Droge sa sluzima, pektinima i gumama

Gume sluzi i pektini čine veoma važnu grupu biljnih proizvoda koji imaju svojstvo da s
vodom daju gelove. Zajedničko svojstvo im je da hidrolizom daju monosaharide i kiseline
koje su oksidacijski proizvodi tih istih monosaharida uronske kiseline, zbog čega se nazivaju
poliuronski derivati. Ne podrazumijevaju neki određeni kemijski spoj, nego imaju izvjesna
zajednička organoleptička i fizička svojstva, zbog čega je teško povući oštru razliku između
guma, sluzi i pektina. Posebice između sluzi i guma.
U bilju se najčešće nalaze tri uronske kiseline: glukuronska, galakturonska i manuronska, koje
nastaju oksidacijom glukoze, galaktoze i manoze, čime od alkoholne skupine nastaje OHR-
COOH skupina. Glukuronska kiselina se nalazi najčešće u gumama (u arapskoj gumi je
vezana za ramnozu, arabinozu, galaktozu). Galakturonska kiselina prevladava u sluzima,
primjerice u lanenoj sluzi. Manuronska kiselina je najčešća u algama.
Gume, sluzi i pektini daju s vodom sluzave, guste, koloidne, manje – više ljepljive tekućine,
koje se mogu istaložiti pomoću koncentriranog etanola, etera i drugih organskih otapala, jer su
u njima netopljivi.
Uloga sluzi u bilju je raznovrsna, može služiti kao rezervna hrana ili kao rezerva za vodu.
Mnoge sluzne droge imaju i terapijsku vrijednost. Pektini su vrlo rasprostranjeni u prirodi.
Imaju veliki biološki značaj za biljke, jer učestvuju u izgradnji biljnih membrana, služe kao
rezervna hrana. Sve tri vrste tvari s vodom daju guste, žilave i koloidne otopine.
Upotreba sluzi, guma i pektina, kao i droga koje sadrže ove tvari temelji se na njihovom
svojstvu da upijaju znatnu količinu vode, uslijed čega bubre, dajući koloidne, želatinozne,
viskozne tekućine. Djeluju kao blagi i neškodljivi laksativi, jer mehanički aktiviraju
peristaltiku crijeva, pošto u crijevima bubre i svojim volumenom potiču crijeva na življe
pokrete, što znatno utječe na liječenje opstipacije.
Mukoidne droge djeluju kao emolijentna sredstva. Svojom viskoznošću, dajući s vodom
žilave i koloidne otopine, osobinom da na sluzokoži tvore neprekinut film, sluzi pokrivaju,
oblažu i štite sluzokožu ublažavajući razne upale, zbog čega su se od davnih vremena
upotrebljavale u medicini za liječenje upala sluzokože usta, želuca i crijeva, protiv raznih
katara i dijareje.
Kao sredstvo za vlaženje i omekšavanje, sluzi se koriste za liječenje katara organa za disanje i
ždrijela, kao i za lakše iskašljavanje.
Izrazitim koloidnim svojstvima, mukoidne supstancije pokrivaju, maskiraju neprijatan okus
lijekova, služe kao izvrsni emulgatori.
U farmaceutskoj praksi gume i sluzi se koriste pri izradi tableta, kapsula, emulzija i drugih
lijekova. Gume imaju široku primjenu u tekstilnoj industriji koja je, uostalm, i glavni potrošač
guma.
1. Laksativi
Agar – agar
Agar - agar je sluz dobivena iz raznih vrsta crvenih algi, prvenstveno Gelidium vrsta. Japan je
najveći proizvođač, a Kina najveći potrošač ove droge, dok Kalifornija postaje također jedan
od važnijih proizvođača agar – agara.
Sakupljanje crvenih algi obavljaju ribari i ronioci, od svibnja do listopada. Sakupljene alge
čiste se od nečistoća , dobro ispiru, izbijele uzastopnim izmjenjivanjem sunca i rose. Suhe
alge se ostavljaju do zime, zatim kuhaju, neutraliziraju kiselinama, kuhaju, cijede i hlade.
Proces se ponavlja sve dok droga ne postane bezbojan proizvod i netopljiv u hladnoj vodi.
Kao droga a agar dolazi u promet najčešće u žućkastim trakama koje su tanke niti kao slama,
u pločama i ili kockastim komadima. Gotova droga je blijedo žute boje, bez mirisa i sluzavog
okusa. Ne otapa se u hladnoj vodi već samo nabubri, dok se u ključaloj vodi otapa.
Kemijski sastav i upotreba:
Droga sadržava do 65% geloze, do 20% vlage, celuloze, proteina i manje važnih tvari.
Agar – agar se upotrebljava za izradu globula, supozitorija, tableta, ljekovitih masti i drugih
preparata. Preparati u obliku tableta lako se raspadaju jer agar upija vodu, bubri, što
omogućava brže raspadanje. U bakteriologiji ima izuzetnu primjenu kao podloga za sijanje,
čak i bolji od gelatina jer je stabilniji. Drogu treba čuvati zaštićenu od vlage jer može lako
ovlažiti i uplijesniti se.
Lini semen - laneno sjeme
Kao droga se koristi zrelo sjeme lana biljke Linum usitatissimum. Mnogo lana se uzgaja u
Indiji, Rusiji, Južnoj i Sjevernoj Americi te i u našim državama.
Kao droga koristi se sjeme. Sjeme je sjajno, smeđe, glatko, jajasto i spljošteno. Težine oko
5mg. Ljuska je naka, nije tvrda. U ljusci se nalazi sluzi a u jezgri sjemenke ima dosta ulja, a
ne škroba.
Droga se sakuplja na način da se bere cijela nadzemna nedozrela stabljika i ostavi da sazrije.
Poslije toga, sjeme se mlati a stabljika koristi za dobivanje lanenih vlakana. Droga je blaga,
uljasta i sluzavog okusa.
Kemijski sastav i upotreba:
Sadrži 5-10% sluzi, 25-40% masnog ulja, sterola, enzima, proteina i glikozida.
Laneno sjeme se upotrebljava za izradu hladnog macerata. Sjeme se prelije hladnom vodom i
ostavi određeno vrijeme da bi se ekstrahirala sluz. Od sjemena se mljevenjem izrađuje laneno
brašno – Farina ilini. Uslijed dužeg stajanja, ono lako užegne. Zahvaljujući svojim sluzima,
laneno sjeme se upotrebljava kao dobar emolijens, blag laksativ i k za razne upale na koži i
sluzokoži. Kao hladni macerat daje se za umirenje kašlja.
Tragacantha – Tragakant
Tragakant je je na zraku osušen a i očvrsla guma dobivena od raznih Astragalus vrsta. To su
polupustinjske biljke, koje rastu kao bodljikavi grmovi po Grčkoj, Maloj Aziji i sl.
Tragakant je patološki proizvod biljke. Dobiva se na način da se stablo ozlijedi, tj. zareže, a
još češće guma spontano curi kroz prirodno stvoren otvor. Poslije 2 – 3 dana ona na zraku
očvrsne.
U farmaceutskoj praksi se najviše koristi i jedino je oficinalna listolika turska i perzijska
tragakanta – Tragacantha in foliis. Ona je najbolja jer je i najčistija bijele je ili žućkaste boje,
mutne ili jedva prozirne. Droga je tvrda i rožnata, teško se tuca u prah. Bez mirisa je, a
sluzavog i bljutavog okusa.
Kemijski sastav i upotreba:
Tragakant se sastoji od 60-70% basorina i malo tragakantina, škroba, celuloze, mineralnih
tvari i vode. Tragakantin se otapa u vodi, a basorin samo bubri.
Tragakant se rijetko upotrebljava kao lijek. Koristi se kao pomoćno sredstvo pri izradi
galenskih preparata (suspenzija, emulzija, tableta, kapula...). može služiti kao klizma,
laksativno sredstvo u 1% rastvoru. Mnogo veća primjena je u industriji tekstila, bombona i
poslastica.

2. Antidijaroici
Salep tuber – Gomolj kaćuna
Kao ljekovita sirovina koriste se mladi gomolji raznih kaćuna – Orchidaceae. Raste uglavnom
na sunčanim i suhim livadama, pašnjacima, svijetlim šumama, najčešće s drugim biljkama
(mrazovcem, čemerikom i lincurom). Kaćuna je rasprostranjen u Bosni i Hercegovini, no
nalazi se u cijeloj južnoj Europi i Maloj Aziji.
Za dobivanje droge kopaju se samo mladi gomolji, i u to u vrijeme kad kaćun cvijeta.
Iskopani gomolji se operu i suše (prirodno ili umjetno). Ispiranjem gomolja u vrućoj vodi
uništavaju se neprijatni mirisi i enzimi te ih se može duže čuvati.
Kemijski sastav i upotreba:
Gomolj sadrži oko 50% sluzi, 25% škroba, 5% bjelančevina, 2% celuloze, 1% šećera, malo
masti i vinske kiseline. Sluz se vrlo lako ekstrahira s vodom jer se sastoji od vodotopivog
polisaharida manina.
Salep se upotrebljava kao sluzna droga, daje se naročito djeci u obliku klizmi, kod crijevnih
katara sa dijarejom jer mehanički oblaže sluzokožu. Puno manje se koristi protiv oboljenja
organa za disanje ( promuklost, kašalj i dr.). Daje se u kombinaciji s lijekovima koji nadražuju
sluzokožu kako bi sluz umanjila oštećenja.

3. Antitusici
Althaea radix – Korijen bijelog sljeza
Kao droga koristi se korijen bijelog sljeza, od biljke Althaea officinalis. Sljez je dugovječna
zeljasta biljka, visine od 1-2 m. Uspijeva skoro u cijeloj Europi, prednjoj Aziji, odakle se
rasprostranila po australskom i američkom kontinentu.
Korijen je vretenast i grana se. Uglavnom se kopa prve godine, u jesen ili proljeće jer tad
sadrži najviše sluzi. Kad se korijen izvadi ogranci se vraćaju u zemlju kako bi se iduće godine
sakupljali novi prinosi. Glavni dio korijene se opere oguli i osuši na temperaturi od 60-70 °C
da bi se očuvala kvaliteta sirovine. Droga može doći u promet isječena u kockice.
Kemijski sastav i upotreba:
Korijen bijelog sljeza sadrži 30-35% sluzi, oko 10% pektina, oko 35% škroba, oko 10%
saharoze, malo invertnog šećera, masnog ulja i drugih materija.
Droga se upotrebljava u obliku macerata, koji se izrađuje prelijevanjem droge hladnom
vodom. Dva sata kasnije oslobodi se većina sluzi. Daje se za ispiranje ždrijela i nosa, kao i
kod katara organa za disanje. Često se daje protiv dijareje, za klizme, za oblaganje upaljenih
mjesta .
Ulazi u sastav Species pectorales, Species Althaeae, Sirupus Althaeae. Najčešće se djeci daje
kao sredstvo za ublaživanje kašlja.
Althaea folium – List bijelog sljeza
List bijelog sljeza bere se kad biljka cvijeta; suši se (prirodno ili umjetno). Bez mirisa je i
sluzavo je okusa. Sadrži 16% sluzi, koja je glavni djelujući sastojak. Upotrebljava se kao i
korijen bijelog sljeza.
Malvae flos – Cvijet crnog sljeza
Malva silvestris – Malvaceae, crni sljez je rasprostranjena dvogodišnja biljka ili višegodišnja
biljka. Raste po naseljima, poljima i utrinama. Ima mesnat i vretenast korijen iz kojeg izbija
stablo s krupni crvenim listovima i roza ljubičastim cvjetovima. Cvjetovi se beru pažljivo po
suhom vremenu i suše na temperaturi od 40-50 °C.
Cvjetovi sadrže sluzi, antocijan malvin zbog kojeg je infuz cvijeta crnog sljeza plavkasto
zelen. Kao i bijeli sljez ulazi u sastav Species pectorales. Mora se dobro čuvati od svijetlosti i
vlage jer brzo blijedi i lako pljesniva.
Malve folium je sluzastog i pomalo oporog ukusa, zbog čega se upotrebljava protiv dijareje.
Ulazi u sastav Species emollientes.
Farfare folium et flos – List i cvijet podbjela
U farmaceutskoj praksi koriste se listovi i cvati podbjela, Tussilago farfara – Compositae.
Podbjel raste svuda a najčešće na vlažnoj ilovači. Mala je i zeljasta biljka koja cvijeta krajem
zime i rano u proljeće.
Cvjetovi se beru rano u proljeće, a listovi krajem proljeća početkom ljeta. Lišće se kida bez
drške i pažljivo se suši da bi očuvalo prirodnu boju. List je tamnozelen s lica a s naličja bijel s
puno vunastih dlaka odakle mu i dolazi naziv. Ukus je sluzast, malo opor i gorak.
Kemijski sastav i upotreba:
List podbjela sadrži dosta sluzi, malo gorke materije, flobatanina, galne kiseline, inulina i
fitosterola. Cvijet je sličnog sastava.
Upotrebljava se u obliku čaja za ispiranje usta i grla, za obloge i klistiranje. Ulazi u sastav
plućnog čaja (Species pectorales), kao sredstvo protiv kašlja (odakle potiče latinski naziv,
tussis – kašalj)
Cydoniae semen – Dunjino sjeme
Dunja, Cydonia vulgaris – Rosaceae porijeklom je iz jugozapadne Azije a danas se gaji i raste
poludivlja u cijeloj Europi. Sjeme je crno smeđe obavijeno nježnom kožicom i slijepljeno u
sluzi.
Dunjino sjeme sadrži oko 20% sluzi, oko 15% masnog ulja, amigdalozida, emulzina, proteida
i tanina.
Upotrebljava se kao mucilaginozum (Mucilago Cydoniae), antidiaroik, za izradu sluzavih
emulzija i mikstura protiv kašlja, vode za obloge, protiv opeklina i u kozmetici (losioni).
Gummi arabicum /Acaciae gummi – Arapska guma
Arapska guma je na zraku osušen i stvrdnut sok raznih vrsta Acacia, koje rastu u Africi, Aziji
i Australiji.
Guma se skida sa drveta na kome je insekt ili neki tvrdi predmet stvorio ozljedu, iz koje počne
sama curiti. Guma se skida k u sezoni bez kiše, a ne zna se pouzdano kako guma nastaje.
Neki smatraju da je to patološki proizvod, a neki da je normalna pojava.
U promet dolazi u obliku komada razne veličine i oblika. Tvrdi su, lako lomljivi, krti,
providni, staklasti, na površini glatki, katkad bijeli ili neprovidni, sa puno sitnih pukotina,
zbog čega se lako troše. Boje su većinom žute ili crvenosmeđe. Droga je sluzastog i bljutavog
okusa i bez mirisa.
Bolje vrste gume se potpuno otapaju u vodi. Oficinalna guma se mora polako otopiti u dajući
ljepljivu, sluzastu bijelo žućkastu tekućinu.
Kemijski sastav i upotreba:
Arapska guma se pretežno sastoji od arabina. Sadrži i enzime i mineralne tvari.
Arapska guma je sredstvo za vezivanje pri izradi tableta, kapsula, pasta, emulzija, pastila i sl.
Za unutrašnju primjenu se daje protiv upale organa za disanje i probavu, kao emolijensi i
tonik, protiv dijareje. Ulazi u sastav pastila i raznih bombona protiv kašlja.
Carrageen – Karagen
Droga se sastoji od smjese steljki dviju malih crvenih algi Chondrus crispus i Gigartina
mamillosa. Uspijeva po kamenitim sjevernim obalama Atlantskog oceana. Svježa droga je
ljubičasta, crvena ili žuto crvena. Kad se suši, postaje svijetložuta i rožnata, nepravilnog
oblika. U hladnoj vodi nabubri, te postaje želatinozna i skliska. Ukusa je bljutavog i sluzavog,
a miriše na more. U karagenu je glavni sastojak membranozna sluz. Veliki dio droge otapa se
u toploj vodi, droga se najviše troši kao sredstvo za emulgiranje.
Lichen islandicus – Islandski lišaj
Droga obrađena u lekciji Droge s ugljikohidratima.