MOTIVACJA U POVIESNO] nd om I SUVREMENO] PERSPEKTIVI FILOZOFSKI KORIJEN! MOTIVACISKIH KONCEPATA VOLJA: PRVA VELIKA TRORYA, INSTINKT. DRUGA VELIKA TEORIA NAGON; TRECA VELIKA TEORIA Freudova teorija nagona Hullova tora nagona Napustanje teorije nagona Razdoblje nakon teorije nagona POJAVA MALIH TEORIJA Aktivna priroda osobe Kognitivna revoluciia Primijenjena, drustveno relevantna isteadivanja SUVREMENO RAZDOBLJé MINI TEORUA, Povratak prot anja motivacije 1990-ih ZAKLJUCAK SAZETAK PREPORUCENA LITERATURA Jeste li gledali film s Michaelom J. Foxom "Povratak u buduénost”? U ovom filmu, junak Vozi auto koji je istovremeno i vremensle stroj te moze vratiti putnike kroz vrijeme u 1950-¢ godine, Dok Michacl J. Fox vozi skateboard po gradu i snima svoj film, mi mozemo svratiti do tamoSnjeg sveueilista i vidjeti kako izgleda kolegij 0 motivaciji. Osim studenata koji nose soknice i imaju smijesne frizure, zamijetili bismo i da na ko- {egiju o motivaciii nedostaje udzbenik. Naime, prvi udzbenik iz motivacije je napisan tek 1964. godine (Cofer i Apley, 1964). Drugi element koji bismo uoéili bio bi nastavni program.PITA ee onan sbeamcreas Istaknute teme na umnozcnom materijalu odnosile bi se na teoris Sregene nagone, konflike | emocije. Mogli biste pretrazivati nastavo! plan koliko ‘i bila uldjugena ni jedna od onih zaista zanimijivih tema 0 tome kako i nigta o motivaciji u Skolama, psihologiii sports, aanjima o osobnoj kontroli itd. Medutiny eke i samoaktualizacijske koncepte ~ jedan te itd. Kolegij bi stavljao naglasak na tjedne dobio bi stakora i provodio bi vriieme ja od hrane na brzinw tréanja 21 sud biste se vremenskim stroje™ notivacije promijenilo } nagona, poticaje i pot kreplienye, hodete, ali u njega ne primijeniti motivaciju ~ ne biste pronash tadnoj motivaciji, pretilosti i drZanju dijete, vierov: keolegij bi vierojatno ukljudivao psiboanalit dan prouéavao bi se Freud, drugi tjedan Maslow adatke u laboratoriju. Svaki student (studentica} spitujuéi utjeca) manipulacije kao Sto je 24-satna deprivaci votinje prema ciljno) kutij sa suncokerovim sjemenkama. K ‘adaSnjost, vjerojatno biste sc slozili kako se prowcavanje ™ vratili u s: kako je napredovalo éak vise od frizura i mode. a . FILOZOFSKI KORJENI MOTIVACHSKIH KONCEPATI 100 godina unatrag, ne biste aga znanstveno-fantastiéna tehnologija poslals odrugju (kao i samo podrugje moti- Kada bi vas 0 ni mogli pronaéi kolegij motivaciji. Kolegiji 0 ovom pe vacije) ne postoje jako dugo ~ manje od 100 godina, Korine proutavanja motivacije mozemo pronaci kod starih Grka ~ Soktata, Platona i Antotela Paton (Sokratov student) je edio da morivacia proizly iz trodielne, hijerarhij- ‘ski organizirane duse (ili uma, psile). Na najprinaitivnijo) razini j snzualno-apetitivni dio kkao Sto su glad i seks. duse, koji sudjeluje.u tjelesnim sklonostima i Zeljama (“apetitima’ Na drugoj razini T2lotino-afekeivni aspekt, koi pridonosi drusgyeno odredenim standard ‘ma, kao Sto su osje¢aj priznanja ili srama. Na najvigo) razini ‘eatcon Ino-misaoni aspekt, too}, pridonosi sposobnostima duse vezanim uz donosenje odluka, kao Sto s¥ razmisljanje i oy Peogema Platonu, ova tri razlgitaaspekta duse motivraju razlicte aspekte ponaSanja Oem toga, svaki visi aspekt mote regulirati motive nigh aspekata (npr. razum moze kon- voir fr rclesne sklonosti). Zanimhivo je da je Platonoy prikaz motivacije priliéno dobro anticipirao psihodinamiku Sigmunda Freuda (npr. vidi Platonovu Ki jigu IX, 280.-281. str}. sini dio odgovara Freudova ida, voljni dio superegu, a razu- Grubo govoreei, Placonov sen mni dio egu (Erdelyi, 1985.) ‘Aristotel je podrzao Platonovu ideju hijerarhijski organizirane, trodijelne duse [senzu- sina, volina i racionalna, iako je Koristio donekle drukiju terminology (hranidbeno-ve- getativna, senzitivna i racionalna]. Vegetativni je aspekt najimpulzivnij, iracionalan i ima SbiliediaZivotinjskog, Primarno sudjeluje u tjelesnim pourebama nugnim za oxgvanie na Fron Wnauatni aspekt je takoder vezan wz tjelesno, ali regulira utitak i bol. Racionalna omponenta duse je jedinstvena 2a Ijudska biéa, jer je vezana uz ideje, intelektwalna je i oblikuie voliu. Volja djeluje kao najvida razina duge buduéi da podrazumijeva postojanje rnamijere, izbor i sve ostalo 8to je po naravi bo2ansko i besmrtno ‘totinama godina kasnij, eréka je deja todijelne psihe reducirana na “dvodijelni” dual zam, tna strastitjela i razum uma, Dvodijelna je dua zadr2ala gre ideju o hijerarhiisko) prirodi buduei da se temelii na razlikovaniu onoga Sto je fiziko,iracionalno, impulzivno i Fiolosko (tiiclo) nasuprot onome 3to je nematcrijalno, racionalno, inteligentno i duhovno {um Poriv 2a ovu reinterpretatiju proizaSao je uglavnom iz intelektualne naklonosti mo tivacijskim dihotomijama karakteristicnim za to razdoblje. U to doba éesto se raspravlialoti. 25; _—- NET Le EO ST kao Sto su to: strasti nasuprot razumu, dobro nasuprot zhu, te Zivotinjska fw dihoromniian A ako duse, Toma Akvinski je, na primjcr, smatrao da tijelo stvara irs, narod nasuprot eee alee koji ve temelje na usitku, dok je um zasluzan za tacionalny, pulse koji se civnalne mouvacijske 1m mocivaciiu utemeljenu na voli sus filozot, prtdemie se U postrenesansnom razdoblju, René Descartes, francustd filozof, pt ‘ovom du. I imetielo, raclikujuci pasivne i aktiwne aspekte motivacije. Tijelo je, prema njemu, See oetoaat lel pesi¢n| apagealstanieexohus dak Ie vel nematenslan, daha motivaciski aktivan agent, Kao fzicki entitet,tHelo ima hranidbene potrel pe meh nigki re 12 na okolinu kroz svoie osjete,rellekse 1 iziologiju. § druge strane, um je duhovni entitet kon mish i karakterizira ga svihovita volja. Um moée kontrolirati tijelo; duh moze upravljan y Jama, Ovo je razhkovanje bilo izrazito vazno jer ie odredilo program istragivanja mouvaciie tuijekom iduéih 300 godina, Kako bi se razumjeli pasivni i reaktivni motivi, bila je potrebna mehanigka analiza tncla (tj, prouéavanje fiziologrie}; kako bi se razuumjeli akivat svthoviti motivi, bila je potrebna intelektualna analiza vole (tj. proucavanjc filozofije}, lesmim VOLJA: PRVA VELIKA TEORIJA Za Descartesa, krajnja motivaciska sila je bila volja. Smatrao je da bi, kada bi mogao razumjeti volju, razumio i motivaciju. Volja zapoéinje i usmjerava djelovanje; ona je ta koja odreduje hoée li se dyelovati 1 na koji nagin. Tjelesne potrebe, strasti, uzici i bol stvaraiu impulse za dielovanje, ali ti impulsi samo pobuduju volju. Volja je sposobnost {moc} uma koja, vjeZbajuéi svoju moé izbora, kontrolira tjelesne sklonosti i strasti i to u sluzbi vriine i spasa duse. Pripisuju¢i volji posebne motivacijske moti, Descartes je podruzju motivacije ponudio prvu veliku teoriju, Izraz “velika teorija" (grand theory) kroz ovo cijelo poglavlje koristi se kako bi se istakla izrazita sveobuhvatnost teorije. Radi se o opéem modelu koji pokugava objasniti vrlo Siroki raspon motiviranog ponaSanja ~ za8to jedemo, pijemo, radimo, igramo se, natjecemo, zasto a bojimo nekih stvari, Zitamo, zaljubljujemo itd, Tvrdnja da" 'volja motivira svako ponasa- nic predstavlja veliku tconiiu motivacije na isti naéin kao to bi tvrdnja da je “novac koniien svakog 2la” predstavijala “veliku «coriju” zla. Obje izdvajaju jedan sveobuhy u potpunosti objaSnjava fenomen (svu motivaciju, sve zlo} Descartes se nadao da ¢e, jednom kada bude razumio volju, neizbjezno slijediti i razu- mujevanje motivacije, Razumijevanje motivacije je svedeno na razumijevanje volje i postalo sinonim za to. Iz tog je razloga ulo3eno mnogo filozofske energije kako bi se doslo do over, cilia. Postignut je odredeni napredak kada se voljno djelovanje prepoznalo kao stvar icbora (tj. odluke hoéemo li djelovati ili ne; Rand, 1964), nastojanja ili teinje k negemu (tj. stvaranje Rapulsa za akeiju; Ruckmick, 1936) i odupiranja (t). samonegiranje ili odolijevanie iskuse- nyu). Na kraju su, medutim, dva stoljeca filozofske analize dala razotaravajuée rezultate. Volia se ispostavila kao pogresno shvaéena sposobnost uma, koja je nekako proizasla iz niza unutarnjih kapaciteta, dojmova iz okoline, Zivotnih iskustava i razmiéljanja o sebi i svojim idejama. Nadalje, jednom kad se pojavila, volji su pridane namjere i svthe. Pokazalo se kako neki Ijudi imaju jacu snagu volje od drugih ljudi. Ukratko, filozofi su volju smatrali tajnovitoi ie, kako su pretpostavliah, stvar Kojima funkcionira. U biti, filo aut uzrok koji m i teSko objaénjivom, kao i motivaciju koitt ala volja, Filozofi nisu otkrili ni prirodu volie ni zakone po Zoli su se nasli sticrani u kut umnazanjem problema koiesu pokusavah njesitn Naime, shizeéi se pojmom volic, filozoli su sada moralr objasmitt ne amo Motivacyu, vee i motivatora ~ volhu. Kao Sto vidite, problem se samo udvosteue i: tug razloga, oni koy: su se bavili nowomy znanoscu ~ psthologiiom, koya se pe 8704h (Schultz, 1987), potch su tradi nek drug motivactski prinerp, ker nece bie cohke mst. nozan. Pronash su jedan, ne unutar flozotye, vet psihologiie — instinkt Prye nego Sto zavrsimo s povyesnim raspravama © vol), uzmite U ebzit da suyremen psiholoz) umu [voln! pripisniu razmighanic, planiranje + formiranje nanyera kore prethorl anju. Ako yolia nue ta koja mislit planira, odakle sve w cazmisljanie t planiranie de ako se Goviek odupire nekom iskusentu (Mischel, 1996), nastavh m niccima wra (Locke 1 Kristot, 1996), yezba samokontrolu (Misehel 1 Maschel, 1985 s ulaganjem na onirolina sw je isl (Wegner, 1994), formira namiere da se ponaga nia adreden naciy latak (Rand, 1964)? Razmishre o ¢ snagu volie poten da odsod fodriguez, 1989, Paterson 1 Misclicl 31.) usmicrava svoju padnjy na tenutaéni dva objasajenia Rao prve, razmuslite kako deca pronal Jovoljsivo 1 odole iskusenqu (Mischel, Shoda, 1 R 6). U jednom cksperimenta, diiete predékolske dob stedi samo 2a stolom Ispred mice. su keks! koji ga mame. Eksperimentator daje dictetu ibor ~ redan keks sada, th dva keks. ako moze pri¢ckat) 20 minuta. Unyesto da se pozivai na snagu volic (ti, samopniegor nepokoleblivu odiucnost), istrazivaéi su utvrdih da su dieca uspiesno odolijevala iskusenits \ odgadali zadovolystvo pretvarayuéi frustrirajuée éekanje u nesto podnosliivije tugodnije (¢ igranje neke igre, pyevanje th éak drijemanye). Djeca koja su konistila ove strategie lakse sui odoljevala iskusenju, dok su se djeca koja ih nisu koristila ovaleve strategue ponasala impul aivno (odmah porela keks koji mogu dobiti). U drugom primjeru, student su polagal ispit 4 istrazivati su pokusavali previdjeti njihov uspjeh (Locke 1 Kristof, 1996). Biljezili su cil svakog studenta (zeljena ocjena) metode uéenja. Studenti s jasnim planovima i ucinkovitim metodama uéenja posuzali su dobre rezultate, dok su studenti bez postavijenth ciljeva 1 s povrSnim metodama udenja imali slabe rezultate. Stoga je zakljuéeno da ciljevi i strategiyc, 2 ne osobna “snaga volic” dovode do uéinkovite izvedbe. Stoga u suvremenim istrazivanjimia motivacite, suaivadi umpesto opéih motivaciiskih modela poput “snage volie” speeiticis.aiu tholuske procese koje i2tavnie miogu povezatt s ponasaniem judi Dragim nicéimia, ist. radi proucavaju myerljive mentalne procese kao $to su planovi, ciljevi i strategije, unyesto vonetnug puyma vulje (Gollwitzer 1 Bargh, 1996} witzen INSTINKT: DRUGA VELIKA TEORIJA Biologki determinizam Charlesa Darwina ugecao je na znanstveno misljenje na dv. nacina, Prvo, rezultirao je nayvaznijom idejom u biologi)i (evolucijont). Na taj se naéin ope pozurnost znanstvenika preusmjenla 5 mentalisuckih mouvacijskih pojmova (kao Sto je volja) na mehanicistitke 1 genetitke koncepte. Drugo, Darwinov bioloSki determinizain okonéao je uvjerljivost dotad prevladavajuéeg stajalista o dualizmu covjek-ivouinia kojt je Prozimao ana mouivacijska istrazivanja. Umjesto toya, u znanstvene tasprave uvedena su hova pitanja puput onoga kako Zivotinje koniste svoje izvore (Sto se odnosi na motivaciju) kako bi se prilagodile najéescim zahtyevima okuline. Za ranuje tilozofe, volja je mentalna noe karaktensticna iskljucivy za tude. Stoga ye dokidanye taztikavanja zmedu motivacic hudi it monvace tivetinia bv jos jedan a objasnjenje mouviranog ponasanja ment dase valu prestane wledatr kau velike27) | ‘MOTIVAGIA U POVIJESNO} I SUVREMENOJ PERSPEKTIVI Darwinu se éinilo kako je velik div divotinjskog ponasanja nenaucen, automatski i me- haniéki (Darwin, 1859, 1872). $ iskustvom ili bez njega, Zivotinje se prilagodavaju svojoj najéeséo) okolin}: puce grade gnijezda, kokosi sjede na jajima, psi love zeceve i zeéevi bjeze od pasa. Za objasnjenje ovag, odito predodredenog ponasania, Darwin je predlozio instinket. Danwinovo je postignuce bilo u tome sto je ovaj motivacijski koncept mogao objasniti ono Sto filozofi nisu mogli ~ odakle uopée dolazi motivacijska snaga. Instinkti nastaju iz ticlesne tvari, iz genskog naslijeda, Postoje u genima, stoga su fiziéki stvarni. Zivotinja ima u sebi matenjalnw tvar koja je navodi da se ponasa na specifian nagin, Ovi se putem istrazivanje motivacije odmaknulo od filozofije i uSlo podruéie prirodnih znanosti. ., Instinkti se u prisutnosti prikladnogpodrazaja izrazavaju kroz naslijedene tjelesne reflek- se ~ ptica gradi gnijezdo, kokos sjed¥ na jajima, a pas lovi, zato Sto svaki od njih ima genski nashijedene, bioloski pobudene impulse da to rade. Prougavatelji motivacije u 19. stoljeéu odbacili su negivi dio dualizma (tj. racionalnu dugu) koji su uveli filozofi i zadrzali ono sto ie ostalo, totnije bioloske potrebe, impulse i sklonosti. Prvi psiholog koji ie popularizirao motivacijsku teoriju vezanu wz instinkte bio je William James (1890). James se priklonio intelektualnoj limi Darwina i njegovih suvremenika te pripisao |judskim bicima poveéi broj tjclesnih (sisanje, lokomocija) i mentalnih (npr. imi cija, igra, druStvenost] instinkata. Sve Sto je bilo potrebno da se instinkt prevede u prema- cilju-usmjereno (t), motivirano] ponaianje je bila prisutnost prikladnog podrazaja. Matke love mi8eve, bjeze od pasa, izbjegavaju vatru ~ jeduostavno zato Sto je to njihova bioloska potreba (tj, zato Sto mi§ pobuduje magji instinkt za lovom, pas pobuduje instinkt za bijegom, aplamen vatre pobuduje instinkt za zastitom). ‘Toénije, pogled na miga, psa ili vatru aktivira kod maéke slozeni slup naslijedenih refleksa koji stvaraju impulse za specifi¢ne akeije (npr. lovljenje, wéanje). Kroz instinkt, Zivotinje su naslijedile prirodu karakteriziranu impulsima za ponasanje i refleksima potrbnim za svthovito djelovanje. Sklonost i predanost psihologije drugoj veliko} teoriji je naglo rasla. Generaciju nakon esa, William McDougall (1908, 1926) je predlogio teoriju instinkta koja prikazuje instin kte za istragivanje, borbu, brigu 2a podmladak itd, McDougall je instinkte smatrao iracional- nim, impuzivnim motivacijskim silama koje usmjeravaju osobu prema jednom odredenom cilju. Instinkt je bio taj koji “odredujc onom koji ga posieduje da percipira, obrati pani na objekte odredenc kategorije, da osjeti emocionalno uzbudenje odredene kvalitete nakon sto je percipirao takav objckt te da reagira na njega na adreden naéin, ili da bar osjeti impuls za takvu akciju” (McDougall, 1908, str. 30). Stoga su instinkti (i njihove pridruzene emocije) objasnili: prema-cilju-usmjereno svojstvo koje je toliko vidljivo u Ijudskom ponasanju. U mnogogemu je McDougallova doktrina o instinktima bila sli¢na Jamesovim idejama. Naj- veéa je razlika medu njima bila McDougallova priliéno ckstremna tvrdnja da bez instinkata ljudska bia ne bi zapoéinjala nikakvo ponaganje. Bez ovih “primarnih pokretaéa” Ijudska bica bi bila inertne mase, tijela bez ikakvih impulsa za ponasanje. Drugim rijeéima, porijeklo sveulupne Ijudske motivacije je u skupu genski naslijedenih instinkata (tj. radi se 0 veliko) teoriji motivacijc}, Jednom kada su istrazivaci prihvatili ideju o instinktu kao velikoj teoriji motivacije, sljedeci je zadatak bio adrediti koliko instinkata imaju liudska biéa. Stvani su ubrzo izmakle kontoli, Doktrina 0 instinktima postala je beznadno spekulativna kako je popis instinkata rastao, dok nije obuhvatio preko 6000 razliditih instinkata (Bernard, 1924; Dunlap, 1919).|28 _ UCM U sastavljanju popisa instinkata je vladala intelektualna raznorodnast: “Ako se netko, ng 5 prijateljima, aktivira ga ‘instinkt gomile’; ako je sam, radi sc o ‘antisocijalnom insti ako viti palgevima, to j¢ ‘instinke vrinje paléevima’; ako ne wits paldevirn, to je “insti mirovanja paléevima’ (Holt, 1931; str. 428). Ovdje se kao problem pojavila vendlencii ase mijeSa imenovanje i objaanjavanje (npr. Ijudi su agresivni jer imaju instinkt da budu agre sivni), Sto dalje ne pridonosi razumijevanju motivacije | emocija a Nadalje, logika u podlozi teorije instinkta proglasena je cirkularnom Razmisite 0 obs njenju koje govori da instinkt za borbu mouvira agresivno ponasanje. fedint dokaz da lyud imaju instinkt za borbu je taj da se ponckad ponasaju agresivno, Za teoreticara je ovo Nab gora vrsta cirkularnosti: uzrok objagnjava ponasanie (instinkt > ponaSanje}, a ponasanjc i dokaz o postajanju uzroka (ponasanje ~ instinkt), Ovdje nedostaje neki nezavisni natin de se utvrdi postoji li zaista instinkt. Jedan naéin je da se uzgoje dvije vilo sliéne zivouinje (4 Sivotinje s naslijedenim slignim instinktima), a da im se omoguce razlicita Zivotna iskust Tada treba prigekati da Zivotinje odrastu i provjeravati jesu li njihova ponaganja u biti ista Ako instinkti usinjeravaju ponasanye, (ada bi se dvije Zivotinjc koje genski medusobno od- govarajy, trebale ponagati na isti nadin, unatoé razlikama u njihovim Zivotnim okolnostuma i iskustvima. Kada su istrazivaéi proveli ovakve eksperimente s majéinskim instinktima Stakora (Birch, 1956) te instinktom koristenja lijeve odnosno desne ruke kod ljudi (Watson, 1924), i Stakori i Ijudi su se ponaSali na naéin koji je odrazavao njihova razli¢ita iskustva (umjesto njihove sligne instinkte} Koncept instinkta pojavio se kako bi popunio prazninu koja se odnosila na pitanje Sto je motivacija i odakle dolazi (Beach, 1955). Isprva je teorija instinkta u psihologiji prihvaéena bez rezerve, da bi na kraju bila potpuno zanijekana.' Kao Sto je prethodno napustila pojam volje, psihologija je napustila i pojam instinkta te se nagla u potrazi za primjerenijim motivacijskim konceptom koji bi objasnio svrhovitu prirodu ponaganja. 1 U suvremenoj se psihologiji vise ne koristi pojam instinkta kako bi se objasnilo slozeno hhudsko ponasanje. Usprkos tome, ne moze se poreci da je opazeno kako 2ivotinje pokazuju konzisten- tne, nenauéene, stereotipne obrasce ponasanja. Pécle grade heksagonske elemente od voska, riba koljuska promijeni boju u crveno kada se sprema na napad, ptice grade gnijezda. Suvremeni psi- holozi (a posebno etolozi) dopustaju moguénost da se kod Zivotinja ovakva stereotipna ponasanja mogu pripisati instinktima. Kao Sto je James napisao prije vise od stoljeca “nije potreban dokaz da su instinkti jako izrazeni Zivotinjskom carstvu” (1980, str. 383), Koriste¢i pojam “instinct” ctolozi (Eibl-Bibesfeldt, 1989; Lorenz, 1965; Moltz, 1965] danas govore o naslijedenim neural- nim strukturama koje se tijekom razvoja ne mijenjaju pod utjecayem okoline. Ove naslijedene ncuralne strukture ne uzrokuju opée obrasce ponaganja, veé odredene segmente situacijski spe cifiénog ponasanja, koje zovemo “fiksni obrasci ponaganja”, Promyena naglaska s instinkta kao uzroka sloZenog ponaSanja na instinkt kao uzrok dijelova ponasanja (fiksnih obrazaca pona nja) pokazala se kao prihvatljiv teorijski kompromis, Tako je ovakav kompromis teorijski vlo koristan, jasno pokuzuje propadanje velike teorije, Objasnjavanye dijelova ponasanja ili dijela Fe Vaile Fednostavno nije isto kao objasnjenie ciclokupnos, ponasanja ili motivacije w cijelo i.| | | | | 29; 7 Seas NAGON: TRECA VELIKA TEORJA Motivaciiski koncept koji se pojavio i zamijenio instinkt bio je nagon (uveo ga je Wo odworth, 1918). Pojam nagona proizasao je iz funkcionalne biologije, koja polazi od Pretpo. stavke da je funkeija ponaSanja da sluzi tjclesnim potrebama. Kada se pojavi bioloska neravnoteza (npr. nedostatak hrane i vodel, takve bioloske deficite vezane uz potrcbe Zivotinje psiholoski dozivijavaju kao “nagon”. Nagon motivira bilo koje Ponasanie koje je instrumentalno za zadovoljavanje tielesnih potreba (npr. jedenic, Pijenic, prilazenje). Dvije najprihvacemije teorije nagona potekle su od Sigmunda Freuda (1915) 4 Clarka Hulla (1943) Freudova teorija nagona vierovao je kako je sveulupno ponasanje motivirano 1 a dovoljiti po Na ulogu Zivéanog sustava gledao je na sliedas bioloske potrebe (npr. glad) predsta vijaju stanja koja se konstantno i neizbjezno po. bavljaia i uctokuju nagomilavanje energije u Ziveanom sustavu. Pretpostavlieno je dae ni sustav karaktcrizira naslijedena tendeneija da se cdréi konstantna niska razina energije (Fre. ud, 1915). Dok pokusava odréati stalnu nisku razinu energije, bioloske potrebe neprestano udaljavaju nckontrolirano raslo, moglo bi ugroziti fiziéko i psihitko zdravije. Stoga se nagon pojavijuie Kao svojevisni alarm koji zahtijeva poduzimanie nekakve akcije. Ponaganje se nastavlja sve dok nagon ili potreba koja ga je pokrenula nije zadevoljena. Drugim rijetima, ponaSanje sluzi ticlesnim potrebama, a anksioznost (nagon) je tu svojevrsni posrednile koji osigurava da se PonaSanje pojavi kada i u kojem obliku je potrebno. Jedan naéin za razumijevanje Freudova gledista na energiju Zivéanog sustava (tj. libido] Je analogija s hidrauli¢kim sustavom u Kojem energija (kao stalno tekuéa voda] neprestano raste. Kako tielesni nagoni nastavijaju s nagomilavanjem energije, gorljiva Potreba za aslo- badanjem te energie sve ic hitnija i sve vise usmjcrena prema ockom cilju (inaée bi doslu do nia vode}, Sto psthigka energija vise raste, jagi je impuls da se reagira Adaptivno je Ponasanje na neko viijeme umirilo nagon, no stalno nakupljanje energie Zivéanog sustava Ge se ponovno pojaviti (rj. dotok vode se nikad ne iskljucuje) Freud (1915) je sazeo svoju teoriju nagona pomotu éetiri komponente: izvor, poriy, cilj i objeke. Izvor nagona je bio deficit u organizmu (np: nedostatak hrane) Nagon je imao neu vrstu poriva ili pokretaéke sile kojoj je cilj postiéi zadovoljenje. Drugim rijeéima, cil} nagona Je da pomocu zadovoljenja otkloni nastali deficit u organizmu. Da bi ee postigao ovaj cilj, osoba na pstholoskoj razini osjeca pojaéano stanje napetosti ili anksioznost, koja motivira levornagona + — Porivnagona + — Objekinagona + Cilj nagona Deficit u Intenzitet Objekt u okolini Zadovoljavanje organizmu psiholoske koji moze otkloniti otklanjanjem nelagode deficit u organizmu deficita u (tjeskoba) organizmu130 EAU Momncusbeonmeeas potragu (kroz ponasanje] za abjcktom koji moze otk! deficita ublazava nagon/anksioznost Unatoé njenoj kreativnosti, Freudovoj teoriji nag {1} relativno precjenjivanje doprinosa bioloskih sila motivacit [1 sts: hie faktora povezanih 5 uvenjem 1 iskustvomn], (2) preticrano ostanjanie na podatke dobvene Studijanna shitaja osoba s poremeéajima (i stoga nedovoljno oslanjanje na podatke rz clesne rimentalnih istrazivania na reprezentativnim uzorcimal; 1(3) ideie koje nisu bile znanstvene [cksperimentalnol provjeriive npr, kako konstruirati empinijski eest kon bi se wevedilo imnaju fi Tjudi nagon da budu agresivni?).Ni jedna od ovih Kritika nije bila upucena drser glavnoj teoniji nagona, onoj Clarka Hulla. ti deficit u organizmu, Orklananie im un keritikee’ na mogu se uputitt bare a relativno podejeniiva Hullova teorija nagona Za Hulla (1943, 1952), nagon je bio izvor nakupliene cnergiic sastavijen od svih trenue nizmu. Drugim rijecima, odredene porrebe za hranom, vodom Za Hulla, kav t Freuda, mo: reba je bila osnowns “velike” teore nih deficita/smetnn u org seksom, snom itd., zajedno tore ukupmu tjelesnu potrebu tivacija [tj. nagon) je imala iskljudivo fiziolosku osnovu i elesna pots isvor motivacije (to upucuje na to da se i ovdie radi o joS jednom primjeru motivacije). Hullova teorija nagona imala je karakteristiku koju nije imala ni jedna motivacijska tco- rija prije nje - moguénost predvidanja motivacije prije no sto se pojavila. $ instinktom, kao i's voliom, bilo je nemoguée a priori odrediti kada éc i hace li uopée osoba biti motivirana. No ako je Zivotinja bila deprivirana od hrane, vode, seksa, sna, tada bi se nagon neminovno poveéao proporcionalno trajanju deprivacije. Motivacija je “reaktibilna” odnosno osjetljiva a uvjete u okolini koji su jo} prethodili, Nagon raste u funkciji ukupne tjelesne potrebe, a ukupna tjelesna potreba raste u funkeiji sati deprivacije. Cinjenica da se 0 nagonu moze Zakljudivati na osnovi uvjeta iz okoline koji mu prethode oznaéila je potetak znanstvenus prougavania motivaciie. Ako se zna koji okolinski wvieti stvaraju motivaciju, u laboratorsju se moze manipulirati motivacijskim stanjima (i predvidat ih). ‘Takoder se moze istraZiva tutieca) manipuliranog motivacijskog stanja na razlidite ishode (npr. izvedbu, trad, dobro bit}. Nagon je nastao iz niza tjelesnih smetnji, ukljuéujudi glad, 2ed, seks, bol, zrak, regulaciya temperature, mokrenje, spavanje, aktivnost, gradenje gnijezda i brigu za mladunéad (Hull, 1943, str. 59-60), Jednom kad se pojavi, nagon energizira ponaSanje (Bolles, 1975). Medu- tim, iako nagon energizira ponaSanje, navika je ta koja ga usmjerava. Kao Sto se izrazio jedan uvremenik: “Nagon je energizator, a ne vodié" (Hebb, 1955, str. 249}. Navike koje usmjera- vaju ponaSanje nastaju uenjem, a udenje se javlja kao posljedica potrepljenja. Hullova istra- Zivanja navela su ga na sljedeéi zaldjuéak: ako ubrzo nakon reakcije slijedi redukcija nagona, pojavljuje se uéenje i navika je potkrijepljena. Bilo koja reakcija koja je smanjila nagon (npr. jedenje, pijenje, parenje) stvorila je potkrepljenje, a Zivotinja je naudila koja reakeija reducira nagon u toj odredenoj situaciji. Da bi pokazao kako navika i nagon (tj. uéenje i motivacija) njem, Hull (1943) je razvio sljedecu formulu: rezultiraju ponasa31) - = | OAC Eon an Oban Varijabla sE; predstavhha snagu ponaSanja (E znati “ekscitacijski potencijal”) u prisutnosti odredenog podrataja. si, jc snaga navike (tj. vjerojatnost odredenog odgovora koji reducira rnagon, uw odnosu na odredeni podrazai). D je nagon.? Aspekti ponaSanja koyi se mogu opazati = trdanje, ustrajanje itd. ~ oznageni su s sEy . Varijable gH, 1D odnose se na uzroke u podlozi ponaéania, koji se ne mogu opazati. Znakom mnozenja naglaseno je da se ponasanjc pojav- Iiuje samo kada navika i nagon nisu na nulto) razini, Drugim sijezima, bez nagona (D=0) ili bez navike (H=0) nema ni ekscitacijskog potencijala |E=0). Poslije je Hull (1952) prosirio svoju opéu teoriju ponasanja tako da je uz H x D ulljucio i treéi uzrok ponaSanja: motivacija paticajima, skraéeno kao K. Pored motivacijskih svojsta- va nagona (DJ, Zivotinju cnergizira i poticajna vrijednost ciljnog objekta (njegova kvalitcta, kvantiteta ili oboje). Na kraju krajeva, Ijudi se uglavnom vise erude 2a $0 dolara nego za | Buduci da je prepoznao kako motivacija moze proizaci bilo iz unutrasnjih (D) bilo iz vanjskih (A) izvora, Hull (1952) je predlozio sliedeéu formulu: sly XD XK TDi K su motivaciski pojmovi. Glavna razlika izmedu ova dva pojma je u tome da je 1 ima svoj izvor u unutrasnjo) stimulaciji kroz premeéaje ravnoteze unutar tijela-organizma, dok K ima podrijeclo u vanjsko} stimulaciji, tj, u kvaliteti izvanjskog poticaja. Hullova teorija ponasanja zadobila je veliku popularnost. Na svom vrhuncu, njegova je teorija nagona bila medu najpopularnijima u povijesti psihologije. Ovo je o¢ito snazna tvrd- nja, ali uzmite u obzir tri povijesne Einjenice koje joj idu u prilog. Prvo, otprilike polovina svih élanaka objavljenih u vodecim psiholoskim Casopisima ranih 1950-ih (npr. Psycholo- gical Review, Journal of Experimental Psychology) sadréavala je u popisu literature Hullova knjigu iz 1943. Drugo, knjige 0 motivaciji koje praktitki nisu postojale sredinom stoljeéa, postale su uobiéajene 10 godina poslije (Atkinson, 1964, Bindra, 1959; Brown, 1961; Hall, 1961; Lindzey, 1958, Madsen, 1959; McClelland, 1955; Maslow, 1954; Olds, 1956; Peters, 1958, Stacey i DeMartino, 1958; Toman, 1960; Young, 1961). Treéc, glanovi Amerikog psiholoskog drustva (APA) su 1950-ih godina napravili popis najvagnijih lignosti u povijesti psihologije. Dobivena raug-lista prikazana je u ‘Eublict 2.1, Obratite paznju na dva imena na vrhu liste.* 2 Donji indeksi s i r predstavijaju podraéaj (eng. s = stimulus} i reakeiju (eng. r = response]. Na taj natin je oznateno da se gH, odnosi na odredenu reakciju u prisutnosti odredenog podrazaja. Sligno tome, donji indeksi pridruzeni u sE, odnose se na potencijalnu “energiju” te reakcije u prisutnosti tog odredenog podrazaja 3 Ako ste se sluéajno zapitali zato je motivacija poticajima oznatena kraticom K umjesto I {od cengl. “incentive"), K je poteklo od prvog slova K u imenu Kenneth Spence (Weiner, 1972). Spence je uvjerio Hulla u nuznost ukjjuéivanja motivacije poticajima u njegov sustav ponasanja. Osim toga, kratica / koristila se za drugu varijablu, inhibiciju, o kojoj se ovdje ne raspravla 4 Do podetka 21. stoljeca lista istaknutih psihologa prilitno se izmijenila (Haggbloom i sur, 2002). Sigmund Freud je 2002.g. pao na 3., a Clark Hull na 21. mjesto. Trenutna Ijestvica prvih 10 jos uvijck istiée brojne istrazivace u podruéju motivacijc. Na toj su |jestvici (nabrojeni od 1, do 10. mjesta): BLE. Skinner, Jean Piaget, Sigmund Freud, Albert Bandura, Leon Festinger, Carl Roges, Stanley Schachter, Neall Miller, Edward Thorndike i Abraham Maslow.| 32 _ reIrsITT TSN SR aaa povijesti psinologiie (" 1 Rang lista 10 najvaznijih osoba u _ aéinjena sredinom™ ‘Tablica 2. T, Sigmund Freud 2, Clark Hull 3. Wilhelm Wunde 4. Ivan Pavlov 5, John Watson 6. Edward Thorndike 7. William James 8 9. 0. Max Wertheimer Edward Tolman Kort Lewin Napustanje teorije nagona Teorija nagona ~ i Freudova i Hullova verzija ~ stavke: 1, Nagon proizlazi iz tjelesnih pot 2. Redukcija nagona je potkrepliuj 3, Nagon energizira ponasanje. Tijekom 1950-ih godina, empirijsko testiranje je postavke, alii otkzilo razlog za zabrinutost. Prvo, neki su motivi postojali sa ili bez ikakve pripadajuée bioloske potrebe. Na primjer, anoreksitne osobe ne jedu {i ne Zele jesti) unatot jako} biolo8koj potrebi da to cine (Klien, 1954). Ovi nalazi vode zakljutku da se motivacija mode pojaviti i iz drugih izvora osim poremecaja ravnoteze U tijelu. Drugo, uéenje se esto kcije nagona. Gladni stakori, na primicr, poravlivalo i bez ikakvog pripadajuceg iskustva redul eae) kaa se njihovo ponaSanje potkrepliivalo nehranjivim saharinom kao nagradom (Shetfild i Roby, 1950}. Buduéi da sabarin nema hranjiva svojseva, ne moze reducirati nage Ig. ne mode sluditielesnim potrebama). Druga su istraZivanja pokazala da se uéenje moze oiavit i nakon indukeije nagona (). porasta nagona; Harlow, 1953). Naposljeti je posta- fo jasno da redukeija nagona nije ni neophodan, ni dovoljan uyjet da bi se pojavilo uéenje (Bolles, 1972). Treée, nizom istrazivanja utvrdena je vaznost vanjskih (nefizioloskih) izvora motivacije. Na primjer, osoba koja nije nuzno Zedna moge osjetiti priliéno snazan motiv da pile svoje omiljeno piée zbog okusa (ili izgleda ili mirisa). Hull je dodao pojam motivacije po- ticajima(R), ali vagno je naglasiti da motivi ne proizlaze samo iz telesne fiziologije. Da bi se objasnili motivacijski fenomeni poput jedenja, pijenja i seksualne aktivnosti, postalo je jasno da istraZivadi moraju usmjeriti bar dio paznje na vanjske (okolinske) izvore motivacije temelje se na tri fundamentalne pretpo- reba. juéa i dovodi do uéenja u velikoj mjeri potkrijepilo ove tri pret: Razdoblje nakon teorije nagona oapnane 1950-¢ i 1960-e bile su prijclazna razdoblja u prougavanju motivacie. Ramil ih, najéesée teorije motivacije bile su dobro poznate, povijesno utvrdene velike teorye.33 — — rrrsrmz Te LMU wens eae ee Riceteestly yucavanjur motivaciie (Bolles, 1975, ya je predstavhala demminantnt Pst Me stolieea ukliucivale su optimaln Fal Ts sale wane EOFIE Ne ees, 1969), ln tazanu pobuadenosti (ebb, 197 TY, niverzalne potiche (Murray, 1938), uvjetovs thkte prilazenia 1 i2bicgavanya (Mallen © 959]. Kako je proucavanje motivacije ne mouve (Maller, 1948} 1 samoaktualizs ci (Roget. 15 > 7 da, aka se Zelt napre nnagnedovalo i kako je dolazilo do novih sporty, eat og igvan granica svojih velikah Govan, podrugye psihologye motivacije miora ISKOTSGNY Ae tivne teorije mot ee vladavine teorije nagona, pojavile su se alte ; Panne aan ei neato kao najnovije vodeée tconije, Motivactiski psiholozi vednostavno su stjcali previse novih informacija da bi se ogranitili 7 vel teonpu. Da bi iui proud nave podatke, motivacjski psiholoai 1970-h poéeli su prihwac ale ilt muni teoniie motivacije (Dember, 1965). U idugem se odjeljku raspravlja o ovim mint tcanjana?_ Medutim, bilo bi korisno ovdje malo zastati i razmisliti o dva motivacijska poima soja su bila vrlo popularna 1960-ih godina. Ti pojmovi ponudeni su kao moguce zamjene ca velike teorije motivacite u razdobliu nakon teorije nagona. Radi se, dakako, o poticaju incentive"| i 0 pobudenosti (“arousal’ Poticaj je vanjski dogada( [ili podrazaj) koji energizira i usmyerava ponasanje prilazenja ili icbjegavanja. Prema tconji redukcije nagona, judi su motivirani nagonima Koji ih “guraju” prema odredenom cilinom objektu (npr. glad gura osobu u okolinu kako bi pronasao hranu) Prema motivaciiskim teorijarma poticaja, [judi su motivirani vrijednoséu raznih objekata u svojo) okolini, koja ih (vrijednost) “vuée” prema tim objektima (npr. pogled na tortu sa sirom i jagodama vue osobu prema stolu s desertom). Uotavate da prema ovom gledistu motivacija ne sluzi prvenstveno 2a smanjivanje nagona, veé u svrhu povecanja i zadrzavanja Kontakta s poticainim podrazajem. Teorije poticaja koje su se pojavile 1960-ih pokusavale su objasniti 223to ljudi prilaze pozitivnim poticajnima i izbjegavaju negativne. Ove su se xeorije usmjerile na Hullov K, a ne na D, i pribvatile su koncept hedonizma, éija je temelina postavke da organizmi prilaze znakovima za ugodu i izbjegavaju znakove boli. Ugenjem Ijudi stvaraju asocijacie [ili o€ckivanja] o tome koji je okolinski objekt nagradujuéi i stoga casluzuje ponasanie prilazenja, a koji objckti izazivaju bol i stoga ih treba izbiegavati, Teoriic poticaja umaju tn nove karakteristike: (1) nove motivacijske koncepte, poput poticaia, (2) ideju da motivacijska stanja mogu biti steéena kroz iskustvo, i (3) prikaz motivacije koji je isticao promjene iz trenutka u trenutak [jer se okolinski poticaji mogu promijeniti od jednog trena do drugog) sto ud Uzmimo sada u obzir pobudenost. Sve veée nezadovolistvo teorijom nagona praceno je sve vecim brojem pristalica teorije pobudenosti. Spoznaja koja je postavila osnovu za ovaj prijelaz potekla je od neurofizioloskog otkrivanja sustava pobudenosti u mozdanom deblu (Lindsley, 1957; Moruzzi i Magoun, 1949). Centralne ideje bile su da (1) obiljezja okoline {koliko je podrazujuéa-stimulativna, nova, stresna) utjetu na stupanj pobudenosti mozg2, ' (2) odnos izmedu varijacija u razini pobudenosti i ponaSanja nije linearan, veé zalaivlien u obliku obrnutog U. Drugim rijegima, nestimulativna okolina stvara nisku emocije poput dosade; donekle stimulativna okolina stvara optimalnu pobudenost i emocije Poput 2ainteresiranosti; pretjerano stimulativna okolina stvara visoku pobudenost i emocij Poput straha, Na kraju je stupanj pobudenosti cen s“ " oistovjecel “ope " Raa es Poistovjecen s “opéim nagonskim stanjem’ ees Preferiraju optimalnu razinu pobudenosti i izbjegavaju preslabu ku pobudenost. Vidite sto se dogodilo s teorijom nagona - reinterpretirana je na naéin pobudenost 1da Je odmakauta od svonh biolotkih korijena 1 prilagotena dobu neurofiziolow ss : Koen Do kasnih 1960-ih, tadatnji su se motivaciisk: psiholoz: mogh usredotodity fa biel Potrebe {nagon), okolinske poticaye ili stanja pubudenosti mores Sa sve veeim nezadovolistwom teonjom nagona. sve ye vise postaralo jasne de i od veliah teorya jednostavno ne moke pomivet: teret objainiavania cielokupre mot iAppley, 1991). U pokusanu da se pokme ciel raspon motivactiskuh fenomena, suvrenier situaciju u podrugiu proudavanja motivacie karakteriziea velika raznohikost tena ("ah 1; muniteonja") umjesto pnhwaéanja edne velike toon POJAVA MINI TEORIJA Za razliku od velilah teona kopima se pokusavao ob’ se teonje usmicravayu na specifizne motivacijske fenomene Mint tone pokusavan (2 mjcu ili istraditi iedan odreden’ + motivaciyski fenomen {npr optimalno iskustvo! wstt koje utjecu na Motivacizu (npr povratna informacna o neusp) + skupine ludi (npr. ekstraverts, dyeca, radnict) + teoniska pitania (npr. Kakva je povezanost rzmedu kogniena 1 emocia” sniti curelt raspon monwacue, male okol: inl teorsja objainjava neka, ali ne sva motivirana ponasanja. Tako s¢ npr motivactisia teory2 postignnéa (mini teorija) pojavila da bi objasmila kako hudi reagraju na knit vrsnost: te caéte neki Inudi pokazuyu entuzijazam 1 ponasanje priblizavania, dok drug tu anksioznost 1 izbyegavanje kada su suofeni s kntenjem izvrsnost:, Motivaciiska teor}a postignuce ne objasnjave velik dio, ali jako dobro objasnjava jedan zammluv dio motivitanog ponagania. Shedeti popis identifcirs neke munt teonje (s najvadnujom referencom| kore su se pojavile 1960-ih i 1970-1h 1 zamijenile velike teoniie nagona, poticaja 1 pobudenost: kove su postupno slabjele. * Teonja mouy 2s postignuéem (Atkinson, 1964] « Atnbuciyska teonja meuvacye 23 postignucem (Wiener, 1972) disonance (Festinger, 1957! + Teoria kognit «* Mouvaciia za djelorvernoséu (White, 1959; Harter, 19783] © Teonja oekivanje (Vroom, 1964) «© Teonja optimalnng iskustva ili preplaviawania (Csikezenumihaly, 1975 * Intrinziéna motivacija (Dect, 1975) © Teonja postavlyanja caljeva (Locke, 1968 ° Teonja su (Seligman, 1975) + Teunja reaktanaje (Brehin, 1966) © Teonja samocfikasnost: (Bandura, 1977) cli-shemas“) (Markus, 1977) * Shemie~o osobaum ja (* Ti povijesna trends objasnjavaiu Zasto je uw proucavanju mouvsciye dosto do napusta tradiciye velkub teonia s puklanjanja min teoujsms. Prvo. istrazivacs nop vase preispretl fy razbontost ideje da su lyudi sami po sebi pasivits, U iducem se oxheliku taspeavti 0 ova trendu, Drugo, motivauia ie, kao 1 cijela psthologya, postala srazite kognstivas. Ovas ie35 ~ - FITS ODN Ron Leta ce del aha ciacece he dadaciecaicnll trend postao poznat kao Kognitivna revolucija | trece, motivaciiski istrazivaci sve su se vise pmicnicna, druseveno relevantna pitanja i probleme. Pored ova tri po: se pojavio prvi Casopis posvecen posebno temi motivaciye “Motivacija ypist otovo sva panja posvecena empiriiskom ystrazivanju malih poéeli zanimati viiesna trenda, 1977 jemocije”. U ovom je a ih mini teonja motwaciie Aktivna priroda osobe - gvtha teoriye nagona bila ye objasniti kako je Zivotinia od neaktivne postala aktivna (Wer- ner, 1990). Sredinom 20, stoljeca previadavala je op¢a pretpostavka da su Zivouln)e (ukljudu- juct hude} prirodao neakuene, 1da ye uloga motivacte bila pobuditt lt polacnuti “nesto” sto je inage pasivno kako bi postalo aktivno. Zaista, “motiv” znaéi “pokrenuti’. Talo je nagon, Loot eirani motivaciisk honstrukti, objagnjavao pokretanje ponasanja, Hustraciju takvog pristupa predstavlia primer iedne upicne definicije motivacije 12 stedine 20. stoljeéa: moti- prcuit se odnos! na "proces pobudivania akeie, ustrajanja u veé posto}eéo} aktivnrosti kao i hha reguliranje obtasca aktivnosti” (Young, 1961, str, 24). Psihologiia motivacije odnosila se avo na proueavanie energiziranja “neéega” sto je prethodno bilo pasivno. U drugoj polovini stolicca psiholozi su te stvari vidjeli drukéije. Naglasavali su kako oso- ha uvijek ama nekakve namjere i neto radi, Lyudh su sami po sebi aktivni t uyijek motivirant Prema jednom zatovorniku idgje o aktuvno) prirodi Ijudi, “Soldna motivacijska teorija tre- bala bi... pretpostaviti da je motivacija konstantna, bez kraja, fluktuirajuéa i slozena, te da je to univerzalna karakteristika gotovo svake organske pojave" (Maslow, 1954, str. 69). Mozda je ovo najotitije kod male djece: “Podigu stvari, tresu ih, miri8u, kuSaju, bacaju po sobi i neprestano zapitkuju “Sto je to 2”, Beskrajno su znatizeljna” (Deci i Ryan, 1985a, str. 11), U svojem osvrtu na teonje motivacije stedinom 1960-ih, Charles Cofer i Mortimer appley (1964) podijelth su tadasnje teorije motivacije u dvije skupine. Prvu skupinu éine teonje prema Kojima su organizmi pasivni i Cuvaju energiju. Drugu skupinu cine teortic oye deze da su organizmi aktivne i tege razviianiu. Prikazi s pasivnom orijentacijom bil su ody S ahtivaon onjentachom u omjeru 1do 10:1, Medutim, sve suse vise po Cele poiavhivats eonie huie polaze od pretpostavke o aktavnoj prirodi organizama, Danasnje Jonvepeije © mouvaci): | emucHama polaze od pretpostavke o aktivnom orgamzmu, 1 malo se bave motivacijom nedostatka (npr, redukcija napetosti, homeostaza, ravnoteza), a puno vise mouivacijom rasta 1 razvoja (npr kreativnost, kompetencija, moguéi “pojam o sebi”, samoaktualizacyja, Appley, 1991; Benjamin i Jones, 1978; Rapaport, 1960; White, 1960] Suvremeni pristupi motivaciy: odnose se na prougavanje svthe koja usmjerava prirodno, mace, aktivne jude. brown Kognitivna revolucija 7 Rami mouivacista Koncept nagon, pobudenost, homeostaza ~ utemeljent su na biologi’ veiology)i. Stoga je velik dho razmislanja © motivaci)i bio oblikovan 5 obzirom na bioloskt pristup. Suvremeno proucavanje mouivacye 1 dalje zadr2ava ovay savez s biologijom, Fiztologi- Jom 1 sociobiologijouy No ranil 1970 ib, Zeige : AU “prevladayajucs dub vreniena”) postav ye st u psthologiit (ayena “intelekcualna klims cdvojbeno pretezito kogniuvan (Gradner, 1985; Segala Lach 972) " “ . man, 1972) Lukocvana “kognituvua tevoluciia” proginla se ina motivaciju kaow36 QE j= a to se progirila na doslovno sva podrugja psihologije (D'Amato, 1974, Dember, 1974). Mo- tivacijski su istrazivaéi podcli nadogradivati svoje biolo8ke koncepte onima koji naglaSavai unutrainje mentalne (kognitivne) procese. Neki od ovih mentalisti¢kih motivacijskih kon- strukata odnose se na planove (Milles, Galanter i Pribram, 1960), ciljeve (Locke i Latham, 1990}, oéckivanja (Seligman, 1975), vjerovanja (Bandura, 1977}, atribucije (Weiner, 1972) | pojam o sebi (Markus, 1977). Kognitivna je revolucija na dva naéina utjecala na razmisljanje 0 motivaciji. Prvo, inte~ Iektualne rasprave 0 motivaciji naglasavale su kognitivne konstrukte (npr. oéekivanja, Ch evi), 2 maknule naglasak s bioloskih i okolinskih konstrukata, Ove rasprave promienile su psihologku sliku ljudskog funkcioniranja koja je postala “Ijudska, umjesto mehanicka” (McKeachie, 1976, str. 831). Ova) ideolo8ki pomak s mehanickog, k dinamiékom (Carver t Scheier, 1981, 1990; Markus i Wurf, 1987] zgodno je zahvaéen u naslovu jednog od tadasnjih popularnih tekstova o motivaciji, “Teorije motivacije: od mehanizma do kognicije” (Weiner, 1972). Pregled motivacijskih istragivanja iz 1960-ih i 1970-ih pokazuje jasno smanjenic broja eksperimenata u kojima se manipuliralo stanjima deprivacije kod Stakora. Podjednako je jasno poveéanie broja eksperimenata u kojima se manipulira povratnom informacijom 0 uspjehu ili neuspjehu s obzirom na izvedbu kod ljudi (Weiner, 1990}. Eksperimentalni nacrt nije puno drukéiji, ali je usmjerenost na liude, umjesto na Zivotinje, nezamjenijiv. Drugo, kognitivna revolucija je dopunila humanistitki pokret koji se tada pojavio. Hu- manisticki orijentirani psiholozi kritizirali su najéed¢e motivacijske teorije 1960-ih kao nedvojbeno dehumanizirajuée. Humanisti se protive metafori stroja koja opisuje motiva- ciju na deterministiéki nagin kao odgovor na nepopustljive biologke sile, razvoine sudbine (npr. traumatiéna iskustva u djetinjstvu, ili kontrolu u okolini ili drustvu (Burgental, 1967; Wertheimer, 1978). Ideje Abrahama Maslowa i Carla Rogersa (15. pogl.) odrazavale su novo psiholo8ko razumijevanje ljudskih bi¢a kao prirodeno aktivnih, kognitivno fleksibilnih te motiviranih rastom i razvojem (Berlyne, 1975; Maslow, 1987; Rogers, 1961). Primijenjena, drustveno relevantna istrazivanja ‘Treéa vaina promjena koja je pomogla ulazak u razdoblye mini teorya: istrazivaci su skre- nuli paznju na pitanja koja su bila vazna za rjeSavanje motivaciiskih problema u svakodne nom divotu (McClelland, 1978} — na poslu (Locke i Latham, 1984), u skoli (Weiner, 1979), u suotavanju sa stresom (Lazarus, 1966), u rjeSavanju zdravstvenih problema (Polivy, 1976), u pobjedivanju depresije (Seligman, 1975) itd. Kako su istrazivaéi manje prouéavali Zivotinje, a vise Ijude, otkrili su bogatstvo prirodnih pojava vezanih uz motivaciju izvan laboratorija. Stoga su se istrazivaéi motivacije vise poteli usmjeravati na socijalno vazna, primijenjena pi- tanja i probleme, Motivacijski psiholozi sve su vie poteli stvarati kontakte s psiholozima u drugim podruéjima, kao 8to je socijalna psihologija, industrijskw/organizacijska psihologija, kliniéka i savjetodavna psihologija itd. Sve u svemu, u ovom se podrugju smanjio interes za npr. prouéavanje gladi kao izvora nagona, dok se povecao interes za prouavanje motivaciie u podlozi hranjenja, dréanja dijete, pretilosti i bulimije [Rodin, 1981, Taubes, 1998) Naglasak na primijenjenim, druStveno relevantnim istrazivanjima doveo je prougavanie motivacije u posebnu poziciju u kojoj su pojedini motivacijski istrazivaéi morali napustiti laboratorije kako bi svoje istrazivacke probleme i pitanja ("Stu uzrokuje ponaSanije?”) udinko- Vito ugradili u specijalizirana podruéja psihologije. Novi savez motivacije s ostalim poljimaoT — | i Razvojna Socijaina psihologija psihologija Industnjskal >. s a % da 37} | Psihologija obrazovanja Pritoloava =o = psihologija Kunicka Fizioloska lon ane psiholoaija 2dravstvena ~~ psihologija \ psthologiji mode se ihustrirati Slikom 2.1. Slika eksplicitno ilustrira kako se motivacija Povezuje s ostalim éitateljevim kolegijima u psihologiji, To znati da Predavanja iz socijalne Psihologije, itnosti i psihologije obrazovanja sadréavaju neke elemente koji su nedvojbeno motivacijski. Zbog ovog preklapanja, ponekad je te3ko reéi gdje zavrSava proucavanie ko- SGI, a podinje prougavanje motivacije (Sorrentino i Higgins, 1986), ili gdje zavrgava pro- motte bee: # potinje proucavanje motivacije (Bindra, 1979), Slabe granice zmedu pee aciie i srodnih polja sugeritaju krizu identiteta unutar Prouéavanja motivaciie. Nov SUVREMENO RAZDOBLJE MINI TEORIA ju i eee i Zamjenjuju ih. § druge strane, kod luju se radikalne ideje i ; sn Hetama. Alo radikalne ulee bute je Konkuricaju (umiesto dopunjavaju) s¢ brzo i drastiéno, n Puibvaéene, agin tazmiSljanja istrazivata mijenja #5111 modeli se ruse kako bi se ni: 1 Za nove modele sta Za nove modelearadigmatskoy fazi, uleor Kuhnov razvojn pogled prikazan je 1 Tablici 2.2 Usvoroy cen eee eae jenjen se primitival poéocl discipline, U oval fazi audionici postavilalt te se ne slat senlitite metexte, siecle razligite probleme, posrzavayt raZhCua Nes 1s postic konsen Jdosta prepina. U paradigmatsko) fazi discipline, sadhiontes Pee postica ¥ ajednicla okvir ("paral toga Sto Cini mjihov zajednicla tcoriski i metadolostet okvie, OF jen ba ee a trna"| omorcava da svi sudionict na intr nacin tazumnajmetade PMO ATETT roau enednicki raditi na tome da dodu do sve detalinsien 1 holier raw TTT im je stedignii predmet proucavanja, No s veemenorn pone 1 a ai Iie) koje se ne mogu uspyeSno protumaciti postojecony parte iygmom te pK 4 : cna disciplina uskoro ogranigenja 1 neadekvatnosti. U podruci koje obubvaca ta enanstvettt lisciplin: e enjeg opceg osjeéaja nezadovolystva ("Ieriza”), Kao reaultat takvi iz Wrevalucija”) kor nadahnjuru stvarane Ne- Naorani novim nacinom razmishen)s dolazt do sve zhivanja, pojavliuju se novi uvidi i nova otlerréa | vog naéina razmisljanja ("promjcna u paradigm é ieerazivaci se s vremenom usuglase oke nove 1 soboliSane paradigme, Sto Je proces kojt s tipitno odvija kroz brojne generacije znanstvenika, Dva Klasiéna primicra promt paradi vila st: se kada je Kopernikova revoluciya zamijenila idee astronoms 0 Einsteinova opéa teoria relativaosti detronizirala Euklidovu 260 auvijek su se promijenile. usponu i padu tiju “velikih tori)” instinkta i nagona. Svale. le gmi, na primier, poi: geocentriénostt 1 kada je metriju, Nakon ovoga, i astronomija i fizika 2: Kao disciplina, proucavanje motivacije sviedceilo je Takvi nekad prevladavajuéi naéini midkjenja bili su teorije: volie, od ovih motivacijskih koncepata postigao ic Sicoku prihvaenost, no kako su se poja hove éinjenice i podaci, za svaki koneept dokazano je da previse ograniéava dalin}i napre- Gak Naposijetleu, svald je zamijenien shiedeéom novom i poboljSanom radikalnom idejom. Tablica 2.2 Pregled tipiénog razvoja znanstvene discipline | Preiparadigmaisko Pojaviiuie se nova, u. mlada znanost, Nieni sudionics u ovo) faz1 jo8 nemaju isti jezik, niti istu bazu znanja Ceste su rasprave o tome koje razdoblje bi trebale biti metode, problemi t qesenia u toy disciplin: 2. Paradigmatsko Rasprave 0 medusobno razévojcnim éinjenicama 12 precparadigmatske razdoblje faze bivaju sve vige usuglagene u zajednigki konsenzus oko metoda, problema i rjeSenja u disciplini. Takav zajednitki konsenzus naziva se paradigma. Sudionici koji se slau oko ove paradigme postupno sve vise akumuliraju znanja i to dovodi do znaéajnog napretka u nekoj znan- stvenoj disciplini Tijekom vrcmena pojavijuje se sve vide anomaliia (nepravilnosti) koje Se ne mogu adekvatno objasniti postojecim konsenzuson, t). parad: «gnom Dolzi do subs tamed starog (koy ne mode obj ne pravilnost) i novog nadina razmuiShianja (ko) C i ii moze adekvatno objast tegistriranu nepravilnost) ee Novi naginrasmisana ("novi konsenzas ik paradigma”) koh dows jv bitnog napretka discipline, Prihvatiysi novi konsenzus, sudionici postal Hovu paradigmu {novo paradigmatsko razdoblje). Zbag coxa ie cv paralignn zdoblje). Zbag cox: ido novog ciklusa napretkat u to] znanstveno) disciplint 3. Krize i revolucije 4. Nova paradigma39 MORRO See ry Prougavanje motivacije (renutno je u razdoblju svojih malih ili mini teorija. Tri razmotrena novija gledista (tj. akeivna priroda osobe, kognitivna revolucija i drustveno relevantna isteadi. vanja] pomazu objasniti zasto se razdoblje malih teorija pokazalo plodonosnijim od razdoblja teorije nagona. Jos jedan trend u suvremenom prougavanju motivacije je da sc disciplina za Korak udaljila od prirodnib znanostt 1 za kovak vise priblizila drustvenim znanostima. Preu ske speeijalizacije, brojne rasprave i neslaganja dovele su psihologiju motivacije posljednjih godina u stanje “krzne faze” “Knizna faza" tranzieije od (eorije nagona do sadasnjeg razdoblja mini teorija rezultirala ic 1 dobrim i losim posljedicama, Losa strana jest da je motivacija potisnuta s pozicije mozda najvaznije discipline psihologije na svojevrsno drugorazredno podrugje prouéavanja. Taj pro ces pada motivacije s “prijestolja najvaznije discipline” bio je tako ozbiljan da je, w odredenoj mjeri, ovo podrugje tijekom posljednjih petnaestak godina “dozivielo slom’" Medutim, proucavanje motivacije nije prestalo, Pitanja koja definiraju motivaciju, o koji- ma sc raspravljalo u 1. poglavlju, i dalje postoje. Struénjaci u podruéju motivacije su se raspr- Sili u prakucki sva podrucja psihologije. Pristase teorije uenja, psihologije lignosti, socijalni psihtolozi, Kliniéari i ostali nisu uspjeli kvalitetno protumaéiti sve oblixe ponaganje koja su prouéavali bez uporabe motivacijskih koncepata. Drugim rijeéima, druga polja psihologiie trebala su odgovore na svoja motivacijska pitanja. Pojavile su sc teorije socijalne motivacije {Pittman i Helles, 1988), fizioloske motivacije (Stellar i Stellar, 1985}, kognitimne motivacije (Sorrentino i Higgins, 1986}, razvojne motivacije (Kagan, 1972) itd. Nadalje, pojavile su se motivacijske teorije specifi¢ne za odredena podruéja primjene: teorije za objaSnjavanje mo- tivacije u podlozi drdanja dijete i prejedanja (Polivy i Herman, 1985), rada (Locke i Latham, 1984; 1990; Vroom, 1964), sporta (Roberts, 1992; Straub i Williams, 1984), obrazovanja (Weiner, 1979] itd. Do 1980., motivacijski psiholozi su se nasi doslovce u svim podrugjima psilologije, ispitujuci motivacijsku osnovu kognicije, socijalne interakcije, zdravlja, lignosti, obrazovanja itd. Tijekom 1960-ih godina prouéavanje motivacije dodivjelo je slom. Motivacijski koncepti su ostavljeni po strani buduéi da su disciplinom dominirali bihevioristi koji su motivaciiu smatrali nedim smjestenim izvan osobe (u obliku poticaja i potkrepliivaéa). Kada su priznate sile unutar osobe, bile su to ili fizioloske, nesvjesne, ili podsvjesne sile. Stoga je prougavanje svjesnih aspekata motivacije na neki nadin bilo izvan fokusa prougavanja (Locke i Latham, 2002}. Podruéje motivacije je trebalo teorije koje ée objasniti kako Ijudi namjerno reguliraju svoje ponasanje. Sre¢om, i nemotivacijski psiholozi u drugim poljima su htjeli isto. Drugim rijegima, motivacijska su sc pitanja pokazala znadajna i rclevantna za praktiéki svaki aspekt psihologije. Stoga su motivacijski istrazivati ulazili u saveze s ostalim poljima kako bi for- iirali prostranu mrezu istrazivaéa koji dijele zajednitku brigu i obvezu prema motivacijski relevantnim pitanjima i problemima. Upravo u specijaliziranim podrudjima psihologije = socijalnoj psihologiji, psihologiji obrazovanja, industrijskoj/organizacijskoj psihologiji itd. - stvorene su teorije 0 tome na koji naéin Ijudi namjerno reguliraju svoje ponaSanije, S obzirom na prethodno "krizno razdoblie”, dva su naéina da se konceptualizira suvreme- no proutavanje motivacije. Prvi je navin da se zapravo prizna da je polje motivacije mlado, nezrelo polje koje je u biti zapelo u stogodiSnjoj pretparadigmatskoj fazi (vidi Tablicu 2.2). ‘Umjesto da postoji kao disciplina za sebe, suvremeno proucavanje motivacije ovisi o syajim savezima s ostalim poljima psihologije, kao Sto je opisano na Slici 2.1. Slika 2.1 prikazuic intelektualno preklapanie izmedu jezgre prouavanja motivacije i ovih 10 pridrugenih polja.lenti ude 1 kako im nastavnich J uduct da motivacija ayece na to kako studenth ues + ‘ita za uéenjem, podragje motivaciye ie 4 “je pokazan preklapajucir wore edukaciyski psiholoz 4, psihologija obrazovania proudava kako stud Kao ilascrae pomatu da ude (Renninger, 1996 ‘da nastavniel utjecu na motivacij stud a. Ovaj obostrani inte! uu istragivanjima koje pro} a interesa wudenju?” (Ainley, Hidi i Berndor{l, 200 a?” (Hendetlong i Lepper, 2002. ¥ (iz budué ista relevantno za psthologij obrazov. krugovima na Slici 2.1, a manifestira postavljajuci pitanja poput: “Koja je ulog; "Kako pohvala nastavnika utjece na motivaciju studenat Drugi nadin da se konceptualizita proucavanye motivacije moze se vidjeti na Slici | pogl.). Slika prikazuje sadrZa) istradivanja motivacije koji ie grupiran oko Cetin konstrukta « potrebe, Kognicije, emocije i vanjski dogadaji, Sviistrazivaci mouvaciie naglatavaju doprinos jednog ili vise ovih, konstrukata kako bi objasnili energiju smijer ponasana. U proucavanju potreba, na primjer, neki teoreti¢ari tvrde da je “proucavanic Ijudske motivacije proucavanie Jjudskih potreba i dinamitkih procesa povezanih s tim potrebama” (Dect, 1980, str. 31) Drugi motivacijski teoretiar twrdi da su “emocije primarni motivaciisie sustav” (Tomkins, 1970, stt, 101). Kognitivno prouéavanje motivacije pretpostavlja da “vjerovanja Ijudi odre: duju njihovu razinu motiva je" (Bandura, 1989, str. 1176). Ostali teoreticart fokusiraju se teanotivaeiiske moguénosti vanjskih dogadaja i sklonifi su anali2i nagina na Koj vanske dogadaji energiziraju i usmjeravaju ponaSanie (Baldwin i Baldwin, 1986; Skannes 1953) Oreanizacija poglaviia v ovo) knjizi odraéava potonju konceptualizaciiu prouéavan's otivaeije. To snati da jedno poglavlje obraduje kako potrebe motiviraju ponasanie, drugo poslavlje govori o tome kako kognicije motiviraju ponasanie, itd. Ovo je vazno istaknuti jer erkriva da om: Koji proucavaju motivaciju i emocije prepoznaju da su motivacijski fenomeni sami po sebi viseslojni (Driver-Linn, 2003). To znati, motivacijsko se stanje moe razu- mjeti no neuroloSkoj razini, na kognitivnoj razini, na socijalnoj razini itd. (vidi Okvir 2) Priena)udi da su motivacija i emocije fenomeni koji sami po sebi imaju vise razina, znaci da ée polie nuzno ukljutivati kontradiktorne pretpostavke, razliite metode i razlitite naCine razumijevanja. Dobar nacin da se zakljuci nemo na aktualne definiciie motivacije i emocija. ova analiza motivacije kao discipline u razvoju jest da se osvr- Ponovljene su definiciie iz 1. poglavlia Motivacija: oni procesi koji ponaSanju daju energiju i smjer Izrazom “oni procesi” priznaje se da se motivacijski istrazivaci ne mogu dogovoriti oko toga jesu li motivi u biti potrebe, kognicije, emocije ili eakcije na okolinske doga- daje, Fraza je stoga jasan znak da je u suvremenom proutavanju motivacije prisutno vige paradigm, drugim rijecima, ono je u pretparadigmatsko} fazi razvoja. Emocije: kratkotrajni subjektivni-fizioloski-funkcionalno-ekspresivni fenomen koji uskladuje natin na koji adaptivao feagiramo na vaine dogadaje Zivotu. Tarazom subjektivni-fizioloski-funkcionalno-ekspresivni kani se istaknuti da mo- tivacijski istrazivaéi pokuSavaju proutavati emocije pristupajuéi toj temi s vie razli- Gitih stajalista, Ovaj je izraz stoga jo8 jedan jasan znak da suvremeno prouéavanje emocija ima vige razina i da je stoga u otiglednoj pretparadigmatsko} fazi razvoja. Paenane da je prougavanje motivacije u pretparadigmatsko) fazi razvoja moglo bi zvucati porno Wa eau keajeva, svaka bi se disciplina radije vidjela kao zrela, napredna, paradi- gmaticna i kohezivna (kao npr. fizika) umjesto kao nezrcla, spora, pretparadigmauicns 1 ras-