UNIVERZITET U ZENICI

MAŠINSKI FAKULTET
Predmet: Ispitivanje proizvoda Školska godina:2012/2013

Radiografska ispitivanja
-seminarski rad-

Kandidat: Mentor:
Ćatić Haris doc. dr. sc.Samir Lemeš
Br.index: 5558/07
Zenica 2012.
Radiografska ispitivanja

Rezime: U ovom semiarskom radu ćemo se najprije upoznati sa pojmom radioaktivnosti i

njenim izvorima, kao i sa osobinama radioaktivnog zračenja, koje je od interesovanja za
radiografske metode. Zatim ćemo obradit glavne metode radiografskih ispitivanja u industriji,
uređaje za ispitivanje, vrste zračenja, dijelove radiografskog filma, zaštitu operatora od
negativnih uticaja zračenja.
Ključne riječi: radiografija, radioaktivno zračenje, X-zrake, γ-zrake, ispitivanje, zaštita od
radioaktivnog zračenja

Uvod
Radiografija je najšire usvojena i najčešće korištena NDT metoda.
Ova metoda uključuje upotrebu prodirajućih X ili gamma zraka kako bi se ispitalo eventualno
oštećenje materijala snimljeno na odgovarajućem industrijskom filmu. Rentgentske cijevi ili
radioaktivni izotopi se koriste kao izvori radijacije. Male promjene debljine ili gustoće
materijala imaju značajan učinak na jačinu prodirajuće radijacije, prema tome nehomogenosti
se na radiografskoj slici prikazuju kao svjetlija ili tamnija područja na filmu. [1]

Samo u proteklih deset godina, informacije sa miliona filmskih zapisa, ili radiografa,
omogućili su industriji da osigura pouzdanost proizvoda; omogućili su informaciona sredstva
za spriječavanje nesreća, a time i spašavanje života, te su bili od koristi za korisnika. [2]
Isti diskontinuiteti se mogu radiografirati ponovno, nakon nekog razdoblja eksploatacije, a
radiografske snimke se mogu uspoređivati sa starima kako bi se vidjele promjene u veličini i
obliku diskontinuiteta. Postoje brojne primjene radiografije u industriji.
Radiografija  se koristi se za otkrivanje površinskih i dubinskih diskontinuiteta (grešaka) u
zavarenim elementima, odljevcima i otkivcima, mjerenje debljine stijenke, mapiranje
korozije, otkrivanje začepljenja u zatvorenoj opremi, otkrivanje armature u betonskim
pločama, mjerenje gustoća materijala, mjerenje poroznosti u betonu i sl. [3]
Radijacija, koja se koristi za radiografiju, predstavlja potencijalnu opasnost po operatore
uređaja za radiografsko ispitivanje, kao i za njihovu okolinu. Zbog njegove opasne prirode,
upotreba radijacije, uključujući industrijsku radiografiju, je striktno kontrolisana od strane
određenih regulatornih agencija u svakoj državi. [4]
Računari polahko postaju dio radiološkog pregleda. Operatori radiografskim uređajima u
budućnosti će moći snimiti fotografije u digitalnom obliku i slati ih kupcima pri završenom
pregledu. Pregled filma će se vjerovatno ostaviti računarima. Ispitivači će moći snimiti
digitalnu fotografiju, učitati je u računar i samo sačekati isprintani izvještaj da li je komad na
ispitivanju prošao ili nije. Postojat će sistemi koji će biti u mogućnosti da skeniraju dio i
predstave trodimenzionalnu fotografiju operatoru, pomažući pri tome da se otkrije defekt
unutar dijela. Obrazovne tehnike i materijali će morati biti ažurirani kako bi zadržali korak s
tehnologijom i zadovoljiti zahtjeve industrije. Računarska simulacija će vjerojatno imati
najveći utjecaj. [5]

2
Pojam zračenja
Zračenje koje se koristi pri radiografskim ispitivanjima, odlikuje se manjim talasnim
dužinama (u poređenju s drugim elektromagnetnim talasima). Izvor ove vrste zračenja može
da bude RTG-generator ili neki radioaktivni izvor. Radijacija je tok energije kroz prostor i
materiju. Neki od primjera radijacije su vidljiva svjetlost, radio talasi i radijacija toplote. [6]
Sunčevo zračenje jedno je od najpoznatijih oblika zračenja, koje daje svjetlo, toplinu i
preplanulost. Učinke sunčeva zračenja moguće je kontrolirati upotrebom sunčanih naočala,
sjenilima, klima uređajima, šeširima, odjećom i kremama za sunčanje. Sunčevo svjetlo sastoji
se od zračenja elektromagnetskih valova iz područja duljih valnih dužina niskofrekventnog
infracrvenog spektra do kraćih valnih dužina visokofrekventnog ultravioletnog spektra. Iza
ultravioletnog spektra nalazi se područje visokoenergetskih zračenja koje se koristi u medicini
i koje svi primamo u malim dozama iz svemira, zraka i sa zemlje. Ova vrsta zračenja naziva
se jonizirajuće zračenje. Takvo zračenje može oštetiti materiju, pogotovo živo tkivo. To znači
da je takvo zračenje u visokim dozama opasno i zbog toga je potrebno kontrolirati izloženost
toj vrsti zračenja. [7]
Jonizirajuće se zračenje pojavljuje u dva oblika - valovi i čestice, na visokofrekventnom kraju
energijskog spektra (1016 Hz i više). Jonizirajuće zračenje prolaskom kroz materiju proizvodi
električki nabijene čestice koje se zovu joni. Ovaj se proces naziva jonizacija. Jonizirajuće
zračenje obuhvaća rendgensko i gama-zračenje te različite vrste snopova atomskih i
subatomskih čestica velike brzine. [8]
Postoji nekoliko vrsta jonizirajućeg zračenja: X-zrake i gama zrake, kao što je svjetlo,
predstavljaju energiju koja se prenosi valovima bez pomicanja materijala (npr. toplina i
svjetlo vatre ili sunca koji putuju kroz prostor). X-zrake i gama zrake su prividno identične,
osim što X-zrake ne dolaze iz jezgre atoma. Za razliku od svjetla te obje vrste zraka imaju
veliku sposobnost prodiranja te mogu proći kroz ljudsko tijelo. Debele barijere od betona,
olova ili vode se koriste kao zaštita od tih zraka. [8]

Slika 1.  Međunarodni znak jonizirajućeg zračenja (trefoil-naziv za trolisni čvor) [1]

3
Vrste zračenja, koja se koriste za radiografska ispitivanja, su x-zrake i gama zrake, te će oni
biti i obrađeni u ovom radu.
Izvori zračenja
Izvori zračenja mogu biti prirodni i umjetni. U prirodne spadaju kozmičko zračenje i zračenje
iz zemlje. Kozmičko zračenje dolazi iz svemira, djelomično se apsorbira u atmosferi te dolazi
do zemlje. Intenzitet zračenja ovisi o geografskoj širini, pa je veći prema polovima, te raste s
nadmorskom visinom. Zračenje iz zemlje potječe iz materijala u stijenama kao što su izotopi
kalija i rubidija te dvije porodice radioaktivnih elemenata koje nastaju raspadom urana i torija.
Uz ove prirodne izvore čovjek je proizveo i niz umjetnih izvora zračenja, bilo da se radi o
aparatima koji proizvode različita zračenja, ili se radi o radioaktivnim hemikalijama. Ovakvi
se izvori koriste u atomskim centralama kao izvor energije, u industriji za kontrolu kvalitete
materijala, u prehrani za sterilizaciju hrane, te u širokom spektru medicinskih zahvata od
sterilizacije pribora pa do uništavanja tumorskog tkiva.[8]

Slika 2. Prirodni i umjetni izvori zračenja [2]

Radioaktivnost je prirodno svojstvo nekih nuklida da spontano emitiraju energiju u obliku

jonizirajućeg zračenja, u pokušaju da postane stabilan. Jonizirajuće zračenje ima sposobnost
da se ukloni elektron iz atoma, stvaranje jona. Rezultat jonizacije je proizvod negativno
nabijenih slobodnih elektrona i pozitivno nabijenih joniziranih atoma. [9]

Postoje četiri vrste jonizirajućeg zračenja:

Alfa čestice nisu jako prodorne i nisu vanjske opasnosti. Međutim, ako se udahne ili proguta,
oni su značajne unutarnje opasnosti.[9]
Alfa čestice su identične jezgri atoma helija, koje se sastoji od dva protona i dva neutrona.
One imaju pozitivan naboj, a obično se emituju pri raspadu teških radioaktivnih izotopa, kao
što je uran. [10]
Elektroni su male negativno nabijene čestice. Oni su oko 1800 puta manji
od neutrona. Elektroni se obično emituju pri raspadu radioaktivnog materijala, pri čemu se

4
tada nazivaju beta zrake. [10]
X-zrake i gama zrake predstavljaju energiju prenešenu u talasu bez kretanja ikakvog
materijala. X-zrake i gama zrake se razlikuju u njihovom porijeklu. X-zrake emitira
posebni električni uređaj, dok gama zrake nastaju iz nestabilnih ili radioaktivnih izotopa. [10]
Izvor x - zraka je rendgenska cijev pod visokim naponom. Najmanji defekt koji može biti
jasno otkriven radiografijom pomoću x - zraka iznosi 2% debljine uzorka koji se ispituje.
Izvor γ - zraka je mala količina radioaktivnih materijala kao što su Iridijum 192 ili Kobalt 60.
Radioaktivni materijal kontinualno emituje zračenje i mora biti smješten u zaštitni kontejner.
[11]
Neutroni su čestice bez naboja i oni su jedne od čestica koje sačinjavaju jezgro atoma. Zbog
toga što nemaju naboj, veoma dobro penetriraju u materijal. [10]

        Slika 3. Prolaz zraka kroz razne prepreke [3]

Alfa čestice se obično može biti zaustavljen od strane vrlo tanke barijere. Beta (protoci
elektrona) mogu proći kroz ruke, ali se obično zaustavljaju skromnim barijerama kao što su
nekoliko milimetara aluminija, ili čak sloj odjeće. Kao i kod alfe, beta čestice su opasne ako
se udiše ili proguta. Nekoliko metara betona će biti potrebno da se zaustavi neki od više
energetskih gama zraka. Neutroni su također vrlo prodorni. Voda se obično koristi kao štit
neutronskog zračenja. [12]

Osnovne karakteristike X i γ zraka su:

• kreću se pravolinijski poput svjetlosti,

• ne mogu se skretati pomoću optičkih instrumenata,
• prolaze kroz bilo koji materijal zavisno od osobina materijala,
• pri prolazu kroz materijal budu apsorbovani zavisno od talasne
dužine, gustine i debljine materijala
• djeluju na foto-emulziju poput svjetlosti,
• joniziraju materiju kroz koju prolaze,
• radioaktivni su i nisu vidljivi,
• štetno djeluju na žive ćelije.

5
Ispitivanje X- zrakama (Rendgensko zračenje)

X-zrake ili rendgenske zrake nalik su na svjetlosne zrake, ali mnogo kraće valne dužine (od
10-11 m do 10-9 m ili od 0.01 nm do 1 nm) koje nastaju bombardiranjem atoma
visokoenergetskim česticama. X-zrake mogu proći kroz mnoge vrste materijala pa se
upotrebljavaju u medicini i industriji za ispitivanje unutrašnje strukture. U mnogim jezicima,
x-zračenje se naziva Rentgenovo zračenje, po Wilhelmu Conradu Röntgenu, koji se smatra
pronalazačem x-zraka, i koji ih je nazvao x-zrake, kako bi naznačio da se radi o tada
nepoznatoj vrsti zračenja. [13]

Slika 4. Shematski prikaz zračenja [4]

X-zrake energije od oko 0,12 do 12 keV (talasna dužina od 10 do 0,10 nm) su klasifikovane
kao "meke" x-zrake, a x-zrake energije od oko 12 do 120 keV (talasna dužina od 0,10 do
0,01 nm) kao "teške" x-zrake, zbog njihove sposobnosti prodiranja. Teške x-zrake mogu
dobro prodirati kroz čvrsta tijela, te je njihova najčešća upotreba u fotografisanju unutrašnjosti
predmeta u dijagnostičkoj radiografiji i kristalografiji. [14]

6
Izvori x-zraka

X-zrake su elektromagnetsko zračenje slično svjetlosti, ali s višom energijom. Strojevi za

generiranje X-zraka imaju vakuumiranu staklenu cijev na čijim krajevima su postavljene
elektrode, negativna katoda i pozitivna anoda. Na elektrode je doveden visoki napon koji
može biti u rasponu od nekoliko hiljada volti do nekoliko stotina hiljada volti. Razlika
potencijala tada elektrone nakupljene na katodi ubrzava prema anodi te oni udaraju u metalnu
ploču s velikom energijom. Pri sudaru s metalnom pločom elektrone će privući pozitivno
nabijena jezgra atoma metala, pri čemu se smanjuje energija elektrona, tj. dolazi do emisije X-
zraka, koje imaju veliku moć prodiranja.[15]

Slika 5. Šematski prikaz uređaja za generisanje x-zraka [5]

 X-zrake koje nastaju kao rezultat sudara elektrona s metalnom pločom imaju širok raspon
energije. Naprimjer, ako je razlika potencijala između elektroda 50 keV, rezultirajuće X-zrake
imat će energiju do, ali ne i preko 50 keV.  Veliki dio energije elektronskog snopa na anodi se
pretvara u toplinu pa se stoga cijevi za generiranje visokoenergetskih X-zraka često hlade
vodom. Moć prodiranja X-zrake čini idealnim za korištenje u medicinskoj dijagnostici, ali i u
razne industrijske svrhe. [15]

Pri udaru elektrona u metu, koja se najčešće pravi od volframa ili bakra, x-zrake nastaju na
jedan od slijedeća dva načina:
Fluorescencija x-zraka – ako elektron ima dovoljno energije, on može izbaciti drugi elektron
iz unutrašnjih orbitala atoma materijala mete, pri čemu elektroni sa viših energetskih nivoa
popunjavaju prazninu uz emitovanje x-zraka.

7
Bremsstrahlung  ("kočiona radijacija") je elektromagnetna radijacija koja nastaje
usporavanjem nabijene čestice pri odbijanju od druge nabijene čestice. [16]

Slika 6. Emitovanje X-zraka

Rendgenska cijev za rendgensku defektoskopiju

Rendgenska defektoskopija služi za prozračivanje materijala, a to je pronalaženje

nehomogenosti materijala, pukotina u odljevcima, varovima kod zavarivanja i drugo, pri
čemu ne dolazi do razaranja materijala. Za prozračivanje lahkih dijelova primjenjuju se
naponi do 60 kV, za aluminij od 120 do 150 kV, a za čelik 200 kV, pa čak i više. Uz te
napone, jačina električne struje je mala. Tako se mogu proučavati komadi čelika debljine do
60 mm. Za čelik debljine veće od 120 mm, potrebni su anodni naponi i do 400 kV, a za još
deblje i do 2000 kV. Za čelik debljine veće od 100 mm, danas se upotrebljava gama zračenje
iz radionuklida, kao što je kobalt-60, a za čelik debljine 600 mm upotrebljavaju se
akceleratori čestica, kojima energija može biti i 30 MeV. [17]

Slika 7. Izgled prvobitne (lijevo) i savremene rendgenske cijevi (desno)

Rendgenska cijev za strukturnu analizu materijala

Za strukturne analize materijala upotrebljava se mehko rendgensko zračenje. Anodni naponi

ne prelaze 70 kV, a obično iznose 40 do 60 kV. Radi se s malim snagama i anodama koje ne
rotiraju. Nastoji se što više iskoristiti karakteristično rendgensko zračenje. Kod ispitivanja

8
strukture kristala, snop rendgenskog zračenja karakteristične valne dužine (monokromatsko
zračenje) pada na prostornu rešetku kristala, te na osnovi reflektiranog snopa, mogu se utvrditi
razmaci među centrima prostorne rešetke d, na osnovi poznate valne dužine rendgenskog
zračenja λ i ugla δ upada snopa na kristal:

2 d sin δ = n λ

Na isti način, ako poznamo d prostorne rešetke kristala, može se odrediti valna dužina
karakterističnog rendgenskog zračenja. Posebnim filtrima mogu se izdvojiti ostale
komponente spektra, tako da ostaje samo monokromatsko zračenje. Ispitivanjem kristalne
strukture materijala može se odrediti raspored atoma i molekula u materijalu, što posebno
dolazi do izražaja u metalurgiji, kod određivanja sastava slitina, te utjecaja mehaničke i
toplinske obrade na takve materijale.

Da bi se dobilo karakteristično rendgensko zračenje različitih valnih dužina, upotrebljavaju se

anode (mete) od raznih materijala, ne samo od volframa. Da se omogući promjena materijala
anode, rendgenske cijevi se mogu rastaviti. Te rendgenske cijevi zahtijevaju i sustav sisaljki
za stvaranje vakuuma poslije svake promjene anode. Atomski broj Z od kojeg je osnovna
anoda mora biti manji od najmanjeg atomskog broja elementa slitine koja se ispituje. Da se
što više istakne karakteristično rendgensko zračenje, a potisne kontinuirani spektar zračenja,
radi se s nižim naponima, od 20 do 70 kV. Zbog male jakosti zračenja, vrijeme djelovanja
zračenja na filmu pri strukturnoj analizi može trajati i više od jednog sata. Za povećanje
osjetljivosti filma na rendgensko zračenje upotrebljavaju se jonizacijske komore, scintilatijski
detektori s brojačima, poluvodički detektori i drugo. [17]

Rendgenska cijev za medicinsku radiologiju

U medicinskoj dijagnostici upotrebljavaju se anodni naponi rendgenskih cijevi od 40 do 150

kV. Rendgenske cijevi za stomatološku dijagnostiku rade uz niže napone, od 6 do 40 kV, a
nisu duže od 50 mm. Dijagnostičke rendgenske cijevi najviše se izvode s rotirajućom anodom,
a snage mogu biti do 25 kW. [17]

Uređaji za ispitivanje x-zrakama

ERESCO MF4 serija - pouzdani, prijenosni rentgenski uređaji koji su dizajnirani za rad i u
najtežim uvjetima. ERESCO MF4 prijenosni rentgenski uređaji generiraju visoke doze X-
zraka koje omogućuju najkraće vrijeme ekspozicije što se rezultira u većoj produktivnosti.
Zbog svoje niske potrošnje energije, ne samo da je trošak energije smanjen, ali rad s
prijenosnim napajanjem je lakši.
ERESCO MF4 generator (X-zrake) nalazi široku primjenu u industriji (kontrola zavara).
Neke od osobina ERESCO MF4 generatora su:
• Velika izlazna snaga, s najboljom definicijom slike u svojoj klasi,
• Visoka X-zraka doza omogućava povećanje produktivnosti,
• Kompaktan dizajn,
• Donja potrošnja energije znači niske energetske troškove, duga
izdržljivost baterije
• Raspon dizajna, uključujući i zrakom hlađenim, vodom hlađen,
• Širok raspon dodatne opreme, uključujući i kolica za olakšani položaj tijekom izlaganja
set up

9
 Slika 8. Prijenosni generator (x-zraka) [8]

- Metal/keramička tehnologija osigurava kontinuirani rad i dugi vijek trajanja.

- MF4 rashladni sustav također pomaže u produžavanju nesmetanog rada.

- Rad tehnologije ERESCO MF omogućuje generator s X-zrakama.

10
 - Operacija počinje od 5 kV ,omogućuje optimiziranu izloženost materijala niske
gustoće , kao što su aluminij, kompoziti i plastika.

- Pružaju izuzetno nisku potrošnju energije između 1 do 2 kW/h.

- Cijeli grafički prikaz i intuitivno korisničko sučelje za jednostavno vođenje operacija.

- Mikroprocesor platforma omogućuje brzu i sigurnu regulaciju, kao što su automatsko

prepoznavanje cijevi glave, samostalna suradnja s snimanja događaja , višejezično korisničko
sučelje. [18]

Ispitivanje γ-zrakama

Gama zračenje je jedno od tri vrste prirodne radioaktivnosti. Gama zrake su elektromagnetno
zrčenje, kao i x-zrake. Druge dvije vrste prirodne radioaktivnosti su alfa i beta radijacija.
Gama zrake su najenergičniji oblik elektromagnetnog zračenja, sa veoma kratkom talasnom
dužinom manjom od jedne desetine nanometra. U radiografiji gdje se ne zahtijeva izuzetno
visoka preciznost, veliku primjenu imaju radioaktivni izotopi koji emituju GAMA zračenje.
Najčešće se kao izvori GAMA zračenja koriste izotopi iridijuma 192, talijuma 170, cezijuma
137 i kobalta 60. Osnovna funkcija defektoskopa jeste da omogući početak i prekid
prozračavanja, za postavljanje izvora u željeni položaj u odnosu na predmet koji se kontroliše
i za zaštitu ljudi od radioaktivnog zračenja. [19]
Vještački izvori radioaktivnosti proizvode se uvođenjem dodatnog neutrona u atome
materijala koji će biti izvor radioaktivnosti. Kada se materijal riješi tog neutrona (koji je višak
u jezgru), energija se oslobodi u vidu gama zraka. Dva najčešća izvora gama zraka za
industrijsku radiografiju su iridijum-192 i kobalt-60. Ovi izotopi emituju zračanje na nekoliko
diskretnih talasnih dužina. Kobalt-60 emituje gama zrake energije 1,33 i 1,17 MeV, a
iridijum-192 emituje gama zrake energije 0,31, 0,47 i 0,60 MeV.[20]

Gamagrafija

Ova ispitivanja, kao i prethodna, zasnivaju se na ozračivanju komada koji se ispituju i

registrovanju promjene zračenja na nehomogenim mjestima pomoću foto metode. Gama zračenje,
suprotno od rentgenskog, nastaje spontanom radijacionom emisijom posebnih materijala:
prirodnih (radijum, radon, mezotorijum) ili veštačkih (veštački radioelementi). Ovi elementi
emituju gama zrake odredjene i stalne talasne dužine, koji su karakteristični za svaki
radioelemenat.
Zahvaljujući maloj talasnoj dužini ( 0,01 do 0,4 nm i učestalosti 0,25.10 18 do 0,60.1018 Hz)
radioaktivni - zraci imaju svojstvo da prodiru kroz sve materijale u znatno većoj mjeri od
rendgenskih zraka.
Za dobru i bezbednu kontrolu tj. primjenu izotopa neophodna je primjena specijalnih uredjaja tzv.
defektoskopa od kojih zavisi kvali tet, vrsta i način kontrole. Zacrnjenje negativa pri snimanju
zavisi od apsorbcije metala, što znači da će svaka greška u proizvodu odnosno nehomogenost u
materijalu biti pokazana na filmu različitim zračenjem. Pri tome kvalitet snimka utoliko je bolji
ukoliko je ozračen film kontrastniji i veća razlika izmedju pojedinih granica konture. Osetljivost
radiograma, tj. njegova "dobrota", se cijeni veličinom najmanje greške koja je utvrdjena na
negativu pomoću kontrolnika tzv. penetratora, odnosno indikatora. Indikatori su kontrolnici za

11
ocjenu kvaliteta foto snimka - radiograma i rendgenograma. Mogu biti izradjeni od žica različitih
prečnika ili kao stepenasti indikatori sa rupama. Indikatori od žice su izradjeni od žice različitih
prečnika dužine oko 50 mm poredanih paralelno jedna pored druge u plastičnoj foliji na rastojanju
od 5 mm. Postavljaju se na jednom ili oba kraja ispitivanog pojasa na površini predmeta, tako da
najmariji prečnik žice leži na onom dijelu filma gde zraci prodiru kroz najveću debljinu
materijala. Materijal žice ima apsorbciju blisku onoj koju ima materijal koji se ispituje. Kvalitet
snimka se određuje ili prema broju vidljivih žica ili prema prečniku najmanje još vidljive žice.
Zbog štetnog jonizujućeg dejstva γ - zraka mora se vršiti potrebna zaštita radnog osoblja. Za
razliku od rentgenskog zračenja (gde je opasnost samo u radu) kod γ - defektoskopa ova opasnost
je neprekidna, kako u radu tako i van rada, zbog stalnog zračenja izotopa. Stoga se obavezno
poštuju propisi o radu sa izotopima, dozvoljenim dozama ozračenja osoblja, kao i njihovom
skladištenju. U današnje vrijeme se koriste kompaktni mobilni spremnici sa radioaktivnim
izotopom, pogodni za terenska ispitivanja.

Slika 9. Prenosivi zaštitni spremnik sa radioaktivnim izotopom [9]

Oprema za defektoskopiju sastoji se iz defektoskopa sa odgovarajućim izvorom -izotopom i

njegovim nosačem i suda za čuvanje izotopa - kontejnera, koji su označeni odgovarajućom
međunarodnom oznakom za radijaciju.
Pomoćna oprema za rad, kao što su klješta za prenošenje izotopa, magneti za pridržavanje gumene
kasete sa filmom za površinu proizvoda koji se snima, kontrolnika za utvrdjivanje dubine greške,
monitora - brojača γ - zračenja, džepni dozimetar za kontrolu doze ozračivanja, table za
upozorenje na opasnost su neophodni za bezbijedni rad. [21]

Radiografski film

Glavni medij za snimanje u radiologiji je radiografski film – iako se situacija mijenja

uvođenjem novih tehnologija posljednjih godina, uvođenjem fluorescentnih ekrana
(fluoroskopija). Film se može izložiti direknom djelovanju x-zraka, ali se češće energija x-
zraka pretvara u svjetlost pomoću posebnih filtera, te se ta svjetlost koristi za izlaganje filma.
[22]
Film koji se koristi za registrovanje grešaka se razlikuje od fotografskih filmova po vrsti i
kvalitetu emulzije.Osnovne karakteristike industrijskih filmova su kontrasnost, zrnatost i
osjetljivost filma. Najbolju kontrasnost imaju sitnozrnasti filmovi slabo

12
osjetljivi. Da bi se povećala osjetljivost filma, pri eksponiranju filmovi se stavljaju između
pojačavajućih folija koje mogu biti slane i olovne. Slane folije rade na principu provođenja X
i GAMA zračenja u vidljivu svjetlost na koju je emulzija osjetljiva. Kod radiografskih
ispitivanja dolazi do odbijanja radiografskih zraka od okolne predmete i na taj način dolazi do
ozračavanja radiogramskih filmova sa pozadine, i dolazi do slabljenja kontrasta na
radiogramskim filmovima (efekat sekundarnog zračenja).
Da bi se smanjio efekat sekundarnog zračenja radiogramski filmovi se stavljaju u oblogu od
olovne folije koja ima veliki stepen absorpcije X i GAMA zraka, i na taj način smanjuju
vrijeme eksponiranja i doprinose kvalitetu radiograma.

Slika 10. Prikaz readiogramskog filma [10]

Kod većine rendgenskih filmova emulzija se nalazi na obe strane filma, ali njegova debljina
varira sa prirodom i vrstom filma, ali obično nije deblja od 10 mm. Bitno je napomenuti da se
film mora pakovati u posebnu ambalažu, često i pod vakumom, kako se zaštitio prvenstveno
od svjetlosti, ali i od drugih neželjenih uticaja.

U tehnologiji radiografskog snimanja posebno važno mjesto ima određivanje vremena

prozračavanja ekspozicije. Od vremena prozračavanja zavisi kvalitet radiograma, a i sama
ekonomičnost kontrole. Vrijeme prozračavanja treba odabrati tako da se nakon normalne
hemijske obrade filma postigne zacrnjenje S = 2. Manje zacrnjenje smanjuje kontrastnost
radiograma, a veće zacrnjenje povećava troškove kontrole. Dužina prozračavanja zavisi od
vrste i jačine izvora zračenja, debljine materijala koji se ispituje, rastojanja izvora i materijala,
vrste filma i folija, željenog zacrnjenja itd.
Nakon prozračavanja na filmu je stvorena latentna slika koju hemijskom obradom filma
prevedemo u vidljivu sliku. Hemijska obrada filma sastoji se od sljedećih faza:
• razvijanje
• pranje
• fiksiranje
• pranje
• sušenje.

Hemijska obrada filma se mora obaviti veoma kvalitetno jer od nje zavisi kvalitet radiograma.
Po završenom sušenju radiogrami se podvrgavaju pregledu pomoću jakih svjetlosnih izvora
pri čemu se otkrivaju greške i donosi zaključak o kvalitetu na bazi ranije utvrđenih standarda,
preporuka i kriterija.

13
 Slika 11. Izgled indikatora kvaliteta radiograma [11]

Postoje i određeni standardi koji definišu kvalitet radiograma. U tu svrhu se koriste indikatori
kvaliteta radiograma, kojima se mjeri osjetljivost radiograma i čitavog sistema. [22]
Na slici 11. su prikazani izgledi nekih standardnih indikatora kvaliteta radiograma.

Učinci jonizirajućeg zračenja na zdravlje

 Izloženost niskim dozama prirodnog ionizirajućeg zračenja nema utjecaja na zdravlje ljudi.
Izloženost visokim dozama ionizirajućeg zračenja može uzrokovati opekline, gubitak kose,
mučninu, razne bolesti i smrt. Učinak izloženosti zračenju ovisi o količini apsorbiranog
zračenja, trajanju izloženosti te spolu, starosti i zdravstvenom stanju izložene osobe. Kod
osoba koje su bile izložene ionizirajućem zračenju prije rođena može doći do poremećaja
mentalnih funkcija. Povećanje doze zračenja rezultira težim posljedicama. Izloženost
ionizirajućem zračenju također povećava rizik od pojave karcinoma. Kao i s ostalim
učincima, vjerojatnost pojave karcinoma raste s povećanjem doze zračenja.

 Učinci zračenja na zdravlje podijeljeni su u dvije kategorije: granični i negranični učinci.

Granični učinci se pojavljuju kad je dostignuta određena količina izloženosti zračenju i
dovoljno stanica je oštećeno da učinak bude vidljiv. Negraničeni učinci se pojavljuju pri
nižim dozama izloženosti zračenju. Granični učinci se pojavljuju kad je količina izloženosti
zračenju na desetke, stotine ili tisuće puta veća od pozadinskog zračenja, a trajanje izloženosti
nekoliko minuta. U slijedećoj tablici prikazani su neki granični učinci i doze pri kojima se
javljaju.

Tabela 1. Posljedice zračenja [23]

Doza [rem] Učinak

5-20 mogućnost pojave karcinoma; mogućnost aberacije kromosoma
25-100 promjene u krvi
veća od 50 privremeni sterilitet kod muškaraca

14
 Doza [rem] Učinak
100 udvostručena vjerovatnost genetskih mutacija
100-200 povraćanje, proljev, slabljenje imuniteta, poremećaj rasta kostiju kod djece
200-300 ozbiljno radijacijsko trovanje, mučnina
veća od 300 stalan sterilitet kod žena
300-400 uništenje koštane srži
400-1000 akutna bolest i brza smrt (u roku od nekoliko dana)

Negraničenni učinci mogu se pojaviti pri bilo kojoj količini izloženosti zračenju, ali se rizik
od štetnih učinaka na zdravlje općenito povećava s porastom apsorbirane količine zračenja.
Negraničeni učinak koji se najviše proučava je karcinom. To proučavanje je zakomplicirano
činjenicama da svaki karcinom nije uzrokovan zračenjem, da izloženost određenoj količini
zračenja može uzrokovati karcinom kod jedne osobe ali ne i kod svake i da se karcinom često
pojavljuje mnogo godina nakon izloženosti zračenju. U ovom trenutku je nemoguće odrediti
koji karcinom je uzrokovan zračenjem, a koji ostalim kancerogenim tvarima u prirodi.
Sklonost karcinomu izazvanom zračenjem ovisi o nekoliko faktora kao što su dio tijela koji je
ozračen, spol i dob. Dijelovi tijela u kojima stanice brzo rastu i brzo se množe te u kojima se
koncentriraju radioaktivni materijali skloniji su pojavi karcinoma. Olovo najbolja zaštita od
radioaktivnog zračenja.

         Postoje četiri načina zaštite od zračenja:

 trajanje izloženosti - za ljude koji su uz prirodno pozadinsko zračenje izloženi

dodatnim izvorima zračenja, ograničavanje ili minimiziranje trajanja izloženosti
smanjit će dozu zračenja.
 udaljenost - intenzitet zračenja smanjuje se povećavanjem udaljenosti od izvora
zračenja; doza zračenja drastično se smanjuje što se više udaljavamo od izvora
 štitovi - barijere od olova, betona i vode pružaju dobru zaštitu od prodirućeg zračenja
kao što je gama zračenje. Zbog toga se neki radioaktivni materijali spremaju ili se
rukuje njima pod vodom ili korištenjem daljinskog upravljanja u prostorijama
izgrađenim od debelog betona ili obloženim olovom. Postoje posebni plastični štitovi
koji zaustavljaju beta čestice, dok zrak zaustavlja alfa čestice. Postavljanje
odgovarajućeg štita između izvora zračenja i ljudi uvelike će smanjiti ili potpuno
eliminirati dodatnu dozu zračenja
 zatvaranje - radioaktivni materijali zatvaraju se u što je moguće manji prostor i drže se
izvan okoliša. Radioaktivni izotopi koji se koriste u medicinske svrhe odlažu se u
zatvorenim ustanovama, dok nuklearni reaktori funkcioniraju unutar zatvorenih
sistema sa nekoliko barijera koje zatvaraju radioaktivni materijal. Prostorije s
radioaktivnim materijalom imaju snižen tlak tako da može doći samo do curenja u
prostoriju, ali ne i iz prostorije

      

15
 Slika 12. Zaštitna oprema pri zračenju [12]

U slučaju nuklearnog rata, atomska skloništa smanjuju izloženost zračenju najmanje 1000
puta. Većina ljudi može primiti dozu od 100 R raspoređenu kroz nekoliko mjeseci, ali uz
povećani rizik za pojavu karcinoma kasnije u životu. [23]

Primjeri radiografskog ispitivanja

X-zrake se najčešće koriste za ispitivanje zavarenih spojeva i odlivaka na pojavu pukotina,

poroznosti ili neželjenih uključaka u materijalu, debljine stijenke i sl.
Zavareni spojevi su veoma osjetljiva mjesta na svakoj konstrukciji, za koja ne možemo
garantovati ispravnost sve dok ih ne ispitamo jednom od radiografskih ili nekih drugih
metoda. Radiografski snimak jasno prikazuje svaku potencijalnu šupljinu, pukotinu ili
nemetalni uključak u zavaru. Na sljedećim slikama prikazan je rendgenski snimak zavarenog
spoja.

Slika 13. Primjer poroznosti kod zavarenog spoja [13]

16
 Slika 14. Radiogram gnijezda pora [14]

Slika 15. Radiogram uključaka troske [15]

Gama zračenje koristi se i za skeniranje vozila, pri čemu se jasno mogu detektovati
nedozvoljeni predmeti, kao što je oružije, pa čak i ilegalni imigranti, koji se češto krijumčare
teretnim vozilima preko granica. Primjer fotografije jednog takvog skenera dat je na
fotografiji ispod.

Slika 16. Snimak skenera za vozila na bazi gama zraka[16]

17
Slika 17. Snimanje unutrašnjosti automobila korištenjem gamagrafske kamere s kobaltom-60.

Na kraju se može zaključiti da se radiografske metode veoma značajne za industriju. U prilog

ovome ide činjenica da razvoj ovih metoda nije prestao, što je bio slučaj kod drugih metoda,
nego se, štaviše, i nastavio, te teži ka potpunoj digitalizaciji, čime bi se refinacija i analiza
snimka potpuno prepustila računaru.

18
Literatura
[1] http://www.idef.hr/radiografija (dostupno 04.12.2012.godine)
[2] http://www.kodak.com/eknec/documents/87/0900688a802b3c87/Radiography-in-
Modern-Industry.pdf (dostupno 05.12.2012. godine)
[3] http://www.zavar.hr/hrv/opsirnije/metodebezrazaranjakbr/radiografija/#(dostupno
03.12.2012.godine)
[4] http://www-pub.iaea.org/mtcd/publications/pdf/tcs-26_web.pdf (dostupno 22.11.2011.
godine)
[5] http://www.ndt-ed.org/EducationResources/CommunityCollege/Radiography/
Introduction/futuredirection.htm (dostupno 08.12.2012.godine)
[6] http://pdfdownloadfree.net/?pdfurl=1qeXpurpn6Wih-
SUpOGunKanh7zBu7i5trmxxrK9wobEs4WdoaSVqIi8v8S0t8KtlbS3u8TGhVbo-
JC3wa_BtsGyuIxR9viUuNff2ImcopSXqNimoLCH2oqg46yfoK6I3eHZ3KmllNXO19_
W0uLVlOfQ2s6d2Myiycie5Nyd8tjv3NfN3aWzuLyKoqLDr5mYpcOqxrHLiqaYmJ7iz
dSWofI(dostupno 08.12.2012.godine)
[7] http://www.zpr.fer.hr/static/erg/2001/kovac/index.html (dostupno 07.12.2012.godine)
[8] http://www.zpr.fer.hr/static/erg/2001/kovac/a2.html (dostupno 07.12.2012.godine)
[9] http://www.ars.usda.gov/Services/docs.htm?docid=14604 (dostupno 07.12.2012.godine)
[10] http://www.bcm.edu/bodycomplab/Radprimer/radtypes.htm (dostupno 04.12.2012.
godine)
[11] http://webmail.mef.unsa.ba/mts/docs/vMAT2-V7-Ispitivanja%20bez%20razaranja.pdf
(dostupno 10.12.2012.godine)
[12] http://www.bcm.edu/bodycomplab/Radprimer/radpenetration.htm (dostupno
08.12.2012.godine)
[13] http://glossary.periodni.com/glosar.php?hr=X-zrake (dostupno 08.12.2012.godine)
[14] http://en.wikipedia.org/wiki/X-ray (dostupno 08.12.2012. godine)
[15] http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/librenjak/x-zrake.htm(dostupno
05.12.2012.godine)
[16] http://www.ndted.org/
EducationResources/CommunityCollege/Radiography/Physics/xrays.htm (dostupno
08.12.2012.godine)
[17] http://hr.wikipedia.org/wiki/Rendgenska_cijev (dostupno 08.12.2012.godine)
[18] http://idef.hr/aploads/files/ERESCO%20MF4%20brochure.pdf (dostupno 12.12.2012.)
[19] www.maf1.unssa.rs.ba/index.php?option=com_docman...(dostupno 12.12.2012.godine)
[20] http://www.ndted.org/EducationResources/CommunityCollege/
Radiography/EquipmentMaterials/isotopesources.htm (dostupno 22.11.2011. godine)
[21] http://www.blmasinac.com/files/
Vezba%2011%20%20Ispitivanje%20materijala%20bez%20razaranja.pdf
(dostupno 12.12.2012.)

19
[22] http://www.maf1.unssa.rs.ba/index.php?option=com_docman
&task=doc_view&gid=91&tmpl=component&format=raw&Itemid=69
(dostupno 13.12.2012.godine)
[23] http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/librenjak/zastita.ht(dostupno 12.12.2012.godine)

Izvor ilustracija i slika

[1] Slika 1.  Međunarodni znak ionizirajućeg zračenja (trefoil-naziv za trolisni čvor)
http://www.zpr.fer.hr/static/erg/2001/kovac/a2.html

[2] Slika 2. Prirodni i umjetni izvori zračenja

http://curriculum.cna.ca/curriculum/cna_radiation/man_made_sources- eng.asp?
bc=Man%20Made%20Sources&pid=Man%20Made%20Sources

[3] Slika 3. Prolaz zraka kroz razne prepreke

http://www.bcm.edu/bodycomplab/Radprimer/radpenetration.htm

[4] Slika 4. Shematski prikaz zračenja

http://webmail.mef.unsa.ba/mts/docs/vMAT2-V7-Ispitivanja%20bez%20razaranja.pdf

[5] Slika 5. Šematski prikaz uređaja za generisanje x-zraka

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/librenjak/x-zrake.htm

[6] Slika 6. Emitovanje X-zraka

http://www.ndt- ed.org/
EducationResources/CommunityCollege/Radiography/Physics/xrays.htm

[7] Slika 7. Izgled prvobitne (lijevo) i savremene rendgenske cijevi

http://www.blmasinac.com/files/Vezba%2011%20%20Ispitivanje%20materijal20bez
%20razaranja.pdf

[8] Slika 8. Prijenosni generator (x-zraka)

http://idef.hr/aploads/files/ERESCO%20MF4%20brochure.pdf

[9] Slika 9. Izgled defetoskopa i prenosivi zaštitni spremnik sa radioaktivnim izotopom

http://www.blmasinac.com/files/Vezba%2011%20%20Ispitivanje%20materijala%20bez
%20razaranja.pdf
[10] Slika 10. Prikaz readiogramskog filma
www.maf1.unssa.rs.ba/index.php?option=com_docman

[11] Slika 11. Izgled indikatora kvaliteta radiograma

http://www.ndted.org/EducationResources/CommunityCollege/
Radiography/TechCalibrations/controllingquality.htm

[12] Slika 12. Zaštitna oprema pri zračenju http://www.google.ba/url?

sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=10&ved=0CF8QFjAJ&url=http%3A%2F
%2Fneuron.mefst.hr%2Fdocs%2Fkatedre%2Fradiologija%2Fmedicina%2Fpredavanja

20
%2FP2a.ppt&ei=bnTLUI2VD4jZsgb2v4H4CA&usg=AFQjCNFwrIFVXfYauwsId8BqWvH
KVW-acQ

[13] Slika 13. Primjer poroznosti kod zavarenog spoja

http://www.fsb.unizg.hr/atlantis/upload/newsboard/20_10_2010__13677_zav_&_mont_2010-
11_dio2.pdf

[14] Slika 14. Radiogram gnijezda pora

http://www.fsb.unizg.hr/atlantis/upload/newsboard/20_10_2010__13677_zav_&_mont_2010-
11_dio2.pdf
[15] Slika 15. Radiogram uključaka troske
http://www.fsb.unizg.hr/atlantis/upload/newsboard/20_10_2010__13677_zav_&_mont_2010-
11_dio2.pdf
[16] Slika 16. Snimak skenera za vozila na bazi gama zraka
http://www.google.ba/imgres?hl=bs&client=firefox-a&tbo=d&rls=org.mozilla:en-

21