Gospodja bovari

Gustave Flaubert rodjen je 12.prosinca 1821 godine. Pisao je pripovetke,drame,novele. Studirao je pravo
ali nako tri godine napusta studije te odlazi da zivi u Normadiji. Nakon revolucije 1848godine odlazi na
putovanje po Bliskom Istoku ,Italiji I Grckoj. Po povratku pocinje sa pisanjem “Gospodje BOvari”koje je
trajalo 56 mjeseci . napisao je i ‘’sentimentalni odgoj’’ 1869 godine ‘’iskusenje sv.ANtuna’’1874 i ‘’tri
price’’ 1877 godine kao i jos neka djela.umro je 1880 godine.

O djelu

‘’Gospođa Bovary’’ je najpoznatiji Flaubertov roman na kojem je radio šest godina te dokumenti
pokazuju kako postoji 70 nacrta za strukturu romana i kako ga je nekoliko desetaka puta ponovno
počinjao i dotjerivao. Knjiga je doživjela buran uspjeh pri objavljivanju 1857., ali je bila osuđena i
proganjana zbog povrede javnog morala. No, za razliku od Charlesa Baudelairea , Flaubert uspijeva
objaviti svoje djelo u cijelosti nakon što je 29. siječnja 1857. oslobođeno svih optužbi zahvaljujući obrani
odličnog odvjetnika Senarda. Djelo se smatra jednim djelom I autobiografskim djelom jer ima dosta crta
iz Floberovog zivota ( Charlesa Bovaryja, s kojim roman počinje i završava, premda je njegova glavna
junakinja žena po kojoj je djelo naslovljeno, u prvom prizoru susrećemo kao dječaka zbunjenog pred
nepoznatom, gradskom sredinom, baš kao što mora da se osjećao i Flaubert došavši iz Rouena na studij
u Pariz kao ruanski provincijalac. Tu su još i Charlesov odnos s ocem, a pogotovo odnos prema majci na
koju su, svaka na svoj način, ljubomorne obje njegove žene – i Flaubertova je majka za svojeg sina
»sanjarila o visokim položajima«, a od povratka iz Pariza pa do svoje pedesete godine, to jest do njezine
smrti, Flaubert će živjeti s njom. Emma u romanu u nekoliko navrata doživljava živčane napadaje,
posebno u prijelomnim trenucima svojega života, a i općenito je slaba zdravlja, baš kao što je i Flaubert,
upoznavši živčane, a možda i epileptične napadaje, cijeloga života morao voditi računa o zdravlju.
Nadalje, Léon Dupuis, prvi Emmin ljubavnik, iz normandijske provincije odlazi u Pariz, i to studirati pravo,
no ovaj put nije riječ o Flaubertu, nego o njegovu prijatelju iz djetinjstva koji je isto tako postao pariški
student, a kada mu je Flaubert došao u posjet, našao ga je s ljubavnicom u Latinskoj četvrti, baš kao što
je i Léon »imao veoma lijepih uspjeha kod grizeta«. [1] Doktor Duval čiju knjigu o kirurgiji proučava
Charles prije operacije kojom bi se trebala izliječiti Hippolyteova invalidnost bio je jedan od učenika
Flaubertova oca. )

Kao podloga za fabulu poslužila je Flaubertu vijest iz tadašnje »crne kronike«: u trgovištu Ry bila se
otrovala Delphine Delamare, seljačka kći i žena još jednoga od učenika starijega Flauberta. Za života je
čeznula za uzbuđenjima, rasipno trošila, prezirala i varala muža koji do samog kraja za sve to nije znao, te
je sve više upadala u dugove i dosadu.

Emina tragedija ,prica sastoji se u tome da bezuspješno teži onome što ne može imati, onome što ne
može biti. Tu je njezinu, a onda i općenito ljudsku sklonost da sebe zamišlja drugačijim nego što doista
jest sto Jules de Gaulthier nazvao bovarizmom. Bovarizam predstavlja spoj nerealne ambicije, zapaljive
mašte, autosugestije, taštosti, nedostatak mudrosti i tragično shvaćanje života (Edicija strane
književnosti, 1981:62). To je smatranje da je sudbina čovjeku namijenila nešto drugo, bolje (Šafranek,
1995:74). Emma čita romantičarske romane i na njima temelji svoja očekivanja. Flaubert je sam za žene
rekao da očekuju da jabukova stabla rode narančama (Šafranek, 1995:76). Pouka djela je upozorenje da
su jeftine iluzije kojima se zanose slabići jednog i drugog spola, nadasve pogubne.