sudac za
predhodno saslušanje koji nemože sudjelovati u suđenju. Po novom ZKP-u predhodnim
prigovorom se: osporava nadležnost, ukazuje na formalne nedostake optužnice, osporava
zakonitost dokaza ili izjavljenog priznanja, zahtjeva spajanje ili razdvajanje postupka itd..
GLAVNA RASPRAVA
Pripremanje za glavnu raspravu
Kad je optužnica stupila na snagu nastupa najvažniji dio KP u kome sud ima odlučiti o
opravdanosti optužbe i to na osnovu glavnog pretresa. U pripremu za glavni pretres ulaze sve
radnje od stavljanja pod optužnicu do početka gl.pretresa. Predsjednik vijeća određuje dan i sat
i mjesto glavnog pretresa, a najkasnije 2 mjeseca od dana prijema optužbe sudu. Ako
pred.vijeća utvrdi da se u spisima nalaze i zapisnici ili obavještenja koja treba izdvojiti, donijet
će rješenje o njihovom izdvajanju prije određenja glavnog pretresa i predaće ih sucu radi
čuvanja izdvojeno od ostalih spisa.
Ako tužitelj odustane od optužnice prije početka glavnog pretresa, predsjednik vijeća će
rješenjem obustaviti KP i dostaviće rješenje strankama i oštećenom, a i obavjestit će osobe koje
su bile pozvane na glavni pretres.
Pojam i značenje glavne rasprave.
Glavna rasprava je središnji i najvažniji stadij u KP pred prvostupanjskim sudom. Na glavnu
raspravu uz punu primjenu osnovnih načela KP a posebno načela kontradiktornosti, usmenosti,
neposrednosti i javnosti iznosi se optužba i odbrana, provode se dokazi koji su važni za odluku
suda, utvrđuje se činjenično stanje i donosi presuda kojom sud daje svoju društveno pravnu
ocjenu djela koje je predmet optužbe i same osobenosti učinitelja. Sud može zasnovati presudu
samo na onim činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi.
Predpostavke za održavanje glavne rasprave
Sudac odnosno predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet gl.rasprave. zatim
utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu utvrđuje jesu li im pozivi predani i jesu li
14
svoj izostanak opravdali. Ako tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje nisu došli a uredno su
pozvani pozivaju se od strane suca ili predsjednika vijeća da iznesu razloge nedolaska,
gl.rasprava će se odgoditi a ako ne opravdaju mogu se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM.
Ako optuženi ne dođe i neopravda svoj izostanak može se narediti prisilno privođenje, a ako i
ono ne uspije sudac odnosno predsjednik vijeća može odrediti pritvor. Protiv rješenja o pritvoru
je dozvoljena žalba ali ona ne odgađa izvršenje pritvora. Suđenje u odsutnosti više nije
dopušteno kao što je bilo prije. Ako neko od svjedoka ili vještaka i pored urednog poziva nedođe
na glavni pretres a neopravda svoj nedolazak može se narediti prisilno dovođenje a i može se
kazniti novčanom kaznom do 5000 KM a sudac ili predsjednik vijeća će odlučiti da li će se po
njihovom nedolasku nastaviti glavna rasprava.
Uloga predsjednika vijeća,suca
Glavnoj raspravi moraju stalno prisustvovati sudac ili vijeće sudaca i zapisničar. Ako se zna da
će glavna rasprava duže trajati mogu se odrediti i drugi suci kako bi mogli zamjeniti članove
vijeća ako je to potrebno. Obaveze koje ima sudac ili predsjednik vijeća su: da upravlja glavnom
raspravom, da djeluje da se utvrdi istina, mora uticati na sve da se otkloni odugovlačenje
postupka, te mora uticati da se stvar razrješi. Sudac odlučuje o prijedlozima stranaka ili
branitelja. Ako optuženi narušava red na glavnoj raspravi on može biti udaljen sa glavne
rasprave. Ako određene osobe na glavnoj raspravi kao što su: tužitelj, branitelj, oštećenik,
vještak, tumač ili neko drugi narušavaju red oni se upozoravaju, nakon toga kažnjavaju kaznom
do 10000 KM , a ako budu tužitelj ili branitelj udaljeni o tome se obavještava visoko tužiteljsko
vijeće ili odvjetnička komora, ako nasatvi i dalje može se kaznit do 30000 KM i zabranit
branitelju daljnje zastupanje.
U pripremama za glavnu raspravu osnovnu funkciju ima predsjednik vijeća a jednako su važne
njegove funkcije u toku glavne rasprave pored toga što je on ravnopravan sa ostalim članovima
vijeća. On rukovodi glavnom raspravom, pazi da je da vijeće bude sastavljeno po zakonu,
ispituje optuženog, saslušava svjedoke i vještake, daje riječ članovima vijeća, strankama,
oštećenom itd. On potpisuje zapisnik zajedno sa zapisničarem i glasuje posljednji, te objavljuje
presudu i po objavi poučava stranke o pravu na žalbu.
Odlaganje i prekidanje glavne rasprave
Na zahtjev stranaka ili branitelja sudac odnosno predsjednik vijeća može donijeti rješenje o
odgodi glavne rasprave i to iz raznih razloga koji mogu biti smetnja održavanju glavne rasprave.
Ako se izmjeni sastav vijeća glavna rasprava mora početi iznova što znači da se nemože
nastaviti. Ako je odgoda bila duža od 30 dana ili se nastavlja pred novim sucem glavana rasprav
počinje iznova i svi se dokazi moraju ponovo iznositi.
Zapisnik o glavnoj raspravi
O radu na glavnoj raspravi mora se voditi zapisnik u koji se mora unijeti u bitnom cijeli tijek
glavne rasprave. Zapisnik mora bit završen sa zaključenjem zasjedanja, a potpisuju ga
zapisničar i predsjednik vijeća.Stranke imaju pravo pregledati sadržaj zapisnika i staviti
primjedbu upogledu sadržaja te tražiti ispravku, a ove primjedbe moraju se zabilježiti u
nastavku završenog zapisnika. U Zapisnik o glavnoj raspravi se unosi potpuna izreka presude
uz naznačenje je li presuda javno objavljena. Materijalni dokazi koji su prikupljeni tokom KP
se čuvaju u posebnoj prostoriji suda.
TIJEK GLAVNE RASPRAVE

Početak glavnog pretresa i ispitivanje osumnjičenog
Kada sudac ili vijeće ulaze u sudnicu ili izlaze iz nje svi prisutni su dužni ustati kao i svako ko
se obraća sudu dužan je ustati osim postojanja opravdane prepreke. Sudac utvrđuje prisutnost
osoba glavne rasprave koji su pozvani ili odlučuje o nastavku bez prisustva dređenih pozvanih
osoba. Sudac će pozvati optuženika i uzeti njegove generalije radi utvrđivanja istovjetnosti. Na
15
početku ispitivanja optuženiku se govori za koje se KD on tereti te se on podučava o određenim

pravima: da nemora iznositi svoju odbranu, da nemora odgovarati na postavljena pitanja itd.
Sudac će pitati stranke i branitelja imaju li primjedbi na sastav vijeća i nadležnost suda. Sudac
upućuje svjedoke i vještake gdje će sačekati dok nebudu pozvani.
Glavna rasprava započinje čitanjem optužnice koju čita tužitelj. Tužitelj nakon čitanja
optužnice iznosi dokaze na kojima temelji optužnicu. Ako optuženi nije razumio optužnicu
sudac je dužan obrazložiti mu na njemu razumljiv način. Nakon toga optuženi i njegov branitelj
iznose obranu i dokaze u svoju korist.
Dokazni postupak
Svaka stranka i branitelj imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. Dokazi se izvode
sljedećim redom: dokazi optužbe, dokazi odbrane, dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi
obrane (replika), dokazi obrane kao odgovor na pobijanje (duplika), dokazi čije je izvođenje
naredio sudac odnosno vijeće, svi važni podaci koji mogu pomoći u odmjeravnju
kaznenopravne sankcije. Pri izvođenju dokaza dozvoljene su tri vrste ispitivanja: izravno,
unakrsno i dodatno ispitivanje.
Izravno ispitivanje- je kada je dozvoljeno ispitivanje svjedoka od stranke odnosno branitelja
koji je pozvao svjedoka. Svjedoka ispituje stranka koja ga je pozvala a sudac ili članovi vijeća
mogu u svakom dijelu ispitivanja postaviti svjedoku pitanje.
Unakrsno ispitivanje je ispitivanje svjedoka od protivne stranke, odnosno branitelja. Ta se
pitanja ograničavaju na odnose na pitanja koja su prethodno postavljena tijekom ispitivanja
svjedoka od stranke koja je pozvala svjedoka.
Dodatno ispitivanje su pitanja na ponovnom ispitivanju svjedoka od stranke koja je pozvala
svjedoka a ograničavaju se na pitanja, koja su postavljena tijekom ispitivanja, svjedoku od
protivne stranke.
Pitanja koja navode na odgovor koji se želi čuti nisu dozvoljena pri izravnom ispitivanju, ali
jesu kod unakrsnog ispitivanja. Sudac odnosno predsjednik vijeća će zabraniti pitanje i odgovor
koji su već bili postavljeniako je to nedozvoljeno ili nevažno. Takođe će zabraniti dokaze koji
nemaju značenje za predmet ( u slučaju spolnih kažnjivih djela npr. ranije seksualno ponašanje
oštećenika).
Ako je priznanje optuženika sukladno prije izvedenim dokazima u glavnoj raspravi , iznosit će
se samo oni dokazi koji se odnose na odluku o kazneno-pravnoj sankciji.
Svjedoci pri svjedočenju polažu prisegu. Sudac je dužan zaštiti sve svjedoke od vrijeđanja,
prijetnji i napada. Sudac osobe koje vrijeđaju i prijete može udaljiti iz sudnice i novčano kazniti
a ako su prijetnje svjedoku ozbiljne obavještava se tužilac radi poduzimanja kaznenog progona
a policija poduzima mjere zaštite svjedoka.
Ako svjedok odbije svjedočiti a nema opravdani razlog za to može se novčano kazniti do 30000
KM.
Troškove vještačenja snosi onaj koje uzeo vještaka.
Ako sudac ocjeni da je potrebno ispitivanje maloljetnika (do 16 g.) kao svjedoka tada se
primjenjuju odredbe člana 86.(da se ispitivanje može vršiti putem teh. uređaja a da svjedok nije
nazočan u sudnici)
Neki iskazi dani u istrazi mogu se koristiti u glavnoj raspravi kod unakrsnog ispitivanja.
Optužnica se može izmjeniti na glavnoj raspravi ako tužitelj ocjeni da su neki dokazi utjecali
na izmjenu činjeničnog stanja u optužnici. Tada se odgađa glavna rasprava zbog pripreme
odbrane a netreba optužnicu pono potvrđivati.
Završni govor
Po završenom dokaznom postupku predsjednik vijeća daje riječ strankama, oštećenom i
branitelju. Najprije govori tužitelj, zatim oštećeni, branitelj pa optuženi. U završnoj riječi
tužitelj može ostati pri optužnici, može odustati a može je izmjeniti ili proširiti. On će iznijeti
osvoju ocjenu dokaza i zaključke o činjenicama te staviti prijedlog o kaznenoj odgovornosti
16
optuženog po odrebama KZ kao i otežavajuće okolnosti koje treba uzeti u obzir pri
odmjeravanju kazne.
On nemože iznositi prijedlog o visini kazne ali može predložiti sudsku opomenu ili uvjetnu
osudu.
Oštećeni može obrazložiti imovinski zahtjev i odgovornost optuženog.
Branitelj ili sam optuženi izložit će u svojoj riječi odbranu i osvrnuti se na navode tužitelja i
oštećenog.
Poslije branitelja optuženi se može izjasniti usvaja li obranu branitelja i dopuniti je.
Tužitelji i oštećeni imaju pravo odgovoriti na obranu a branitelj i optuženi osvrnuti se na te
odgovore. Njihova se izlaganja nesmiju međusobno ponavljati i mogu se ograničiti.
Ako vijeće ne nađe da treba izvest još neke dokaze, sudac odnosno predsjednik vijeća će
objaviti da je rasprava završena.
Poslije toga će se vijeće povući na vijećanje i glasovanje radi donošenja presude.
PRESUDA – VRSTE I PREDMET

Vrste odluka
(1) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naredbe.
(2) Presudu donosi samo sud, a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji učestvuju u krivičnom
postupku.
Najvažniji akt koji se donosi u KP je presuda. Donosi se na vijećanju i zasjedanju suda poslije
glavne rasprave i izriče se u ime BiH. Postoje dvije vrste presude:
- Meritorna presuda (presuda o glavnoj stvari) tj. presuda kojom se optuženik
oslobađa optužbe ili presuda kojom kojom se optuženik proglašava krivim.
- Postupovna (formalna) presuda, tj.presuda kojom se optužba odbija ako se ne ispune
uvjeti iz člana 283
Za jedno djelo se nemože donijeti istodobno meritorna i postupovna presuda. Između prsude i
optužbe mora postojati određeni identitet : subjektivni identitet da se presuda može donijeti
samo za onu osobu na koju se optužba odnosi i objektivni identitet znači da se u presudi i
optužbi radi o istom dijelu.
Presuda kojom se optužba odbija (postupovna)

Presudom kojom se optužba odbija ne raspravlja se o glavnoj stvari, već o sud njome utvrđuje
da postoje određene smetnje i nedostatci zbog kojih se nemože pristupiti glavnoj raspravi.
Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći ako:
-ako sud nije nadležan za suđenje,
-ako je postupak vođen bez znanja tužitelja
-ako je tužitelj od započinjanja do završetka glavne rasprave odustao od optužnice,
-ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadležno državno tijelo odustalo od odobrenja
-ako je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen
Ako je optuženik amnestijom ili pomilovanjem oslobođen kaznenog progona
Oslobađajuća (liberatorna) presuda

Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe sud će izreći u sljedeće 3 procesne situacije:
1. ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije KD
2. ako ima okolnosti koje isključuju kaznenu odgovornost (neuračunljivost, stvarne zablude,
sila i prijetnja, djelo učinjeno iz nehata)
3. ako nije dokazano da je optuženi učinio djelo za koje se optužuje
17
Presuda kojom se optuženi oglašuje krivim (kondemnatorna)

Ako sud nenađe nijedan razlog zbog kojeg se presuda odbija ili optuženik oslobađa od optužbe,
sud će izreći presudu kojom se optuženik oglašava krivim. U toj će presudi izreći:
1. za koje KD se oglašava krivim (uz nazanku činjenica i okolnosti)
2. zakonski naziv KD i koje su odredbe KZ primjenjene
3. na kakvu se kaznu osuđuje optuženi ili se po odredbama KZ oslobađa od kazne
4. odluke o mjerama sigurnosti i oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju
predmeta
5. odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne
6. odluku o troškovima kaznenog postupka., o imovinsko-pravnom zahtjevu kao i da se
pravomoćna presuda ima objaviti putem: tiska, radija ili tv.
OBJAVLJIVANJE PRESUDE (vrijeme i mjesto objave)

Čim je sud završio vijećanje i glasovanje i izrekao presudu, predsjednik vijeća će je odmah
objaviti. Ako sud nije mogao odmah po završteku G.R.izreći presudu izreći će je najkasnije za
3 dana i odrediti mjesto i vrijeme objavljivanja.
Sud će u prisutnosti stranaka, branitelja i opunomoćenika javno pročitati izreku presude i
ukratko priopćiti razloge presude. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko javnost isključiti prilikom
objave razloga presude. Svi prisutni stojeći će saslušati izricanje presude.
Pritvor nakon izricanja presude- kad postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila
KD pritvor joj se može odrediti:
- ako se krije ili ako postoji opasnost od bijega
- ako postoji opsanost da će ponoviti KD ili dovršiti započeto KD ili KD kojim prijeti a
za to propisna kazna veća od 5.g zatvora
- ako se radi o KD za koje se može izreći kazna veća od 10 g. Zatvora
Pritvor koji je određen ili produžen može trajati do pravomoćnosti presude, a najdalje dok dok
ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u poresudi.
Optuženiku koji se nalazi u pritvoru sud će ukinuti pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi
zbog kojih je bio određen.
Kad sud izrekne kaznu zatvor može se osuđeni koji se nalazi u pritvoru rješenjem uputiti u
ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravomoćnosti presude, ako on to zahtijeva.
Pouka o pravu na žalbu i druga upozorenja

Sudac po objavljivanju presude upućuje stranke(optuženika i oštećenika) na žalbu te o pravu
odgovora na odgovor na žalbu. Ako je osoba uvjetno osuđena sudac ga upozorava na značaj
uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridržavati. Upozorava ga i da do okončanja
pravomoćnosti presude mora obavjestiti sud o promjeni adrese.
Pisana izrada presude
Objavljena presuda mora se izraditi pisano u roku od 15 dana po objavi, a u složenim stvarima
iznimno u roku od 30 dana. Presudu potpisuje sudac odnosno predsjednik vijeća i zapisničar.
Ovjereni prepis će se dostaviti tužitelju i oštećenom a optuženiku:
- koji nema branitelja dostaviće se osobno,
- ako se optuženiku koji nema branitelja nemože dostaviti na dotadašnjoj adresi, sud će
postaviti branitelja po službenoj dužnosti dok se to ne rješi.
- Ako ima branitelja , sve odlukedostavit će se branitelju i optuženiku
Pravomoćna presuda će se dostaviti oštećeniku.
18
SADRŽAJ PRESUDE
Pisano izrađena presuda mora u potpunosti odgovarati presudi koja je objavljena i bez obzira o
kojoj se presudi radi mora imati: uvod, izreku i obrazloženje.
Uvod sadrži naznaku da se presuda izriče u ime BiH, ime i prezime: predsjedavajućeg vijeća,
članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženog, KD za koje je optužen, i jeli bio prisutan
na GR, je li bila javna GR, ime i prezime: tužitelja, branitelja, zakonskog zastupnika ili
opunomoćenika te dan objave izrečene presude.
Izreka presude je najvažniji dio presude. Njom se rješava sam predmet optužbe. Sadrži osobne
podatke optuženika i odluku kojom se optuženi proglašava krivim za KD za koje je optužen, ili
kojom se optužba odbija. Ako je oslobođen mora obuhvatitit i odluku o troškovima KP i ako
postoji imovinsko pravni zahtjev.
U slučaju stjecaja KD sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene za svako pojedinačno KD,
a zatim jedinstvenu kaznu koja je izrečena za sva KD u stjecaju.
U Obrazloženju presude sud unosi razloge za svaku tačku presude, iznjet će koje činjenice i iz
kojih razloga smatra dokazanim ili nedokazanim, iz kojih razloga nije uvažio neke prijedloge
stranaka, dokaze ili ispitivanje svjedoka,vještaka itd.
Ako je optuženiku izrečena kazna u obrazloženju će iznjeti koje je okolnosti sud uzeo u obzir
pri odmjeravanju kazne i kojim se razlozima rukovodio pri odluci da takvu kaznu treba ublažiti,
ili donijeti uvjetnu osudu.
Ukoliko je optuženi oslobođen sud u obrazloženju će se navesti iz kojih razloga. A ako se
optužba odbija sud će se ograničiti samo na razloge zbog kojih se odbija optužnica.
Troškovi postupka kad se optuženi oglasi krivim
- Kad sud optuženog oglasi krivim izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog
postupka.
- Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe
ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka
kao i nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret budžetskih sredstava,
PRAVNI LIJEKOVI
Pravni lijek je procesno sredstvo kojim stranke i druge ovlaštene osobe pobijaju odluku
donesenu u KP u cilju da se ona ukine ili preinači.
Redoviti pravni lijekovi- su oni kojima se pobijaju odluke koje još nisu stupile na pravnu
snagu. (žalba na presudu prvostupanjskog suda, žalba na presudu drugostupanjskog suda i žalba na rješenje).
Izvanredni pravni lijekovi su oni kojima se mogu pobijati pravomoćne odluke. Oni se ulažu
izvanrednom postupku, poslije pravomoćnosti odluke.(zahtjev za ponavljanje KP i zahtjev za zaštitu
zakonitosti).
Suspenzivni pravni lijekovi su oni koji zadržavaju, odlažu izvršenjepobijene odluke.
Nesuspenzivni su oni koji ne zadržavaju. Pa su redoviti pravni lijekovi suspenzivni a izvanredni
nesuspenzivni.
Devolutivni i nedevolutivni- Devolutivni karakter se sastoji u tome da o kaznenoj stvari
povodom pravnog lijeka ne rješava onaj sud koji je donio pobijanu odluku nego županijski sud.
A nedevolutivani karakter je pravnog lijeka se sastoji u da o pravnom lijeku rješava isti sud koji
je donio pobijanu odluku. Redoviti pravni lijekovi su u pravilu devolutivnog karaktera (žalba na
presudu je uvijek devolutivnog karaktera i o njoj rješava neposredno Viši sud). Zahtjev za ponavljanje postupka je
nedevolutivan, a zahtjev za zaštitu zakonitosti devolutivni izvanredni pravni lijek.
Pravo žalbe i Žalbeni rok- Protiv presude donesene u prvom stupnju ovlaštenbe osobe mogu
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prepisa presude. U složenim stvarima sud
19
može produžiti rok za maksimalno 15 dana. Do odluke suda o tom zahtjevu žalbeni rok ne teče.
Pravodobna podnesena žalba zadržava izvršenje presude.
Subjekti žalbe- su osobe koje imaju zakonsko ovlaštenje podizanja žalbe. Žalbu mogu
podnjeti: stranke, branitelj i oštećenik.U Korist optuženog mogu podnjeti bračni ili izvanbračni
drug, zakonski zastupnik, krvni srodnik po ravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik brat, sestra itd.
Branitelj i druge navedene osobe mogu podnijeti žalbu i bez posebne ovlasti optuženog, ali i ne
protiv njegove volje, osim ako je optuženiku izrečena kazna dugotrajnog zatvora.
Odreknuće i odustajanje od žalbe-optuženik se može odreći prava na žalbu samo nakon što
mu je presuda dostavljena. Optuženik se prije toga može odreći prava na žalbu ako se prava na
žalbu odrekao tužitelj, osim ako je optuženiku presudom izrečena kazna zatvora. Do donošenja
odluke vijeća žalbenog odjeljenja, optuženik može odustati od već podnesene žalbe.
Tužitelj se može odreći prava na žalbu od trenutka objave presude pa do proteka žalbenog roka,
a do donošenja odluke vijeća žalbenog odjeljenja može odustati od već podnesene žalbe.
Odreknuće i dustanak od žalbe nemogu se opozvati.
Sadržaj žalbe:
a) oznaku presude protiv koje se žalba podnosi (naziv suda, broj i datum presude)
b) osnovu za pobijanje presude
c) obrazloženje žalbe
d) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači
e) potpis osobe koja podnosi žalbu
Institut beneficum novorum- ZKP dopuštada se u žalbi žalitelj poziva i na nove činjenice i
nove dokaze a žalitelj je dužan samo navesti zašto ih ranije nije iznio.
Načelo procesne ekonomije ustupa ovdje pred načelom materijalne istine, jer brzina postupka
nesmije biti smetnja da se činjenično stanje potpuno i istinito utvrdi.
ŽALBENE OSNOVE
Su osnove zbog kojih se presuda može pobijati iz sljedećih razloga:
- zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona
- zbog bitnih povreda kaznenog postupka (a te povrede mogu biti bitne i relativne. Bitne
su uvijek bitne i taksativno su navedene i kod njih se uvijek predpostavlja uzročna veza
između učinjene povrede i presude u smislu da je ta povreda dovela do pogrešne
presude)
Bitne povrede su:
- ako je sud nepropisno sastavljen, ili sudac nije sudjelovao GR ili je u presudi sudjelovao
sudac koji je pravomoćnom odlukom izuzet
- ako je na GR sudjelovao sudac koji se morao izuzeti
- ako je GR održana bez osobe čija je prisutnost na GR obvezna(ili ako je bilo
onemogućeno optuženiku ili branitelju služiti se svojim jezikom.
- ako je povrijeđeno pravo na odbranu
- ako je protivno zakonu bila isključena javnost
- ako je sud povrijedio propise KP u pitanju postoji li odobrenje nadležnog suda
- ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe
- ako se presuda temelji na dokazu na kome se po ZKP ne može temeljiti presuda
- ako je izreka presude nerazumljiva ili proturječna sama sebi. Bitne povrede iz ove tačke:
a)-nedostatak u dispozitivu presude (ako se nemože shvatiti za koje je djelo optuženik proglašen
krivim),
b)-nedostatka u obrazloženju presude kada se javljaju nedostatci u razlozima o odlučnim
činjenicama
20
POVREDE KAZNENOG ZAKONA

Povrede KZ postoje ako je KZ povrijeđen u pitanju:
a) je li djelo za koje se progoni KD (ovdje postoji povreda i kada je sud proglasio optuženika krivim iako
postoji osnova koja isključuje postojanje KD, npr. KD izvršenou nužnoj obrani ili krajnjoj nuždi)
b) postoje li okolnosti koje isključuju kaznenu odgovornost (do ove povrede dolazi kod pogrešne
ocjene o okolnostima koje isključuju kaznenu odgovornost, npr.zabluda ili neuračunljivost)
c) jeli glede KD koje je predmet optužbe primjenjen zakon koji se nemože primjeniti.
d) Jeli odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi ili odlukom o sigurnosnoj mjeri prekoračena ovlast
koju sud ima po zakonu
e) Jesu li pravilno primjenjene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne
Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje- presuda se u ovom slučaju možepobijati kad
je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili nije utvrdio.
Odluke o kaznenopravnoj sankciji, troškovima postupka, imovinsko-pravnom zahtjevu i objavi
presude – može se pobijati odluka o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom zakonska ovlast
nije prekoračena, ili sud nije kaznu pravilno odmjerio s obzirom na okolnosti koje na to utiču
da kazna bude manja ili veća.
PODNOŠENJE ŽALBE
Žalba se podnosi sudu -žalbenom vijeću( a ne kao prije drugostupanjskom sudu) u dovoljnom
broju primjeraka za: sud, za protivnu stranku i za branitelja, radi davanja odgovora.
Nepravodobnu i nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac ili predsjednik vijeća
Kad spis po žalbi stigne žalbenom odjeljenju suda, predsjednik žalbenog odjeljenja dostavlja
spis predsjedniku žalbenog vijeća koji određuje suca izvjestitelja koji će kad provjeri i pripremi
spis obavjestiti pred. vijeća da zakaže sjednicu vijeća.
Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka
izlažeodgovor na žalbu. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprečava
održavanje sjednice vijeća.
Zapisnik sa sjednice vijeća dodaje se ostalim spisima. Rješenja o odbačaju žalbekao
nepravodobne i nedozvoljene mogu se donijeti bez obavještenja stranaka i branitelja o sjednici
vijeća.
Vijeće žalbenog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili temeljem održane rasprave.
GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE

Vijeće žalbenog odjeljenja donosi odluku na sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.
Optuženiku pogoduje odredba o zabrani izmjene nagore, koja navodi da ako je žalba podnesena
samo u korist optuženika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.U ZKP je predviđena
je i pogodnost spajanja, naime ako vijeće žalbenog odjeljenja povodom ma čije žalbe utvrdi da
su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženika, od koristi i za kojeg od suoptuženika
koji nije podnio žalbu, ili je nije podnio u tom pravcu, postupit će se po službenoj dužnosti kao
da takva žalba postoji.
Zabrana preinačenja presude na gore - (reformatio in peius)

Je u slučaju kad je izjavljena jedino žalba u korist optuženog bez obzira koji je ovlašteni subjekt
žalbu izjavio u njegovu korist.
Ako je izjavljena žalba i u korist i na štetu optuženog ova zabrana se neprimjenjuje. U tom
slučaju sud može odbiti žalbu optuženog kao neosnovanu a uvažiti tužbu tužitelja te strožije
suditi
21
Odluke po žalbi
Vijeće žalbenog odjeljenja može na sjednici vijeća:
- odbaciti žalbu kao nepravodobnu i nedozvoljenu,
- odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu,
- ukinuti presudu i održati raspravu
Preinaka prvostupanjske presude

Vijeće žalbenog odjeljenja će uvažavajući žalbu preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra
da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi nepravilno utvrđene, i da se sa obzirom na
utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom zakona treba donijeti drukčija presuda.
Ukinuće prvostupanjske presude

Vijeće žalbenog odjeljenja će uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i
odrediti održavanje rasprave ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba KZ ili da je potrebno
izvesti nove dokaze ili ponoviti dokaze iz prvostupanjskog postupka zbog kojih je pogrešno
utvrđeno činjenično stanje
ŽALBA PROTIV RJEŠENJA

Protiv rješenja koje je sud donio u prvom stupnju: stranke, branitelj i sve osobe kojima se tom
presudom povrjeđena određena prava mogu u svakom trenutku podnijeti žalbu, osim kad žalba
zakonom nije dozvoljena.
Žalba se podnosi sudu u roku od 3 danaod dostave rješenja, ako zakonom nije drugačije
propisano.
Suspenzivni pravni lijek- ako ZKP drukčije ne propisuje podnošenje žalbe protiv rješenja
zadržava izvršenje rješenja
O žalbi protiv rješenje koje je doneseno u prvom stupnju odlučuje vijeće žalbenog odjeljenja.
O žalbi protiv rješenja suca za prethodni postupak, odnosno suca za prethodno saslušanje
odlučuje vijeće od tri suca.
Odlučivanjem o žalbi, sud može rješenjem odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili nedozvoljenu,
odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu, i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi uputiti
na ponovno odlučivanje.
IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Prema novom ZKP postoji jedan izvanredni pravni lijek i to Obnova kaznenog postupka.
Redovnim pravnim lijekovima se može pobijati prvostupanjska i drugostupanjska presuda ,
nakon čega Županijski sud po tim redovnim pravnim lijekovima donosi svoju odluku.Takođe i
propuštanjem rokova ili daju izjavu da se neće koristiti pravnim lijekovima, nakon čega sudska
odluka postaje pravomoćna. Sve ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom postaje
res-iudiciata i dalje se nemože raspravljati o njoj. Za razliku od navedenog postoje slučajevi da
sud pogrešno primjeni zakon, da pojedine stvari budu nepravilno utvrđene i pravomoćno
presuđene. Razlozi nepravilnosti pravomoćne sudske presude su ti da ona može biti zasnovana
na netočnom činjeničnom stanju, što je odlukom suda povrijeđen zakon ili zato što je sud
određenoj osobi odredio prestrogu kaznu. Za sve ove nepravilnosti predbviđen je jedan
izvanredan pravni lijek obnova kaznenog postupka.
Obnova kaznenog postupka

Zahtjevom za obnovu KP ne može se tražiti od suda da ponovo preispituje materijal koji je već
ispitao u redovnom postupku, nego se njime može utvrditi nepravilnost pravomoćne sudske
22
odluke, što se pak utvrđuje novim dokazima i novim činjenicama koje ranije nisu bile poznate.
KP se koji je završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika u slučaju:
- ako se dokaže da je do presude došlo na temelju lažne isprave, ili lažnom iskazu svjedoka,
vještaka ili tumača
- ako se dokaže da je presuda zasnovana zbog KD suca ili osobe koja je vršila istragu.
- ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji nisu mogli biti prikazani na GR,
a mogli bi prouzročiti oslobađanje osobe koja je bila osuđena, ili njegovu osudu po blažem
zakonu.
- ako je neka osoba za isto KD osuđena više puta, ili ako je više osoba osuđeno za isto KD koje
je mogla učiniti samo jedna osoba
- ako se u slučaju osude za produženo KD lil za drugo KD koje po zakonu obuhvaća više
istovrsnih ili više raznovrsnih radnji podnesu nove činjenice i novi dokazi koji ukazuju da
osuđenik nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih činjenica
bi bilo od velikog uticaja za odmjeravanje kazne.
- ako ustavni sud BiH , dom za ljudska prava ili Europski sud za ljudska prava utvrde da je
tijekom postupka došlo do povrede ljudskih prava i osnovnih sloboda a presuda je na tim
načelima temeljena.
Osobe koje mogu podnjeti zahtjev za obnovu postupka su: stranke i branitelj, u slučaju smrti:
tužitelj, bračni drug ,brat sestra,krvni srodnik u ravnoj liniji, hranitelj. Može se podnijeti i
poslije izdržavanja kazne osuđenika bez obzira na zastaru.
Vijeće sastavljeno od trojice sudaca odlučuje o zahtjevu za obnovu KP.
POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

Za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom kao glavnom
kaznom, a za koje je prikupio dovoljno dokaza koji pružaju osnov za tvrdnju da je osumnjičeni
učinio krivično djelo, tužitelj može u optužnici zatražiti od suda da izda kazneni nalog - u kojem će
optuženom izreći određenu krivičnopravnu sankciju ili mjeru bez provođenja glavne rasprave.
Tužitelj može da zatraži izricanje jedne ili više od sljedećih krivičnopravnih sankcija ili mjera:
novčane kazne, uvjetne osude i oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom ili
oduzimanja predmeta.
Izricanje novčane kazne može se zatražiti u visini koja ne može biti veća od 50.000 KM.
Izdavanje kaznenog naloga
- Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu, sudija će zakazati glavni pretres u
roku od 30 dana i proslijediti optužnicu na daljnji postupak, u skladu s ovim zakonom.
- Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u
optužnici, sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s
optužnicom.
Sadržaj presude kojom se izdaje kazneni nalog i pravo na žalbu
- U obrazloženju presude iz stava 1. ovog člana ukratko se navode razlozi koji
opravdavaju izricanje presude kojom se izdaje kazneni nalog. Protiv presude iz stava
1. ovog člana dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja presude.
Izricanje sudske opomene
Sudska opomena izriče se rješenjem. Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku
glavnog pretresa s bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuženog da mu
se za krivično djelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će i sudska opomena na njega
dovoljno uticati da više ne vrši krivična djela.
POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

Opće odredbe
23
Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su učinile krivično djelo kao
maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršile 21 godinu života.
Primjena odredbi prema djeci
Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio 14
godina života krivični postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva.(dijete
se ne može kazniti)
Obazrivo postupanje
Maloljetniku se ne može suditi u odsustvu.
Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naročito pri njegovom ispitivanju, organi
koji učestvuju u postupku dužni su postupati obazrivo vodeći računa o duševnoj razvijenosti,
osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika, kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno
uticalo na razvoj maloljetnika. Organi koji učestvuju u postupku sprečavat će pogodnim mjerama
svako nedisciplinovano ponašanje maloljetnika.
Obavezna odbrana
Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka. Ako sam maloljetnik, njegov
zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, njega će postaviti po službenoj dužnosti sudija
za maloljetnike.
Pokretanje prvostepenog postupka

1) Kad primi prijedlog tužitelja sudija za maloljetnike zakazuje ročište ili glavni pretres.
(2) Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu.
(3) Sudija za maloljetnike saopćit će maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je izrečena.
Odlučivanje na glavnom pretresu
- Pored osoba čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu, na glavni pretres pozvat će se i
roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva. Nedolazak roditelja, staratelja ili
predstavnika organa starateljstva ne sprečava sud da održi glavni pretres.
- Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tužitelj kad je podnio prijedlog iz člana
381. ovog zakona i branitelj.
- Odredbe ovog zakona o izmjeni i proširenju optužbe primjenjivat će se i u postupku prema
maloljetniku, s tim što je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga tužitelja donese odluku
na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu.
Isključenje javnosti
(1) Kad se sudi maloljetniku, javnost je uvijek isključena.
(2) Sudija za maloljetnike može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave
zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta, kao i naučnici.
(3) U toku glavnog pretresa sudija za maloljetnike može narediti da se, osim tužitelja, branitelja i
predstavnika organa starateljstva, sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.
Upućivanje maloljetnika u prihvatilište ili ustanovu
Tužitelj može u sporazumu sa tijelom skrbi, uputiti maloljetnika u prihvatilište ili ustanovu za odgoj
ali to ne smije trajati više od 30 dana.
Odluke sudije za maloljetnike
Sudija za maloljetnike nije vezan za prijedlog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku
izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako je tužitelj odustao od prijedloga sudija za
maloljetnike ne može maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru.
Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev
(1) Sudija za maloljetnike može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i
na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog
zatvora. (roditelji maloljetnika kao treće osobe nemogu biti obuhvaćeni u KP imovinskim
zahtjevom)
(2) Ako je prema maloljetniku izrečena odgojna mjera, troškovi postupka padaju na teret budžetskih
sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnični postupak.
24
Sudac za maloljetnike odlučuje:

a) u formi rješenja kad obustavlja postupak prema maloljetniku ili kad izriče odgojnu mjeru
b) u formi presude odlučuje se samo kad se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora
Maloljetnik se neproglašava krivim za KD za koje se tereti već se u izreci tog rješenja navodi koja
se mjera izriče.
To znači da se u izreku rješenja neće o izricanju odgojne mjere neće unositi činjenični opis djela,
ni naziv djela niti se maloljetnik može oglasiti krivim. Ako se maloljetnik upućuje u maloljetnički
zatvor biće donesena presuda u kojoj se maloljetnik oglašava krivim, opis i naziv djela i ostali
elementi.
PRAVNI LIJEKOVI
Žalba protiv presude i rješenja
(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, protiv rješenja
kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka mogu
podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude i to u roku od 8 dana od dana
prijema presude, odnosno rješenja.
(2) Branitelj, tužitelj, bračni odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj,
staratelj, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje.
Odluke vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius
1.-Vijeće za maloljetnike može preinačiti prvostepenu odluku i izreći težu mjeru maloljetniku -
samo ako je to predloženo u žalbi tužitelja.
2.-Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera vijeće
za maloljetnike može tu kaznu, odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres.
Nadzor suda nad provođenjem mjera - Izvještaj o ponašanju maloljetnika
(1) Uprava ustanove u kojoj se izvršava odgojna mjera prema maloljetniku dužna je da svaka dva
mjeseca dostavi sudu koji je izrekao odgojnu mjeru izvještaj o ponašanju maloljetnika. Sudija za
maloljetnike može i sam obilaziti maloljetnike smještene u ustanovi.
(2) Sudija za maloljetnike može preko organa starateljstva pribaviti obavještenje o izvršenju ostalih
odgojnih mjera, a može odrediti da to učini i određena stručna osoba
POSEBNI POSTUPCI
1. Prekid postupka u slučaju nastupanja duševne bolesti
Ako je kod optuženog nakon učinjenja krivičnog djela nastupila takva duševna bolest da nije
sposoban učestvovati u postupku, sud će rješenjem, nakon psihijatrijskog vještačenja, prekinuti
postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.Kada se zdravstveno
stanje optuženog poboljša u mjeri da može da učestvuje u postupku, krivični postupak će se
nastaviti. Ako tokom prekida postupka nastupi zastara krivičnog gonjenja sud će presudu kojom se
optužba odbija u slučaju da se kazneni progon ne može nastaviti zbog zastare.
2. Postupak u slučaju neuračunljivosti
(1) Ako je osumnjičeni učinio djelo u stanju neuračunljivosti, tužitelj će u optužnici postaviti
prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, kao i da se
predmet uputi organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg
postupka.
(2) Ako u toku glavnog pretresa izvedeni dokazi ukazuju da je optuženi učinio djelo u stanju
uračunljivosti, smanjene uračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti, tužitelj će odustati od
podnesenog prijedloga. U slučaju ako se radi o smanjenoj uračunljivosti ili bitno smanjenoj
uračunljivosti, tužitelj će predložiti izricanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja
koja se izriče uz neku drugu krivičnopravnu sankciju.
3. Postupak u slučaju obaveznog liječenja od ovisnosti
O primjeni mjere sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti sud odlučuje pošto pribavi nalaz i
mišljenje vještaka. U svom nalazu i mišljenju vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za
25
liječenje optuženog. Ako je pri izricanju uvjetne osude učinitelju određeno liječenje na slobodi, a
on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio, sud može, po službenoj dužnosti odrediti
opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.
4. Oduzimanje predmeta
Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi
presudom kojom se osuđeni proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o čemu
se donosi posebno rješenje.
5. Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
(1) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj
dužnosti.
(2) Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za
utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU PRESUDE

ILI PRESTANKU SIGURNOSNIH MJERA
1. RJEŠENJE O BRISANJU PRESUDE

- Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i pod uvjetom da osuđeni u
tom vremenu ne učini novo krivično djelo, rješenje o brisanju osude donosi po službenoj dužnosti
organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije.
- Prije donošenja rješenja o brisanju osude izvršit će se potrebna provjeravanja, a naročito će se
prikupiti podaci o tome da li je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično
djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude.
Prijedlog osuđenog za brisanje osude
(1) Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuđeni može tražiti da se utvrdi da je
brisanje osude nastupilo po zakonu.
(2) Ako nadležni organ ne postupi po zahtjevu osuđenog u roku od 30 dana od dana prijema
zahtjeva, osuđeni može tražiti da sud donese rješenje o brisanju osude.
Sudsko brisanje uvjetne osude
Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od dana proteka vremena
provjeravanja, sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. Ovo rješenje
dostavit će se osuđenom, tužitelju i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.
Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke
(1) Postupak za brisanje osude shodno odredbama KZFBiH na osnovu sudske odluke pokreće se na
molbu osuđenog.
(2) Molba se podnosi sudu.
(3) Sudija koji za to bude određen zakazat će i provesti saslušanje tužitelja i osuđenog.
(4) Sudija može o ponašanju osuđenog zatražiti izveštaj od policijskog organa, a može takav izveštaj
tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu.
(5) Podnositelj molbe i tužitelj mogu podnijeti žalbu protiv odluke suda po molbi za brisanje osude.
(6) Ako sud odbije molbu zato što osuđeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude, osuđeni
može molbu ponoviti po isteku jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe.
Uvjerenje o kaznenoj evidenciji
U uvjerenju koje se građanima izdaje na osnovu podataka iz krivične evidencije, brisana osuda i
brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.
2. Molba i postupak prestanka mjere sigurnosti

(1) Molba za prestanak primjene mjera sigurnosti propisanih u KZFBiH i drugih mjera propisanih
zakonom podnosi se sudu.
(2) Sudija koji za to bude određen prethodno će ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu,
a zatim će zakazati i provesti saslušanja - radi utvrđivanja činjenica na koje se podnositelj molbe
poziva. Sudija će pozvati tužitelja i podnositelja molbe.
26
(3) Sudija iz stava 2. ovog člana može zahtijevati izvještaj o ponašanju osuđenog od policijskog
organa, odnosno od ustanove u kojoj je osuđeni izdržao kaznu.
(4) U slučaju odbijanja molbe, nova molba se ne može podnijeti prije isteka roka od jedne godine
od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju ranije molbe.
POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I

IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA
Međunarodna krivičnopravna pomoć pruža se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom Bosne
i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.
Upućivanje molbe za pravnu pomoć
Molbe suda, odnosno tužitelja za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim
organima diplomatskim putem, tako što sud, odnosno tužitelj molbe dostavlja Federalnom
ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine.
Postupanje po molbi inozemnih organa
(1) Kada Federalno ministarstvo pravde primi, putem nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine,
molbu inozemnog organa za pravnu pomoć, dužno je molbu dostaviti nadležnom tužitelju.
(2) O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje sud,
odnosno tužitelj po zakonima Bosne i Hercegovine i u skladu sa svojom nadležnošću.
Izvršenje presude inozemnog suda
(1) Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traži izvršenje krivične presude
inozemnog suda.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu
na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom, i ako
sankciju izrekne i sud prema krivičnom zakonodavstvu Federacije.
(3) Sud donosi presudu u vijeću od 3 sudca. O sjednici vijeća obavijestit će se tužitelj, osuđeni i
branitelj.
(4) U izreku presude iz stava 3. ovog člana sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inozemne
presude i izreći će sankciju. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom
izricanja sankcije.
(5) Protiv presude iz stava 4. ovog člana mogu izjaviti žalbu tužitelj i osuđeni ili njegov branitelj, u
skladu s odredbama ovog zakona.
(6) Ako strani državljanin osuđen od domaćeg suda ili osoba ovlaštena ugovorom podnese molbu
sudu da osuđeni izdržava kaznu u svojoj zemlji, sud će postupiti po međunarodnom ugovoru.
Centralizacija podataka
O krivičnim djelima pravljenja i stavljanja u opticaj krivotvorenog novca, neovlaštene proizvodnje,
prerađivanja i prodaje opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje i rasturanja
pornografskih spisa, kao i o drugim krivičnim djelima u pogledu kojih se međunarodnim ugovorima
predviđa centralizacija podataka, sud je dužan - bez odlaganja, dostaviti, putem Federalnog
ministarstva pravde, nadležnom ministarstvu Bosne i Hercegovine podatke o krivičnom djelu i
učinitelju i pravomoćnu presudu
Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi
Ako je na teritoriji Federacije krivično djelo učinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi,
toj državi se mogu, izvan uvjeta za izručenje osumnjičenih odnosno optuženih osoba predviđenih u
Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog
gonjenja i suđenja, ako se strana država tome ne protivi. Ustupanje krivičnog gonjenja i suđenja
nije dopušteno ako se njime stranac može izložiti nepravednom postupku, nehumanom i
ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
(3) Prije podizanja optužnice, odluku o ustupanju donosi tužitelj. Nakon podizanja optužnice, a do
ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa - odluku donosi
sudija za prethodno saslušanje, na prijedlog tužitelja.
27
(4) Ustupanje se može izvršiti za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina,
kao i za krivična djela ugrožavanja javnog prometa.
(5) Ako je oštećeni državljanin Bosne i Hercegovine, ustupanje nije dopušteno ako se on tome
protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.
Preuzimanje krivičnog gonjenja od države
(1) Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane države da se u Federaciji preduzme krivično
gonjenje državljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine
za krivično djelo iz nadležnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine, dostaviti
sa spisima nadležnom tužitelju.
(2) Ako je nadležnom organu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit će se kao
da je taj zahtjev podnesen sudu.
(3) O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje, kao i o pravnomoćnoj odluci
donesenoj u krivičnom postupku, obavijestit će se, diplomatskim putem, strana država koja je
uputila zahtjev.
Postupak izručenja iz Bosne i Hercegovine u drugu državu. (izmejnom od 12.2009.

izbrisano iz KZ)
Propisi o izručenju (1) Izručenje osumnjičenih, odnosno optuženih ili osuđenih osoba iz Bosne i
Hercegovine u drugu državu vrši se po odredbama ovog zakona, ako zakonom Bosne i Hercegovine
ili međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.
(2) Postupak predaje osumnjičenih, odnosno optuženih osoba protiv kojih se vodi krivični postupak
pred međunarodnim krivičnim sudovima, uređuje se posebnim zakonom.
Pretpostavke za izručenje jesu:
a) da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Bosne i Hercegovine,
b) da osoba čije se izručenje traži ne uživa pravo azila u Bosni i Hercegovini, odnosno da
nije u postupku traženja azila u Bosni i Hercegovini,
c) da djelo zbog koga se traži izručenje nije izvršeno na teritoriju Bosne i Hercegovine, protiv
nje ili njenog državljanina,
d) da djelo zbog koga se traži izručenje predstavlja krivično djelo i po domaćem zakonu i po
zakonu države u kojoj je izvršeno,
e) da djelo za koje se traži izručenje nije političko ili vojno krivično djelo,
f) da po domaćem zakonu nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne
prije nego što je stranac pritvoren
g) da je utvrđen identitet osobe čije se izručenje traži,
h) da ima dovoljno dokaza za sumnju da je stranac čije se izručenje traži učinio određeno
krivično djelo ili da postoji pravomoćna presuda,
i) da se izručenje stranca ne traži radi: krivičnog gonjenja ili kažnjavanja zbog njegove rase, pola,
nacionalnog i etničkog porijekla, religijskog uvjerenja i političkih stavova kao i da se izručenje ne traži
za krivično djelo s propisanom smrtnom kaznom prema zakonu države koja traži izručenje, osim ako
država koja traži izručenje da jamstvo da se neće izreći ili izvršiti smrtna kazna.
Molba za izručenje
(1) Postupak za izručenje osumnjičenih, optuženih ili osuđenih stranaca pokreće se po molbi
strane države.
(2) Molba za izručenje podnosi se diplomatskim putem.
(3) Uz molbu za izručenje moraju se priložiti:
a) sredstva za utvrđivanje istovjetnosti osumnjičenog, optuženog odnosno osuđenog (tačan
opis,fotografije, otisci prstiju)
b) uvjerenje ili drugi podaci o državljanstvu stranca,
c) optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan ovoj odluci,
d) izvod iz teksta krivičnog zakona strane države koji se ima primijeniti ili je primijenjen
prema osumnjičenom
Dostavljanje molbe za izručenje
28
(1) Nadležni organ države koja traži izručenje, molbu za izručenje stranca dostavlja putem
nadležnog ministarstva Bosne i Hercegovine. Po prijemu molbe, nadležno ministarstvo
Bosne i Hercegovine je dužno tu molbu odmah dostaviti Tužitelju.
(2) Po prijemu molbe, Tužitelj ispituje da li je molba za izručenje podnijeta u skladu s članom 416.
ovog zakona. Ako utvrdi da molba nije potpuna tražit će od nadležnog ministarstva Bosne i
Hercegovine da se o tome obavijesti strana država i da nadležni organ države koja traži izručenje te
nedostatke otkloni.
Određivanje pritvora
- Ako molba odgovara zahtjevima iz člana 416. ovog zakona sudija za prethodni postupak izdat će
naredbu da se stranac pritvori,
- Ako se ne zna prebivalište ili boravište stranca čije se izručenje traži,
- Ako osoba čija se ekstradicija zahtijeva u međuvremenu promijeni mjesto prebivališta
odnosno boravišta ili, u cilju izbjegavanja hapšenja,
Saslušanje i odbrana
Tužitelj će strancu, pošto ustanovi njegov identitet, bez odlaganja, saopćiti zbog čega se i na
osnovu kojih dokaza traži njegovo izručenje i pozvat će ga da navede šta ima u svoju
odbranu. O saslušanju i odbrani stranca sastavit će se zapisnik.
Lišenje slobode stranca
U hitnim slučajevima, kad postoji opasnost da će stranac pobjeći ili da će se sakriti, a strana
država je zatražila privremeno pritvaranje stranca, nadležni policijski organ može stranca lišiti
slobode radi privođenja sudiji za prethodni postupak na osnovu molbe nadležnog inozemnog
organa, bez obzira na to kako je molba upućena.
Sadržaj rješenja o izručenju
(1) U rješenju kojim se dopušta izručenje stranca, navest će se:
a) da se protiv njega ne može poduzeti krivično gonjenje za drugo krivično djelo učinjeno
prije izručenja,
b) da se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo krivično djelo učinjeno prije izručenja,
c) da se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen,
d) da se on ne smije izručiti trećoj državi radi krivičnog gonjenja za krivično djelo učinjeno
prije dopuštenog izručenja.
POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH

PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE
Naknada štete zbog neopravdane osude
(1) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena
krivičnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom, a oslobođena od kazne, a kasnije je povodom
vanrednog pravnog lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom
presudom oslobođena od optužbe.
Zastarjelost potraživanja za naknadu štete
(1) Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravomoćnosti
presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena,
odnosno pravomoćnosti rješenja Tužitelja ili Suda kojim je postupak obustavljen, a
ako je povodom zahtjeva za podnošenje vanrednog pravnog lijeka podnesena žalba vijeću
apelacionog odjeljenja od dana prijema odluke tog vijeća.
Pravo na naknadu štete pripada:
a) osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak
obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena,
b) osobi koja je izdržavala kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja krivičnog postupka
izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je
izrečena krivičnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom a
oslobođena od kazne,
c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa neosnovano lišena slobode ili je
zadržana duže u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere,
d) osobi koja je u pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.
29
Rehabilitacija
Sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u
kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.
O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.
Uvjeti za izdavanje potjernice

(1)Izdavanje potjernice može se narediti kad se osumnjičeni, odnosno optuženi protiv kojeg
je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna
zatvora tri godine ili teža kazna nalazi u bjekstvu, a postoji naredba za njegovo dovođenje ili
rješenje o određivanju pritvora.
(2) Izdavanje potjernice naređuje Sud.
(3) Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva osuđenog iz ustanove u kojoj
izdržava kaznu, bez obzira
na visinu kazne ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem
slobode. Naredbu u
takvom slučaju izdaje upravnik ustanove.
(4) Naredba Suda ili upravnika ustanove za izdavanje potjernice dostavlja se policijskim
organima radi izvršenja.
30

Kazneno Procesno-Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kazneno Procesno-Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KAZNENO PROCESNO PRAVO

Zilić Senad - Zike

KAZNENO PROCESNO PRAVO

1. AKUZATORSKI KAZNENI POSTUPAK (OPTUŽNI)

2. INKVIZITORSKI ISTRAŽNI POSTUPAK ( ISTRAŽNI)

3. MJEŠOVITI (AKUZATORSKO-INKVIZATORSKI) KAZNENI POSTUPAK

1. Definicija kaznenog postupka

2. Izvori kazneno procesnog prava

i) - načelo oportuniteta (svrsishodnost) - je u postupku prema maloljetnicima gdje tužitelj

5.) SUBJEKTI KAZNENOG POSTUPKA

6). SUDOVI-POJAM I SASTAV KAZNENOG SUDA

7.) IZUZEĆE SUDACA

b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom,

Postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja

12. PREDMET (OBJEKT) KAZNENOG PROCESA

(1) Svjedočenje mogu odbiti:

MJERE ZA OSIGURANJE PRISUSTVA OSUMNJIČENOG,

15. VRSTE MJERA

1. STADIJI KAZNENOG POSTUPKA

dužni su prijaviti KD o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na drugi način.Takođe i

Optužnica mora sadržavati:

TIJEK GLAVNE RASPRAVE

početku ispitivanja optuženiku se govori za koje se KD on tereti te se on podučava o određenim

PRESUDA – VRSTE I PREDMET

Presuda kojom se optužba odbija (postupovna)

Oslobađajuća (liberatorna) presuda

Presuda kojom se optuženi oglašuje krivim (kondemnatorna)

OBJAVLJIVANJE PRESUDE (vrijeme i mjesto objave)

Pouka o pravu na žalbu i druga upozorenja

POVREDE KAZNENOG ZAKONA

GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE

Zabrana preinačenja presude na gore - (reformatio in peius)

Preinaka prvostupanjske presude

Ukinuće prvostupanjske presude

ŽALBA PROTIV RJEŠENJA

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Obnova kaznenog postupka

POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

Pokretanje prvostepenog postupka

Sudac za maloljetnike odlučuje:

POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU PRESUDE

1. RJEŠENJE O BRISANJU PRESUDE

2. Molba i postupak prestanka mjere sigurnosti

POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I

Postupak izručenja iz Bosne i Hercegovine u drugu državu. (izmejnom od 12.2009.

POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH

Uvjeti za izdavanje potjernice

You might also like