Kada je imao samo četiri godine u njegovom gradu započeo je rat.Bio je
težak,svi su morali obraćati pažnju na sebe. Dječakova majka je umrla od bolesti,šest mjeseci nakon poroda.A za dječakovog oca se ne zna.Dječak je rastao uz učitelja,naučio ga je pisati,čitati i crtati.Uz njega je imao sretno djetinjstvo.Rat se bližio kraju,na trgu su zvonili za kraj.Mali Jakub je to čuo,i bio je sretan radi toga.Jakub je znao za smrt njegove majke,ali u svom životu nije odustao.Učitelj je Jakuba poslao u školu,tu je završio sedam razreda.Učitelj i dječak su otišli u drugi grad radi dječakovog zanata.Jakubu je išlo veoma dobro,učio je i radio.Nakon dvije godine,učitelj je preminuo od srčanje bolesti.Jakubu je bilo žao.Nakon nekog vremena vratio se u Damask,njegov rodni grad.Tu je počeo pohađati vojsku.Imao je dosta problema.Ubrzo nakon završetka vojske novi rat je započeo.Jakub je bio snažan i hrabar dječak koji je htjeo osloboditi svoj grad.Imao je moć,posebnu moć.A ta moć je bila volja i želja da nešto uspije.Morao je rizikovati izlazak na trg.Tu je pozvao komadanta napadača i ugovorio borbu između dobra i zla.Borba se održala nedaleko od Damaska,u pustinji između dva velika brda.Jakub i njegovi ljudi su imali dobro naoružanje i volju.Borba je počela,bili su istrajni u oslobađanju domovine.Nakon cijelog dana,naporne borbe Jakub je oslobodio svoju domovinu. Protjerali su zlo,daleko iz Sirije.Bio je ponosan.Ljudi su živjeli sretno i u mirnom zavičaju.Jakub je nakon dužeg vremena preminuo.I njegovi su stanovici odlučili dignuti statuu.U sjećanje na njegovo hrabro postojanje,o Jakubu se pričalo generacijama...