Professional Documents
Culture Documents
Sai Baba-Iz Širdija Guru
Sai Baba-Iz Širdija Guru
svoga doba.
Gdegod se inkarniram,
ja sam Sve.
Stanje Bogo-Ostvarenja —
ne može se opisati.
GOSPODARI UNIVERZUMA
Pre nego što rasprostremo pred vaše oči životopis najvećeg među
ljudima svoga vremena, zadržaćemo se na razjašnjenju svrhe i
uloge Savršenih Učitelja, izloženih u Meher Babinom
kolosalnom delu Bog Govori,* radi potpunijeg razumevanja
značaja i specifične uloge Savršenih Učitelja medu svim ostalim
prosvetljenim i poluprosvetljenim Učiteljima, guruima, svecima,
sadhuima, mudracima, jogijima itd.
* Bog Govori
* Matej, 13,12
Teško je istraživati život bilo kog čoveka koji je postao Bog, ili
Sadguru, ili Qutub, jer kada se on otelotvori, kada njegovo sunce
šija punim sjajem, tada su sve oči uperene ka njemu. Tek kada to
blještavo sunce zađe, tek tada nam se pažnja pomera na beleženje
njegove životne priče.
Ali, nisu samo zapadnjaci zaslužni što je Sai Baba ostao dugo
vremena nepoznat na Zapadu. Savremena Indija se polarizovala
na onu tradicionalnu, ˝zaostalu˝, i onu koja se svim silama trudi
da prihvati tekovine modernog, ˝naprednog˝ zapadnog društva.
Uostalom, slična situacija je na ćelom Istoku, ćela Azija, naročito
Japan, je pokleknula pred naletom zapadnog modernizma. Dakle,
u Indiji neobrazovana masa još uvek neguje stara verovanja, pa i
lakovernost. Postoje istinski sveci koji veći deo života ostaju
nepoznati. To su pravi sadhui i fakiri, putnici na Putu, ali ima i
puno prevaranata, opsenara. Takvi su upravo povod i izgovor
onoj drugoj, malobrojnijoj Indiji, zapadnjačkoj, obrazovanoj,
urbanizovanoj, da svu tradiciju proglasi za zaostale tekovine
prošlih vremena. Moderna Indija zaneta je zapadnjačkim
idealima nauke i progresa, i veoma je osetljiva na mišljenje o
vlastitoj nazadnosti i sujeverju. Oni koji pripadaju toj Indiji pišu
knjige za strane izdavače i prodaju u prekomorskim zemljama.
Nije ništa neobično što onda ne priznaju za Učitelja onoga koji
podučava pravom Znanju, a ne knjiškom naklapanju.
˝Stih iz Gite.˝
˝Izgovori ga glasno.˝
˝Da.˝
˝Jnona (Znanje).˝
˝Padanje na kolena.˝
˝ A pat ?˝
˝To isto.˝
˝Postavljanje pitanja.˝
˝A pariprasna?˝
˝To isto.˝
˝Nije.˝
˝Onda ti priznaješ da ono što Guru kaže nije Znanje već
neznanje?˝
˝Tako izgleda.˝
Postoji priča o tome daje Sai rođen 1838. godine u selu Sailu, u
indijskoj oblasti Dintur. Međutim, novije činjenice ukazuju na
selo po imenu Patri, u oblasti Parbani. Govori se, isto tako, daje
detinjstvo proveo blizu Aurangabada u Maharaštri. Jedina
poznata činjenica je da su mu roditelji bili vrlo, vrlo siromašni.
Nakon očeve smrti, koja gaje zadesila kao malo dete, njegovu su
majku okolnosti navele da prosi da bi preživeli.
Otac tog slepca se zvao Kešav Pant. Iako je bio siromašni hindus,
Kešav je bio veoma religiozan i od njega je Gopal dobio osnove
svoje spiritualnosti. Od samog detinjstva, podstican očevim
uticajem, duboko u njegovom srcu goreo je sveti plam ljubavi
prema Bogu i predanosti. Kada je došlo vreme da Gopal Rao sam
sebi zarađuje za život, nije uspeo da nađe posao u rodnom
Dambu, pa se preselio u Šelvadi. Nakon nekoliko godina života u
Šelvadiju, meštani su počeli da ga gledaju s velikim
poštovanjem. Premda je još uvek bio vrlo siromašan, sve što je
imao delio je sa onima koji nisu imali ni toliko i negovao
bolesne. Zbog tog nesebičnog služenja, gradski zvaničnici mu
dodeliše komad zemlje na kojoj će živeti i uzgajati hranu.
* Matej, 5,28-29
Dok smo lutali kroz šumu, naišli smo na jednog radnika koji nas
je zapitao kuda to idemo po toj žezi, i upozorio nas da se
možemo nepotrebno izgubiti u neprohodnom šipražju. Pozvao
nas je da ostanemo i podelimo s njim hranu koju je imao, ali smo
mi odbili njegovu ponudu i savet, i produžili dalje. Konačno smo
se ipak izgubili u toj ogromnoj, gustoj šumi.
Petrolej za te lampe je bilo sve što mu je, osim šake hrane, bilo
potrebno. Odlazio bi vlasnicima dućana i molio da mu daju
petrolej.
˝Ono što na čoveka ostavlja utisak, kada po prvi put vidi Sai
Babu, su njegove oči. Bilo je takve snage i prodornosti u
njegovom pogledu, da ga niko nije mogao gledati pravo u oči.
Čovek bi imao osećaj kao da ga potpuno ˝čitaju˝. Brzo bi spuštao
pogled i klanjao se. Imao je osećaj kao da Sai nije ušao samo u
njegovo srce, nego i u svaki atom u telu. Par reci ili pokreta
otkrili bi mu daje Sai Baba znao sve o njegovoj prošlosti,
sadašnjosti, pa i budućnosti, kao i o svemu ostalom. Čovek nije
mogao da uradi ništa drugo nego da mu se preda s puno
poverenja, i da mu se jednostavno prepusti. A on je bio tu da se
poštara za svaku, ma i najmanju sitnicu, i da ga vodi kroz sve
životne mene.˝
Ona upravo naglašava tu njegovu ljubav i zaštitu, spiritualnu
egzaltaciju njegovog prisustva. ˝Sledbenici ga nisu voleli samo
zbog njegove Moći. Glavni razlog je bila njegova brižna Ljubav i
moć da od Širdija načini pravi raj za sledbenike koji bi dolazili.
Čim bismo tamo stigli, osetili bismo se sigurnima, osetili bismo
da nas ništa ne može povrediti. Kada bih otišla i sela u njegovu
blizinu, uvek bih zaboravljala svoj bol, Čak i svoje telo, i sve
svetovne brige i strahove. Prolazili bi sati, a ja bih sedela u
blaženstvu, nesvesna njihovog prolaženja. Ubedena sam da su taj
neobičan doživljaj imali svi njegovi pravi sledbenici. On je,
ukratko, za nas bio Sve.˝
* Ovde isto lako imamo dobar primer kako Savršeni Učitelj vodi,
kroz više inkarnacija, pripadnike svog unutrašnjeg Kruga i
privlači ih k sebi. O tome u VIII poglavlju.
Sai Baba je po tom pitanju bio vrlo jasan: ˝Ja privlačim svoje
ljude sa velikih udaljenosti i to činim na razne načine. Ja sam taj
koji ih traži i koji ih dovodi k sebi. Oni ne dolaze po svojoj
sopstvenoj volji. Oni mogu biti udaljeni hiljadama kilometara, ali
ja ih ipak dovlačim kao pticu za čiju je nogu vezana uzica.˝
Mnogi su mu, naravno, došli zbog čuda, u nadi da će ostvariti
ovozemaljske koristi. Neki od njih su, ipak, postepeno razvili u
sebi žudnju za višim dobrima, koje je Sai Baba darivao. ˝Moji
ljudi su mi prvo dolazili zbog ovozemaljskih koristi, ali kada su
ih stekli, počeli su da me slede.˝
˝Kažem vam, svima vama koji ste došli, ovakva prilika vam se
neće ponoviti. Ja sam Jedini, ja sam Bog!˝
HINDUIZAM I ISLAM
Sai Baba je bio pravo otelovljenje paradoksalnosti Boga, prikaz
svetu nad-dualne Božije Prirode u liku Sadgurua, apsolutnog
Bića iznad dvojnosti, koje može da se predstavi svetu u kome
vlada rat dualnosti jedino kroz ispoljavanje obe krajnosti
istovremeno, oba pola svih suprotnosti.
˝... Kada sam stupio na vrata džamije, Sai Baba se stvorio ispred
mene. Čim su nam se oči srele, ja sam osetio da je on moj
Učitelj... moj boravak uz Sai Babu doveo je do upečatljivih
promena u načinu mog razmišljanja. Kada sam prvi put stigao u
Širdi, gledao sam na hinduse kao na neprijatelje, ali nakon tri
godine provedene pored Sai Babe taj se osećaj neprijateljstva
izgubio i počeo sam da ih smatram svojom braćom.˝
SVEOPŠTA SIMBOLIKA
˝Fakir˝ je, kako smo već objasnili, način na koji je Sai Baba
oslovljavao Boga. DeVpande je tek tada otkrio da se Sai Babina
zabrana penjanja nije odnosila na njega, nego na otrov koji mu je
ulazio u krvotok.
SIMBOLIZAM NOVCA
Jedan Sai Babin blizak učenik po imenu Bara Baba, što znači
˝Veliki Baba˝, uvek je sedeo u Sai Babinom sudu. Bio je
ogroman i debeo. Sai Baba bi Bari davao 100 rupija za hranu
svakoga dana, a on je jeo, jeo, jeo i opet samo jeo. Sai Baba bi
jeo samo hleb i luk koje je isprosio, dok bi Bara Baba jeo
najfiniju hranu koja je mogla da se nađe.
Zbog čega je Sai Baba toliko insistirao da ovom učeniku daje
ogromnu sumu novca za veliku količinu hrane, kada je on sam
živeo na hrani koju bi isprosio? Ta ljudina je bila stovarište
sanskara svih onih koji su za vreme darshana davali novac Sai
Babi. Sanskare ili impresije iz prošlih života tih ljudi, su u
potpunosti izbrisane kada je Barra Baba dosegao Mukti —
Oslobođenje — u trenutku smrti tela.
ČUDA I MOĆI
Sai Baba je bio okružen oreolom čuda, koja su lebdela oko njega
kao vazduh koji je izdisao, budeći u ljudskim srcima seme nj
ihovih vlastitih uspavanih mogućnosti i viziju naslućene buduće
Slave — stvarajući time od Širdija čudesnu zemlju.
˝Bilo kako bilo, možda ovaj nedostatak i nije sasvim bez razloga,
jer svet retko kada ima uvid u rad Savršenih Učitelja, pa većina
njihovih dela zaista biva čuvana i bezbedno skrivena od
znatiželje u grudima nekolicine bliskih prijatelja i iniciranih, koji
su toga bili dostojni. Po recima čuvenog sufija: ˝Kada bi
nekoliko kapi onoga što se nalazi pod kožom Savršenog Učitelja
procurilo između njegovih usana, sva bića Neba i Zemlje
zahvatila bi panika.˝
Za vreme tih ratnih godina, Sai Babaje često govorio: ˝Ja sam
bez oblika, ja sam svugde. Ja nisam ovo telo koje nazivate SAI...
Ja sam božanski Duh — celokupna Kreacija. Ja sam Sve i ja sam
u Svemu. Ja sam u svecima, kriminalcima, životinjama i u svemu
ostalom.... Ništa se ne događa mimo moje želje. Moja Svetlost je
od Boga; moja religija je Kabiri — Savršeno Znanje — moje
bogatstvo leži u blagoslovima koje jedino ja mogu da dajem!˝
Sai Baba je bio ghouse tip spiritualne osobe. Taj ghouse tip
Učitelja je veoma redak. Jednom je neki čovek otišao u džamiju
u kojoj je Sai Baba spavao i zatekao njegove ruke i noge
odvojene od samoga tela i razbacane po prostoriji! U jednom
uglu nalazili su se učiteljeve šake i ruke, u drugom uglu njegova
stopala i noge. Svaki od udova je bio odvojen od torza! Siroti
čovek bi prestravljen. U tom silnom strahu pomisli da javi
seoskoj policiji da je fakir ubijen — raskomadan na delove.
Međutim, uplašio se da bi policija mogla da ga osumnjiči za
ubistvo, te ode kući smeten, ne znajući šta da uradi.
Postoji još jedna priča o čoveku, koji je bio svedok Sai Babinog
rastavljanja na delove. Fakir je uvek spavao sam, odnosno
glumio da ˝spava˝, jer u skladu sa gore iznetim, njegovom
fizičkom telu čak ni odmor nije bio potreban, te je zato krio način
svog ˝spavanja˝. Sai je svake noći ulazio u ghouse stanje, i svo
vreme koje normalno ljudsko biće mora da provede u snu
(trećina inkarnacije), on je koristio za rad na unutrašnjim
ravnima. Priča se da je spavao na krevetu izdignutom dva metra
iznad zemlje, a da nisu postojale merdevine. Kada je jednom Sai
otišao na otpočinak u svoju sobu, neki čovek se tiho privukao do
prozora da bi video kako Sai levitira u svom krevetu. Zapanjio se
kada je video telo bez ruku, bez nogu i bez glave! Taj čovek u
momentu oslepe i to slepilo bi razlog za kajanje do kraja
njegovog života.
SPIRITUALNO VOĐSTVO
Sai Baba je imao jedan čudan obred. Stao bi pred svoju ritualnu
vatru u džamiji i trljao novčić o novčić. To je Daš Ganu, jedan od
najbližih učenika, ovako opisao: ˝Sai Baba je povremeno u
džamiji izvodio čudne rituale između jedan i dva popodne, u
samoći, i tada bi navlačio platnenu zavesu ispred sebe. Vadio bi
iz novčanika deset ili petnaest novčića različitih vrednosti
(verovatno četrnaest, dole će biti objašnjeno zašto), od četvrt ana
do jedne rupije, i stalno ih trljao medu vrhovima prstiju. Ne znam
da li je tada izgovarao i neku mantru. Površine novčića bi od toga
postajale uglačane. Dok ih je trljao, ponekad je izgovarao: ˝Ovo
je Nanino, ovo je Bapuovo, ovoje Kakaovo˝, i tako dalje. Ako bi
se bilo ko približio, on bi ih skupio, vratio u novčanik i sakrio.˝
"Japa", odgovorih.
NAPUŠTANJE TELA
Jednoga dana, dok je Prvi svetski rat još trajao, Sai Baba se
vraćao iz lendi povorke. Usred milozvučne muzike, njegove
prodorne oči se zaustaviše na jednom mladiću, pogleda
prikovanog, tako kako se ni na kome do tada nisu zaustavile.
˝PARVARDIGAR!˝ Dok se mladić saginjao do nogu staroga
fakira, on izusti tu jednu jedinu reč, snagom koja izviraše iz
okeanskih dubina.
Pri kraju rata, 28. septembra 1918. godine, Sai Baba, koji je tada
već imao 80 godina, dobi groznicu koja je trajala dva dana. Niko
oko njega nije shvatao da je to njegova poslednja predstava —
˝bolest˝, kako su je ljudi zvali. Nakon toga, stari fakir nije
uzimao hranu; bio je svestan svog skorog odlaska u Večnost.
Nakon 17 dana bez hrane, Sai Baba se srušio u 2:30 ujutru, 15.
oktobra 1918, i izustio: ˝Ah, Deva!˝ — ˝O, Bože!˝. Tada mu se
glava spustila na rame bliskog sledbenika, i on izdahnu. Taj
sledbenik je kasnije ispričo:
Vatra koju je Sai Baba uvek održavao i dalje gori u džamiji, ali je
oko nje sada postavljena ograda. Sledbenici koji to žele, i dalje
mogu tu dobiti sveti prah, ko i ranije. Ograda je takođe
postavljena na ulazu, na istočnom kraju džamije. Sai je
strastveno pušio iz glinenih lula, koje su se lako lomile i
postajale neupotrebljive, i na stotine ili je ostalo za njim u
džamiji i po dvorištu. Mnoge su odnete kao relikvije, a onda je
neko sakupio one preostale i zacementirao ih u jedan blok, koji
se čuva u džamiji, zajedno sa krčazima za vodu i posudom od
ljuske kokosovog oraha, iz koje je pio.