Fotonaponski paneli

Fotonaponska ploča ili solarni panel se sastoji od grupe sunčevih članaka,

kojih je najčešće oko 36, serijski povezanih, stvarajući module nominalno
napona od 12 V. Svaki pojedini fotoelektrični članak ima maksimalni izlazni
napon od 600 do 700 mV, pa se fotoelektrični članci serijski povezuje
stvarajući module nominalnog napona od 12 V. Snaga koju proizvodi jedan
fotonaponski članak je relativno mali, pa se u praksi više članaka povezuju
u grupu čime se formira fotonaponski članak, a više fotonaponskih članaka
čini jedan fotonaponski modul ili solarni panel ili fotonaponsku ploču. Kada
se poveže više sunčevih panela dobije se polje fotonaponskih ploča, koji je
dio solarne fotonaponske elektrane.

Energija sunčevog zračenja koja

dospije na zemlju 10 000 puta je
veća od energije potrebne da
zadovolji potrebe čovečanstva, u
razdoblju od jedne godine. Kada bi
se promatralo da na
jednom četvornom metru dospije
100 kWh godišnje, bilo bi potrebno
prekriti površinu od 150 x 150 km² da bi se dobila energija jednaka
potrošnji za godinu dana. Danas se sve više počinje s primjenom sunčevih
fotonaponskih elektrana u industrijske svrhe, čak i u onim državama koje
su bogate naftom. Čak je i Vatikan ugradio 2400 - 2700 fotonaponskih
ploča na svojim krovovima, pri čemu će spriječiti emisiju CO2 od
210 tona ili potrošnju 70 tona lož ulja za samo dva tjedna potrošnje.
Fotonaponski članci se sastoje od dva različito nabijena poluvodiča između
kojih, kada su izloženi Sunčevom svijetlu, teče električna struja. Zatvorimo
li strujni krug između fotonaponske ploče i nekog potrošača, npr. Električne
žarulje, električna struja će poteći i potrošač će biti opskrbljen električnom
energijom , odosno žarulja će zasvijetliti.
Fotonaponske ploče su zapravo poluvodički elementi koji direktno
pretvaraju energiju sunčeva zračenja u električnu energiju. Stupanj
iskorštenja im je od 10% za jeftinije izvedbe s amorfnim silicijem, do 25%
za skuplje izvedbe. Za sada su još uvijek ekonomski neučinkoviti jer im je
cijena oko 6000 $/kW. Fotonaponske ploče mogu se koristiti kao
samostalni izvori energije ili kao dodatni izvor energije. Kao samostalni
izvor energije koristi se npr. na satelitima,
cestovnim znakovima, kalkulatorima i udaljenim
objektima koji zahtijevaju dugotrajni izvor
energije. U svemiru je i snaga sunčeva zračenja
puno veća jer zemljina atmosfera upija veliki dio
zračenja, pa je i dobivena energija veća. Kao
dodatni izvori energije fotonaponske ploče
mogu se na primjer priključiti na električnu
mrežu.
Fotonaponska ploča napravljena je tako da se, kada je osvijetlimo, na
njezinim krajevima javlja elektromotorna sila. Kada se fotonaponska ploča
(PN-spoj) osvijetli, apsorbirani fotoni proizvode parove elektron - šupljina.
Ako apsorpcija nastane daleko od PN-spoja, nastali par ubrzo se
rekombinira. Međutim, nastane li apsorpcija unutar ili u blizini PN-spoja,
unutrašnje elektronično polje koje postoji u osiromašenom području, odvaja
nastali elektron i šupljinu – elektron se giba prema N - strani, šupljina
prema P - strani. Takvo skupljanje elektrona i šupljina na odgovarajućim
stranama PN - spoja uzrokuje elektromotornu
silu na krajevima članka. Kada se članak
osvijetli, kontakt na P - dijelu postaje pozitivan,
a na N - dijelu negativan. Ako su kontakti članka
spojeni s vanjskim trošilom, poteći će električna
struja. Kada je fotonaponska ploča spojena s
vanjskim trošilom i osvijetljena, u ploči će zbog
fotonapona nastajati fotostruja, te će vanjskim
trošilom teći električna struja, jednaka razlici
struje diode i fotostruje.
Područje primjene fotonaponskih ploča je
ograničeno s relativno malom snagom po četvornom metru ploče.
Tehničkim rješenjima možemo oblikovati ploču s naglaskom na naponu ili
jakosti struje po četvornom metru. S obzirom na međusobnu zavisnost
P = U * I postoji idealna radna točka kada je taj umnožak najveći, odnosno
Pmax za zadano osvjetljenje, tako da postoje sustavi regulacije koji
osiguravaju Pmax. Svoju trenutačno najrašireniju primjenu ostvaruje kao
izvor napajanja za elektroničku opremu, prvenstveno pri svemirskim
istraživanjima. Fotonaponski sustavi s baterijom
za skladištenje energije je jednostavan i
pouzdan samostalan sustav, često najprikladniji
kada su ostali izvori električne energije
nepristupačni, nepoželjni ili preskupi.