NOVI ZAVJET

UDRUGA STABLO ŽIVOTA

AKOVEC, 2010.
 Nakladnik
UDRUGA STABLO ŽIVOTA

Copyright © 2010, UDRUGA STABLO ŽIVOTA

Dopušteno je neograni eno korištenje cijelog teksta ili dijelova teksta bez posebnog
odobrenja uz uvjet da se tekst ne mijenja te da njime ne ostvaruje dobit.

CIP zapis dostupan u ra!unalnom katalogu

Nacionalne i sveu!ilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 732381

NOVI ZAVJET - 1. izd. -

AKOVEC - UDRUGA STABLO ŽIVOTA, 2010.

ISBN 978"953"56122"0"9
 SADRŽAJ

Evan elje po Mateju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Evan elje po Marku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Evan elje po Luki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Evan elje po Ivanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Djela apostolska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
Poslanica Rimljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
Prva poslanica Korin!anima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
Druga poslanica Korin!anima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
Poslanica Gala!anima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
Poslanica Efežanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
Poslanica Filipljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
Poslanica Kološanima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238
Prva poslanica Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
Druga poslanica Solunjanima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246
Prva poslanica Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
Druga poslanica Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253
Poslanica Titu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256
Poslanica Filemonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258
Poslanica Hebrejima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259
Jakovljeva poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271
Prva Petrova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Druga Petrova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
Prva Ivanova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283
Druga Ivanova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
Tre!a Ivanova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
Judina poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
Otkrivenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
NOVI ZAVJET
 EVAN ELJE PO MATEJU
POGLAVLJE 1
NJIGA rodoslovlja Isusa Krista, sina
K Davidova, sina Abrahamova.
2 Abraham je rodio Izaka; a Izak je
rodio Jakova; a Jakov je rodio Judu i
njegovu bra!u.
3 A Juda je s Tamarom rodio Faresa
i Zehara; a Fares je rodio Esroma; a
Esrom je rodio Arama;
4 a Aram je rodio Aminadaba;
a Aminadab je rodio Naasona; a
Naason je rodio Salmona;
5 a Salmon je s Rahabom rodio Bo-
aza; a Boaz je s Rutom rodio Obeda;
a Obed je rodio Jeseja;
6 a Jesej je rodio Davida, kralja; a
David, kralj s bivšom je ženom Ur#i-
nom rodio Salomona;
7 a Salomon je rodio Roboama;
a Roboam je rodio Ab#a; a Ab#a je
rodio Asu;
8 a Asa je rodio Jozafata; a Jozafat
je rodio Jorama; a Joram je rodio
Os#u;
9 a Os#a je rodio Joatama; a Joatam
je rodio Ahaza; a Ahaz je rodio
Ezek#u;
10 a Ezek#a je rodio Manas#u; a
Manas#a je rodio Amona; a Amon
je rodio Jos#u;
11 a Jos#a je rodio Jehon#a i nje-
govu bra!u u vr#eme progonstva
u Babilonu.
12 A nakon što su bili prognani u
Babilon, Jehon#a je rodio Salatiela; a
Salatiel je rodio Zorobabela;
13 a Zorobabel je rodio Ab#uda; a
Ab#ud je rodio El#akima; a El#akim
je rodio Azora;
14 a Azor je rodio Sadoka; Sadok
je rodio Ahima; a Ahim je rodio
El#uda;
15 a Elijud je rodio Eleazara; a
Eleazar je rodio Matana; a Matan je
rodio Jakova;
16 a Jakov je rodio Josipa, muža
Mar#e od koje se rodio Isus, koji je
nazvan Krist.
17 Tako je svih naraštaja od Abra-
hama do Davida bilo $etrnaest
naraštaja; i od Davida do progonstva
u Babilon $etrnaest naraštaja; i od
progonstva u Babilon do Krista
$etrnaest naraštaja.
18 A ro enje Isusa Krista bilo je
ovako. Kad je njegova majka Mar#a
bila zaru$ena s Josipom, pr#e nego
što su se oni sastali, našla se trudna
po Duhu Svetome.
19 Tada Josip, muž njezin, budu!i
pravedan, n#e ju htio javno osramoti-
ti pa ju je naumio potajno otpustiti.
20 Ali dok je on o tome razmišljao,
gle, an eo mu se Gospodnji pojavio
u snu govore!i: “Josipe, sine Davi-
dov, ne boj se uzeti k sebi Mar#u,
ženu svoju, jer što je za$eto u njoj od
Duha je Svetoga.
21 A ona !e roditi sina i ti !eš ga na-
zvati imenom ISUS, jer !e on spasiti
narod svoj od gr#eha njegovih.”
22 A sve se to dogodilo da bi se
ispunilo što je Gospodin rekao po
proroku, govore!i:
23 “Gle, djevica !e za$eti i roditi
sina i nazvat !e ga imenom Emanu-
el!”, što je prevedeno: Bog s nama.
24 Onda se Josip probudio iz sna,
u$inio kako mu je an eo Gospodnji
zapovjedio i uzeo k sebi svoju
ženu;
25 i n#e je upoznao sve dok n#e
rodila svoga prvoro enog sina, te
ga nazvao imenom ISUS.
MATEJ 2
POGLAVLJE 2
kad se Isus rodio u Betlehemu
A judejskom u dane kralja Hero-
da, gle, stigli su mudraci s istoka u
Jeruzalem,
2 govore!i: “Gdje je taj kralj Židova
koji se rodio? Jer smo vidjeli njegovu
zv#ezdu na istoku i došli smo mu
iskazati štovanje.”
3 Kad je to $uo kralj Herod, uzne-
mirio se, i sav Jeruzalem s njime.
4 I kad je okupio sve glavare
sve!eni$ke i pismoznance narodne,
ispitivao ih je gdje bi se trebao roditi
Krist.
5 A oni su mu rekli: “U Betlehemu
judejskom, jer je prorok zapisao
ovako:
6 ‘A ti, Betleheme, zemljo Judi-
na, nipošto nisi najmanji me u
kneževima Judinim, jer iz tebe !e
izi!i Vladar koji !e vladati mojim
narodom, Izraelom.’ ”
7 Tada je Herod, pošto je potajno
dozvao mudrace, pomno od njih
istražio vrijeme kad se pojavila
zv#ezda,
8 te ih poslao u Betlehem i rekao:
“Idite i pomno se raspitajte za dje-
tešce; a $im ga na ete, obav#estite
me da bih i ja došao iskazati mu
štovanje.”
9 Pošto su oni saslušali kralja, otiš-
li su. I gle, zv#ezda koju su vidjeli na
istoku išla je pred njima sve dok n#e
stigla i zaustavila se nad mjestom
gdje je bilo djetešce.
10 Kad su ugledali zv#ezdu, obra-
dovali su se jako velikom radoš!u.
11 I kad su ušli u ku!u, ugledali
su djetešce s Marijom, majkom
njegovom, te pali ni$ice i iskazali
mu štovanje. A kad su otvorili svoje
riznice, prin#eli su mu darove: zlato
i tamjan i smirnu.
12 I upozoreni od Boga u snu da se
ne vra!aju Herodu, otišli su u svoju
zemlju drugim putem.
10
13 A kad su oni otišli, gle, an eo
se Gospodnji pojavio Josipu u snu
govore!i: “Ustani, uzmi djetešce i
majku njegovu pa bježi u Egipat i
ostani ondje dok ti ne javim, jer !e
Herod tražiti djetešce da ga ub#e.”
14 Kad je ustao, uzeo je djetešce
i njegovu majku no!u i otišao u
Egipat,
15 te ostao ondje do Herodove
smrti; da bi se ispunilo što je Gospo-
din rekao po proroku, govore!i: “Iz
Egipta sam dozvao Sina svoga.”
16 Tada se Herod, kad je vidio da su
ga mudraci izigrali, jako razgnjevio i
poslao da se u Betlehemu i po svoj
njegovoj okolici ub#u sva djeca od
dv#e godine naniže, prema vremenu
što ga je pomno ispitao od mudraca.
17 Tada se ispunilo što je rekao
prorok Jerem#a govore!i:
18 “U Rami se $uo glas: jadikova-
nje, i oplakivanje i tugovanje silno;
Rahaela oplakuje djecu svoju, i ne!e
se utješiti jer ih više nema.”
19 Ali $im je Herod umro, gle,
an eo se Gospodnji pojavio u snu
Josipu u Egiptu
20 govore!i: “Ustani, uzmi djetešce
i majku njegovu te po i u zemlju
Izraelovu, jer su pomrli oni koji su
tražili djetešcetov život.”
21 I on je ustao, uzeo djetešce i majku
njegovu te došao u zemlju Izraelovu.
22 Ali kad je $uo da Arhelaj vlada
Judejom umjesto svoga oca Hero-
da, bojao se po!i onamo; nego se,
upozoren od Boga u snu, povukao
u podru$ja Galileje,
23 te došao i nastanio se u gradu
zvanom Nazaret; da se ispuni što je
re$eno po prorocima: “Bit !e nazvan
Nazare!anin.”
POGLAVLJE 3
one je dane došao Ivan Krstitelj,
U propovijedaju!i u Judejskoj
pustinji,
 11
2 i govore!i: “Pokajte se, jer je
kraljevstvo nebesko blizu!”
3 Jer ovo je onaj o kome je rekao
prorok Iza#a govore!i: “Glas jednoga
vapi u pustinji: ‘Pripremite put Gos-
podnji, poravnajte staze njegove!’ ”
4 A sâm Ivan imao je odje!u od
devine dlake i kožni pojas oko svojih
bokova; a hrana mu je bila skakavci
i divlji med.
5 Tada je k njemu izlazio Jeruzalem
i sva Judeja, i sva okolica Jordana,
6 priznavaju!i gr#ehe svoje, i on ih
je krstio u Jordanu.
7 A kad je ugledao mnoge farizeje
i saduceje gdje mu dolaze na kršte-
nje, rekao im je: “O naraštaju zm#a
otrovnica! Tko li vas je upozorio da
bježite od gnjeva što dolazi?
8 Rodite dakle plodove dostojne
pokajanja.
9 I ne pomišljajte u sebi re!i: ‘Ima-
mo oca Abrahama,’ jer vam kažem da
Bog iz ovoga kamenja može podi!i
djecu Abrahamu.
10 A ve! je i sjekira položena na
korijen stablima. Stoga se svako
stablo koje ne ra a dobar plod s#e$e
i u oganj baca.
11 Ja vas, zapravo, krstim vodom
s obzirom na pokajanje, ali onaj koji
posl#e mene dolazi mo!n#i je od
mene, ja mu nisam dostojan obu!u
ponijeti. On !e vas krstiti Svetim
Duhom i ognjem.
12 V#a$a mu u ruci njegovoj te !e
pro$istiti gumno svoje i skupiti žito
svoje u žitnicu, a pljevu !e spaliti
ognjem neugasivim.”
13 Tada je Isus došao iz Galileje na
Jordan k Ivanu da ga ovaj krsti.
14 Ali ga je Ivan spre$avao govore-
!i: “Ti trebaš mene krstiti, a ti dolaziš
k meni?”
15 A Isus mu je odgovorivši rekao:
“Pusti sada, jer nam tako dolikuje
ispuniti svu pravednost.” Tada mu
je dopustio.
MATEJ 4
16 A kad je Isus bio kršten, odmah
je izašao iz vode. I gle, otvorila su mu
se nebesa te je ugledao Duha Božjega
gdje silazi poput goluba i spušta se
na njega.
17 I gle, glas s neba progovara:
“Ovo je moj ljubljeni Sin, u njemu
sam potpuno zadovoljan!”
POGLAVLJE 4
ADA je Duh odveo Isusa u pusti-
T nju da ga %avao iskuša.
2 I pošto je postio $etrdeset
dana i $etrdeset no!i, napokon je
ogladnio.
3 I kad mu se napasnik približio,
rekao je: “Ako si Sin Božji, zapov#e-
di da ovo kamenje postane kruh!”
4 A on je odgovorivši rekao: “Za-
pisano je: ‘Ne živi $ovjek samo od
kruha, nego od svake rije$i koja
izlazi iz Božjih usta.’ ”
5 Onda ga je %avao odveo u Sveti
grad i postavio ga na vrh Hrama
6 pa mu rekao: “Ako si Sin Božji,
baci se dolje! Jer je zapisano: ‘An-
elima !e svojim zapovjediti radi
tebe i na rukama !e te nositi da ne
bi možda nogom svojom udario o
kamen.’ ”
7 Isus mu je rekao: “Još je zapisa-
no: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga
svojega!’ ”
8 Nadalje, %avao ga je odveo na
vrlo visoku goru i pokazao mu
sva svjetska kraljevstva i slavu
njihovu,
9 te mu rekao: “Sve !u ti ovo
dati ako padneš ni$ice i iskažeš mi
štovanje!”
10 Nato mu je Isus rekao: “Odlazi,
Sotono! Jer je zapisano: ‘Gospodina,
Boga svoga, štuj i njemu jedinom
služi!’ ”
11 Tada ga je avao napustio, i gle,
an eli su došli i posluživali ga.
12 A kad je Isus $uo da je Ivan ba-
$en u tamnicu, otišao je u Galileju;
MATEJ 5
13 i kad je napustio Nazaret, došao
je i nastanio se u Kapernaumu, koji
je na morskoj obali, na me ama
Zebulunovim i Ne&al#evim,
14 da se ispuni što je rekao prorok
Iza#a, govore!i:
15 “Zemlja Zebulunova i zemlja
Ne&al#eva, put prema moru, s onu
stranu Jordana, Galileja poganska;
16 narod koji je sjedio u tami, vidio
je svjetlost veliku; i onima koji su
prebivali u predjelu i sjeni smrtnoj,
svjetlost je osvanula.”
17 Od tada je Isus po$eo propo-
v#edati i govoriti: “Pokajte se, jer je
kraljevstvo nebesko blizu!”
18 I prolaze!i uz Galilejsko more,
Isus je ugledao dva brata: Šimuna
zvanog Petar i Andr#u, brata nje-
gova, gdje bacaju mrežu u more, jer
su bili ribari.
19 I rekao im je: “Sl#edite me, i
u$init !u vas ribarima ljudi!”
20 A oni su odmah ostavili svoje
mreže i po$eli ga sl#editi.
21 I odlaze!i odande, ugledao je
druga dva brata: Jakova Zebedejeva
i njegova brata Ivana gdje su sa Ze-
bedejem, ocem svojim, u la i krpali
svoje mreže. I njih je pozvao,
22 a oni su odmah ostavili la u i
oca svojega i po$eli ga sl#editi.
23 I obilazio je Isus c#elu Galileju
pou$avaju!i u njihovim sinago-
gama i propov#edaju!i evan elje
o kraljevstvu te je ozdravljao sva-
ku bolest i svaku nemo! me u
ljudima.
24 I glas o njemu proširio se po svoj
Sir#i, pa su mu donosili sve bolesni-
ke koji su bili zarobljeni svakojakim
bolestima i mukama, i opsjednute
avlima, i mjese$are, i uzete, a on
ih je ozdravio.
25 I sl#edilo ga je silno mnoštvo
naroda iz Galileje, i iz Dekapola, i iz
Jeruzalema, i iz Judeje i iz podru ja s
one strane Jordana.
12
POGLAVLJE 5
kad je ugledao mnoštvo, popeo se
I na goru. A kad je sjeo, prišli su mu
njegovi u$enici,
2 i on je otvorio svoja usta te ih
pou$avao govore!i:
3 “Blaženi siromašni duhom, jer
njihovo je kraljevstvo nebesko!
4 Blaženi koji tuguju, jer !e biti
utješeni!
5 Blaženi krotki, jer !e baštiniti
zemlju!
6 Blaženi koji gladuju i že aju za
pravednoš!u, jer !e biti nasi!eni!
7 Blaženi milosrdni, jer !e zadobiti
milosr e!
8 Blaženi $isti u srcu, jer !e Boga
gledati!
9 Blaženi mirotvorci, jer !e se zvati
djecom Božjom!
10 Blaženi oni koji su progonjeni
zbog pravednosti, jer je njihovo
kraljevstvo nebesko!
11 Blaženi ste kad vas budu psova-
li i progonili i, radi mene, protiv vas
lažno govorili svakojako zlo!
12 Radujete se i veselite, jer je
velika vaša nagrada u nebu! Jer su
tako progonili proroke koji su bili
pr#e vas!
13 Vi ste sol zemlji. Ali ako sol
izgubi svoj okus, $ime !e se ona
osoliti? Onda n#e ni za što, nego da
se baci van i da je ljudi gaze.
14 Vi ste svjetlost sv#etu. Grad koji
leži na gori ne može se sakriti.
15 Niti se upali sv#e!a da se stavi
pod mjericu, nego na sv#e!njak te
sv#etli svima u ku!i.
16 Neka vaša svjetlost tako sv#etli
pred ljudima da bi vidjeli vaša do-
bra djela i proslavljali Oca vašega
koji je u nebu.
17 Ne mislite da sam došao po-
ništiti Zakon ili Proroke. Nisam ih
došao poništiti, nego ispuniti.
18 Jer uistinu vam kažem, dok
nebo i zemlja ne pro u, nipošto ne!e
 13
nestati ni jedna jota ili neka to$kica
iz Zakona, dok se sve ne ispuni.
19 Zato svaki koji prekrši jednu
od ovih najmanjih zapov#edi i tako
pou$i ljude, najmanjim !e se nazvati
u kraljevstvu nebeskome; ali svaki
koji ih bude izvršavao i pou$avao, taj
!e se velikim nazvati u kraljevstvu
nebeskom.
20 Jer vam kažem da, ako vaša
pravednost ne nadmašuje pravednost
pismoznanaca i farizeja, nipošto
ne!ete u!i u kraljevstvo nebesko.
21 'uli ste da su govorili oni iz
davnina: ‘Ne ub#!’ i ‘Svaki koji ub#e,
bit !e u opasnosti od suda!’
22 Ali ja vam kažem da !e svaki
koji se bez razloga ljuti na svoga
brata biti u opasnosti od suda! I
svaki koji kaže bratu: ‘Rhaka!’, bit
!e u opasnosti od V#e!a. A svaki koji
kaže: ‘Lu a$e!’, bit !e u opasnosti od
pakla ognjenog.
23 Stoga ako doneseš svoj dar do
žrtvenika, i ondje se sjetiš da tvoj brat
ima nešto protiv tebe,
24 ostavi svoj dar ondje pred žr-
tvenikom pa idi; najpr#e se izmiri s
bratom svojim, i tada do i te prinesi
svoj dar.
25 Brzo se nagodi sa svojim pro-
tivnikom dok si još s njim na putu,
da te protivnik ne bi slu$ajno predao
sucu, a sudac službeniku, pa da ne
budeš ba$en u tamnicu.
26 Uistinu ti kažem, ne!eš nipošto
iza!i odande sve dok ne isplatiš do
posljednjeg nov$i!a.
27 'uli ste da su govorili oni iz
davnina: ‘Ne $ini preljuba!’
28 Ali ja vam kažem da svaki koji
pogleda ženu žude!i za njom, ve! je
s njom u$inio preljub u svom srcu.
29 A ako te tvoje desno oko sa-
blažnjava, iskopaj ga i baci od sebe,
jer ti je bolje da propadne jedan od
tvojih udova nego da cijelo tvoje
t#elo bude ba$eno u pakao.
MATEJ 5
30 I ako te desnica tvoja sablažnja-
va, ods#eci je i baci od sebe, jer ti je
bolje da propadne jedan od tvojih
udova nego da c#elo tvoje t#elo bude
ba$eno u pakao.
31 Re$eno je: ‘Svaki koji ot-
pusti svoju ženu, neka joj uru$i
otpusnicu.’
32 Ali ja vam kažem da svaki koji
otpusti svoju ženu, osim zbog blud-
nosti, navodi je da po$ini preljub; i
svaki koji se oženi raspuštenicom,
$ini preljub.
33 Još ste $uli da su rekli oni iz
davnina: ‘Ne zaklinji se krivo, nego
izvrši Gospodinu svoju zakletvu!’
34 Ali ja vam kažem: Ne kunite se
nikako! Ni nebom, jer je pr#estolje
Božje;
35 ni zemljom, jer je podnožje
njegovim nogama; ni Jeruzalemom,
jer je grad velikoga Kralja!
36 Ni glavom se svojom ne kuni,
jer ne možeš ni jednu vlas u$initi
b#elom ili crnom.
37 Nego, neka vaše sporazum#e-
vanje bude: ‘Da, da! Ne, ne!’ A sve što
je od toga više, dolazi od zla.
38 'uli ste da je re$eno: ‘Oko za
oko i zub za zub!’
39 Ali ja vam kažem, ne odupirite
se zlu! Nego, svakome koji te udari
po tvom desnom obrazu, okreni
mu i drugi.
40 I ako se netko ho!e suditi s
tobom i oduzeti tvoju košulju, pre-
pusti mu i ogrta$.
41 I tko te prisili i!i jednu milju, idi
s njim dv#e.
42 Podaj onome koji te zamoli, i ne
okreni se od onoga koji želi od tebe
pozajmiti.
43 'uli ste da je re$eno: ‘Ljubi
bližnjega svoga, a mrzi nepr#atelja
svoga!’
44 Ali ja vam kažem: Ljubite svoje
nepr#atelje, blagoslivljajte one koji
vas proklinju, $inite dobro onima
MATEJ 6
koji vas mrze, i molite za one koji vas
zlostavljaju i progone vas,
45 da biste bili djeca svoga Oca koji
je u nebu, jer on $ini da sunce njego-
vo izlazi nad zlima i dobrima, i šalje
kišu pravednima i nepravednima.
46 Jer ako ljubite one koji vas ljube,
kakvu nagradu imate? Ne $ine li to
isto i poreznici?
47 I ako pozdravljate samo svoju
bra!u, što odviše $inite? Ne $ine li to
isto i poreznici?
48 Vi, dakle, budite savršeni kao što
je savršen Otac vaš koji je u nebu!
POGLAVLJE 6
AZITE da svoj milodar ne dajete
P pred ljudima, da bi vas oni vidjeli;
ina$e nemate nagrade od svoga Oca
koji je u nebu.
2 Stoga kada daješ milodar, ne tru-
bi pred sobom, kako to $ine licemjeri
u sinagogama i na ulicama da bi ih
ljudi slavili. Uistinu vam kažem: Oni
imaju svoju nagradu.
3 Nego kad ti daješ milodar, neka
ne zna tvoja ljevica što $ini tvoja
desnica,
4 kako bi tvoj milodar bio u tajno-
sti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, on
sâm !e te javno nagraditi!
5 A kad moliš, ne budi kao licemje-
ri; jer oni vole moliti stoje!i u sina-
gogama i na raskrižjima ulica, da bi
ih ljudi vidjeli. Uistinu vam kažem:
Oni su primili svoju nagradu.
6 A ti kad moliš, u i u svoju
skrovitu sobicu, i pošto si zatvorio
vrata svoja, moli se svome Ocu koji
je u tajnosti; i tvoj Otac koji vidi u
tajnosti, javno !e te nagraditi!
7 Ali kad molite, ne koristite ispra-
zna ponavljanja kao Pogani, jer oni
misle da !e zbog svojih mnogih r#e$i
biti uslišani.
8 Zato ne budite poput njih jer Otac
vaš zna što trebate i pr#e negoli ga
vi zamolite.
14
9 Vi, dakle, molite ovako: O$e
naš, koji si u nebu, neka se sveti ime
tvoje!
10 Do i kraljevstvo tvoje! Neka
bude volja tvoja na zemlji kako je
u nebu!
11 Kruh naš svagdašnji daj nam
danas!
12 I oprosti nam dugove naše, kako
i mi opraštamo dužnicima svojim!
13 I ne uvedi nas u iskušenje, nego
nas izbavi od zla! Jer je tvoje kraljev-
stvo, i mo!, i slava zauv#ek! Amen.
14 Jer ako vi opraštate ljudima
njihove pr#estupe, oprostit !e i vama
Otac vaš nebeski.
15 Ali ako vi ne opraštate ljudima
njihove pr#estupe, ni Otac vaš ne!e
oprostiti vaše pr#estupe.
16 Nadalje, kad postite, ne budite
tmurna izgleda kao licemjeri; jer oni
izobli$uju lica svoja kako bi pokazali
ljudima da poste. Uistinu vam ka-
žem: Oni su primili svoju nagradu.
17 A ti, kad postiš, pomaži svoju
glavu i um# lice svoje,
18 kako ne bi pokazao ljudima da
postiš, nego Ocu svome koji je u taj-
nosti; i Otac tvoj koji vidi u tajnosti,
javno !e te nagraditi!
19 Ne nakupljajte sebi blaga na
zemlji, gdje ga moljac i hr a kvare i
gdje lopovi provaljuju i kradu;
20 nego nakupljajte sebi blago
na nebu, gdje ga moljac i hr a ne
kvare i gdje lopovi ne provaljuju niti
kradu.
21 Jer gdje vam je blago, ondje !e
vam i srce biti.
22 Oko je svjetiljka t#elu; stoga ako
je tvoje oko zdravo, c#elo !e ti t#elo
biti puno svjetla.
23 Ali ako je tvoje oko zlo, c#elo
!e ti t#elo biti puno tame. Stoga ako
svjetlost koja je u tebi bude tama,
kako li je velika ta tama!
24 Nitko ne može služiti dvojici
gospodara; jer, ili !e jednoga mrziti,
 15
a drugoga ljubiti; ili !e se jednoga
držati, a drugoga prezirati. Ne mo-
žete služiti Bogu i mamonu.
25 Zato vam kažem: Ne budite
zabrinuti za svoj život, što !ete jesti
ili što !ete piti; niti za svoje t#elo, što
!ete odjenuti. N#e li život više od
jela, i t#elo od odje!e?
26 Pogledajte ptice nebeske! Jer
one ne s#u, niti žanju, niti skupljaju
u žitnice; ipak ih vaš nebeski Otac
hrani. Niste li vi mnogo vredniji
od njih?
27 Tko od vas može brinu!i se
pridodati svome uzrastu i za jedan
lakat?
28 I zašto ste zabrinuti za odje!u?
Promotrite poljske ljiljane kako rastu;
ne mu$e se niti predu;
29 a ipak vam kažem da se $ak
ni Salomon u svoj slavi svojoj n#e
odjenuo kao jedan od njih.
30 Stoga ako Bog tako odijeva
travu poljsku, koja danas jest, a sutra
se u pe! baca, ne!e li mnogo više vas,
o malovjerni?
31 Ne budite zato zabrinuti govo-
re!i: ‘Što !emo jesti?’ ili ‘Što !emo
piti?’ ili ‘Što !emo odjenuti?’
32 Jer sve to traže Pogani; jer zna
Otac vaš nebeski da vam je sve ovo
potrebno.
33 Nego, tražite najpr#e kraljev-
stvo Božje i pravednost njegovu, a
sve !e vam se ovo pridodati.
34 Zato ne budite zabrinuti za
sutra; jer !e se sutra samo brinuti
za sebe. Dosta je svakom danu zla
njegova.
POGLAVLJE 7
E sudite, da ne budete osu eni!
N 2 Jer sudom kojim sudite bit
!ete su eni; i mjerom kojom mjerite,
vama !e se mjeriti.
3 A zašto gledaš trun što je u oku
brata tvoga, ali ne opažaš brvno u
oku svome?
MATEJ 7
4 Ili, kako možeš re!i bratu svome:
‘Dopusti da ti izvadim trun iz oka’,
a gle, brvno je u oku tvome?
5 Licemjeru, izvadi najpr#e brvno
iz oka svoga, i tada !eš jasno vidjeti
izvaditi trun iz oka brata svojega!
6 Ne dajte psima ono što je sveto,
i ne bacajte bisere svoje pred svinje,
da ih ne pogaze svojim nogama pa
da se ne okrenu i rastrgaju vas.
7 Molite, i dat !e vam se; tražite,
i na!i !ete; kucajte, i otvorit !e vam
se!
8 Jer svaki koji moli, prima; i tko
traži, nalazi; i onomu koji kuca,
otvorit !e se.
9 Ili, tko je od vas takav $ovjek da
!e svom sinu, ako ga zamoli kruha,
dati kamen?
10 Ili ako zamoli ribu, ho!e li mu
dati zm#u?
11 Prema tome, ako vi, premda
ste zli, znate davati dobre darove
djeci svojoj, koliko li !e više Otac
vaš koji je u nebu dati dobra onima
koji ga mole!
12 Stoga sve što god želite da ljudi
$ine vama, $inite tako i vi njima: jer
je to Zakon i Proroci.
13 U ite na uska vrata; jer su široka
vrata, i prostran put koji vodi u
propast, i mnogo ih je koji na njih
ulaze.
14 Jer su uska vrata i t#esan je put
što vodi u život, i malo ih je koji ga
nalaze!
15 'uvajte se lažnih proroka koji
dolaze k vama u ov$joj odje!i, a
iznutra su grabežljivi vuci!
16 Prepoznat !ete ih po njihovim
plodovima. Zar se grož e bere s
trnja ili smokve s $i$ka?
17 Tako svako dobro stablo ra a
dobar plod, a loše stablo ra a zao
plod.
18 Dobro stablo ne može roditi
zao plod, niti loše stablo može roditi
dobar plod.
MATEJ 8
19 Svako stablo koje ne ra a dobar
plod s#e$e se i u oganj baca.
20 Prema tome, prepoznat !ete ih
po njihovim plodovima.
21 Ne!e svaki koji mi govori: ‘Gos-
podine, Gospodine!’ u!i u kraljevstvo
nebesko, nego onaj koji izvršava
volju Oca mojega koji je u nebu.
22 Mnogi !e mi re!i u onaj dan:
‘Gospodine, Gospodine! Nismo li u
ime tvoje prorokovali, i u ime tvoje
avle izgonili, i u ime tvoje mnoga
$udesna djela $inili?
23 A tada !u im ja izjaviti: ‘Nikada
vas nisam poznavao. Idite od mene,
vi koji $inite bezakonje!’
24 Stoga, svaki koji sluša ove moje
besjede i izvršava ih, usporedit !u ga
s mudrim $ovjekom koji je sagradio
svoju ku!u na st#eni.
25 I spustila se kiša, i došle su
bujice, i zapuhali vjetrovi i udarili
na tu ku!u, a ona se n#e srušila, jer
je bila utemeljena na st#eni.
26 A svaki koji sluša ove moje be-
sjede, a ne izvršava ih, usporedit !e
se s ludim $ovjekom koji je sagradio
svoju ku!u na p#esku.
27 I spustila se kiša, i došle su
bujice, i zapuhali vjetrovi i udarili
na tu ku!u te se srušila. I njezina je
ruševina bila velika.
28 I dogodilo se da su ljudi, kad
je Isus završio ove besjede, ostali
zapanjeni njegovim naukom,
29 jer ih je pou$avao kao onaj koji
ima vlast, a ne kao pismoznanci.
POGLAVLJE 8
AD je on sišao s gore, sl#edilo ga
K je veliko mnoštvo.
2 I gle, došao je neki gubavac
te mu iskazao štovanje govore!i:
“Gospodine, ako ho!eš, možeš me
o$istiti!”
3 A Isus je ispružio ruku i dota-
knuo ga, govore!i: “Ho!u, budi $ist!”
I odmah se o$istio od svoje gube.
16
4 Tada mu je Isus rekao: “Pazi,
nikome ne govori, nego idi, pokaži
se sve!eniku i prinesi dar kojega je
zapovjedio Mojs#e, njima za svje-
do$anstvo.”
5 A kad je Isus ušao u Kapernaum,
prišao mu je neki satnik, zaklinju!i
ga
6 i govore!i: “Gospodine, moj
sluga leži kod ku!e uzet, strašno
se mu$i!”
7 A Isus mu je rekao: “Do!i !u i
ozdraviti ga!”
8 Satnik je odgovorivši rekao:
“Gospodine, nisam dostojan da
u eš pod moj krov, nego samo reci
r#e$ i sluga !e moj ozdraviti.
9 Jer ja sam $ovjek pod vlaš!u,
imam vojnike pod sobom, i kažem
ovome: ‘Idi!’, i on ode; i drugome:
‘Do i’, i on do e, a svome sluzi:
‘U$ini to!’, i on to u$ini.”
10 Kad je Isus to $uo, za$udio se i
rekao onima koji su ga sl#edili: “Ui-
stinu vam kažem, ni u Izraelu nisam
našao tako veliku vjeru!
11 A ja vam kažem da !e mnogi
do!i s istoka i zapada i sjesti s
Abrahamom, i Izakom, i Jakovom u
kraljevstvu nebeskom;
12 ali !e djeca kraljevstva biti
izba$ena u tamu krajnju; ondje !e
biti pla$ i škrgut zubi.”
13 A Isus je rekao satniku: “Idi, i
neka ti bude kako si vjerovao!” I nje-
gov je sluga ozdravio u taj isti $as.
14 I kad je Isus došao u Petrovu
ku!u, ugledao je njegovu punicu
kako leži bolesna od groznice.
15 I dotaknuo joj je ruku, i groznica
ju je ostavila, te je ustala i posluživala
ih.
16 Kad je došla ve$er, doveli su
mu mnoge opsjednute avlima; i
on je izgnao duhove svojom r#e$ju i
ozdravio sve bolesnike:
17 da bi se ispunilo što je rekao
prorok Izaija, govore!i: “On je
 17
sâm uzeo naše nemo!i i ponio naše
bolesti.”
18 A kad je Isus vidio veliko mnoš-
tvo oko sebe, zapovjedio je da se ode
na drugu stranu.
19 Tada mu je pristupio jedan
pismoznanac i rekao mu: “U$itelju,
sl#edit !u te kamo god po eš!”
20 A Isus mu je odgovorio: “Lisice
imaju jazbine i ptice nebeske gn#ez-
da, a Sin $ovje$ji nema gdje glavu
nasloniti.”
21 A drugi mu je od njegovih
u$enika rekao: “Gospodine, dopusti
mi da najprije odem i pokopam
svoga oca.”
22 Ali mu je Isus odgovorio: “Sl#e-
di me, i pusti neka mrtvaci pokapaju
svoje mrtvace.”
23 A kad je ušao u la u, njegovi su
ga u$enici sl#edili.
24 I gle, podigla se velika oluja na
moru tako da su la u prekrili valovi;
a on je spavao.
25 I njegovi su mu u$enici prišli te
ga probudili, govore!i: “Gospodine,
spasi nas, ginemo!”
26 A on im je rekao: “Zašto ste
plašljivi, malovjerni!” Onda je ustao,
zapr#etio vjetrovima i moru, te je
nastala velika tišina.
27 A ljudi su se $udili govore!i:
“Kakav je to $ovjek da ga $ak vje-
trovi i more slušaju?”
28 A kad je došao na drugu stranu,
u gergesenski kraj, srela su ga dvoji-
ca opsjednuta avlima; izlazili su iz
grobova, vrlo nasilni, tako da nitko
n#e mogao pro!i onim putem.
29 I gle, vrištali su govore!i: “Što
mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji?
Jesi li došao ovamo mu$iti nas pr#e
vremena?”
30 A nedaleko od njih paslo je
veliko krdo svinja.
31 I avli su ga preklinjali govo-
re!i: “Ako nas istjeraš, dopusti nam
oti!i u ono krdo svinja!”
MATEJ 9
32 A on im je rekao: “Idite!” I $im
su izašli, otišli su u krdo svinja. I gle,
c#elo je krdo svinja silovito pojurilo
niz obronak u more, i uginulo u
vodama.
33 A oni što su ih pasli, pobjegli
su i otišli u grad te sve ispri$ali, i
ono što se dogodilo onima koji su bili
opsjednuti avlima.
34 I gle, c#eli je grad izašao u susret
Isusu; a kad su ga ugledali, zaklinjali
su ga da ode iz njihovih krajeva.
POGLAVLJE 9
on je ušao u la u, prešao na dru-
A gu stranu i došao u svoj grad.
2 I gle, don#eli su mu uzetog $o-
vjeka koji je ležao na postelji. A kad
je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je
uzetome: “Sine, budi hrabar, opro-
šteni su ti gr#esi!”
3 I gle, neki su od pismoznanaca
rekli u sebi: “Ovaj huli!”
4 A Isus je, znaju!i njihove misli,
rekao: “Zašto vi smišljate zlo u
svojim srcima?
5 Jer što je lakše re!i: ‘Oprošteni su
ti gr#esi’, ili re!i: ‘Ustani i hodaj’?
6 Ali tako da biste znali da Sin
$ovje$ji ima vlast na zemlji opraštati
grijehe!” Tada je rekao uzetome:
“Ustani, podigni svoju postelju i
po i svojoj ku!i!”
7 I ustao je te otišao svojoj ku!i.
8 A kad je mnoštvo to vidjelo,
$udilo se i slavilo Boga koji je takvu
vlast dao ljudima.
9 I kad je Isus odlazio odande,
ugledao je $ovjeka zvanog Matej
gdje sjedi u poreznom uredu pa mu
rekao: “Sl#edi me!” I on je ustao te
ga po$eo sl#editi.
10 I dogodilo se, dok je Isus u
ku!i sjedio pri jelu, gle, mnogi su
poreznici i grešnici došli i sjeli s njim
i njegovim u$enicima.
11 A kad su to vidjeli farizeji, rekli
su njegovim u$enicima: “Zašto
MATEJ 9
vaš U$itelj jede s poreznicima i
grešnicima?”
12 Ali kad je Isus to $uo, rekao im
je: “Ne treba zdravima l#e$nik, nego
bolesnima.
13 Nego idite i nau$ite što zna$i:
‘Milosr e ho!u, a ne žrtvu’, jer
nisam došao zvati pravednike na
pokajanje, nego grešnike.”
14 Tada su k njemu došli Ivanovi
u$enici, govore!i: “Zašto mi i fari-
zeji $esto postimo, a tvoji u$enici
ne poste?”
15 A Isus im je odgovorio: “Mogu
li djeca u svadbenoj odaji tugovati
dok je s njima mladenac? Ali do!i
!e dani kada !e se mladenac uzeti
od njih, i tada !e postiti!
16 Nitko ne stavlja zakrpu od
novog platna na staru odje!u, jer ta
zakrpa razvu$e odje!u pa nastane
još gori raspor.
17 Niti se ul#eva novo vino u stare
mjehove; ina$e se mjehovi raspuknu
i vino se prol#e, a mjehovi propad-
nu; nego se novo vino ul#eva u nove
mjehove pa se oboje sa$uva.”
18 Dok im je to govorio, gle, došao
je neki glavar te mu iskazao štovanje
govore!i: “Moja k!i je upravo umrla,
ali do i i položi svoju ruku na nju,
i oživjet !e.”
19 Nato je Isus ustao i pošao za
njim, i s njim njegovi u$enici.
20 I gle, došla je iza njega neka žena
koja je dvanaest godina bolovala od
krvarenja pa se dotakla ruba njegove
odje!e,
21 jer je u sebi rekla: “Ako se samo
dotaknem njegove odje!e, ozdravit
!u.”
22 Ali se Isus okrenuo i kad ju je
spazio, rekao je: “K!eri, budi hrabra,
vjera te tvoja ozdravila!” I žena je u
tom $asu ozdravila.
23 A kad je Isus ušao u glavarevu
ku!u i ugledao svira$e i ljude kako
bu$e,
18
24 rekao im je: “Odstupite, djevoj-
$ica n#e umrla, nego spava!” A oni
su ga ism#avali.
25 Ali kad su ljude istjerali, on je
ušao te ju uhvatio za ruku, i djevoj-
$ica je ustala.
26 I glas se o tome proširio po
c#elom onom podru$ju.
27 A kad je Isus odlazio odande,
slijedila su ga dva slijepca vi$u!i
i govore!i: “Sine Davidov, smiluj
nam se!”
28 A kad je ušao u ku!u, sl#epci su
mu prišli i Isus ih je upitao: “Vjeruje-
te li da to mogu u$initi?” Oni su mu
odgovorili: “Da, Gospodine!”
29 Tada se dotaknuo njihovih o$#u
govore!i: “Neka vam bude po vašoj
vjeri!”
30 I o$i su im se otvorile; i Isus ih
je strogo upozorio govore!i: “Pazite
da nitko ne dozna!”
31 Ali su oni, pošto su otišli, pro-
širili glas o njemu po svom onom
kraju.
32 Dok su oni izlazili, gle, doveli
su mu n#ema $ovjeka, opsjednuta
avlom.
33 A kad je avao bio istjeran,
n#emi je progovorio, a mnoštvo se
$udilo govore!i: “Nikada se takvo
što n#e vidjelo u Izraelu!”
34 Ali su farizeji rekli: “On izgoni
avle pomo!u kneza avolskog!”
35 I obilazio je Isus sve gradove i
sela, pou$avaju!i u njihovim sina-
gogama i propov#edaju!i evan elje
o kraljevstvu i ozdravljaju!i svaku
bolest i svaku nemo! u narodu.
36 Ali kad je vidio mnoštvo, saža-
lio se nad njima jer su bili klonuli i
raspršeni, kao ovce bez pastira.
37 Tada je svojim u$enicima rekao:
“Žetva je doista velika, a radnika
je malo.
38 Zato molite Gospodara že-
tve da bi poslao radnike u svoju
žetvu!”
 19
POGLAVLJE 10
kad je dozvao k sebi svojih dva-
I naest u$enika, dao im je vlast nad
ne$istim duhovima da ih izgone, i da
l#e$e svaku bolest i svaku nemo!.
2 A ovo su imena dvanaestorice
apostola: prvi Šimun koji je nazvan
Petar, i Andr#a, njegov brat; Jakov
Zebedejev i Ivan, njegov brat;
3 Filip i Bartolomej; Toma i Matej,
poreznik; Jakov Alfejev, i Lebej koji
je nazvan Tadej;
4 Šimun Kanani!anin i Juda Iska-
riotski, koji ga je i izdao.
5 Ovu je dvanaestoricu Isus poslao
i zapovjedio im govore!i: “Ne idite
na put Pogana, i u grad samar#ski
ne ulazite;
6 nego rad#e po ite k izgubljenim
ovcama doma Izraelova.
7 I kako idete, propovijedajte
govore!i: ‘Približilo se kraljevstvo
nebesko!’
8 Ozdravljajte bolesne, $istite
gubave, uskrsavajte mrtve, izgonite
avle. Besplatno ste primili, besplat-
no dajte!
9 Ne pribavljajte ni zlata, ni srebra,
ni mjedi u svoje pojase,
10 ni torbe za put, ni dv#u košulja,
ni obu!e, ni štapa, jer radnik je do-
stojan svoje prehrane.
11 I u koji god grad ili selo u ete,
ispitajte tko je u njemu dostojan, i
ostanite ondje dok ne odete.
12 I kad ulazite u ku!u, pozdravite
je,
13 pa ako ta ku!a bude dostojna,
neka vaš mir do e na nju; ali ako
ne bude dostojna, neka se vaš mir
vrati k vama.
14 A ako vas tko ne primi, niti
posluša vaših r#e$i, kad odlazite iz
te ku!e ili grada, otresite prašinu sa
svojih nogu.
15 Uistinu vam kažem: ‘Podnošlji-
v#e !e biti zemlji Sodome i Gomore u
Dan suda negoli tome gradu!’
MATEJ 10
16 Evo, šaljem vas kao ovce me u
vukove; stoga budite mudri kao
zm#e i bezazleni kao golubovi!
17 Ali $uvajte se ljudi jer !e vas
predavati v#e!ima i u svojim !e vas
sinagogama bi$evati.
18 I vodit !e vas pred upravitelje i
kraljeve radi mene za svjedo$anstvo
protiv njih i Pogana.
19 Ali kad vas predaju, ne budite
zabrinuti kako ili što !ete govoriti jer
!e vam se u taj isti $as dati što !ete
govoriti.
20 Jer niste vi koji to govorite,
nego Duh Oca vašega govori u
vama!
21 I brat !e brata predavati na smrt
i otac d#ete; i djeca !e ustati protiv
roditelja i prouzro$iti im da budu
smaknuti.
22 I svi !e vas zamrziti radi imena
mojega, ali tko izdrži do kraja, bit
!e spašen.
23 A kad vas budu progonili u
ovome gradu, bježite u drugi. Jer
uistinu vam kažem, ne!ete pro!i
gradove Izraelove dok ne do e Sin
$ovje$ji.
24 N#e u$enik nad u$iteljem, niti
sluga nad svojim gospodarom.
25 Dosta je u$eniku da bude kao
njegov u$itelj, i sluzi kao njegov
gospodar. Ako su doma!ina nazvali
Beelzebulom, koliko !e više njegove
uku!ane.
26 Zato ih se ne bojte, jer nema
ništa skriveno što se ne!e otkriti i
tajno što se ne!e doznati.
27 Što vam kažem u tami, govorite
to na svjetlu; i što na uho $ujete,
propov#edajte to na krovovima.
28 I ne bojte se onih koji ub#aju
t#elo, ali dušu ne mogu ubiti; nego
se rad#e bojte onoga koji može po-
gubiti i dušu i t#elo u paklu.
29 Ne prodaju li se dva vrap$i!a za
nov$i!? A n#edan od njih ne!e pasti
na zemlju bez Oca vašega.
MATEJ 11
30 Ali vama su i vlasi na glavi sve
izbrojene.
31 Zato se ne bojte! Vi vr#edite više
od mnogo vrabaca.
32 Prema tome, svaki koji mene pri-
zna pred ljudima, priznat !u i ja njega
pred Ocem svojim koji je u nebu.
33 A tko se mene odri$e pred
ljudima, odre!i !u se i ja njega pred
Ocem svojim koji je u nebu.
34 Ne mislite da sam došao do-
n#eti mir na zemlju; nisam došao
don#eti mir, nego ma$.
35 Jer sam došao posva ati $ovjeka
sa ocem njegovim, i k!er sa majkom
njezinom i snahu sa svekrvom
njezinom.
36 I neprijatelji !e $ovjeku biti
njegovi vlastiti uku!ani.
37 Tko voli oca ili majku više nego
mene, n#e mene dostojan; i tko voli
sina ili k!er više nego mene, n#e
mene dostojan.
38 I tko ne uzme svoj križ i ne
sl#edi me, n#e mene dostojan.
39 Tko na e svoj život, izgubit !e
ga; a tko izgubi svoj život radi mene,
na!i !e ga.
40 Tko vas prima, mene prima; a
tko prima mene, prima onoga koji
me je poslao.
41 Tko prima proroka u ime pro-
ro$ko, nagradu !e proro$ku primiti;
i tko prima pravednika u ime pra-
vedni$ko, nagradu !e pravedni$ku
primiti.
42 I ako tko napoji jednoga od
ovih malenih samo $ašom hladne
vode u ime u$eni$ko, uistinu vam
kažem, nipošto ne!e izgubiti svoju
nagradu.
POGLAVLJE 11
dogodilo se, kad je Isus završio
I zapovjedati dvanaestorici svojih
u$enika, da je otišao odande nau-
$avati i propov#edati po njihovim
gradovima.
20
2 A kad je Ivan u tamnici $uo za
Kristova djela, poslao je dvojicu
svojih u$enika
3 da ga upitaju: “Jesi li ti onaj
koji treba do!i ili da o$ekujemo
drugoga?”
4 Isus im je odgovorivši rekao:
“Idite i javite Ivanu što $ujete i
vidite:
5 Slijepi vide, i hromi hodaju,
gubavi se $iste, i gluhi $uju, mrtvi
ustaju, i siromasima se propov#eda
evan elje.
6 I blažen je onaj koji se ne sablazni
o mene.”
7 A pošto su oni otišli, Isus je po$eo
govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste
izašli u pustinju vidjeti? Trsku koju
njiše vjetar?
8 Nego što ste izašli vidjeti? 'ovje-
ka odjevena u meku odje!u? Gle, oni
što nose meku odje!u u kraljevskim
su dvorima.
9 Nego što se izašli vidjeti? Pro-
roka? Da, kažem vam, i više nego
proroka.
10 Jer to je onaj o kome je zapisano:
‘Evo, šaljem svoga glasnika pred
licem tvojim koji !e pripremiti put
tvoj pred tobom.’
11 Uistinu vam kažem, me u
ro enima od žene n#e ustao ve!i
od Ivana Krstitelja; ipak, najmanji
u kraljevstvu nebeskom ve!i je od
njega!
12 A od dana Ivana Krstitelja do
sada kraljevstvo nebesko podnosi
nasilje, i nasilni ga uzimaju silom.
13 Jer svi su proroci i Zakon pro-
rokovali do Ivana.
14 I ako ho!ete prihvatiti, on je Il#a
koji treba do!i.
15 Tko ima uši da $uje, neka
$uje.
16 Ali s kim !u usporediti ovaj
naraštaj? Sli$an je djeci koja sjede
na trgovima i dovikuju svojim
pr#ateljima,
 21
17 i govore: ‘Svirali smo vam, i
niste plesali, tugovali smo vam, i
niste oplakivali.
18 Jer je došao Ivan koji niti jede niti
p#e, a oni govore: ‘Ima avla!’
19 Došao je Sin $ovje$ji koji jede
i pije, a oni govore: ‘Gle $ovjeka
proždrljivca i vinopije, prijatelja
poreznika i grešnika!’ Ali mudrost
se opravdala djecom svojom.
20 Tada je po$eo prekoravati
gradove u kojima se dogodilo naj-
više njegovih silnih djela, jer se nisu
pokajali:
21 “Jao tebi, Korazine! Jao tebi,
Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu
dogodila silna djela koja su se dogo-
dila u vama, odavno bi se pokajali u
kostr#eti i pepelu.
22 Ali ja vam kažem: Tiru i Sidonu
bit !e podnošljivije na Dan suda
nego vama.
23 I ti, Kapernaume, koji si se do
neba uzvisio, do pakla !eš se strova-
liti! Jer da su se u Sodomi dogodila
silna djela koja su se u tebi dogodila,
ostala bi do danas.
24 Ali ja vam kažem da !e zemlji
sodomskoj biti podnošljiv#e na Dan
suda nego tebi.”
25 U to je vr#eme Isus odgovorivši
rekao: “Hvalim te O$e, Gospodaru
neba i zemlje, što si ovo sakrio od
mudrih i pametnih, a otkrio to
neja$adi.
26 Da, O$e, jer je to bilo zadovolj-
stvo pred tobom.
27 Sve mi je predao moj Otac, i
nitko ne poznaje Sina, osim Oca; niti
tko poznaje Oca, osim Sina, i onoga
kome Sin ho!e otkriti.
28 Do ite k meni svi koji ste
izmoreni i optere!eni, i ja !u vas
odmoriti.
29 Uzmite moj jaram na sebe i u$ite
od mene jer sam krotka i ponizna
srca, i na!i !ete odmor dušama
svojim;
MATEJ 12
30 jer jaram je moj ugodan i breme
je moje lako.”
POGLAVLJE 12
ono vr#eme prolazio je Isus na
U Šabat kroz usjeve, a njegovi su
u$enici ogladnjeli te po$eli trgati
klasje i jesti.
2 A kad su farizeji to vidjeli, rekli
su mu: “Gle, u$enici tvoji $ine ono
što n#e zakonom dopušteno $initi
na Šabat.”
3 A on ih je upitao: “Niste li $itali
što je David u$inio kad je ogladnio
on i oni koji su bili s njim?
4 Kako je ušao u ku!u Božju i
pojeo prineseni kruh, što n#e bilo
zakonom dopušteno jesti njemu, niti
onima koji su bili s njim, nego samo
sve!enicima?
5 Ili, zar niste $itali u Zakonu kako
u dane Šabata sve!enici u Hramu
oskvrnjuju Šabat, a nedužni su?
6 A ja vam kažem da je ovdje jedan
ve!i od Hrama!
7 A da ste znali što zna$i: ‘Ho!u
milosr e, a ne žrtvu’, ne biste osudili
nedužne.
8 Jer je Sin $ovje$ji Gospodar i
Šabata.”
9 A kad je otišao odande, došao je
u njihovu sinagogu,
10 i gle, ondje je bio $ovjek koji je
imao usahlu ruku. I upitali su ga
govore!i: “Je li zakonom dopušteno
na Šabat l#e$iti?”, kako bi ga mogli
optužiti.
11 A on im je odgovorio: “Tko je
me u vama $ovjek koji ima jednu
ovcu, te ako ona na Šabat upad-
ne u jamu, da je ne bi prihvatio i
izvadio?
12 Koliko je onda $ovjek vredn#i
od ovce! Stoga je zakonom dopušte-
no na Šabat $initi dobro.”
13 Tada je rekao $ovjeku: “Ispruži
svoju ruku!” I ispružio ju je te se
obnovila i bila zdrava kao druga.
MATEJ 12
14 Onda su farizeji izašli i održali
v#e!anje protiv njega, kako bi ga
pogubili.
15 Ali kad je Isus to doznao, udaljio
se odande, a veliko ga je mnoštvo
sl#edilo i sve ih je ozdravio.
16 I upozorio ih je da ga ne
razglašuju,
17 da bi se ispunilo što je rekao
prorok Iza#a, govore!i:
18 “Evo, moga sluge, koga sam
izabrao, ljubljeni moj, u kome je
moja duša potpuno zadovoljna.
Stavit !u duha svoga na njega, i on
!e nav#eštati sud Poganima.
19 Ne!e se prepirati ni vikati, niti
!e tko po ulicama $uti njegov glas.
20 Trsku stu$enu ne!e prelomiti i
tinjaju!i st#enj ne!e ugasiti, sve dok
sud ne izvede do pobjede.
21 I u njegovo ime uzdat !e se
Pogani.”
22 Tada su mu doveli jednog
opsjednutog avlom, slijepog i
n#emog, i on ga je ozdravio, tako
da je sl#epi i n#emi i progovorio i
progledao.
23 I svi su ljudi bili zadivljeni te su
govorili: “N#e li ovaj Davidov Sin?”
24 Ali kad su farizeji to $uli, rekli
su: “Ovaj ne izgoni avle osim po
Beelzebulu, knezu avolskom.”
25 A Isus je znao njihove misli
te im rekao: “Svako kraljevstvo
razd#eljeno izme u sebe opustjet
!e, i svaki grad ili ku!a razd#eljena
izme u sebe ne!e opstati.
26 I ako Sotona Sotonu izgoni, on
je razd#eljen izme u sebe. Kako !e
onda opstati njegovo kraljevstvo?
27 A ako ja po Beelzebulu izgonim
avle, po kome ih izgone vaša djeca?
Zato !e vam oni biti suci.
28 Ali ako ja po Duhu Božjem
izgonim avle, tada je k vama došlo
kraljevstvo Božje.
29 Ili kako netko može u!i u ku!u
jakoga i opl#eniti njegova dobra ako
22
najpr#e jakoga ne sveže? I tada !e
opl#eniti njegovu ku!u.
30 Tko nije sa mnom, protiv
mene je; i tko ne skuplja sa mnom,
rasipa.
31 Zbog toga vam kažem: Svaki
gr#eh i hula oprostit !e se ljudima,
ali hula protiv Svetoga Duha ne!e se
oprostiti ljudima.
32 I tko govori r#e$ protiv Sina
$ovje$jega, bit !e mu oprošteno, ali
tko govori protiv Duha Svetoga,
ne!e mu se oprostiti ni na ovom
sv#etu ni u sv#etu koji dolazi.
33 Ili uzgojite dobro stablo i njegov
je plod dobar, ili uzgojite zlo stablo
i njegov je plod zao; jer se stablo po
plodu poznaje.
34 O leglo zm#a otrovnica! Kako
možete govoriti dobro kad ste zli?
Jer usta govore iz obilja srca.
35 Dobar $ovjek iz dobre riznice
srca iznosi dobro, a zao $ovjek iz zle
riznice iznosi zlo.
36 Ali ja vam kažem da !e za svaku
nekorisnu r#e$ koju ljudi izgovore
dati ra$un na Dan suda.
37 Jer prema svojim r#e$ima bit !eš
opravdan i prema svojim r#e$ima
bit !eš osu en.”
38 Tada su neki od pismoznanaca
i farizeja odgovorili govore!i: “U$i-
telju, htjeli bismo od tebe vidjeti
znak!”
39 A on im je odgovorivši rekao:
“Zli i preljubni$ki naraštaj traži
znak, ali mu se ne!e dati znak osim
znaka proroka Jone.
40 Jer kao što je Jona bio tri dana i
tri no!i u kitovoj utrobi, tako !e Sin
$ovje$ji biti tri dana i tri no!i u srcu
zemlje.
41 Ljudi Ninivljani ustat !e na sudu
s ovim naraštajem i osuditi ga, jer su
se pokajali na Jonino propov#edanje,
a gle, ovdje je ve!i od Jone!
42 Kraljica Juga ustat !e na sudu s
ovim naraštajem i osuditi ga, jer je
 23
s krajeva zemlje došla $uti mudrost
Salomonovu, a gle, ovdje je ve!i od
Salomona!
43 Kad ne$isti duh iza e iz $ovje-
ka, prolazi kroz bezvodna mjesta
traže!i spokoja, i ne nalazi.
44 Tada kaže: ‘Vratit !u se u svoju
ku!u odakle sam izašao!’ I kad
do e, na e je praznu, pometenu i
ukrašenu.
45 Tada ode i uzme sa sobom
sedam drugih duhova, gorih od
sebe, pa u u i nastane se ondje. I
posljednje je stanje toga $ovjeka gore
od prvoga. Tako !e biti i ovom zlom
naraštaju.”
46 Dok je on još govorio ljudima,
gle, majka i bra!a njegova stajali su
vani, žele!i s njim razgovarati.
47 Onda mu je netko rekao: “Evo,
tvoja majka i tvoja bra!a stoje vani i
žele razgovarati s tobom.”
48 A on je odgovorivši rekao
onome koji mu je to govorio: “Tko je
moja majka? I tko su moja bra!a?”
49 Onda je ispružio svoju ruku
prema svojim u$enicima i rekao:
“Evo majke moje i bra!e moje!
50 Jer svaki koji izvršava volju Oca
mojega koji je u nebu, taj je moj brat
i sestra i majka.”
POGLAVLJE 13
STOGA dana Isus je izašao iz ku!e
I i sjeo uz more.
2 I veliko se mnoštvo skupilo oko
njega, tako da je ušao u la u i sjeo, a
sve je ono mnoštvo stajalo na obali.
3 Tada im je mnogo toga govorio
u usporedbama, govore!i: “Gle,
izašao je s#a$ s#ati.
4 I dok je s#ao, poneko je sjeme
palo pokraj puta, i došle su ptice te
ga pozobale.
5 Neko je palo na kamenita mjesta,
gdje nije imalo mnogo zemlje, te
je odmah niknulo, jer nije imalo
duboke zemlje.
MATEJ 13
6 A kad se sunce podiglo, izgorjelo
je; i jer n#e imalo kor#ena, osušilo
se.
7 A neko je palo me u trnje i trnje
je naraslo te ga ugušilo.
8 A drugo je palo na dobru zemlju i
rodilo plod: neko stostruk, neko šez-
desetostruk, neko tridesetostruk.
9 Tko ima uši da $uje, neka
$uje!”
10 Tada su mu prišli u$enici i rekli
mu: “Zašto im govoriš u uspored-
bama?”
11 A on im je odgovorivši rekao:
“Zato što je vama dano upoznati
tajne kraljevstva nebeskog, ali njima
n#e dano.
12 Jer tko ima, njemu !e se dati
te !e imati preobilje, a tko nema,
oduzet !e mu se i ono što ima.
13 Zbog toga im govorim u us-
poredbama jer gledaju!i ne vide i
slušaju!i ne $uju niti razum#u.
14 I na njima se ispunilo proro$an-
stvo Iza#e, koji govori: ‘Slušanjem
!ete $uti, a ne!ete razumjeti; i gleda-
ju!i gledat !ete, a ne!ete vidjeti!
15 Jer se usalilo srce ovoga naroda
pa ušima teško slušaju, a svoje su o$i
zatvorili: da svojim o$ima ne vide, i
svojim ušima ne $uju, i svojim srcem
ne razum#u, i ne obrate se, i ja ih ne
ozdravim.’
16 Ali su blažene o$i vaše jer vide
i uši vaše jer $uju.
17 Jer vam uistinu kažem da su
mnogi proroci i pravednici željeli
vidjeti što vi vidite, i nisu vidjeli, i
$uti što vi $ujete, i nisu $uli.
18 Vi dakle poslušajte usporedbu
o s#a$u.
19 Kad tko sluša r#e$ o kraljevstvu,
a ne razum#e, dolazi Zli i otima što je
pos#ano u njegovom srcu. To je onaj
koji je pos#an pokraj puta.
20 A onaj koji je pos#an na kame-
nitim mjestima, to je onaj koji sluša
r#e$ i odmah je primi s radoš!u,
MATEJ 13
21 ali nema u sebi kor#ena, nego
traje za neko vr#eme; jer kad nastane
nevolja ili progonstvo zbog r#e$i,
odmah se sablazni.
22 A onaj koji je pos#an me u trnje,
to je onaj koji sluša r#e$, ali briga
ovoga sv#eta i varljivost bogatstva
uguše r#e$, te postaje besplodan.
23 Ali onaj koji je pos#an na dobroj
zemlji jest onaj koji sluša r#e$ i ra-
zum#e; taj onda donosi plod i ra a:
jedan stostruko, jedan šezdeseto-
struko, jedan tridesetostruko.”
24 Drugu im je usporedbu iznio
govore!i: “Kraljevstvo je nebesko
sli$no $ovjeku koji je pos#ao dobro
sjeme na svojoj njivi.
25 Ali dok su ljudi spavali, došao
je njegov nepr#atelj i pos#ao kukolj
izme u pšenice pa otišao.
26 A kad je usjev uzrastao i rodio
plod, tada se pojavio i kukolj.
27 Kad su sluge došle doma!inu,
upitale su ga: “Gospodaru, nisi li ti
pos#ao dobro sjeme na svojoj njivi?
Odakle onda ima kukolja?”
28 Odgovorio im je: ‘Nepr#atelj je
to u$inio!’ Sluge su ga upitale: ‘Ho!eš
li, dakle, da odemo i saberemo ga?’
29 A on im je odgovorio: ‘Ne, da
ne biste, sabiraju!i kukolj, iš$upali s
njim i pšenicu.
30 Pustite neka oboje raste zajedno
do žetve. A u vr#eme žetve re!i !u
žeteocima: ‘Pokupite najpr#e kukolj
i svežite ga u snopove da se spali, a
pšenicu skupite u moju žitnicu.’ ”
31 Drugu im je usporedbu iznio
govore!i: “Kraljevstvo je Božje kao
goruši$no sjeme koje je $ovjek uzeo
i pos#ao na svoju njivu.
32 Ono je zac#elo najmanje od sve-
ga sjemenja, ali kad naraste, najve!e
je me u biljem i postane stablo, tako
da dolaze ptice nebeske i gn#ezde se
po njegovim granama.”
33 Drugu im je usporedbu ispri$ao:
“Kraljevstvo je nebesko kao kvasac
24
koji je žena uzela i um#esila u tri mje-
re brašna dok se sve n#e ukvasalo.”
34 Sve je to Isus govorio mnoštvu
u usporedbama i n#e im govorio bez
usporedaba;
35 da bi se ispunilo što je rekao pro-
rok, govore!i: “Otvorit !u svoja usta
u usporedbama, izn#et !u što je bilo
skriveno od utemeljenja sv#eta.”
36 Tada je Isus otpustio mnoštvo i
ušao u ku!u. I prišli su mu njegovi
u$enici govore!i: “Objasni nam
usporedbu o kukolju na njivi?”
37 On im je odgovorivši rekao:
“Onaj koji s#e dobro sjeme jest Sin
$ovje$ji.
38 Njiva je sv#et; dobro sjeme jesu
djeca kraljevstva, a kukolj su djeca
Zloga.
39 Nepr#atelj koji ih je pos#ao jest
%avao; žetva je kraj sv#eta, a žeteoci
su an eli.
40 Kao što se dakle kukolj sabire i
spaljuje u ognju, tako !e biti na kraju
ovog sv#eta.
41 Sin $ovje$ji poslat !e svoje
an ele, i oni !e sabrati iz njegovog
kraljevstva sve sablazni i one koji
$ine bezakonje,
42 te !e ih baciti u pe! ognjenu;
ondje !e biti pla$ i škrgut zubi.
43 Tada !e pravednici zasjati kao
sunce u kraljevstvu svoga Oca. Tko
ima uši da $uje, neka $uje!
44 Nadalje, kraljevstvo je nebesko
sli$no blagu skrivenu u polju, koje
$ovjek, kad ga prona e, sakr#e, te
radostan zbog toga ode i proda sve
što ima i kupi onu njivu.
45 Nadalje, kraljevstvo je nebesko
sli$no $ovjeku trgovcu koji traži
krasno biserje;
46 kad je pronašao jedan skupo-
cjen biser, otišao je te prodao sve što
je imao i kupio ga.
47 Nadalje, kraljevstvo je nebesko
sli$no mreži, koja je ba$ena u more,
i skupila od svake vrste;
 25
48 koju su, kad se napunila, izvukli
na obalu i sjeli te sabrali dobre u
posude, a loše izbacili van.
49 Tako !e biti na kraju sv#eta:
iza!i !e an eli i odijeliti zle od
pravednih,
50 te !e ih baciti u pe! ognjenu;
ondje !e biti pla$ i škrgut zubi.”
51 Isus ih je upitao: “Jeste li sve ovo
razumjeli?” Oni su mu odgovorili:
“Da, Gospodine!”
52 Nato im je rekao: “Zbog toga je
svaki pismoznanac, podu$en o kra-
ljevstvu nebeskom, sli$an $ovjeku
doma!inu koji iz svoje riznice iznosi
novo i staro.”
53 I dogodilo se, kad je Isus dovršio
ove usporedbe, da je otišao odande.
54 A kad je došao u svoj zavi$aj,
pou$avao ih je u njihovoj sinagogi,
tako da su se zapanjili i govorili:
“Odakle ovomu ta mudrost i ta
silna djela?
55 Nije li ovaj tesarov sin? Ne
zove li se njegova majka Mar#a, a
bra!a njegova Jakov, i Jos#a, i Šimun
i Juda?
56 I sestre njegove, nisu li sve me u
nama? Odakle mu onda sve ovo?”
57 I sablažnjavali su se nad njim.
Ali im je Isus rekao: “Prorok n#e
bez $asti, osim u svom zavi$aju i u
svojoj ku!i.”
58 I n#e u$inio ondje mnogo silnih
djela zbog njihove nevjere.
POGLAVLJE 14
ono je vr#eme Herod tetrarh $uo
U glas o Isusu
2 pa je rekao svojim slugama: “To
je Ivan Krstitelj! Uskrsnuo je od
mrtvih i zato mo!ne sile djeluju u
njemu.”
3 Jer Herod je uhitio Ivana te ga
svezao i bacio u tamnicu zbog Hero-
d#ade, žene svoga brata Filipa;
4 jer mu je Ivan rekao: “Nije ti
zakonom dopušteno imati je!”
MATEJ 14
5 A kad ga je htio ubiti, bojao
se mnoštva jer su ga držali za
proroka.
6 Ali kad se slavio Herodov ro en-
dan, Herod#adina je k!i plesala pred
njima i ugodila Herodu.
7 Zato joj je uz zakletvu obe!ao
dati što god zamoli.
8 A ona je, unapr#ed upu!ena od
svoje majke, rekla: “Daj mi ovdje na
pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
9 Nato se kralj ražalostio, ali zbog
zakletve i onih koji su s njim bili pri
jelu, zapovjedio je da joj se preda.
10 Zatim je poslao sluge te su Ivanu
odrubili glavu u tamnici,
11 i njegovu glavu donijeli na
pladnju pa je predali djevojci, a ona
ju je odn#ela svojoj majci.
12 Onda su došli njegovi u$enici,
uzeli t#elo i pokopali ga, te otišli i
izv#estili Isusa.
13 Kad je Isus to $uo, povukao se
odande la om na pusto mjesto, na-
samo. A kad je narod to $uo, sl#edio
ga je pješice iz gradova.
14 Tada je Isus izašao, ugledao
veliko mnoštvo, te se sažalio nad
njima i ozdravio im bolesnike.
15 A kad se spustila ve$er, prišli su
mu njegovi u$enici govore!i: “Ovo je
pusto mjesto i ve! je kasno; otpusti
mnoštvo da mogu i!i u sela i kupiti
sebi namirnice.”
16 A Isus im je rekao: “Ne trebaju
oti!i; vi im dajte jesti.”
17 A oni su mu rekli: “Imamo ov-
dje samo pet kruhova i dv#e ribe.”
18 Tada je on rekao: “Donesite mi
ih ovamo!”
19 I zapovjedio je mnoštvu da sjed-
ne na travu, pa je uzeo pet kruhova
i dv#e ribe, pogledao u nebo, bla-
goslovio te razlomio i dao kruhove
u$enicima, a u$enici mnoštvu.
20 I svi su jeli i nasitili se, a od pre-
ostalih komada skupili su dvanaest
punih košara.
MATEJ 15
21 A onih što su jeli bilo je oko
pet tisu!a muškaraca, pored žena
i djece.
22 I odmah je Isus primorao svoje
u$enike da u u u la u i odu pred
njim na drugu stranu, dok je on
otpuštao mnoštvo.
23 I kad je otpustio mnoštvo, popeo
se na goru, nasamo, da se moli. A kad
se spustila ve$er bio je tamo sâm.
24 Ali je la a ve! bila nasred mora,
bacana valovima, jer je vjetar bio
suprotan.
25 A za $etvrte no!ne straže Isus je
pošao k njima hodaju!i po moru.
26 A kad su ga u$enici ugledali
kako hoda po moru, uznemirili su
se, govore!i: “To je duh!” I od straha
su vrisnuli.
27 Ali im je Isus odmah progovo-
rio rekavši: “Ohrabrite se, ja sam!
Ne bojte se!”
28 A Petar mu je odgovorivši
rekao: “Gospodine, ako si ti, naredi
mi da do em k tebi po vodi.”
29 A on je rekao: “Do i!” I kad je
Petar izašao iz la e, hodao je po vodi
da do e k Isusu.
30 Ali kad je ugledao žestok vjetar,
uplašio se i pošto je po$eo tonuti,
povikao je govore!i: “Gospodine,
spasi me!”
31 A Isus je odmah pružio ruku i
uhvatio ga pa mu rekao: “O malo-
vjerni, zašto si posumnjao?”
32 I $im su ušli u la u, vjetar je
prestao.
33 Nato su se oni u la i primakli
te mu iskazali štovanje govore!i:
“Doista, ti si Sin Božji!”
34 I kad su preplovili, došli su u
genezaretski kraj.
35 A $im su ga ljudi iz onog mjesta
prepoznali, razglasili su po svoj onoj
okolici i donosili mu sve bolesnike,
36 te ga zaklinjali da se samo dota-
knu ruba njegove odje!e. I svi koji su
se dotaknuli, potpuno su ozdravili.
26
POGLAVLJE 15
ADA su pristupili k Isusu pismo-
T znanci i farizeji iz Jeruzalema
govore!i:
2 “Zašto tvoji u$enici krše predaju
starih? Budu!i da ne peru svoje ruke
kad jedu kruh!”
3 A on im je odgovorio rekavši:
“Zašto i vi kršite Božju zapov#ed
svojom predajom?
4 Jer Bog je zapovjedio govore!i:
‘Poštuj svoga oca i majku!’ i ‘Tko
prokune oca ili majku, neka skon$a
smr!u!’
5 Ali vi govorite: Tko ocu ili majci
kaže: ‘Ono što bi ti od mene moglo
koristiti, to je dar’;
6 pa ne mora poštovati svoga oca
ili svoju majku. Tako ste ukinuli
Božju zapov#ed svojom predajom.
7 Licemjeri! Dobro je o vama pro-
rokovao Iza#a, govore!i:
8 ‘Ovaj mi narod pristupa svojim
ustima i usnama me poštuje, ali je
srce njegovo daleko od mene.
9 I uzalud me štuju nau$avaju!i
nauke, zapov#edi ljudske.’ ”
10 Tada je dozvao mnoštvo pa im
rekao: “Slušajte i razum#te!
11 Ništa što ulazi u usta ne one$i-
š!uje $ovjeka, nego što iz usta izlazi,
to one$iš!uje $ovjeka.”
12 Zatim su došli njegovi u$enici
i rekli mu: “Znaš li da su se farizeji
sablaznili kad su $uli ove r#e$i?”
13 A on je odgovorivši rekao:
“Svaka sadnica koju n#e zasadio moj
Otac nebeski, iskor#enit !e se.
14 Pustite ih! Oni su sl#epe vo e
sl#epaca. A ako sl#epac sl#epca vodi,
obojica !e u jamu pasti.”
15 Nato je Petar odgovorio upitavši
ga: “Objasni nam tu usporedbu?”
16 A Isus je rekao: “Zar i vi još ne
razum#ete?
17 Zar još ne shva!ate da sve što
ulazi u usta ide u trbuh, te se izbacuje
u zahod?
 27
18 Ali ono što iz usta izlazi, iz srca
proizlazi, i to one$iš!uje $ovjeka.
19 Jer iz srca proizlaze zle misli,
ubojstva, preljubi, bludništva, kra e,
lažna svjedo$anstva, hule.
20 To je ono što one$iš!uje $ovjeka;
a jesti neopranih ruku ne one$iš!uje
$ovjeka.”
21 Tada je Isus otišao odande i po-
vukao se u podru$ja Tira i Sidona.
22 I gle, došla je žena, Kanaanka,
iz onih krajeva i zavapila je k njemu
govore!i: “Smiluj mi se, Gospodine,
Sine Davidov! Moja je k!i teško
opsjednuta avlom!”
23 Ali joj on nije odgovorio ni
r#e$i. Nato su njegovi u$enici prišli
i preklinjali ga govore!i: “Otpusti je
jer vi$e za nama!”
24 A on im je odgovorivši re-
kao: “Nisam poslan drugima, ve!
samo k izgubljenim ovcama doma
Izraelova!”
25 Tada je ona prišla te mu iskazi-
vala štovanje govore!i: “Gospodine,
pomozi mi!”
26 Ali on je odgovorio rekavši:
“N#e doli$no uzeti kruh djeci i baciti
ga psi!ima.”
27 A ona je rekla: “Istina, Gospodi-
ne! Ali i psi!i jedu mrvice što padaju
sa stola njihovih gospodara.”
28 Nato joj je Isus odgovorivši
rekao: “O ženo, velika je tvoja vjera!
Neka ti bude kako želiš.” I njezina
je k!i ozdravila u tom $asu.
29 A Isus je otišao odande i došao
do Galilejskog mora; i popeo se na
goru te ondje sjeo.
30 I pristupilo mu je veliko mnoš-
tvo imaju!i uz sebe hrome, sl#epe,
nijeme, kljaste i mnoge druge; i
položili su ih do Isusovih nogu, a on
ih je ozdravio,
31 tako da se mnoštvo divilo kad
su vidjeli kako n#emi govore, kljasti
ozdravljaju, hromi hodaju, a sl#epi
gledaju, te su slavili Boga Izraelova.
MATEJ 16
32 Tada je Isus dozvao svoje u$e-
nike i rekao: “Žao mi je mnoštva, jer
su ve! tri dana sa mnom i nemaju što
jesti, a ne želim ih otpustiti gladne
da ne klonu na putu.”
33 A njegovi su mu u$enici rekli:
“Odakle nam u pustinji toliko
kruha da nahranimo tako veliko
mnoštvo?”
34 A Isus ih je upitao: “Koliko kru-
hova imate?” A oni su odgovorili:
“Sedam, i nekoliko ribica.”
35 I zapovjedio je mnoštvu da
sjednu na zemlju.
36 Onda je uzeo sedam kruhova
i ribe te zahvalio, razlomio ih i
dao svojim u$enicima, a u$enici
mnoštvu.
37 I svi su jeli i nasitili se, a od
ulomaka što je preostalo podigli su
sedam punih košara.
38 A onih što su jeli bilo je $etiri ti-
su!e muškaraca, pored žena i djece.
39 Tada je otpustio mnoštvo i
ušao u la u te došao u podru$ja
Magdale.
POGLAVLJE 16
ATIM su došli farizeji i saduceji
Z te, iskušavaju!i ga, zatražili da
im pokaže znak s neba.
2 On im je odgovorio rekavši:
“Kad je ve$er, govorite: ‘Bit !e l#epo
vr#eme’, jer se nebo rumeni.
3 A ujutro: ‘Danas !e biti olujno vri-
jeme’, jer se nebo rumeni i tmuri. O,
licemjeri! Lice neba znate razabrati,
a znakove vremena ne možete?’
4 Zao i preljubni$ki naraštaj traži
znak; a ne!e mu se dati znak osim
znaka proroka Jone.” Onda ih je
ostavio i otišao.
5 I njegovi su u$enici stigli na
drugu stranu, a zaboravili su uzeti
kruha.
6 Tada im je Isus rekao: “Pazite
i $uvajte se kvasca farizejskog i
saducejskog!”
MATEJ 17
7 A oni su raspravljali me u so-
bom govore!i: “To je zato što nismo
uzeli kruha.”
8 Kad je Isus to zapazio, rekao
im je: “O, malovjerni, zašto me u
sobom raspravljate što niste pon#eli
kruha?
9 Zar još ne razum#ete, niti se sje-
!ate onih pet kruhova na pet tisu!a, i
koliko ste košara sa sobom uzeli?
10 Ni onih sedam kruhova na
$etiri tisu!e, i koliko ste košara sa
sobom uzeli?
11 Kako ne razumijete da vam
nisam govorio o kruhu: ‘'uvajte se
kvasca farizejskog i saducejskog?’ ”
12 Tada su razumjeli kako im
n#e rekao da se $uvaju krušnoga
kvasca, nego nauka farizejskog i
saducejskog.
13 Kad je Isus došao u podru$ja
Cezareje Filipove, upitao je svoje
u$enike govore!i: “Što za mene, Sina
$ovje$jeg, govore ljudi, tko sam ja?”
14 A oni su odgovorili: “Neki
govore da si Ivan Krstitelj, neki da si
Il#a, a drugi da si Jerem#a ili jedan
od proroka.”
15 On ih je upitao: “Ali što vi
kažete, tko sam ja?”
16 A Šimun Petar je odgovo-
rio rekavši: “Ti si Krist, Sin Boga
živoga.”
17 A Isus mu je odgovorio rekavši:
“Blažen si, Šimune Barjona, jer ti to
n#e objavilo t#elo i krv, nego Otac
moj koji je u nebu.
18 A i ja tebi kažem: “Ti si Petar, a
na ovoj !u st#eni sagraditi crkvu svo-
ju i vrata pakla ne!e je nadvladati.
19 I tebi !u dati klju$eve kraljev-
stva nebeskog, i sve što svežeš na
zemlji, bit !e svezano u nebu; i sve
što odr#ešiš na zemlji, bit !e odr#e-
šeno u nebu.”
20 Tada je upozorio svoje u$enike
da nikome ne govore da je on, Isus,
taj Krist.
28
21 Od tog vremena Isus je po$eo
obrazlagati svojim u$enicima kako
mora po!i u Jeruzalem i mnogo
pretrpjeti od starješina i glavara
sve!eni$kih i pismoznanaca, i biti
ub#en i tre!i dan biti uskrsnut.
22 Tada ga je Petar odveo ustranu
te ga po$eo koriti govore!i: “Daleko
to od tebe, Gospodine! To se tebi
nipošto ne!e dogoditi!”
23 Ali se on okrenuo i rekao Petru:
“Odlazi mi s o$#u, Sotono! Ti si mi
sablazan, jer ti niti ne naslu!uješ što
je Božje, nego samo što je ljudsko.”
24 Tada je Isus rekao svojim u$eni-
cima: “Ho!e li tko i!i za mnom, neka
se odrekne samoga sebe i uzme svoj
križ i neka me sl#edi.
25 Jer tko ho!e život svoj spasiti,
izgubit !e ga, a tko svoj život radi
mene izgubi, na!i !e ga.
26 Jer što koristi $ovjeku ako sav
sv#et zadob#e, a dušu svoju izgubi?
Ili, što !e $ovjek dati u zamjenu za
svoju dušu?
27 Jer !e Sin $ovje$ji do!i u slavi
Oca svoga s an elima svojim, i tada
!e svakoga nagraditi po njegovim
djelima.
28 Uistinu vam kažem: Ima nekih
ovdje nazo$nih koji ne!e okusiti
smrti dok ne vide Sina $ovje$jeg gdje
dolazi sa svojim kraljevstvom.”
POGLAVLJE 17
AKON šest dana Isus je uzeo Pe-
N tra, Jakova i njegova brata Ivana
te ih poveo na visoku goru, nasamo.
2 I preobrazio se pred njima i lice je
njegovo zasjalo kao sunce, a njegova
je odje!a postala b#ela kao svjetlost.
3 I, gle, pojavili su im se Mojs#e i
Il#a pa su s njim razgovarali.
4 Tada je Petar progovorivši rekao
Isusu: “Gospodine, dobro nam je biti
ovdje; ako ho!eš, napravimo ovdje
tri šatora: tebi jedan, i Mojs#u jedan,
i jedan Il#i.
 29
5 Dok je on još govorio, gle, sjajan
ih je oblak zasjenio, i evo, glas je
iz oblaka progovorio: “Ovo je Sin
moj ljubljeni, u kome sam potpuno
zadovoljan. Njega slušajte!”
6 A kad su u$enici to $uli, pali su
na svoje lice i jako se uplašili.
7 A Isus im je prišao, dotaknuo ih i
rekao: “Ustanite i ne bojte se!”
8 A kad su podigli svoje o$i, nisu
vidjeli nikoga, ve! samo Isusa.
9 I dok su silazili s gore, Isus im
je naredio govore!i: “Nikome ne
govorite o vi enju dok Sin $ovje$ji
ne uskrsne iz mrtvih!”
10 A njegovi su ga u$enici pitali
govore!i: “Zašto onda pismoznanci
kažu da najpr#e mora do!i Il#a?”
11 A Isus im je odgovorio rekavši:
“Il#a !e doista najpr#e do!i i sve
obnoviti.
12 Ali kažem vam da je Il#a ve!
došao, a oni ga nisu prepoznali, ve!
su mu u$inili sve što su željeli. Tako
!e i Sin $ovje$ji pretrpjeti od njih.”
13 Tada su u$enici razumjeli da im
je govorio o Ivanu Krstitelju.
14 A kad su došli k mnoštvu, pri-
stupio mu je neki $ovjek i pao pred
njim na koljena govore!i:
15 “Gospodine, smiluj se mom
sinu jer je mjese$ar i jako trpi; jer
$esto pada u vatru i $esto u vodu.
16 I doveo sam ga tvojim u$enici-
ma i nisu ga mogli izl#e$iti.
17 Tada je Isus odgovorio rekavši:
“O, nevjerni i izopa$eni naraštaju,
dokle !u biti s vama? Dokle !u
vas podnositi? Dovedite mi ga
ovamo!”
18 I zapr#etio je Isus avlu te je
izašao iz njega, i dje$ak je ozdravio
od onog $asa.
19 Tada su u$enici prišli Isusu na-
samo i upitali: ”Zašto ga mi nismo
mogli istjerati?”
20 A Isus im je rekao: “Zbog vaše
nevjere. Jer uistinu vam kažem, ako
MATEJ 18
imate vjere kao sjeme goruši$no, re!i
!ete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde
onamo!’ i premjestit !e se; i ništa vam
ne!e biti nemogu!e.
21 Ali ova vrsta ne izlazi osim
pomo!u molitve i posta.”
22 A dok su boravili u Galileji,
Isus im je rekao: “Sin $ovje$ji bit !e
predan u ruke ljudima;
23 i ubit !e ga, i tre!i !e dan uskr-
snuti.” Nato su se jako ražalostili.
24 A kad su došli u Kapernaum,
pristupili su Petru oni koji ubiru di-
drahme i upitali: “Pla!a li vaš u$itelj
didrahme?”
25 Odgovorio je: “Da!” A kad je
ušao u ku!u, Isus ga je preduhitrio
pitaju!i: “Što ti misliš, Šimune,
od koga kraljevi zemaljski ubiru
carinu ili porez? Od svoje djece ili
od tu e?”
26 Petar mu je odgovorio: “Od
tu e.” Isus mu je rekao: “Prema
tome, djeca su oslobo ena.”
27 Ali da ih ne sablaznimo, po i k
moru, baci udicu i uzmi prvu ribu
koju izvu$eš; i kad joj otvoriš usta,
na!i !eš nov$i!; uzmi ga pa im daj
za mene i za sebe.”
POGLAVLJE 18
taj su $as u$enici pristupili k
U Isusu pitaju!i: “Tko je najve!i u
kraljevstvu nebeskom?”
2 A Isus je dozvao k sebi djetešce i
postavio ga usred njih
3 te rekao: “Uistinu vam kažem,
ako se ne obratite i ne postanete kao
mala djeca, ne!ete u!i u kraljevstvo
nebesko.
4 Tko se dakle ponizi kao ovo
djetešce, taj je najve!i u kraljevstvu
nebeskom.
5 I svaki koji primi jedno takvo
djetešce u moje ime, mene prima.
6 A tko sablazni jednoga od ovih
malenih koji vjeruju u mene, bilo bi
mu bolje da mu se mlinski kamen
MATEJ 18
objesi oko vrata i da potone u dubinu
morsku.
7 Jao svijetu zbog sablazni! Jer
sablazni neizbježno dolaze, ali jao
onom $ovjeku po kome sablazan
dolazi!
8 Stoga ako te ruka tvoja ili noga
tvoja sablažnjava, ods#eci je i baci od
sebe; bolje ti je u!i u život hromu ili
kljastu nego s dvjema rukama ili s
dvjema nogama biti ba$en u vje$ni
oganj.
9 I ako te oko tvoje sablažnjava,
iskopaj ga i baci od sebe; bolje ti je
u!i u život s jednim okom nego s dva
oka biti ba$en u pakao ognjeni.
10 Pazite da ne prezrete jednog
od ovih malenih, jer vam kažem da
njihovi an eli u nebu stalno gledaju
lice Oca moga koji je u nebu.
11 Jer je Sin $ovje$ji došao spasiti
ono što je izgubljeno.
12 Što vi mislite? Ako neki $ovjek
ima sto ovaca i jedna od njih zaluta,
ne!e li ostaviti onih devedeset i
devet pa i!i po gorama i tražiti onu
koja je zalutala?
13 I ako se dogodi da je na e,
uistinu vam kažem: raduje se više
zbog nje, nego zbog onih devedeset
i devet koje nisu zalutale.
14 Tako n#e ni volja Oca vašega
koji je u nebu da propadne #edan
od ovih malenih.
15 Štoviše, ako tvoj brat pogr#eši
protiv tebe, idi i ukaži mu na po-
grešku, da ostane samo izme u tebe
i njega; ako te posluša, zadobio si
brata.
16 Ali ako te ne posluša, uzmi sa
sobom još jednoga ili dvojicu, da
se po svjedo$enju dvojice ili trojice
svjedoka utvrdi svaka r#e$.
17 Ako i njih ne posluša, reci crkvi.
Ako i crkvu ne posluša, neka ti bude
kao poganin i poreznik.
18 Uistinu vam kažem, sve što
svežete na zemlji, bit !e svezano u
30
nebu; i sve što odr#ešite na zemlji,
bit !e odr#ešeno u nebu.
19 Nadalje vam kažem da, ako se
dvojica od vas na zemlji slože u vezi
bilo $ega što zamole, bit !e im od
moga Oca koji je u nebu.
20 Jer gdje su dvoje ili troje oku-
pljeni u moje ime, ondje sam ja me u
njima.”
21 Tada mu je prišao Petar i upitao:
“Gospodine, kako $esto može brat
moj sagr#ešiti protiv mene pa da mu
ja oprostim? Do sedam puta?”
22 Isus mu je odgovorio: “Ne
kažem ti do sedam puta, nego do
sedamdeset puta sedam.”
23 “Zbog toga kraljevstvo nebesko
sli$i nekom kralju koji je htio srediti
ra$un sa svojim slugama.
24 I kad je po$eo obra$unavati,
doveli su mu jednoga koji mu je
dugovao deset tisu!a talenata.
25 Ali kako n#e imao ime platiti,
gospodar je njegov zapovjedio da se
proda on i njegova žena i djeca, i sve
što je imao, te se naplati.
26 Stoga je sluga pao te mu iskazao
štovanje govore!i: ‘Gospodaru,
imaj strpljenja sa mnom i sve !u ti
isplatiti.’
27 Tada se gospodar toga sluge sa-
žalio, pustio ga i oprostio mu dug.
28 A taj je isti sluga izašao, našao
jednog od svojih sudruga slugu
koji mu je dugovao sto dinara, te ga
pograbio i davio ga govore!i: ‘Isplati
mi što si dužan!’
29 A njegov mu je sudrug sluga
pao do nogu i zaklinjao ga govore!i:
‘Imaj strpljenja sa mnom i sve !u ti
isplatiti.’
30 Ali on n#e htio, nego je otišao
i bacio ga u tamnicu sve dok ne
isplati dug.
31 A kad su njegovi sudrugovi slu-
ge vidjeli što se dogodilo, bili su jako
ožaloš!eni pa su otišli i javili svom
gospodaru sve što se dogodilo.
 31
32 Tada mu je njegov gospodar,
pošto ga je pozvao, rekao: ‘Zli slugo!
Oprostio sam ti sav onaj dug jer si
me zamolio;
33 nisi li se i ti trebao smilovati
svome sudrugu slugi kao što sam
se i ja tebi smilovao?’
34 I njegov se gospodar razgnjevio
te ga predao mu$iteljima sve dok ne
isplati sve što mu je dugovao.
35 Tako !e i moj Otac nebeski
u$initi vama ako ne oprostite od srca
svojih svaki svome bratu njegove
pr#estupe.
POGLAVLJE 19
dogodilo se da je Isus, kad je zavr-
I šio ove besjede, otišao iz Galileje i
došao u podru$ja Judeje s onu stranu
Jordana.
2 A sl#edilo ga je veliko mnoštvo,
i on ih je ondje ozdravio.
3 Pristupili su mu i farizeji isku-
šavaju!i ga i govore!i mu: “Je li za-
konom dopušteno $ovjeku otpustiti
svoju ženu iz bilo kojeg razloga?”
4 A on je odgovorio rekavši im:
“Niste li $itali da onaj koji ih je stvo-
rio u po$etku, stvorio ih je muško
i žensko
5 i rekao: ‘Stoga !e $ovjek napustiti
oca i majku i prionuti uza svoju ženu;
i njih dvoje bit !e jedno t#elo’?
6 Tako više nisu dvoje, nego jedno
t#elo. Prema tome, što je Bog sjedi-
nio, $ovjek neka ne rastavlja!”
7 Upitali su ga: “Zašto je onda
Mojs#e zapovjedio dati ispravu o
razvodu pa je otpustiti?”
8 Odgovorio im je: “Mojs#e vam
je zbog tvrdo!e vašeg srca dopustio
otpuštati žene vaše, ali od po$etka
n#e bilo tako.
9 A ja vam kažem: Svaki koji
otpusti svoju ženu, osim zbog
bludništva, i oženi se drugom, $ini
preljub. I tko se oženi otpuštenom,
$ini preljub.”
MATEJ 19
10 Njegovi su mu u$enici rekli:
“Ako je takav slu$aj s $ovjekom
i ženom, onda n#e dobro oženiti
se.”
11 A on im je rekao: “Ne prihva!a-
ju svi ovu besjedu osim onih kojima
je dano.
12 Jer ima eunuha koji su tako
ro eni od maj$ine utrobe; ima i
eunuha koje su ljudi uškopili; a ima
eunuha koji su sami sebe uškopili
radi kraljevstva nebeskog. Tko to
može prihvatiti, neka prihvati.”
13 Tada su mu doveli dje$icu da
na njih položi ruke i pomoli se; a
u$enici su ih korili.
14 Ali je Isus rekao: “Pustite dje$i-
cu i ne branite im da do u k meni,
jer takvih je kraljevstvo nebesko!”
15 Onda je položio ruke na njih i
otišao odande.
16 I, gle, jedan je došao i upitao
ga: “U$itelju dobri, kakvo dobro
djelo moram u$initi da bih imao
život vje$ni?”
17 A on mu je odgovorio: “Zašto
me nazivaš dobrim? Nitko nije
dobar osim jednoga, to jest, Boga!
Ali ako ho!eš u!i u život, drži za-
pov#edi.”
18 Upitao ga je: “Koje?” Isus je
odgovorio: “Ne ubij! Ne po$ini
preljuba! Ne ukradi! Ne svjedo$i
lažno!
19 Poštuj oca svoga i majku; i ljubi
bližnjega svoga kao samoga sebe!”
20 Mladi! mu je rekao: “Sve sam
to držao od svoje mladosti. Što mi
još nedostaje?”
21 Isus mu je rekao: “Ako ho!eš
biti savršen, idi, prodaj što imaš i
daj siromasima, pa !eš imati blago u
nebu; onda do i i sl#edi me.”
22 A kad je mladi! $uo tu besjedu,
otišao je žalostan, jer je imao veliki
imetak.
23 Tada je Isus rekao svojim u$e-
nicima: “Uistinu vam kažem da
MATEJ 20
!e bogataš teško u!i u kraljevstvo
nebesko.
24 I ponovo vam kažem: Lakše
je devi pro!i kroz ušicu igle negoli
bogatašu u!i u kraljevstvo Božje.”
25 Kad su njegovi u$enici to $uli,
silno su se za$udili govore!i: “Tko
se onda može spasiti?”
26 A Isus ih je pogledao te im
rekao: “Ljudima je to nemogu!e, ali
s Bogom je sve mogu!e!”
27 Nato je Petar odgovorio rekavši
mu: “Gle, mi smo sve napustili i
po$eli te slijediti. Što !emo zbog
toga imati?”
28 A Isus im je rekao: “Uistinu
vam kažem da !ete vi koji me
slijedite u preporodu, kad Sin
$ovje$ji sjedne na pr#estolje svoje
slave, i vi sjediti na dvanaest pri-
jestolja i suditi dvanaest plemena
Izraelovih.
29 I svaki koji ostavi ku!e, ili bra!u,
ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili
djecu, ili zemlje, radi imena mojega,
stostruko !e primiti i baštiniti život
vje$ni.
30 Ali !e mnogi prvi biti posljednji,
a posljednji prvi.”
POGLAVLJE 20
ER kraljevstvo je nebesko sli$no
“J $ovjeku, doma!inu, koji je rano
ujutro izašao unajmiti radnike u svoj
vinograd.
2 I pošto se pogodio s radnicima
po dinar na dan, poslao ih je u svoj
vinograd.
3 Onda je izašao oko tre!eg sata i
spazio druge gdje stoje besposleni
na trgu;
4 te im rekao: ‘Idite i vi u vinograd
i što bude pravo, dat !u vam.’ I oni
su otišli.
5 Ponovo je izašao oko šestog i
devetog sata i u$inio isto.
6 Izašao je i oko jedanaestog sata
i našao druge gdje stoje besposleni
32
te ih upitao: ‘Zašto stojite ovdje c#eli
dan besposleni?’
7 Odgovorili su mu: ‘Jer nas nitko
n#e unajmio.’ Rekao im je: “Idite i vi
u vinograd i što bude pravo, primit
!ete.’
8 A kad se spustila ve$er, gospodar
vinograda je rekao svojem upravite-
lju: ‘Pozovi radnike i daj im nadnicu,
po$evši od posljednjih sve do prvih.’
9 I kad su došli oni koji su bili unaj-
mljeni oko jedanaestog sata, primili
su svaki po dinar.
10 A kad su došli prvi, pretposta-
vili su da !e primiti više, ali su i oni
primili svaki po dinar.
11 I kad su primili, mrmljali su
protiv doma!ina,
12 govore!i: ‘Ovi posljednji radili
su samo jedan sat, i ti si ih izjedna$io
s nama koji smo podnijeli teret i
žegu dana.’
13 A on je odgovorio jednom
od njih rekavši: ‘Pr#atelju, ja ti ne
$inim nepravdu! Nisi li se sa mnom
pogodio po dinar?
14 Uzmi svoje i idi, a ja ho!u ovom
posljednjem dati kao i tebi.
15 N#e li mi zakonom dopušteno
sa svojim $initi što ho!u? Je li oko
tvoje zlo što sam ja dobar?’
16 Tako !e posljednji biti prvi, a
prvi posljednji; jer je mnogo zvanih,
ali malo izabranih.”
17 A Isus je, uzlaze!i u Jeruzalem,
uzeo nasamo dvanaestoricu u$enika
te im na putu rekao:
18 “Gle, uzlazimo u Jeruzalem i
Sin $ovje$ji bit !e predan glavarima
sve!eni$kim i pismoznancima, pa !e
ga na smrt osuditi,
19 i predat !e ga Poganima da ga
izruguju, i izbi$uju i razapnu; a tre!i
!e dan uskrsnuti.”
20 Tada mu je prišla majka Ze-
bedejeve djece sa svojim sinovima,
iskazuju!i mu štovanje i zaht#evaju!i
nešto od njega.
 33
21 A on ju je upitao: “Što ho!eš?”
Odgovorila mu je: “Odobri da ova
moja dva sina sjednu, jedan tebi
zdesna, a drugi slijeva, u tvome
kraljevstvu.”
22 A Isus je odgovorio rekavši: “Ne
znate što molite. Možete li piti $ašu
koju !u ja piti i krstiti se krštenjem
kojim sam ja kršten?” Rekli su mu:
“Možemo!”
23 A on im je rekao: “'ašu !ete
moju doista piti i krstiti se krštenjem
kojim sam ja kršten, ali sjesti meni
zdesna i sl#eva n#e moje dati, nego
!e se to dati onima kojima je pripre-
mio Otac moj.”
24 A kad su to $ula desetorica, raz-
ljutili su se na ovu dvojicu bra!e.
25 Ali Isus ih je pozvao i rekao:
“Znate da vladari Pogana nad nji-
ma gospodare i velikaši nad njima
vladaju.
26 Ali ne smije tako biti me u
vama! Nego onaj koji ho!e biti
velik me u vama, neka vam bude
poslužitelj.
27 I onaj koji ho!e biti prvi me u
vama, neka vam bude sluga.
28 Kao što ni Sin $ovje$ji nije
došao da mu poslužuju, nego da
on poslužuje i život svoj preda kao
otkupninu za mnoge.
29 I dok su izlazili iz Jerihona,
sl#edilo ga je veliko mnoštvo.
30 I gle, dva su slijepca sjedi-
la pokraj puta. Kad su $uli da
Isus prolazi, povikali su govore!i:
“Smiluj nam se Gospodine, Sine
Davidov!”
31 A mnoštvo ih je korilo da ušute,
ali su oni još ja$e vikali govore!i:
“Smiluj nam se, Gospodine, Sine
Davidov!”
32 Nato se Isus zaustavio, pozvao
ih i rekao: “Što ho!ete da vam
u$inim?”
33 Rekli su mu: “Gospodine, da
nam se otvore o$i!”
MATEJ 21
34 I sažalio se Isus nad njima,
dotaknuo im o$i i odmah su im o$i
progledale, te su ga po$eli sl#edili.
POGLAVLJE 21
kad su se približili Jeruzalemu i
I došli u Betfagu, kod Maslinske
gore, tada je poslao Isus dvojicu
u$enika
2 govore!i im: “Idite u selo što je
pred vama i odmah !ete na!i pri-
vezanu magaricu i s njom magare.
Odvežite ih i dovedite k meni.
3 A ako vam tko što kaže, recite:
‘Gospodinu trebaju’, i odmah !e ih
poslati.”
4 A sve se to dogodilo kako bi se
ispunilo što je re$eno po proroku,
govore!i:
5 “Recite k!eri sionskoj: ‘Gle,
kralj tvoj dolazi k tebi, krotak, i
sjedi na magarici i mladun$etu
magari$inu.’”
6 I u$enici su otišli te u$inili kako
im je Isus zapovjedio.
7 Doveli su magaricu i magare te
stavili na njih svoju odje!u, i posjeli
ga na nju.
8 A veliko je mnoštvo prostiralo
svoju odje!u po putu; drugi su
rezali grane sa stabala i prostirali
ih po putu.
9 A mnoštvo koje je išlo ispred
i oni koji su ga slijedili klicali su
govore!i: “Hosana sinu Davidovu!
Blagoslovljen onaj koji dolazi u
ime Gospodnje! Hosana u najvišoj
visini!”
10 I kad je ušao u Jeruzalem, c#eli
se grad pokrenuo govore!i: “Tko
je ovaj?”
11 Amnoštvo je govorilo: “To je Isus,
prorok iz Nazareta galilejskoga.”
12 Tada je Isus ušao u Hram Božji
i istjerao sve koji su prodavali i
kupovali u Hramu. I prevrnuo je
stolove mjenja$ima novca i sjedala
prodava$ima golubova,
MATEJ 21
13 te im rekao: “Zapisano je: ‘Dom
!e se moj zvati Dom molitve’, a vi
ste od njega na$inili špilju razboj-
ni$ku.”
14 Onda su mu u Hramu prišli
sl#epi i hromi, i on ih je ozdravio.
15 A kad su glavari sve!eni$ki i
pismoznanci vidjeli $udesa koja je
u$inio i djecu kako vi$u u Hramu i
govore: “Hosana Sinu Davidovu!”,
jako su se razljutili,
16 pa mu rekli: “'uješ li što ovi
govore?” Nato im je Isus odgovorio:
“Da! Zar niste nikad $itali: ‘Iz usta
malenih i dojen$adi upotpunio si
hvalu’?”
17 I ostavio ih je i otišao iz grada u
Betan#u te preno!io ondje.
18 A ujutro, kad se vra!ao u grad,
ogladnio je.
19 I kad je ugledao smokvu na
putu, prišao joj je i n#e na njoj ništa
našao osim samo liš!a, te joj rekao:
“Neka na tebi više ne bude ploda
zauvijek!” I smokva se odmah
osušila.
20 A kad su u$enici to vidjeli, $udili
su se govore!i: “Kako se smokva
odmah osušila!”
21 Isus im je odgovorio rekavši:
“Uistinu vam kažem, ako imate vje-
re i ne sumnjate, $init !ete ne samo to
što se dogodilo sa smokvom, nego ako
i ovoj gori kažete: ‘Digni se i baci se
u more!’, to !e se dogoditi.
22 I sve što zamolite u molitvi
vjeruju!i, primit !ete.”
23 A kad je došao u Hram, dok je
pou$avao, pristupili su mu glavari
sve!eni$ki i starješine narodne i
upitali: “Kojom vlaš!u to $iniš? I tko
ti je dao tu vlast?”
24 A Isus je odgovorio rekavši im:
“I ja !u vas upitati jednu stvar, ako
mi na to odgovorite, i ja !u vama re!i
kojom vlaš!u ovo $inim:
25 Krštenje Ivanovo, odakle je
bilo? Od neba ili od ljudi?” A oni
34
su promišljali me u sobom go-
vore!i: “Ako kažemo: ‘Od neba’,
re!i !e nam: ‘Zašto mu onda niste
povjerovali?’
26 A ako kažemo: ‘Od ljudi’, boji-
mo se naroda; jer svi Ivana smatraju
prorokom.”
27 Onda su odgovorili Isusu re-
kavši: “Ne možemo re!i.” A on im je
rekao: “Ni ja vama ne!u re!i kojom
vlaš!u ovo $inim.
28 A što vi mislite? Jedan je $ovjek
imao dva sina, te prišao prvome i
rekao: ‘Sine, idi danas u moj vino-
grad raditi!’
29 On je odgovorio rekavši: ‘Ne!u!’,
ali se posl#e pokajao i otišao.
30 Onda je prišao drugome i rekao
isto tako. A on je odgovorio rekavši:
‘Ja idem, gospodaru!’, i n#e otišao.
31 Koji je od te dvojice izvršio
o$evu volju?” Oni su mu odgovorili:
“Prvi!” Isus im je rekao: “Uistinu
vam kažem da !e poreznici i bludni-
ce u!i u kraljevstvo Božje pr#e vas!
32 Jer je Ivan došao k vama pu-
tem pravde i niste mu povjerovali,
a povjerovali su mu poreznici i
bludnice. A vi, pošto ste to vidjeli,
niste se posl#e pokajali da biste mu
povjerovali.”
33 'ujte i drugu usporedbu!
Bio jedan doma!in koji je posadio
vinograd, i ogradio ga ogradom, i
iskopao u njemu t#esak, i sagradio
kulu pa ga iznajmio vinogradarima
i otputovao u daleku zemlju.
34 A kad se približilo vrijeme
berbe, poslao je svoje sluge vino-
gradarima da bi preuzeli njegove
plodove.
35 A vinogradari su pograbili
njegove sluge, jednoga istukli, a
drugoga ubili, a još jednoga kame-
novali.
36 Ponovo je poslao druge sluge,
brojn#e od prvih; i njima su u$inili
isto tako.
 35
37 A na kraju je poslao k njima
sina svoga govore!i: ‘Poštovat !e
moga sina.’
38 Ali kad su vinogradari ugledali
sina, rekli su me u sobom: ‘Ovo je
baštinik! Hajdemo ga ubiti i domo-
gnimo se njegove baštine!’
39 I pograbili su ga, te ga izbacili
iz vinograda i ubili.
40 Kada dakle do e gospo-
dar vinograda, što !e u$initi tim
vinogradarima?”
41 Rekli su mu: “Nemilosrdno
!e pogubiti te zlo$ince i vinograd
iznajmiti drugim vinogradarima
koji !e mu predavati plodove u svoje
vr#eme.”
42 Isus im je rekao: “Zar nikada
niste $itali u Pismima: ‘Kamen koji
su graditelji odbacili, taj je postao
ugaoni zaglavnjak. To je Gospodnje
djelo i $udesno je u našim o$ima’!
43 Zato vam kažem: Kraljevstvo
Božje oduzet !e se od vas i dati naro-
du koji ra a njegove plodove.
44 I tko padne na taj kamen, razbit
!e se; a na koga on padne, satrt !e
ga u prah.”
45 A kad su glavari sve!eni$ki
i farizeji $uli njegove usporedbe,
shvatili su da je govorio o njima.
46 Ali kad su ga nastojali uhititi,
bojali su se mnoštva jer ga je držalo
za proroka.
POGLAVLJE 22
Isus im je odgovorio i ponovo
I progovorio u usporedbama i
rekao:
2 “Kraljevstvo nebesko sli$i nekom
kralju koji je pripremio svadbu
svome sinu.
3 I poslao je svoje sluge da pozovu
uzvanike na svadbu, a oni nisu htjeli
do!i.
4 Ponovo je poslao druge sluge
govore!i: ‘Recite uzvanicima: Evo,
ru$ak sam svoj pripremio, poklani
MATEJ 22
su moji junci i tovljenici i sve je
spremno. Do ite na svadbu!’
5 Ali oni nisu marili te su otišli: je-
dan na svoju njivu, drugi za svojom
trgovinom.
6 A ostali su uhvatili sluge njegove,
zlostavljali ih i ubili.
7 A kad je taj kralj to $uo, razgnje-
vio se te poslao svoje vojske, pogubio
one ubojice i spalio njihov grad.
8 Tada je rekao svojim slugama:
‘Svadba je spremna, ali uzvanici nisu
bili dostojni.
9 Idite stoga na glavne puteve i po-
zovite na svadbu sve koje na ete.
10 Tako su te sluge izašle na glavne
puteve i skupile sve koje su našli,
i zle i dobre; i svadba se napunila
gostima.
11 A kad je kralj ušao pogledati
goste, opazio je ondje $ovjeka koji
n#e odjenuo svadbenu odje!u,
12 pa ga upitao: ‘Pr#atelju, kako
si ušao ovamo, a nemaš svadbene
odje!e?’ A on je zan#emio.
13 Tada je kralj rekao slugama:
‘Svežite mu ruke i noge, odvedite
ga i bacite u krajnju tamu; ondje !e
biti pla$ i škrgut zubi.’
14 Jer je mnogo zvanih, ali je malo
izabranih.”
15 Zatim su farizeji otišli i održali
v#e!anje kako bi ga uhvatili u r#e$i.
16 I poslali su mu svoje u$enike
s herodovcima govore!i: “U$itelju,
mi znamo da si istinit i u$iš Božjem
putu u istini i ne mariš ni za koga jer
ne gledaš na vanjštinu ljudsku.
17 Reci nam, stoga, što ti misliš;
je li zakonom dopušteno dati porez
Cezaru ili n#e?”
18 A Isus je prozreo njihovu opa-
kost i rekao: “Zašto me iskušavate,
licemjeri?
19 Pokažite mi porezni novac!” I
don#eli su mu dinar.
20 A on ih je upitao: “'#i je ovo
lik i natpis?”
MATEJ 23
21 Odgovorili su mu: “Cezarov!”
Tada im je rekao: “Dajte stoga
Cezaru što je Cezarovo, a Bogu što
je Božje.”
22 Kad su to $uli, za$udili su se te
ga ostavili i otišli.
23 Istog su mu dana pristupili sa-
duceji, koji kažu da nema uskrsnu!a,
i upitali ga
24 govore!i: “U$itelju, Mojs#e je
rekao: ‘Ako tko umre bez djece, neka
brat njegov oženi njegovu ženu i
podigne sjeme svome bratu!’
25 A bilo je kod nas sedmero bra!e.
I prvi se oženio i umro bez potomstva
i ostavio svoju ženu svome bratu.
26 Isto tako i drugi, i tre!i, sve do
sedmoga.
27 A nakon svih umrla je i žena.
28 Dakle, po uskrsnu!u, kojemu
!e od te sedmorice biti žena? Jer su
je svi imali.”
29 Isus im je odgovorio rekavši:
“Varate se, ne znaju!i Pisma ni
snage Božje.
30 Jer po uskrsnu!u niti se žene
niti udaju, nego su kao an eli Božji
u nebu.
31 A što se ti$e uskrsnu!a mrtvih,
niste li $itali ono što vam je Bog
rekao govore!i:
32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, i Bog
Izakov, i Bog Jakovljev’? Bog n#e
Bog mrtvih, nego živih!”
33 A kad je mnoštvo to $ulo, zapa-
njilo se njegovim naukom.
34 Ali kad su farizeji $uli da je
ušutkao saduceje, okupili su se
zajedno.
35 Tada ga je jedan od njih, zako-
noznanac, upitao iskušavaju!i ga i
govore!i:
36 “U$itelju, koja je najve!a zapo-
v#ed u Zakonu? ”
37 Isus mu je rekao: “Ljubi Gospo-
dina Boga svoga svim srcem svojim,
i svom dušom svojom i svim umom
svojim.
36
38 To je prva i najve!a zapov#ed.
39 A druga je njoj sli$na: ‘Lju-
bi bližnjega svoga kao samoga
sebe.’
40 O tim dvjema zapov#edima
visi sav Zakon i Proroci.”
41 Dok su farizeji bili okupljeni,
Isus ih je upitao,
42 govore!i: “Što mislite o Kristu?
'#i je on sin?” Odgovorili su mu:
“Davidov.”
43 Upitao ih je: “Kako ga onda
David u duhu naziva Gospodinom,
govore!i:
44 ‘GOSPOD je rekao mome
Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok
ne položim tvoje neprijatelje za
podnožje nogama tvojim’?
45 Ako je, dakle, David njega
nazvao Gospodinom, kako je on
njegov sin?”
46 I nitko mu n#e mogao odgovo-
riti ni r#e$, niti se od toga dana itko
usudio pitati ga bilo što.
POGLAVLJE 23
ADA je Isus progovorio mnoštvu
T i svojim u$enicima
2 rekavši: “Pismoznanci i farizeji
sjeli su na Mojs#evu stolicu.
3 Sve dakle što vam kažu da
držite, to držite i $inite, ali ne $inite
po njihovim djelima, jer govore a
ne $ine;
4 jer vežu teške i tegobne terete te
ih stavljaju na ramena ljudima, a sami
ih ne žele ni jednim od svojih prst#u
pomaknuti.
5 A sva svoja djela $ine da bi ih
ljudi vidjeli. Proširuju zapise svoje, i
pove!avaju rubove svoje odje!e.
6 I vole pro$elja na gozbama i prva
sjedala u sinagogama,
7 i pozdrave na trgovima i da ih
ljudi nazivaju ‘Rabbi! Rabbi!’.
8 Ali vi se ne nazivajte ‘Rabbi’, jer
jedan je vaš U$itelj, Krist, a vi ste
svi bra!a.
 37
9 I nikoga na zemlji ne nazivajte
svojim ocem, jer jedan je vaš Otac
koji je u nebu.
10 Niti se nazivajte u$iteljima, jer
jedan je vaš U$itelj, Krist.
11 A najve!i me u vama neka vam
bude sluga.
12 I tko sebe uzvisuje, bit !e poni-
žen, a tko se ponizi, bit !e uzvišen.
13 Ali jao vama, pismoznanci i
farizeji! Licemjeri! Jer vi zatvarate
kraljevstvo nebesko pred ljudima;
jer ni vi sami ne ulazite, niti onima
koji ulaze ne dopuštate u!i.
14 Jao vama, pismoznanci i farizeji!
Licemjeri! Jer vi proždirete ku!e udo-
vica i, pretvaraju!i se, dugo molite;
zbog toga !ete primiti ve!u osudu.
15 Jao vama, pismoznanci i farizeji!
Licemjeri! Jer vi obilazite morem
i kopnom da pridobijete jednog
prozelita, a kad je to postao, u$inite
ga djetetom pakla dvaput gorim od
sebe.
16 Jao vama, slijepi vodi$i koji
govorite: ‘Tko se zakune Hramom,
to n#e ništa; ali tko se zakune hram-
skim zlatom, dužnik je!
17 Ludi ste i sl#epi! Jer što je ve!e,
zlato ili Hram koji posve!uje to
zlato?
18 I, ‘tko se zakune žrtvenikom, to
n#e ništa; ali tko se zakune darom
što je na njemu, kriv je!’
19 Ludi ste i sl#epi! Jer što je ve!e,
dar ili žrtvenik koji posve!uje taj
dar?
20 Zato tko se dakle zakune žrtve-
nikom, kune se njime i svime što je
na njemu.
21 I tko se zakune Hramom,
kune se njime i onim koji u njemu
prebiva.
22 I tko se zakune nebom, kune se
pr#estoljem Božjim i onim koji sjedi
na njemu.
23 Jao vama, pismoznanci i farizeji!
Licemjeri! Jer vi dajete desetinu od
MATEJ 23
metvice i kopra i kumina, a izostavili
ste ono najvažn#e u Zakonu: pravdu,
milosr e i vjeru. To ste trebali $initi,
a ono ne ostaviti neu$injenim.
24 Sl#epi vodi$i, koji c#edite mu-
šicu, a gutate devu!
25 Jao vama, pismoznanci i farizeji!
Licemjeri! Jer vi $istite vanjštinu $aše
i zdjele, a iznutra su pune grabeža i
razuzdanosti.
26 Farizeju sl#epi! O$isti najpr#e
ono što je unutar $aše i zdjele da im
i izvana bude $ista.
27 Jao vama, pismoznanci i fari-
zeji! Licemjeri! Jer vi sli$ite ob#elje-
nim grobovima koji izvana doista
izgledaju prekrasno, ali su iznutra
puni mrtva$kih kost#u i svakojake
ne$isto!e.
28 Tako i vi izvana izgledate lju-
dima pravedni, ali ste iznutra puni
licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, pismoznanci i farizeji!
Licemjeri! Jer vi gradite grobove
prorocima i ukrašavate grobnice
pravednicima,
30 i govorite: ‘Da smo živjeli u dane
svojih o$eva, ne bismo bili sudionici
u prol#evanju krvi proroka.’
31 Stoga sami svjedo$ite da ste
djeca onih koji su ub#ali proroke.
32 Dopunite i vi mjeru svojih
o$eva!
33 Zmije, naraštaju otrovnica!
Kako !ete izbje!i osudu pakla?
34 Zbog toga, evo, ja šaljem k vama
proroke i mudrace i pismoznance;
i neke od njih !ete ubiti i razapeti,
a neke od njih bi$evati u svojim
sinagogama i progoniti od grada
do grada,
35 tako da na vas do e sva pra-
vedna krv prolivena na zemlji: od
krvi pravednoga Abela sve do krvi
Zahar#e, sina Barah#ina, koga ste
ubili izme u Hrama i žrtvenika.
36 Uistinu vam kažem, sve !e to
do!i na ovaj naraštaj!
MATEJ 24
37 O Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji
ub#aš proroke i kamenuješ one koji
su k tebi poslani! Koliko sam puta
htio okupiti tvoju djecu, kao što
kvo$ka okuplja svoje pili!e pod krila
svoja, a vi niste htjeli.
38 Evo, ku!a vam je vaša napušte-
na, pusta.
39 Jer vam kažem: Odsada me
ne!ete vidjeti dok ne kažete: ‘Bla-
goslovljen je onaj koji dolazi u ime
Gospodnje!’ ”
POGLAVLJE 24
NDA je Isus izašao, udaljio se
O od Hrama, a njegovi su mu u$e-
nici prišli pokazuju!i mu hramske
gra evine.
2 A Isus im je rekao: “Ne vidite li
sve ovo? Uistinu vam kažem, ovdje
ne!e ostati ni kamen na kamenu koji
se ne!e porušiti.”
3 I kad je sjedio na Maslinskoj gori,
prišli su mu u$enici nasamo govore-
!i: “Reci nam, kada !e to biti? I koji je
znak tvog dolaska i kraj sv#eta?”
4 A Isus im je odgovorio rekavši:
“Pazite da vas tko ne zavede!
5 Jer !e mnogi do!i u moje ime,
govore!i: ‘Ja sam Krist’, i mnoge !e
zavesti.
6 A $ut !ete za ratove i za glasine
o ratovima. Pazite, ne uznemirujte
se! Jer se sve to mora dogoditi, ali to
još n#e kraj;
7 jer !e ustati narod protiv naroda
i kraljevstvo protiv kraljevstva; i bit
!e gladi i pošasti i potresa po raznim
mjestima.
8 Sve je to samo po$etak jada.
9 Tada !e vas predavati na muke i
ub#ati vas; i svi !e vas narodi zamr-
ziti zbog moga imena.
10 I tada !e se mnogi sablazniti, te
!e izdavati jedan drugoga i mrziti
jedan drugoga.
11 I ustat !e mnogi lažni proroci i
mnoge !e zavesti.
38
12 I zato što !e se bezakonje umno-
žiti, ljubav !e mnogih ohladnjeti;
13 ali tko izdrži do kraja, taj !e biti
spašen.
14 I ovo !e se evan elje kraljevstva
propov#edati po svemu sv#etu za
svjedo$anstvo svim narodima, i tada
!e do!i kraj.
15 Kad dakle vidite gnusobu
pustoši, što je re$eno po proroku
Dan#elu, da stoji na svetome mjestu
(tko $ita, neka razum#e):
16 tada, koji budu u Judeji, neka
bježe u gore.
17 Neka onaj koji je na krovu ne
silazi uzeti što iz ku!e svoje;
18 ni onaj koji je u polju neka se ne
vra!a natrag uzeti svoje odje!e.
19 A jao trudnicama i dojiljama u
one dane!
20 Ali se molite da vaš b#eg ne
bude u zimi niti na Šabat.
21 Jer !e tada biti velika nevolja
kakve n#e bilo od po$etka sv#eta sve
do sada, niti !e je ikada biti.
22 I osim ako se ne bi skratili oni
dani, ne bi se spasilo n#edno t#elo;
ali radi izabranih skratit !e se oni
dani.
23 Ako vam tada tko kaže: ‘Evo,
ovdje je Krist!’ ili ‘Ondje je!’, ne
vjerujte!
24 Jer !e ustati lažni kristi i lažni
proroci te !e pokazati velike znako-
ve i $udesa, tako da, ako je mogu!e,
zavedu i izabrane.
25 Evo, rekao sam vam unapr#ed.
26 Prema tome, ako vam kažu:
‘Evo, u pustinji je!’, ne izlazite;
‘Evo, u skrivenim je sobicama!’, ne
vjerujte!
27 Jer kao što munja izlazi od
istoka i bljesne sve do zapada, tako
!e biti i dolazak Sina $ovje$jega.
28 Jer gdje god je mrtvo tijelo,
ondje !e se okupljati orlovi.
29 Odmah nakon nevolje onih
dana, sunce !e potamnjeti, i mjesec
 39
ne!e davati svoje svjetlosti, i zv#ezde
!e s neba padati i sile !e se nebeske
poljuljati.
30 I tada !e se pokazati znak
Sina $ovje$jega na nebu; i tada !e
proplakati sva plemena zemaljska, i
vidjet !e Sina $ovje$jega kako dolazi
na oblacima nebeskim sa snagom i
velikom slavom.
31 Onda !e poslati svoje an ele s
jakim zvukom trube i oni !e skupiti
njegove izabrane od $etiri vjetra, s
jednoga kraja neba do drugoga.
32 A od smokve nau$ite uspo-
redbu. Kad joj grana ve! omekša i
potjera liš!e, znate da je ljeto blizu.
33 Tako i vi, kad ugledate sve ovo,
znajte da je blizu, pred vratima.
34 Uistinu vam kažem: Ovaj
naraštaj ne!e pro!i dok se sve to ne
ispuni.
35 Nebo !e i zemlja pro!i, ali r#e$i
moje ne!e pro!i.
36 Ali o onom danu i $asu nitko ne
zna, ni an eli nebeski, nego samo
moj Otac.
37 I kao što je bilo za dana Noinih,
tako !e biti i kod dolaska Sina $o-
vje$jeg.
38 Jer kao što su u one dane, pr#e
potopa, jeli i pili, ženili se i udavali,
sve do dana kad je Noa ušao u arku,
39 i nisu ništa znali sve dok n#e
došao potop i sve odnio, tako !e biti
i kod dolaska Sina $ovje$jega.
40 Tada !e dvojica biti u polju;
jedan !e se uzeti, drugi ostaviti.
41 Dv#e žene !e mljeti u mlinu;
jedna !e se uzeti, a druga ostaviti.
42 Zato bd#te, jer ne znate u koji
$as vaš Gospodin dolazi.
43 Ali znajte ovo, kad bi doma!in
znao u koju !e no!nu stražu do!i
lopov, bdio bi i ne bi dopustio da
mu prokopa ku!u.
44 Zbog toga i vi budite spremni,
jer Sin $ovje$ji dolazi u $as kad ne
mislite.
MATEJ 25
45 Tko li je onda vjerni i mudri
sluga kojega je njegov gospodar
postavio nad svojim uku!anima da
im daje hranu u pravo vr#eme?
46 Blažen je onaj sluga koga !e
njegov gospodar, kad do e, na!i
da tako $ini.
47 Uistinu vam kažem da !e ga
postaviti nad svim svojim posje-
dima.
48 Ali ako taj zli sluga kaže u svom
srcu: ‘Moj gospodar odugovla$i svoj
dolazak’,
49 te po$ne tu!i svoje sudrugove
sluge, i jesti i piti s p#anicama,
50 do!i !e gospodar toga sluge u
dan kad ga ne o$ekuje i u $as kojeg
n#e svjestan,
51 i rasje!i !e ga i dod#eliti mu
udio s licemjerima; ondje !e biti pla$
i škrgut zubi.
POGLAVLJE 25
ADA !e kraljevstvo nebesko biti
T poput deset djevica, koje su
uzele svoje svjetiljke i izašle u susret
mladencu.
2 I pet je od njih bilo mudrih, a
pet ludih.
3 One lude su uzele svoje svjetiljke,
a nisu uzele sa sobom ulja,
4 a mudre su u svojim posudama
zajedno sa svojim svjetiljkama uzele
ulja.
5 Ali pošto je mladenac zakasnio,
sve su zadr#emale i zaspale.
6 A u pono! je nastala vika: ‘Evo,
mladenac dolazi! Iza ite mu u
susret!’
7 Tada su ustale sve one djevice i
uredile svoje svjetiljke.
8 A lude su rekle mudrima: ‘Dajte
nam od svoga ulja, jer nam se svje-
tiljke gase!’
9 Ali su mudre odgovorile govo-
re!i: ‘Nipošto! Ne bi bilo dovoljno za
nas i vas; nego rad#e po ite k onima
koji prodaju i kupite za sebe!’
MATEJ 25
10 A dok su one išle kupiti, došao
je mladenac. I one koje su bile spre-
mne, ušle su s njim na svadbu; i vrata
su se zatvorila.
11 Posl#e su došle i ostale djevice
govore!i: ‘Gospodine! Gospodine!
Otvori nam!’
12 Ali je on odgovorivši rekao:
‘Uistinu vam kažem, ne poznajem
vas!’
13 Zato bd#te, jer ne znate ni dana
ni $asa u koji dolazi Sin $ovje$ji!
14 Jer kraljevstvo je nebesko kao
kad $ovjek putuje u daleku zemlju,
dozove svoje sluge i preda im svoj
posjed.
15 I jednome je dao pet talenata,
drugome dva, a tre!emu jedan:
svakome po njegovoj sposobnosti. I
odmah je otputovao.
16 Onda je onaj koji je primio pet
talenata otišao i trgovao s njima, te
zaradio drugih pet talenata.
17 Isto tako i onaj koji je primio dva;
i on je stekao druga dva.
18 Ali onaj koji je primio jedan, oti-
šao je, zakopao ga u zemlju i sakrio
novac svoga gospodara.
19 Nakon dugo vremena dolazi
gospodar tih slugu i s njima sre uje
ra$un.
20 Onda je onaj koji je primio pet
talenata pristupio i donio drugih
pet talenata, govore!i: ‘Gospodaru,
predao si mi pet talenata, evo, stekao
sam uz njih još pet talenata.’
21 Njegov mu je gospodar rekao:
‘Izvrsno, slugo dobri i vjerni! Nad
malim si bio vjeran, nad mnogim !u
te postaviti! U i u radost gospodara
svoga.’
22 Pristupio mu je i onaj koji je pri-
mio dva talenta i rekao: ‘Gospodaru,
predao si mi dva talenta, evo, stekao
sam uz njih druga dva talenta.
23: Njegov mu je gospodar rekao:
‘Izvrsno, slugo dobri i vjerni! Nad
malim si bio vjeran, nad mnogim !u
40
te postaviti! U i u radost gospodara
svoga.’
24 Tada je pristupio onaj koji je
primio jedan talenat i rekao: ‘Gospo-
daru, znao sam da si ti tvrd $ovjek,
žanješ gdje nisi s#ao i skupljaš gdje
nisi v#ao;
25 pa sam se uplašio, otišao i
sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo ti
što je tvoje!’
26 Njegov je gospodar odgovorio
rekavši mu: ‘Zli i l#eni slugo! Znao
si da žanjem gdje nisam s#ao i sku-
pljam gdje nisam v#ao;
27 zato si trebao uložiti moj novac
kod mjenja$a i ja bih pri svom po-
vratku primio svoje s kamatom!
28 Uzmite stoga od njega tale-
nat i dajte onome koji ima deset
talenata!
29 Jer svakome koji ima dat !e se
pa !e obilovati; a od onoga koji nema
oduzet !e se i ono što ima.
30 A beskorisnoga slugu izbacite
u tamu krajnju; tamo !e biti pla$ i
škrgut zubi.
31 Kad Sin $ovje$ji do e u svojoj
slavi i svi sveti an eli s njime, tada !e
sjesti na pr#estolje svoje slave.
32 I pred njim !e se okupiti svi
narodi, a on !e ih odvojiti jedne od
drugih kao što pastir odvaja ovce
od jaraca,
33 te !e postaviti ovce sebi zdesna,
a jarce sl#eva.
34 Tada !e Kralj re!i onima sebi
zdesna: ‘Do ite, blagoslovljeni od
Oca mojega! Baštinite kraljevstvo
pripremljeno za vas od utemeljenja
sv#eta!
35 Jer sam bio gladan, i dali ste mi
jesti; bio sam žedan, i dali ste mi piti;
bio sam stranac, i primili ste me;
36 gol, i obukli ste me; bio sam
bolestan, i posjetili ste me; bio sam
u tamnici, i došli ste k meni.
37 Nato !e mu pravednici odgo-
voriti govore!i: ‘Gospodaru, kada
 41
smo te vidjeli gladnog i nahranili te,
ili žednog i dali ti piti?
38 Kada smo te vidjeli kao stranca i
primili te? Ili golog i obukli te?
39 I kada smo te vidjeli bolesnog
ili u tamnici i došli k tebi?
40 A Kralj !e odgovoriti te im re!i:
‘Uistinu vam kažem, ono što ste u$i-
nili jednomu od ove moje najmanje
bra!e, meni ste u$inili!’
41 Tada !e re!i i onima slijeva:
‘Odlazite od mene, prokleti, u
oganj vje$ni, pripremljen za %avla
i njegove an ele!
42 Jer bio sam gladan, a niste mi
dali jesti; bio sam žedan, a niste mi
dali piti;
43 bio sam stranac, a niste me
primili; gol, a niste me odjenuli;
bolestan i u tamnici, a niste me
posjetili!’
44 Nato !e i oni njemu odgovoriti
govore!i: ‘Gospodine, kada smo
te vidjeli gladnog ili žednog, ili
stranca, ili golog, ili bolesnog, ili u
tamnici, i nismo te poslužili?’
45 Tada !e im on odgovoriti go-
vore!i: ‘Uistinu vam kažem, ono
što niste u$inili jednome od ovih
najmanjih, niste ni meni u$inili!’
46 I ovi !e oti!i u kaznu vje$nu, a
pravednici u život vje$ni.”
POGLAVLJE 26
dogodilo se, kad je Isus dovršio
I sve te besjede, da je rekao svojim
u$enicima:
2 “Znate da je za dva dana svetko-
vina Pashe, i Sin se $ovje$ji predaje
da bude razapet.”
3 Tada su se sabrali glavari sve-
!eni$ki, i pismoznanci i starješine
narodne u dvoru velikog sve!enika
koji se zvao Kaifa,
4 i posavjetovali se kako bi Isusa
na pr#evaru uhvatili i ubili.
5 Ali su rekli: ‘Ne na svetkovinu da
ne nastane pobuna u narodu.’
MATEJ 26
6 A kad je Isus bio u Betan#i, u ku!i
Šimuna gubavca,
7 prišla mu je neka žena, imaju!i
alabastrenu posudu sa skupocjenom
pomasti, te ju je dok je sjedio pri jelu,
izlila na njegovu glavu.
8 A kad su to vidjeli njegovi u$e-
nici, razljutili su se govore!i: “'emu
ovo rasipanje?
9 Jer se ova pomast mogla skupo
prodati i dati siromasima.”
10 Kad je Isus to doznao, rekao im
je: “Zašto uznemirujete tu ženu? Jer
je dobro djelo u$inila na meni.
11 Jer siromahe imate uv#ek uz
sebe, ali mene nemate uv#ek.
12 Jer time što je izlila ovu pomast
na moje t#elo, u$inila je to za moj
ukop.
13 Uistinu vam kažem, gdje god se
bude propov#edalo ovo evan elje,
po svemu sv#etu, govorit !e se i ovo
što je ona u$inila, njoj na spomen.
14 Tada je jedan od dvanaestorice,
zvan Juda Iskariotski, otišao glava-
rima sve!eni$kim
15 i rekao im: “Što !ete mi dati, pa
!u vam ga predati?” A oni su ugovo-
rili s njim trideset srebrnjaka.
16 I otada je tražio priliku da bi
ga izdao.
17 A prvoga dana Beskvasnih
kruhova prišli su u$enici k Isusu
govore!i mu: “Gdje ho!eš da ti pri-
premimo kako bi jeo Pashu?”
18 A on je rekao: “Idite u grad k
tome i tome te mu recite: ‘U$itelj
kaže: Moje je vrijeme blizu, kod
tebe !u svetkovati Pashu sa svojim
u$enicima.’ ”
19 I u$enici su u$inili kako im
je odredio Isus te su pripremili
Pashu.
20 A kad se spustila ve$er, sjedio
je s dvanaestoricom.
21 I dok su jeli, rekao je: “Uistinu
vam kažem, jedan !e me od vas
izdati.”
MATEJ 26
22 A oni su se silno ražalostili pa
ga je svaki od njih po$eo zapitkivati:
“Gospodine, nisam li ja?”
23 A on je odgovorio rekavši:
“Onaj koji umo$i sa mnom ruku u
zdjelu, taj !e me izdati.
24 Sin $ovje$ji odlazi kao što je
o njemu zapisano, ali jao onome
$ovjeku koji izdaje Sina $ovje$jega;
bolje bi bilo tom $ovjeku da se n#e
rodio.”
25 Nato je Juda, koji ga je izdao,
progovorio upitavši: “Rabbi, nisam
li ja?” On mu je odgovorio: “Ti si to
rekao.”
26 A dok su oni jeli, Isus je uzeo
kruh i blagoslovio ga, razlomio i dao
u$enicima te rekao: “Uzmite, jedite;
ovo je moje t#elo.
27 Onda je uzeo $ašu i zahvalio
te im pružio govore!i: “P#te iz nje
svi!
28 Jer ovo je krv moja, krv Novoga
zavjeta koja se za mnoge prol#eva za
oslobo enje od gr#eha.
29 I kažem vam, odsada nipošto
ne!u piti od ovog trsova roda sve do
onoga dana kad !u ga piti novoga s
vama u kraljevstvu Oca svojega.”
30 A kad su otpjevali hvalospjev,
otišli su na Maslinsku goru.
31 Tada im je Isus rekao: “Svi !ete
se vi ove no!i o mene sablazniti, jer
je zapisano: ‘Udarit !u pastira, i ovce
iz stada !e se razbježati.’
32 Ali nakon što uskrsnem, i!i !u
pred vama u Galileju.”
33 Petar mu je odgovorio rekavši:
“Ako se svi sablazne zbog tebe, ja se
ne!u nikada sablazniti!”
34 Isus mu je rekao: “Uistinu ti
kažem da !eš me ove no!i, prije
nego pijetao zakukuri$e, triput
zan#ekati!”
35 Petar mu je rekao: “Bude li mi
trebalo i umr#eti s tobom, ne!u te
zan#ekati.” Tako su govorili i svi
u$enici.
42
36 Tada je Isus došao s njima na
mjesto zvano Getsemani pa rekao
u$enicima: “Sjednite tu dok ja ne
odem onamo pomoliti se.”
37 I sa sobom je poveo Petra i oba
sina Zebedejeva, te je po$eo žalovati
i biti jako potišten.
38 Tada im je rekao: “Duša mi je
vrlo žalosna, sve do smrti. Ostanite
ovdje i bd#te sa mnom!”
39 I otišao je malo dalje, pao na lice
svoje te molio govore!i: “O$e moj,
ako je mogu!e, neka me mimoi e
ova $aša; ali ne kako ja ho!u, nego
kako ti ho!eš!”
40 Onda je došao k u$enicima
i našao ih pozaspale pa je rekao
Petru: “Tako, niste li mogli jedan sat
probdjeti sa mnom?”
41 Bd#te i molite da ne u ete u
iskušenje! Duh je, doista, spreman,
ali je t#elo slabo.”
42 Ponovo je, po drugi put, otišao
i pomolio se govore!i: “O$e moj,
ako n#e mogu!e da me mimoi e
ova $aša da je ne p#em, neka bude
volja tvoja!”
43 I ponovo je došao k njima te
ih našao pozaspale, jer su im o$i
bile otežale.
44 Onda ih je ostavio, ponovo
otišao i pomolio se po tre!i put
govore!i iste r#e$i.
45 Tada je došao k svojim u$e-
nicima i rekao im: “Još spavate
i po$ivate; evo, približio se $as
i Sin $ovje$ji predaje se u ruke
grešnika!
46 Ustanite, hajdemo! Evo, izdaj-
nik se moj približio!”
47 I dok je još govorio, gle, došao
je Juda, jedan od dvanaestorice, i s
njim veliko mnoštvo s ma$evima i
toljagama, poslano od glavara sve!e-
ni$kih i starješina narodnih.
48 A izdajnik im je dao znak
govore!i: “Koga poljubim, to je on;
zgrabite ga!”
 43
49 I odmah je prišao k Isusu i rekao:
“Zdravo, u$itelju!” I poljubio ga.
50 A Isus ga je upitao: “Pr#atelju,
zbog $ega si došao?” Uto su pristupili
te položili ruke na Isusa i uhvatili
ga.
51 I gle, jedan od onih što su bili s
Isusom pružio je ruku, izvukao svoj
ma$ i udario slugu velikog sve!eni-
ka te mu odsjekao uho.
52 Nato mu je Isus rekao: “Vrati
ma$ svoj na njegovo mjesto, jer svi
koji se ma$a la!aju od ma$a !e i
poginuti.
53 Misliš li da ne mogu sada zamo-
liti svoga Oca i on !e mi odmah dati
više od dvanaest leg#a an ela?
54 Ali kako bi se onda ispunila
Pisma, da tako mora biti?”
55 U taj $as Isus je rekao mnoštvu:
“Izašli ste s ma$evima i toljagama
kao na razbojnika da me uhvatite?
Sjedio sam s vama svaki dan pou$a-
vaju!i u Hramu, i niste me uhvatili.
56 No sve se ovo dogodilo da bi se
ispunila Pisma proroka.” Tada su ga
napustili svi u$enici i pobjegli.
57 A oni što su uhvatili Isusa
odveli su ga k velikom sve!eniku
KaiÞ, gdje su se okupili pismoznanci
i starješine.
58 A Petar ga je sl#edio izdaleka
sve do dvora velikog sve!enika, pa je
ušao i sjeo sa slugama da vidi kraj.
59 Zatim su glavari sve!eni$ki i
starješine i c#elo V#e!e tražili lažno
svjedo$anstvo protiv Isusa kako bi
ga ubili,
60 ali nisu našli. Premda su pristu-
pili mnogi lažni svjedoci, nisu našli
ništa. Na kraju su pristupila dva
lažna svjedoka
61 govore!i: “Ovaj je rekao: ‘Mogu
porušiti Hram Božji i za tri dana ga
sagraditi.’ ”
62 A veliki je sve!enik ustao i upi-
tao ga: “Ništa ne odgovaraš? Što to
ovi svjedo$e protiv tebe?
MATEJ 27
63 Ali je Isus šutio. Onda mu je
veliki sve!enik progovorivši rekao:
“Zaklinjem te živim Bogom da nam
kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji?”
64 Isus mu je odgovorio: “Ti si
to rekao! Ipak, kažem vam, odsad
!ete vidjeti Sina $ovje$jega gdje
sjedi zdesna Mo!noga i dolazi na
oblacima nebeskim.”
65 Tada je veliki sve!enik razderao
svoju odje!u govore!i: “Pohulio je!
Što nam još trebaju svjedoci? Evo,
sada ste $uli njegovu hulu!
66 Što vi mislite?” Oni su odgovo-
rivši rekli: “Zaslužuje smrt!”
67 Tada su mu pljuvali u lice i
udarali ga, a drugi su ga pljuskali,
68 govore!i: “Proreci nam, Kriste,
tko te udario?”
69 A Petar je sjedio vani u dvo-
ru; i prišla mu je neka sluškinja
govore!i: “I ti si bio s Isusom
Galilejcem!”
70 Ali je on pred svima zan#ekao
govore!i: “Ne znam što govoriš!”
71 A kad je izašao u predvorje,
opazila ga je druga sluškinja i rekla
onima koji su bili tamo: “I ovaj je
bio s Isusom Nazare!aninom.”
72 I ponovo je zan#ekao, uz zakle-
tvu: “Ne znam toga $ovjeka!”
73 A malo kasn#e prišli su oni što
su stajali ondje i rekli Petru: “Doista,
i ti si jedan od njih, jer te odaje tvoj
govor.”
74 Tada se po$eo kleti i zaklinjati:
“Ne znam toga $ovjeka!” I odmah
je p#etao zakukurikao.
75 I Petar se sjetio r#e$i koju mu
je Isus rekao: “Pr#e nego p#etao za-
kukuri$e, triput !eš me zan#ekati.”
Onda je izašao i gorko zaplakao.
POGLAVLJE 27
AD je osvanulo jutro, svi glavari
K sve!eni$ki i narodne starješine
održali su v#e!anje protiv Isusa da
ga pogube.
MATEJ 27
2 I pošto su ga svezali, odveli su ga
i predali upravitelju Ponc#u Pilatu.
3 Tada se Juda, koji ga je izdao,
kad je vidio da je osu en, kajao i
vratio trideset srebrnjaka glavarima
sve!eni$kim i starješinama,
4 govore!i: “Sagriješio sam što
sam izdao krv nedužnu!” A oni su
rekli: “Što nas je za to briga? Ti vidi
što !eš!”
5 Tada je bacio srebrnjake u Hram,
udaljio se, otišao i objesio se.
6 A glavari su sve!eni$ki uzeli
srebrnjake i rekli: “N#e zakonom
dopušteno staviti ih u hramsku
riznicu jer su c#ena za krv.”
7 Zatim su održali v#e!anje te su
za njih kupili lon$arevu njivu za
ukop stranaca.
8 Stoga se ta njiva sve do danas
naziva “Krvna njiva”.
9 Tada se ispunilo što je rekao
prorok Jerem#a, govore!i: “I uzeli
su trideset srebrnjaka, c#enu proci-
jenjenoga koga su proc#enili sinovi
Izraelovi;
10 te su ih dali za lon$arevu njivu,
kako mi je naredio Gospodin.”
11 A Isus je stao pred upravitelja;
i upravitelj ga je upitao govore!i:
“Jesi li ti kralj Židova?” A Isus mu
je odgovorio: “Ti kažeš!”
12 I dok su ga optuživali glavari
sve!eni$ki i starješine, ništa nije
odgovarao.
13 Tada ga je Pilat upitao: “Zar ne
$uješ koliko toga svjedo$e protiv
tebe?”
14 A on mu n#e odgovorio ni na
jednu rije$, tako da se upravitelj
jako $udio.
15 A na svetkovinu je upravitelj
obi$avao osloboditi narodu jednog
zatvorenika, kojega bi htjeli.
16 A imali su tada poznatog zatvo-
renika, zvanog Baraba.
17 Stoga, kad su se okupili, Pilat
ih je upitao: “Koga ho!ete da vam
44
pustim: Barabu ili Isusa koji je na-
zvan Krist?”
18 Jer je znao da su ga predali iz
zavisti.
19 Dok je on sjedio na suda$koj
stolici, poru$ila mu je njegova žena
govore!i: “Nemoj imati ništa s tim
pravednikom, jer sam danas u snu
mnogo pretrpjela zbog njega.”
20 Ali su glavari sve!eni$ki i star-
ješine nagovorili mnoštvo da traže
Barabu, a Isusa pogube.
21 Upravitelj im je odgovorio
rekavši: “Kojega od ove dvojice
ho!ete da vam pustim?” A oni su
rekli: “Barabu!”
22 Pilat ih je upitao: “Što !u onda
u$initi s Isusom koji je nazvan
Krist?” Svi su mu odgovorili: “Neka
se razapne!”
23 A upravitelj je upitao: “Zašto,
kakvo je zlo u$inio?” Ali oni su
još ja$e vikali govore!i: “Neka se
razapne!”
24 Kad je Pilat vidio da ništa ne
postiže, nego nastaje još ve!i metež,
uzeo je vodu i oprao svoje ruke pred
mnoštvom, govore!i: “Nevin sam
od krvi ovog pravednika! Vi vidite
što !ete.”
25 Nato je sav narod odgovorio
rekavši: “Krv njegova na nas i na
našu djecu!”
26 Tada im je pustio Barabu, i
pošto je izbi$evao Isusa, predao ga
je da se razapne.
27 Zatim su upraviteljevi vojnici
uveli Isusa u javnu sudnicu i okupili
oko njega c#elu $etu.
28 Onda su ga svukli i zaogrnuli
ga grimiznim plaštem.
29 I pošto su ispleli vijenac od
trnja, stavili su mu ga na glavu, a
trsku u njegovu desnicu te se pred
njim klanjali i rugali mu se govore!i:
“Zdravo, kralju Židova!”
30 I pljuvali su po njemu i uzeli
trsku pa ga udarali po glavi.
 45
31 Nakon što su mu se narugali,
skinuli su mu ogrta$ i obukli mu
njegovu odje!u, pa ga odveli da ga
razapnu.
32 I dok su izlazili, našli su nekog
$ovjeka iz Cirene, imenom Šimun;
njega su prisilili da mu nosi križ.
33 A kad su došli na mjesto zvano
Golgota, što zna$i ‘mjesto lubanje’,
34 dali su mu piti ocat pom#ešan
sa žu$i; a kad je to okusio, n#e htio
piti.
35 Zatim su ga razapeli i razd#elili
njegovu odje!u pošto su bacili koc-
ke; da bi se ispunilo što je re$eno po
proroku: “Razd#elili su odje!u moju
me u sobom, a za moje ruho bacili
kocke.”
36 Onda su sjeli i ondje ga $uvali.
37 A iznad njegove glave stavili
su mu napisanu optužnicu: OVO JE
ISUS, KRALJ ŽIDOVA.
38 Tada su s njim bila razapeta dva
razbojnika: jedan zdesna, a drugi
sl#eva.
39 A koji su prolazili, grdili su ga,
mahali svojim glavama
40 i govorili: “Ti koji rušiš Hram i
gradiš ga za tri dana, spasi sam sebe!
Ako si Sin Božji, si i s križa!”
41 Jednako su mu se rugali i gla-
vari sve!eni$ki s pismoznancima i
starješinama, govore!i:
42 “Druge je spasio, sebe ne može
spasiti! Ako je kralj Izraelov, neka
sada si e s križa pa !emo mu
vjerovati!
43 Uzdao se u Boga; neka ga sada
izbavi, ako ga ho!e, jer je rekao: ‘Ja
sam Sin Božji!’ ”
44 A predbacivali su mu i razbojni-
ci koji su bili razapeti s njim.
45 I od šestoga sata nastala je tama
po svoj zemlji sve do devetoga sata.
46 A oko devetoga sata Isus je povi-
kao jakim glasom govore!i: “Eli, Eli,
lama sabahtani?”, to jest: “Bože moj,
Bože moj, zašto si me napustio?”
MATEJ 27
47 Neki od onih što su stajali ondje,
kad su to $uli, rekli su: “Ovaj doziva
Il#u!”
48 A jedan je od njih odmah otr$ao
i uzeo spužvu, pa je natopio octom i
nataknuo na trsku te mu dao piti.
49 Ostali su govorili: “Pusti da
vidimo ho!e li ga Il#a do!i spasiti!”
50 A Isus je ponovo povikao jakim
glasom i ispustio duh.
51 I gle, hramski se zastor razderao
nadvoje, od vrha do dna; i zemlja se
potresla, a st#ene su se raspucale;
52 i otvorili su se grobovi i uskrsla
su mnoga t#ela usnulih svetih,
53 te su, nakon njegova uskrsnu!a,
izašli iz grobova, ušli u Sveti grad i
pokazali se mnogima.
54 A kad su satnik i oni što su s
njim $uvali Isusa vidjeli potres i
što se dogodilo, jako su se uplašili
govore!i: “Doista, ovaj je bio Sin
Božji!”
55 A bile su ondje i promatrale
izdaleka mnoge žene koje su iz Gali-
leje sl#edile Isusa i posluživale ga.
56 Me u njima je bila Mar#a Mag-
dalena i Mar#a, majka Jakova i Jos#e,
i majka djece Zebedejeve.
57 A kad se spustila ve$er, došao
je bogati $ovjek iz Arimateje, ime-
nom Josip, koji je i sam bio Isusov
u$enik.
58 On je otišao k Pilatu i zaprosio
Isusovo t#elo. Tada je Pilat zapovje-
dio da mu se t#elo preda.
59 I Josip je uzeo t#elo, povio ga u
$isto laneno platno
60 i položio ga u svoju novu grob-
nicu, koju je isklesao u st#eni, pa je
dokotrljao veliki kamen na vrata
grobnice i otišao.
61 A ondje je bila Marija Mag-
dalena i druga Marija; sjedile su
nasuprot grobnici.
62 A sutradan, to jest nakon dana
Pripreme, skupili su se glavari sve-
!eni$ki i farizeji kod Pilata,
MATEJ 28
63 govore!i: “Gospodaru, sjetili
smo se da je onaj varalica još za
života rekao: ‘Nakon tri dana uskr-
snut !u!’
64 Zato zapov#edi da se grobnica
osigura sve do tre!ega dana, da ne
bi no!u došli njegovi u$enici, ukrali
ga i rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od
mrtvih!’ Tako !e posljednja zabluda
biti gora od prve.”
65 Pilat im je rekao: “Imate stražu!
Idite i osigurajte kako znate!”
66 Zatim su otišli i osigurali grob-
nicu: zape$atili su kamen i postavili
stražu.
POGLAVLJE 28
O završetku Šabata, u svanu!e
P prvog dana u tjednu, došla je
Mar#a Magdalena i druga Mar#a
pogledati grobnicu.
2 I gle, nastao je jak potres, jer je
an eo Gospodnji sišao s neba, pri-
makao se, otkotrljao kamen s vrata
i sjeo na njega.
3 Izgled mu je bio poput munje, a
odje!a njegova b#ela kao sn#eg.
4 A od straha pred njim zadrhtali
su $uvari i postali kao mrtvi.
5 Tada je an eo progovorio i rekao
ženama: “Vi se ne bojte! Jer znam da
tražite Isusa razapetoga.
6 N#e ovdje, jer je uskrsnuo kao
što je rekao. Do ite pogledati mjesto
gdje je Gospodin ležao,
7 te žurno po ite i recite njegovim
u$enicima da je uskrsnuo od mrtvih.
I evo, ide pred vama u Galileju;
ondje !ete ga vidjeti. Evo, rekao
sam vam.”
8 Onda su žurno otišle iz
grobnice sa strahom i velikom
46
radoš!u i otr$ale javiti njegovim
u$enicima.
9 I dok su išle javiti njegovim
u$enicima, gle, Isus ih je susreo,
govore!i: “Zdravo!” A one su prišle
te mu obujmile noge i iskazale mu
štovanje.
10 Tada im je Isus rekao: “Ne bojte
se! Idite, javite bra!i mojoj da po u
u Galileju, i ondje !e me vidjeti!”
11 I dok su one odlazile, gle, neki
su od onih stražara došli u grad i
javili glavarima sve!eni$kim sve što
se dogodilo.
12 A kad su se ovi sastali sa star-
ješinama i održali v#e!anje, dali su
vojnicima mnogo novaca,
13 govore!i: “Recite: ‘Njegovi su
u$enici došli no!u i ukrali ga dok
smo mi spavali.’
14 A ako to do$uje upravitelj, mi
!emo ga uvjeriti te u$initi da vi
budete bez brige.”
15 Tako su oni uzeli novac i u$i-
nili kao što su bili pou$eni; i to se
pri$anje proširilo me u Židovima
sve do danas.
16 Zatim je jedanaest u$enika
otišlo u Galileju na goru, kamo im
je Isus odredio.
17 A kad su ga ugledali, iska-
zali su mu štovanje; ali su neki
posumnjali.
18 Tada im je Isus prišao te im
progovorio rekavši: “Dana mi je sva
vlast u nebu i na zemlji!
19 Zato idite i pou$ite sve narode
krste!i ih u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga,
20 u$e!i ih držati sve što sam vam
zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve
dane do svršetka sv#eta.” Amen.
 EVAN ELJE PO MARKU
POGLAVLJE 1
O ETAK evan elja Isusa Krista,
P Sina Božjega,
2 kao što je zapisano u prorocima:
“Evo, šaljem glasnika svoga pred
licem tvojim koji !e pripremiti put
tvoj pred tobom.
3 Glas jednoga vi$e u pustinji: ‘Pri-
premite put Gospodnji, poravnajte
staze njegove!’ ”
4 Ivan je krštavao u pustinji i
propov#edao krštenje pokajanja s
obzirom na oslobo enje od gr#eha.
5 I k njemu je izlazila sva judejska
zemlja i Jeruzalemci, priznavaju!i
svoje gr#ehe, a on ih je sve krštavao
u r#eci Jordanu.
6 A Ivan je bio odjeven u devinu
dlaku i s kožnim pojasom oko svojih
bokova; i hranio se skakavcima i
divljim medom.
7 I propov#edao je govore!i: “Na-
kon mene dolazi jedan mo!n#i od
mene; ja nisam dostojan sagnuti se
i odr#ešiti mu remen na obu!i.
8 Ja sam vas doista krstio vodom, a
on !e vas krstiti Duhom Svetim.”
9 I u one se dane dogodilo da je
Isus došao iz Nazareta galilejskoga
te ga je Ivan krstio u Jordanu.
10 I odmah je, izlaze!i iz vode,
opazio otvorena nebesa i Duha gdje
poput goluba silazi na njega.
11 I došao je glas s neba: “Ti si Sin
moj ljubljeni, u kome sam potpuno
zadovoljan!”
12 I odmah ga je Duh odveo u
pustinju.
13 I $etrdeset je dana bio ondje u
pustinji iskušavan od Sotone; i bio
je s divljim zv#erima, a an eli su ga
posluživali.
14 A nakon što je Ivan bio predan
u tamnicu, Isus je došao u Galileju
propov#edaju!i evan elje o kraljev-
stvu Božjem,
15 i govore!i: “Vr#eme se ispunilo
i kraljevstvo se Božje približilo! Po-
kajte se i vjerujte evan elju!”
16 A hodaju!i uz Galilejsko more,
ugledao je Šimuna i njegovog brata
Andr#u kako bacaju mreže u more,
jer su bili ribari.
17 I Isus im je rekao: “Po ite za
mnom i u$init !u da vi postanete
ribari ljudi!”
18 I odmah su napustili svoje
mreže i po$eli ga sl#editi.
19 A kad je otišao malo dalje
odande, ugledao je Jakova, sina Ze-
bedejeva, i njegova brata Ivana; i oni
su bili u la i i krpali svoje mreže.
20 I odmah ih je pozvao, pa su
napustili svoga oca Zebedeja koji je
bio u la i s nadni$arima i otišli za
njim.
21 Onda su ušli u Kapernaum. I
odmah je na Šabat ušao u sinagogu
i pou$avao.
22 I bili su zapanjeni njegovim nau-
kom, jer ih je pou$avao kao onaj koji
ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23 A ondje je u njihovoj sinagogi
bio $ovjek s ne$istim duhom; i
povikao je
24 govore!i: “Pusti nas, što mi ima-
mo s tobom, Isuse Nazare!anine?
Došao si nas uništiti? Znam te tko
si: Sveti Božji!”
25 A Isus ga je ukorio govore!i:
“Ušuti i iza i iz njega!”
26 I ne$isti duh ga je potresao i
povikao jakim glasom te izašao iz
njega.
MARKO 2
27 I svi su se zadivili tako da su se
pitali me u sobom govore!i: “Što
je ovo? Kakav je to novi nauk? Jer s
vlaš!u zapov#eda i ne$istim duho-
vima, i pokoravaju mu se.
28 I odmah se glas o njemu raširio
po svoj okolici galilejskoj.
29 I odmah, $im su izašli iz sina-
goge, ušli su s Jakovom i Ivanom u
ku!u Šimunovu i Andr#inu.
30 A Šimunova je punica ležala u
groznici, i odmah su mu rekli za nju.
31 Onda je prišao, uzeo je za ruku
te je podigao; i odmah ju je napustila
groznica pa ih je posluživala.
32 A uve$er, kad je zašlo sunce,
donosili su mu sve bolesne i opsjed-
nute avlima.
33 I sav se grad okupio pred
vratima.
34 I on je ozdravio mnoge koji su
bolovali od raznih bolesti i mnoge je
avle izgnao; i n#e dopustio avli-
ma govoriti, jer su ga znali.
35 A ujutro je ustao vrlo rano,
izašao i otišao na samotno mjesto i
ondje se molio.
36 A Šimun i oni koji su bili s njim
pošli su ga tražiti.
37 I kad su ga našli, rekli su mu:
“Svi te traže.”
38 A on im je rekao: “Po imo u
obližnje gradove da i ondje propovi-
jedam, jer sam radi toga došao.”
39 I propov#edao je u njihovim
sinagogama po svoj Galileji i izgonio
avle.
40 Tada mu je došao neki gubavac
te je, zaklinju!i ga i kle$e!i pred
njim, govorio: “Ako ho!eš, možeš
me o$istiti!”
41 A Isus je, pošto se sažalio, pru-
žio ruku, dotaknuo ga i rekao mu:
“Ho!u, budi $ist!”
42 I $im je on to rekao, guba je
odmah otišla s njega, te se o$istio.
43 Tada mu je strogo zapr#etio,
odmah ga otposlao
48
44 i rekao mu: “Pazi, nikome
ništa ne govori, nego idi, pokaži se
sve!eniku i prinesi za svoje o$iš!enje
ono što je zapovjedio Mojs#e, njima
za svjedo$anstvo.”
45 Ali je on izašao i po$eo uvelike
objavljivati i razglašavati taj doga-
aj, tako da Isus više n#e mogao
javno u!i u grad, nego se ostao vani
na pustim mjestima. I dolazili su k
njemu sa svih strana.
POGLAVLJE 2
nakon nekoliko dana opet je ušao
A u Kapernaum. I pro$ulo se da
je u ku!i.
2 I odmah su se okupili mnogi, tako
da više n#e bilo mjesta ni pred vrati-
ma, i on im je propov#edao R#e$.
3 Tada su došli k njemu nose!i
uzetoga; nosila su ga $etvorica.
4 I kako mu se zbog mnoštva nisu
mogli približiti, raskrili su krov na
mjestu gdje je bio; i pošto su ga pro-
kopali, spustili su postelju na kojoj
je uzeti ležao.
5 Kad je Isus vidio njihovu vjeru,
rekao je uzetome: “Sine, opraštaju
ti se gr#esi!”
6 A ondje su sjedili neki pismoznan-
ci i promišljali u svojim srcima:
7 “Zašto ovaj govori takve hule?
Tko može opraštati grijehe osim
Boga jedinoga?”
8 I odmah, pošto je Isus prozreo
svojim duhom da tako promišljaju u
sebi, rekao im je: “Zašto promišljate
to u svojim srcima?
9 Što je lakše re!i uzetome: ‘Opra-
štaju ti se gr#esi’, ili re!i: ‘Ustani, i
uzmi svoju postelju i hodaj’?
10 Ali kako biste znali da Sin
$ovje$ji ima vlast na zemlji opraštati
gr#ehe”, (govori uzetome)
11 “Tebi kažem! Ustani, i uzmi
svoju postelju i idi svojoj ku!i!”
12 I odmah je ustao, uzeo svoju
postelju i izašao pred svima, tako
 49
da su svi bili zadivljeni i slavili Boga
govore!i: “Nikada takvo što nismo
vidjeli!”
13 Zatim je ponovo izašao k moru,
i sve ono mnoštvo dolazilo je k
njemu, pa ih je pou$avao.
14 I prolaze!i, ugledao je Lev#a
Alfejeva gdje sjedi u poreznom
uredu i rekao mu: “Sl#edi me!” I on
je ustao te ga po$eo sl#editi.
15 I dogodilo se da su s Isusom
i njegovim u$enicima, dok je on
bio pri jelu u njegovoj ku!i, sjedili i
mnogi poreznici i grešnici; doista ih
je bilo mnogo i sl#edili su ga.
16 A kad su ga pismoznanci i
farizeji vidjeli kako jede s poreznici-
ma i grešnicima, rekli su njegovim
u$enicima: “Kako to da jede i p#e s
poreznicima i grešnicima?”
17 Kad je Isus to $uo, rekao im je:
“Ne trebaju zdravi l#e$nika, nego
bolesni. Nisam došao zvati praved-
nike, nego grešnike na pokajanje.”
18 A u$enici su Ivanovi i farizejski
obi$avali postiti, pa su došli k njemu i
pitali: “Zašto u$enici Ivanovi i farizej-
ski poste, a tvoji u$enici ne poste?”
19 Nato im je Isus rekao: “Mogu li
djeca u svadbenoj odaji postiti dok
je mladenac s njima? Sve dok imaju
mladenca uz sebe, ne mogu postiti.
20 Ali, do!i !e dani kad !e se mla-
denac uzeti od njih, i tada !e u one
dane postiti.
21 I nitko ne prišiva zakrpu od
nove tkanine na staru odje!u; ina$e
nova zakrpa razvu$e staru pa nastane
još gori raspor.
22 I nitko ne ul#eva mlado vino
u stare mješine; ina$e mlado vino
raspukne mješine i vino se prol#e
te mješine propadnu. Nego se
mlado vino mora ul#evati u nove
mješine!”
23 I dogodilo se da je on na Šabat
prolazio kroz žitna polja, a njegovi su
u$enici po$eli putem trgati klasje.
MARKO 3
24 A farizeji su mu rekli: “Gle,
zašto na Šabat $ine što n#e zakonom
dopušteno?”
25 Nato im je on rekao: “Niste li
nikada $itali što je u$inio David kad
je bio u potrebi te ogladnio, on i oni
koji su bili s njim?
26 Kako je u dane Ab#atara, veli-
kog sve!enika, ušao u ku!u Božju i
pojeo prinesene kruhove koje n#e
zakonom dopušteno jesti, osim
sve!enicima, te dao i onima koji su
bili s njim?”
27 Tada im je rekao: “Šabat je
stvoren radi $ovjeka, a ne $ovjek
radi Šabata.
28 Zato je Sin $ovje$ji gospodar i
Šabata.”
POGLAVLJE 3
ATIM je ponovo ušao u sinagogu.
Z A ondje je bio $ovjek koji je imao
usahlu ruku.
2 I vrebali su na njega ho!e li ga
ozdraviti na Šabat, da bi ga mogli
optužiti.
3 Tada je rekao $ovjeku s usahlom
rukom: “Stani u sredinu!”
4 A njih je upitao: “Je li zakonom
dopušteno na Šabat $initi dobro ili
$initi zlo, život spasiti ili ubiti?” A
oni su šutjeli.
5 I dok ih je gnjevno gledao una-
okolo, ražaloš!en zbog tvrdo!e
njihovih srca, rekao je tom $ovjeku:
“Ispruži svoju ruku!” I on ju je ispru-
žio; i ruka mu se obnovila, zdrava
kao ona druga.
6 A farizeji su izašli i odmah s he-
rodovcima održali v#e!anje protiv
njega kako bi ga uništili.
7 Ali se Isus sa svojim u$enicima
povukao prema moru; a slijedilo
ga je veliko mnoštvo iz Galileje i iz
Judeje,
8 i iz Jeruzalema, i iz Idumeje, i s
one strane Jordana, i oni oko Tira
i Sidona. Veliko je mnoštvo, kad je
MARKO 4
$ulo koliko je silnih djela u$inio, došlo
k njemu.
9 Tada je rekao svojim u$enicima
da mu se zbog mnoštva pripremi
la ica, kako ga ne bi prit#esnilo;
10 jer je mnoge ozdravio tako da
su svi koji su imali muke navaljivali
da ga se dotaknu.
11 A kad su ga vidjeli ne$isti
duhovi, padali su pred njim i vikali
govore!i: “Ti si Sin Božji!”
12 A on im je strogo zapr#etio da
ga ne razglašuju.
13 Zatim se popeo na goru i do-
zvao k sebi one koje je on htio. I oni
su došli k njemu.
14 I odredio je dvanaestoricu da budu
s njime i da ih pošalje propov#edati,
15 i da imaju vlast ozdravljati od
bolesti i izgoniti avle.
16 I postavio je Šimuna imenom
Petar,
17 i Jakova Zebedejeva, i Ivana,
brata Jakovljeva, te ih nazvao Boa-
nerges, to jest Sinovi groma,
18 i Andr#u i Filipa, i Bartolomeja
i Mat#u, i Tomu i Jakova Alfejeva, i
Tadeja i Šimuna Kanani!ana,
19 i Judu Iskariotskoga koji ga je i
izdao. Onda su ušli u ku!u,
20 a mnoštvo se ponovo okupilo
tako da nisu mogli ni kruha jesti.
21 A kad su to $uli njegovi, izašli
su uhvatiti ga, jer su govorili: “N#e
pri sebi!”
22 A pismoznanci, koji su došli
iz Jeruzalema, rekli su: “Ima Beel-
zebuba!” i: “Po knezu avolskom
izgoni avle!”
23 Onda ih je dozvao k sebi te im
govorio u usporedbama: “Kako
može Sotona izgoniti Sotonu?
24 I kad se neko kraljevstvo samo
protiv sebe razd#eli, to kraljevstvo
ne može opstati.
25 I kad se neka ku!a sama protiv
sebe razdijeli, ta ku!a ne može
opstati.
50
26 Ako li je Sotona sam protiv sebe
ustao i razd#elio se, ne može opstati,
ve! se bliži svršetku.
27 Nitko ne može u!i u ku!u jakoga
i opl#eniti njegova dobra, ako pr#e
ne sveže jakoga; i tada !e opl#eniti
ku!u njegovu.
28 Uistinu vam kažem, svi !e se
gr#esi oprostiti sinovima ljudskim i
hule koliko god hulili,
29 ali tko pohuli na Duha Svetoga,
nema oproštenja nikada, nego je u
opasnosti od vje$ne osude.”
30 Jer su govorili: “Ima ne$istog
duha!”
31 Došli su tada bra!a i majka
njegova te su, stoje!i vani, poslali k
njemu da ga pozovu.
32 A mnoštvo je sjedilo oko njega
pa su mu rekli: “Evo vani majke
tvoje i bra!e tvoje, traže te!”
33 Nato im je odgovorio rekav-
ši: “Tko je moja majka, ili moja
bra!a?”
34 I pogledao je unaokolo na one
koji su sjedili oko njega i rekao: “Evo
majke moje i bra!e moje!
35 Jer svaki koji izvršava volju
Božju, taj je moj brat i moja sestra
i majka.”
POGLAVLJE 4
ATIM je ponovo je po$eo pou$avati
Z pokraj mora. I pred njim se sku-
pilo veliko mnoštvo, tako da je ušao
u la u i sjeo, na moru, a sve je ono
mnoštvo bilo uz more na kopnu.
2 Tada ih je pou$avao mnogo$emu
u usporedbama i u svome im nauku
govorio:
3 “Poslušajte! Gle, iza e s#a$ s#ati.
4 I dogodilo se, dok je s#ao, da je
poneko sjeme palo pokraj puta, te su
došle ptice nebeske i pozobale ga.
5 A drugo je palo na kamenito
tlo, gdje n#e imalo mnogo zemlje,
i odmah je izniknulo jer n#e imalo
duboke zemlje.
 51
6 Ali kad je izašlo sunce, spržilo se
i, jer n#e imalo kor#ena, osušilo se.
7 A drugo je palo me u trnje, i
trnje je naraslo i ugušilo ga, pa n#e
don#elo plod.
8 A drugo je palo na dobro tlo i
don#elo plod; poraslo je i umnožilo
se te rodilo: jedno tridesetostruko,
a jedno šezdesetostruko, a jedno
stostruko.”
9 Onda im je rekao: “Tko ima uši
da $uje, neka $uje!”
10 A kad je bio sâm, oni koji su bili
oko njega s Dvanaestoricom upitali
su ga o toj usporedbi.
11 I on im je odgovorio: “Vama je
dano znati otajstvo Božjeg kraljev-
stva, ali onima koji su vani sve biva
u usporedbama:
12 da gledaju!i vide, a ne uvide; i
slušaju!i $uju, a ne razum#u; da se ne
obrate i gr#esi im se ne oproste.”
13 Tada im je rekao: “Zar ne shva-
!ate ovu usporedbu? Kako !ete onda
razumjeti sve ostale usporedbe?
14 S#a$ s#e r#e$;
15 a ovo su oni pokraj puta, gdje
je r#e$ pos#ana; ali kad $uju, odmah
dolazi Sotona i otima rije$ što je
pos#ana u njihovim srcima.
16 A ovi su kao oni koji su pos#ani
na kamenitom tlu; koji, kad $uju
r#e$, odmah je s radoš!u prime,
17 ali nemaju u sebi kor#ena, nego
traju samo neko vr#eme; zatim, kad
nastane nevolja ili progonstvo zbog
r#e$i, odmah se sablazne.
18 A ovi koji su me u trnje pos#ani
slušaju r#e$,
19 ali brige ovog sv#eta, i prevar-
ljivost bogatstva, i požude za svime
ostalim ulaze, uguše r#e$ te postaje
besplodna.
20 A ovi pos#ani na dobru zemlju
jesu oni koji slušaju R#e$ i prihva-
!aju je te ra aju plod: jedan tridese-
tostruko, jedan šezdesetostruko, a
jedan stostruko.”
MARKO 4
21 Onda im je rekao: “Donosi li se
sv#e!a da bi se stavila pod mjericu
ili pod postelju, a ne da bi se stavila
na sv#e!njak?
22 Jer nema ništa skriveno što se
ne bi o$itovalo, niti je što bilo tajno
osim da bi izašlo na vidjelo.
23 Tko ima uši da $uje, neka $uje!”
24 I rekao im je: “Pazite što slušate!
Mjerom kojom mjerite vama !e se
mjeriti, i vama koji slušate, nadodat
!e se.
25 Jer tko ima, dat !e mu se, a tko
nema, oduzet !e mu se i ono što
ima.”
26 I govorio je: “Takvo je kraljev-
stvo Božje, kao kad $ovjek baci sjeme
u zemlju;
27 i spava pa ustaje, no!u i danju,
a sjeme kl#a i raste, ni sam ne zna
kako;
28 jer zemlja sama po sebi ra a
plod: prvo stabljiku, zatim klas,
potom puno zrno u klasu.
29 A kad plod sazori, odmah po-
stavlja srp, jer je stigla žetva.”
30 I govorio je: “'emu sli$i kra-
ljevstvo Božje? Ili s kojom !emo ga
usporedbom usporediti?
31 Ono je kao zrno gorušice koje
je, kad se pos#e u zemlju, manje od
svega sjemenja što je na zemlji;
32 ali kad je pos#ano, naraste i
postaje ve!e od svega bilja te po-
tjera velike grane, tako da se ptice
nebeske mogu gn#ezditi pod sjenom
njegovom.”
33 I mnogim takvim usporedbama
govorio im je r#e$, koliko su mogli
slušati,
34 i bez usporedbe n#e im govorio;
a nasamo je svojim u$enicima sve
protuma$io.
35 A istog im je dana, kad se ve$er
spustila, rekao: “Pr#e imo na drugu
stranu!”
36 I kad su raspustili mnoštvo,
poveli su ga sa sobom kako je ve!
MARKO 5
bio u la i. A bilo je ondje s njime i
drugih la ica.
37 Onda se podigao silan olujni
vjetar, i valovi su udarali u la u, tako
da se ve! napunila.
38 A on je bio na krmi i spavao
na uzglavlju. Tada su ga probudili
i rekli mu: “U$itelju! Zar ti ne mariš
što ginemo?”
39 I on je ustao, zapr#etio vjetru
i rekao moru: “Utihni! Smiri se!” I
vjetar je prestao pa je nastala velika
tišina.
40 Onda im je rekao: “Zašto ste tako
strašljivi? Kako nemate vjere?”
41 I jako su se preplašili te govorili
jedan drugome: “Tko li je ovaj da mu
se i vjetar i more pokoravaju?”
POGLAVLJE 5
ADA su došli na drugu stranu
T mora u gadarenski kraj.
2 I kad je izašao iz la e, odmah mu
je iz grobnica izašao u susret neki
$ovjek s ne$istim duhom,
3 koji je imao prebivalište u grobni-
cama. I nitko ga n#e mogao svezati,
$ak ni lancima;
4 jer je $esto bio vezan okovima
i lancima, ali je pokidao lance i
potrgao okove i nitko ga n#e mogao
ukrotiti.
5 I neprestano je, no!u i danju, bio
po brdima i po grobnicama; vrištao
je i sâm sebe rezao kamenjem.
6 Ali kad je izdaleka opazio Isusa,
dotr$ao je i iskazao mu štovanje
7 te je povikao jakim glasom i
rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse,
Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem
te Bogom, ne mu$i me!”
8 Jer mu je rekao: “Iza i, ne$isti
duše, iz ovog $ovjeka!”
9 Tada ga je upitao: “Kako ti je
ime?” A on je odgovorio rekavši:
“Ime mi je Leg#a, jer nas je puno.”
10 I preklinjao ga je mnogo da ih
ne istjera iz tog kraja.
52
11 A ondje je blizu brda paslo
veliko krdo svinja.
12 I svi su ga avli preklinjali
govore!i: “Pošalji nas u svinje da u
njih u emo!”
13 I odmah im je Isus dopustio. I
ne$isti su duhovi izašli i ušli u svinje,
i krdo se, a bilo je oko dv#e tisu!e
svinja, sjurilo niz padinu u more te
se podavilo u moru.
14 A oni koji su pasli svinje, pobjegli
su i razglasili to po gradu i po selima.
I svi su izašli vidjeti što se dogodilo.
15 Tada su došli k Isusu i vidjeli
onoga koji je bio opsjednut avlom
i imao Leg#u gdje sjedi ve! odjeven i
zdrave pameti; i prestrašili su se.
16 A koji su to vidjeli, ispri$ali su
im što se dogodilo s onim koji je
bio opsjednut avlom, i u vezi onih
svinja.
17 I po$eli su ga moliti da ode iz
njihovih krajeva.
18 A kad je ulazio u la u, onaj koji
je bio opsjednut avlom molio ga je
da bude s njim,
19 ali mu Isus n#e dopustio, ve!
mu je rekao: “Po i svojoj ku!i, k
svojima i javi im koliko ti je toga
Gospodin u$inio i smilovao ti se!”
20 I on je otišao te po$eo razglaša-
vati u Dekapolu sve što mu je Isus
u$inio; i svi su se $udili.
21 I kad je Isus ponovo prešao
la om na onu stranu, skupilo se k
njemu mnogo naroda; a bio je pokraj
mora.
22 I, gle, došao je jedan od nadstoj-
nika sinagoge, imenom Jair; i kad
ga je ugledao, pao je do njegovih
nogu,
23 te ga silno zaklinjao govore!i:
“Moja k!erkica je na samrti! Molim
te, do i, položi ruke svoje na nju da
ozdravi i poživi!”
24 Tada je Isus pošao s njim, a
sl#edilo ga je mnogo naroda i guralo
ga.
 53
25 A neka žena, koja je dvanaest
godina bolovala od izljeva krvi
26 i mnogo propatila od brojnih
l#e$nika te potrošila sve što je imala,
i n#e joj ništa koristilo, nego je još
pošlo nagore,
27 kad je $ula za Isusa, došla je
u mnoštvo odostraga i dotakla se
njegove odje!e.
28 Jer je govorila: “Dotaknem li se
samo njegove odje!e, ozdravit !u!”
29 I odmah je presahnuo izvor
njezine krvi, pa je osjetila u t#elu da
je ozdravila od te muke.
30 A Isus je odmah znao u sebi da
je iz njega izašla snaga te se okrenuo
prema mnoštvu i upitao: “Tko se
dotaknuo moje odje!e?”
31 A u$enicu su mu rekli: “Vidiš
kako te mnoštvo gura, a ti pitaš: ‘Tko
me se dotaknuo?’ ”
32 Tada je pogledao unaokolo
kako bi vidio onu koja je to u$inila.
33 A žena je, znaju!i što se u njoj
dogodilo, boje!i se i drhte!i došla i
pala pred njega te mu ispri$ala svu
istinu.
34 A on joj je rekao: “K!eri, vjera te
je tvoja ozdravila, idi u miru i budi
zdrava od svoje muke!”
35 Dok je on još govorio, došli su
neki iz doma nadstojnika sinagoge
govore!i: “Tvoja k!er je umrla! Zašto
dalje uznemiruješ U$itelja?”
36 'im je Isus $uo r#e$ što je bila
izgovorena, rekao je nadstojniku
sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
37 I n#e dopustio nikome da ga
sl#edi, osim Petru, Jakovu i Ivanu,
bratu Jakovljevu.
38 Tada je došao do ku!e nadstoj-
nika sinagoge i ugledao metež i one
što su plakali i silno naricali.
39 I kad je ušao, rekao im je: “Za-
što bu$ite i pla$ete? Djevoj$ica n#e
umrla, nego spava!”
40 Nato su mu se podsmjehivali.
Ali ih je on sve istjerao, uzeo oca i
MARKO 6
majku djevoj$ice i one koji su bili s
njim, te je ušao tamo gdje je ležala
djevoj$ica.
41 Onda je uzeo djevoj$icu za
ruku te joj rekao: “Talita kumi!”,
što je prevedeno: “Djevoj$ice, tebi
govorim, ustani!”
42 I djevoj$ica je odmah ustala i
hodala budu!i da je imala dvanaest
godina. I zapanjili su se u velikom
$u enju.
43 A on ih je strogo upozorio da
to nitko ne dozna, i zapovjedio da
joj daju jesti.
POGLAVLJE 6
ATIM je izašao odande i došao
Z u svoj zavi$aj; a njegovi su ga
u$enici sl#edili.
2 A kad je došao Šabat, po$eo je
pou$avati u sinagogi. I mnogi koji
su ga slušali bili su zapanjeni govo-
re!i: “Odakle to ovome? I kakva li
mu je mudrost dana, da se i takva
silna djela doga aju po njegovim
rukama?
3 Nije li ovo tesar, sin Marijin,
brat Jakovljev, i Josijin i Judin i
Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje
me u nama?” I sablažnjavali su se
o njega.
4 A Isus im je rekao: “Prorok n#e
bez $asti, osim u svom zavi$aju i
me u svojom rodbinom i u svojoj
ku!i.
5 I n#e mogao ondje u$initi n#edno
silno djelo, osim što je na nekoliko
bolesnika položio ruke i ozdravio
ih.
6 I $udio se zbog njihove nevjere.
I obilazio je okolnim selima pou$a-
vaju!i.
7 Tada je pozvao Dvanaestoricu i
po$eo ih slati dvojicu po dvojicu te im
dao vlast nad ne$istim duhovima.
8 I zapovjedio im je da ne uzimaju
na put ništa, ve! samo štap: ni torbe,
ni kruha, ni novca u pojasu,
MARKO 6
9 nego neka obuju sandale; i neka
ne nose dv#e košulje.
10 Onda im je rekao: “U koju god
ku!u u ete, ostanite ondje sve dok
odande ne odete.
11 A oni koji vas ne prime i ne slu-
šaju, kad odlazite odande, otresite
prašinu ispod svojih nogu, njima
za svjedo$anstvo. Uistinu vam ka-
žem, podnošljiv#e !e biti Sodomi i
Gomori u Dan suda nego li tome
gradu.”
12 Zatim su otišli i propov#edali
da se ljudi trebaju pokajati.
13 I mnoge su avle izgonili,
i mnoge bolesne mazali uljem i
ozdravljali ih.
14 I kralj Herod je $uo o njemu, jer
mu se ime razglasilo, pa je rekao:
“To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je
od mrtvih i zbog toga se silna djela
o$ituju po njemu.”
15 Jedni su rekli: “To je Il#a!”, a
drugi su rekli: “To je prorok, ili kao
jedan od proroka!”
16 A kad je Herod to $uo, rekao
je: “To je Ivan kome sam ja odrubio
glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.”
17 Jer je sâm Herod poslao uhititi
Ivana te ga svezao u tamnici zbog
Herod#ade, žene svoga brata Filipa,
jer se njome oženio.
18 Jer je Ivan rekao Herodu: “N#e
ti zakonom dopušteno imati ženu
brata svojega!”
19 Zato je Herod#ada bila u za-
vadi s njim i htjela ga ubiti, ali n#e
mogla
20 jer se Herod bojao Ivana, znaju!i
da je on $ovjek pravedan i svet, pa
ga je štitio; a kad je slušao njega,
on je $inio mnogo toga, i slušao ga
je rado.
21 I došao je pogodan dan kad je
Herod za svoj ro endan priredio
ve$eru svojim velikašima, visokim
zapovjednicima i najugledn#ima u
Galileji.
54
22 Tada je k!i spomenute Herodi-
jade ušla i plesala i ugodila Herodu
i onima koji su sjedili s njim. Kralj je
rekao djevojci: “Zamoli od mene što
god zaželiš i dat !u ti!”
23 I zakleo joj se: “Što god me
zamoliš dat !u ti, sve i do pola moga
kraljevstva.”
24 A ona je izašla i upitala svoju
majku: “Što da zamolim?” A ona
je odgovorila: “Glavu Ivana Krsti-
telja!”
25 I odmah je žurno ušla kralju
i zamolila govore!i: “Želim da mi
trenutno daš na pladnju glavu Ivana
Krstitelja!”
26 I kralj se jako ražalostio, ali zbog
zakletve i onih koji su sjedili s njim,
n#e ju htio odbiti.
27 I odmah je poslao krvnika, te
zapovjedio da se donese njegova
glava. I ovaj je otišao i odrubio mu
glavu u tamnici
28 te donio njegovu glavu na
pladnju i dao je djevojci, a djevojka
ju je dala svojoj majci.
29 A kad su to $uli njegovi u$enici,
došli su i uzeli njegovo mrtvo t#elo
te ga položili u grob.
30 Tada su se apostoli skupili kod
Isusa i obav#estili ga o svemu: i što
su u$inili i što su pou$avali.
31 A on im je rekao: “Po ite vi
sami u osamu, na pusto mjesto,
i otpo$inite malo!” Jer su mnogi
dolazili i odlazili pa više nisu imali
vremena ni jesti.
32 I otplovili su la om na pusto
mjesto, nasamo.
33 A ljudi su ih vidjeli gdje odlaze,
i mnogi su ga prepoznali, pa su
pješice iz svih gradova pohrlili
onamo, te ih pretekli i skupili se
kod njega.
34 A kad je Isus izašao, ugledao je
mnogo ljudi te se sažalio se nad nji-
ma, jer su bili kao ovce bez pastira; i
po$eo ih je pou$avati mnogo$emu.
 55
35 A kad je ve! bio kasni sat, prišli
su mu u$enici i rekli: “Pusto je mje-
sto i ve! je kasni sat.
36 Raspusti ih neka po u u okolne
zaseoke i sela te kupe sebi kruha, jer
nemaju što jesti.”
37 On im je odgovorio rekavši:
“Dajte im vi jesti!” A oni su ga upita-
li: “Da idemo kupiti kruha za dvjesta
dinara i damo im jesti?”
38 A on im je rekao: “Koliko kru-
hova imate? Idite i vidite!” A kad su
doznali, rekli su: “Pet, i dv#e ribe.”
39 Onda im je zapovjedio da sve,
po skupinama, posjednu na zelenu
travu.
40 I posjedali su u redove po sto i
po pedeset.
41 A kad je uzeo pet kruhova i
one dv#e ribe, pogledao je u nebo,
blagoslovio i razlomio kruhove te
dao svojim u$enicima da stave pred
njih. I one dv#e ribe je razd#elio
svima.
42 I svi su jeli i nasitili se.
43 I nakupili su dvanaest punih
košara ulomaka; a tako i od riba.
44 A onih što su jeli od kruhova
bilo je oko pet tisu!a muškaraca.
45 I odmah je primorao svoje u$e-
nike da u u u la u i odu napr#ed na
drugu stranu prema Betsaidi, dok je
on raspuštao narod.
46 I pošto ih je raspustio, otišao je
u goru moliti.
47 A kad se spustila ve$er, la a
je bila nasred mora, a on sam na
kopnu.
48 I vidio ih je kako se mu$e ve-
slaju!i, jer im je bio protivan vjetar,
te je oko $etvrte no!ne straže došao
k njima hodaju!i po moru. I htio ih
je mimoi!i,
49 a oni, kad su ga vidjeli gdje
hoda po moru, pomislili su da je duh
te po$eli vikati;
50 jer su ga svi vidjeli i uznemirili
se. A on im je odmah progovorio i
MARKO 7
rekao: “Budite hrabri, ja sam! Ne
bojte se!”
51 Zatim se popeo k njima u
la u, i vjetar je utihnuo. A oni su se
jako, preko mjere, u sebi zadivili i
za$udili;
52 jer nisu razmotrili udo s kruhovi-
ma, nego su im srca bila otvrdnuta.
53 A kad su prešli na drugu stra-
nu, došli su u zemlju Genezareta i
pristali uz obalu.
54 I $im su izašli iz la e, odmah su
ga prepoznali,
55 te su pretr$ali sav onaj kraj i po-
$eli donositi na posteljama bolesnike
tamo gdje su $uli da je on.
56 I kamo god bi ulazio u sela, ili
gradove, ili zaseoke, po ulicama su
postavljali bolesnike i zaklinjali ga
da se dotaknu makar samo ruba nje-
gove odje!e. I koji su ga dotaknuli,
ozdravili su.
POGLAVLJE 7
ATIM su se skupili kod njega
Z farizeji i neki od pismoznanaca
koji su došli iz Jeruzalema,
2 i kad su vidjeli neke od njegovih
u$enika gdje jedu kruh ne$istih, to
jest neopranih ruku, okrivili su ih.
3 Jer farizeji i svi Židovi ne jedu
ništa ako pr#e ne operu ruke, drže!i
se predaje starih.
4 I s tržnice ne jedu ako se ne
operu. I još je mnogo drugoga što
su prihvatili te drže: pranje $aša, i
vr$eva, bakrenog posu a i stolova.
5 Tada su ga farizeji i pismoznanci
upitali: “Zašto se tvoji u$enici ne
ponašaju po predaji starih, nego jedu
kruh neopranih ruku?”
6 On je odgovorio rekavši im:
“Dobro je prorokovao Iza#a o vama,
licemjeri; kao što je zapisano: ‘Ovaj
me narod usnama poštuje, a srce je
njihovo daleko od mene.
7 Ali me uzalud štuju pou$avaju!i
kao nauke zapov#edi ljudske.’
MARKO 8
8 Jer ste ostavili zapov#ed Božju,
držite predaju ljudsku: pranje vr-
$eva i $aša, i mnogo drugog tomu
sli$nog $inite.”
9 Onda im je rekao: “L#epo! Od-
bacujete zapov#ed Božju da biste
sa$uvali vlastitu predaju.
10 Jer je Mojs#e govorio: ‘Poštuj oca
svoga i majku svoju!’ i: ‘Tko prokune
oca ili majku, neka skon$a smr!u!’
11 Ali vi govorite: ‘Ako $ovjek kaže
ocu ili majci: Ono što bi ti od mene
moglo koristiti, korban je, to jest dar,
tada je slobodan.’
12 I ništa mu više ne dopuštate u$i-
niti za svoga oca ili svoju majku,
13 ukidaju!i R#e$ Božju svojom
predajom koju ste vi predali. I mno-
go tomu sli$nog $inite.”
14 I kad je dozvao sve te ljude k
sebi, govorio im je: “Poslušajte me
svi i shvatite!
15 Nema ništa izvan $ovjeka što bi
ga, ulaze!i u njega, moglo one$istiti,
nego što iz njega izlazi, ono one$i-
š!uje $ovjeka.
16 Ako tko ima uši da $uje, neka
$uje!”
17 A kad je od naroda otišao i ušao
u ku!u, njegovi su ga u$enici upitali
u vezi te usporedbe.
18 Tada im je rekao: “Zar ste i vi
tako nerazumni? Ne uvi ate li da sve
što izvana ulazi u $ovjeka ne može
ga one$istiti,
19 jer mu ne ulazi u njegovo srce
nego u trbuh i odlazi u zahod, $iste!i
tako sva jela.”
20 Onda je rekao: “Ono što izlazi iz
$ovjeka, to one$iš!uje $ovjeka.
21 Jer iznutra, iz ljudskog srca,
izlaze zle misli, preljubi, bludništva,
ubojstva,
22 kra e, lakomstva, opakost, pri-
jevara, razuzdanost, zlo oko, hula,
oholost, ludost.
23 Sva ova zla iznutra izlaze i
one$iš!uju $ovjeka.”
56
24 Zatim je ustao i otišao odande
na granice Tira i Sidona, te ušao u
neku ku!u; n#e želio da to netko
sazna, ali se n#e mogao sakriti,
25 jer je neka žena, $#a je k!erkica
imala ne$istog duha, $ula za njega i
došla te pala pred njegove noge.
26 Ta je žena bila Grkinja, Sirofe-
ni$anka rodom; i zaklinjala ga je da
istjera avla iz njezine k!eri.
27 Ali joj je Isus rekao: “Pusti
najpr#e da se nahrane djeca; jer n#e
dobro uzeti kruh djeci i baciti ga
psi!ima!”
28 A ona je odgovorila i rekla mu:
“Da, Gospodine, ali i psi!i pod sto-
lom jedu od dje$jih mrvica.”
29 Nato joj je rekao: “Zbog te r#e$i
idi, izašao je avao iz tvoje k!eri!”
30 A kad je otišla svojoj ku!i, našla
je da je avao izašao, a njezina je k!i
ležala na postelji.
31 Onda je ponovo otišao iz krajeva
Tira i Sidona te došao do Galilejskog
mora, usred krajeva Dekapola.
32 I doveli su mu jednog gluhog
mucavca i zamolili ga da stavi na
njega ruku.
33 A on ga je iz mnoštva uzeo
nasamo, stavio svoje prste u njegove
uši te pljunuo i dotaknuo se njegova
jezika.
34 I kad je pogledao u nebo, uz-
dahnuo je te mu rekao: “E(atha!”,
to jest: “Otvori se!”
35 I odmah su mu se otvorile uši i
razr#ešila se sveza njegovog jezika,
te je pravilno govorio.
36 I upozorio ih je da nikome ne
govore; ali što ih je više upozoravao,
oni su to još više razglašavali
37 i bili preko mjere zapanjeni
govore!i: “Sve je dobro u$inio! Daje
gluhima $uti i n#emi govore!”
POGLAVLJE 8
one dane, kad je mnoštvo bilo
U vrlo veliko i nisu imali što jesti,
 57
Isus je dozvao svoje u$enike pa im
rekao:
2 “Žao mi je mnoštva jer su ve! tri
dana sa mnom, a nemaju što jesti,
3 a ako ih raspustim gladne njiho-
vim ku!ama, klonut !e na putu, jer
su neki od njih došli izdaleka.”
4 A njegovi su mu u$enici odgo-
vorili: “Otkuda bi tko mogao ove
nasititi kruhom ovdje u pustinji?”
5 I upitao ih je: “Koliko kruho-
va imate?” A oni su odgovorili:
“Sedam.”
6 Tada je zapovjedio ljudima da
posjedaju po zemlji, i uzeo sedam
kruhova, zahvalio i prelomio ih, te
dao svojim u$enicima da stave pred
njih; i oni su ih stavili pred ljude.
7 A imali su nekoliko ribica, pa ih
je blagoslovio i zapovjedio da i njih
stave pred ljude.
8 Tako su jeli i nasitili se, a od pre-
ostalih ulomaka podigli su sedam
košara.
9 A onih što su jeli bilo je oko $etiri
tisu!e; onda ih je raspustio,
10 te je odmah sa svojim u$enici-
ma ušao u la u i došao u krajeve
Dalmanute.
11 Zatim su izašli farizeji i po$eli
raspravljati s njim; iskušavaju!i ga,
zatražili su od njega znak s neba.
12 A on je duboko uzdahnuo u
svome duhu i rekao: “Zašto ovaj
naraštaj traži znak? Uistinu vam
kažem, ne!e se dati znak ovom
naraštaju.”
13 Onda ih je ostavio, ponovo ušao
u la u i otišao na drugu stranu.
14 A u$enici su zaboravili uzeti
kruha; nisu imali sa sobom na la i
više od jednog kruha.
15 I upozorio ih je govore!i: “Pa-
zite, $uvajte se kvasca farizejskoga i
kvasca Herodovog!”
16 A oni su raspravljali me u
sobom govore!i: “To je zato što
nemamo kruha.”
MARKO 8
17 A kad je Isus to saznao, upitao
ih je: “Zašto raspravljate što nema-
te kruha? Zar još ne uvi ate i ne
razum#ete? Zar vam je srce još više
otvrdnulo?
18 Imate o$i, a ne vidite? Uši imate,
a ne $ujete? Zar se ne sje!ate?
19 Kad sam razlomio pet kruhova
na pet tisu!a, koliko ste punih košara
ulomaka podigli?” Odgovorili su
mu: “Dvanaest.”
20 “A kad sam sedam razlomio
na $etiri tisu!e, koliko ste punih
košara ulomaka podigli?” A oni su
odgovorili: “Sedam.”
21 Nato im je rekao: “Kako ne
razum#ete?”
22 Zatim je došao u Betsaidu; i
doveli su mu sl#epca i zaklinjali ga
da ga se dotakne.
23 I uhvatio je slijepca za ruku
i odveo ga izvan sela; i kad mu je
pljunuo u o$i i stavio svoje ruke na
njega, upitao ga je vidi li što.
24 A on se zagledao i rekao: “Vi-
dim ljude kao stabla, gdje hodaju!”
25 Nakon toga, ponovo mu je po-
ložio svoje ruke na o$i i tako u$inio
da progleda. I bio je ozdravljen te je
svakog jasno vidio.
26 Tada ga je poslao njegovoj ku!i
govore!i: “Niti ulazi u selo, niti to
pri$aj nekome u selu!”
27 Zatim su Isus i njegovi u$enici
otišli u sela Cezareje Filipove; a pu-
tem je upitao svoje u$enike govore!i
im: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”
28 A oni su odgovorili: “Ivan
Krstitelj; ali neki kažu, Il#a; a drugi
da si jedan od proroka.”
29 A on ih je upitao: “Ali što vi
kažete, tko sam ja?” A Petar je odgo-
vorio rekavši mu: “Ti si Krist!”
30 I upozorio ih je da nikome ne
govore o njemu.
31 Tada ih je po$eo u$iti da Sin
$ovje$ji mora mnogo pretrpjeti, i
biti odba$en od starješina i glavara
MARKO 9
sve!eni$kih i pismoznanaca, i biti
ub#en te nakon tri dana uskrsnuti.
32 I otvoreno je govorio tu r#e$. A
Petar ga je povukao ustranu i po$eo
ga koriti.
33 Ali kad se okrenuo i pogledao
svoje u$enike, ukorio je Petra, govo-
re!i: “Idi od mene, Sotono, jer ti niti
ne naslu!uješ što je Božje, nego što
je ljudsko!”
34 I kad je dozvao narod i svoje
u$enike, rekao im je: “Tko ho!e i!i
za mnom, neka se odrekne samoga
sebe, te uzme svoj križ i sl#edi me!
35 Jer tko ho!e spasiti svoj život,
izgubit !e ga; ali tko izgubi svoj
život radi mene i evan elja, taj !e
ga spasiti.
36 Jer što koristi $ovjeku, ako i
zadob#e sav sv#et, a izgubi svoju
dušu?
37 Ili, što !e $ovjek dati u zamjenu
za svoju dušu?
38 Tko se dakle postidi mene i
mojih r#e$i u ovom preljubni$kom i
grešnom naraštaju, i Sin !e se $ovje$ji
njega postidjeti kad do e u slavi
svoga Oca sa svetim an elima.”
POGLAVLJE 9
govorio im je: “Uistinu vam kažem
I da ima nekih ovdje nazo$nih koji
ne!e okusiti smrt dok ne vide da
kraljevstvo Božje dolazi sa snagom.”
2 A nakon šest dana Isus je uzeo
sa sobom Petra, Jakova i Ivana pa
ih je same odveo na visoku goru, u
osamu. I preobrazio se pred njima.
3 I njegova je odje!a postala sjajna,
jako bijela, poput snijega, kakvu
n#edan bjelilac na zemlji ne može
izb#eliti.
4 I pojavili su im se Il#a s Mojs#em,
te su razgovarali s Isusom.
5 A Petar je progovorivši rekao Isu-
su: “U$itelju, dobro nam je biti ovdje,
pa hajdemo napraviti tri šatora: jedan
tebi i jedan Mojs#u i jedan Il#i.”
58
6 Jer n#e znao što re!i, jer su bili
jako prestrašeni.
7 Tada se pojavio oblak koji ih je
zasjenio: i glas je došao iz oblaka,
govore!i: “Ovo je moj ljubljeni Sin!
Njega slušajte!”
8 I odjednom, kad su pogledali
naokolo, nisu više vidjeli nikoga sa
sobom nego samo Isusa.
9 A kad su silazili s gore, zapovje-
dio im je da nikome ne govore što su
vidjeli, dok Sin $ovje$ji ne uskrsne
od mrtvih.
10 I zadržali su tu rije$ me u
sobom, pitaju!i jedan drugoga što
bi trebalo zna$iti “uskrsnuti od
mrtvih”.
11 Onda su ga upitali govore!i:
“Zašto pismoznanci kažu da najpri-
je mora do!i Il#a?”
12 A on im je odgovorivši rekao:
“Il#a sigurno dolazi prvi i sve !e
obnoviti; a kako to da je zapisano
o Sinu $ovje$jem da mora mnogo
pretrpjeti i biti prezren?
13 Ali kažem vam da je Il#a doista
došao i u$inili su s njime što god
su poželjeli, kao što je o njemu
zapisano.”
14 A kad je došao k svojim u$e-
nicima ugledao je oko njih veliko
mnoštvo i pismoznance kako se s
njima prepiru.
15 I $im su ga svi oni ljudi opazili,
jako su se iznenadili te su potr$ali
pozdraviti ga.
16 A on je upitao pismoznance:
“Što se to prepirete s njima?”
17 A jedan iz mnoštva mu je odgo-
vorio rekavši: “U$itelju, doveo sam
k tebi svoga sina koji ima n#emoga
duha;
18 i gdje god ga uhvati, razdire ga,
a on se pjeni i škripi svojim zubima i
sahne. I rekao sam tvojim u$enicima
da ga istjeraju, i nisu mogli.
19 On mu je odgovorio rekavši:
“O, naraštaju nevjerni! Dokle !u biti
 59
s vama? Dokle !u vas podnositi?
Dovedite ga k meni!”
20 Zatim su ga doveli k njemu. I
$im ga je ugledao, duh ga je odmah
po eo trzati, i dje ak je pao na zemlju,
valjao se i pjenio.
21 Nato je Isus upitao njegovog oca:
“Koliko je vremena prošlo otkad mu
se to doga a?” A on je odgovorio:
“Od djetinjstva!
22 I $esto ga baca u vatru i u vodu
da ga uništi. Nego, ako što možeš,
imaj samilosti prema nama i pomozi
nam!”
23 Isus mu je rekao: “Ako možeš
vjerovati, sve je mogu!e onome koji
vjeruje!”
24 A dje$akov je otac odmah povi-
kao, i sa suzama rekao: “Vjerujem,
Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!”
25 Kad je Isus vidio da su se ljudi
str$ali, zapr#etio je ne$istom duhu
govore!i mu: “Duše, n#emi i gluhi,
ja ti nare ujem, iza i iz njega i više
u njega ne ulazi!”
26 I duh je povikao te ga jako zatre-
sao i izašao; a dje ak je bio kao mrtav,
tako da su mnogi rekli da je umro.
27 Ali ga je Isus uzeo za ruku,
podigao ga i on je ustao.
28 A kad je ušao u ku!u, njegovi su
ga u$enici nasamo upitali: “Zašto ga
mi nismo mogli istjerati?”
29 A on im je odgovorio: “Ova
vrsta ne može iza!i ni na koji na$in,
osim pomo!u molitve i posta!”
30 Onda su otišli odande i prolazili
kroz Galileju, a on n#e htio da netko
to sazna,
31 jer je pou$avao svoje u$enike
i govorio im: “Sin $ovje$ji predan
je u ruke ljudi, i oni !e ga ubiti, i
nakon što bude ub#en, tre!i !e dan
uskrsnuti.”
32 Ali oni nisu razumjeli tu besje-
du, a bojali su se pitati ga.
33 Tada je došao u Kapernaum;
a kad je bio u ku!i, upitao ih je:
MARKO 9
“Što ste to me u sobom putem
raspravljali?”
34 Ali su oni šutjeli, jer su putem
me u sobom raspravljali tko je
najve!i.
35 Zatim je sjeo, pozvao dvanae-
storicu pa im rekao: “Ako tko želi biti
prvi, neka bude od svih posljednji i
svima sluga.”
36 I uzeo je d#ete i postavio ga
usred njih; i kad ga je uzeo u svoje
naru$je, rekao im je:
37 “Onaj koji primi jedno od ova-
kve djece u moje ime, mene prima;
a onaj koji mene prima, ne prima
mene, nego onoga koji je mene
poslao.”
38 A Ivan mu je odgovorio rekavši:
“U$itelju, vidjeli smo jednoga kako
izgoni avle u tvoje ime, a ne sl#edi
nas, pa smo mu zabranili jer nas ne
sl#edi.”
39 Ali Isus je rekao: “Ne branite mu!
Jer nema nikoga tko bi $inio $udo u
moje ime i olako mogao govoriti zlo
o meni.
40 Jer tko n#e protiv nas, za nas
je.
41 Jer onaj koji !e vam u moje ime,
jer ste Kristovi, dati za piti $ašu vode,
uistinu vam kažem, ne!e izgubiti
svoju nagradu.
42 A tko god sablazni jednog od
ovih malenih koji vjeruju u mene,
bolje mu je da objesi mlinski kamen
oko svoga vrata i baci se u more.
43 I ako te ruka tvoja sablažnjava,
odsjeci je: bolje ti je sakatom u život
u!i, nego s obje ruke oti!i u pakao, u
oganj neugasivi;
44 gdje crv njihov ne umire i oganj
se ne gasi.
45 I ako te noga tvoja sablažnjava,
odsjeci je: bolje ti je kljastu u život
u!i, nego s obje noge biti ba$en u
pakao, oganj neugasivi;
46 gdje crv njihov ne umire i oganj
se ne gasi.
MARKO 10
47 I ako te oko tvoje sablažnjava,
iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom
u!i u kraljevstvo Božje, nego li s oba
oka biti ba$en u pakao ognjeni;
48 gdje crv njihov ne umire i oganj
se ne gasi.
49 Jer !e svaki biti ognjem posoljen
i svaka !e se žrtva solju posoliti.
50 Sol je dobra, ali ako sol postane
neslana, $ime !ete nju za$initi? Imaj-
te sol u sebi, i budite u miru jedan
s drugim!”
POGLAVLJE 10
odatle je ustao te došao u krajeve
I Judeje, s onu stranu Jordana.
I ponovo se narod sastajao kod
njega, a on ih je, po obi$aju, opet
pou$avao.
2 Zatim su mu pristupili farizeji
te ga upitali, iskušavaju!i ga: “Je li
mužu zakonom dopušteno otpustiti
svoju ženu?”
3 A on im je odgovorio rekavši:
“Što vam je Mojs#e zapovjedio?”
4 A oni su rekli: “Mojs#e je do-
pustio napisati otpusnu ispravu i
otpustiti je.”
5 Nato je Isus odgovorio rekavši
im: “Zbog tvrdo!e vašeg srca, napi-
sao vam je taj propis.
6 Ali od po$etka stvaranja Bog ‘ih
je stvorio muško i žensko.
7 Zbog toga !e $ovjek napusti oca
svoga i majku, te prionuti uza ženu
svoju,
8 i njih !e dvoje biti jedno t#elo’.
Tako više nisu dva, nego jedno
t#elo.
9 Prema tome, što je Bog združio,
$ovjek neka ne razdvaja!”
10 A u ku!i su ga njegovi u$enici
ponovo upitali o tome.
11 A on im je rekao: “Tko otpusti
svoju ženu i oženi se drugom, $ini
preljub prema onoj prvoj.
12 I ako žena napusti svoga muža i
uda se za drugoga, $ini preljub.”
60
13 I donosili su mu dje$icu da bi ih
dotaknuo, a u$enici su korili one što
su ih donosili.
14 A kad je Isus to vidio, bio je jako
nezadovoljan te im rekao: “Pustite
dje$icu da dolaze k meni i ne branite
im, jer takvih je kraljevstvo Božje!
15 Uistinu vam kažem, tko ne
primi kraljevstvo Božje kao malo
d#ete, ne!e u!i u njega.”
16 Tada ih je uzimao u svoje
naru$je, polagao na njih ruke i bla-
goslivljao ih.
17 A kad je izašao na put, jedan je
dotr$ao i kleknuo pred njim pa ga
upitao: “U$itelju dobri, što trebam
$initi da bih baštinio vje$ni život?”
18 A Isus mu je odgovorio: “Zašto
me zoveš dobrim? Nitko n#e dobar
osim jednoga, Boga!
19 Zapov#edi znaš: ‘Ne $ini pre-
ljub! Ne ub#! Ne ukradi! Ne svjedo$i
lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i
majku!’ ”
20 A on je odgovorio rekavši mu:
“U$itelju, sve sam to držao od svoje
mladosti.”
21 Nato ga je Isus pogledao,
zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti
nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i
daj siromasima pa !eš imati blago u
nebu; onda do i, uzmi križ i sl#edi
me!”
22 A on se je ražalostio zbog te
besjede i otišao potišten, jer je imao
velik imetak.
23 A Isus je pogledao unaokolo i
rekao svojim u$enicima: “Kako !e
teško oni što imaju bogatstvo u!i u
kraljevstvo Božje!”
24 A u$enici su se zapanjili zbog
njegovih r#e$i, ali im je Isus ponovo
odgovorio i rekao: “Djeco, kako je
teško onima koji se uzdaju u bogat-
stvo u!i u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je devi pro!i kroz ušicu
igle negoli bogatašu u!i u kraljev-
stvo Božje.”
 61
26 A oni su se neizmjerno zapre-
pastili govore!i me u sobom: “Tko
onda može biti spašen?”
27 A Isus ih je pogledao i rekao:
“Kod ljudi je to nemogu!e, ali n#e kod
Boga! Jer kod Boga je sve mogu!e!”
28 Tada mu je Petar po$eo govoriti:
“Evo, mi smo sve ostavili i po$eli te
sl#editi.”
29 A Isus je odgovorio rekavši: “Ui-
stinu vam kažem, nema nikoga tko
bi ostavio ku!u, ili bra!u, ili sestre,
ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili
zemlje radi mene i evan elja,
30 a da ne!e sada u ovom vreme-
nu uz progonstva primiti stostruko:
ku!e, i bra!e, i sestara, i majki, i
djece, i zemlje, a u sv#etu koji dolazi
vje$ni život.
31 Ali mnogi !e prvi biti posljednji,
a posljednji prvi.”
32 I bili su na putu ulaze!i u Jeruza-
lemu, a Isus je išao pred njima. I bili
su zadivljeni i sl#edili ga uplašeni. A
on je ponovo uzeo dvanaestoricu te
im je po$eo govoriti što mu se treba
dogoditi:
33 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i
Sin !e $ovje$ji biti predan glavarima
sve!eni$kim i pismoznancima; a oni
!e ga osuditi na smrt i predati ga
Poganima,
34 te !e ga izrugati, i izbi$evati ga,
i popljuvati ga i ubiti ga, a on !e tre!i
dan uskrsnuti.”
35 Tada su mu prišli Jakov i Ivan,
sinovi Zebedejevi, govore!i: “U$ite-
lju, htjeli bismo da nam u$iniš ono
što želimo.”
36 A on ih je upitao: “Što biste htjeli
da vam u$inim?”
37 Oni su mu odgovorili: “Daj nam
da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi
zdesna, a drugi sl#eva!”
38 Ali im je Isus rekao: “Ne znate
što molite. Možete li piti $ašu koju
ja p#em i krstiti se krštenjem kojim
se ja krstim?”
MARKO 10
39 A oni su mu odgovorili: “Može-
mo!” A Isus im je rekao: “Doista !ete
piti onu $ašu koju ja p#em, i krstiti se
onim krštenjem kojim se ja krstim,
40 ali sjesti meni zdesna i meni
sl#eva n#e moje dati, nego je to za
one kojima je pripremljeno.”
41 A kad su to $ula desetorica,
po$eli su biti nezadovoljni zbog
Jakova i Ivana.
42 Ali ih je Isus pozvao k sebi i re-
kao im: “Znate da oni što se smatraju
vladarima nad Poganima gospodare
nad njima i njihovi velikaši imaju
vlast nad njima.
43 Ali neka ne bude tako me u
vama; nego tko ho!e biti velik me u
vama, neka vam bude poslužitelj.
44 I tko od vas ho!e biti prvi, neka
svima bude sluga.
45 Jer ni Sin $ovje$ji n#e došao
da bude služen, nego služiti i pre-
dati svoj život kao otkupninu za
mnoge.”
46 Zatim su došli u Jerihon. I
dok je izlazio iz Jerihona sa svojim
u$enicima i velikim brojem ljudi,
kraj glavnog je puta sjedio i prosio
sl#epac Bartimej, sin Timejev.
47 A kad je $uo da je to Isus Na-
zare!anin, po$eo je vikati i govoriti:
“Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
48 I mnogi su ga korili da bi ušutio,
ali je on još ja$e vikao: “Sine Davi-
dov, smiluj mi se!”
49 A Isus se zaustavio i zapovjedio
da ga pozovu. Onda su pozvali
sl#epca govore!i mu: “Samo hrabro!
Ustani, zove te!”
50 I on je bacio svoj ogrta$, ustao
te došao k Isusu.
51 A Isus je progovorio upitavši ga:
“Što ho!eš da ti u$inim?” A sl#epac
mu je odgovorio: “Gospodine, da
progledam!”
52 Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera
te tvoja ozdravila!” I odmah je pro-
gledao te je putem sl#edio Isusa.
MARKO 11
POGLAVLJE 11
kad su se približili Jeruzale-
A mu, do Betfage i Betan#e, kod
Maslinske gore, poslao je dvojicu
svojih u$enika
2 pa im rekao: “Po ite u selo pred
vama; i $im u ete u njega, na!i !ete
privezano magare na kojem n#edan
$ovjek nije sjedio. Odvežite ga i
dovedite.”
3 A ako vas tko pita: ‘Zašto to $ini-
te?’, recite da ga Gospodin treba, i od-
mah !e ga poslati natrag ovamo.”
4 I oni su otišli i našli magare pri-
vezano uz vrata, vani na raskrižju,
i odvezali ga.
5 A neki što su stajali ondje, upi-
tali su ih: “Što to $inite, odvezuju!i
magare?”
6 A oni su im odgovorili kao što je
Isus zapovjedio, pa su ih pustili.
7 Tada su doveli magare k Isusu i
položili na njega svoju odje!u, i on
je sjeo na njega.
8 I mnogi su prostirali svoju odje!u
po putu, a drugi su rezali grane s
drve!a te ih prostirali po putu.
9 A oni koji su išli pred njim i oni
koji su ga sl#edili vikali su govore!i:
“Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u
ime Gospodnje!
10 Blagoslovljeno kraljevstvo
oca našega Davida koje dolazi u
ime Gospodnje! Hosana u najvišoj
visini!”
11 Tada je Isus ušao u Jeruzalem,
i u Hram. I kad je razgledao sve
unaokolo, a kako je ve! bilo kasno
uve$er, otišao je s dvanaestoricom
u Betan#u.
12 A sutradan, kad su izašli iz
Betan#e, on je ogladnio.
13 I kad je izdaleka ugledao smo-
kvu koja je imala liš!e, prišao je
ne bi li možda što našao na njoj; a
kad je prišao k njoj, n#e našao ništa
osim liš!a, jer još n#e bilo vr#eme
smokava.
62
14 Isus joj je tada progovorio re-
kavši: “Neka ubudu!e nitko ne jede
s tebe ploda zauv#ek!” I njegovi su
u$enici to $uli.
15 Zatim su došli u Jeruzalem te
je Isus ušao u Hram i po$eo istjeri-
vati one što su u Hramu prodavali
i kupovali. I isprevrtao je stolove
mjenja$ima novca i klupe onima što
su prodavali golubove.
16 I nikome n#e dopustio da pro-
nese kakvu posudu kroz Hram.
17 I pou$avao je govore!i im: “N#e
li zapisano: ‘Dom !e se moj zvati
Dom molitve za sve narode?’ A vi
ste od njega na$inili špilju razboj-
ni$ku!”
18 A to su $uli pismoznanci i glava-
ri sve!eni$ki pa su tražili kako da ga
pogube jer su ga se bojali, budu!i da
su svi ljudi bili zapanjeni njegovim
naukom.
19 A kad se spustila ve$er, izašao
je iz grada.
20 I ujutro, prolaze!i pokraj, vi-
djeli su da je smokva usahla od
kor#ena.
21 I Petar se prisjetio te mu rekao:
“U$itelju, gle, smokva koju si pro-
kleo, usahnula je!”
22 A Isus im je odgovorio rekavši:
“Imajte vjeru u Boga!”
23 Jer uistinu vam govorim, da
onaj koji kaže ovoj gori: ‘Pomakni
se i baci se u more!’ i ne sumnja u
svome srcu, nego vjeruje da !e se
dogoditi to što govori, bit !e mu
ono što kaže.
24 Zbog toga vam kažem: sve ono
što želite kad molite, vjerujte da to
primate, i bit !e vam.
25 A kad stojite i molite, oprostite
ako imate što protiv koga da i vama
Otac vaš, koji je u nebu, oprosti vaše
pr#estupe.
26 Ali, ako vi ne oprostite, ne!e
ni Otac vaš, koji je u nebu, oprostiti
vaše pr#estupe.
 63
27 Zatim su ponovo došli u Jeru-
zalem. I dok je on hodao po Hramu,
prišli su mu glavari sve!eni$ki i
pismoznanci i starješine
28 i upitali ga: “Kojom vlaš!u to
$iniš? Tko ti je dao tu vlast da to
$iniš?”
29 A Isus im je odgovorio rekavši:
“I ja !u vam postaviti jedno pitanje,
pa mi odgovorite, onda !u vam re!i
kojom vlaš!u to $inim:
30 Je li krštenje Ivanovo bilo s neba
ili od ljudi? Odgovorite mi!”
31 A oni su prosu ivali me u
sobom govore!i: “Ako kažemo: ‘s
neba’, re!i !e: ‘Zašto mu onda niste
vjerovali?’
32 Nego, da kažemo: ‘Od ljudi?’ ”,
bojali su se naroda jer su svi smatrali
da je Ivan doista bio prorok.
33 Onda su odgovorili i rekli Isusu:
“Ne možemo re!i.” A Isus im je
odgovorio rekavši: “Ni ja vama ne!u
re!i kojim vlaš!u to $inim.”
POGLAVLJE 12
ADA im je po$eo govoriti u uspo-
T redbama: “Neki je $ovjek posadio
vinograd i postavio ogradu oko njega
i iskopao kacu ispod t#eska i sagradio
kulu pa ga iznajmio vinogradarima i
otputovao u daleku zemlju.
2 I u svoje vr#eme poslao je k vino-
gradarima slugu da od vinogradara
primi ploda vinograda.
3 A oni su ga uhvatili, istukli ga i
otposlali praznih ruku.
4 Onda im je ponovo poslao
drugoga slugu. Njega su kameno-
vali, razbili mu glavu i otposlali ga
osramo!ena.
5 I ponovo je poslao drugoga. A
njega su ubili. I mnoge druge; neke
su istukli, a neke ubili.
6 Još je dakle jednoga imao, svoga
ljubljenog sina. I njega je posljednjeg
poslao k njima govore!i: ‘Poštovat !e
moga sina!’
MARKO 12
7 Ali su oni vinogradari govorili
me u sobom: ‘Ovo je baštinik; hajde
da ga ubijemo pa !e baština biti
naša!’
8 I su ga pograbili i ubili, te ga
izbacili iz vinograda.
9 Što !e stoga u$initi gospodar vi-
nograda? Do!i !e i pogubiti te vino-
gradare, a vinograd dati drugima.
10 A niste li $itali ovo Pismo:
‘Kamen koji su odbacili graditelji,
postao je ugaoni zaglavnjak.
11 Ovo je bilo Gospodnje djelo i
$udesno je u o$ima našim!’ ”
12 I tražili su da ga uhvate jer su
znali da je protiv njih izrekao tu
usporedbu, ali su se bojali naroda pa
su ga ostavili i otišli.
13 Zatim su poslali neke od farizeja
i herodovca da ga uhvate u r#e$i.
14 A kad su došli, rekli su mu: “U$i-
telju, znamo da si istinit i ne mariš ni
za koga, jer ne gledaš na ljudsku va-
njštinu, nego po istini pou$avaš putu
Božjemu: Je li zakonom dopušteno
davati porez cezaru ili n#e?
15 Da dajemo ili da ne dajemo?” A
on im je, znaju!i njihovo licemjerje,
rekao: “Zašto me iskušavate? Done-
site mi dinar da ga vidim!”
16 I don#eli su mu ga. Tada ih je
upitao: “'#a je ovo slika i natpis?” A
oni su mu odgovorili: “Cezarova.”
17 Nato im je Isus progovorio
rekavši: “Dajte cezaru što je ceza-
rovo, a Bogu što je Božje!” I zadivili
su mu se.
18 Tada su k njemu došli saduceji,
koji govore da nema uskrsnu!a, i
upitali ga govore!i:
19 “U$itelju, Mojs#e nam je zapi-
sao: ‘Ako nekome umre brat i ostavi
ženu, a ne ostavi djece, da njegov
brat uzme ženu njegovu i podigne
sjeme svome bratu.’
20 Bila su sedmorica bra!e. I prvi
je uzeo ženu, i umro te n#e ostavio
sjemena.
MARKO 13
21 Onda ju je uzeo drugi, i umro;
ni on n#e ostavio sjemena. Isto tako
i tre!i.
22 Tako su je uzeli sva sedmorica,
a nisu ostavili sjemena. Posl#e svih
umrla je i žena.
23 O onom uskrsnu!u, dakle, kad
uskrsnu, kome !e od njih biti žena?
Jer su je sedmorica imala za ženu.”
24 A Isus im je odgovorio rekavši:
“Ne varate li se dakle zato što ne
poznajete Pisma niti snage Božje?
25 Jer kad uskrsnu od mrtvih,
niti se žene niti udaju, nego su kao
an eli u nebu.
26 A što se ti$e mrtvih, da uskrsa-
vaju, niste li $itali u knjizi Mojs#evoj,
kako mu je iz grma Bog rekao
govore!i: ‘Ja sam Bog Abrahamov i
Bog Izakov i Bog Jakovljev’?
27 On n#e Bog mrtvih, nego živih.
Vi se, stoga, silno varate.”
28 Tada je prišao jedan od pi-
smoznanaca, koji ih je slušao gdje
raspravljaju. I kad je shvatio kako
im je dobro odgovorio, upitao ga je:
“Koja je od svih prva zapov#ed?”
29 A Isus mu je odgovorio: “Prva
od svih zapov#edi jest: ‘'uj, Izraele!
Gospod, naš Bog, jedini je Gospod!’
30 i: ‘Ljubi Gospoda Boga svojega
svim srcem svojim, i svom dušom
svojom, i svom pame!u svojom i
svom jakoš!u svojom!’ To je prva
zapov#ed.
31 A druga je sli$na ovoj: ‘Ljubi
bližnjega svoga kao samoga sebe!’
Druge zapovijedi ve!e od ovih
nema.
32 Tada mu je pismoznanac rekao:
“Dobro, u$itelju, po istini si rekao,
jer je jedan Bog i nema drugog osim
njega;
33 i ljubiti njega svim srcem, i svim
razumom, i svom dušom, i svom
jakoš!u, i ljubiti bližnjega svoga kao
samog sebe, više je nego sve palje-
nice i žrtve.”
64
34 A kad je Isus vidio da je pametno
odgovorio, rekao mu je: “Nisi daleko
od kraljevstva Božjega!” I posl#e toga,
nitko ga se n#e usu ivao pitati.
35 Tada je Isus, nau$avaju!i u
Hramu, progovorio rekavši: “Kako
pismoznanci kažu da je Krist sin
Davidov?
36 Jer je sam David govorio po
Duhu Svetome: ‘Gospod je rekao
mojem Gospodinu: Sjedni mi zdesna
dok ne položim tvoje nepr#atelje za
podnožje tvojim nogama’.
37 Prema tome, sam David naziva
ga Gospodinom; kako mu je onda
sin?” I obi$an ga je narod rado
slušao.
38 Tako im je u svom nauku govo-
rio: “'uvajte se pismoznanaca koji
vole i!i u dugoj odje!i i vole pozdrave
na trgovima;
39 i prva mjesta u sinagogama i
po$asna mjesta na gozbama;
40 koji proždiru ku!e udovica i,
pretvaraju!i se, mole duge molitve.
Oni !e primiti ve!u osudu.”
41 Zatim je Isus sjeo nasuprot
riznici i motrio kako ljudi ubacuju
novac u riznicu. I mnogi su bogataši
ubacivali mnogo.
42 A jedna je siromašna udovica
došla tamo i ubacila dv#e lepte, koje
$ine jedan kvadrant.
43 Onda je on dozvao k sebi svoje
u$enike te im rekao: “Uistinu vam
kažem, ova je siromašna udovica
ubacila više od svih ovih što su
ubacivali u riznicu.
44 Jer svi su oni ubacivali od svoga
suviška, a ona je od svoje neimaštine
ubacila sve što je imala, sav svoj
žitak.”
POGLAVLJE 13
kad je on izlazio iz Hrama, rekao
I mu je jedan od njegovih u$enika:
“U$itelju, pogledaj kakva li kame-
nja i kakvih li gra evina!”
 65
2 A Isus je odgovorio rekavši mu:
“Vidiš li ove velike gra evine? Ne!e
ovdje ostati ni kamen na kamenu koji
se ne!e porušiti!”
3 I dok je sjedio na Maslinskoj gori,
nasuprot Hramu, upitali su ga Petar
i Jakov i Ivan i Andr#a nasamo:
4 “Reci nam, kada !e to biti i koji je
znak kad !e se sve to ispuniti?”
5 A Isus je, odgovorivši im, po$eo
govoriti: “Pazite da vas tko ne
zavede!
6 Jer !e mnogi do!i u moje ime
govore!i: ‘Ja sam Krist!’, i mnoge !e
zavesti.
7 A kad $ujete za ratove i glasine
o ratovima, ne uznemirujte se! Jer
to se treba dogoditi, ali to još n#e
svršetak.
8 Jer !e ustati narod protiv naroda
i kraljevstvo protiv kraljevstva, i bit
!e potresa po raznim mjestima; i
bit !e gladi i nemira. To su po$eci
trudova.
9 Ali vi pazite sami na sebe! Jer
!e vas predavati v#e!ima i tu!i u
sinagogama, i izvodit !e vas pred
upravitelje i kraljeve radi mene,
njima za svjedo$anstvo.
10 A najpr#e se mora nav#estiti
evan elje svim narodima.”
11 I kad vas odvode i izru$uju, ne
brinite unapr#ed niti smišljajte što
!ete govoriti, nego što vam bude
dano u onaj $as, to govorite; jer niste
vi koji govorite, nego Duh Sveti.
12 I brat !e brata predavati na smrt,
i otac sina; i djeca !e ustajati protiv
svojih roditelja i prouzro$iti im da
budu smaknuti.
13 I svi !e vas zamrziti radi imena
moga, ali tko izdrži do svršetka, taj
!e biti spašen.
14 Ali kad vidite gnusobu pustoši,
o kojoj je govorio prorok Daniel, da
stoji gdje ne treba (tko $ita, neka
razum#e), neka tada oni koji budu
u Judeji bježe u gore.
MARKO 13
15 A onaj koji bude na krovu, neka
ne silazi u ku!u, niti ne ulazi što
uzeti iz svoje ku!e.
16 I tko bude u polju, neka se ne
vra!a natrag uzeti svoju odje!u!
17 A jao trudnicama i dojiljama u
one dane!
18 I molite da vaš b#eg ne bude
u zimi,
19 jer !e onih dana biti nevolja
kakve n#e bilo od po$etka stvorenja,
koje je Bog stvorio, sve do sadašnjeg
vremena, a ne!e je ni biti.
20 I kad Gospodin ne bi skratio te
dane, ne bi se spasilo ni jedno t#elo.
Ali radi izabranih, koje je on izabrao,
skratio je te dane.
21 I ako vam tada tko kaže: ‘Evo,
ovdje je Krist!’ ili: ‘Evo, ondje je!’ Ne
vjerujte mu!
22 Jer !e ustati lažni kristi i lažni
proroci te !e pokazivati znakove i
$udesa da zavedu, ako je mogu!e,
i izabrane.
23 A vi se pazite! Evo, sve sam vam
unapr#ed rekao!
24 Ali u one dane, nakon te ne-
volje, sunce !e potamnjeti i mjesec
svoju svjetlost više ne!e davati.
25 I zv#ezde !e nebeske padati i
sile što su u nebu !e se uzdrmati.
26 I tada !ete vidjeti Sina $ovje$je-
ga gdje dolazi u oblacima s velikom
mo!i i slavom.
27 I tada !e poslati svoje an ele i
skupiti svoje izabrane od $etir#u vje-
tra, od kraja zemlje do nakraj neba.
28 A od smokve nau$ite uspored-
bu: kad joj je grana ve! puna sokova i
potjera liš!e, znate da je blizu ljeto.
29 Tako i vi, kad vidite da se sve
to doga a, znajte da je blizu, pred
vratima.
30 Uistinu vam kažem da ovaj
naraštaj ne!e pro!i dok se sve to ne
dogodi.
31 Nebo i zemlja pro!i !e, ali r#e$i
moje ne!e pro!i.
MARKO 14
32 Ali o tom danu i $asu nitko ne
zna, ni an eli u nebu, ni Sin, ve!
samo Otac.
33 Pazite! Bdijte i molite jer ne
znate kad je to vr#eme!
34 Jer je Sin ovje ji kao kad je neki
$ovjek, polaze!i na put, ostavio
svoju ku!u, i predao vlast svojim
slugama i svakome njegov posao, a
vrataru zapovjedio da bd#e.
35 Bd#ete, dakle, jer ne znate kada
gospodar ku!e dolazi: uve$er ili u
pono!, ili za vr#eme kukurikanja,
ili ujutro,
36 da vas ne bi, kad do e iznena-
da, našao gdje spavate.
37 A što vama kažem, kažem
svima: Bd#te!”
POGLAVLJE 14
A dva dana bila je svetkovina
Z Pashe i Beskvasnih kruhova; a
glavari su sve!eni$ki i pismoznanci
tražili kako bi ga na pr#evaru zgra-
bili i ubili,
2 ali su rekli: “Ne na svetkovinu,
da ne nastane pobuna u narodu.”
3 A kad je bio u Betan#i, u ku!i
Šimuna gubavca, dok je sjedio pri
jelu, došla je neka žena s alabastre-
nom posudom skupocjene, prave
nardove pomasti; razbila je posudu
te mu izlila pomast na glavu.
4 A bilo je nekih koji su se u sebi
ljutili i govorili: “'emu ovo rasipa-
nje pomasti?
5 Jer je to moglo biti prodano za
više od tristo dinara i dano siroma-
sima.” I mrmljali su protiv nje.
6 A Isus je rekao: “Pustite je! Zašto
je uznemirujete? U$inila je dobro
djelo na meni.
7 Jer siromahe uv#ek imate uz sebe
i kad god ho!ete možete im dobro
$initi, ali mene nemate uv#ek.
8 Ona je u$inila, što je mogla;
unapr#ed je pomazala moje t#elo
za ukop.
66
9 Uistinu vam kažem, svuda gdje
se ovo evan elje bude propov#edalo,
po svemu sv#etu, govorit !e se i ovo
što je ona u$inila, njoj na spomen.
10 A Juda Iskariotski, jedan od
Dvanaestorice, otišao je glavarima
sve!eni$kim da im ga izda.
11 A oni su se obradovali kad su to
$uli i obe!ali mu dati novac. I tražio
je zgodu kako bi ga izdao.
12 I prvog dana Beskvasnih kru-
hova, kad su klali Pashu, njegovi
su mu u$enici rekli: “Gdje ho!eš da
odemo i pripremimo da bi mogao
jesti Pashu?”
13 Tada je poslao dvojicu svojih
u$enika te im rekao: “Po ite u grad
i srest !e vas $ovjek koji nosi kr$ag
vode; sl#edite ga.
14 I bilo gdje on u e, recite doma-
!inu: ‘U$itelj kaže: Gdje je gostinjska
soba gdje !u jesti Pashu sa svojim
u$enicima?’
15 A on !e vam pokazati veliku
gornju sobu prostrtu i pripremljenu.
Tamo nam pripremite.”
16 I njegovi su u$enici otišli i došli
u grad te našli kako im je rekao i
pripremili Pashu.
17 A uve$er je došao s dvanae-
storicom.
18 I dok su sjedili i jeli, Isus je rekao:
“Uistinu vam kažem, jedan od vas
koji jede sa mnom, izdat !e me.”
19 A oni su se po$eli žalostili te
su mu govorili jedan po jedan:
“Nisam li ja?” I drugi je rekao: “Nisam
li ja?”
20 A on je odgovorio rekavši im:
“Jedan je od dvanaestorice, koji sa
mnom uma$e u zdjelu.
21 Sin $ovje$ji doista odlazi kao
što je o njemu zapisano, ali jao onom
$ovjeku po kojem je Sin $ovje$ji
izdan. Bolje bi bilo tom $ovjeku da
se nikada n#e rodio!”
22 I dok su jeli, Isus je uzeo kruh
i blagoslovio, pa ga razlomio te im
 67
dao i rekao: “Uzmite, jedite! Ovo je
moje t#elo.”
23 Onda je uzeo $ašu i, kad je za-
hvalio, dao im je, te su svi iz nje pili.
24 Tada im je rekao: “Ovo je krv
moja, krv Novoga zavjeta koja se
proljeva za mnoge.
25 Uistinu vam kažem, ne!u više
piti od trsova roda sve do onoga
dana kad !u ga piti novog u kraljev-
stvu Božjem.”
26 A kad su otpjevali hvalospjev,
izašli su na Maslinsku goru.
27 Tada im je Isus rekao: “Svi !ete
se ove no!i zbog mene sablazniti, jer
je zapisano: ‘Udarit !u pastira i ovce
!e se razbježati.’
28 Ali nakon što uskrsnem, po!i !u
pred vama u Galileju.”
29 A Petar mu je rekao: “Ako se i
svi sablazne, ja ipak ne!u!”
30 Nato mu je Isus rekao: “Uistinu
ti kažem da !eš me danas, još ove
no!i, pr#e nego što p#etao dvaput
zakukuri$e, triput zan#ekati.”
31 Ali je on još siln#e govorio: “Ako
mi treba i umr#eti s tobom, nipošto
te ne!u zanijekati!” Isto su tako
govorili i svi oni.
32 Zatim su došli do mjesta koje se
zove Getsemani, te je rekao svojim
u$enicima: “Sjednite ovdje dok se ja
odem pomoliti!”
33 I poveo je sa sobom Petra i
Jakova i Ivana te po$eo strepiti i biti
jako potišten.
34 Onda im je rekao: “Žalosna je
duša moja sve do smrti; ostanite
ovdje i bd#te!”
35 I otišao je malo napr#ed i pao
na zemlju, te je molio da ga, ako je to
mogu!e, mimoi e ovaj $as.
36 I rekao je: “Abba, O$e! Tebi je sve
mogu!e! Otkloni ovu $ašu od mene,
ali ne što ja ho!u, nego što ti ho!eš!”
37 Tada je došao i našao ih pozaspa-
le pa je rekao Petru: “Šimune, spavaš
li? Nisi li mogao jedan sat probdjeti?
MARKO 14
38 Bd#ete i molite, da ne u ete u
iskušenje! Duh je, doista, spreman,
ali je t#elo slabo.”
39 I ponovo je otišao i pomolio se
izgovorivši iste r#e$i.
40 A kad se vratio, opet ih je našao
pozaspale, jer su im o$i otežale; i
nisu znali što bi mu odgovorili.
41 Zatim je došao tre!i put te im
rekao: “Spavate još i po$ivate! Dosta
je, došao je $as! Evo, Sin je $ovje$ji
predan u ruke grešnika!
42 Ustanite, hajdemo! Evo pribli-
žio se onaj koji me izdaje!”
43 I odmah, dok je još govorio, do-
šao je Juda, jedan od dvanaestorice, i
s njim veliko mnoštvo s ma$evima i
toljagama, poslani od glavara sve!e-
ni$kih, pismoznanaca i starješina.
44 Onaj koji ga je izdao dao im
je znak, govore!i: “Koga poljubim,
taj je! Uhvatite ga i odvedite ga
pozorno!”
45 I $im je došao, odmah mu je
prišao te rekao: “Gospodaru, Gos-
podaru!” I poljubio ga.
46 A oni su stavili svoje ruke na
njega i uhvatili ga.
47 A jedan od onih koji su stajali
pokraj, izvukao je ma$ i udario slugu
velikog sve!enika te mu odsjekao
uho.
48 Nato je Isus progovorio rekavši
im: “Zar ste izašli, kao na razbojni-
ka, s ma$evima i toljagama da me
uhvatite?
49 Bio sam svakodnevno s vama u
Hramu pou$avaju!i i niste me uhva-
tili. Ali Pisma se moraju ispuniti!”
50 Tada su ga svi napustili i po-
bjegli.
51 A slijedio ga je neki mladi!
ogrnut lanenim platnom oko golog
t#ela. I mladi!i su ga zgrabili,
52 a on je ostavio laneno platno i
gol pobjegao od njih.
53 Zatim su odveli Isusa k veli-
kom sve!eniku. A kod njega su bili
MARKO 15
okupljeni svi glavari sve!eni$ki i
starješine i pismoznanci.
54 A Petar ga je sl#edio izdaleka,
sve do u dvor velikog sve!enika; i
sjedio je sa slugama i gr#ao se kod
vatre.
55 A glavari sve!eni$ki i c#elo Vi-
je!e tražili su svjedo$anstvo protiv
Isusa da ga pogube, i nisu našli.
56 Jer su mnogi lažno svjedo$ili
protiv njega, ali im se svjedo$anstva
nisu slagala.
57 Tada su ustali neki, i lažno svje-
do$ili protiv njega, govore!i:
58 “Mi smo ga $uli kako govori: ‘Ja
!u porušiti ovaj rukotvoren Hram, i
za tri dana sagradit !u drugi, neru-
kotvoren!’ ”
59 Ali ni tako im se svjedo$anstvo
n#e slagalo.
60 Onda je veliki sve!enik stao
u sredinu i upitao Isusa, govore!i:
“Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi
svjedo$e protiv tebe?”
61 A on je šutio i ništa n#e odgo-
varao. Ponovo ga je veliki sve!enik
upitao i rekao mu: “Jesi li ti Krist, Sin
Blagoslovljenoga?”
62 A Isus je odgovorio: “Ja jesam!
I gledat !ete Sina $ovje$jega gdje
sjedi zdesna Mo!noga i dolazi sa
oblacima nebeskim.”
63 Nato je veliki sve!enik razderao
svoju odje!u i rekao: “Što nam još
trebaju svjedoci?
64 'uli ste ovu hulu! Što vi mislite?
I svi su ga osudili da je zaslužio
smrt.
65 Tada su neki po$eli pljuvati
po njemu i pokrivati mu lice pa ga
udarati i govoriti mu: “Proreci!” I
sluge su mu udarale šamare.
66 A dok je Petar bio dolje u dvoru,
došla je jedna od sluškinja velikog
sve!enika,
67 i kad je vidjela Petra gdje se
gr#e, pogledala ga i rekla: “I ti si bio
s Isusom Nazare!aninom!”
68
68 A on je zan#ekao govore!i: “Ne
znam, niti ne razum#em što ti govo-
riš!” Onda je izašao van u predvorje
i p#etao je zakukurikao.
69 Tada ga je sluškinja ponovo ugle-
dala i po$ela govoriti onima koji su
stajali pokraj: “Ovaj je jedan od njih!”
70 A on je ponovo zanijekao. I
malo kasn#e oni koji su stajali pokraj
opet su rekli Petru: “Sigurno si jedan
od njih, jer si Galilejac i govor ti je
takav!”
71 Ali on se po$eo kleti i zaklinjati:
“Ne poznajem tog $ovjeka o kome
govorite!”
72 Uto je pijetao po drugi put
zakukurikao. I Petar se je sjetio r#e$i
koju mu je Isus rekao: “Pr#e nego
p#etao dvaput zakukuri$e, triput
!eš me zanijekati!” I kad se toga
prisjetio, zaplakao je.
POGLAVLJE 15
odmah su ujutro glavari sve!eni$-
I ki sa starješinama i pismoznanci-
ma i c#elim v#e!em održali v#e!anje,
te su Isusa svezali, odveli i predali
ga Pilatu.
2 I Pilat ga je upitao: “Jesi li ti Kralj
Židova?” A on mu je odgovorio
rekavši: “Ti kažeš to.”
3 I glavari su ga sve!eni$ki optuži-
vali za mnogo toga, ali on n#e ništa
odgovarao.
4 A Pilat ga je ponovo upitao, go-
vore!i: “Zar ništa ne odgovaraš? Gle
koliko toga svjedo$e protiv tebe.”
5 Ali Isus više ništa n#e odgovarao
tako da se Pilat $udio.
6 A za svetkovinu im je puštao
jednog zatvorenika, onog koga su
zatražili.
7 A bio je jedan imenom Baraba,
okovan s pobunjenicima koji su s
njim u pobuni po$inili ubojstvo.
8 I mnoštvo je, glasno vi$u!i,
po$elo tražiti da u ini kao što im je
uv#ek $inio.
 69
9 A Pilat im je odgovorio rekavši:
“Ho!ete li da vam pustim Kralja
Židova?”
10 Jer je znao da su ga glavari
sve!eni$ki predali iz zavisti.
11 Ali su glavari sve!eni$ki pota-
knuli narod da im rad#e oslobodi
Barabu.
12 A Pilat im je odgovorio i po-
novo rekao: “Što onda ho!ete da
u$inim s ovim koga nazivate Kraljem
Židova?”
13 A oni su opet povikali: “Razapni
ga!”
14 A Pilat ih je upitao: “Zašto,
kakvo je zlo u$inio?” A oni su još ja$e
povikali: “Razapni ga!”
15 Nato im je Pilat, žele!i ugoditi na-
rodu, pustio Barabu, a Isusa, pošto ga
je izbi$evao, predao da se razapne.
16 A vojnici su ga odveli u dvor,
zvan pretor#, i sazvali c#elu $etu.
17 Tada su mu odjenuli grimiz te
ispleli trnov v#enac, stavili mu na
glavu,
18 i po$eli ga pozdravljati: “Zdra-
vo, Kralju Židova”
19 I udarali su ga trskom po glavi i
pljuvali na njega, te prigibaju!i svoja
koljena iskazivali mu štovanje.
20 A kad su mu se narugali, svukli
su mu onaj grimiz i odjenuli mu
njegovu odje!u, pa ga izveli da ga
razapnu.
21 I prisilili su jednog Šimuna,
Cirenca, koji je prolazio pored,
dolaze!i s polja, oca Aleksandrova i
Rufova, da ponese njegov križ.
22 Zatim su ga doveli na mjesto
Golgotu, što prevedeno zna$i: “Mje-
sto lubanje”.
23 I davali su mu vino pom#ešano
sa smirnom, ali on to n#e uzeo.
24 A kad su ga razapeli, razd#elili
su njegovu odje!u pošto su za nju
bacili kocku tko !e što uzeti.
25 A bio je tre!i sat kad su ga
razapeli.
MARKO 15
26 I bio je napisan natpis njegove
optužnice: KRALJ ŽIDOVA.
27 S njime su razapeli i dvojicu
razbojnika, jednoga njemu zdesna i
drugoga sl#eva,
28 te se ispunilo Pismo koje kaže: “I
bio je ubrojen me u bezakonike.”
29 A prolaznici su ga grdili i ma-
hali svojim glavama, govore!i: “Aha,
ti koji razvaljuješ Hram i u tri dana
ga gradiš,
30 spasi sam sebe i si i s križa!”
31 Isto tako su se rugali i glavari
sve!eni$ki s pismoznancima, govo-
re!i me u sobom: “Druge je spasio,
a sebe ne može spasiti!
32 Neka Krist, Kralj izraelski, sada
si e s križa da vidimo i povjeruje-
mo!” A grdili su ga i oni koji su bili
s njim razapeti.
33 A kad je došao šesti sat, nastala
je tama po svoj zemlji sve do devetog
sata.
34 A u deveti sat Isus je povikao
jakim glasom govore!i: “Eloi, Eloi,
lama sabahtani?”, što je prevedeno:
“Bože moj, Bože moj, zašto si me
napustio?”
35 A kad su to $uli neki koji su
stajali pokraj, rekli su: “Gle, zove
Il#u!”
36 A jedan je otr$ao i natopio
spužvu octom i nataknuo je na
trsku pa mu davao piti, govore!i:
“Pustite da vidimo ho!e li do!i Il#a
skinuti ga!”
37 A Isus je zavapio jakim glasom
i predao duh.
38 Uto se hramski zastor razderao
nadvoje, od vrha do dolje.
39 A kad je satnik koji je stajao
nasuprot njemu vidio da je tako
povikao i predao duh, rekao je: “Do-
ista, ovaj je $ovjek bio Sin Božji!”
40 Ondje su bile i žene promatra-
ju!i izdaleka. Me u njima je bila
Mar#a Magdalena i Mar#a, majka
Jakova mla eg i Jos#e, i Saloma,
MARKO 16
41 koje su ga i sl#edile i posluživale
kad je bio u Galileji, te mnoge druge
koje su s njim uzišle u Jeruzalem.
42 A kad se ve! spustila ve$er,
budu!i da je bila Priprava, to jest
dan pr#e Šabata,
43 došao je Josip iz Arimateje,
ugledni v#e!nik koji je i sâm o$e-
kivao kraljevstvo Božje, odvažio se
i ušao k Pilatu te zatražio Isusovo
t#elo.
44 A Pilat se za$udio da je ve!
mrtav pa je pozvao satnika i upitao
ga je li odavno umro.
45 I kad je to saznao od onog
satnika, dao je t#elo Josipu.
46 A on je kupio laneno platno te
ga skinuo s križa, umotao ga u lane-
no platno i položio u grobnicu koja
je bila izdubljena u st#eni, pa doko-
trljao kamen na vrata grobnice.
47 A Mar#a Magdalena i Mar#a,
majka Jos#ina, promatrale su gdje
je položen.
POGLAVLJE 16
kad je prošao Šabat, Mar#a Mag-
A dalena i Mar#a, majka Jakovljeva,
i Saloma kupile su miomirise da bi
ga došle pomazati.
2 I vrlo rano ujutro prvog dana u
tjednu, za izlaska sunca, došle su
do grobnice.
3 I govorile su me u sobom: “Tko
!e nam otkotrljati kamen s vrata
grobnice?”
4 I kad su pogledale, vidjele su
da je kamen otkotrljan; doista je bio
vrlo velik.
5 I kad su ušle u grobnicu, ugle-
dale su mladi!a odjevenog u dugu
bijelu odje!u gdje sjedi zdesna, i
prestrašile se.
6 A on im je rekao: “Ne bojte se!
Tražite Isusa Nazare!anina koji
je bio razapet? Uskrsnuo je! Nije
ovdje! Pogledajte mjesto gdje su ga
položili!
70
7 Nego idite i recite njegovim
u$enicima i Petru da ide pred vama
u Galileju; ondje !ete ga vidjeti kao
što vam je rekao.”
8 I žurno su izašle i pobjegle od
grobnice, jer ih je obuzeo trepet i
zaprepaštenje; i nikomu ništa nisu
rekle jer su se bojale.
9 A kad je Isus uskrsnuo rano prvog
dana u tjednu, najpr#e se pokazao
Mar#i Magdaleni iz koje je istjerao
sedam avla.
10 Ona je otišla i rekla onima
koji su bili s njim, koji su tugovali
i plakali.
11 A kad su $uli da je živ i da ga je
ona vidjela, nisu povjerovali.
12 Nakon toga, pokazao se u
drugom obli$ju dvojici od njih dok
su išli u selo.
13 A oni su otišli i javili ostalima,
ali ni njima nisu povjerovali.
14 Posl#e toga se pokazao Jeda-
naestorici dok su bili pri jelu, te je
prekorio njihovu nevjeru i okor-
jelost srca zato što nisu vjerovali
onima koji su ga vidjeli nakon što
je uskrsnuo.
15 Tada im je rekao: “Idite po sve-
mu sv#etu i propov#edajte evan elje
svakom stvorenju.
16 Tko povjeruje i krsti se, bit !e
spašen, a tko ne povjeruje, bit !e
osu en.
17 A ovi !e znakovi pratiti one koji
povjeruju: u moje ime !e avle izgo-
niti, novim !e jezicima govoriti,
18 zm#e !e uzimati, i ako pop#u
što smrtonosno, nipošto im ne!e
nauditi; na bolesne !e polagati ruke
i oni !e ozdraviti.”
19 Tako, dakle, nakon što im je
Gospodin to rekao, bio je uzet u nebo
i sjeo zdesna Bogu.
20 A oni su otišli i propov#edali
svuda; Gospodin je s njima sura i-
vao i potvr ivao R#e$ popratnim
znakovima. Amen.
 EVAN ELJE PO LUKI
POGLAVLJE 1
UDU"I da su se mnogi prihvatili
B sastavljanja izvješ!a o doga a-
jima u koje se s punom sigurnoš!u
vjeruje me u nama,
2 kako su nam predali oni koji su
od po$etka bili o$evici i poslužitelji
R#e$i,
3 u$inilo se i meni dobrim, imaju!i
savršeno razumijevanje svega od
samog po$etka, napisati to po redu
tebi, najugledn#i TeoÞle,
4 da upoznaš pouzdanost pred-
metâ o kojima si pou$en.
5 U dane Heroda, kralja judej-
skoga, bio je neki sve!enik imenom
Zahar#a, iz razreda Ab#ina; i žena
je njegova bila od k!eri Aronovih, a
ime joj je bilo Elizabeta.
6 I oboje su bili pravedni pred
Bogom hode!i besprijekorno po
svim zapovijedima i odredbama
Gospodnjim.
7 A oni nisu imali dijete, jer je
Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su
bili u poodmaklim godinama.
8 I dogodilo se, dok je po redu
svoga razreda obavljao sve!eni$ku
službu pred Bogom,
9 da ga je ždr#ebom zapalo, po
obi$aju sve!eni$ke službe, u!i u
Hram Gospodnji prin#eti kâd.
10 A sve je ono mnoštvo naroda
vani molilo za vr#eme ka enja.
11 I pojavio mu se an eo Gospod-
nji stoje!i s desne strane kadionog
žrtvenika.
12 A kad ga je Zahar#a opazio,
uznemirio se i obuzeo ga strah.
13 Ali mu je an eo rekao: “Ne
boj se, Zahar#a, jer je uslišana tvoja
molitva; i tvoja !e ti žena Elizabeta
roditi sina i nazvat !eš ga imenom
Ivan.
14 I bit !e ti radost i veselje, i
mnogi !e se radovati pri njegovom
ro enju
15 jer !e biti velik pred Gospodi-
nom, i ne!e piti ni vina ni jaka pi!a;
i bit !e ispunjen Duhom Svetim još
od utrobe majke svoje.
16 I mnogu !e djecu Izraelovu obra-
titi k Gospodinu, Bogu njihovu.
17 I on !e i!i pred njim u duhu i
snazi Il#inoj da obrati srca o$eva
k djeci i neposlušne k mudrosti
pravednih, te pripremi Gospodinu
narod spreman.”
18 Nato je Zahar#a upitao an ela:
“Po $emu !u to znati? Jer sam ja
starac i žena mi je u poodmaklim
godinama.”
19 Tada mu je an eo odgovorivši
rekao: “Ja sam Gabriel koji stojim
pred Bogom; i poslan sam da s
tobom govorim i nav#estim ti ove
radosne v#esti.
20 I evo, zan#emjet !eš i ne!eš mo!i
govoriti sve do dana dok se ovo ne
ostvari, jer nisi povjerovao mojim
r#e$ima koje !e se ispuniti u svoje
vr#eme.”
21 A narod je $ekao Zahar#u i $udio
se što se dugo zadržao u Hramu.
22 I kad je izašao, n#e im mogao
govoriti, te su shvatili da je imao
vi enje u Hramu; a on im je davao
znakove i ostao n#em.
23 I dogodilo se da je, pošto su se
navršili dani njegove službe, otišao
svojoj ku!i.
24 A posl#e tih dana njegova je
žena Elizabeta za$ela; i skrivala se
pet mjeseci govore!i:
LUKA 1
25 “Tako mi je u$inio Gospodin
u dane kad je pogledao na mene da
bi uklonio poniženje moje me u
ljudima.”
26 A u šestom mjesecu Bog je
poslao an ela Gabriela u galilejski
grad imenom Nazaret
27 k djevici zaru$enoj za muškarca
koji se zvao Josip, iz ku!e Davidove;
a djevici je bilo ime Mar#a.
28 An eo je ušao k njoj i rekao:
“Zdravo, naklonoš!u obdarena!
Gospodin s tobom! Blagoslovljena
si ti me u ženama!”
29 I kad ga je opazila, uznemirila
se na tu njegovu besjedu te po$ela
razmišljati kakav bi to pozdrav
trebao biti.
30 A an eo joj je rekao: “Ne boj
se, Marijo, jer si našla naklonost
kod Boga.
31 I evo, za$et !eš u utrobi i
roditi sina; i nazvat !eš ga imenom
ISUS.
32 On !e biti velik i zvat !e se Sin
Svevišnjega; i Gospodin Bog dat !e
mu pr#estolje oca njegova Davida,
33 te !e kraljevati nad ku!om
Jakovljevom zauv#ek, i njegovom
kraljevstvu ne!e biti kraja.”
34 Nato je Mar#a upitala an ela:
“Kako !e to biti kad muškarca ne
poznajem?”
35 A an eo joj je odgovorio rekav-
ši: “Duh Sveti !e si!i na tebe, i snaga
!e te Svevišnjega osjeniti; zato !e se
i ono sveto što !e se od tebe roditi
zvati Sinom Božjim.
36 I evo, tvoja ro akinja Elizabeta,
i ona je za$ela sina u svojoj starosti; i
ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali
nerotkinjom.
37 Jer s Bogom ništa n#e nemo-
gu!e.”
38 A Mar#a je rekla: “Evo, sluš-
kinje Gospodnje, neka mi bude po
r#e$i tvojoj.” Tada je an eo otišao
od nje.
72
39 I u one dane Mar#a je ustala i
žurno se zaputila u gorski kraj, u
grad Judin,
40 te ušla u ku!u Zaharijinu i
pozdravila Elizabetu.
41 I dogodilo se, kad je Elizabeta
$ula Mar#in pozdrav, da je posko$i-
lo d#ete u njezinoj utrobi; i Elizabeta
se ispunila Duhom Svetim,
42 te povikala jakim glasom i rekla:
“Blagoslovljena si ti me u ženama i
blagoslovljen plod utrobe tvoje!
43 I otkuda meni to da majka
Gospodina moga do e k meni?
44 Jer evo, $im je glas pozdrava
tvoga odjeknuo u mojim ušima,
d#ete je od radosti posko$ilo u mojoj
utrobi.
45 I blažena je ona koja je povjero-
vala, jer !e se ispuniti što joj je re$eno
od Gospodina.”
46 Nato je Mar#a rekla: “Veli$a
duša moja Gospodina,
47 i duh se moj raduje u Bogu,
Spasitelju mojemu.
48 Jer je pogledao na poniženje
sluškinje svoje. Jer gle, odsad !e me
blaženom zvati svi naraštaji.
49 Jer mi je velike stvari u$inio
onaj koji je mo!an; i sveto je ime
njegovo
50 i milosr e je njegovo od nara-
štaja do naraštaja nad onima koji
ga se boje.
51 Pokazao je jakost mišicom
svojom, raspršio ohole u umovanju
srca njihova;
52 Silnike je zbacio s pr#estolja, a
uzvisio neznatne.
53 Gladne je ispunio raznim dobri-
ma, a bogate otpustio prazne;
54 Pomagao je svoga slugu Izraela,
sje!aju!i se svoga milosr a,
55 kao što je govorio o$evima
našim, Abrahamu i sjemenu njegovu
zauv#ek.”
56 I Mar#a je ostala s njom oko tri
mjeseca pa se vratila svojoj ku!i.
 73
57 A Elizabeti se navršilo vr#eme
da rodi; i rodila je sina.
58 I njeni su susjedi i ro aci $uli
da joj je Gospodin iskazao veliko
milosr e i radovali su se s njom.
59 I dogodilo se da su u osmi dan
došli obrezati dijete i nazvali ga
Zahar#a, po imenu njegovog ocu.
60 A njegova je majka odgovo-
rila rekavši: “Ne, nego !e se zvati
Ivan!”
61 Nato su joj rekli: “Nema nikoga
u tvojoj rodbini koji se zove tim
imenom.”
62 Tada su znakovima upitali oca
njegova kako bi ga on želio nazvati.
63 A on je zatražio pisa!u plo$icu
i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.”
I svi su se za$udili.
64 I odmah su mu se otvorila
usta i njegov se jezik oslobodio te je
progovorio hvale!i Boga.
65 I strah je došao na sve koji su
boravili oko njih. I sva su se ta pri-
$anja razglašavala po svemu gorju
judejskom.
66 I svi koji su ih $uli položili su ih
u srca svoja govore!i: “Što li !e onda
biti ovo d#ete?” I ruka je Gospodnja
bila s njim.
67 A njegov se otac Zahar#a ispu-
nio Duhom Svetim pa je prorokovao
govore!i:
68 “Blagoslovljen Gospodin, Bog
Izraelov, jer je pohodio i otkupio
narod svoj,
69 i podigao nam rog spasenja u
ku!i sluge svoga Davida,
70 kao što je govorio na usta svojih
svetih proroka, otkada je sv#eta:
71 da !emo biti spašeni od naših
nepr#atelja i od ruke svih koji nas
mrze;
72 iskazati milosr e obe!ano o$e-
vima našim i sjetiti se svoga svetog
saveza,
73 zakletve kojom se zakleo Abra-
hamu, ocu našemu,
LUKA 2
74 da !e nam dati, da bez straha,
izbavljeni iz ruku naših nepr#atelja,
služimo njemu
75 u svetosti i pravednosti pred
njim u sve dane svojega života.
76 A ti, dijete, zvat !eš se pro-
rok Svevišnjega; jer !eš i!i pred
licem Gospodina da mu pripremiš
puteve,
77 da njegovom narodu podariš
spoznaju spasenja po oslobo enju
od njihovih gr#eha,
78 radi nježnog milosr a našega
Boga po kojem nas je pohodio Osvit
s visine,
79 da obasja one što sjede u tami i
sjeni smrti, usmjeravaju!i noge naše
na put mira.”
80 A d#ete je raslo i ja$alo duhom;
i bilo je u pustinji sve do dana svoga
o$itovanja pred Izraelom.
POGLAVLJE 2
dogodilo se da je u one dane izašla
I uredba od cara Augusta da bi se
popisao sav sv#et.
2 To je bio prvi popis proveden kad
je Kvirin#e upravljao Sir#om.
3 I svi su se išli upisati, svaki u
svoj grad.
4 Tada je i Josip, jer je bio iz doma i
roda Davidova, uzišao iz Galileje, iz
grada Nazareta, u Judeju, u Davidov
grad koji se zove Betlehem,
5 da se upiše s Mar#om, svojom za-
ru$enom ženom, koja je bila trudna.
6 I dogodilo se, dok su oni bili ondje,
da su se joj navršili dani da rodi.
7 I rodila je svojega prvoro enog
sina, te ga umotala u pelene i polo-
žila u jasle, jer za njih n#e bilo mjesta
u svratištu.
8 A u tom istom kraju bili su pasti-
ri, boravili su u polju i $uvali no!nu
stražu nad svojim stadom.
9 I gle, pristupio im je an eo
Gospodnji i slava ih je Gospodnja
obasjala, te su se jako prestrašili.
LUKA 2
10 A an eo im je rekao: “Ne bojte
se, jer vam, evo, navješ!ujem dobru
v#est o velikoj radosti koja !e sti!i k
svakom narodu;
11 jer vam se danas u gradu Da-
vidovu rodio Spasitelj, koji je Krist,
Gospodin.
12 A ovo vam je znak: na!i !ete
novoro en$e umotano u pelene gdje
leži u jaslama.”
13 I odjednom se s an elom poja-
vilo mnoštvo vojske nebeske hvale!i
Boga i govore!i:
14 “Slava Bogu na najvišoj visini, a
na zemlji mir, me u ljudima dobra
volja!”
15 I dogodilo se, $im su an eli
otišli od njih na nebo, da su pastiri
rekli jedan drugomu: “Hajdemo
sad do Betlehema i pogledajmo to
što se dogodilo, doga aj koji nam
je Gospodin obznanio.”
16 I došli su žure!i se te našli
Mar#u i Josipa i novoro en$e gdje
leži u jaslama.
17 A kad su to vidjeli, razglasili su
unaokolo tu besjedu što im je bila
izre$ena o tom djetetu.
18 I svi koji su to $uli, divili su
se zbog onoga što su im govorili
pastiri.
19 A Mar#a je $uvala sve te r#e$i i
promišljala o njima u srcu svome.
20 Zatim su se pastiri vratili slave!i
i hvale!i Boga za sve što su $uli i
vidjeli, kako im je bilo re$eno.
21 I pošto se navršilo osam dana kad
treba djetešce obrezati, nazvali su ga
imenom Isus, kako ga je nazvao an eo
pr#e nego li je on bio za$et u utrobi.
22 A kad su se navršili dani njezina
o$iš!enja prema Mojs#evom zakonu,
don#eli su ga u Jeruzalem da bi ga
prikazali Gospodinu
23 (kao što je zapisano u Gos-
podnjem zakonu: “Svako muško
koje otvori maternicu nazvat !e se
posve!en Gospodu!”)
74
24 i prin#eli žrtvu, kako je re$eno
u Gospodnjem zakonu: “Par grlica
ili dva mlada goluba.”
25 I gle, bio je u Jeruzalemu neki
$ovjek kome je ime bilo Šimun; i taj
je $ovjek, pravedan i bogobojazan,
iš$ekivao utjehu Izraelovu i Duh
Sveti je bio na njemu.
26 I bilo mu je objavljeno po Duhu
Svetom da ne!e vidjeti smrti pr#e
nego što vidi Gospodnjeg Krista.
27 I po Duhu je došao u Hram, i
uto su roditelji un#eli d#ete Isusa
kako bi postupili s njim prema
obi$aju Zakona.
28 Tada ga je on uzeo u svoje na-
ru$je te blagoslovio Boga i rekao:
29 “Gospodaru, sad u miru otpu-
štaš slugu svoga po r#e$i svojoj,
30 jer su o$i moje vidjele tvoje
spasenje
31 koje si pripremio pred licem
svih naroda;
32 svjetlo za prosvjetljenje Pogana
i slavu tvojeg naroda Izraela.”
33 A Josip i majka njegova $u-
dili su se onome što se o njemu
govorilo.
34 Onda ih je Šimun blagoslovio
te rekao Mar#i, majci njegovoj: “Gle,
ovaj je postavljen za pad i uskrsnu!e
mnogih u Izraelu i za znak kojem !e
proturje$iti,
35 a i tebi !e samoj ma$ probosti
dušu, kako bi se razotkrile misli
mnogih srdaca.”
36 A bila je neka proro$ica Ana,
k!i Fanuelova, iz plemena Ašerova.
Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi.
Nakon svoga djevi$anstva sedam je
godina živjela sa svojim mužem,
37 a sama, kao udovica, sve do
osamdeset i $etvrte godine; ona se
n#e udaljavala od Hrama nego je
no!u i danju služila Bogu postovima
i molitvama.
38 I ona je, približavaju!i se u taj
$as, hvalila Gospodina i govorila
 75
o njemu svima koji su iš$ekivali
otkupljenje u Jeruzalemu.
39 A kad su izvršili sve prema
Gospodnjem zakonu, vratili se u
Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 I d#ete je raslo i ja$alo u duhu,
ispunjavaju!i se mudroš!u i milost
je Božja bila na njemu.
41 A njegovi su roditelji svake
godine odlazili u Jeruzalem na
svetkovinu Pashe.
42 I kad mu je bilo dvanaest godina,
oni su uzišli u Jeruzalem po obi$aju
te svetkovine.
43 I kad su završili ti dani, dok su
se oni vra!ali, dje$ak Isus ostao je u
Jeruzalemu, a Josip i njegova majka
to nisu znali.
44 I pretpostavljaju!i da je on
me u suputnicima, otišli su dan
hoda i tražili ga me u rodbinom i
znancima.
45 A kad ga nisu našli, vratili su se
u Jeruzalem traže!i ga.
46 I dogodilo se da su ga nakon
tri dana našli u Hramu gdje sjedi
usred u$itelja i sluša ih i postavlja
im pitanja.
47 I svi koji su ga slušali bili su
zapanjeni njegovim shva!anjem i
odgovorima.
48 I kad su ga ugledali, iznenadili
su se, a njegova majka mu je rekla:
“Sine, zašto si nam to u$inio? Gle,
otac tvoj i ja tražili smo te žaloste!i
se.”
49 A on im je rekao: “Zbog $ega ste
me tražili? Niste li znali da moram
biti u onome što je Oca moga?”
50 A oni nisu razumjeli tu besjedu
koju im je izgovorio.
51 Tada je sišao s njima i došao u
Nazaret te im bio pokoran. A njego-
va je majka $uvala sve te besjede u
svome srcu.
52 A Isus je napredovao u mudro-
sti i rastu, i u naklonosti kod Boga
i ljudi.
LUKA 3
POGLAVLJE 3
u petnaestoj godini vladanja cara
A Tiber#a, kad je Ponc#e Pilat bio
upravitelj Judeje, i Herod tetrarh
Galileje, i Filip, njegov brat, tetrarh
Itureje i pokrajine Trahoniteje, i
Lizan#e tetrarh Abilene;
2 kad su Ana i Kaifa bili veliki
sve!enici, došla je r#e$ Božja Ivanu,
sinu Zahar#inu, u pustinji.
3 I on je prošao po svoj jordanskoj
pokrajini propovijedaju!i kršte-
nje pokajanja za oslobo enje od
gr#eha,
4 kao što je zapisano u knjizi r#e$i
Iza#e proroka govore!i: “Glas jed-
noga vapi u pustinji: Pripremite put
Gospodnji, poravnajte mu staze!
5 Svaka dolina neka se ispuni
i svaka gora i brežuljak neka se
slegne! I krivudavo neka postane
ravno, a hrapavi putevi neka budu
glatki!
6 I svako !e t#elo vidjeti spasenje
Božje.”
7 Zatim je govorio mnoštvu koje
je dolazilo da ih on krsti: “O nara-
štaju zm#a otrovnica! Tko li vas je
upozorio da bježite od gnjeva koji
dolazi?
8 Donesite dakle plodove dostojne
pokajanja; i nemojte po$eti govoriti
u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer
kažem vam da Bog može iz ovog ka-
menja podignuti djecu Abrahamu.
9 A sad je i sjekira položena na
kor#en stablima; zato se svako stablo
koje ne donosi dobar plod s#e$e i u
oganj baca.”
10 Tada ga je narod upitao govore-
!i: “Što nam je dakle $initi?”
11 A on im je odgovorio rekavši:
“Tko ima dv#e košulje, neka ud#eli
onom koji nema; i tko ima hrane,
neka $ini isto tako.”
12 Uto su došli i poreznici krstiti
se i upitali ga: “U$itelju, što nam je
$initi?”
LUKA 3
13 A on im je odgovorio: “Ne utjeruj-
te više nego što vam je odre eno.”
14 I vojnici su ga isto tako pitali go-
vore!i: “A što !emo mi $initi?” A on
im je odgovorio: “Nikome ne $inite
nasilja, niti koga lažno ne optužujte, i
budite zadovoljni svojom pla!om!”
15 A narod je bio u iš$ekivanju te
su svi u srcima svojim promišljali o
Ivanu: n#e li možda on taj Krist?
16 Ivan je odgovorio svima govo-
re!i: “Ja vas, doista, krstim vodom.
Ali dolazi mo!n#i od mene, kome
nisam dostojan odvezati remen na
obu!i njegovoj. On !e vas krstiti
Duhom Svetim i ognjem;
17 taj ima v#a$u u ruci svojoj te
!e potpuno o$istiti svoje gumno i
skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu
spaliti ognjem neugasivim.”
18 I tako je, napominju!i im mnogo
toga, propov#edao narodu.
19 A Herod tetrarh koga je on pre-
korio zbog Herod#ade, žene njegova
brata Filipa, i zbog svih zlodjela koja
je Herod u$inio,
20 pridodao je povrh svega još i
ovo: zatvorio je Ivana u tamnicu.
21 I dogodilo se, kad je bio kršten
sav narod, da je bio kršten i Isus. I
dok se molio, otvorilo se nebo,
22 te se na njega spustio Duh Sveti
u tjelesnom obli$ju, poput goluba; i
došao je glas s neba govore!i: “Ti si
moj ljubljeni Sin, u tebi sam potpuno
zadovoljan!”
23 A sâm Isus, kad je zapo$eo,
imao je oko trideset godina; bio je,
(kako se pretpostavljalo) sin Josipov,
koji je bio sin El#ev,
24 koji je bio sin Matatov, koji je bio
sin Lev#ev, koji je bio sin Melk#ev,
koji je bio sin Janajev, koji je bio sin
Josipov,
25 koji je bio sin Matatijin, koji
je bio sin Amosov, koji je bio sin
Nahumov, koji je bio sin Esl#ev, koji
je bio sin Nagajev,
76
26 koji je bio sin Mahatov, koji je bio
sin Matat#in, koji je bio sin Semejev,
koji je bio sin Josipov, koji je bio sin
Judin,
27 koji je bio sin Joananov, koji je
bio sin Resin, koji je bio sin Zoroba-
belov, koji je bio sin Salatielov, koji je
bio sin Ner#ev,
28 koji je bio sin Melk#ev, koji je bio
sin Ad#ev, koji je bio sin Kosamov,
koji je bio sin Elmodamov, koji je
bio sin Erov,
29 koji je bio sin Jos#in, koji je bio
sin Eliezerov, koji je bio sin Jorimov,
koji je bio sin Matatov, koji je bio sin
Lev#ev,
30 koji je bio sin Simeonov, koji je
bio sin Judin, koji je bio sin Josipov,
koji je bio sin Jonanov, koji je bio sin
El#akimov,
31 koji je bio sin Melejin, koji je bio
sin Menin, koji je bio sin Matatin,
koji je bio sin Natanov, koji je bio sin
Davidov,
32 koji je bio sin Jišajev, koji je bio
sin Obedov, koji je bio sin Boazov,
koji je bio sin Salmonov, koji je bio
sin Naasonov,
33 koji je bio sin Aminadabov,
koji je bio sin Aramov, koji je bio sin
Esronov, koji je bio sin Peresov, koji
je bio sin Judin,
34 koji je bio sin Jakovljev, koji je
bio sin Izakov, koji je bio sin Abra-
hamov, koji je bio sin Terahov, koji
je bio sin Nahorov,
35 koji je bio sin Serugov, koji je bio
sin Ragauov, koji je bio sin Pelegov,
koji je bio sin Eberov, koji je bio sin
Šelahov,
36 koji je bio sin Kainanov, koji je
bio sin Arpakšadov, koji je bio sin
Šemov, koji je bio sin Noin, koji je
bio sin Lamekov,
37 koji je bio sin Metušalahov, koji
je bio sin Henokov, koji je bio sin
Jeredov, koji je bio sin Mahalalelov,
koji je bio sin Kainanov,
 77
38 koji je bio sin Enošev, koji je bio
sin Šetov, koji je bio sin Adamov, koji
je bio Sin Božji.
POGLAVLJE 4
Isus se, pun Duha Svetoga,
A vratio s Jordana. I po Duhu je bio
odveden u pustinju
2 gdje je $etrdeset dana bio iskuša-
van od %avla. I u one dane n#e ništa
jeo, a kad su oni istekli, napokon je
ogladnio.
3 Tada mu je %avao rekao: “Ako si
Sin Božji, zapovjedi ovom kamenu
da postane kruh.”
4 A Isus mu je odgovorio rekavši:
“Zapisano je da ne živi $ovjek samo
od kruha, nego od svake rije$i
Božje.”
5 Zatim ga je %avao odveo na vi-
soku goru i u trenutku mu pokazao
sva kraljevstva sv#eta.
6 Onda mu je %avao rekao: “Tebi
!u dati svu tu vlast i slavu njihovu,
jer je meni predana i dajem je onom
kome ho!u.
7 Stoga, ako mi ti iskažeš štovanje,
sve !e biti tvoje.”
8 Nato mu je Isus odgovorio re-
kavši: “Odlazi mi s o$#u, Sotono, jer
je zapisano: ‘Gospoda, Boga svoga
štuj i njemu jedinome služi.’ ”
9 Tada ga je odveo u Jeruzalem
i postavio ga na vrh Hrama te mu
rekao: “Ako si ti Sin Božji, baci se
odavde dolje!”
10 Jer je zapisano: ‘Zapovjedit
!e za tebe an elima svojim da te
$uvaju,
11 i na rukama !e te nositi, kako
ne bi udario nogom svojom na
kamen.’ ”
12 A Isus mu je odgovorio rekavši:
“Re$eno je: ‘Ne iskušavaj Gospoda,
Boga svoga.’ ”
13 I pošto je %avao završio svaku
kušnju, otišao je od njega za neko
vr#eme.
LUKA 4
14 A Isus se u snazi Duha vratio u
Galileju, i glas se o njemu proširio
po svoj okolici,
15 te je on, slavljen od sv#u, nau$a-
vao u njihovim sinagogama.
16 Zatim je došao u Nazaret, gdje
je bio odgojen, pa je po svom obi$aju
na dan Šabata ušao u sinagogu i
ustao $itati.
17 I uru$ili su mu knjigu proroka
Iza#e. A kad je otvorio knjigu, našao
je mjesto gdje je bilo zapisano:
18 “Duh Gospodnji na meni je,
jer me pomazao propovijedati
evan elje siromasima; poslao me
ozdravljati srca slomljena, propo-
v#edati oslobo enje zarobljenima
i slijepima obnovu vida, da na
slobodu otpustim potla$ene,
19 da propovijedam ugodnu
godinu Gospodnju.”
20 Tada je zatvorio knjigu, predao
ju poslužitelju i sjeo. A o$i svih u
sinagogi bile su uperene u njega.
21 I on im je po$eo govoriti: “Danas
se, na vaše uši, ovo Pismo ispunilo.”
22 I svi su mu odobravali i divili se
milosnim r#e$ima što su izlazile iz
usta njegovih i govorili: “N#e li ovo
sin Josipov?”
23 A on im je rekao: “Sigurno !ete
mi re!i ovu izreku: ‘L#e$ni$e, izl#e$i
sam sebe! U$ini i ovdje, u svom
zavi$aju, sve ono što smo $uli da se
dogodilo u Kapernaumu.’ ”
24 Tada je rekao: “Uistinu vam ka-
žem, n#edan prorok n#e prihva!en
u svom zavi$aju.
25 Ali vam po istini govorim: u
Izraelu je bilo mnogo udovica u
dane Il#ine, kad se nebo zatvorilo na
tri godine i šest mjeseci, kad je bila
velika glad po c#eloj zemlji;
26 ali Ilija nije bio poslan ni k
jednoj od njih, osim k ženi udovici
u Sarepti sidonskoj.
27 I bilo je mnogo gubavaca u
Izraelu u vr#eme proroka Elizeja, i
LUKA 5
n#edan se od njih n#e o$istio osim
Naamana Sir#ca.”
28 A kad su to $uli, svi su se u
sinagogi ispunili b#esom,
29 te su ustali, istjerali ga iz grada
i odveli ga do ruba gore na kojoj je
sagra en njihov grad, kako bi ga
strmoglavili.
30 Ali je on, prolaze!i skroz izme-
u njih, otišao.
31 I sišao je u Kapernaum, galilejski
grad, te ih pou$avao u dane Šabata.
32 I bili su zapanjeni njegovim
naukom, jer je r#e$ njegova bila s
vlaš!u.
33 A u sinagogi je bio $ovjek koji je
imao ne$istog duha avla te povikao
jakim glasom
34 govore!i: “Pusti nas, što mi ima-
mo s tobom, Isuse Nazare!anine?
Jesi li došao uništiti nas? Znam te
tko si: Sveti Božji.”
35 A Isus mu je zapr#etio govore!i:
“Umukni i iza i iz njega!” I kad ga je
avao srušio u sredinu, izašao je iz
njega i ništa mu n#e naudio.
36 I sve je obuzelo zaprepaštenje
te su razgovarali me u sobom
govore!i: “Kakva je to rije$, jer s
vlaš!u i snagom zapov#eda ne$istim
duhovima, i oni izlaze?”
37 I glas se o njemu raširio u sva
okolna mjesta.
38 Onda je izašao iz sinagoge i
ušao u Šimunovu ku!u. A Šimunova
punica bila je svladana velikom
groznicom, pa su ga usrdno zamolili
za nju.
39 I on se nagnuo nad nju, zapri-
jetio groznici i ona ju je napustila. I
odmah je ustala te ih posluživala.
40 A kad je sunce zašlo svi koji su
imali bolesnike s razli$itim bolesti-
ma dovodili su ih k njemu, a on bi na
svakoga pojedinog od njih stavljao
ruke i ozdravljao ih.
41 A i avli su iz mnogih izlazili vri-
šte!i i govore!i: “Ti si Krist, Sin Božji!”
78
I pošto im je zapr#etio n#e im dopustio
govoriti jer su znali da je on Krist.
42 I kad je osvanuo dan, izišao je i
otišao na pusto mjesto; a narod ga je
tražio i došao k njemu te ga zadrža-
vao da ne ode od njih.
43 A on im je rekao: “Ja moram
i drugim gradovima propov#edati
evan elje kraljevstva Božjeg jer sam
radi toga poslan.”
44 Zatim je propov#edao po sina-
gogama u Galileji.
POGLAVLJE 5
dogodilo se da je, dok je narod
I navaljivao k njemu slušati rije$
Božju, on stajao pokraj Genezaret-
skog jezera
2 i opazio je dv#e la e gdje stoje uz
jezero; a ribari su bili izašli iz njih,
ispirati svoje mreže.
3 I ušao je u jednu od tih la a, koja
je bila Šimunova i zamolio ga da ju
malo otisne od kopna. Onda je sjeo
i iz la e pou$avao narod.
4 A kad je prestao govoriti, rekao
je Šimunu: “Otisni se prema dubini
te spustite svoje mreže za lov.”
5 Nato mu je Šimun je odgovorio
rekavši: “U$itelju, svu smo se no!
trudili i ništa nismo uhvatili, ali na
tvoju r#e$, spustit !u mrežu.”
6 A kad su to u$inili, uhvatili su
veliko mnoštvo riba te im se mreža
razdirala.
7 I mahnuli su svojim kolegama
u drugoj la i da im do u pomo!i.
I došli su te napunili obje la e tako
da su po$ele tonuti.
8 Kad je to vidio Šimun Petar, pao
je do Isusovih koljena govore!i:
“Odlazi od mene jer sam grešan
$ovjek, Gospodine!”
9 Jer su se on i svi oni koji su bili
s njim zaprepastili zbog ulova riba
koje su uhvatili,
10 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi
sinovi, koji su bili Šimunovi kolege.
 79
Tada je Isus rekao Šimunu: “Ne boj
se! Odsada !eš loviti ljude!
11 I kad su izvukli la e na kopno,
ostavili su sve i po$eli ga sl#editi.
12 I dogodilo se dok je on bio u
nekom gradu, evo, $ovjeka punog
gube! I kad je ugledao Isusa, pao je
ni$ice te ga usrdno zamolio, govo-
re!i: “Gospodine, ako ho!eš, možeš
me o$istiti.”
13 Tada je ispružio svoju ruku
i dotaknuo ga govore!i: “Ho!u,
o$isti se!” I guba je odmah nestala
s njega.
14 A on mu je naredio: “Nikome
ne govori, nego idi, pokaži se sve!e-
niku i prinesi za svoje o$iš!enje, kao
što je zapovjedio Mojs#e, njima za
svjedo$anstvo.”
15 Ali se glas o njemu još više pro-
nosio, te se veliko mnoštvo okupljalo
da bi ga $uli i da bi ih on ozdravio od
njihovih bolesti.
16 A on se povla$io na pusta mjesta
i molio.
17 I dogodilo se da su, nekog dana,
dok je on pou$avao, ondje sjedili i
farizeji i u$itelji Zakona koji su došli
iz svakog sela Galileje i Judeje i iz
Jeruzalema. I snaga je Gospodnja
bila nazo na da bi ih ozdravljala.
18 I gle, muškarci su don#eli na
ležaju $ovjeka koji je bio uzet. I
nastojali su ga un#eti i položiti pred
njega.
19 A kako zbog mnoštva nisu
pronašli put po kojem bi ga un#eli,
popeli su se na krov pa ga izme u
crepova s ležajem spustili u sredinu
pred Isusa.
20 I kad je vidio njihovu vjeru,
rekao mu je: “'ovje$e, gr#esi su ti
tvoji oprošteni.”
21 Nato su pismoznanci i fari-
zeji po$eli promišljati govore!i:
“Tko je ovaj koji govori hule? Tko
može opraštati gr#ehe, osim Boga
jedinoga?”
LUKA 5
22 A Isus je prozreo njihova promi-
šljanja te im odgovorio rekavši: “Što
promišljate u svojim srcima?
23 Što je lakše re!i: ‘Oprošteni su ti
gr#esi’ ili re!i: ‘Ustani i hodaj’?
24 Ali da vi znate da Sin $ovje$ji
ima vlast na zemlji opraštati gr#ehe!
Tebi govorim, (rekao je uzetome)
ustani, uzmi svoj ležaj i idi svojoj
ku!i!”
25 I odmah je ustao pred njima,
uzeo na $emu je ležao i otišao svojoj
ku!i slave!i Boga.
26 I sve je obuzelo divljenje te su
slavili Boga i ispunili su se strahom,
govore!i: “Danas smo vidjeli nešto
neobi$no!”
27 A posl#e toga izašao je i opazio
poreznika imenom Levi gdje sjedi
u poreznom uredu te mu rekao:
“Sl#edi me!”
28 I on je sve ostavio, ustao te ga
po$eo sl#editi.
29 Tada mu je Levi u svojoj ku!i
priredio veliku gozbu i bilo je veliko
mnoštvo poreznika i drugih koji su
bili s njima pri jelu.
30 A njihovi su farizeji i pismo-
znanci mrmljali protiv njegovih
u$enika govore!i: “Zašto jedete i
p#ete s poreznicima i grešnicima?”
31 Nato im je Isus odgovorio re-
kavši: “Ne trebaju zdravi l#e$nika,
nego bolesni.
32 Nisam došao zvati pravednike,
nego grešnike na pokajanje.”
33 A oni su ga upitali: “Zašto
Ivanovi u$enici $esto poste i mole,
isto tako i u enici farizejski, a tvoji
jedu i p#u?”
34 A on im je odgovorio: “Može li
se odrediti djeci u svadbenoj odaji da
poste dok je mladenac s njima?
35 Ali !e do!i dani kad !e se od
njih oteti mladenac; tada !e, u one
dane postiti.”
36 A rekao im je i usporedbu: “Nit-
ko ne stavlja zakrpu s nove odje!e
LUKA 6
na staru; ina$e !e i novu rasparati, a
zakrpa s nove ne pristaje staroj.
37 I nitko ne ul#eva mlado vino u
stare mješine; ina$e !e mlado vino
raspuknuti mješine pa !e se i ono
proliti, a mješine propasti.
38 Nego se mlado vino mora
ul#evati u nove mješine, te se oboje
sa$uva.
39 I nitko, pošto je pio staro vino,
ne želi odmah mladoga, jer kaže:
‘Staro je bolje!’ ”
POGLAVLJE 6
dogodilo se da je on, u Drugi Šabat
I posl#e Prvog, prolazio kroz žitna
polja, a njegovi su u$enici trgali
klasje, trli ga rukama i jeli.
2 A neki su ih farizeji upitali:
“Zašto $inite što n#e zakonom do-
pušteno $initi u dane Šabata?”
3 Nato im je Isus odgovorio rekav-
ši: “Niste li $itali što je u$inio David
kad je ogladnio, on i oni koji su bili
s njim;
4 kako je ušao u Božju ku!u te
uzeo i pojeo prinesene kruhove koje
zakonom n#e dopušteno jesti nikome
osim sve!enicima pa ih dao i onima
koji su bili s njim?”
5 Tada im je rekao: “Sin je $ovje$ji
gospodar i Šabata.”
6 I dogodilo se da je on i na jedan
drugi Šabat ušao u sinagogu i
pou$avao; i ondje je bio neki $ovjek
kome je usahla desna ruka.
7 A pismoznanci i farizeji su ga
promatrali ho!e li na Šabat ozdrav-
ljati kako bi našli optužbu protiv
njega.
8 Ali je on znao njihove misli te
rekao $ovjeku koji je imao usahlu
ruku: “Ustani i stani u sredinu!” I
on je ustao i stajao.
9 Tada im je Isus rekao: “Nešto !u
vas upitati: Je li zakonom dopušteno
na Šabat $initi dobro ili $initi zlo,
spasiti život ili ga uništiti?”
80
10 I kad ih je sve pogledao una-
okolo, rekao je $ovjeku: “Ispruži
svoju ruku!” I on je tako u$inio i
ruka mu se obnovila, postala zdrava
kao i druga.
11 A oni su se ispunili b#esom te se
me usobno dogovarali što bi mogli
Isusu uraditi.
12 I dogodilo se u one dane da je
otišao na goru moliti i proveo je svu
no! u molitvi Bogu.
13 A kad je osvanuo dan, pozvao
je svoje u$enike i od njih izabrao
dvanaestoricu, koje je prozvao i
apostolima:
14 Šimuna, koga je prozvao i
Petrom, i Andriju, brata njegova;
Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja;
15 Mateja i Tomu, Jakova, sina
Alfejeva, i Šimuna zvanog Zelot;
16 Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iska-
riotskoga koji je i postao izdajnik.
17 Tada je sišao s njima i zausta-
vio se na ravnici; a bilo je mnoštvo
njegovih u$enika i veliko mnoštvo
naroda iz c#ele Judeje i Jeruzalema,
te iz primorja Tira i Sidona, koji su
došli slušati ga i ozdraviti od svojih
bolesti;
18 a ozdravljali su i oni koje su
mu$ili ne$isti duhovi.
19 I sve ga je mnoštvo nastojalo
dotaknuti jer je iz njega izlazila snaga
i sve ih ozdravljala.
20 A on je podigao svoje o$i prema
svojim u$enicima i govorio: “Blaženi
vi siromasi, jer vaše je kraljevstvo
Božje.
21 Blaženi ste koji sada gladujete
jer !ete se nasititi! Blaženi ste koji
sada pla$ete jer !ete se sm#ati!
22 Blaženi ste kad vas ljudi zamrze
i kad vas odvoje i pogrde, te vaše ime
odbace kao zlo radi Sina $ovje$jega!
23 Radujte se u taj dan i poskakujte
od veselja; jer, evo, velika je vaša
nagrada u nebu! Jer su isto tako $inili
prorocima o$evi njihovi.
 81
24 Ali jao vama, bogataši, jer ste
primili svoju utjehu!
25 Jao vama koji ste siti, jer !ete
gladovati! Jao vama koji se sada
sm#ete, jer !ete tugovati i plakati!
26 Jao vama kad svi ljudi budu
o vama dobro govorili jer su isto
tako $inili lažnim prorocima o$evi
njihovi!
27 Ali vama koji me slušate kažem:
Ljubite svoje neprijatelje, $inite
dobro onima koji vas mrze.
28 Blagoslivljajte one koji vas
proklinju, molite se za one koji vas
zlostavljaju.
29 Onomu tko te udari po jednom
obrazu, pruži i drugi; i onomu tko
ti otima ogrta$, ne brani da ti otme
i kaput.
30 Podaj svakome tko od tebe
zatraži, a od onoga koji otima tvoje,
ne traži natrag.
31 I kako želite da ljudi vama $ine,
tako $inite i vi njima.
32 Jer ako ljubite one koji vas ljube,
kakva li vam je hvala? Jer i grešnici
ljube one koji njih ljube.
33 I ako dobro $inite onima koji
vama dobro $ine, kakva li vam je
hvala? Jer $ak i grešnici to isto $ine.
34 I ako pozajmljujete onima od
kojih se nadate natrag primiti, kakva
li vam je hvala? Jer i grešnici pozaj-
mljuju grešnicima da bi isto natrag
primili.
35 Nego, ljubite nepr#atelje svoje,
i $inite dobro, i pozajmljujte ne
nadaju!i se ni$emu, pa !e vam biti
velika nagrada, i bit !ete djeca Sve-
višnjega. Jer je on dobrostiv prema
nezahvalnima i zlima.
36 Budite stoga milosrdni kao što
je i Otac vaš milosrdan.
37 Ne sudite, i ne!ete biti su eni.
Ne osu ujte, i ne!ete biti osu eni.
Opraštajte, i oprostit !e vam se.
38 Dajte, i dat !e vam se; mje-
ra dobra, nabijena i natresena i
LUKA 6
preobilna dat !e se u krilo vaše. Jer
istom mjerom kojom mjerite vama
!e se zauzvrat mjeriti.”
39 Onda im je rekao usporedbu:
“Može li slijepac slijepca voditi?
Ne!e li obojica u jamu pasti?
40 U$enik n#e nad svojim u$ite-
ljem, ali !e svaki koji se usavrši biti
kao njegov u$itelj.
41 A zašto gledaš trun u oku brata
svojega, a brvna u oku svome ne
opažaš?
42 Ili kako možeš re!i bratu svome:
‘Brate, dopusti da ti izvadim trun
koji ti je u oku,’ kad sâm ne primje!u-
ješ brvna u oku svome? Licemjeru!
Najpr#e izvadi brvno iz oka svoga,
pa !eš onda jasno vidjeti izvaditi
trun što je u oku brata tvoga.
43 Jer dobro stablo ne ra a lošim
plodom, niti loše stablo ra a dobrim
plodom.
44 Jer svako se stablo poznaje po
svome plodu. Jer ljudi ne beru s
trnja smokve, niti s trnjaka trgaju
grož e.
45 Dobar $ovjek iz dobre riznice
svoga srca iznosi dobro, a zao $ovjek
iz zle riznice svoga srca iznosi zlo; jer
mu usta govore iz obilja srca.
46 A zašto me zovete: ‘Gospodine,
Gospodine,’ a ne $inite ono što
govorim?
47 Svaki koji dolazi k meni i sluša
besjede moje te ih izvršava, pokazat
!u vam kome je sli$an:
48 sli$an je $ovjeku koji je sagradio
ku!u i iskopao duboko te položio
temelj na st#eni. A kad je nastala
poplava, bujica je žestoko navalila
na tu ku!u i n#e ju mogla uzdrmati
jer je utemeljena na st#eni.
49 Ali tko $uje, a ne izvršava,
sli$an je $ovjeku koji je sagradio
ku!u na tlu bez temelja. Žestoko je
navalila na nju bujica, i odmah se
srušila pa je od te ku!e nastala velika
ruševina.”
LUKA 7
POGLAVLJE 7
kad je dovršio sve te svoje besjede
I pred narodom koji je slušao, ušao
je u Kapernaum,
2 A nekom satniku sluga, koji mu
je bio drag, bio je bolestan, gotovo
je umirao.
3 Kad je $uo za Isusa, poslao mu
je židovske starješine zaklinjaju!i ga
da do e i ozdravi mu slugu.
4 I kad su oni došli k Isusu, usrdno
su ga po$eli zaklinjati govore!i kako
je on dostojan da mu to u$ini:
5 “Jer ljubi naš narod; on nam je i
sinagogu sagradio.”
6 Tada je Isus pošao s njima. A kad
više n#e bio daleko od te ku!e, satnik
mu je poslao pr#atelje govore!i mu:
“Gospodine, ne mu$i se jer nisam
dostojan da u eš pod moj krov.
7 Zato se nisam smatrao dostojnim
do!i k tebi; nego reci r#e$ i moj !e
sluga ozdraviti!
8 Jer i ja sam $ovjek podre en
vlasti; imam pod sobom vojnike pa
jednomu kažem: ‘Idi!’ i on ode; a
drugomu: ‘Do i!’ i on do e; i svoje-
mu sluzi: ‘U$ini to!’ i on to u$ini.”
9 Kad je Isus to $uo za$udio mu
se, te se okrenuo narodu koji ga
je slijedio i rekao: “Kažem vam,
tako veliku vjeru nisam našao ni u
Izraelu!”
10 A kad su se oni što su bili po-
slani vratili ku!i, našli su da je sluga
koji je bio bolestan ozdravio.
11 I dogodilo se sutradan da je on
pošao u grad zvani Nain, a s njim su
išli mnogi njegovi u$enici i mnogo
naroda.
12 A kad se približio gradskim
vratima, gle, iznosili su mrtvaca,
sina jedinca majke njegove; a ona je
bila udovica. I s njome je bilo mnogo
naroda iz grada.
13 A kad ju je Gospodin opazio,
sažalio se nad njom te joj rekao:
“Ne pla$i!”
82
14 Onda se primaknuo, dotaknuo
se mrtva$kih nosila, a oni koji su ga
nosili mirno su stali. Tada je rekao:
“Mladi!u, tebi govorim! Ustani!”
15 I mrtvac je sjeo i po$eo govoriti,
a on ga je predao njegovoj majci.
16 I sve je obuzeo strah te su sla-
vili Boga govore!i: “Velik je prorok
ustao me u nama!” I “Bog je poho-
dio narod svoj!”
17 I taj se glas o njemu proširio po
c#eloj Judeji i po svoj okolici.
18 A o svemu tome Ivanu su javili
njegovi u$enici.
19 I kad je pozvao dvojicu svojih
u$enika, Ivan ih je poslao k Isusu
govore!i: “Jesi li ti onaj koji treba
do!i ili da $ekamo drugoga?”
20 Kad su ti ljudi stigli k njemu, re-
kli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k
tebi govore!i: ‘Jesi li ti onaj koji treba
do!i ili da $ekamo drugoga?’ ”
21 A on je upravo u taj $as ozdravio
mnoge od njihovih bolesti, muka i
zlih duhova i mnogim je sl#epcima
podario vid.
22 Tada im je Isus odgovorio
rekavši: “Idite i javite Ivanu što ste
vidjeli i $uli da sl#epi vide, hromi
hodaju, gubavi se $iste, gluhi $uju,
mrtvi ustaju, siromasima se propo-
v#eda evan elje.
23 I blažen je svaki onaj kome ja
nisam sablazan.”
24 A kad su izaslanici Ivanovi otiš-
li, po$eo je govoriti narodu o Ivanu:
“Što ste izašli u pustinju vidjeti?
Trsku koju vjetar njiše?
25 Nego što ste izašli vidjeti?
'ovjeka odjevena u meku odje!u?
Evo, oni koji su u sjajnim od#elima
i žive u raskoši u kraljevskim su
dvorima.
26 Nego što ste izašli vidjeti? Pro-
roka? Da, kažem vam, i više nego
proroka!
27 Ovo je onaj o kome je zapisano:
‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred
 83
licem tvojim, koji !e pripraviti put
tvoj pred tobom.’
28 Jer kažem vam, me u ro enima
od žena nema ve!eg proroka od
Ivana Krstitelja; ali i najmanji u kra-
ljevstvu Božjem ve!i je od njega.”
29 I sav narod koji ga je slušao,
i poreznici, krstili su se krštenjem
Ivanovim dokazuju!i da je Bog u
pravu.
30 A farizeji i zakonoznanci od-
bacili su naum Božji za njih jer nisu
htjeli da ih on krsti.
31 A Gospodin je rekao: “S kime
!u onda usporediti ljude ovoga
naraštaja? I kome su nalik?
32 Nalik su djeci što sjede na trgu
i dovikuju jedni drugima te govore:
‘Zasvirali smo vam u frulu, a niste
zaplesali! Naricali smo vam, a niste
zaplakali!’
33 Jer je došao Ivan Krstitelj; niti
jede kruha niti p#e vina, a vi govo-
rite: ‘Ima avla!’
34 Došao je Sin $ovje$ji; jede i p#e,
a vi govorite: ‘Gle, $ovjeka izjelice
i vinopije, prijatelja poreznika i
grešnika!’
35 Ali mudrost su opravdala sva
djeca njezina.”
36 A jedan ga je od farizeja zamolio
da bi s njime jeo. I ušao je u farizeje-
vu ku!u i sjeo za stol.
37 I gle, neka žena iz grada koja
je bila grešnica, kad je doznala da
je Isus za stolom u farizejevoj ku!i,
don#ela je pomast u alabastrenoj
posudi,
38 i stala iza njega do njegovih
nogu pla$u!i. Po$ela mu je suzama
prati noge i otirati ih kosom sa svoje
glave te mu ljubiti noge i mazati ih
pomaš!u.
39 A kad je to vidio farizej koji ga
je pozvao, rekao je u sebi govore!i:
“Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko
je i kakva je ova žena koja ga dodiruje:
da je grešnica.”
LUKA 8
40 A Isus mu je odgovorio rekavši:
“Šimune, imam ti nešto re!i.” A on
je rekao: “U$itelju, reci!”
41 Neki je vjerovnik imao dvojicu
dužnika. Jedan mu je dugovao pet
stotina dinara, a drugi pedeset.
42 A kako nisu imali $ime platiti,
iskreno je oprostio obojici. Reci, koji
!e ga stoga od njih više ljubiti?”
43 Šimun mu je odgovorio rekavši:
“Pretpostavljam da onaj komu je
više oprostio.” A on mu je rekao:
“Pravo si prosudio.”
44 Tada se okrenuo prema ženi i
rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu?
Ušao sam u tvoju ku!u; nisi mi dao
vode za moje noge, a ona mi je su-
zama svojima oprala noge i kosom
ih sa svoje glave obrisala.
45 Nisi mi dao poljupca, a ova
žena, otkako sam ušao, nije mi
prestala ljubiti noge.
46 Nisi mi glavu pomazao uljem,
a ova žena mi je pomaš!u pomazala
noge.
47 Stoga ti kažem: mnogi su
joj gr#esi oprošteni, jer je mnogo
ljubila; a komu se malo oprašta,
malo ljubi.”
48 A njoj je rekao: “Oprošteni su
ti gr#esi!”
49 Nato su oni koji su sjedili s
njim za stolom po$eli me u sobom
govoriti: “Tko je ovaj koji i gr#ehe
oprašta?”
50 A ženi je rekao: “Tvoja te vjera
spasila. Idi u miru!”
POGLAVLJE 8
dogodilo se zatim da je on pro-
I lazio kroz sve gradove i sela pro-
pov#edaju!i i navješ!uju!i radosnu
v#est o kraljevstvu Božjem. A s njim
su bila dvanaestorica,
2 i neke žene koje su bile ozdrav-
ljene od zlih duhova i bolesti: Mar#a,
zvana Magdalena, iz koje je izašlo
sedam avla,
LUKA 8
3 i Ivana, žena Herodova upravi-
telja Huze, Suzana i mnoge druge
koje su mu posluživale od svojih
dobara.
4 I kad se okupilo mnogo naroda, a
dolazili su k njemu iz svakoga grada,
govorio im je u usporedbi:
5 “S#a$ je izašao s#ati svoje sjeme.
I dok je s#ao, jedno je palo pokraj
puta i bilo pogaženo, i ptice su ga
nebeske pozobale.
6 A drugo je palo na kamen; i $im
je izniknulo, osušilo se, jer n#e imalo
vlage.
7 I drugo je palo me u trnje, a trnje
je naraslo skupa s njim i ugušilo
ga.
8 A drugo je palo na dobru zemlju
te naraslo i don#elo stostruk rod.”
Kad je ovo rekao, viknuo je: “Tko
ima uši da $uje, neka $uje!”
9 A njegovi su ga u$enici upitali go-
vore!i: “Što bi bila ta usporedba?”
10 A on je odgovorio: “Vama je
dano upoznati tajne kraljevstva
Božjega, ali drugima je dano u us-
poredbama, ‘da gledaju!i ne vide i
slušaju!i ne razum#u.’
11 A ovo je usporedba: Sjeme je
r#e$ Božja.
12 Ovi pokraj puta, jesu oni koji
slušaju; zatim dolazi avao i otima
r#e$ iz njihova srca, da ne bi povje-
rovali i spasili se.
13 Ovi na kamenu, to su oni, koji
kad slušaju, primaju r#e$ s radoš!u,
ali takvi nemaju korijena; oni za
neko vr#eme vjeruju, a u vr#eme
iskušenja otpadnu.
14 A ono što je palo me u trnje,
to su oni koji slušaju, i odlaze, te se
uguše pod brigama, bogatstvom i
životnim užicima i ne donesu zrelog
ploda.
15 A ono što je u dobroj zemlji, to
su oni koji, pošto su slušali, $uvaju
rije$ u dobru i plemenitu srcu i
donose plod u strpljivosti.
84
16 Nitko, kad zapali sv#e!u, ne po-
kriva je posudom ili stavlja pod po-
stelju, ve! je postavlja na sv#e!njak,
da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlo.
17 Jer ništa n#e tajno što ne!e biti
o$itovano, ni skriveno što se ne!e
saznati i na vidjelo iza!i.
18 Pazite stoga kako slušate! Jer tko
ima, njemu !e se dati; a tko nema, od
njega !e se oduzeti i ono što misli
da ima.”
19 Zatim su došli k njemu majka i
bra!a njegova, i nisu mu mogli pri!i
zbog mnoštva.
20 Tada su mu neki javili govore!i:
“Tvoja majka i bra!a tvoja stoje vani,
žele te vidjeti!”
21 A on im je odgovorio rekavši:
“Majka moja i bra!a moja su ovi koji
slušaju r#e$ Božju i izvršavaju je.”
22 I dogodilo se jednog dana da je
on ušao u la u sa svojim u$enicima
i rekao im: “Pr#e imo na onu stranu
jezera!” I isplovili su.
23 I dok su plovili, on je zaspao.
Uto se na jezero spustio olujni vjetar
i voda je punila la$u, te su bili u
pogibli.
24 Tada su mu prišli i probudili
ga govore!i: “U$itelju, u$itelju,
ginemo!” Onda je on ustao, zapri-
jetio vjetru i razbješnjeloj vodi te su
prestali; i nastala je tišina.
25 A njima je rekao: “Gdje vam je
vjera?” A oni su se, prestrašeni, za$u-
dili govore!i jedan drugomu: “Tko
li je ovaj da zapov#eda i vjetrovima
i vodi, i slušaju ga?”
26 I doplovili su u gadarenski kraj,
koji je nasuprot Galileji.
27 I dok je on izlazio na kopno,
u susret mu je iz grada došao neki
$ovjek koji je dugo vremena imao
avle, i n#e obla$io odje!u niti je
boravio u ku!i, ve! u grobovima.
28 Kad je opazio Isusa, kriknuo
je i pao pred njega te jakim glasom
rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse,
 85
Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem
te, ne mu$i me!”
29 Jer je Isus zapovjedio ne$istom
duhu da iza e iz toga $ovjeka; jer
ga je mnogo puta zgrabio pa su ga
$uvali vezana lancima i okovima, a
on bi raskidao sveze i avao bi ga
tjerao u pustinju.
30 A Isus ga je upitao govore!i:
“Kako ti je ime?” A on je odgovorio:
“Leg#a,” jer su mnogi avli ušli u
njega.
31 I zaklinjali su ga da im ne zapo-
vjedi da odu u bezdan.
32 A ondje je bilo veliko krdo
svinja što je paslo na gori, pa su ga
duhovi zaklinjali da im dopusti u!i u
njih; i on im je dopustio.
33 Tada su avli izašli iz tog $o-
vjeka i ušli u svinje, te je krdo svinja
naglo jurnulo niz obronak u jezero,
i utopilo se.
34 Kad su oni koji su ih pasli vidjeli
što se dogodilo, pobjegli su i otišli te
razglasili to u gradu i po selima.
35 Tada su izašli vidjeti što se
dogodilo te su došli k Isusu i našli
$ovjeka iz koga su izašli avli gdje
sjedi do Isusovih nogu, odjeven i
zdrave pameti; i prestrašili su se.
36 A oni koji su to vidjeli, ispripo-
vjedili su im kako je ozdravio onaj
što je bio opsjednut avlima.
37 Tada ga je sve ono mnoštvo iz
okolice gadarenske zaklinjalo da ode
od njih, jer su bili obuzeti velikim
strahom. I on je ušao u la u te se
vratio.
38 A onaj $ovjek iz koga su izašli
avli molio ga je da bude s njime, ali
Isus ga je otpustio govore!i:
39 Vrati se ku!i svojoj i ispri$aj kako
ti je veliko djelo Bog u$inio!” I on je
otišao razglašuju!i po c#elom gradu
kako mu je veliko djelo Isus u$inio.
40 I dogodilo se, kad se Isus vratio,
da ga je narod rado primio, jer su ga
svi o$ekivali.
LUKA 8
41 I gle, došao je neki $ovjek, po
imenu Jair, a on je bio predstojnik
sinagoge, te pao Isusu pred noge
i zaklinjao ga da u e u njegovu
ku!u;
42 jer je on imao k!er jedinicu, oko
dvanaest godina, i ona je umirala.
A dok je on onamo išao, ljudi su ga
naguravali.
43 A neka žena, koja je dvanaest
godina imala izljev krvi, koja je sve
svoje imanje potrošila na l#e$nike, a
da je n#edan n#e mogao izl#e$iti,
44 prišla mu je odostraga i dotakla
se ruba njegove odje!e te joj je izljev
krvi odmah prestao.
45 A Isus je upitao: “Tko me se
dotaknuo?” Kad su svi zan#ekali,
Petar i oni što su bili s njim rekli
su: “U$itelju, mnoštvo te naroda
gura i tiska, a ti pitaš: ‘Tko me se
dotaknuo?’ ”
46 A Isus je rekao: “Netko me se
dotaknuo, jer sam osjetio kako je iz
mene izašla snaga.”
47 A kad je žena vidjela da se n#e
mogla sakriti, došla je drhte!i i pala
pred njega te mu ispripovjedila pred
svim narodom iz kojeg razloga ga se
dotakla i kako je odmah ozdravila.
48 A on joj je rekao: “K!eri, nemoj
klonuti, vjera te tvoja ozdravila, idi
u miru!”
49 Dok je on još govorio, došao je
jedan iz ku!e predstojnika sinagoge
govore!i mu: “Tvoja je k!i umrla; ne
uznemiravaj U$itelja!”
50 A kad je to Isus $uo, odgovorio
mu je govore!i: “Ne boj se! Samo
vjeruj i ona !e ozdraviti!”
51 I kad je ušao u ku!u, nikomu
n#e dopustio u!i, osim Petru i Jakovu
i Ivanu te ocu i majci djevoj$ice.
52 A svi su plakali i naricali za
njom. A on je rekao: “Ne pla$ite, ona
n#e umrla, ve! spava!”
53 I oni su mu se podsmjehivali,
znaju!i da je umrla.
LUKA 9
54 A on ih je sve istjerao van te ju je
primio za ruku i dozvao je govore!i:
“Djevoj$ice, ustani!”
55 I njen se duh vratio te je odmah
ustala, a on je zapovjedio da joj daju
jesti.
56 A njeni su se roditelji zapanjili,
ali im je on zapovjedio da nikomu
ne govore što se dogodilo.
POGLAVLJE 9
ADA je sazvao dvanaestoricu
T svojih u$enika te im dao snagu
i vlast nad svim avlima, i da l#e$e
bolesti.
2 Zatim ih je poslao propov#edati
kraljevstvo Božje i l#e$iti bolesne,
3 pa im rekao: “Ništa ne uzimajte
na put: ni štapove, ni torbe, ni
kruh, ni novac; niti imajte po dv#e
košulje!
4 I u koju god ku!u u ete, ostanite
ondje i odande po ite!
5 A oni koji vas ne prime, kad
izlazite iz toga grada, otresite i pra-
šinu s nogu svojih za svjedo$anstvo
protiv njih!”
6 I pošli su: prolazili su kroz sela
propov#edaju!i evan elje i posvuda
l#e$ili.
7 I Herod tetrarh je do$uo o svemu
što je on $inio pa je bio smeten, jer
su neki govorili da je Ivan uskrsnuo
od mrtvih;
8 a neki da se pojavio Il#a; a drugi
da je ustao jedan od starih proroka.
9 Nato je Herod rekao: “Ivanu
sam ja odrubio glavu; ali tko je ovaj
o kome ja slušam takve stvari?” I
želio ga je vidjeti.
10 A kad su se apostoli vratili,
ispripovjedili su mu sve što su u$i-
nili. Onda ih je poveo sa sobom te se
povukao nasamo, na pusto mjesto
kod grada zvanog Betsaida.
11 Ali narod ga je, kad je to doznao,
po$eo sl#editi, i on ih je primio te
im govorio o kraljevstvu Božjem
86
i ozdravljao one kojima je trebalo
ozdravljenje.
12 A kada se dan po$eo primicati
kraju, prišla su tada Dvanaestorica
i rekla mu: “Otpusti mnoštvo, neka
odu u okolna sela i zaseoke smjestiti
se i pribaviti hrane, jer smo ovdje na
pustom mjestu!”
13 Ali im je on rekao: “Dajte im
vi jesti!” A oni su odgovorili: “Mi
nemamo više od pet kruhova i dv#e
ribe; osim da mi odemo kupiti hranu
za sav ovaj narod!”
14 Jer je bilo oko pet tisu!a muš-
karaca. A on je rekao svojim u$eni-
cima: “Posjednite ih u skupine po
pedeset!”
15 I tako su u$inili te ih sve po-
sjedali.
16 Tada je on uzeo pet kruhova i
dv#e ribe, pogledao u nebo, blago-
slovio ih i razlomio te dao u$enicima
da ih stave pred mnoštvo.
17 I jeli su i svi se nasitili; a od ulo-
maka koji su im pretekli nakupilo se
dvanaest košara.
18 I dogodilo se, dok je on nasamo
molio, da su s njim bili u$enici. I on
ih je upitao govore!i: “Što kažu ljudi,
tko sam ja?”
19 Oni su odgovorili rekavši:
“Ivan Krstitelj, a neki kažu Il#a, a
drugi kažu da je ustao neki od starih
proroka.”
20 On ih je upitao: “A što vi kažete,
tko sam ja?” Petar je odgovorio
rekavši: “Krist Božji!”
21 A on ih je strogo opomenuo i za-
povjedio im da to nikomu ne kažu,
22 govore!i: “Sin $ovje$ji mora
mnogo pretrpjeti, i biti odba$en od
starješina i glavara sve!eni$kih i
pismoznanaca, i biti ub#en, i tre!i
dan uskrsnuti.”
23 A svima njima je govorio: “Ako
tko ho!e i!i za mnom, neka se odre-
kne samoga sebe, i neka svaki dan
uzme križ svoj i sl#edi me.
 87
24 Jer onaj koji ho!e život svoj spasi-
ti, izgubit !e ga; a onaj koji izgubi svoj
život radi mene, taj !e ga spasiti.
25 Jer što koristi $ovjeku ako sav
sv#et zadob#e, a sam sebe izgubi ili
bude odba$en?
26 Jer onaj koji se postidi mene i
mojih r#e$i, njega !e se Sin $ovje$ji
postidjeti kad do e u slavi svojoj i u
O$evoj i svetih an ela.
27 Ali kažem vam istinu, ima nekih
što ovdje stoje koji ne!e okusiti smrti
dok ne vide kraljevstvo Božje.”
28 I dogodilo se, oko osam dana
posl#e tih besjeda, da je poveo sa
sobom Petra i Ivana i Jakova te se
popeo na goru da bi molio.
29 I dok je molio, prom#enio se
izgled njegovog lica, a njegova je
odje!a bila b#ela i blistava.
30 I gle, razgovarala su s njim dva
$ovjeka. To su bili Mojs#e i Il#a,
31 koji su se pojavili u slavi i
govorili o njegovom izlasku što se
trebao dovršiti u Jeruzalemu.
32 Ali je Petra i one s njim bio
svladao san. A kad su se probudili,
ugledali su njegovu slavu i dva
$ovjeka koji su stajali s njime.
33 I dogodilo se, dok su se oni
rastajali od njega, da je Petar rekao
Isusu: “U$itelju, dobro nam je biti
ovdje, pa hajdemo napraviti tri ša-
tora: jedan tebi, jedan Mojs#u i jedan
Il#i.” N#e znao što govori.
34 Dok je on tako govorio, pojavio
se oblak i zasjenio ih. A kad su ušli
u oblak, prestrašili su se.
35 I izašao je glas iz oblaka govo-
re!i: “Ovo je moj ljubljeni Sin, njega
slušajte!”
36 A kad je glas prošao, Isus se
našao sam. A oni su šutjeli i onih
dana nikomu nisu ništa pri$ali što
su vidjeli.
37 I dogodilo se, kad su sljede!i
dan sišli s gore, da ga je susrelo
mnogo naroda.
LUKA 9
38 I gle, neki je $ovjek iz mnoštva
povikao govore!i: “U$itelju, zakli-
njem te, pogledaj na moga sina! Jer
mi je jedinac,
39 a evo, duh ga obuzima, pa
odjednom vrišti; onda ga trese da
mu izlazi pjena. I jedva se udaljuje
od njega lome!i ga.
40 I zaklinjao sam tvoje u$enike da
ga istjeraju, ali nisu mogli.”
41 A Isus je odgovorio rekavši:
“O, nevjerni i izopa$eni naraštaju,
dokle !u biti s vama i podnositi vas?
Dovedi sina svoga ovamo!”
42 I dok je on još prilazio, avao
ga je bacio na tlo i potresao. A Isus
je zapr#etio ne$istom duhu i ozdra-
vio dje$aka te ga predao njegovom
ocu.
43 I svi su se divili zbog silne mo!i
Božje. I dok su se svi $udili svemu
što je u$inio, Isus je rekao svojim
u$enicima:
44 “Neka vam ove r#e$i utonu u
uši: Sin $ovje$ji bit !e predan u ruke
ljudima!”
45 Ali oni nisu razumjeli tu besje-
du; i bila je skrivena od njih tako da
je nisu shvatili, a bojali su se upitati
ga o toj besjedi.
46 Tada se me u njima pojavila
misao tko bi od njih bio najve!i?
47 A Isus je, znaju!i misao njihova
srca, uzeo d#ete i postavio ga pokraj
sebe,
48 te im je rekao: “Onaj koji primi
ovo d#ete u moje ime, mene pri-
ma; a onaj tko prima mene, prima
onoga koji je mene poslao. Jer tko je
najmanji me u vama svima, taj !e
biti velik.”
49 A Ivan je odgovorio rekavši:
“U$itelju, vidjeli smo jednoga koji u
tvoje ime istjeruje avle, i zabranili
smo mu, jer te ne sl#edi s nama.”
50 A Isus mu je rekao: “Nemojte
mu braniti, jer tko n#e protiv nas, za
nas je.”
LUKA 10
51 I dogodilo se, kad je došlo
vr#eme da on bude uzet gore, on
je upravio svoje lice da bi otišao u
Jeruzalem,
52 te poslao glasnike pred licem
svojim. Oni su otišli i ušli u neko
samar#ansko selo kako bi pripremili
za njega,
53 ali ga nisu primili jer mu je lice
bilo kao da bi htio i!i u Jeruzalem.
54 A kad su to vidjeli njegovi u$eni-
ci Jakov i Ivan, rekli su: “Gospodine,
ho!eš li da zapovjedimo ognju da
si e s neba i spali ih, kao što je i Il#a
u$inio?”
55 A on se okrenuo pa ih ukorio
i rekao: “Vi ne znate kakva ste
duha.
56 Jer Sin $ovje$ji n#e došao uništi-
ti živote ljudi, nego ih spasiti.” Onda
su otišli u drugo selo.
57 I dogodilo se, dok su išli putem,
da mu je netko rekao: “Gospodine,
sl#edit !u te kamo god po eš.”
58 A Isus mu je rekao: “Lisice
imaju jame i ptice nebeske gn#ezda,
a Sin $ovje$ji
nema gdje glavu položiti.”
59 A drugomu je rekao: “Sl#edi
me!” Ali je on rekao: “Gospodine,
dopusti mi da najpr#e odem poko-
pati svoga oca.”
60 Isus mu je rekao: “Pusti neka
mrtvi pokopaju svoje mrtve, a ti idi
i propov#edaj kraljevstvo Božje!”
61 A netko drugi je isto tako rekao:
“Ja !u te sl#editi, Gospodine, ali mi
dopusti da se najpr#e oprostim sa
svojim uku!anima!”
62 A Isus mu je rekao: “N#edan
koji stavi ruku svoju na plug pa se
obazire natrag, nije prikladan za
kraljevstvo Božje.”
POGLAVLJE 10
OSLIJE toga Gospodin je odre-
P dio i drugu sedamdesetoricu
te ih poslao po dvojicu pred licem
88
svojim u svaki grad i mjesto kamo
je sâm htio do!i.
2 Stoga im je govorio: “Žetva je
doista velika, ali radnika je malo.
Molite zato Gospodara žetve kako bi
poslao radnike u svoju žetvu.
3 Idite! Evo, ja vas šaljem kao janjce
me u vukove.
4 Ne nosite ni nov$anik, ni tor-
be, ni obu!e; i nikoga na putu ne
pozdravljajte!
5 A u koju god ku!u u ete, najpr#e
recite: ‘Mir ovoj ku!i!’
6 I ako ondje bude sin mira, po$i-
nut !e vaš mir na njoj; ako li ne, vratit
!e se k vama.
7 I u toj ku!i ostanite; jedite i
p#te ono što vam daju, jer je radnik
vr#edan svoje pla!e. Ne prelazite iz
ku!e u ku!u.
8 I u koji god grad u ete, i prime
vas, jedite ono što se pred vas
stavlja!
9 I ozdravljajte bolesnike koji su
u njemu i govorite im: ‘Kraljevstvo
Božje približilo se k vama!’
10 A u koji god grad u ete i ne
prime vas, iza ite na njegove ulice
i recite;
11 ‘I prašinu iz vašega grada, koja
se pril#epila za nas, otresamo na vas.
Ipak ovo znajte da se kraljevstvo
Božje približilo k vama!’
12 Ali kažem vam da !e Sodomi
biti podnošljiv#e u onaj dan nego
tome gradu.
13 Jao tebi, Korazine! Jao tebi, Bet-
saido! Jer da su se u Tiru i Sidonu do-
godila silna djela koja su se dogodila
u vama, ve! bi se odavno pokajali
sjede!i u kostr#eti i pepelu.
14 Ali !e Tiru i Sidonu biti podno-
šljiv#e na Sudu nego vama.
15 I ti, Kapernaume, koji si se
do neba uzvisio, do pakla !eš se
strovaliti!
16 Tko vas sluša, mene sluša; i
tko vas prezire, mene prezire. A tko
 89
mene prezire, prezire onoga koji me
je poslao.”
17 I vratila su se sedamdesetorica
s radoš!u govore!i: “Gospodine, i
avoli nam se u tvoje ime pokora-
vaju.”
18 A on im je rekao: “Gledao
sam Sotonu kako kao munja pada
s neba!
19 Evo, dajem vam vlast da gazite
po zm#ama i škorpionima, i nad
svom silom nepr#ateljskom, i ništa
vam ne!e mo!i nauditi.
20 Ali ne radujte se tome što vam
se duhovi pokoravaju, nego se rad#e
radujte što su vam imena zapisana
u nebu!”
21 U taj isti $as Isus se obradovao u
duhu i rekao: “Zahvaljujem ti, O$e,
Gospodaru neba i zemlje, što si ovo
sakrio od mudrih i umnih, a otkrio
to neja$adi. Da, O$e, jer je to pred
tobom bilo zadovoljstvo.
22 Sve mi je predao Otac moj, i
nitko ne zna tko je Sin, osim Oca, i
tko je Otac, osim Sina, i onoga komu
ga Sin ho!e otkriti.”
23 I okrenuo se prema svojim
u$enicima i rekao im nasamo:
“Blažene o$i koje gledaju ono što vi
gledate!”
24 Jer kažem vam da su mnogi
proroci i kraljevi željeli vidjeti ono
što vi gledate, a nisu vidjeli, i $uti
ono što vi $ujete, a nisu $uli.”
25 I gle, ustao je neki zakonozna-
nac pa ga iskušavao govore!i: “U$i-
telju, što moram $initi da baštinim
život vje$ni?”
26 On ga je upitao: “Što piše u
Zakonu? Kako $itaš?”
27 A on je odgovorio rekavši: “Lju-
bi Gospodina, Boga svojega, iz svega
srca svoga i iz sve duše svoje i iz sve
snage svoje i iz svega uma svoga; i
bližnjega svoga kao samoga sebe!”
28 A Isus mu je rekao: “Ispravno
si odgovorio. To $ini pa !eš živjeti.”
LUKA 10
29 Ali on se htio opravdati pa
je upitao Isusa: “A tko je moj
bližnji?”
30 A Isus je odgovorio rekavši:
“Neki je $ovjek silazio iz Jeruzalema
u Jerihon i upao me u razbojnike
koji su ga svukli i izranili te otišli i
ostavili ga polumrtva.
31 A slu$ajno je onim putem sila-
zio neki sve!enik, i kad ga je opazio,
zaobišao ga je.
32 A tako i neki levit, kad je bio
na tom mjestu, došao je, pogledao
ga i zaobišao.
33 A neki je Samar#anac putuju!i
došao do njega, i kad ga je vidio,
sažalio se nad njim,
34 te prišao, povio mu rane i zalio
ih uljem i vinom, pa ga posjeo na
svoju životinju, odnio ga u svratište
i pobrinuo se za njega.
35 A sutradan, kad je odlazio, izva-
dio je dva dinara, dao ih doma!inu
i rekao mu: ‘Pobrini se za njega, a
štogod više potrošiš, ja !u ti na svom
povratku isplatiti.’
36 Što dakle ti misliš, koji je od ove
trojice bio bližnji onomu koji je upao
me u razbojnike?”
37 A on je rekao: “Onaj koji mu je
iskazao milosr e.” Tada mu je Isus
rekao: “Idi pa i ti $ini tako!”
38 I dogodilo se, dok su putovali,
da je on ušao u neko selo; a neka
žena, imenom Marta, primila ga je
u svoju ku!u.
39 A ona je imala sestru zvanu
Mar#a, koja je sjela do Isusovih nogu
i slušala r#e$ njegovu.
40 A Marta je bila zauzeta oko
mnogog posluživanja pa mu je prišla
i rekla: ”Gospodine, zar ti ne mariš
što me sestra moja ostavila samu
posluživati? Reci joj stoga da mi
pomogne!”
41 A Isus joj je odgovorio rekavši:
“Marta, Marta, brineš se i uznemi-
ruješ zbog mnogo $ega,
LUKA 11
42 ali je jedno potrebno. A Mar#a
je odabrala onaj dobar dio koji joj se
ne!e oduzeti.”
POGLAVLJE 11
dogodilo se da je molio na nekom
I mjestu. Kad je prestao, rekao mu
je jedan od njegovih u$enika: “Gos-
podine, nau$i nas moliti, kao što je i
Ivan nau$io svoje u$enike!”
2 A on im je rekao: “Kad molite,
govorite: O$e naš koji jesi u nebu,
sveti se ime tvoje! Do i kraljevstvo
tvoje! Budi volja tvoja, kako u nebu,
tako i na zemlji.
3 Kruh naš svagdašnji daj nam
svaki dan!
4 I oprosti nam gr#ehe naše, jer
i mi opraštamo svakome tko nam
duguje. I ne uvedi nas u iskušenje,
nego nas izbavi od zla.”
5 Tada im je rekao: “Tko od vas ima
pr#atelja te ode k njemu u pono! i kaže
mu: ‘Pr#atelju, posudi mi tri kruha,
6 jer je k meni s puta došao moj
pr#atelj, a nemam što staviti pred
njega!’
7 A onaj koji je bio unutra odgovo-
rio mu je rekavši: ‘Ne uznemiravaj
me, vrata su ve! zatvorena, a moja
su dje$ica sa mnom u postelji. Ne
mogu ustati i dati ti!’
8 Kažem vam, ako i ne ustane dati
mu zato što mu je pr#atelj, ipak !e
ustati zbog njegova dosa ivanja i
dati mu koliko treba.
9 I ja vama kažem: molite, i dat !e
vam se; tražite, i na!i !ete; kucajte, i
otvorit !evam se!
10 Jer svaki koji moli, prima; i
koji traži, nalazi, i onomu koji kuca,
otvorit !e se.
11 A ako nekoga od vas, koji je
otac, sin zamoli kruha, ho!e li mu
dati kamen? Ili ako zamoli ribu, ho!e
li mu umjesto ribe dati zm#u?
12 Ili ako zamoli jaje, ho!e li mu
dati škorpiona?
90
13 Ako dakle vi, koji ste zli, znate
davati dobre darove djeci svojoj, ko-
liko li !e više Otac nebeski dati Duha
Svetoga onima koji ga mole?”
14 Onda je istjerao avla, a taj je
bio n#em. I dogodilo se, kad je avao
izašao, da je nijemi progovorio, i
narod se divio.
15 Ali su neki od njih rekli: “On po
Belzebulu, poglavaru avola, izgoni
avle.”
16 A drugi su, iskušavaju!i ga,
tražili od njega znak s neba.
17 Ali im je on, znaju!i njihove
namisli, rekao: “Svako kraljevstvo
razd#eljeno sâmo protiv sebe, opusti;
i ku!a razd#eljena protiv ku!e, pada.
18 Ako je i Sotona sâm protiv sebe
razd#eljen, kako li !e opstati njegovo
kraljevstvo? Jer kažete da ja po
Belzebulu izgonim avle.
19 Ako li ja po Belzebulu izgonim
avle, po kome ih izgone vaši sino-
vi? Zbog toga !e vam oni biti suci.
20 Ali ako ja prstom Božjim izgo-
nim avle, bez sumnje je k vama
došlo kraljevstvo Božje.
21 Dok jaki, naoružan, $uva svoj
dvor, njegova su dobra u miru.
22 Ali kad do e ja$i od njega,
nadvlada ga, otima mu sve njegovo
oružje u koje se pouzdavao i pl#en
njegov razd#eli.
23 Tko nije sa mnom, protiv
mene je; i tko sa mnom ne skuplja,
rasipa.
24 Kada ne$ist duh iza e iz $o-
vjeka, luta po pustim mjestima
traže!i spokoj, i kad ga ne na e kaže:
‘Vratit !u se u ku!u svoju odakle
sam izašao.’
25 I kad do e, na e je pometenu
i ure enu.
26 Tada ode i uzme sa sobom sedam
drugih duhova, gorih od sebe, te
u u i nastane se ondje. I posljednje
stanje onoga $ovjeka bude gore nego
prvo.”
 91
27 I dogodilo se, dok je on to
govorio, da je neka žena iz mnoštva
podigla svoj glas pa mu rekla: “Bla-
žena utroba koja te je nosila i prsa
koja si sisao!”
28 A on je rekao: “Još više su blaženi
oni koji slušaju r#e$ Božju i drže je!”
29 A kad se narod nagomilao, po-
$eo je govoriti: “Ovo je zao naraštaj:
traži znak, a znak mu se ne!e dati,
osim znaka proroka Jone.
30 Jer kao što je Jona bio znak
Ninivljanima, tako !e i Sin $ovje$ji
biti ovom naraštaju.
31 Kraljica Juga ustat !e na sudu
s ljudima ovoga naraštaja i osuditi
ih, jer je došla s krajeva zemlje $uti
mudrost Salomonovu, a gle, ovdje
je ve!i od Salomona!
32 Ljudi iz Ninive ustat !e na sudu
s ovim naraštajem i osuditi ga, jer su
se pokajali na Jonino propov#edanje,
a gle, ovdje je ve!i od Jone!
33 Nitko kad zapali svije!u ne
stavlja je na skriveno mjesto niti pod
posudu, nego na sv#e!njak da bi oni
koji ulaze vidjeli svjetlost.
34 Oko je svjetiljka t#elu. Stoga,
kad je oko tvoje bistro, i c#elo je t#elo
tvoje svjetlo. Ali, kad je oko tvoje zlo,
i t#elo je tvoje puno tame.
35 Pazi dakle da svjetlost koja je u
tebi ne bude tama!
36 Ako ti je dakle cijelo tijelo
puno svjetla, bez ikakvog tamnog
d#ela, ono !e c#elo biti puno svjetla
kao kad te sjajna svjetlost sv#e!e
rasvjetljuje.”
37 I dok je on govorio, neki ga je
farizej zaklinjao da objeduje s njim;
i on je ušao te sjeo za stol.
38 A kad je farizej to vidio, za$u-
dio se što se n#e prvo oprao pr#e
objeda.
39 A Gospodin mu je rekao: “Sad,
vi farizeji $istite vanjštinu $aše i zdje-
le, ali je nutrina vaša puna grabeža
i zlo!e.
LUKA 11
40 Ludi ste! N#e li onaj koji je na$i-
nio vanjštinu na$inio i nutrinu?
41 Ali radije dajte milodare od
onoga što imate, i gle, sve vam je
$isto.
42 Ali jao vama, farizeji, jer vi
dajete desetinu od metvice i rutvice
i svakovrsnog povr!a, a zaobilazite
pravdu i ljubav Božju! Ovo je treba-
lo $initi, a ono ne zapustiti.
43 Jao vama, farizeji, jer volite prva
sjedala u sinagogama i pozdrave na
trgovima!
44 Jao vama, pismoznanci i farizeji,
licemjeri; jer ste kao grobovi koji se
ne primje!uju pa ljudi hodaju po
njima, a da nisu ni svjesni!”
45 Nato je odgovorio jedan za-
konoznanac rekavši mu: ”U$itelju,
tako govore!i i nas vr#e aš.”
46 A on je rekao: “Jao i vama,
zakonoznanci, jer optere!ujete ljude
bremenima preteškim za nošenje, a
sami se tih bremena ne doti$ete ni
jednim od svojih prst#u.
47 Jao vama jer gradite spomenike
prorocima, a vaši su ih o$evi ubili!
48 Uistinu svjedo$ite da odo-
bravate djela svojih o$eva; jer su
ih oni doista ubili, a vi im gradite
spomenike.
49 Zbog toga je i rekla Mudrost
Božja: ‘Poslat !u im proroke i apo-
stole, i neke !e od njih pogubiti i
progoniti,’
50 da se krv svih proroka koja
je prolivena od utemeljenja sv#eta
zatraži od ovoga naraštaja,
51 od krvi Abela do krvi Zahar#e,
koji je poginuo izme u žrtvenika i
Hrama.’ Uistinu vam kažem, tražit
!e se to od ovoga naraštaja.
52 Jao vama, zakonoznanci, jer
vi ste uzeli klju$ spoznaje! Vi sami
niste ušli, a spr#e$ili ste one koji bi
ulazili.”
53 I dok im je ovo govorio, pismo-
znanci i farizeji po$eli su žestoko
LUKA 12
navaljivati na njega i izazivati ga da
govori o mnogo$emu,
54 vrebaju!i ga i nastoje!i što
uloviti iz njegovih usta kako bi ga
optužili.
POGLAVLJE 12
me#uvremenu, kad se skupilo
U nebrojeno mnoštvo naroda,
tako da su jedan drugoga gazili, on
je po$eo govoriti pr#e svega svojim
u$enicima: “'uvajte se kvasca fari-
zejskog, to jest licemjerja;
2 jer ništa n#e skriveno što se ne!e
otkriti ni tajno što se ne!e doznati!
3 Zato !e se sve što ste u tami
rekli na svjetlu $uti; i što ste na uho
izgovorili u skrivenim sobicama,
propov#edat !e se na krovovima.
4 A kažem vam, prijatelji moji:
ne bojte se onih koji ub#aju t#elo,
a posl#e toga ne mogu više ništa
u$initi!
5 Ali pokazat !u vam koga se tre-
bate bojati: bojte se onoga koji, pošto
ub#e, ima vlast baciti u pakao! Da,
kažem vam, njega se bojte!
6 Ne prodaje li se pet vrabaca za
dva nov$i!a? Ipak, ni jedan od njih
n#e zaboravljen pred Bogom.
7 A vama su i vlasi na glavi sve
izbrojene! Ne bojte se dakle, vredn#i
ste od mnoštva vrabaca.
8 I kažem vam, svaki koji mene
prizna pred ljudima, i njega !e Sin
$ovje$ji priznati pred an elima
Božjim.
9 Ali tko mene zan#e$e pred ljudi-
ma, bit !e zan#ekan pred an elima
Božjim.
10 I tko god izgovori r#e$ protiv
Sina $ovje$jega, oprosti !e mu se;
ali se onomu tko pohuli na Duha
Svetoga ne!e oprostiti.
11 Kada vas povedu pred sina-
goge, pred poglavarstva i vlasti, ne
brinite kako ili $ime !ete se braniti
i što !ete re!i.
92
12 Jer !e vas u taj $as Duh Sveti
pou$iti što trebate re!i.”
13 Tada mu je jedan iz mnoštva
rekao: “U$itelju, reci mojemu bratu
da sa mnom pod#eli baštinu!”
14 On mu je odgovorio: “'ovje$e,
tko je mene postavio sucem ili djeli-
teljem nad vama?”
15 Onda im je rekao: “Pazite!
'uvajte se svake pohlepe, jer se
$ovjekov život ne sastoji od obilja
koje on posjeduje!”
16 Nato im je ispri$ao usporedbu
govore!i: “Bio je neki bogataš $#e je
polje obilno rodilo,
17 te je razmišljao u sebi govore!i:
‘Što u$initi? Jer nemam gdje spremiti
svoj urod.’
18 Tada je rekao: ‘Ovo !u u$initi:
srušit !u svoje žitnice i sagraditi ve!e
pa !u u njih spremiti sav svoj urod
i svoja dobra.
19 I re!i !u svojoj duši: Dušo, imaš
mnoga dobra pohranjena za mnoge
godine, po$ivaj, jedi, p#, veseli se!’
20 No, Bog mu je rekao: ‘Lud si,
još ove no!i zatražit !e se duša tvoja
od tebe, $#e !e tada biti ono što si
priskrbio?’
21 Tako bude s onim koji sebi zgr-
!e blago, a ne bogati se u Bogu.”
22 Onda je rekao svojim u$e-
nicima: “Zbog toga vam kažem;
ne brinite se za svoj život što !ete
jesti; niti za svoje tijelo što !ete
odjenuti.
23 Ovaj je život više od jela, a t#elo
od od#ela.
24 Promotrite gavrane! Niti s#u,
niti žanju, oni nemaju ni smo$nice
ni žitnice, i Bog ih hrani. Koliko ste
više vi vredn#i od ptica!
25 A tko od vas može brinu!i se
pridodati svome uzrastu i za jedan
lakat?
26 Ako, dakle, ne možete ni ono
što je najmanje, zašto se brinete za
ostalo?
 93
27 Promotrite ljiljane kako rastu!
Ne trude se i ne predu. A ja vam
kažem da se ni Salomon u svoj slavi
svojoj n#e zaodjenuo kao jedan od
njih.
28 Ako Bog tako od#eva travu koja
je danas na polju, a sutra se baca u
pe!, koliko !e više vas, malovjerni?
29 I vi, ne tražite što !ete jesti ili što
!ete piti, i ne budite sumnji$avi!
30 Jer sve to traže narodi ovoga
sv#eta, a Otac vaš zna da vam je to
potrebno.
31 Nego radije tražite kraljev-
stvo Božje pa !e vam se sve ovo
nadodati!
32 Ne boj se, malo stado, jer je
dobra volja vašeg Oca dati vam
kraljevstvo.
33 Prodajte svoje imanje i dajte kao
milodar! Pribavite sebi nov$anike
što ne stare; neprolazno blago u
nebesima, gdje se kradljivac ne
približava niti ga moljac kvari!
34 Jer gdje je blago vaše, ondje !e
biti i srce vaše.
35 Neka vam bokovi budu opasani
i svjetiljke upaljene,
36 a vi nalik ljudima koji $ekaju
svoga gospodara kad se vra!a sa
svadbe da mu, $im do e i pokuca,
odmah otvore.
37 Blažene one sluge koje !e gos-
podar, kad do e, na!i gdje bd#u!
Uistinu vam kažem da !e se pri-
pasati, a njih posjesti za stol, pri!i i
posluživati ih.
38 Ako li do e u drugu no!nu
stražu, ili do e u tre!u no!nu stražu,
i tako ih na e,
blažene su te sluge!
39 A ovo znajte, kad bi znao do-
ma!in u koji !e $as do!i lopov, bdio
bi i ne bi dopustio da mu prokopa
ku!u!
40 Zato i vi budite spremni, jer
u $as kad ne mislite dolazi Sin
$ovje$ji!”
LUKA 12
41 Tada ga je Petar upitao: “Gospo-
dine, govoriš li ovu usporedbu samo
nama ili i svima?”
42 A Gospodin je odgovorio: “Tko
li je dakle onaj vjerni i mudri upra-
vitelj kojega !e gospodar postaviti
nad svojom služin$adi da im u pravo
vr#eme daje obrok?
43 Blažen onaj sluga kojega !e
njegov gospodar, kad do e, na!i da
tako $ini!
44 Doista, kažem vam, da !e ga po-
staviti nad svim svojim imanjem.
45 Ali ako taj sluga kaže u srcu
svome: Moj gospodar odugovla$i
svoj dolazak, te
po$ne tu!i sluge i sluškinje i jesti i
piti i op#ati se.
46 Do!i !e gospodar toga sluge u
dan kad ga ne o$ekuje i u $as kad ne
sluti, i rasje!i !e ga nadvoje i dod#e-
liti mu udio s nevjernicima.
47 A taj sluga, koji je znao volju
svoga gospodara, a n#e se pripremio
niti nije u$inio po volji njegovoj,
dobit !e mnogo udaraca.
48 A onaj koji n#e znao, a u$inio je
što zaslužuje udarce, dobit !e malo
udaraca. Jer od svakoga komu je
mnogo dano, od njega !e se mnogo
tražiti; i komu je mnogo povjereno,
od njega !e se više tražiti.
49 Došao sam baciti oganj na zemlju,
i kako bi želio da je ve! planuo!
50 Ali krštenjem se moram krstiti,
i kako sam tjeskoban dok se to ne
izvrši!
51 Smatrate li da sam došao poda-
riti mir na zemlji? Kažem vam: Ne,
nego rad#e razdor.
52 Jer !e od sada, u jednoj ku!i
petero biti razd#eljeno: troje protiv
dvoje, i dvoje protiv troje.
53 Pod#elit !e se: otac protiv sina,
i sin protiv oca, majka protiv k!eri,
a k!i protiv majke; svekrva protiv
snahe svoje i snaha protiv svekrve
svoje.”
LUKA 13
54 A govorio je i narodu: “Kad
vidite oblak kako se diže sa zapada,
odmah kažete: ‘Dolazi kiša’, i bude
tako.
55 Kad vidite da puše južni vjetar,
kažete: ‘Bit !e vru!ina’, i dogodi se.
56 Licemjeri! Lica neba i zemlje
znate prosuditi, kako onda ne znate
prosuditi ovo vr#eme?
57 A zašto i sami od sebe ne sudite
što je pravo?
58 A kad s protivnikom svojim
ideš k poglavaru, uloži napor da ga
se oslobodiš dok si još na putu da te
ne odvu$e pred suca, a sudac da te
ne preda izvršitelju, a izvršitelj da te
ne baci u tamnicu.
59 Kažem ti, ne!eš odande iza!i
dok ne platiš i posljednji nov$i!.”
POGLAVLJE 13
u to vr#eme bili su nazo$ni neki
A koji su ga izv#estili o Galilejcima
$#u je krv Pilat pom#ešao s njihovim
žrtvama.
2 Nato im je Isus odgovorio rekav-
ši: “Smatrate li da su ti Galilejci, bili
ve!i grešnici od svih ostalih Galileja-
ca, zato što su tako nastradali?
3 Kažem vam, nipošto; nego ako se
ne pokajete, svi !ete tako propasti.
4 Ili onih osamnaest, na koje je pala
kula u Siloamu i pobila ih, mislite li
da su bili ve!i grešnici od svih ljudi
koji su prebivali u Jeruzalemu?
5 Kažem vam, nipošto; nego
ako se ne pokajete, svi !ete tako
propasti.”
6 Ispri$ao je i ovu usporedbu:
“Neki je ovjek imao u svojemu vino-
gradu posa enu smokvu. I došao je, i
potražio na njoj ploda, i n#e našao.
7 Tada je rekao vinogradaru: ‘Evo,
ve! tri godine dolazim i tražim plod
na ovoj smokvi, i ne nalazim. Pos#eci
je; zašto da još iscrpljuje zemlju?’
8 A on mu je odgovorio rekav-
ši: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu
94
godinu dok ne okopam oko nje i
pognojim je.
9 Ako donese ploda dobro,
ako li ne, onda !eš je nakon toga
posje!i.’”
10 A Isus je pou$avao u jednoj od
sinagoga na Šabat.
11 I gle, bila je neka žena koja
je imala duha bolesti osamnaest
godina. I bila je zgr$ena i nikako se
n#e mogla uspraviti.
12 A kad ju je Isus ugledao, pozvao
ju je te joj rekao: “Ženo, oslobo ena
si od svoje bolesti.”
13 Onda je na nju položio ruke,
a ona se odmah uspravila i po$ela
slaviti Boga.
14 A nadstojnik sinagoge odgovo-
rio je srde!i se, što je Isus ozdravljao
na Šabat, pa je rekao narodu: “Ima
šest dana u koje treba raditi! Zato
u te dane dolazite i l#e$ite se, a ne
na dan Šabata.”
15 Gospodin mu je nato odgovo-
rio i rekao: “Licemjeru! Ne odveže
li svaki od vas na Šabat svoga vola
ili magarca od jasala pa ga vodi
napojiti?
16 A nije li ovu ženu Abraha-
movu k!er, koju je Sotona svezao,
evo ve! osamnaest godina, trebalo
odvezati od ove sveze na dan
Šabata?”
17 I kad je on to izgovorio, posra-
mili su se svi njegovi protivnici, a
sve se mnoštvo radovalo zbog svih
tih slavnih djela što su se doga ala
po njemu.
18 Tada je rekao: “'emu je sli$no
kraljevstvo Božje? I s $ime da ga
usporedim?
19 Ono je sli$no goruši$inom zrnu
koje je $ovjek uzeo i bacio u svoj vrt;
i izraslo je i razvilo se u veliko stablo
i ptice su mu se nebeske ugn#ezdile
po granama.”
20 Onda je ponovo rekao: “S $im
da usporedim kraljevstvo Božje?
 95
21 Ono je sli no kvascu, koji je žena
uzela i um!esila u tri mjere brašna
dok se sve n!e ukvasalo.”
22 I prolazio je kroz gradove i
sela, pou avaju#i i putuju#i prema
Jeruzalemu.
23 Tada ga je netko upitao: “Gos-
podine, je li malo onih koji se spaša-
vaju?” A on im je odgovorio:
24 “Borite se da u$ete na uska
vrata, jer #e mnogi, kažem vam,
tražiti da u$u, a ne#e mo#i.
25 %im doma#in ustane i zatvori
vrata, tada #ete stajati vani i po eti
kucati na vrata govore#i: ‘Gospodi-
ne, Gospodine, otvori nam!’ A on #e
vam odgovoriti i re#i: ‘Ne znam vas
odakle ste.’
26 Tada #ete po eti govoriti: ‘Jeli
smo i pili pred tobom, i pou avao
si po našim ulicama.’
27 No on #e vam re#i: ‘Kažem
vam, ne znam vas odakle ste! Od-
stupite od mene svi vi po initelji
nepravde.’
28 Ondje #e biti pla i škrgut zuba,
kad ugledate Abrahama, Izaka,
Jakova i sve proroke u kraljevstvu
Božjem, a sâme sebe vani izba ene.
29 I do#i #e s istoka i zapada, i sa
sjevera i juga, i sjesti u kraljevstvu
Božjem.
30 I gle, ima posljednjih koji #e
biti prvi, a ima prvih koji #e biti
posljednji.”
31 Toga dana pristupili su mu
neki farizeji govore#i: “Iza$i i odlazi
odavde jer te Herod ho#e ubiti!”
32 A on im je rekao: “Idite i re-
cite toj lisici: ‘Evo izgonim $avle i
ozdravljam danas i sutra, a tre#i dan
završavam.’
33 Ali danas, sutra i prekosutra
ja moram putovati jer ne prili i da
prorok pogine izvan Jeruzalema.
34 Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji
ub!aš proroke i kamenuješ one koji
su k tebi poslani! Koliko sam esto
LUKA 14
htio skupiti djecu tvoju, kao što
kvo ka skuplja pili#e pod svoja krila,
a vi niste htjeli!
35 Evo, ku#a vam je vaša ostavljena
pusta! A uistinu vam kažem, ne#ete
me vidjeti dok ne do$e as kada #ete
re#i: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi
u ime Gospodnje!’ ”
POGLAVLJE 14
dogodilo se, da je on na Šabat
I išao jesti kruh u ku#u jednog od
poglavara farizejskih, a oni su ga
promatrali.
2 I gle, pred njim je bio neki ovjek
koji je imao vodenu bolest.
3 A Isus je odgovorio rekavši
zakonoznancima i farizejima, go-
vore#i: “Je li zakonom dopušteno
ozdravljati na Šabat?”
4 A oni su šutjeli. A on ga je uhva-
tio, ozdravio ga i otpustio.
5 Tada im je odgovorio rekavši:
“Koji od vas, upadne li mu magarac
ili vol u jamu, a da ga ne bi odmah
izvukao na dan Šabata?”
6 I nisu mu mogli na to odgo-
voriti.
7 A uzvanicima je, kad je proma-
trao kako biraju prva mjesta, ispri ao
usporedbu govore#i im:
8 “Kada te netko pozove na svad-
bu, nemoj sjesti na prvo mjesto, da
ne bi bio pozvan netko poštovan!i
od tebe,
9 i da ne bi došao onaj koji je po-
zvao tebe i njega pa ti rekao: ‘Predaj
mjesto ovome!’ i tada bi ti posti$en
morao zauzeti posljednje mjesto.
10 Nego kad budeš pozvan, idi i
sjedni na posljednje mjesto tako da
ti onaj koji te pozvao kad do$e može
re#i: ‘Pr!atelju, pomakni se naviše!’
Tada #eš biti po aš#en pred onima
koji sjede pri jelu s tobom.
11 Jer svaki koji se uzvisuje bit #e
ponižen, a onaj koji se ponizi, bit #e
uzvišen.”
LUKA 15
12 Tada je rekao i onome koji ga je
pozvao: “Kada prire$uješ objed ili
ve eru, ne pozivaj svoje pr!atelje,
ni svoju bra#u, ni svoju rodbinu, ni
bogate susjede, da ne bi i oni tebe
zauzvrat pozvali i tako ti uzvratili.
13 Nego kad prire$uješ gozbu,
pozovi siromahe, sakate, hrome,
sl!epe.
14 I blažen #eš biti zato što ti oni ne
mogu uzvratiti, jer #e ti se uzvratiti
pri uskrsnu#u pravednih.”
15 A kad je to uo jedan od onih
koji su sjedili za stolom, rekao mu
je: “Blažen onaj koji bude jeo kruh u
kraljevstvu Božjem!”
16 Nato mu je on rekao: “Neki
je ovjek pripremio veliku ve eru i
pozvao mnoge.
17 I poslao je slugu svoga, u
vr!eme ve ere da kaže onima koji
su pozvani: ‘Do$ite, ve# je sve pri-
premljeno!’
18 Tada su se svi, kao jedan,
po eli ispri avati. Prvi mu je rekao:
‘Kupio sam njivu pa moram oti#i
pogledati je. Molim te, smatraj me
ispri anim!’
19 A drugi mu je rekao: ‘Kupio
sam pet jarmova volova, idem ih
isprobati. Molim te, smatraj me
ispri anim!’
20 I tre#i mu je rekao: ‘Ženom
sam se oženio i zbog toga ne mogu
do#i!’
21 Tako se taj sluga vratio i izvi-
jestio o tome svoga gospodara.
Nato se gospodar ku#e rasrdio i
rekao svome sluzi: ‘Iza$i brzo na
ulice i uli ice gradske pa dovedi
ovamo prosjake, i sakate, i hrome,
i sl!epe!’
22 Onda je taj sluga rekao: ‘Gospo-
daru, u injeno je kako si zapovjedio
i još ima mjesta!’
23 A gospodar je rekao sluzi: ‘Iza$i
na puteve i me u živice i natjeraj ih
neka u$u da mi se napuni ku#a.
96
24 Jer kažem vam da ni jedan od
onih koji su bili pozvani ne#e okusiti
moju ve eru.’ ”
25 I s njim je išlo veliko mnoštvo,
a on se okrenuo te im rekao:
26 Ako tko do$e k meni, a ne mrzi
svoga oca i majku, i ženu i djecu, i
bra#u i sestre pa ak i svoj život, ne
može biti moj u enik.
27 I tko ne nosi svoj križ i ne ide za
mnom, ne može biti moj u enik.
28 Jer tko od vas, kad naumi
sagraditi kulu, najpr!e ne sjedne i
prora una trošak, ima li dovoljno za
dovršiti?
29 Da mu se ne bi, nakon što je
postavio temelj, a ne može dovršiti,
po eli rugati svi koji to vide:
30 govore#i, ‘Ovaj je ovjek po eo
graditi, a n!e mogao dovršiti.’
31 Ili, koji kralj, kad ide u rat pro-
tiv drugog kralja, najpr!e ne#e sjesti
i ispitati je li može s deset tisu#a
presresti onoga koji dolazi protiv
njega s dvadeset tisu#a?
32 Ako li ne može, dok je još onaj
drugi daleko, on šalje svoje poslani-
ke i traži uvjete za mir.
33 Isto tako, svaki od vas koji se ne
odrekne svega što ima, ne može biti
moj u enik.
34 Sol je dobra, ali ako sol izgubi
okus, ime #e se ona za initi?
35 N!e pogodna ni za zemlju ni za
gnoj, ve! ju bacaju van. Tko ima uši
da uje, neka uje.”
POGLAVLJE 15
ADA su mu prilazili svi poreznici
T i grešnici kako bi ga uli.
2 A farizeji i pismoznanci mrmljali
su, govore#i: “Ovaj ovjek prima
grešnike i jede s njima.”
3 A on im ispri ao ovu usporedbu,
govore#i:
4 “Koji ovjek od vas ima sto ovaca
pa izgubi jednu od njih, ne ostavlja
u pustinji onih devedeset i devet
 97
te ne po$e za izgubljenom dok je
ne na$e?
5 A kad je na$e, stavi je na svoja
ramena, raduju#i se.
6 I kad do$e ku#i, pozove pr!atelje
i susjede govore#i im: ‘Radujte se sa
mnom jer sam našao svoju izgublje-
nu ovcu!’
7 Kažem vam da #e tako biti u nebu
ve!a radost zbog jednog grešnika
koji se pokaje nego zbog devedeset
i devet pravednika koji ne trebaju
pokajanje.”
8 Ili, koja žena ima deset srebr-
njaka pa izgubi jedan srebrnjak, ne
upali svjetiljku i ne pomete ku#u te
ne traži pomno dok ga ne na$e?
9 A kad ga na$e, pozove pr!atelji-
ce i susjede govore#i: ‘Radujte se sa
mnom jer sam našla onaj srebrnjak
koji sam izgubila!’
10 Isto tako, kažem vam, biva
radost pred an$elima Božjim zbog
jednog grešnika koji se pokaje.”
11 Zatim je ispripov!edao: “Neki
je ovjek imao dva sina.
12 I onaj mla$i je rekao ocu:
‘O e, daj mi dio dobara koji mi
pripada!’ I on im je podijelio
imanje.
13 I posl!e nekoliko dana mla$i
sin je skupio sve svoje, otputovao
u daleku zemlju i ondje protratio
svoje imanje žive#i razvratno.
14 I kad je sve potrošio, nastala
je silna glad u onoj zemlji te je on
po eo oskud!evati.
15 I otišao je i pridružio se ne-
kom gra$aninu one zemlje, a on
ga je poslao na svoja polja hraniti
svinje.
16 I eznuo je napuniti trbuh
mahunama što su ih jele svinje, a
nitko mu ih n!e davao.
17 A kad je došao k sebi, rekao je:
‘Koliko najamnika moga oca ima
dovoljno kruha i na pretek, a ja
umirem od gladi!
LUKA 15
18 Ustat #u, po#i k svome ocu pa
mu re#i: ‘O e, sagr!ešio sam protiv
neba i pred tobom.
19 I nisam više dostojan zvati se
tvojim sinom. U ini me kao jednog
od svojih najamnika.’
20 Tada je ustao i pošao svome ocu.
Ali dok je još bio daleko, njegov ga je
otac ugledao i sažalio se te potr ao,
pao mu oko vrata i izljubio ga.
21 A sin mu je rekao: ‘O e, sagr!ešio
sam protiv neba i pred tobom i nisam
više dostojan zvati se tvojim sinom!’
22 Nato je otac rekao svojim slu-
gama: ‘Iznesite onu najbolju odje#u
i odjenite ga, i stavite mu prsten na
ruku, i obu#u na noge!
23 I dovedite tele ugojeno i zakolji-
te ga, pa jedimo i veselimo se,
24 jer je ovaj moj sin bio mrtav i
oživio, bio je izgubljen i na$en je.’ I
po eli su se veseliti.
25 A njegov je star!i sin bio u polju
i kad je stigao blizu ku#e, uo je
glazbu i ples,
26 i pozvao je k sebi jednoga od
slugu te upitao što to zna i.
27 A on mu je odgovorio: ‘Došao ti je
brat pa je tvoj otac zaklao tele ugojeno
što ga je živog i zdravog do ekao.’
28 A on se razljutio i n!e htio u#i.
Stoga je njegov otac izašao i po#eo
ga zaklinjati.
29 A on je odgovorio ocu rekavši:
‘Evo, služim ti tolike godine i nikada
nisam prekršio tvoju zapovijed,
a nisi mi nikada dao ni jareta da
bi se mogao proveseliti sa svojim
pr!ateljima.
30 A kad ti se vratio taj sin, koji je
s bludnicama proždro tvoje imanje,
zaklao si mu tele ugojeno!’
31 A on mu je odgovorio: ‘Sine, ti
si uv!ek sa mnom i sve što ja imam,
tvoje je.
32 Ipak se trebalo veseliti i radovati
jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio
je, bio je izgubljen i na$en je.’ ”
LUKA 16
POGLAVLJE 16
ispripovijedao je i svojim u eni-
A cima: “Bio je jedan bogati ovjek
koji je imao upravitelja; i taj je bio
optužen pred njim da mu rasipa
imanje.
2 I pozvao ga je te mu rekao: ‘Što
to ujem o tebi? Daj ra un o svom
upravljanju, jer ti više ne možeš biti
upravitelj!’
3 Tada je upravitelj rekao u sebi:
‘Što #u u initi, jer mi moj gospodar
oduzima upravu? Kopati ne mogu,
prosja iti se stidim.
4 Odlu io sam što #u u initi da me
prime u svoje ku#e kad me maknu
iz uprave.’
5 Tako je dozvao svakog pojedinog
dužnika svoga gospodara i upitao
prvoga: ‘Koliko duguješ mome
gospodaru?’
6 A on je odgovorio: ‘Stotinu
mjera ulja.’ I rekao mu je: ‘Uzmi
svoju zadužnicu, brzo sjedni i napiši
pedeset.’
7 Zatim je upitao drugoga: ‘A ko-
liko ti duguješ?’ A on je odgovorio:
‘Stotinu mjera pšenice.’ I on mu
je rekao: ‘Uzmi svoju zadužnicu i
napiši osamdeset!’
8 I pohvalio je gospodar nepraved-
na upravitelja što je mudro u inio
jer su djeca ovoga sv!eta mudr!a u
svom naraštaju od sinova svjetla.
9 A ja vam kažem: steknite sebi
pr!atelje nepravednim mamonom,
da vas, kad ono nestane, prime u
vje ne nastambe.
10 Tko je vjeran u najmanjem, i
u velikom je vjeran; i tko je nepra-
vedan u najmanjem, i u velikom je
nepravedan.
11 Ako, dakle, niste bili vjerni u
nepravednom mamonu, tko #e vam
povjeriti istinsko bogatstvo?
12 A ako niste bili vjerni u onomu
što je tu$e, tko #e vam dati ono što
je vaše?
98
13 N!edan sluga ne može služiti
dvojici gospodara. Jer, ili #e jed-
noga mrziti, a drugoga ljubiti; ili
#e jednoga podržavati, a drugoga
prezirati. Ne možete služiti Bogu i
mamonu.”
14 A sve su to uli i farizeji, koji su
bili pohlepni, pa su mu se rugali.
15 Nato im je rekao: “Vi ste oni
koji sebe pravite pravednima pred
ljudima, ali Bog poznaje vaša srca;
jer što je me$u ljudima uzvišeno,
gnusoba je pred Bogom.
16 Zakon i Proroci su do Ivana.
Otada se propov!eda kraljevstvo
Božje i svatko navaljuje u njega.
17 Ali je lakše nebu i zemlji pro#i
nego li jednoj crtici Zakona pro-
pasti.
18 Svaki koji otpusti svoju ženu
te se oženi drugom, ini preljub. I
svaki koji se oženi otpuštenom, ini
preljub.
19 Bio je neki bogat ovjek koji se
od!evao u grimiz i Þni lan i dano-
mice se dobro gostio.
20 A bio je i neki prosjak imenom
Lazar, koji je ležao kod njegovih
vrata pun ireva,
21 i želio se nasiti mrvicama što su
padale s bogataševa stola. %ak su i
psi dolazili i lizali mu ireve.
22 I dogodilo se da je siromah
umro i an$eli su ga odnesli u krilo
Abrahamovo. Umro je i bogataš te
je bio pokopan.
23 A u paklu, dok je bio u mukama,
podigao je svoje o i te izdaleka opa-
zio Abrahama i Lazara u njegovu
krilu.
24 Nato je on povikao i rekao: ‘O e
Abrahame, smiluj mi se i pošalji
Lazara da namo i vrh prsta u vodu
i rashladi mi jezik jer se mu im u
ovom plamenu!’
25 Ali je Abraham rekao: ‘Sine,
sjeti se da si ti primio svoja dobra
za vr!eme svoga života, a tako i
 99
Lazar zla! A sada se on tješi, a ti se
mu iš.
26 A osim svega toga, izme$u nas
i vas velika je proval!a, tako da oni
koji bi htjeli odavde pr!e#i k vama
ne mogu, niti oni odande ne mogu
pr!e#i k nama.’
27 Tada je rekao: ‘Zato te molim
o e da ga pošalješ u ku#u moga
oca,
28 jer imam petero bra#e, da im
posvjedo i kako ne bi i oni došli u
ovo mjesto muka!
29 Abraham mu je rekao: ‘Ima-
ju Mojsija i Proroke; neka njih
slušaju!’
30 A on je rekao: ‘Nipošto, o e
Abrahame; nego ako im tko do$e
od mrtvih, pokajat #e se.’
31 Nato mu je Abraham rekao:
‘Ako ne slušaju Mojs!a i Proroke,
ne#e ih uvjeriti ni ako tko ustane od
mrtvih.’ ”
POGLAVLJE 17
ADA je rekao u enicima: “N!e
T mogu#e da ne do$u sablazni, ali
jao onomu po komu dolaze!
2 Bolje bi mu bilo da mu se mlinski
kamen objesi oko vrata i da se baci
u more, nego da sablazni jednog od
ovih malenih.
3 %uvajte se! Ako tvoj brat pogri-
ješi protiv tebe, ukori ga pa ako se
pokaje, oprosti mu.
4 I ako sedam puta na dan pogr!eši
protiv tebe i sedam ti se puta obrati
govore#i: ‘Kajem se!’ oprosti mu.”
5 A apostoli su rekli Gospodinu:
“Pove#aj nam vjeru!”
6 A Gospodin im je rekao: “Ako
imate vjeru kao zrno gorušice,
rekli biste ovom dudu: ‘Iš upaj se
s kor!enom i presadi se u more!’ I
poslušao bi vas.
7 A tko #e od vas koji ima slugu,
što ore ili hrani stoku, kad se vrati iz
polja re#i: ‘Do$i i sjedni za stol!’
LUKA 17
8 Ne#e li mu rad!e re#i: ‘Pripremi
mi što #u ve erati, a ti se pripaši i
poslužuj me dok jedem i p!em, a
posl!e #eš ti jesti i piti!’
9 Duguje li zahvalnost tom sluzi
jer je izvršio što mu je zapovje$eno?
Mislim da ne.
10 Tako i vi, kad izvršite sve ono
što vam je zapovje$eno, recite: ‘Be-
skorisne smo sluge; u inili smo ono
što smo bili dužni u initi.’ ”
11 I dogodilo se, dok je on išao u
Jeruzalem, da je prolazio granicom
Samar!e i Galileje.
12 I kad je ulazio u neko selo
susrelo ga je deset gubavih ljudi koji
su se zaustavili podalje.
13 Zatim su oni podigli svoj glas
i rekli: “Isuse, Gospodaru, smiluj
nam se!”
14 I kad ih je opazio, rekao im je:
“Idite, pokažite se sve#enicima!” I
dogodilo se, dok su oni išli, da su
se o istili.
15 A jedan od njih, kad je vidio da
je ozdravio, vratio se natrag i slavio
Boga u sav glas,
16 te je pao na svoje lice do njego-
vih nogu, daju#i mu hvalu, a bio je
Samar!anac.
17 A Isus je odgovorio rekavši:
“Nisu li se o istila desetorica? A gdje
su ona devetorica?
18 Ni jedan se n!e našao koji bi se
vratio dati slavu Bogu, osim ovoga
tu$inca!”
19 I rekao mu je: “Ustani, idi, vjera
te tvoja ozdravila!”
20 A kad su ga farizeji pitali kada
#e do#i kraljevstvo Božje, on im je
odgovorio i rekao: “Kraljevstvo
Božje ne dolazi primjetljivo;
21 niti #e se re#i: ‘Evo ga ovdje’ ili
‘Eno ga ondje!’ Jer gle, kraljevstvo je
Božje unutar vas.”
22 I rekao je u enicima: “Do#i #e dani
kad #ete poželjeti vidjeti jedan od dana
Sina %ovje jega, i ne#ete ga vidjeti.
LUKA 18
23 I govorit #e vam: ‘Vidi ovdje’ ili
‘Vidi ondje!’ Ne idite za njima, niti
ih sl!edite!
24 Jer kao što munja s!evne od
jednog kraja pod nebom i rasv!etli
do drugog kraja pod nebom, tako #e
biti i sa Sinom %ovje jim u njegov
Dan.
25 Ali najpr!e mu treba mnogo
pretrpjeti i biti odba en od ovoga
naraštaja.
26 I kao što je bilo u dane Noine,
tako #e biti u dane Sina %ovje jega.
27 Jeli su, pili, ženili se i udavali,
sve do dana kad je Noa ušao u arku.
I došao je potop i sve uništio.
28 Isto tako kao što je bilo i u
dane Lotove, jeli su, pili, kupovali i
prodavali, sadili, gradili.
29 Ali istog dana kad je Lot izašao
iz Sodome, zapljuštio je oganj i sum-
por s neba i sve ih uništio.
30 Upravo tako #e biti u dan kad
se Sin ovje ji otkr!e.
31 U onaj dan tko bude na krovu, a
stvari njegove u ku#i, neka ne silazi
da ih uzme; i tko bude u polju, isto
tako neka se ne vra#a.
32 Sjetite se Lotove žene!
33 Onaj koji nastoji spasiti svoj
život, izgubit #e ga, a onaj koji izgubi
svoj život, sa uvat #e ga.
34 Kažem vam, one #e no#i dvoje
biti na jednoj postelji; jedan #e se
uzeti, a drugi ostaviti.
35 Dv!e #e mljeti zajedno; jedna #e
se uzeti, a druga ostaviti.
36 Dvojica #e biti u polju, jedan #e
se uzeti, a drugi ostaviti.”
37 A oni su odgovorili rekavši
mu: “Gdje, Gospodine?” I on im je
rekao: “Gdje god je t!elo, ondje #e se
okupljati orlovi.”
POGLAVLJE 18
ispripovijedao im je i usporedbu
A kako bi uv!ek trebali moliti i ne
posustati,
100
2 govore#i: “Bio je u nekom gradu
neki sudac koji se n!e bojao Boga niti
se na ovjeka obazirao.
3 A u tom gradu bila je neka udo-
vica; i dolazila je k njemu, govore#i:
‘Obrani me od moga protivnika.’
4 I on to za neko vr!eme n!e htio.
Ali nakon toga je rekao u sebi: ‘Iako
se Boga ne bojim, niti se na ljude
obazirem,
5 ipak, jer me ova udovica mu i,
obranit #u je da me ne dolazi nepre-
stano zamarati.’ ”
6 I Gospodin je rekao: “%ujte što
govori nepravedni sudac!
7 A ne#e li onda Bog obraniti svoje
izabrane koji dan i no# vape k nje-
mu, iako dugo podnosi s njima?
8 Kažem vam da #e ih brzo obrani-
ti. Ali ho#e li Sin ovje ji, kad do$e,
na#i vjeru na zemlji?”
9 A nekima koji su se pouzdavali
u sebe da su pravedni, a druge
prezirali, ispripovijedao je i ovu
usporedbu:
10 “Dva su ovjeka uzišla u Hram
moliti se: jedan farizej, a drugi
poreznik.
11 Farizej je stajao te ovako molio
u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti što
nisam kao ostali ljudi: razbojnici,
nepravednici, preljubnici ili baš kao
ovaj poreznik.
12 Postim dvaput u tjednu, dajem
desetinu od svega što posjedujem.’
13 A poreznik, stoje#i podalje,
nije htio podignuti ni o i prema
nebu, ve# se udarao u prsa go-
vore#i: ‘Bože, budi milostiv meni
grešniku!’
14 Kažem vam, ovaj je opravdan
sišao svojoj ku#i, a ne onaj; jer svaki
onaj koji se uzvisuje, bit #e poni-
žen, a onaj koji se ponizuje, bit #e
uzvišen.”
15 I donosili su mu i dojen ad da ih
se dotakne. A kad su to vidjeli njegovi
u enici, korili su ih.
 101
16 Ali Isus ih je dozvao k sebi te
rekao: “Pustite dje icu neka dolaze
k meni; i ne zabranjujte im, jer takvih
je kraljevstvo Božje!
17 Uistinu kažem vam, onaj koji
ne primi kraljevstvo Božje poput
malog djeteta, nipošto ne#e u#i u
njega.”
18 Tada ga je neki poglavar upitao
govore#i: “U itelju dobri, što moram
initi da baštinim život vje ni?”
19 A Isus mu je odgovorio: “Zašto
me zoveš dobrim? Nitko n$e dobar
osim jednoga, to jest, Boga.
20 Znaš zapov!edi: Ne ini pre-
ljuba! Ne ub!! Ne ukradi! Ne svje-
do i lažno! Poštuj svoga oca i svoju
majku!”
21 A on je rekao: “Sve sam to držao
od svoje mladosti.”
22 A kad je to Isus uo, rekao mu
je: “Još jedno ti nedostaje. Prodaj sve
što imaš i pod!eli siromasima, pa
#eš imati blago u nebu; onda do$i i
sl!edi me!”
23 A kad je on to uo, jako se raža-
lostio jer je bio vrlo bogat.
24 I kad ga je Isus vidio da je po-
stao jako žalostan, rekao je: “Kako
je teško onima koji imaju bogatstvo
u#i u kraljevstvo Božje!
25 Jer je lakše devi pro#i kroz ušicu
igle nego bogatašu u#i u Kraljevstvo
Božje.”
26 A oni koji su to uli, rekli su:
“Tko onda može biti spašen?”
27 Nato je on rekao: “Što je ljudima
nemogu#e, Bogu je mogu#e.”
28 Tada je Petar rekao: “Evo, mi
smo ostavili sve i po eli smo te
sl!editi!”
29 A on im je rekao: “Uistinu vam
kažem, nema nikoga tko je ostavio
ku#u, ili roditelje, ili bra#u, ili ženu,
ili djecu zbog kraljevstva Božjega,
30 a koji ne#e primiti mnogostruko
ve# u ovom vremenu, a u sv!etu što
dolazi život vje ni.”
LUKA 19
31 Zatim je poveo sa sobom Dva-
naestoricu i rekao im: “Gle, uzlazimo
u Jeruzalem, i sve ono što je zapisano
po prorocima o Sinu ovje jem
dovršiti #e se.
32 Jer #e biti predan Poganima i
bit #e izrugivan, zlostavljan i po-
pljuvan.
33 Onda #e ga izbi evati i ubiti, a
on #e tre#i dan uskrsnuti.”
34 A oni ništa od toga nisu ra-
zumjeli; ta je besjeda bila skrivena
od njih pa nisu shvatili što im je
govorio.
35 I dogodilo se, dok se on pribli-
žavao Jerihonu, da je neki sl!epac
sjedio pokraj puta i prosio.
36 I kad je uo mnoštvo kako
prolazi, raspitivao se što je to?
37 A oni su mu dojavili da prolazi
Isus Nazare#anin.
38 Tada je povikao, govore#i: “Isu-
se, Sine Davidov, smiluj mi se!”
39 A oni koji su išli ispred korili su
ga da ušuti. Ali je on još ja e vikao:
“Sine Davidov, smiluj mi se!”
40 Tada se Isus zaustavio i zapo-
vjedio da ga dovedu k njemu. I kad
mu se ovaj približio, upitao ga je,
41 govore#i: “Što ho#eš da ti u i-
nim?” A on je rekao: “Gospodine,
da progledam!”
42 A Isus mu je rekao: “Progledaj!
Tvoja te je vjera spasila.”
43 I on je odmah progledao i
po eo ga slijediti slave#i Boga. I
sav narod, kad je to vidio, dao je
hvalu Bogu.
POGLAVLJE 19
ATIM je Isus ušao u Jerihon i
Z prolazio gradom.
2 I evo, ovjeka imenom Zakej,
koji je bio pro elnik poreznika; a
bio je bogat.
3 I nastojao je vidjeti tko je Isus.
A n!e mogao zbog gužve, jer je bio
malen rastom.
LUKA 19
4 Tada je potr ao napr!ed i popeo
se na smokvu da bi ga vidio, jer je
tim putem trebao pro#i.
5 I kad je Isus došao na to mjesto,
pogledao je gore i opazio ga te mu
rekao: “Zakeju, brzo si$i, jer ja danas
moram boraviti u tvojoj ku#i.”
6 On je brzo sišao i primio ga
raduju#i se.
7 A kad su to vidjeli, svi su mr-
mljali govore#i kako je otišao u goste
ovjeku koji je grešan!”
8 Tada je Zakej ustao i rekao Gos-
podinu: “Evo, Gospodine, polovicu
svojega imanja dajem siromasima;
i ako sam koga u emu prevario,
vra#am etverostruko.
9 Nato mu je Isus rekao: “Danas je
došlo spasenje ovoj ku#i, jer je i on
sin Abrahamov.
10 Jer je Sin ovje ji došao tražiti i
spasiti ono što je izgubljeno.”
11 I dok su oni to slušali, on je
dodao i ispripov!edao usporedbu
jer je bio blizu Jeruzalema, pa su
oni mislili da #e se odmah pojaviti
kraljevstvo Božje.
12 Stoga je rekao: “Neki je ugled-
ni ovjek otišao u daleku zemlju
preuzeti za sebe kraljevstvo, pa se
vratiti.
13 I pozvao je svojih deset slugu,
dao im deset mna i rekao im: ‘Trgujte
dok ne do$em.’
14 Ali su ga njegovi gra$ani mr-
zili te su za njim poslali obav!est
govore#i: ‘Ne#emo da ovaj kraljuje
nad nama.’
15 I dogodilo se da je on, kad se
vratio, pošto je preuzeo kraljevstvo,
zapovjedio da mu se pozovu one
sluge kojima je dao novac, kako bi sa-
znao koliko je tko zaradio trguju#i.
16 Tada je prvi pristupio govore#i:
‘Gospodaru, tvoja mna don!ela je
deset mna.’
17 A on mu je rekao: ‘Izvrsno,
dobri slugo, pošto si u najmanjem
102
bio vjeran, imaj vlast nad deset
gradova.’
18 Onda je došao drugi, govore#i:
‘Gospodaru, tvoja mna don!ela je
pet mna.’
19 A on je tomu isto tako rekao: ‘I
ti budi nad pet gradova.’
20 I sljede#i je došao, govore#i:
‘Gospodaru, gle tvoje mne, uvao
sam je pohranjenu u rupcu.
21 Jer sam te se bojao, zato što si
strog ovjek: uzimaš ono što nisi
uložio i žanješ ono što nisi pos!ao.’
22 A on mu je rekao: ‘Iz tvojih #u
te usta suditi, zli slugo. Znao si da
sam strog ovjek, uzimam što nisam
uložio i žanjem što nisam pos!ao.
23 Zašto onda nisi dao moj novac
u banku pa bi ga ja kad do$em uzeo
s kamatama!’
24 A onima koji su ondje stajali
rekao je: ‘Oduzmite od njega tu
mnu i dajte onomu koji ima deset
mna!’
25 A oni su mu rekli: ‘Gospodaru,
on ve# ima deset mna!’
26 Jer kažem vam, da #e se sva-
kome koji ima dati, a od onoga koji
nema oduzet #e se i ono što ima.
27 A one moje neprijatelje koji
nisu htjeli da kraljujem nad njima,
dovedite ovamo i pogubite ih preda
mnom!’ ”
28 A kad je to rekao, krenuo je
napr!ed te se uspinjao prema Je-
ruzalem.
29 I dogodilo se, kad se približio
Betfagi i Betaniji kod gore zvane
Maslinska, da je poslao dvojicu
svojih u enika,
30 govore#i: “Idite u selo pred
vama! U njemu #ete, kad u$ete,
na#i privezano magare na kojem
nikada nitko n!e sjedio. Odvežite ga
i dovedite ovamo.
31 Ako li vas netko upita: ‘Zašto ga
odvezujete?’ Recite mu ovako: ‘Jer ga
Gospodin treba!’ ”
 103
32 A oni koji su bili poslani, otišli
su i našli kako im je rekao.
33 I dok su odvezivali magare,
njegovi su im vlasnici rekli: “Zašto
odvezujete magare?”
34 A oni su rekli: “Gospodin ga
treba.”
35 Zatim su ga doveli k Isusu te
bacili svoju odje#u na magarca i
posjeli Isusa na njega.
36 I dok je on prolazio, prostirali
su svoju odje#u po putu.
37 A kad je došao blizu, ve# do
obronka Maslinske gore, sve ono
mnoštvo u enika po elo se radovati
i hvaliti Boga jakim glasom za sva
ona silna djela koja su vidjeli,
38 govore#i: “Blagoslovljen budi
Kralj, onaj koji dolazi u ime Gos-
podnje! Mir u nebu i slava u najvišoj
visini!”
39 A neki su mu farizeji iz mnoš-
tva rekli: “U itelju, ukori svoje
u enike!’
40 A on im je odgovorio rekavši:
“Kažem vam da #e, ako ovi ušute,
kamenje odmah vikati.”
41 A kad se je približio i ugledao
grad, zaplakao je nad njim
42 govore#i: “Kad bi i ti barem u
ovaj svoj dan spoznao ono što je za
tvoj mir! Ali je sada skriveno tvojim
o ima.
43 Jer do#i #e na tebe dani, kad #e
te tvoji nepr!atelji okružiti opkopom
i opkoliti te i pritisnuti te sa svih
strana.
44 I sravnit #e sa zemljom tebe
i tvoju djecu u tebi. I ne#e osta-
viti u tebi ni kamen na kamenu,
jer nisi prepoznao vrijeme svoga
poho$enja!”
45 Tada je otišao u Hram i po eo
istjerivati van one koji su ondje pro-
davali i one koji su kupovali
46 govore#i im: “Zapisano je, ‘Dom
moj, dom je molitve,’ a vi ste ga
u inili razbojni kom špiljom.”
LUKA 20
47 I svakodnevno je pou avao
u Hramu. A glavari sve#eni ki i
pismoznanci i prvaci naroda tražili
su da ga ub!u.
48 Ali nisu našli na ina kako da
to u ine, jer ga je sav narod pažljivo
slušao.
POGLAVLJE 20
dogodilo se, jednog od onih dana
I dok je pou avao narod u Hramu
i propov!edao evan$elje, da su mu
pristupili glavari sve#eni ki i pismo-
znanci sa starješinama
2 i upitali ga govore#i: “Reci nam
po kojoj vlasti to iniš ili tko je onaj
koji ti je dao tu vlast?”
3 A on im je odgovorio rekavši: “I
ja #u vas upitati jednu stvar, pa mi
odgovorite:
4 Je li krštenje Ivanovo bilo od neba
ili od ljudi?”
5 A oni su me$usobno umovali,
govore#i: “Ako kažemo: ‘Od neba,’
re#i #e nam: ‘Zašto mu onda niste
vjerovali?’
6 Ali ako kažemo: ‘Od ljudi,’ sav #e
nas narod kamenovati jer je uvjeren
da je Ivan bio prorok.”
7 I odgovorili su da ne mogu re#i
od koga je bilo.
8 Onda im je Isus rekao: “Ni ja
vama ne#u re#i po kojoj vlasti ovo
inim.”
9 Zatim je narodu po eo govoriti
ovu usporedbu: “Neki je ovjek
posadio vinograd te ga je iznajmio
vinogradarima i otišao u daleku
zemlju na duže vr!eme.
10 I u svoje vr!eme poslao je slugu k
vinogradarima da mu dadu od ploda
vinogradskoga. Ali su ga vinogradari
istukli i otposlali praznih ruku.
11 I ponovno je poslao drugog
slugu, a oni su i njega istukli i osra-
motili i otposlali praznih ruku.
12 I ponovno je poslao i tre#ega, a
oni su i toga izranili i izbacili.
LUKA 20
13 Tada je gospodar vinograda
rekao: ‘Što #u u initi? Poslat #u svo-
ga ljubljenoga sina. Možda #e njega
poštovati kad ga vide.
14 Ali kad su ga vinogradari
ugledali, umovali su me$usobno
govore#i: ‘Ovo je baštinik! Hajde,
ub!mo ga da bi baština bila naša!’
15 Tako su ga izbacili iz vinograda
i ubili. Što #e, dakle, u initi s njima
gospodar vinograda?
16 Do#i #e i pogubiti te vinogra-
dare, a vinograd dati drugima.”
A kad su to uli, rekli su: “Ne daj
Bože!”
17 A on ih je pogledao i rekao:
“Što onda zna i ovo što je zapisano:
‘Kamen koji su graditelji odbacili,
taj je postao ugaoni zaglavnjak?’
18 Svaki, koji padne na taj kamen,
razbit #e se, a na koga on padne, u
prah #e ga samljeti.”
19 A glavari sve#eni ki i pismo-
znanci nastojali su istog asa dignuti
ruke na njega, ali su se bojali naroda,
jer su shvatili da je protiv njih izre-
kao ovu usporedbu.
20 I vrebali su ga i poslali uhode,
koji su se pretvarali da su pravednici
kako bi ga uhvatili u r!e i, da bi ga
mogli predati poglavarstvu i vlasti
upravitelja.
21 I upitali su ga govore#i: “U i-
telju, znamo da ispravno govoriš i
pou avaš, i ne priznaješ vanjštinu
bilo koga, nego po istini pou avaš
putu Božjemu.
22 Je li nam zakonom dopušteno
dati porez Cezaru ili n!e?”
23 A on je opazio njihovo lu-
kavstvo i rekao im: “Zašto me
iskušavate?
24 Pokažite mi dinar! %iju ima
sliku i natpis?” Oni su odgovorili
rekavši: “Cezarovu.”
25 Onda im je rekao: “Dajte dakle
Cezaru ono što je Cezarovo, a Bogu
ono što je Božje!”
104
26 A oni ga nisu mogli uhvatiti u
r!e i pred narodom te su za u$eni
njegovim odgovorom ušutjeli.
27 Tada su mu pristupili neki od
saduceja, koji n!e u da ima uskr-
snu#a, te su ga upitali,
28 govore#i: “U itelju, Mojs!e nam
je napisao: ‘Ako nekome umre brat
koji ima ženu, i taj umre bez djece,
neka njegov brat uzme njegovu ženu
i podigne sjeme svome bratu.’
29 Bilo je, dakle, sedmero bra#e.
I prvi je uzeo ženu i umro je bez
djece.
30 I drugi ju je uzeo za ženu, i taj
je umro bez djece.
31 I tre#i ju je uzeo, a isto tako i
ona sedmorica; i umrli su, a nisu
ostavili djece.
32 Nakon svih umrla je i žena.
33 Stoga, po uskrsnu#u, kome #e
od njih biti žena, jer su je sedmorica
imala za ženu?”
34 A Isus im je odgovorio rekav-
ši: “Djeca ovoga svijeta žene se i
udaju.
35 Ali oni koji su se našli dostojni-
ma zadobiti onaj sv!et i uskrsnu#e
od mrtvih, niti se žene niti udaju.
36 Niti više ne mogu umr!eti, jer
su jednaki an$elima i djeca su Božja,
budu#i da su djeca uskrsnu#a.
37 A to da mrtvi ustaju, pokazao je
Mojs!e kod grma, kad Gospodina na-
ziva ‘Bogom Abrahamovim, i Bogom
Izakovim, i Bogom Jakovljevim.’
38 Jer on n!e Bog mrtvih, nego
živih, jer njemu svi žive.”
39 Nato su neki pismoznanci
odgovorili rekavši: “U itelju, dobro
si rekao!”
40 I nisu se više ništa usudili pitati
ga.
41 Tada im je rekao: “Kako govore
da je Krist Davidov sin?
42 I sâm David kaže u knjizi Psa-
lama: Gospod je rekao Gospodinu
mojemu: ‘Sjedi mi zdesna,
 105
43 dok ne položim tvoje nepr!ate-
lje za podnožje tvojim nogama!’
44 David ga dakle naziva ‘Gospo-
dinom,’ a kako mu je onda sin?”
45 Dok ga je sav narod slušao,
rekao je svojim u enicima:
46 “%uvajte se pismoznanaca koji
žele hodati u dugoj odje#i i vole po-
zdrave na trgovima, pro elja u sina-
gogama i prva mjesta na gozbama,
47 koji proždiru ku#e udovica, a
pod izlikom dugih molitava. Oni #e
primiti ve#u osudu!”
POGLAVLJE 21
pogledao je i vidio bogataše kako
I ubacuju svoje darove u riznicu.
2 A vidio je i neku siromašnu
udovicu kako ubacuje onamo dva
nov i#a,
3 te je rekao: “Doista vam kažem
da je ova siromašna udovica ubacila
više od svih,
4 jer svi su ovi od svojega viška
ubacili za darove Bogu, a ona je od
svoje neimaštine, ubacila je sav žitak
što je imala.”
5 I dok su neki govorili o Hramu,
kako je ukrašen l!epim kamenjem i
zavjetnim darovima, on je rekao:
6 “Do#i #e dani u kojima od ovoga
što gledate ne#e ostati ni kamen na
kamenu koji ne#e biti porušen.”
7 A oni su ga upitali govore#i:
“U itelju, a kad #e to biti i koji !e biti
znak kad #e se to dogoditi?”
8 A on je rekao: “Pazite da ne
budete zavedeni; jer mnogi #e do#i
u moje ime govore#i: ‘Ja sam Krist,’ i
‘Vr!eme se približilo!’ Ne idite, dakle,
za njima!
9 Ali kad ujete za ratove i bune,
nemojte se prestrašiti; jer se naj-
pr!e to mora dogoditi, ali kraj n!e
uskoro!”
10 Tada im je rekao: “Ustat #e
narod protiv naroda i kraljevstvo
protiv kraljevstva.
LUKA 21
11 I bit #e velikih potresa na raznim
mjestima, i gladi i pošasti; i bit #e
strahota i velikih znakova s neba.
12 Ali pr!e svega toga, podignut
#e svoje ruke na vas, progoniti vas
i predavati u sinagoge i tamnice;
izvodit #e vas pred kraljeve i vladare
radi imena mojega.
13 I to #e vam se okrenuti u prigo-
du za svjedo enje.
14 Stavite to dakle u svoja srca,
nemojte unapr!ed smišljati što #ete
odgovoriti!
15 Jer ja #u vam dati usta i mudrost
kojoj se ne#e mo#i suprotstaviti ni
odupr!eti svi vaši nepr!atelji.
16 I predavat #e vas i roditelji i bra-
#a i ro$aci i pr!atelji, a nekima od vas
prouzro it #e da budu smaknuti.
17 I svi #e vas mrziti radi imena
mojega.
18 Ali s vaše glave ni jedna vlas
ne#e propasti.
19 U strpljivosti svojoj o uvajte
svoje duše!
20 A kad vidite Jeruzalem opkoljen
vojskama, tada znajte da se približilo
njegovo opustošenje.
21 Tada neka oni koji su u Judeji,
bježe u gore! A oni koji su u njego-
vom središtu, neka ga napuste! A
oni koji su po okolici, neka u njega
ne ulaze!
22 Jer #e to biti dani odmazde, da
se ispuni sve što je zapisano!
23 Ali jao trudnicama i dojiljama
u one dane, jer #e biti velika tje-
skoba na zemlji i gnjev nad ovim
narodom!
24 I padat #e od oštrice ma a i
odvodit #e ih kao roblje me$u sve
narode. A Jeruzalem #e gaziti Po-
gani sve dok se ne ispune vremena
Pogana.
25 I bit #e znakovi na suncu, i na
mjesecu, i na zv!ezdama. A na ze-
mlji tjeskoba naroda u neizvjesnosti;
huka mora i valova.
LUKA 22
26 Ljudima #e srca zatajiti od
straha i iš ekivanja onoga što do-
lazi na sv!et, jer #e se sile nebeske
uzdrmati.
27 I tada #e ugledati Sina ovje je-
ga gdje dolazi u oblaku sa snagom i
slavom velikom.
28 A kada se sve to po ne doga$a-
ti, tada pogledajte gore i podignite
glave, jer se približilo vaše otku-
pljenje.”
29 Onda im je rekao usporedbu:
“Pogledajte smokvu i sva ta stabla;
30 Kada ve# propupaju, vi sami
vidite i znate da je ljeto ve# blizu.
31 Tako isto i vi, kad vidite da se
to doga$a, znajte da je kraljevstvo
Božje blizu.
32 Uistinu kažem vam, ovaj nara-
štaj ne#e pro#i dok se sve ne ispuni.
33 Nebo #e i zemlja pro#i, ali r!e i
moje ne#e pro#i.
34 I pazite na sebe, da vam srca ne
otežaju u proždrljivosti i p!anstvu te
brigama za ovaj život, i da tako onaj
dan ne do$e iznenada na vas,
35 jer #e kao zamka do#i na sve koji
prebivaju na licu c!ele zemlje.
36 Stoga, bdijte i uvijek molite,
da biste bili dostojni izbje#i svemu
onomu što se ima dogoditi te stati
pred Sina ovje jeg.”
37 I danju je nau avao u Hramu,
a no#u bi izlazio i boravio na gori
zvanoj Maslinska.
38 I sav je narod rano ujutro dola-
zio k njemu u Hram, slušati ga.
POGLAVLJE 22
približavala se svetkovina be-
I skvasnih kruhova koja se naziva
Pasha.
2 A glavari sve#eni ki i pismo-
znanci tražili su kako bi ga ubili ali
su se bojali naroda.
3 Tada je Sotona ušao u Judu,
imenom Iskariotski, koji je bio jedan
iz broja Dvanaestorice.
106
4 I otišao je ugovoriti s glavarima
sve#eni kim i zapovjednicima kako
bi im ga izdao.
5 Nato su se oni obradovali te su
ugovorili da mu daju novac.
6 A on je pristao i tražio priliku kako
bi im ga izdao mimo mnoštva.
7 Tada je došao dan beskvasnih
kruhova, kad je trebalo zaklati
Pashu.
8 A poslao je Petra i Ivana govore#i:
“Idite, pripravite nam Pashu da bi je
mogli jesti!”
9 Zatim su ga oni upitali: “Gdje
želiš da pripremimo?”
10 A on im je odgovorio: “Evo, im
u$ete u grad, sresti #e vas ovjek koji
nosi vr s vodom. Sl!edite ga u ku#u
u koju u$e,
11 te recite doma#inu ku#e: ‘U i-
telj te pita gdje je gostinjska soba
u kojoj #u jesti Pashu sa svojim
u enicima?’
12 I on #e vam pokazati veliku na-
mještenu sobu; ondje pripremite.”
13 I oni su otišli, našli kako im je
rekao te pripremili Pashu.
14 A kad je došao as, sjeo je za stol
i s njim dvanaestorica apostola.
15 Tada im je rekao: “Žarko sam
želio jesti s vama ovu Pashu pr!e
svoje patnje,
16 jer kažem vam, ne#u više jesti
od nje dok se ne ispuni u kraljevstvu
Božjem.”
17 Zatim je uzeo ašu, zahvalio i
rekao: “Uzmite je i pod!elite me$u
sobom,
18 jer kažem vam, ne#u više piti
od trsova roda sve dok ne do$e
kraljevstvo Božje!”
19 I uzeo je kruh, zahvalio i razlo-
mio ga pa im dao govore#i: “Ovo je
t!elo moje koje se za vas predaje.
Ovo inite meni na spomen.”
20 Isto tako i ašu pošto su ve erali,
govore#i: “Ova je aša Novi zavjet u
mojoj krvi koja se za vas prol!eva.
 107
21 Ali evo, ruka onoga koji me
izdaje sa mnom je na stolu.
22 I doista, Sin ovje ji odlazi kako
je odre$eno, ali jao onomu ovjeku
koji ga izdaje!”
23 A oni su se po eli me$usobno
ispitivati tko je taj od njih koji bi to
namjeravao u initi.
24 I nastala je me$u njima i sva$a
koga bi od njih trebalo smatrati
najve#im.
25 A on im je rekao: “Kraljevi
Pogana gospodare nad njima i oni
koji vladaju nad njima nazivaju se
dobrotvorima.
26 Ali vi nemojte tako! Nego, onaj
koji je najve#i me$u vama, neka
bude kao najmla$i, a onaj koji je
vladar kao onaj koji poslužuje.
27 Jer tko je ve#i, onaj koji sjedi za
stolom ili onaj koji poslužuje? N!e li
onaj koji je za stolom? A ja sam me$u
vama kao onaj koji poslužuje.
28 Vi ste oni koji ste ustrajali sa
mnom u mojim iskušenjima.
29 I ja na vas prenosim kraljevstvo
kao što je Otac moj prenio na mene:
30 da biste mogli jesti i piti za
mojim stolom u mojemu kraljevstvu
te sjediti na prijestoljima sude#i
dvanaest Izraelovih plemena.”
31 I Gospodin je rekao: “Šimune,
Šimune, evo, Sotona je zatražio da
vas prorešeta kao pšenicu.
32 Ali ja sam molio za tebe da tvoja
vjera ne klone. A ti kad se obratiš,
u vrsti svoju bra#u!”
33 A on mu je rekao: “Gospodine,
spreman sam s tobom po#i i u
tamnicu i u smrt.”
34 Nato je on odgovorio: “Kažem
ti, Petre, danas ne#e p!etao zakuku-
rikati dok triput ne zan!e eš da me
poznaješ!”
35 Zatim ih je upitao: “Kad sam
vas poslao bez nov anika, i torbe i
obu#e, je li vam što nedostajalo?” A
oni su odgovorili: “Ništa!”
LUKA 22
36 Tada im je rekao: “Ali sada tko
ima nov anik, neka ga uzme. Isto
tako i torbu. A onaj tko nema ma ,
neka proda svoju odje#u i kupi ga.
37 Jer, kažem vam, sada se mora
dovršiti na meni ono što je zapisano:
‘Me$u pr!estupnike je bio ubrojen.’
Jer ono, što se na mene odnosi ima
kraj.”
38 Onda su mu rekli: “Gospodine,
gle, ovdje su dva ma a!” A on im je
rekao: “Dosta je!”
39 Zatim je izašao te je po obi aju
pošao na Maslinsku goru. A sl!edili
su ga i njegovi u enici.
40 Kada je došao na to mjesto,
rekao im je: “Molite da ne upadnete
u iskušenje!”
41 Tada se udaljio od njih koliko se
može kamenom dobaciti, kleknuo
na koljena i po#eo moliti,
42 govore#i: “O e! Ako ho#eš,
otkloni ovu ašu od mene! Ali neka
ne bude moja volja, nego tvoja!”
43 Tada mu se ukazao an$eo s
neba i ohrabrivao ga.
44 I kad je zapao u samrtnu borbu,
još je usrdn!e molio, a znoj mu je
postao kao guste kaplje krvi koje su
padale na zemlju.
45 Nakon molitve ustao je, prišao
k u enicima i našao ih kako spavaju
od žalosti,
46 te im rekao: “Zašto spavate?
Ustanite i molite da ne upadnete u
iskušenje!”
47 I dok je on još govorio, evo
mnoštva, a pred njima je išao jedan
od dvanaestorice, onaj koji se zvao
Juda te se približio Isusu da ga
poljubi.
48 Ali mu je Isus rekao: “Juda,
zar poljupcem izdaješ Sina
ovje jeg?”
49 Kad su oni koji su bili oko
njega vidjeli što #e usl!editi, upitali
su: “Gospodine, ne #emo li udariti
ma em?”
LUKA 23
50 Tada je jedan od njih udario
slugu velikog sve#enika i odsjekao
mu desno uho.
51 A Isus je odgovorio rekavši:
“Pustite, ostavite se toga!” I dota-
knuo se njegova uha i isc!elio ga.
52 Tada je Isus rekao glavarima
sve#eni kim, zapovjednicima hram-
ske straže i starješinama, onima koji
su došli k njemu: “Kao na razbojnika
izašli ste s ma evima i toljagama!”
53 Dok sam svakodnevno bio u
Hramu s vama, niste digli ruku
na mene. Ali ovo je vaš as i vlast
tame.”
54 Kad su ga uhvatili, odveli su ga
i doveli u ku#u velikog sve#enika. A
Petar ih je izdaleka sl!edio.
55 A kad su naložili vatru nasred
dvorišta i posjedali, Petar je sjeo
me$u njih.
56 Ali kad ga je vidjela neka sluš-
kinja gdje sjedi pokraj vatre, pomno
ga je pogledala i rekla: “I ovaj je bio
s njim!”
57 A on ga je zan!ekao govore#i:
“Ženo, ja ga ne poznajem!”
58 I malo zatim opazio ga je netko
drugi pa je rekao: “I ti si od njih.”
A Petar je odgovorio: “Nisam,
ovje e!”
59 A kad je prošao otprilike jedan
sat, netko drugi je pouzdano potvr-
dio, govore#i: “Doista, i ovaj je bio s
njim; jer je i Galilejac!”
60 A Petar je rekao: “%ovje e, ne
znam što govoriš!” I odmah dok
je on još govorio, p!etao je zaku-
kurikao.
61 Nato se Gospodin okrenuo i
pogledao Petra. Tada se Petar sjetio
r!e i Gospodinove, kako mu je re-
kao: “Pr!e nego p!etao zakukuri e,
triput #eš me zan!ekati.”
62 Zatim je Petar izašao i gorko
zaplakao.
63 A ljudi koji su uvali Isusa izru-
givali su mu se i tukli ga.
108
64 I kad su mu pokrili o i, udarali
su ga po licu i pitali, govore#i: “Pro-
reci, tko je taj koji te udario?”
65 I mnogo toga su bogohulno
govorili protiv njega.
66 A im je osvanuo dan, sastale
su se starješine naroda, glavari sve-
#eni ki i pismoznanci te izveli Isusa
pred svoje V!e#e govore#i:
67 “Ako si ti Krist, reci nam!” A on
im je rekao: “Ako vam kažem, ne#ete
vjerovati.
68 Ako li vas i upitam, ne#ete mi
odgovoriti, niti me pustiti.
69 Od sada #e Sin ovje ji sjediti
zdesna Snage Božje.”
70 Nato su svi upitali: “Jesi li ti
onda Sin Božji?” A on im je odgovo-
rio: “Vi kažete da ja jesam!”
71 A oni su rekli: “Što nam još treba
svjedo anstvo? Jer smo sami uli iz
njegovih usta.”
POGLAVLJE 23
T ADA se diglo sve ono mnoštvo i
odvelo ga k Pilatu.
2 I po eli su ga optuživati govore#i:
“Našli smo ovoga kako izopa uje na-
rod i zabranjuje davati porez Cezaru
govore#i za sebe da je Krist, kralj.”
3 A Pilat ga je upitao govore#i:
“Jesi li ti kralj Židova?” A on mu je
odgovorio rekavši: “Ti kažeš.”
4 Tada je Pilat rekao glavarima sve-
#eni kim i narodu: “Nikakve krivnje
ne nalazim na ovom ovjeku.”
5 A oni su bili još žeš#i govore#i:
“On buni narod, pou avaju#i po
c!eloj Judeji, po evši od Galileje, pa
sve do ovog mjesta.”
6 Kad je Pilat uo za Galileju, upi-
tao je, je li taj ovjek Galilejac.
7 I kad je saznao da je iz Herodove
sudbene nadležnosti, poslao ga je k
Herodu, koji je i sâm u to vr!eme bio
u Jeruzalemu.
8 A kad je Herod ugledao Isusa,
jako se obradovao jer ga je odavno
 109
želio vidjeti; zato što je mnogo toga
o njemu slušao, te se nadao da #e ga
vidjeti kako ini neko udo.
9 Tada mu je postavljao mnoga
pitanja, ali mu on ništa n!e odgo-
vorio.
10 A ondje su stajali glavari sve-
#eni ki i pismoznanci te ga žestoko
optuživali.
11 Onda ga je Herod zajedno sa
svojim vojnicima prezreo i narugao
mu se, pa ga odjenuo u raskošnu
odje#u i poslao ga natrag k Pilatu.
12 I onog su dana Herod i Pilat
postali pr!atelji jedan drugome, jer
su pr!e me$usobno bili u nepr!a-
teljstvu.
13 A Pilat je sazvao glavare sve#e-
ni ke, poglavare i narod
14 te im rekao: “Doveli ste mi ovoga
ovjeka kao onog koji zavodi narod.
A evo, ja sam ga ispitao pred vama i
nisam našao na tom ovjeku nikakve
krivnje za koju ga vi optužujete,
15 a niti Herod; jer sam vas poslao
k njemu i evo on n!e u inio ništa što
zaslužuje smrt.
16 Kaznit #u ga dakle i pustiti.”
17 Jer im je trebalo pustiti jednog
za svetkovinu.
18 A oni su najedanput povikali
govore#i: “Ovoga ukloni, a pusti
nam Barabu!”
19 (Koji je bio ba en u tamnicu
zbog neke pobune koja se dogodila
u gradu i zbog ubojstva.)
20 Stoga im je Pilat ponovno pro-
govorio jer je želio pustiti Isusa.
21 Ali su oni vikali: “Razapni!
Razapni ga!”
22 A on im je po tre#i put rekao:
“Zašto, kakvo je zlo u inio? Ja ne
nalazim na njemu razlog za smrt.
Kaznit #u ga dakle i pustiti.”
23 Ali su oni navaljivali jakim
glasom i zaht!evali da ga se raza-
pne. Glasovi tih ljudi i sve#eni kih
glavara su nadvladali.
LUKA 23
24 Onda je Pilat presudio da im
bude kako su zaht!evali.
25 I pustio im je onoga koga su
željeli, koji je bio ba en u tamnicu
zbog pobune i ubojstva, a Isusa je
predao njima na volju.
26 I dok su ga odvodili, uhvatili
su nekog Šimuna Cirenca koji je
dolazio s polja, i na njega stavili križ
da ga nosi za Isusom.
27 A sl!edilo ga je veliko mnoštvo
naroda i žena koje su i naricale i
oplakivale ga.
28 A Isus se okrenuo prema njima
i rekao: “K#eri jeruzalemske, ne
pla ite zbog mene, nego zbog sebe
pla ite i zbog djece svoje.
29 Jer, evo, dolaze dani kad #e
se govoriti: ‘Blažene nerotkinje i
utrobe koje nisu rodile, i prsa koja
nisu dojila.’
30 Tada #e po eti govoriti gorama:
‘Padnite na nas!’, i brdima: ‘Pokr!te
nas!’
31 Jer ako to rade sa zelenim sta-
blom, što li #e biti sa suhim?”
32 A vodili su i drugu dvojicu,
zlo ince, da ih s njim ub!u.
33 I kad su došli na mjesto zvano
Lubanja, razapeli su ondje njega
i one zlo ince; jednoga zdesna, a
drugoga sl!eva.
34 Tada je Isus rekao: “O e, oprosti
im jer ne znaju što ine!” I razd!elili
su njegove haljine i bacali kocku.
35 A narod je stajao i promatrao.
A i glavari su mu se s njima rugali
govore#i: “Druge je spasio, neka
spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji
izabranik!”
36 A rugali su mu se i vojnici; pri-
lazili su mu te mu nudili ocat,
37 i govorili: “Ako si ti Kralj Žido-
va, spasi sam sebe!”
38 A nad njim je stajao i natpis,
ispisan gr kim i latinskim i he-
brejskim slovima: OVO JE KRALJ
ŽIDOVA.
LUKA 24
39 A jedan od obješenih zlo inaca
ga je pogr$ivao, govore#i: “Ako si ti
Krist, spasi sebe i nas.”
40 A drugi ga je odgovorivši pre-
korio govore#i: “Zar se ne bojiš Boga,
ni ti koji si pod istom osudom?
41 No, mi smo doista ovdje po
pravdi, jer primamo što smo djelima
zaslužili, ali ovaj n!e nikakva zla
u inio.”
42 Tada je rekao Isusu: “Gospo-
dine, sjeti me se kad do$eš u svoje
kraljevstvo!”
43 A Isus mu je rekao: “Uistinu,
kažem ti, danas #eš biti sa mnom
u raju!”
44 A bilo je oko šestoga sata kad je
nastala tama po svoj zemlji sve do
devetoga sata.
45 I sunce se zamra ilo, a hramski
se zastor razderao po sredini.
46 Tada je Isus povikao jakim
glasom i rekao: “O e, u ruke tvoje
predajem duh svoj!” I kad je to rekao,
predao je duh.
47 A kad je satnik vidio što se
dogodilo, slavio je Boga, govo-
re#i: “Jama no, ovaj je ovjek bio
pravedan!”
48 A sav narod koji se okupio na taj
prizor, kad su vidjeli što se dogodilo,
udarali su se u prsa vra#aju#i se.
49 A podalje su stajali svi koji su ga
poznavali, i žene koje su ga sl!edile
iz Galileje, i gledali to.
50 I gle, jedan ovjek imenom
Josip, vije#nik, dobar i pravedan
ovjek,
51 (on n!e bio suglasan s njihovom
odlukom i postupkom), iz Arima-
teje, grada židovskoga, koji je i sâm
o ekivao kraljevstvo Božje.
52 Taj je pristupio Pilatu i zamolio
za Isusovo t!elo.
53 Zatim ga je skinuo i zavio u
laneno platno te položio u grob
isklesan u st!eni, u koji pr!e nitko
n!e bio položen.
110
54 A bio je to dan Priprave, i Šabat
je svitao.
55 A i žene koje su došle s njim
iz Galileje pratile su to: promotrile
su grobnicu i kako je bilo položeno
njegovo t!elo.
56 I kad su se vratile, pripremile su
miomirise i pomasti. A na Šabat su
mirovale prema zapov!edi.
POGLAVLJE 24
A prvog dana u tjedna, vrlo rano
u jutro, došle su one i još neki s
njima na grobnicu, nose#i miomiris
koji su pripremile.
2 I našle su kamen otkotrljan s
grobnice,
3 te su ušle, ali nisu našle t!elo
Gospodina Isusa.
4 I dogodilo se, dok su one bile jako
zbunjene zbog toga, gle, dva ovjeka
su stajala pokraj njih u blistavoj
odje#i.
5 I kako su bile uplašene i pognule
lice k zemlji, oni su im rekli: “Zašto
tražite živoga me$u mrtvima?
6 On n!e ovdje, nego je uskrsnuo:
sjetite se kako vam je rekao dok je
još bio u Galileji,
7 govore#i: ‘Sin ovje ji mora biti
predan u ruke grešnih ljudi i biti
razapet, a tre#i dan uskrsnuti!’ ”
8 I one su se sjetile njegovih r!e i.
9 Onda su se vratile s grobnice i
javile sve to Jedanaestorici i svima
ostalima.
10 To su bile: Mar!a Magdalena,
Ivana i Mar!a, majka Jakovljeva i
ostale žene koje su bile s njima, koje
su to rekle apostolima.
11 A njihove rije i su se njima
u inile kao izmišljotina te im nisu
vjerovali.
12 Tada je Petar ustao i otr ao do
grobnice te je zavirio dolje i vidio
samo laneno platno gdje leži zasebno
pa je otišao, ude#i se u sebi onome
što se dogodilo.
 111
13 I gle, toga istog dana dvojica
od njih išla su u selo zvano Emaus,
udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset
stad!a.
14 I razgovarali su me$u sobom o
svemu tome što se dogodilo.
15 I dogodilo se, dok su razgova-
rali i raspravljali, da im se približio
sâm Isus te pošao s njima.
16 Ali njihovim o ima bilo je za-
pr!e#eno da ga prepoznaju.
17 A on im je rekao: “Kakvi su to
razgovori koje vodite jedan s drugim
dok hodate i žalosni ste?”
18 A jedan od njih, kojemu je ime
bilo Kleofa, odgovorio je rekavši:
“Jesi li ti jedini stranac u Jeruzalemu
pa ne znaš što se ondje dogodilo
ovih dana?”
19 A on im je rekao: “Što to?” Onda
su mu rekli: “Ono o Isusu Nazare#a-
ninu koji je bio prorok, silan u djelu i
r!e i pred Bogom i c!elim narodom;
20 i kako su ga glavari sve#eni ki
i naši poglavari predali da bude
osu$en na smrt te ga razapeli.
21 A mi smo se pouzdavali da je on
taj koji treba otkupiti Izraela. A uza
sve to, danas je ve# tre#i dan otkako
se to dogodilo.
22 Štoviše, i neke su nas žene od
naših zapanjile, koje su bile rano na
grobu.
23 A kad nisu našle njegovo t!elo,
došle su govore#i da su imale i vi$e-
nje an$ela koji su rekli da je on živ.
24 I neki su od onih koji su bili s
nama otišli do grobnice te su našli
onako kako su i žene rekle, ali njega
nisu vidjeli.”
25 Tada im je on rekao: “O, ludi, i
sporog srca da vjerujete sve što su
proroci govorili!
26 N!e li trebalo da Krist sve to
pretrpi i u$e u svoju slavu?”
27 I po evši od Mojs!a i svih pro-
roka, protuma io im je što je u svim
Pismima o njemu samom.
LUKA 24
28 I približili su se selu kamo su
išli, a on se pravio kao da je htio
i#i dalje.
29 Ali su ga oni primoravali govo-
re#i: “Ostani s nama jer blizu je ve er
i dan je na izmaku!” I ušao je da bi
ostao s njima.
30 I dogodilo se, dok je bio s njima
za stolom, da je uzeo kruh, blagoslo-
vio ga i razlomio te im ga dao.
31 Tada su im se otvorile o i i
prepoznali su ga; a on je iš eznuo
ispred njihovih o !u!
32 Nato su oni rekli jedan dru-
gomu: “N!e li naše srce gorjelo u
nama, dok nam je na putu govorio
i dok nam je otkrivao Pisma?”
33 I istog asa su ustali i vratili
se u Jeruzalem te našli okupljenu
Jedanaestoricu i one koji su bili s
njima,
34 gdje govore: “Gospodin je
doista uskrsnuo i pokazao se
Šimunu.”
35 Zatim su oni ispripovjedili
što se dogodilo na putu i kako su ga
prepoznali u lomljenju kruha.
36 I dok su oni tako govorili, sâm
Isus je stao usred njih te im rekao:
“Mir vama!”
37 Ali oni su užasnuti i prestrašeni,
smatrali da gledaju duha.
38 A on im je rekao: “Zašto ste
uznemireni? I zašto se pojavljuju
takve misli u vašim srcima?
39 Pogledajte moje ruke i moje
noge, to sam ja osobno! Opipajte me
i vidite! Jer duh nema t!elo i kosti
kao što vidite da ja imam.”
40 A kad je to rekao, pokazao im
svoje ruke i noge.
41 I dok oni od radosti još nisu
vjerovali nego su se udili, rekao im
je: “Imate li ovdje nešto za jelo?”
42 A oni su mu pružili komad
pe ene ribe i meda u sa#u.
43 I on je to uzeo i pojeo pred
njima.
LUKA 24
44 Tada im je rekao: “Ovo su r!e i
koje sam vam govorio dok sam
još bio s vama, da se mora ispuniti
sve ono što je o meni zapisano u
Zakonu Mojs!evu, i u Prorocima i u
Psalmima.”
45 Zatim im je otvorio razum da
mogu razumjeti Pisma,
46 te im rekao: “Tako je zapisano i
tako je trebalo Kristu pretrpjeti i tre#i
dan uskrsnuti od mrtvih,
47 i da se u njegovo ime propovi-
jeda pokajanje i oslobo$enje od gri-
jeha me$u svim narodima, po evši
od Jeruzalema.
48 A vi ste tome svjedoci.
112
49 I evo, ja šaljem na vas obe#anje
Oca svoga. Ali ostanite u gradu Jeru-
zalemu dok se ne odjenete snagom
s visine.”
50 Onda ih je izveo sve do Betan!e,
podigao svoje ruke i blagoslovio
ih.
51 I dogodilo se, dok ih je blago-
slivljao, da se rastao od njih i bio
uznesen na nebo.
52 Tada su mu iskazali štovanje
te se s velikom radoš#u vratili u
Jeruzalem.
53 I bili su neprestano u Hra-
mu hvale#i i blagoslivljaju#i Boga.
Amen.
 EVAN ELJE PO IVANU
POGLAVLJE 1
U po etku je bio on, R!e , i on,
R!e , bio je s Bogom i on, R!e ,
bio je Bog.
2 On je u po etku bio s Bogom.
3 Sve je po njemu postalo, i ništa što
je postalo n!e bez njega postalo.
4 U njemu je bio život i život je bio
svjetlo ljudima.
5 I svjetlo sv!etli u tami, i tama ga
n!e osvojila.
6 Pojavio se ovjek, poslan od
Boga, ime mu je bilo Ivan.
7 On je došao za svjedo anstvo,
posvjedo iti za Svjetlo, da svi povje-
ruju po njemu.
8 On sam n!e bio Svjetlo, nego je
došao posvjedo iti za Svjetlo.
9 Bilo je to istinsko Svjetlo koje
rasvjetljuje svakoga ovjeka koji
dolazi na sv!et.
10 Bio je na sv!etu, i sv!et je po nje-
mu postao, a sv!et ga n!e upoznao.
11 K svojima je došao, i njegovi ga
nisu prihvatili.
12 A svima koji su ga prihvatili,
njima je dao mo# da postanu djeca
Božja: onima koji vjeruju u ime
njegovo;
13 koji nisu ro$eni od krvi, ni od
volje tjelesne, ni od volje muškarca,
nego od Boga.
14 I on, R!e , t!elom je postao i
nastanio se me$u nama; i promatrali
smo slavu njegovu, slavu kao jedi-
noro$enoga od Oca, punog milosti
i istine.
15 Ivan je za njega svjedo io i vikao
govore#i: “Ovo je onaj o kome sam
govorio: ‘Onaj koji za mnom dolazi,
ima prednost preda mnom, jer je bio
pr!e mene!’ ”
16 I od punine njegove svi smo mi
primili, i to milost za miloš#u.
17 Jer je Zakon bio predan po
Mojs!u, a po Isusu Kristu došla je
milost i istina.
18 Boga nitko nikada n!e vidio;
jedinoro$eni Sin koji je u krilu O e-
vom, on ga je objavio.
19 A ovo je svjedo anstvo Ivanovo,
kad su Židovi iz Jeruzalema poslali
sve#enike i levite da ga upitaju:
“Tko si ti?”
20 I on je priznao; i n!e zan!ekao,
nego je priznao: “Ja nisam Krist.”
21 A oni su ga upitali: “Što si
onda? Jesi li ti Il!a?” A on je rekao:
“Nisam.” “Jesi li ti prorok?” A on je
odgovorio: “Ne.”
22 Tada su mu rekli: “Tko si, da
damo odgovor onima koji su nas
poslali? Što kažeš za sebe?”
23 On je odgovorio: “Ja sam glas
jednoga koji vapi u pustinji: ‘Po-
ravnajte put Gospodnji!’, kao što je
rekao prorok Iza!a.”
24 A oni su bili poslani od
farizeja.
25 Onda su ga upitali i rekli mu:
“Zašto onda krstiš ako ti nisi ni Krist,
ni Il!a, ni prorok?”
26 Ivan im je odgovorio rekavši:
“Ja krstim vodom, a me$u vama
stoji jedan koga vi ne poznajete.
27 On je taj koji za mnom dolazi,
i koji ima prednost preda mnom,
komu ja nisam dostojan odvezati
remena na obu#i.”
28 To se dogodilo u Betabari, s
onu stranu Jordana, gdje je Ivan
krštavao.
29 Sutradan je Ivan ugledao Isusa
gdje dolazi k njemu pa je rekao:
IVAN 2
“Evo Jaganjca Božjega koji oduzima
gr!eh sv!eta!
30 Ovo je onaj za koga sam vam
rekao: ‘Za mnom dolazi ovjek koji
ima prednost preda mnom, jer je bio
pr!e mene.’
31 I ja ga nisam poznavao; ali sam
ja radi toga došao krstiti vodom da
bi se on o itovao Izraelu.”
32 Tada je Ivan posvjedo io go-
vore#i: “Vidio sam Duha gdje silazi
s neba poput goluba i ostaje na
njemu.
33 I ja ga nisam poznavao, ali onaj
koji me je poslao krstiti vodom, on
mi je rekao: ‘Na koga vidiš da silazi
Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj
koji krštava Duhom Svetim.’
34 I ja sam vidio i svjedo im da je
taj Sin Božji.”
35 Sutradan je Ivan ponovo stajao
s dvojicom svojih u enika;
36 i kad je ugledao Isusa kako
prolazi, rekao je: “Evo Jaganjca
Božjega!”
37 A ona su ga dvojica u enika
ula što govori pa su po eli sl!editi
Isusa.
38 Tada se Isus okrenuo i opazio
ih gdje ga sl!ede te ih upitao: “Što
tražite?” A oni su mu rekli: “Rabbi,”
(što prevedeno zna i: U itelju),
“gdje boraviš?”
39 Rekao im je: “Do$ite i vidite.”
Došli su i vidjeli gdje boravi i ostali
s njim onaj dan; jer je to bilo oko
desetog sata.
40 Jedan od one dvojice koji su ga
sl!edili, pošto su uli Ivana, bio je
Andr!a, brat Šimuna Petra.
41 On je najprije našao svoga
brata Šimuna i rekao mu: “Našli
smo Mes!u,” (što prevedeno zna i:
Krist),
42 i doveo ga k Isusu. A kad ga je
Isus opazio, rekao mu je: “Ti si Ši-
mun, sin Jonin; ti #eš se zvati Kefa,”
(što je u pr!evodu: kamen).
114
43 Sutradan je Isus htio po#i u
Galileju pa je našao Filipa i rekao
mu: “Sl!edi me!”
44 A Filip je bio iz Betsaide, iz
grada Andr!inog i Petrovog.
45 Filip je našao Natanaela te mu
rekao: “Našli smo onoga o kome je
pisao Mojs!e u Zakonu, i proroci:
Isusa iz Nazareta, sina Josipovog.”
46 A Natanael ga je upitao: “Može
li što dobro do#i iz Nazareta?” Filip
mu je odgovorio: “Do$i i vidi!”
47 Isus je ugledao Natanaela kako
dolazi k njemu pa je za njega rekao:
“Evo pravog Izraelca u kojem nema
pr!evare.”
48 Natanael ga je upitao: “Odakle
me poznaješ?” Isus mu je odgovo-
rio i rekao: “Pr!e nego što te Filip
pozvao, vidio sam te dok si bio pod
smokvom.”
49 Natanael mu je odgovorio i
rekao: “Rabbi, ti si Sin Božji! Ti si
Kralj Izraelov!”
50 Isus je odgovorio te mu rekao:
“Vjeruješ li zato što sam ti rekao:
‘Vidio sam te pod smokvom?’ Vidjet
#eš i ve#e od toga.”
51 Onda mu je rekao: “Uistinu,
uistinu, kažem vam: od sada #ete
gledati otvoreno nebo i an$ele
Božje kako uzlaze i silaze nad Sina
ovje jega.”
POGLAVLJE 2
A tre"eg je dana bila svadba u
Kani Galilejskoj; ondje je bila i
Isusova majka.
2 I na svadbu je bio pozvan i Isus
i njegovi u enici.
3 A kad je ponestalo vina, njemu
je rekla Isusova majka: “Nemaju
vina.”
4 Isus joj je rekao: “Ženo, što ja
imam s tobom? Moj as još nije
došao.”
5 Njegova je majka rekla slugama:
“Što god vam on kaže, u inite!”
 115
6 A ondje je bilo šest kamenih
posuda postavljenih za židovsko
iš#enje, svaka je sadržavala dv!e
ili tri mjere.
7 Isus im je rekao: “Napunite
posude vodom!” I oni su ih napunili
do vrha.
8 Tada im je rekao: “Zagrabite
sada i odnesite ravnatelju gozbe!” I
odn!eli su mu.
9 Kad je ravnatelj gozbe okusio
vodu što je postala vino, (a n!e znao
odakle je, ali su znali poslužitelji koji
su vodu zagrabili), ravnatelj gozbe
dozvao je mladenca
10 i rekao mu: “Svaki ovjek naj-
pr!e poslužuje dobro vino, a kad se
nap!u, onda loš!e. A ti si dobro vino
uvao sve dosad.”
11 Ovo je kao po etak udesa u i-
nio Isus u Kani Galilejskoj i o itovao
slavu svoju te su njegovi u enici
povjerovali u njega.
12 Posl!e toga sišao je on, i majka
njegova, i bra#a njegova i u enici
njegovi u Kapernaum; ali ondje nisu
ostali mnogo dana.
13 A bila je blizu židovska Pasha
pa je Isus uzišao u Jeruzalem.
14 I našao je u Hramu prodava e
volova, i ovaca, i golubova i mjenja e
novca gdje sjede.
15 I kad je na inio bi od užeta,
istjerao je sve iz Hrama, i ovce i
volove; i mjenja ima je prosuo novac
i isprevrtao stolove;
16 a prodava ima golubova je re-
kao: “Nosite to odavde! Ne inite od
ku#e Oca moga ku#u trgova ku!”
17 I njegovi su se u enici sjetili da
je zapisano: “Izjeda me revnost za
ku#u tvoju.”
18 Tada su Židovi odgovorili te mu
rekli: “Budu#i da to iniš, kakav nam
znak pokazuješ?”
19 Isus je odgovorio i rekao im:
“Razorite ovaj hram i za tri #u ga
dana podi#i.”
IVAN 3
20 Nato su Židovi rekli: “%etrdeset
i šest godina gra$en je ovaj Hram, a
ti #eš ga podi#i za tri dana?”
21 Ali je on govorio o hramu
svojega t!ela.
22 Stoga su se, kad je uskrsnuo od
mrtvih, njegovi u enici sjetili da im
je to rekao, pa su povjerovali Pismu
i r!e i koju je Isus govorio.
23 A dok je bio u Jeruzalemu na
svetkovini Pashe, mnogi su povje-
rovali u njegovo ime promatraju#i
udesa koja je inio.
24 Ali im se sâm Isus n!e povjera-
vao jer ih je on sve poznavao.
25 I n!e trebalo da mu tko posvje-
do i o ovjeku, jer je sâm znao što je
u ovjeku.
POGLAVLJE 3
B IO je me$u farizejima neki
ovjek imenom Nikodem, po-
glavar Židova.
2 Ovaj je no#u došao k Isusu i re-
kao mu: “Rabbi, znamo da si u itelj
koji je došao od Boga, jer nitko ne
može initi ova udesa koja ti iniš
ako Bog n!e s njim.”
3 Isus je odgovorio te mu rekao:
“Uistinu, uistinu, kažem ti, ako se
tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti
kraljevstvo Božje.”
4 Nikodem ga je upitao: “Kako se
ovjek može roditi kad je star? Može
li drugi put u#i u utrobu majke svoje
i roditi se?”
5 Isus je odgovorio: “Uistinu,
uistinu, kažem ti, ako se tko ne rodi
od vode i Duha, ne može u#i u kra-
ljevstvo Božje.
6 Što je ro$eno od t!ela, t!elo je; a
što je ro$eno od Duha, duh je.
7 Nemoj se uditi što sam ti rekao:
‘Vi se morate ponovo roditi!’
8 Vjetar puše gdje ho#e i uješ
mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i
kamo ide. Tako je sa svakim koji je
ro$en od Duha.”
IVAN 4
9 Nikodem je odgovorio i upitao
ga: “Kako to može biti?”
10 Isus mu je odgovorio i rekao:
“Ti si u itelj Izraelov, i to ne razu-
m!eš?
11 Uistinu, uistinu, kažem ti:
Govorimo što znamo i svjedo imo
što smo vidjeli, a ne primate našega
svjedo anstva.
12 Ako sam vam govorio zemalj-
sko pa ne vjerujete, kako #ete mi vje-
rovati ako vam govorim nebesko?
13 I nitko n!e uzišao u nebo, osim
onoga koji je sišao s neba; Sin ovje ji
koji je u nebu.
14 I kao što je Mojs!e podigao zmi-
ju u pustinji, tako mora biti podignut
Sin ovje ji,
15 da svaki koji u njega vjeruje ne
propadne, nego ima život vje ni.
16 Jer je Bog tako ljubio sv!et da
je dao svoga jedinoro$enog Sina, da
svaki koji u njega vjeruje ne propad-
ne, nego ima život vje ni.
17 Jer Bog n!e poslao svoga Sina
na sv!et da bi osudio sv!et, nego da
po njemu sv!et spasi.
18 Tko vjeruje u njega, n!e osu$en;
ali tko ne vjeruje, ve# je osu$en, jer
n!e vjerovao u ime jedinoro$enoga
Sina Božjega.
19 A ovo je ta osuda, budu#i da je
svjetlo došlo na sv!et, a ljudi su više
ljubili tamu nego svjetlo, jer su im
djela bila zla.
20 Jer svaki koji ini zlo, mrzi
svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se ne
prekore djela njegova.
21 Ali onaj koji ini istinu, dolazi
k svjetlu kako bi se o itovala djela
njegova jer su u Bogu u injena.”
22 Poslije toga došao je Isus sa
svojim u enicima u zemlju judej-
sku; i ondje se s njima zadržavao i
krštavao.
23 A krštavao je i Ivan u Enonu,
blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo
vode. I ljudi su dolazili i krstili se.
116
24 Jer Ivan još nije bio ba en u
tamnicu.
25 Tada je nastala rasprava izme$u
nekih od Ivanovih u enika i Židova
o iš#enju,
26 te su došli k Ivanu i rekli mu:
“Rabbi, onaj koji je bio s tobom s
onu stranu Jordana za koga si ti
svjedo io, evo, on krsti i svi dolaze
k njemu.”
27 Ivan je odgovorio i rekao: “%o-
vjek ne može ništa primiti ako mu
n!e dano s neba.
28 Vi mi sami svjedo ite da sam
rekao: ‘Ja nisam Krist, nego sam
poslan pred njim.’
29 Tko ima mladenku, mladenac
je, ali mladen ev pr!atelj, koji stoji
i sluša ga, jako se raduje radi mla-
den eva glasa. Stoga se ova moja
radost ispunila.
30 On se mora pove#avati, a ja se
umanjivati.
31 Tko odozgor dolazi, nad svima
je; tko je sa zemlje, od zemlje je i
zemaljski govori. Tko dolazi s neba,
nad svima je!
32 I što je vidio i uo, to svjedo i,
a nitko ne prima svjedo anstvo
njegovo.
33 Tko je primio njegovo svje-
do anstvo, potvrdio je da je Bog
istinit.
34 Jer koga je Bog poslao, r!e i
Božje govori, jer mu Bog ne daje
Duha na mjeru.
35 Otac ljubi Sina i sve je predao u
ruku njegovu.
36 Tko vjeruje u Sina, ima život
vje ni; a tko ne vjeruje Sinu, ne#e
vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje
na njemu.”
POGLAVLJE 4
K AD je, dakle, Gospodin doznao
da su farizeji uli kako je Isus
pridobio i krstio više u enika nego
Ivan,
 117
2 (premda sâm Isus n!e krštavao,
nego njegovi u enici),
3 napustio je Judeju i ponovo
otišao u Galileju.
4 A morao je pro#i kroz Samar!u.
5 Tada je došao do samar!skog
grada zvanog Sihar, blizu zemljišta
što ga je Jakov dao svome sinu
Josipu.
6 A ondje je bio Jakovljev zdenac;
zato je Isus, umoran od puta, sjeo
kraj zdenca. Bilo je oko šestoga
sata.
7 Došla je neka žena iz Samar!e
zagrabiti vodu. Isus joj je rekao: “Daj
mi piti.”
8 (Jer su njegovi u enici otišli u
grad kupiti hranu.)
9 Nato ga je žena Samarijanka
upitala: “Kako ti, koji si Židov, tražiš
piti od mene, koja sam žena, Sama-
r!anka?” Jer se Židovi ne druže sa
Samar!ancima.
10 Isus je odgovorio te joj rekao:
“Kad bi ti znala dar Božji i tko je
onaj koji ti govori: ‘Daj mi piti’, ti bi
od njega zatražila i on bi ti dao živu
vodu.”
11 Žena mu je rekla: “Gospodine,
nemaš ime zagrabiti, a studenac je
dubok; odakle ti onda živa voda?
12 Jesi li ti ve#i od našega oca Ja-
kova koji nam je dao ovaj studenac;
i sâm je iz njega pio, i djeca njegova,
i stoka njegova!”
13 Isus je odgovorio te joj rekao:
“Svaki koji p!e od ove vode, opet
#e ožednjeti,
14 ali onaj koji p!e od vode koju
#u mu ja dati, ne#e nikada ožednjeti,
nego #e voda koju #u mu ja dati
postati u njemu izvorom vode što
te e u život vje ni.”
15 Žena ga je zamolila: “Gospodi-
ne, daj mi te vode da ne žednim i ne
dolazim ovamo zahva#ati.”
16 Isus joj je rekao: “Idi, pozovi
svoga muža i do$i ovamo!”
IVAN 4
17 Žena je odgovorila i rekla: “Ne-
mam muža.” Isus joj je odgovorio:
“Dobro si rekla: ‘Nemam muža’,
18 jer si imala pet muževa, i onaj
koga sada imaš n!e ti muž. To si
iskreno rekla.”
19 Žena mu je napomenula: “Gos-
podine, shva#am da si ti prorok.
20 Naši su o evi iskazivali štova-
nje na ovom brdu, a vi kažete da je
u Jeruzalemu to mjesto gdje treba
iskazivati štovanje.”
21 Isus joj je rekao: “Ženo, vjeruj
mi, dolazi as kad ne#ete štovati Oca
ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22 Vi štujete što ne poznajete; mi
štujemo što poznajemo, jer je spase-
nje od Židova.
23 Ali dolazi as, i sada je, kada
#e istinski štovatelji štovati Oca u
duhu i istini, jer Otac traži da ga
takvi štuju.
24 Bog je Duh i koji ga štuju, mora-
ju ga štovati u duhu i istini.”
25 Žena mu je odgovorila: “Znam
da dolazi Mes!a koji se zove Krist.
Kad on do$e, sve #e nam objasniti.”
26 Isus joj je rekao: “Ja sam taj koji
ti govorim.”
27 I uto su stigli njegovi u enici
i za udili se što je razgovarao sa
ženom. Ipak nitko n!e pitao: “Što
tražiš?” Ili: “Zašto razgovaraš s
njom?”
28 Žena je tada ostavila svoj kr ag
i otišla u grad te rekla ljudima:
29 “Do$ite vidjeti ovjeka koji mi
je rekao sve što sam ikada u inila!
N!e li on Krist?”
30 Tada su oni izašli iz grada i došli
k njemu.
31 A u me$uvremenu su ga u enici
zamolili govore#i: “U itelju, jedi!”
32 Ali im je on rekao: “Ja imam za
jesti jelo za koje vi ne znate.”
33 Stoga su u enici pitali jedan
drugoga: “Da mu n!e tko donio što
za jesti?”
IVAN 5
34 Isus im je odgovorio: “Moja je
hrana izvršiti volju onoga koji me je
poslao i završiti djelo njegovo.
35 Ne govorite li vi: ‘Još su etiri
mjeseca pa dolazi žetva?’ Gle, kažem
vam, podignite svoje o i i pogledajte
njive, jer su ve# b!ele za žetvu!
36 A onaj koji žanje prima pla#u
i skuplja plod za život vje ni, da se
zajedno raduju i onaj koji s!e i onaj
koji žanje.
37 I u ovome je istinita izreka:
‘Jedan s!e, a drugi žanje.’
38 Ja sam vas poslao žeti ono oko
ega se vi niste trudili; drugi su se
trudili, a vi ste ušli u trud njihov.”
39 I mnogi su Samar!anci iz onoga
grada povjerovali u njega zbog r!e i
one žene koja je svjedo ila: “Rekao
mi je sve što sam ikada u inila.”
40 Kad su dakle Samar!anci došli k
njemu, zaklinjali su ga da ostane kod
njih pa je ostao ondje dva dana.
41 I mnogo ih je više povjerovalo
zbog njegove r!e i,
42 te su rekli ženi: “Sada vjeruje-
mo, ne zbog tvog kazivanja, jer smo
ga sami uli i znamo da je ovaj doista
Krist, Spasitelj sv!eta.”
43 A nakon dva dana pošao je
odande i otišao u Galileju.
44 Jer je sâm Isus posvjedo io
da prorok nema asti u svom za-
vi aju.
45 Kad je dakle stigao u Galileju,
Galilejci su ga primili pošto su vi-
djeli sve što je u inio u Jeruzalemu
na svetkovini, jer su i oni stigli sa
svetkovine.
46 Tako je Isus ponovo došao
u Kanu Galilejsku gdje je vodu
pretvorio u vino. A tamo je bio neki
kraljev službenik !i je sin bolovao
u Kapernaumu.
47 Kad je uo da je Isus došao iz
Judeje u Galileju, otišao je k njemu
i zaklinjao ga da si$e i ozdravi mu
sina jer je bio na samrti.
118
48 Tada mu je Isus napomenuo:
“Ako ne vidite znakove i udesa,
ne#ete htjeti povjerovati.”
49 Kraljev službenik ga je zamolio:
“Gospodine, si$i pr!e nego mi umre
d!ete!”
50 Isus mu je rekao: “Idi, sin tvoj
živi!” I ovjek je povjerovao r!e i
koju mu je Isus rekao i otišao.
51 I dok je on još silazio, susrele
su ga njegove sluge te mu javile
govore#i: “Tvoj sin živi!”
52 Tada se raspitao kod njih za sat
kad mu je krenulo nabolje, a oni su
mu odgovorili: “Ju er ga je u sedmi
sat pustila groznica.”
53 Tako je otac saznao da je to bilo
u onaj sat u koji mu je Isus rekao:
“Tvoj sin živi!”, te je povjerovao on i
sav njegov dom.
54 To je nadalje drugo udo koje je
u inio Isus kad je stigao iz Judeje u
Galileju.
POGLAVLJE 5
P OSLIJE toga bila je židovska
svetkovina te je Isus uzišao u
Jeruzalem.
2 A u Jeruzalemu, kod ov je trž-
nice, nalazi se kupalište koje se
hebrejski naziva Bethesda, i ima pet
tr!emova.
3 U njima je ležalo veliko mnoštvo
nemo#nih, sl!epih, hromih i uzetih;
ekali su da se pokrene voda.
4 Jer je u odre$eno vr!eme an$eo
silazio u kupalište i uzburkao vodu;
tko bi prvi ušao nakon uzburkavanja
vode, ozdravio bi ma kakvu bolest
imao.
5 A ondje je bio neki ovjek koji je
bolovao trideset i osam godina.
6 Kad ga je Isus opazio gdje leži
i doznao da je ve# dugo vremena
u tom stanju, upitao ga je: “Želiš li
ozdraviti?”
7 Nemo#nik mu je odgovorio:
“Gospodine, nemam nikoga da me
 119
spusti u kupalište kad se uzburka
voda, a dok ja do$em, drugi si$e
pr!e mene.”
8 Isus mu je rekao: “Ustani, uzmi
svoju postelju i hodaj!”
9 I taj je ovjek odmah ozdravio,
te uzeo svoju postelju i po#eo hodati.
A na taj dan bio je Šabat.
10 Zato su Židovi rekli onomu koji
je ozdravio: “Šabat je. N!e ti zako-
nom dopušteno nositi postelju.”
11 On im je odgovorio: “Onaj koji
me je ozdravio, rekao mi je: ‘Uzmi
svoju postelju i hodaj!’ ”
12 Tada su ga upitali: “Tko je taj
ovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi svoju
postelju i hodaj’?”
13 A onaj što je ozdravio n!e znao
tko je taj, jer se Isus sklonio u mnoš-
tvu koje je bilo na tom mjestu.
14 Nakon toga Isus ga je našao u
Hramu i rekao mu: “Evo, ozdravio
si! Ne gr!eši više, da ti se što gore
ne dogodi!”
15 Taj ovjek je otišao i javio
Židovima da je Isus onaj koji ga je
ozdravio.
16 I zbog toga su Židovi progonili
Isusa i nastojali ga ubiti, jer je to
u inio na Šabat.
17 A Isus im je odgovorio: “Otac
moj radi sve do sada, i ja radim.”
18 Zbog toga su ga Židovi još više
nastojali ubiti, jer ne samo što je kršio
Šabat nego je i Boga nazivao svojim
Ocem, izjedna uju#i sebe s Bogom.
19 Tada im je Isus odgovorio i re-
kao: “Uistinu, uistinu, kažem vam:
Sin ne može ništa u initi sâm od
sebe, ve# #ini što vidi da Otac ini. Jer
sve što on ini, to isto i Sin ini.
20 Jer Otac voli Sina i pokazuje
mu sve što sâm ini; a pokazat #e
mu i ve#a djela od ovih da biste se
vi udili.
21 Jer kao što Otac uskrsava mrtve
i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje
koga ho#e.
IVAN 5
22 Jer Otac ne sudi nikome, nego
je sav sud povjerio Sinu,
23 da svi poštuju Sina kao što
poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne
poštuje ni Oca koji ga je poslao.
24 Uistinu, uistinu, kažem vam,
onaj tko sluša moju r!e i vjeruje
onomu koji me je poslao, ima život
vje ni, i ne dolazi na sud, nego je
prešao iz smrti u život.
25 Uistinu, uistinu, kažem vam:
dolazi as, i sada je, kad #e mrtvi
uti glas Sina Božjega, i oni koji uju,
živjet #e.
26 Jer kao što Otac ima život u
sebi, tako je i Sinu dao da ima život
u sebi.
27 A dao mu je i vlast suditi, jer je
Sin ovje ji.
28 Ne udite se tome, jer dolazi as
u koji #e svi što su u grobovima uti
njegov glas,
29 te #e iza#i: koji su inili dobro,
na uskrsnu#e života, a koji su inili
zlo, na uskrsnu#e osude.
30 Ja sâm od sebe ne mogu ništa
u initi; kako ujem, sudim i moj
je sud pravedan jer ne tražim
svoju volju, nego volju Oca koji me
poslao.
31 Ako ja svjedo im za sebe, moje
svjedo anstvo n!e istinito.
32 Postoji drugi koji svjedo i za
mene, i znam da je istinito svjedo-
anstvo kojim svjedo i za mene.
33 Vi ste poslali k Ivanu poslanike,
i on je posvjedo io za istinu.
34 Ali ja ne primam svjedo anstvo
od ovjeka, nego ovo govorim da se
vi spasite.
35 On je bio svjetiljka koja gori i
sv!etli, a vi ste se htjeli samo na tren
radovati u njegovoj svjetlosti.
36 Ali ja imam svjedo anstvo
ve#e od Ivanovog, jer djela koja mi
je Otac dao da ih dovršim, sama ta
djela koja ja inim svjedo e za mene
da me je Otac poslao.
IVAN 6
37 I sâm Otac koji me je poslao,
posvjedo io je za mene. Niti ste
ikada uli njegov glas, niti vidjeli
njegov lik,
38 a ni r!e njegova ne prebiva u
vama, jer ne vjerujete onomu koga
je on poslao.
39 Istražite Pisma, jer vi mislite da
u njima imate život vje ni; i ona su
ta koja svjedo e za mene,
40 a ne želite do#i k meni, da biste
imali život.
41 %ast od ljudi ne primam,
42 ali vas poznajem, zato što ne-
mate u sebi ljubavi Božje.
43 Ja sam došao u ime Oca svoga i
ne primate me. Ako tko drugi do$e
u svoje ime, njega #ete primiti.
44 Kako možete vjerovati vi koji
primate ast jedan od drugoga, a
ne tražite ast koja dolazi od jedinog
Boga?
45 Nemojte misliti da #u vas ja
tužiti pred Ocem; ima jedan koji
vas tuži, Mojs!e, u koga se vi po-
uzdajete.
46 Jer da ste vjerovali Mojsiju,
meni biste vjerovali jer je on o meni
pisao.
47 Ali ako ne vjerujete njegovim
spisima, kako #ete vjerovati mojim
r!e ima?”
POGLAVLJE 6
N
mora.
AKON toga Isus je otišao preko
Galilejskog, to jest Tiber!adskog
2 I sl!edilo ga je veliko mnoštvo,
jer su vidjeli njegova udesa koja je
u inio na bolesnicima.
3 A Isus se popeo na goru i ondje
je sjedio sa svojim u enicima.
4 A bila je blizu Pasha, židovska
svetkovina.
5 Kad je tada Isus podigao o i i
vidio da veliko mnoštvo dolazi k
njemu, upitao je Filipa: “Gdje #emo
kupiti kruha da bi ovi jeli?”
120
6 A to je rekao iskušavaju#i ga jer je
sâm znao što namjerava u initi.
7 Filip mu je odgovorio: “N!e im
dovoljno kruha ni za dvjesto dinara
da svaki od njih nešto malo dob!e.”
8 Jedan od njegovih u enika,
Andr!a, brat Šimuna Petra, rekao
mu je:
9 “Ovdje je jedan dje a i# koji ima
pet je menih kruhova i dv!e ribice.
Ali što je to za tolike?”
10 A Isus je rekao: “Posjednite lju-
de!” A bilo je mnogo trave na tome
mjestu. Tako su posjedali muškarci,
na broj oko pet tisu#a.
11 Tada je Isus uzeo kruhove i kad
je zahvalio, razd!elio je u enicima, a
u enici onima koji su posjedali; tako
i od ribica, koliko god su htjeli.
12 Kad su se nasitili, rekao je svo-
jim u enicima: “Skupite preostale
ulomke da ništa ne propadne!”
13 Skupili su, dakle, i napunili dva-
naest košara ulomaka od onih pet
je menih kruhova što je preostalo
onima koji su jeli.
14 Stoga su ljudi, kad su vidjeli
udo koje je Isus u inio, govorili:
“Ovo je doista prorok koji treba do#i
na sv!et.”
15 Stoga kad je Isus shvatio da
namjeravaju do#i i na silu ga u initi
kraljem, ponovo se povukao u goru,
on sâm.
16 A kad se spustila ve er, njegovi
su u enici sišli na more
17 i ušli u la$u te krenuli preko
mora prema Kapernaumu. I ve# se
bilo smra ilo, a Isus nije došao k
njima.
18 A more se podizalo od silnog
vjetra što je puhao.
19 Pošto su odveslali oko dvadeset
pet ili trideset stad!a, ugledali su
Isusa gdje hoda po moru i približava
se la$i, pa su se prestrašili.
20 Ali im je on rekao: “To sam ja!
Ne bojte se!”
 121
21 Tada su ga drage volje primili
u la$u, i la$a se odmah našla kod
kopna kamo su pošli.
22 Sutradan je mnoštvo, što je
stajalo na drugoj strani mora, vidjelo
da tamo n!e bilo druge la$e, osim
one u koju su ušli njegovi u enici,
i da Isus n!e ušao u la$u sa svojim
u enicima, nego da su njegovi u enici
otišli sami.
23 Ali su iz Tiber!ade stigle druge
la$e blizu onoga mjesta gdje su
jeli kruh nakon što je Gospodin
zahvalio.
24 Kad je, dakle, narod vidio da
Isusa nema ondje, ni njegovih u e-
nika, ušli su i sami u la$e i došli u
Kapernaum traže#i Isusa.
25 A kad su ga našli na drugoj
strani mora, upitali su ga: “Rabbi,
kad si ovamo stigao?”
26 Isus je odgovorio te im rekao:
“Uistinu, uistinu, kažem vam, vi
me tražite, ali ne zato što ste vidjeli
udesa, ve# zato što ste jeli od kru-
hova i nasitili se.
27 Radite, ne za propadljivu
hranu, nego za hranu koja ostaje za
život vje ni, koju #e vam dati Sin
ovje ji, jer je njega ovlastio Bog
Otac!”
28 Tada su ga upitali: “Što moramo
initi da bismo radili djela Božja?”
29 Isus je odgovorio i rekao im:
“Ovo je djelo Božje, da vjerujete u
onoga koga je on poslao.”
30 Nato su ga upitali: “Kakav nam
onda znak pokazuješ da vidimo i po-
vjerujemo ti? Što možeš uraditi?”
31 Naši su o evi jeli manu u pu-
stinji, kao što je zapisano: ‘Dao im
je jesti kruh s neba.’ ”
32 Tada im je Isus rekao: “Uistinu,
uistinu, kažem vam, n!e vam Mojsi-
je dao kruha s neba, nego vam Otac
moj daje s neba kruh istinski.
33 Jer kruh je Božji onaj koji silazi
s neba i daje život sv!etu.”
IVAN 6
34 Nato su ga zamolili: “Gospodi-
ne, daj nam svagda toga kruha!”
35 A Isus im je rekao: “Ja sam kruh
života. Tko dolazi k meni, nikada
ne#e ogladnjeti; i tko vjeruje u mene,
nikada ne#e ožednjeti.
36 Ali rekao sam vam: i vidjeli ste
me, a ne vjerujete.
37 Svi, koje mi Otac daje, do#i #e
k meni, a onoga koji dolazi k meni
nipošto ne#u izbaciti van.
38 Jer sam sišao s neba, ne da bih
izvršio svoju volju, nego volju onoga
koji me je poslao.
39 A ovo je volja Oca koji me je po-
slao: da od svih koje mi je dao nikoga
ne izgubim, ve# da ga uskrsnem u
posljednji dan.
40 I ovo je volja onoga koji me je
poslao: da svaki koji vidi Sina i vje-
ruje u njega, ima život vje ni; i ja #u
ga uskrsnuti u posljednji dan.”
41 Židovi su stoga mrmljali protiv
njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji
je sišao s neba.”
42 I govorili su: “N!e li ovo Isus,
sin Josipov, komu poznajemo oca i
majku? Kako onda on govori: ‘Sišao
sam s neba’?”
43 Nato je Isus odgovorio i rekao
im: “Ne mrmljajte me$u sobom!
44 Nitko ne može do#i k meni ako
ga ne privu e Otac koji me je poslao;
i ja #u ga uskrsnuti u posljednji
dan.
45 Zapisano je u Prorocima: ‘I svi
#e biti pou eni od Boga.’ Stoga svaki
koji sluša i pou i se od Oca, dolazi
k meni.
46 Ne zna#i da je tko vidio Oca,
osim onoga koji je od Boga; on je
vidio Oca.
47 Uistinu, uistinu, kažem vam,
onaj koji vjeruje u mene, ima život
vje ni.
48 Ja sam kruh života.
49 Vaši o evi su jeli manu u pusti-
nji i pomrli.
IVAN 7
50 Ovo je kruh koji silazi s neba da
onaj tko od njega jede ne umre.
51 Ja sam kruh živi koji je sišao s
neba. Ako tko jede od ovoga kruha,
zauv!ek #e živjeti. A kruh koji #u ja
dati moje je t!elo, koje #u ja dati za
život sv!eta.”
52 Židovi su se tada prepirali
me$u sobom govore#i: “Kako nam
ovaj može dati t!elo svoje za jesti?”
53 Nato im je Isus rekao: “Uistinu,
uistinu, kažem vam, ako ne jedete
t!ela Sina ovje jega i ne p!ete krvi
njegove, nemate života u sebi.
54 Tko jede t!elo moje i p!e krv
moju, ima život vje ni i ja #u ga
uskrsnuti u posljednji dan.
55 Jer je t!elo moje istinsko jelo i
krv je moja istinsko pi#e.
56 Tko jede t!elo moje i p!e krv
moju, prebiva u meni i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao Otac koji
živi, i ja živim po Ocu; tako #e i onaj
koji mene jede živjeti po meni.
58 Ovo je taj kruh koji je sišao s
neba; ne kao što su vaši o evi jeli
manu i umrli. Tko jede ovaj kruh,
zauv!ek #e živjeti.”
59 To je govorio u sinagogi dok je
pou avao u Kapernaumu.
60 Zato su mnogi od njegovih u e-
nika, kad su to uli, rekli: “Tvrda je
ovo besjeda! Tko to može slušati?”
61 A Isus ih je, znaju#i u sebi da
njegovi u enici zbog toga mrmljaju,
upitao: “Sablažnjava li vas to?
62 A što ako #ete vidjeti Sina
ovje jega kako uzlazi gdje je pr!e
bio?
63 Duh je onaj koji oživljuje, a t!elo
ne koristi ništa. R!e i koje vam ja
govorim duh su i život su.
64 Ali ima me$u vama nekih koji
ne vjeruju.” Jer je Isus od po etka
znao tko su oni što ne vjeruju i tko
#e ga izdati.
65 Onda je napomenuo: “Zato
sam vam rekao da nitko ne može
122
do#i k meni ako mu n!e dano od
Oca mojega.”
66 Od toga #asa mnogi su njegovi
u enici vratili natrag i nisu više
hodili s njim.
67 Tada je Isus upitao Dvanaesto-
ricu: “Ho#ete li i vi oti#i?”
68 Nato mu je Šimun Petar odgo-
vorio: “Gospodine, komu #emo oti-
#i? Ti imaš r!e i vje noga života!
69 I mi vjerujemo i sigurni smo da
si ti Krist, Sin Boga živoga.”
70 Isus im je odgovorio: “Nisam li
ja izabrao vas Dvanaestoricu, a jedan
je od vas $avao.”
71 Govorio je o Judi, sinu Šimuna
Iskariotskoga, jer je on bio jedan
od Dvanaestorice koji ga je trebao
izdati.
POGLAVLJE 7
P OSLIJE toga Isus je hodio po Ga-
lileji; jer po Judeji n!e htio hoditi
zato što su ga Židovi nastojali ubiti.
2 A bila je blizu židovska svetko-
vina Sjenica.
3 Zato su mu njegova bra#a rekla:
“Pr!e$i odavde i po$i u Judeju da i
tvoji u enici vide djela koja iniš.
4 Jer nitko ne ini nešto u tajnosti, a
sâm traži biti poznat u javnosti. Ako
ve! sve to iniš, pokaži se sv!etu!”
5 Jer ni bra#a njegova nisu vjero-
vala u njega.
6 Tada im je Isus rekao: “Moje vri-
jeme još n!e došlo, a vaše je vr!eme
uv!ek pogodno.
7 Vas svijet ne može mrziti, ali
mene mrzi, jer ja svjedo im o njemu
da su mu djela zla.
8 Vi uzi$ite na ovu svetkovinu. Ja
još ne uzlazim na ovu svetkovinu, jer
se moje vr!eme još n!e ispunilo.”
9 I kad im je to rekao, ostao je u
Galileji.
10 Ali kad su njegova bra#a uzišla
na svetkovinu, onda je i on uzišao,
ne javno, nego kao u tajnosti.
 123
11 Židovi su ga tada tražili na
svetkovini i raspitivali se: “Gdje je
onaj?”
12 A u narodu je bilo mnogo mr-
mljanja o njemu, jer su jedni govorili:
“Dobar je!” Drugi su govorili: “Ne,
nego zavodi narod.”
13 Ipak nitko n!e o njemu javno
govorio zbog straha od Židova.
14 I sredinom svetkovine, Isus je
uzišao u Hram i pou avao.
15 A Židovi su se udili govore#i:
“Kako ovaj poznaje Pisma, a n!e
u io?”
16 Isus im je odgovorio i rekao:
“Moj nauk n!e moj, nego onoga koji
me je poslao.
17 Ako tko ho#e izvršavati volju
njegovu, znat #e za taj nauk je li od
Boga ili ja sâm od sebe govorim.
18 Tko sâm od sebe govori, traži
svoju slavu, a tko traži slavu onoga
koji ga je poslao, taj je istinit i u
njemu nema nepravednosti.
19 N!e li vam Mojs!e dao Zakon?
A nitko od vas ne drži Zakon. Zašto
me nastojite ubiti?”
20 Narod mu je odgovorio i rekao:
“Imaš $avla! Tko te nastoji ubiti?”
21 Isus je odgovorio i rekao im:
“Jedno sam djelo u inio i svi se
udite.
22 Zbog toga vam je Mojs!e dao
obrezanje; (ne da je ono od Mojs!a,
nego od o eva), i vi na Šabat obre-
zujete ovjeka.
23 Ako ovjek primi obrezanje na
Šabat, a da se ne prekrši Mojs!ev Za-
kon, jeste li vi ljuti na mene što sam na
Šabat potpuno ozdravio ovjeka?
24 Ne sudite po vanjštini, nego
sudite sudom pravednim!”
25 Nato su neki od Jeruzalemaca
govorili: “N!e li to onaj koga nastoje
ubiti?
26 A evo, on javno govori i ništa
mu ne kažu! Da nisu i glavari doista
spoznali da je on pravi Krist?
IVAN 7
27 Ali ovoga znamo odakle je,
a kad Krist do$e, nitko ne#e znati
odakle je.”
28 Tada je Isus, dok je pou avao
u Hramu, povikao govore#i: “I
poznajete me i znate odakle sam; i
nisam došao sâm od sebe, nego je
onaj koji me je poslao istinit, koga vi
ne poznajete.
29 A ja ga poznajem jer sam od
njega i on me je poslao.”
30 Onda su ga nastojali uhvatiti, ali
nitko n!e stavio ruke na njega, jer još
n!e došao njegov as.
31 A mnogi su iz naroda povjero-
vali u njega i govorili: “Kada do$e
Krist, ho#e li initi više udesa od
ovih što ih je ovaj u inio?”
32 Farizeji su do uli kako narod
to o njemu mrmlja, te su glavari
sve#eni ki i farizeji poslali stražare
da ga uhvate.
33 Tada im je Isus rekao: “Još sam
malo vremena s vama, pa odlazim
k onomu koji me je poslao.
34 Tražit #ete me, i ne#ete me na#i. I
gdje sam ja, vi ne možete do#i.”
35 Nato su se Židovi me$u sobom
pitali: “Kamo li #e on po#i da ga mi
ne#emo na#i? Ho#e li po#i k raselje-
nima me$u Poganima i pou avati
Pogane?
36 Kakva je to besjeda koju je
govorio: ‘Tražit #ete me, i ne#ete
me na#i; i gdje sam ja, vi ne možete
do#i’?”
37 U posljednji dan, veliki dan
svetkovine, Isus je stajao i vikao
govore#i: “Ako je tko žedan, neka
do$e k meni i p!e!
38 Tko vjeruje u mene, kao što je
Pismo reklo; iz njegove #e utrobe
pote#i r!eke žive vode.”
39 (A to je govorio o Duhu koga
su trebali primiti oni koji vjeruju
u njega; jer Duh Sveti još n!e bio
darovan, pošto Isus još nije bio
proslavljen.)
IVAN 8
40 Zato su mnogi od ljudi, kad su
uli tu besjedu, govorili: “Ovaj je
doista Prorok.”
41 Drugi su govorili: “Taj je Krist.”
A neki su pitali: “Zar Krist dolazi iz
Galileje?”
42 Nije li Pismo reklo da Krist
dolazi iz sjemena Davidova, i iz sela
Betlehema, gdje je bio David?”
43 Tako je zbog njega nastao raz-
dor me$u ljudima.
44 A neki od njih htjeli su ga
uhvatiti, ali nitko n!e stavio ruke
na njega.
45 Tada su stražari došli glavarima
sve#eni kim i farizejima, a oni su ih
upitali: “Zašto ga niste doveli?”
46 Stražari su odgovorili: “Nikada
ovjek n!e govorio kao taj ovjek!
47 Nato su im farizeji odvratili:
“Jeste li i vi zavedeni?
48 Je li itko od glavara ili od fari-
zeja povjerovao u njega?
49 A ova svjetina, koja ne poznaje
Zakon, je prokleta.”
50 Upitao ih je Nikodem, koji mu je
došao no#u i bio jedan od njih:
51 “Osu$uje li naš Zakon ovjeka
ako se pr!e ne sasluša i dozna što
je u inio?”
52 Odgovorili su mu i rekli: “Nisi
li i ti iz Galileje? Istraži i vidi, jer iz
Galileje ne ustaje nikakav prorok!”
53 Zatim je svaki otišao svojoj
ku#i.
POGLAVLJE 8
A Isus je otišao na Maslinsku
goru.
2 I u zoru je ponovo došao u Hram
i sav je narod dolazio k njemu; onda
je sjeo i pou avao ih.
3 Tada su mu pismoznanci i farize-
ji doveli ženu uhva#enu u preljubu.
I kad su je postavili u sredinu,
4 rekli su mu: “U itelju, ova je
žena uhva#ena u samom inu
preljuba,
124
5 a Mojs!e nam je u Zakonu za-
povjedio takve kamenovati. Ali što
ti kažeš?”
6 A to su rekli iskušavaju#i ga kako
bi ga imali za što optužiti. Ali se Isus
sagnuo i po eo pisati prstom po
zemlji, kao da ih n!e #uo.
7 A kako su ga nastavili ispitivati,
uspravio se pa im rekao: “Tko je
od vas bez gr!eha, neka prvi baci
kamen na nju!”
8 I ponovo se sagnuo te pisao po
zemlji.
9 A kad su oni to uli, prekoreni od
vlastite savjesti, izlazili su jedan po
jedan, po evši od najstar!ih sve do
posljednjih. Tako je Isus ostao sâm sa
ženom koja je stajala u sredini.
10 Kad se Isus uspravio i nije
vidio nikoga osim žene, upitao ju
je: “Ženo, gdje su oni, tvoji tužitelji?
Nitko te n!e osudio?”
11 A ona je odgovorila: “Nitko,
Gospodine!” A Isus joj je rekao:
“Ni ja te ne osu$ujem. Idi i više ne
gr!eši!”
12 Tada im je Isus ponovo pro-
govorio rekavši: “Ja sam svjetlo
svijetu. Tko mene slijedi, ne#e
hoditi u tami, nego #e imati svjetlo
života.”
13 Farizeji su mu nato rekli: “Ti
svjedo iš sam za sebe; tvoje svjedo-
anstvo n!e istinito.”
14 Isus je odgovorio te im rekao:
“Ako ja i svjedo im sam za sebe,
moje je svjedo anstvo istinito, jer
znam odakle sam došao i kamo
idem. A vi ne znate odakle dolazim
i kamo idem.
15 Vi sudite po t!elu; ja ne sudim
nikoga.
16 A ja, ako i sudim, moj je sud
istinit jer nisam sâm, nego: ja i Otac
koji me je poslao.
17 I u vašem je Zakonu zapisano
da je svjedo anstvo dvojice ljudi
istinito.
 125
18 Ja sam onaj koji svjedo im za
sebe, i Otac koji me je poslao svjedo i
za mene.”
19 Nato su ga upitali: “Gdje je tvoj
Otac?” Isus je odgovorio: “Ni mene
ne poznajete, ni Oca moga. Kad biste
mene poznavali, poznavali biste i
Oca moga.”
20 Ove je r!e i Isus izgovorio u
riznici dok je pou avao u Hramu.
I nitko ga n!e uhvatio jer još n!e
došao njegov as.
21 Tada im je Isus ponovo rekao:
“Ja odlazim, a vi #ete me tražiti i u
svojim #ete gr!esima umr!eti. Kamo
ja idem, vi ne možete do#i.”
22 Stoga su Židovi govorili: “Ne#e
li se sâm ubiti, jer kaže: ‘Kamo ja
idem, vi ne možete do#i?’ ”
23 A on im je rekao: “Vi ste odozdo,
ja sam odozgo. Vi ste od ovoga sv!e-
ta, ja nisam od ovoga sv!eta.
24 Zato sam vam rekao da #ete
umr!eti u svojim gr!esima. Jer ako
ne povjerujete da Ja jesam, umr!et
#ete u svojim gr!esima.”
25 Tada su ga upitali: “Tko si ti?” A
Isus im je odgovorio: “Upravo onaj o
kome sam vam govorio od po etka!
26 Imam mnogo toga o vama
govoriti i suditi; ali je onaj koji me
poslao istinit, i ja govorim sv!etu
ono što sam uo od njega.”
27 Nisu razumjeli da im je govorio
o Ocu.
28 Tada im je Isus rekao: “Kad
podignete Sina ovje jega, tada #ete
spoznati da Ja jesam i da ništa sâm
od sebe ne inim, nego govorim ono
što me Otac nau io.
29 A onaj koji me je poslao, sa
mnom je. Otac me nije ostavio
samog, jer ja uv!ek inim ono što je
njemu ugodno.”
30 Dok je on to govorio, mnogi su
povjerovali u njega.
31 Onda je Isus rekao Židovi-
ma koji su mu povjerovali: “Ako
IVAN 8
ostanete u mojoj rije i, doista ste
moji u enici;
32 i upoznat #ete istinu, i istina #e
vas osloboditi.”
33 Odgovorili su mu: “Sjeme smo
Abrahamovo i nikada nikomu ni-
smo robovali. Kako ti kažeš: ‘Postat
#ete slobodni’?”
34 Isus im je odgovorio: “Uistinu,
uistinu, kažem vam, svaki koji ini
gr!eh, rob je gr!eha.
35 A rob ne ostaje u ku#i zauv!ek,
ali Sin ostaje zauv!ek.
36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi,
doista #ete biti slobodni.
37 Znam da ste sjeme Abrahamo-
vo, ali me ipak nastojite ubiti, jer
moja r!e nema mjesta u vama.
38 Ja govorim ono što sam vidio
kod svoga Oca, a vi inite što ste
vidjeli kod svoga oca.”
39 Odgovorili su i rekli mu: “Naš
je otac Abraham.” Isus im je rekao:
“Kad biste bili djeca Abrahamova,
inili biste djela Abrahamova.
40 Ali sada nastojite ubiti mene,
ovjeka koji vam je govorio istinu
koju sam uo od Boga. To Abraham
n!e inio.
41 Vi inite djela svoga oca.” Nato
su mu rekli: “Mi nismo ro$eni iz
bludništva; imamo jednoga Oca,
Boga.”
42 Isus im je odgovorio: “Kad bi
Bog bio vaš otac, ljubili biste mene,
jer ja sam od Boga izašao i došao.
Nisam došao sâm od sebe, nego me
je on poslao.
43 Zašto ne razum!ete moj govor?
Jer ne možete slušati r!e moju.
44 Vi ste od svoga oca &avla i želite
initi požude oca svoga. On je bio
ovjekoubojica od po etka i n!e sta-
jao u istini, jer u njemu nema istine.
Kad govori laž, od svoga govori, jer
je lažljivac i njen otac.
45 A zato što ja govorim istinu,
meni ne vjerujete.
IVAN 9
46 Tko #e mi od vas dokazati
gr!eh? Ako li govorim istinu, zašto
mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga, sluša rije i
Božje. Vi ih zato ne slušate, jer niste
od Boga.”
48 Nato su Židovi odgovorili te
mu rekli: “Ne kažemo li dobro da si
ti Samar!anac i da imaš $avla?”
49 Isus je odgovorio: “Ja nemam
$avla, nego poštujem svoga Oca, a
vi mene obeš aš#ujete.
50 I ja ne tražim svoju slavu, ima
tko traži i sudi.
51 Uistinu, uistinu, kažem vam,
ako tko drži r!e moju, ne#e nikada
vidjeti smrt.”
52 Tada su mu Židovi rekli: “Sad
znamo da imaš $avla. Abraham je
umro i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko
drži moju r!e , ne#e nikada okusiti
smrt.’
53 Jesi li ti ve#i od našega oca
Abrahama, koji je umro? I proroci
su pomrli. Kime se ti praviš?”
54 Isus je odgovorio: “Ako li ja
sâm sebe astim, ast moja nije
ništa. Onaj koji mene asti moj je
Otac, za koga vi kažete da je vaš
Bog.
55 Ali ga niste upoznali, a ja ga
poznajem. I ako kažem da ga ne
poznajem, bit #u lažljivac poput
vas; ali ja ga poznajem i držim r!e
njegovu.
56 Abraham, otac vaš, kliktao je
da bi vidio moj dan. I vidio je, te se
obradovao.”
57 Nato su mu Židovi rekli: “Ne-
maš još ni pedeset godina, a vidio
si Abrahama!”
58 Isus im je rekao: “Uistinu,
uistinu, kažem vam, pr!e nego je
Abraham bio, Ja jesam.”
59 Tada su podigli kamenje da bi
ga bacili na njega, ali se Isus sakrio
i izašao iz Hrama te prošao izme$u
njih. I tako je otišao.
126
POGLAVLJE 9
I prolaze"i, Isus je ugledao ovjeka
sl!epog od ro$enja,
2 a njegovi su ga u enici upitali
govore#i: “U itelju, tko je sagr!ešio,
on ili njegovi roditelji te se sl!ep
rodio?”
3 Isus je odgovorio: “Niti je ovaj
sagr!ešio niti njegovi roditelji, nego
da bi se na njemu o itovala djela
Božja.
4 Ja moram initi djela onoga koji
me je poslao dok je dan; dolazi no#
kad nitko ne može raditi.
5 Dok sam na sv!etu, svjetlo sam
sv!eta.”
6 Kad je to izgovorio, pljunuo je na
zemlju i od pljuva ke napravio blato
i sl!epcu premazao blatom o i,
7 te mu rekao: “Idi, operi se u
kupalištu Siloamu!” (što se prevodi:
Poslan). Tada je otišao i oprao se pa
se vratio gledaju#i.
8 Zato su susjedi i oni koji su ga pri-
je vidjeli da je bio sl!ep govorili: “N!e
li to onaj što je sjedio i prosio?”
9 Neki su rekli: “On je!”, a drugi:
“Samo mu je sli an.” A on je govorio:
“Ja sam!”
10 Tada su ga upitali: “Kako su ti
se otvorile o i?”
11 On je odgovorio i rekao: “%ovjek
koji se zove Isus napravio je blato i
premazao mi o i pa mi rekao: ‘Idi u
kupalište Siloam i operi se!’ I ja sam
otišao i oprao se te progledao.”
12 Onda su ga upitali: “Gdje je
on?” Odgovorio je: “Ne znam.”
13 Onoga koji je pr!e bio sl!ep
odveli su k farizejima.
14 A bio je Šabat kad je Isus napra-
vio blato i otvorio mu o i.
15 Tada su ga i farizeji ponovo
upitali kako je progledao. On im je
odgovorio: “Stavio mi je blato na o i,
pa sam se oprao, i vidim.”
16 Nato su neki od farizeja rekli:
“Ovaj ovjek n!e od Boga, jer ne
 127
drži Šabat.” Drugi su govorili: “Kako
može ovjek grešnik initi ovakva
udesa?” I nastao je razdor me$u
njima.
17 Ponovo su upitali slijepca:
“Što ti kažeš za njega budu#i da ti
je otvorio o i?” On je odgovorio:
“Prorok je!”
18 Ali Židovi nisu povjerovali o
njemu da je bio sl!ep i progledao
sve dok nisu dozvali roditelje onoga
koji je progledao
19 te ih upitali govore#i: “Je li ovo
vaš sin za koga vi kažete da se sl!ep
rodio? Kako, dakle, sada vidi?”
20 Njegovi su roditelji odgovorili
i rekli im: “Znamo da je ovo naš sin
i da se sl!ep rodio.
21 A kako sad vidi, ne znamo. Ili,
tko mu je otvorio o i, mi ne znamo.
On je odrastao, pitajte njega, sâm #e
o sebi govoriti.”
22 To su rekli njegovi roditelji
zato što su se bojali Židova, jer su
se Židovi ve# dogovorili da #e, ako
ga tko prizna za Krista, biti isklju en
iz sinagoge.
23 Zbog toga su njegovi roditelji
rekli: “Odrastao je, njega pitajte.”
24 Tada su ponovo pozvali ovjeka
koji je bio sl!ep te mu rekli: “Daj
hvalu Bogu! Mi znamo da je taj
ovjek grešnik.”
25 On je odgovorio i rekao: “Je li
grešnik, ne znam. Jedno znam: da
sam bio sl!ep, a sada vidim!”
26 Onda su ga ponovo upitali: “Što
ti je u inio? Kako ti je otvorio o i?”
27 Odgovorio im je: “Ve# sam vam
rekao, a niste slušali. Zašto biste
htjeli to ponovo uti? Želite li i vi
postati njegovim u enicima?”
28 Tada su ga izgrdili i rekli: “Ti
si njegov u enik, a mi smo u enici
Mojs!evi.”
29 Mi znamo da je Bog govo-
rio Mojsiju, a odakle je ovaj, ne
znamo.”
IVAN 10
30 %ovjek je odgovorio te im rekao:
“Zaista u tome i jest nešto udno
da vi ne znate odakle je, a meni je
otvorio o i!
31 A znamo da Bog grešnike ne
uslišava, nego ako je tko štovatelj
Boga i izvršava njegovu volju, toga
uslišava.
32 Otkada je sv!eta, n!e se ulo da
je netko otvorio o i nekomu tko se
sl!ep rodio.
33 Ako taj nije od Boga, ne bi
mogao ništa u initi.”
34 Odgovorili su i rekli mu: “Ti si se
sav rodio u gr!esima i ti sad nas pou-
avaš?” Onda su ga izbacili van.
35 Isus je do uo da su ga izbacili
van pa ga je, kad ga je našao, upitao:
“Vjeruješ li ti u Sina Božjega?”
36 On je odgovorivši upitao: “Tko
je taj, Gospodine, da povjerujem u
njega?”
37 A Isus mu je odgovorio: “I vidio
si ga i taj je koji s tobom razgovara.”
38 A on je rekao: “Vjerujem, Gos-
podine!”, te mu iskazao štovanje.
39 Tada je Isus napomenuo: “Ja
sam radi suda došao na ovaj sv!et:
da vide koji ne vide, a koji vide da
postanu sl!epi!”
40 A to su uli neki od farizeja koji
su bili s njim pa su ga upitali: “Jesmo
li i mi sl!epi?”
41 Isus im je odgovorio: “Kad biste
bili sl!epi, ne biste imali gr!eha. Ali
sada govorite: ‘Vidimo!’, zato vaš
gr!eh ostaje.”
POGLAVLJE 10
“U ISTINU, uistinu, kažem vam,
tko u ov ji tor ne ulazi kroz
vrata, ve# se uspinje na drugom
mjestu, lopov je i razbojnik,
2 a tko ulazi na vrata, pastir je
ovcama.
3 Njemu vratar otvara i ovce sluša-
ju njegov glas. I ovce svoje zove po
imenu te ih izvodi.
IVAN 10
4 I kad izvede svoje ovce, ide pred
njima, i ovce ga sl!ede jer poznaju
njegov glas.
5 A tu$inca nipošto ne#e sl!editi,
nego #e bježati od njega, jer ne po-
znaju glas tu$inaca.”
6 Isus im je izgovorio tu uspored-
bu, ali oni nisu razumjeli ono što im
je govorio.
7 Tada im je Isus ponovo rekao:
“Uistinu, uistinu, kažem vam: ja sam
vrata ovcama.
8 Svi koji su došli pr!e mene lo-
povi su i razbojnici, ali ih ovce nisu
poslušale.
9 Ja sam vrata. Ako tko u$e kroz
mene, spasit #e se, te #e ulaziti i
izlaziti i pašu nalaziti.
10 Lopov ne dolazi, osim da
ukrade, i ubije i uništi. Ja sam
došao da imaju život i da ga imaju
u izobilju.
11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri
polaže život svoj za ovce.
12 A najamnik, koji n!e pastir, i
komu ovce ne pripadaju, vidi vuka
gdje dolazi pa ostavlja ovce i bježi, a
vuk grabi ovce i rastjeruje ih.
13 Najamnik bježi, jer je najamnik
i ne brine za ovce.
14 Ja sam pastir dobri, i pozna-
jem ovce svoje i moje ovce poznaju
mene.
15 Kao što Otac poznaje mene,
tako i ja poznajem Oca, i život svoj
polažem za ovce.
16 A imam i druge ovce koje nisu
iz ovoga tora. I njih ja moram do-
vesti, i one #e uti moj glas te #e biti
jedno stado i jedan pastir.
17 Zbog toga me ljubi Otac moj što
ja polažem život svoj da ga ponovo
uzmem.
18 Nitko ga od mene ne oduzima,
nego ga ja sâm od sebe polažem.
Imam vlast položiti ga i imam vlast
ponovo ga uzeti; tu sam zapov!ed
primio od Oca svoga.”
128
19 Zato je ponovo nastao razdor
me$u Židovima zbog ovih besjeda,
20 te su mnogi od njih govorili:
“Ima $avla, i luduje; što ga sluša-
te?”
21 Drugi su govorili: “Ovo nisu
r!e i opsjednuta $avlom. Može li
$avao sl!epima o i otvoriti?”
22 A u Jeruzalemu je bila svetkovi-
na Posve#enja; i bila je zima,
23 a Isus je hodao u Hramu po
Salomonovu tr!emu.
24 Tada su ga Židovi okružili
i zapitkivali ga: “Dokle #eš nam
sumnjom dušu mu iti? Ako si ti
Krist, reci nam otvoreno.”
25 Isus im je odgovorio: “Rekao
sam vam pa ne vjerujete. Djela koja ja
inim u ime Oca svoga, ona svjedo e
za mene,
26 ali vi ne vjerujete jer niste
od mojih ovaca, kao što sam vam
rekao.
27 Ovce moje slušaju glas moj; i ja
ih poznajem, i one me sl!ede.
28 I ja im dajem život vje ni te ne#e
nikada propasti i nitko ih ne#e oteti
iz moje ruke.
29 Otac moj, koji mi ih je dao, ve#i
je od svih, i nitko ih ne može oteti iz
ruke Oca moga.
30 Ja i Otac jedno smo.”
31 Tada su Židovi ponovo uzeli
kamenje da bi ga kamenovali.
32 Isus im je odgovorio: “Pokazao
sam vam mnoga dobra djela od
Oca svoga; za koje me od tih djela
kamenujete?”
33 Židovi su mu odgovorili rekav-
ši: “Za dobro te djelo ne kamenuje-
mo, nego zbog hule, i jer ti, premda
si ovjek, praviš sebe Bogom.”
34 Isus im je odgovorio: “N!e li
zapisano u vašem Zakonu: ‘Ja sam
rekao: bogovi ste’?
35 Ako je nazvao bogovima one
kojima je došla r!e Božja, a Pismo
se ne može dokinuti,
 129
36 kako vi govorite onomu, koga
je Otac posvetio i poslao u sv!et:
‘Huliš!’, jer sam rekao, ‘Sin sam
Božji’?
37 Ako ne inim djela Oca svoga,
nemojte mi vjerovati.
38 Ako li inim, pa makar meni i
ne vjerujete, vjerujte ovim djelima,
da upoznate i vjerujete da je Otac u
meni i ja u Ocu.”
39 Zato su ga opet htjeli uhvatiti,
ali im je izmaknuo iz ruke
40 i ponovo otišao preko Jordana
na mjesto gdje je Ivan pr!e krštavao;
i ondje je ostao.
41 Tada su mnogi prilazili k njemu
i govorili: “Ivan n!e u inio n!edno
udo, ali sve što je Ivan za ovoga
rekao bilo je istinito.”
42 I ondje su mnogi povjerovali
u njega.
POGLAVLJE 11
A neki je #ovjek bio bolestan, Lazar
iz Betan!e, iz sela Mar!e i njene
sestre Marte.
2 A Mar!a, !i je brat Lazar bo-
lovao, bila je ona koja je pomazala
Gospodina pomaš#u i obrisala mu
noge svojom kosom.
3 Stoga su sestre poslale po njega
govore#i: “Gospodine, evo, bolestan
je onaj koga voliš.”
4 Kad je Isus to uo, rekao je: “Ova
bolest n!e na smrt, nego radi slave
Božje, da se po njoj proslavi Sin
Božji.”
5 A Isus je ljubio Martu i njenu
sestru i Lazara.
6 Kad je, dakle, uo da je on bole-
stan, ostao je još dva dana u istom
mjestu gdje je bio.
7 Onda je, nakon toga, rekao
svojim u enicima: “Hajdemo opet
u Judeju.”
8 U enici su ga upitali: ”Rabbi, Ži-
dovi su te upravo htjeli kamenovati,
i opet ideš onamo?”
IVAN 11
9 Isus je odgovorio: “Nema li dan
dvanaest sati? Ako tko hodi po
danu, ne spoti e se, jer vidi svjetlost
ovoga sv!eta.
10 Ako li tko hodi no#u, spoti e se,
jer nema svjetlosti u njemu.”
11 Ovo je govorio, a nakon toga im
je rekao: “Naš pr!atelj Lazar spava,
ali ga idem probuditi.”
12 Nato su mu u enici rekli: “Gospo-
dine, ako spava, on #e biti dobro.”
13 Ali je Isus govorio o njegovoj
smrti, a oni su mislili da govori o
po inku u snu.
14 Onda im je Isus otvoreno rekao:
“Lazar je umro.
15 I radostan sam radi vas što ni-
sam bio ondje, da povjerujete; nego
hajdemo k njemu!”
16 Tada je Toma, koji se zove
Blizanac, rekao ostalim u enicima:
“Hajdemo i mi s njim umr!eti!”
17 Zatim je Isus došao i našao da
je ve# etiri dana u grobu.
18 A Betan!a je bila blizu Jeruzale-
ma, otprilike petnaest stad!a,
19 te su mnogi Židovi došli k Marti
i Mar!i da bi ih utješili zbog njihova
brata.
20 Onda je Marta, im je ula da
Isus dolazi, pošla njemu u susret, a
Mar!a je sjedila u ku#i.
21 Tada je Marta rekla Isusu:
“Gospodine, da si bio ovdje, moj
brat ne bi umro.
22 Ali i sada znam da što god
zatražiš od Boga, dat #e ti Bog.”
23 Isus joj je rekao: “Tvoj #e brat
uskrsnuti!”
24 Marta mu je rekla: “Znam da #e
uskrsnuti, o uskrsnu#u, u posljednji
dan.”
25 Isus joj je rekao: “Ja sam Uskr-
snu#e i Život. Tko u mene vjeruje,
ako i umre, živjet #e.
26 I svaki koji živi i vjeruje u mene,
nikada ne#e umrijeti. Vjeruješ li
ovo?”
IVAN 11
27 Odgovorila mu je: “Da, Gospo-
dine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin
Božji, koji dolazi na sv!et.”
28 I kad je to rekla, otišla je i potaj-
no pozvala svoju sestru Mar!u govo-
re#i: “U itelj je došao i zove te.”
29 %im je ona to ula, brzo je ustala
i pošla k njemu.
30 A Isus n!e još došao u selo, ve#
je bio na mjestu gdje ga je susrela
Marta.
31 Tada su Židovi, koji su bili s
njom u ku#i i tješili je, kad su vidjeli
da je Mar!a brzo ustala i izašla, pošli
za njom govore#i: “Ide tamo na grob
plakati!”
32 Zatim je Mar!a, kad je došla
tamo gdje je bio Isus i ugledala ga,
pala do njegovih nogu govore#i mu:
“Gospodine, da si bio ovdje, moj
brat ne bi umro.”
33 Kad ju je, dakle, Isus ugledao
kako pla e i kako pla u Židovi koji
su došli s njom, uzdahnuo je u duhu
i uznemirio se
34 te upitao: “Gdje ste ga položili?”
Oni su mu odgovorili: “Gospodine,
do$i i vidi!”
35 Isus je zaplakao.
36 Nato su Židovi govorili: “Gle,
kako ga je volio!”
37 A neki su od njih pitali: “N!e li
taj, koji je sl!epcu otvorio o i, mogao
u initi i da ovaj ne umre?”
38 Isus je stoga ponovo uzdahnuo
u sebi i došao na grob. A to je bila
špilja i na njoj je ležao kamen.
39 Isus je rekao: “Odmaknite
kamen!” Pokojnikova mu je sestra,
Marta, rekla: “Gospodine, ve# zau-
dara, jer je etvrti dan mrtav.”
40 Isus ju je upitao: “Nisam li ti
rekao da #eš, ako budeš vjerovala,
vidjeti slavu Božju?”
41 Tada su odmaknuli kamen s mje-
sta gdje je mrtvac bio položen. A Isus
je podigao svoje o i i rekao: “O e,
zahvaljujem ti što si me uslišao.
130
42 A ja sam znao da me uv!ek
uslišavaš, ali sam to govorio radi
ljudi koji okolo stoje, da povjeruju
da si me ti poslao.”
43 I kad je to rekao, viknuo je jakim
glasom: “Lazare, iza$i!”
44 I mrtvac je izašao, obavijen
povojima po rukama i nogama, a
lice mu je bilo omotano rupcem. Isus
im je rekao: “Odr!ešite ga i pustite
neka ide!”
45 Tada su mnogi od Židova koji
su došli k Mar!i i vidjeli što je Isus
u inio povjerovali u njega.
46 A neki su od njih otišli k fari-
zejima pa im ispripovjedili što je
Isus u inio.
47 Nato su glavari sve#eni ki i
farizeji sazvali V!e#e i govorili: “Što
u initi, jer ovaj ovjek ini mnoga
udesa?
48 Ako ga pustimo tako, svi #e po-
vjerovati u njega, pa #e do#i Rimljani
i oteti nam i mjesto i narod.”
49 A jedan od njih, Kaifa, koji je te
godine bio veliki sve#enik, rekao im
je : “Vi ništa ne znate!
50 Ne uvi$ate li da je za nas bolje
da jedan ovjek umre radi naroda
nego da sav narod propadne?”
51 A to n!e rekao sâm od sebe,
ve# je, pošto je bio veliki sve#enik
te godine, prorokovao da Isus treba
umr!eti za narod,
52 i ne samo za narod nego i da
raspršenu djecu Božju okupi u
jedno.
53 Od toga su se dana, dakle,
dogovorili ubiti ga.
54 Zato se Isus n!e više javno kre-
tao me$u Židovima, nego je odande
otišao u kraj blizu pustinje, u grad
zvani Efraim, i ondje se zadržao sa
svojim u enicima.
55 A bila je blizu židovska Pasha
te su mnogi iz onoga kraja uzišli
u Jeruzalem prije Pashe da bi se
o istili.
 131
56 Tada su tražili Isusa i, stoje#i
u Hramu, me$u sobom govorili:
“Što vam se ini, zar ne#e do#i na
svetkovinu?”
57 A i glavari su sve#eni ki i farizeji
izdali zapov!ed da, ako tko dozna
gdje je, dojavi kako bi ga uhvatili.
POGLAVLJE 12
Z ATIM je šest dana prije Pashe
Isus došao u Betan!u gdje je bio
Lazar, onaj koji je bio umro, koga je
on uskrsnuo od mrtvih.
2 Ondje su mu pripremili ve eru;
i Marta je posluživala, a Lazar je
bio jedan od onih koji su s njim bili
pri jelu.
3 Tada je Mar!a uzela libru prave
nardove, skupocjene pomasti, po-
mazala Isusu noge i svojom kosom
obrisala njegove noge, te se ku#a
napunila mirisom pomasti.
4 Onda je jedan od njegovih u e-
nika, Juda Iskariotski, Šimunov sin,
koji ga je namjeravao izdati, rekao:
5 “Zašto se ova pomast n!e pro-
dala za tristo dinara i to dalo siro-
masima? ”
6 A to n!e rekao jer se brinuo za
siromahe, nego jer je bio lopov i
imao kesu i odnosio što se u nju
stavljalo.
7 Nato je Isus rekao: “Pusti je!
Sa uvala je to za dan moga ukopa.
8 Jer siromahe uv!ek imate kraj
sebe, a mene nemate uv!ek.”
9 Tada je veliko mnoštvo Židova
saznalo da je on ondje pa su došli,
ne samo radi Isusa nego i da bi
vidjeli Lazara koga je bio uskrsnuo
od mrtvih.
10 Ali su se glavari sve#eni ki
posavjetovali da ub!u i Lazara,
11 jer su mnogi Židovi zbog njega
odlazili i vjerovali u Isusa.
12 Sutradan je veliko mnoštvo što
je došlo na svetkovinu, kad je ulo
da Isus dolazi u Jeruzalem,
IVAN 12
13 uzelo palmine grane te mu
izašlo u susret i klicalo: “Hosana!
‘Blagoslovljen kralj Izraelov koji
dolazi u ime Gospodnje!’ ”
14 A Isus je, kad je našao magar i#a,
sjeo na njega, kao što je zapisano:
15 “Ne boj se, k#eri sionska! Evo,
kralj tvoj dolazi sjede#i na mladun-
etu magari inu!”
16 A njegovi u enici nisu to is-
prva razumjeli; ali kad je Isus bio
proslavljen, onda su se sjetili da je
to bilo o njemu zapisano i da su mu
to u inili.
17 Svjedo ilo je i mnoštvo koje je
bilo s njim kad je Lazara pozvao iz
groba i uskrsnuo ga od mrtvih.
18 Zbog toga mu je mnoštvo i pošlo
u susret, jer je ulo da je on u inio
to udo.
19 Zato su farizeji govorili me$u
sobom: “Vidite kako ništa ne posti-
žete. Evo, sv!et je otišao za njim!”
20 A me$u onima koji su došli na
svetkovinu iskazati štovanje bilo je
i nekih Grka.
21 Oni su tada pristupili k Filipu,
koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga
zamolili govore#i: “Gospodine, htjeli
bismo vidjeti Isusa.”
22 Filip je došao i rekao Andr!i, a
Andr!a i Filip su dalje rekli Isusu.
23 A Isus je odgovorio rekavši
im: “Došao je as da se proslavi Sin
ovje ji.
24 Uistinu, uistinu, kažem vam,
ako pšeni no zrno ne padne u zemlju
i ne umre, ostaje samo. Ako li umre,
donosi obilje ploda.
25 Tko voli svoj život, izgubit #e ga;
a tko mrzi svoj život na ovom sv!etu,
sa uvat #e ga za život vje ni.
26 Ako tko meni služi, neka mene
sl!edi; i gdje sam ja, ondje #e biti i
moj sluga. Ako tko meni služi, njega
#e poštovati moj Otac.
27 Sad mi je duša uznemirena. I
što re#i? O e, spasi me od ovoga
IVAN 13
asa? Ali sam zbog toga došao za
ovaj as.
28 O e, proslavi ime svoje!” Uto je
došao glas s neba govore!i: “Prosla-
vio sam ga i opet #u ga proslaviti!”
29 Stoga je narod, koji je ondje
stajao i to uo, rekao: “Zagrmjelo
je!” Drugi su rekli: “An$eo mu je
progovorio!”
30 Isus je odgovorio i rekao im:
“Ovaj glas nije došao radi mene,
nego radi vas.
31 Sada je sud ovome sv!etu! Sada
#e knez ovoga sv!eta biti izba en!
32 A ja, kad budem podignut sa
zemlje, sve #u privu#i k sebi.”
33 To je govorio nazna uju#i ka-
kvom #e smr#u umr!eti.
34 Narod mu je odgovorio: “Mi
smo iz Zakona uli da Krist ostaje
zauv!ek. A kako ti govoriš da Sin
ovje ji treba biti podignut? Tko je
taj Sin ovje ji? ”
35 Isus im je tada rekao: “Još je
malo vremena svjetlo s vama. Ho-
dite dok imate svjetlo, da vas tama
ne osvoji! Jer tko hoda u tami, ne
zna kamo ide.
36 Dok imate svjetlo, vjerujte u
svjetlo, da postanete djeca svjetla!”
To je Isus izgovorio i otišao te se
sakrio od njih.
37 I premda je on pred njima
u inio mnoga udesa, ipak nisu u
njega povjerovali,
38 da bi se ispunila r!e proroka
Iza!e koji je rekao: “Gospodine, tko
je povjerovao našoj poruci i komu li
se objavila ruka Gospodnja?”
39 Zbog toga nisu mogli vjerovati,
jer je Iza!a još rekao:
40 “Zasl!epio im je o i i srce im
otvrdnuo, da o ima ne vide, i srcem
ne razumiju i ne obrate se da ih
ozdravim.”
41 To je Izaija izgovorio kad je
vidio njegovu slavu i o njemu
govorio.
132
42 Ipak su mnogi i od glavara
povjerovali u njega, ali zbog farizeja
nisu ga priznavali da ne budu isklju-
eni iz sinagoge.
43 Jer su hvalu ljudsku ljubili više
nego hvalu Božju.
44 Isus je povikao i rekao: “Tko
vjeruje u mene, ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me je poslao.
45 I tko vidi mene, vidi onoga koji
je mene poslao.
46 Ja sam došao sam na svijet
kao svjetlo da n!edan koji u mene
vjeruje ne ostane u tami.
47 I sluša li tko moje r!e i, a ne
vjeruje, ja ga ne sudim, jer nisam
došao suditi svijetu, nego svijet
spasiti.
48 Tko mene odbacuje i ne prima
mojih r!e i, ima tko ga sudi. R!e
koju sam vam govorio, ona #e mu
suditi u posljednji dan.
49 Jer ja nisam govorio sâm od
sebe, nego mi je Otac, koji me
poslao, dao zapov!ed što re#i i što
govoriti.
50 I znam da je zapov!ed njegova
život vje ni. Sve što ja, dakle, go-
vorim, onako govorim kako mi je
Otac rekao.”
POGLAVLJE 13
A pred svetkovinu Pashe, znaju#i
Isus da je došao njegov as pri-
je#i iz ovoga sv!eta k Ocu, ljube#i
svoje koji su u sv!etu, ljubio ih je
do kraja.
2 I kad je ve era završila, &avao je
ve# stavio u srce Judi Iskariotskom,
Šimunovom sinu, da ga izda.
3 Isus je, znaju#i da mu je Otac sve
predao u ruke i da je od Boga došao
i da odlazi k Bogu,
4 ustao od ve ere i odložio svoju
odje#u, uzeo ubrus te se opasao.
5 Zatim je ulio vodu u posudu i
po eo u enicima prati noge i brisati
ubrusom kojim je bio opasan.
 133
6 Tada je došao do Šimuna Petra i
Petar ga je upitao: “Gospodine, zar
#eš ti meni prati noge?”
7 Isus je odgovorio i rekao mu:
“Što ja inim, ti sada ne shva#aš, ali
#eš nakon ovoga spoznati.”
8 Petar mu je rekao: “Nikada ne#eš
prati moje noge!” Isus mu je odgovo-
rio: “Ako te ne operem, nemaš udjela
sa mnom.”
9 Šimun Petar mu je rekao: “Gos-
podine, ne samo moje noge, nego i
ruke i glavu!”
10 Isus mu je rekao: “Opranomu
ne treba drugo prati osim nogu, jer je
sav ist. I vi ste isti, ali ne svi.”
11 Jer je znao tko #e ga izdati, zato
je rekao: “Niste svi isti.”
12 Kad im je, dakle, oprao noge,
uzeo je svoju odje#u, ponovo sjeo
te ih upitao: “Razum!ete li što sam
vam u inio?
13 Vi mene zovete U iteljem i
Gospodinom, i dobro kažete, jer to
jesam.
14 Ako sam, dakle, ja, vaš Gospo-
din i U itelj, vama oprao noge, i vi ste
dužni prati noge jedan drugome.
15 Jer sam vam dao primjer da i vi
inite kao što sam ja vama u inio.
16 Uistinu, uistinu, kažem vam,
n!e sluga ve#i od svoga gospodara,
niti je poslanik ve#i od onoga koji
ga je poslao.
17 Ako ovo znate, blaženi ste ako
tako inite!
18 Ne govorim o vama svima. Ja
znam koje sam izabrao. Ali da bi
se ispunilo Pismo: ‘Onaj koji jede
kruh sa mnom, petu svoju na mene
podiže.’
19 Od sada vam kažem, prije
negoli se dogodi, da kad se dogodi,
povjerujete da Ja jesam.
20 Uistinu, uistinu, kažem vam,
tko prima onoga koga ja šaljem,
mene prima; a tko mene prima,
prima onoga koji je mene poslao.”
IVAN 13
21 Kad je to izgovorio, Isus se
uznemirio u duhu te posvjedo io i
rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam
da #e me jedan od vas izdati.”
22 Tada su u enici pogledali je-
dan drugoga dvoume#i se o kome
govori.
23 A jedan od njegovih u enika,
koga je Isus ljubio, bio je naslonjen
na Isusove grudi.
24 Stoga mu je Šimun Petar na-
mignuo neka upita tko bi bio taj o
kome je govorio!
25 A onaj je legao na Isusova njedra
i upitao ga: “Gospodine, tko je?”
26 Isus je odgovorio: “Onaj je
komu #u ja, kad umo im, dati
zalogaj.” I kad je umo io zalogaj,
dao ga je Judi Iskariotskom, sinu
Šimunovu.
27 A posl!e zalogaja, u onoga je
ušao Sotona. Tada mu je Isus rekao:
“Što iniš, ini brzo!”
28 I nitko od onih pri jelu n!e znao
zbog ega mu je to rekao.
29 Jer su neki mislili, pošto je Juda
imao kesu, da mu je Isus rekao:
“Kupi što nam treba za svetkovinu!”,
ili neka ud!eli nešto siromasima.
30 On je tada, pošto je primio zalo-
gaj, odmah izašao. A bila je no#.
31 Stoga, kad je on izašao, Isus je
rekao: “Sada je proslavljen Sin o-
vje ji, i Bog je proslavljen u njemu.
32 Ako je Bog proslavljen u njemu,
Bog #e i njega proslaviti u sebi, i
odmah #e ga proslaviti.
33 Dje ice, još sam malo s vama.
Tražit #ete me, i kao što sam rekao
Židovima, tako sada kažem vama:
‘Kamo ja idem, vi ne možete do#i.’
34 Novu vam zapov!ed dajem da
ljubite jedan drugoga; kao što sam
ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan
drugoga.
35 Po ovome #e svi znati da ste
moji u enici, ako imate ljubavi jedan
za drugoga.”
IVAN 14
36 Šimun Petar ga je upitao: “Gos-
podine, kamo ideš?” Isus mu je
odgovorio: “Kamo ja idem, sada me
ne možeš sl!editi, ali #eš me kasn!e
sl!editi.”
37 Petar ga je upitao: “Gospodine,
zašto te sada ne mogu sl!editi? Život
#u svoj položiti radi tebe!”
38 Isus mu je odgovorio: “Život #eš
svoj položiti radi mene? Uistinu, uisti-
nu, kažem ti, p!etao ne#e zakukurika-
ti dok me tri puta ne zan!e eš.”
POGLAVLJE 14
“N EKA se ne uznemiruje srce
vaše! Vjerujte u Boga i u mene
vjerujte!
2 U domu Oca moga ima mnogo
prebivališta; da n!e tako, rekao bih
vam. Idem vam pripraviti mjesto.
3 I kad odem te vam pripravim
mjesto, opet #u do#i i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
4 A kamo ja idem, znate; i put
znate.”
5 Toma mu je rekao: “Gospodine,
ne znamo kamo ideš. I kako može-
mo znati put?”
6 Isus mu je odgovorio: “Ja sam
Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi
k Ocu, osim po meni.
7 Ako ste mene upoznali, upoznat
#ete i Oca mojega. I od sada ga
poznajete i vidjeli ste ga!”
8 Filip mu je rekao: “Gospodine, po-
kaži nam Oca, i dovoljno nam je!”
9 Isus ga je upitao: “Toliko sam
vremena s vama i nisi me upoznao,
Filipe? Tko je vidio mene, vidio je
Oca; pa kako onda ti kažeš: ‘Pokaži
nam Oca?’
10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i
Otac u meni? R!e i koje vam govorim
ne govorim sâm od sebe; nego Otac
koji prebiva u meni sâm ini djela.
11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu i
Otac u meni! Ako li ne, vjerujte mi
radi samih djela.
134
12 Uistinu, uistinu, kažem vam,
tko u mene vjeruje, djela koja ja
inim i on #e initi; i ve#a #e od ovih
initi, jer ja odlazim k Ocu svome.
13 I sve što zamolite u moje ime,
to #u u initi, da bi se proslavio Otac
u Sinu.
14 Ako što zamolite u moje ime, ja
#u to u initi.
15 Ako me ljubite, držite moje
zapov!edi.
16 A ja #u moliti Oca te #e vam dati
drugog Utješitelja, da ostane s vama
zauv!ek,
17 Duha istine, koga sv!et ne može
primiti jer ga ne vidi, niti ga poznaje.
A vi ga poznajete jer prebiva s vama
i u vama #e biti.
18 Ne#u vas ostaviti neutješene;
do#i #u k vama.
19 Još malo i sv!et me više ne#e
vidjeti, ali vi #ete me vidjeti, jer ja
živim, i vi #ete živjeti.
20 U onaj #ete dan vi znati da sam
ja u Ocu svome, i vi u meni i ja u
vama.
21 Tko ima moje zapov!edi i drži
ih, on je onaj koji me ljubi. A tko
mene ljubi, njega #e ljubiti Otac moj, i
ja #u ga ljubiti i njemu se o itovati.”
22 Upitao ga je Juda, ne Iskariotski:
“Gospodine, kako to da #eš se nama
o itovati, a ne sv!etu?”
23 Isus je odgovorio i rekao mu:
“Ako me tko ljubi, moje #e r!e i dr-
žati i moj #e ga Otac ljubiti, te #emo k
njemu do#i i kod njega prebivati.
24 Tko mene ne ljubi, r!e i moje ne
drži. A r!e koju slušate n!e moja,
nego Oca koji me je poslao.
25 To sam vam govorio dok sam
boravio s vama.
26 A Utješitelj, Duh Sveti, koga #e
Otac poslati u moje ime, on #e vas
pou avati o svemu i podsjetiti vas
na sve što sam vam govorio.
27 Mir vam ostavljam, mir vam
svoj dajem. Ja vam ne dajem kao što
 135
sv!et daje. Neka se ne uznemiruje
srce vaše i neka se ne boji!
28 %uli ste da sam vam ja rekao:
‘Idem i opet dolazim k vama.’ Kad
biste me ljubili, radovali biste se što
sam rekao: ‘Idem k Ocu’ jer je Otac
moj ve#i od mene.
29 A rekao sam vam sada, pr!e
nego se dogodi, da biste vjerovali
kad se dogodi.
30 Ne#u više s vama mnogo razgo-
varati jer dolazi knez ovoga sv!eta,
a on u meni nema ništa.
31 Ali neka sv!et sazna da ljubim
Oca i inim onako kako mi je za-
povjedio Otac! Ustanite, hajdemo
odavde!”
POGLAVLJE 15
“J A sam istinski trs, a Otac je moj
vinogradar.
2 Svaku lozu na meni koja ne
donosi plod uklanja, a svaku koja
donosi plod on isti da bi don!ela
više ploda.
3 Vi ste ve# isti po r!e i koju sam
vam govorio.
4 Ostanite u meni, i ja u vama! Kao
što mladica ne može don!eti ploda
sama od sebe, ako ne ostane na trsu,
tako ni vi ako ne ostanete u meni.
5 Ja sam trs, vi ste mladice. Tko
ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi
mnogo ploda; jer bez mene ne mo-
žete ništa u initi.
6 Ako tko ne ostane u meni, baca
se van kao mladica i osuši se; onda
ih skupljaju i u oganj bacaju pa
izgore.
7 Ako ostanete u meni i moje r!e i
ostanu u vama, molite što ho#ete, i
bit #e vam.
8 U ovome se proslavlja Otac moj
da donosite mnogo ploda; tako #ete
biti moji u enici.
9 Kao što je Otac mene ljubio, i
ja sam vas ljubio; ostanite u mojoj
ljubavi!
IVAN 15
10 Ako držite moje zapovijedi,
ostat #ete u mojoj ljubavi; kao što
sam ja držao zapov!edi Oca svoga
i ostajem u njegovoj ljubavi.
11 Ovo sam vam govorio da radost
moja ostane u vama i da radost vaša
bude potpuna!
12 Ovo je moja zapovijed: da
ljubite jedan drugoga kao što sam
ja ljubio vas!
13 Nitko nema ve#e ljubavi od ove:
da netko život svoj položi za svoje
pr!atelje.
14 Vi ste moji pr!atelji ako inite
sve što vam ja zapov!edam.
15 Više vas ne zovem slugama, jer
sluga ne zna što radi njegov gospo-
dar; ve# sam vas nazvao pr!ateljima,
jer sam vam otkrio sve što sam uo
od Oca svoga.
16 Niste vi mene izabrali, nego
sam ja vas izabrao i odredio vas da
vi idete i plod donosite te da plod
vaš ostane; da vam Otac daruje sve
što zamolite u moje ime.
17 Ovo vam zapovijedam: da
ljubite jedan drugoga!
18 Ako vas sv!et mrzi, znajte da je
mene mrzio pr!e vas!
19 Kad biste bili od sv!eta, sv!et bi
volio svoje; a pošto niste od sv!eta,
nego sam vas ja izabrao iz sv!eta,
zbog toga vas sv!et mrzi.
20 Sjetite se r!e i koju sam vam
ja rekao: ‘N!e sluga ve#i od svoga
gospodara.’ Ako su mene progonili,
i vas #e progoniti. Ako su moju r!e
držali, i vašu #e držati.
21 Ali sve #e vam to initi zbog
moga imena jer ne poznaju onoga
koji me je poslao.
22 Da nisam došao i govorio im,
ne bi imali gr!eha; ali sad nemaju
isprike za svoj gr!eh.
23 Tko mene mrzi, i Oca mojega
mrzi.
24 Da nisam me$u njima u inio
djela kojih nitko drugi n!e u inio, ne
IVAN 16
bi imali gr!eha; ali su sada i vidjeli,
te zamrzili i mene i Oca mojega.
25 Ali to se doga a da bi se ispunila
rije što je zapisana u njihovom
Zakonu: ‘Mrzili su me nizašto!’
26 A kad do$e Utješitelj, koga #u
vam ja poslati od Oca, Duh istine,
koji izlazi od Oca, on #e svjedo iti
za mene.
27 A i vi #ete svjedo iti jer ste od
po etka sa mnom.”
POGLAVLJE 16
“O VO sam vam govorio da se ne
sablaznite.
2 Isklju ivat #e vas iz sinagoga.
Štoviše, dolazi vr!eme kad #e svaki
koji vas ub!e misliti da Bogu izvr-
šava službu.
3 I to #e vam initi jer nisu upoznali
ni Oca ni mene.
4 Ali ovo sam vam govorio da se,
kad do$e vr!eme, sjetite da sam vam
ja to rekao. A to vam nisam rekao na
po etku jer sam bio s vama.
5 A sada idem k onomu koji me
je poslao; i nitko me od vas ne pita:
‘Kamo ideš?’
6 Nego se, jer sam vam ovo govo-
rio, vaše srce ispunilo žaloš#u.
7 Ipak, ja vam istinu kažem: bolje je
za vas da ja odem, jer ako ne odem,
Utješitelj ne#e do#i k vama. Ako li
odem, poslat #u ga k vama.
8 A kad do$e, on #e prekoriti sv!et
zbog gr!eha, i zbog pravednosti i
zbog suda:
9 zbog grijeha, jer ne vjeruju u
mene;
10 zbog pravednosti, jer odlazim k
Ocu svome i više me ne#ete vidjeti;
11 zbog suda, jer je osu$en knez
ovoga sv!eta.
12 Imam vam još mnogo toga re#i,
ali sad ne možete nositi.
13 Ali kad do$e on, Duh Isti-
ne, uvodit #e vas u svu istinu; jer
ne#e govoriti sam od sebe, nego #e
136
govoriti sve što uje i navješ#ivat #e
vam ono što dolazi.
14 On #e mene proslavljati jer
#e od mojega uzimati i to vama
navješ#ivati.
15 Sve što ima Otac, moje je. Radi
toga sam rekao da #e od mojega
uzimati i to vama navješ#ivati.
16 Malo, i ne#ete me vidjeti; i opet
malo, pa #ete me vidjeti, jer ja idem
k Ocu.”
17 Nato su neki od njegovih
u enika govorili me$u sobom: “Što
je to što nam kaže: ‘Malo, i ne#ete
me vidjeti; i opet malo, pa #ete me
vidjeti’, i: ‘jer ja idem k Ocu’?”
18 Stoga su rekli: “Što je to što kaže:
‘Malo’? Ne znamo što govori.”
19 Tada je Isus saznao da su ga
htjeli pitati pa im je rekao: “Raspi-
tujete li se me$u sobom o tome što
sam rekao: ‘Malo, i ne#ete me vidjeti;
i opet malo, pa #ete me vidjeti’?
20 Uistinu, uistinu, kažem vam, da
#ete vi plakati i naricati, a sv!et #e se
radovati; i vi #ete se žalostiti, ali #e se
vaša žalost okrenuti u radost.
21 Žena je obuzeta žaloš#u kad
ra$a, jer je došao njen as; ali im
rodi d!ete, više se ne sje#a muke
zbog radosti što se na sv!et rodio
ovjek.
22 Zato ste i vi sada obuzeti žalo-
š#u, ali #u vas opet vidjeti, pa #e vam
se srce obradovati, i vaše radosti od
vas nitko ne#e uzeti.
23 I u onaj dan ne#ete me ništa
pitati. Uistinu, uistinu, kažem vam,
sve što zamolite Oca u moje ime, dat
#e vam.
24 Dosad niste ništa molili u moje
ime; molite i primit #ete da vaša
radost bude potpuna.
25 Ovo sam vam govorio u poslo-
vicama; ali dolazi vr!eme kad vam
više ne#u govoriti u poslovicama,
nego #u vam otvoreno navješ#ivati
o Ocu.
 137
26 U onaj #ete dan moliti u moje
ime, i ne kažem vam da #u ja moliti
Oca za vas,
27 jer vas sâm Otac voli, budu#i da
ste vi voljeli mene i vjerovali da sam
ja od Boga izašao.
28 Izašao sam od Oca i došao na
svijet; nadalje, ostavljam svijet i
odlazim k Ocu.”
29 Njegovi su mu u enici rekli:
“Evo, sada otvoreno govoriš i nika-
kvu poslovicu ne pripov!edaš.”
30 Sada uvi$amo da sve znaš i
nema potrebe da te itko pita. Po
tome vjerujemo da si od Boga
izašao.”
31 Isus im je odgovorio: “Vjerujete
li sada?”
32 Evo dolazi as, i ve# je došao,
kad #ete se raspršiti svaki za sebe,
i mene ostaviti samoga; ali nisam
sâm, jer je Otac sa mnom.
33 Ovo sam vam govorio da u
meni imate mir. U sv!etu #ete imati
nevolju, ali ohrabrite se! Ja sam
pob!edio sv!et.”
POGLAVLJE 17
O VO je Isus izgovorio i podigao
svoje o i k nebu te rekao: “O e,
došao je as! Proslavi Sina svojega,
da i Sin tvoj proslavi tebe;
2 kao što si mu dao vlast nad
svakim t!elom, da svima koje si mu
dao daruje život vje ni.
3 A ovo je život vje ni: da upoznaju
tebe, jedinoga istinskog Boga, i ono-
ga koga si poslao, Isusa Krista.
4 Ja sam tebe proslavio na zemlji:
dovršio sam djelo koje si mi dao da
izvršim.
5 A sada, O e, proslavi ti mene kod
sebe samoga slavom koju sam imao
kod tebe pr!e negoli je sv!eta bilo.
6 Objavio sam ime tvoje ljudima
koje si mi dao iz sv!eta. Tvoji su bili
i meni si ih dao, i održali su r!e
tvoju.
IVAN 17
7 Sada su upoznali da je od tebe
sve što si mi dao.
8 Jer sam im dao r!e i koje si ti
meni dao. I oni su ih primili i doista
spoznali da sam od tebe izašao i
povjerovali da si me ti poslao.
9 Ja molim za njih; ne molim za
sv!et, nego za one koje si mi dao,
jer su tvoji.
10 I sve je moje tvoje, a tvoje moje;
i u njima sam se proslavio.
11 I više nisam u sv!etu, ali su oni
u sv!etu, a ja odlazim k tebi. O e sve-
ti, sa uvaj u imenu svome one koje si
mi dao, da budu jedno kao mi.
12 Dok sam bio s njima u sv!etu,
ja sam ih uvao u tvom imenu; one
koje si mi dao, sa uvao sam, te n!e-
dan od njih n!e izgubljen, osim sina
propasti, da bi se ispunilo Pismo.
13 A sada idem k tebi i ovo govo-
rim dok sam u sv!etu, da bi u sebi bili
ispunjeni mojom radoš#u.
14 Ja sam im predao r!e tvoju i
sv!et ih je zamrzio, jer nisu od sv!eta
kao što ni ja nisam od sv!eta.
15 Ne molim te da ih uzmeš sa
sv!eta, nego da ih sa uvaš od zla.
16 Oni nisu od sv!eta, kao što ni ja
nisam od sv!eta.
17 Posveti ih istinom svojom; tvoja
je r!e istina.
18 Kao što si ti mene poslao u
sv!et, i ja sam njih poslao u sv!et.
19 I ja sebe posve#ujem za njih,
kako bi i oni bili posve#eni istinom.
20 A ne molim samo za ove, nego
i za one koji #e po njihovoj rije i
povjerovati u mene:
21 da svi budu jedno, kao što si ti,
O e, u meni, i ja u tebi, neka i oni
u nama budu jedno, kako bi sv!et
povjerovao da si me ti poslao.
22 I slavu koju si dao meni, ja sam
dao njima, da budu jedno kao što
smo mi jedno:
23 ja u njima i ti u meni, da budu
savršeni u jednom, te da svijet
IVAN 18
upozna da si me ti poslao i da si ih
ljubio, kao što si mene ljubio.
24 O e, ho#u da i oni koje si mi
dao, budu sa mnom gdje sam ja; da
bi promatrali moju slavu koju si mi
dao, jer si me ljubio pr!e utemeljenja
sv!eta.
25 O e pravedni, svijet te nije
upoznao, a ja sam te upoznao, i ovi
su upoznali da si me ti poslao.
26 I njima sam obznanio ime tvoje,
i obznanjivat #u ga, da bi ljubav
kojom si mene ljubio bila u njima, i
ja u njima.”
POGLAVLJE 18
K AD je to izgovorio, Isus je sa
svojim u enicima otišao preko
potoka Cedrona, gdje je bio vrt, u
koji je ušao on i njegovi u enici.
2 A i Juda, koji ga je izdao, pozna-
vao je to mjesto, jer se Isus ondje
esto sastajao sa svojim u enicima.
3 Tada je Juda, pošto je dobio etu i
stražare od glavara sve#eni kih i fa-
rizeja, došao onamo sa svjetiljkama,
bakljama i oružjem.
4 Isus je stoga, znaju#i sve što #e
do#i na njega, izašao i upitao ih:
“Koga tražite?”
5 Odgovorili su mu: “Isusa Na-
zare#anina.” Isus im je rekao: “Ja
sam.” A stajao je s njima i Juda, koji
ga je izdao.
6 Kad im je, dakle, rekao: “Ja
sam”, uzmakli su natrag i pali na
zemlju.
7 Tada ih je ponovo upitao: “Koga
tražite?” A oni su rekli: “Isusa
Nazare#anina.”
8 Isus je odgovorio: “Rekao sam
vam da sam ja. Ako, dakle, mene
tražite, pustite ove neka odu!”,
9 da se ispuni r!e koju je rekao:
“Nisam izgubio ni jednoga od onih
koje si mi dao.”
10 Uto je Petar izvukao ma što
ga je imao i udario slugu velikog
138
sve#enika i odsjekao mu desno uho.
A sluzi je bilo ime Malho.
11 Nato je Isus rekao Petru: “Stavi
svoj ma u korice! Zar da ne p!em
ašu koju mi je dao Otac moj?”
12 Tada su eta i zapovjednik i
židovski službenici uhvatili Isusa i
svezali ga
13 i najpr!e ga odveli k Ani; jer
je on bio tast KaiÞ koji je bio veliki
sve#enik te godine.
14 A Kaifa je bio onaj koji je savjeto-
vao Židovima kako je bolje da jedan
ovjek umre za narod.
15 A Isusa je sl!edio Šimun Petar
i drugi u enik. Taj je u enik bio po-
znat velikom sve#eniku pa je ušao s
Isusom u pala u velikog sve#enika.
16 A Petar je ostao vani kod vrata.
Onda je taj drugi u enik, koji je bio
poznat velikom sve#eniku, došao
van i porazgovarao s vrataricom te
uveo Petra.
17 Tada je djevojka, vratarica,
upitala Petra: “Nisi li i ti jedan od
u enika ovoga ovjeka?” On je rekao:
“Nisam!”
18 A sluge i stražari, na inili su žera-
vice, stajali i gr!ali se jer je bilo hladno;
i Petar je stajao s njima i gr!ao se.
19 Veliki je sve#enik tada upitao
Isusa o njegovim u enicima i o nje-
govom nauku.
20 Isus mu je odgovorio: “Ja sam
javno govorio sv!etu. Ja sam uv!ek
pou avao u sinagogi i u Hramu gdje
se Židovi svagda okupljaju, i nisam
ništa govorio u tajnosti.
21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji
su slušali što sam im govorio. Evo,
oni znaju što sam ja govorio.”
22 A kad je on to rekao, jedan
od nazo nih stražara dao je Isusu
pljusku govore#i: “Tako li odgovaraš
velikom sve#eniku?”
23 Isus mu je odgovorio: “Ako sam
zlo rekao, dokaži da je zlo! Ako li
dobro, zašto me udaraš?”
 139
24 Ana ga je zatim poslao svezanog
velikom sve#eniku KaiÞ.
25 A Šimun Petar je stajao i gr!ao
se. Onda su ga upitali: “Nisi li i ti
jedan od njegovih u enika?” On je
zan!ekao i rekao: “Nisam!”
26 Jedan od slugu velikog sve#eni-
ka, koji je bio ro$ak onoga komu je
Petar odsjekao uho, rekao je: “Nisam
li te ja vidio u vrtu s njim?”
27 Petar je tada ponovo zan!ekao, i
p!etao je odmah zakukurikao.
28 Zatim su Isusa odveli od Kaife
u sudnicu, a bilo je rano jutro; ali
oni nisu ušli u sudnicu, da se ne bi
okaljali, tako da mogu jesti Pashu.
29 Pilat je tada izašao k njima i
upitao: “Kakvu optužbu iznosite
protiv ovoga ovjeka?”
30 Odgovorili su i rekli mu: “Ako
ovaj ne bi bio zlo inac, ne bismo ga
tebi predali.”
31 Nato im je Pilat rekao: “Uz-
mite ga vi pa mu sudite po svome
zakonu!” Židovi su mu tada rekli:
“Nama n!e po zakonu dopušteno
nikoga ubiti”,
32 da bi se ispunila Isusova r!e
koju je rekao nazna uju#i kakvom
smr#u treba umr!eti.
33 Onda je Pilat ponovo ušao u
sudnicu te pozvao Isusa i upitao ga:
“Jesi li ti kralj Židova?”
34 Isus mu je odgovorio: “Kažeš
li ti to sâm od sebe ili su ti to drugi
rekli o meni?”
35 Pilat je odgovorio: “Jesam
li ja Židov? Tvoj narod i glavari
sve#eni ki predali su te meni. Što si
u inio?”
36 Isus je odgovorio: “Moje kra-
ljevstvo n!e od ovoga sv!eta. Kad
bi moje kraljevstvo bilo od ovoga
sv!eta, moje bi se sluge borile da ne
budem predan Židovima. Ali sada,
moje kraljevstvo n!e odavde.”
37 Pilat ga je stoga upitao: “Ti si,
dakle, kralj?” Isus je odgovorio: “Ti
IVAN 19
kažeš da sam ja kralj. Ja sam se radi
toga rodio i radi toga došao na sv!et
da svjedo im za istinu. Svaki koji je
od istine, sluša moj glas.”
38 Pilat ga je upitao: “Što je istina?”
I kad je ovo izgovorio, ponovo je iza-
šao pred Židove te im rekao: “Ja ne
nalazim na njemu nikakve krivnje.
39 A vaš je obi aj da vam na Pashu
jednoga pustim. Ho#ete li dakle da
vam pustim kralja Židova?”
40 Tada su ponovo svi povikali
govore#i: “Ne toga, nego Barabu!”
A Baraba je bio razbojnik.
POGLAVLJE 19
T ADA je, dakle, Pilat uzeo Isusa i
izbi evao ga.
2 A vojnici su ispleli v!enac od
trnja, stavili mu na glavu pa ga
ogrnuli grimiznim plaštem,
3 i govorili: “Zdravo, kralju Žido-
va!” te mu udarali pljuske.
4 Pilat je tada ponovo izašao pa
im rekao: “Evo, izvodim ga k vama
kako bi znali da na njemu ne nala-
zim nikakve krivnje!”
5 Onda je Isus izašao nose#i trnov
v!enac i grimizni plašt, a Pilat im je
rekao: “Evo ovjeka!”
6 Kad su ga, dakle, ugledali glavari
sve#eni ki i stražari, povikali su go-
vore#i: “Razapni ga! Razapni!” Pilat
im je rekao: “Uzmite ga vi i razapnite
jer ja na njemu ne nalazim krivnje.”
7 Židovi su mu odgovorili: “Mi
imamo zakon i po našem zakonu
mora umr!eti jer se pravio Sinom
Božjim.”
8 Zato se Pilat, kad je uo tu r!e ,
još više uplašio,
9 te ponovo otišao u sudnicu i
upitao Isusa: “Odakle si?” Ali mu
Isus n!e dao odgovora.
10 Nato mu je Pilat rekao: “Zar sa
mnom ne razgovaraš? Ne znaš li da
imam vlast razapeti te i imam vlast
pustiti te?”
IVAN 19
11 Isus je odgovorio: “Ne bi imao
nada mnom nikakve vlasti da ti n!e
bilo dano odozgo. Zbog toga onaj koji
me je predao tebi ima ve#i gr!eh.”
12 Od toga asa Pilat ga je nastojao
pustiti, ali su Židovi vikali govore#i:
“Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj
Cezaru! Svaki koji se pravi kraljem,
protivi se Cezaru.”
13 Stoga je Pilat, kad je uo tu r!e ,
izveo Isusa i sjeo na suda ku stolicu
na mjestu zvanom Plo nik, a na
hebrejskom Gabata.
14 A bila je priprava za Pashu,
i oko šestoga sata; onda je rekao
Židovima: “Evo vašega Kralja!”
15 A oni su povikali: “Ukloni
ga! Ukloni! Razapni ga!” Pilat ih
je upitao: “Zar da vašega Kralja
razapnem?” Glavari su sve#eni ki
odgovorili: “Mi nemamo nikakvoga
kralja nego Cezara!”
16 Tada im ga je, dakle, predao
da se razapne, pa su Isusa uzeli i
odveli ga.
17 I nose#i svoj križ, uzišao je na
mjesto zvano Lubanja, što se hebrej-
ski naziva Golgota,
18 gdje su razapeli njega i s njim
drugu dvojicu, s jedne i druge stra-
ne, a Isusa u sredini.
19 A Pilat je napisao natpis i
stavio ga na križ. A bilo je napisano:
ISUS NAZARE'ANIN, KRALJ
ŽIDOVA.
20 Taj su natpis tada itali mnogi
Židovi, jer je mjesto gdje je Isus bio
razapet bilo blizu grada. A bilo je
napisano hebrejski, gr ki i latinski.
21 Tada su židovski sve#eni ki
glavari rekli Pilatu: “Nemoj pisati
‘Kralj Židova’, nego da je on rekao:
‘Kralj sam Židova.’ ”
22 Pilat je odgovorio: “Što sam
napisao, napisao sam!”
23 Zatim su vojnici, pošto su raza-
peli Isusa, uzeli njegovu odje#u te
na inili etiri d!ela: svakom vojniku
140
dio; i njegovu košulju. A košulja je
bila nešivena, c!ela istkana skroz
od vrha.
24 Zato su rekli me$u sobom: “Ne
parajmo je, nego bacimo za nju kocku
!a #e biti!”, da se ispuni Pismo koje
kaže: “Razd!elili su me$u sobom
odje#u moju i za ruho moje bacali
kocku.” Vojnici su, dakle, to tako
u inili.
25 A kod Isusova su križa stajale
njegova majka i sestra njegove maj-
ke, Mar!a, žena KleoÞna, i Mar!a
Magdalena.
26 Kad je, dakle, Isus ugledao
majku i kraj nje u enika koga je
ljubio, rekao je svojoj majci: “Ženo,
evo ti sina!”
27 Onda je rekao u eniku: “Evo ti
majke!” I od onog asa u enik ju je
uzeo u svoj dom.
28 Nakon toga Isus je, znaju#i da je
sada sve dovršeno, da bi se ispunilo
Pismo, rekao: “Žedan sam!”
29 A ondje se nalazila posuda puna
octa, te su oni natopili spužvu octom
i stavili je na isopovu trsku pa je
prin!eli njegovim ustima.
30 Kad je, dakle, Isus dobio ocat,
rekao je: “Dovršeno je!” Onda je
pognuo glavu i predao duh.
31 Tada su Židovi, pošto je bila
Priprava, da t!ela ne bi ostala na
križu na Šabat (jer je onaj Šabat bio
velik dan), zamolili Pilata da se
razapetima prelome njihove gol!eni
i da ih se ukloni.
32 Uto su došli vojnici i prelomili
noge prvomu, onda drugomu koji
je bio razapet s njim.
33 A kad su došli do Isusa i vidjeli
da je ve# mrtav, nisu mu prelomili
gol!eni,
34 nego mu je jedan od vojnika
kopljem probio bok, te je odmah
potekla krv i voda.
35 I onaj koji je to vidio svjedo i
i njegovo je svjedo anstvo istinito;
 141
i on zna da govori istinu, da bi vi
povjerovali.
36 Jer se to dogodilo da bi se ispu-
nilo Pismo: “Njegova se kost ne#e
prelomiti.”
37 I ponovo drugo Pismo kaže:
“Gledat #e na onoga koga su
proboli.”
38 A posl!e toga je Josip, iz Ari-
mateje, koji je bio Isusov u enik, ali
tajni zbog straha od Židova, zamolio
Pilata da uzme Isusovo t!elo. I Pilat
mu je dopustio. Tada je došao i uzeo
njegovo t!elo.
39 A došao je i Nikodem, koji je
pr!e k Isusu došao no#u, i donio
oko stotinu libara smjese smirne
i aloja.
40 Onda su uzeli Isusovo t!elo i
omotali ga lanenim platnom s mio-
mirisima, kako je kod Židova obi aj
sahranjivati.
41 A na mjestu gdje je bio razapet,
nalazio se vrt i u vrtu nova grobnica
u koju još nitko n!e bio položen.
42 Stoga su ondje, zbog židovske
Priprave, položili Isusa, jer je grob-
nica bila blizu.
POGLAVLJE 20
P RVOGA dana u tjednu, rano,
dok je još bila tama, došla je
Mar!a Magdalena do grobnice i
opazila da je kamen odmaknut s
grobnice.
2 Tada je otr ala i došla k Šimunu
Petru i drugomu u eniku, koga je
Isus volio, te im rekla: “Uzeli su
Gospodina iz grobnice i ne znamo
gdje su ga položili.”
3 Nato su Petar i onaj drugi u enik
izašli i došli do grobnice.
4 A tr ala su obojica zajedno, ali je
onaj drugi u enik tr ao brže od Petra
i stigao prvi do grobnice.
5 I pošto se sagnuo i pogledao unu-
tra, ugledao je laneno platno gdje
leži; ipak n!e ušao unutra.
IVAN 20
6 Uto je stigao Šimun Petar, sl!e-
de#i ga, te ušao u grobnicu i vidio
laneno platno gdje leži,
7 i rubac što mu je bio oko glave,
ali n!e ležao uz laneno platno, ve#
je bio posebno svijen na jednom
mjestu.
8 Tada je ušao i onaj drugi u enik
koji je prvi došao do grobnice, te
vidio i povjerovao;
9 jer još nisu razumjeli Pisma da on
mora uskrsnuti od mrtvih.
10 Zatim su se u enici ponovo
vratili k svojima.
11 A Mar!a je ostala vani pokraj
groba i plakala; i dok je plakala,
sagnula se i pogledala u grobnicu,
12 te opazila dva an$ela u bjelini
kako sjede na mjestu gdje je ležalo
Isusovo t!elo: jedan kod glave, a
drugi kod nogu.
13 I oni su je upitali: “Ženo, zašto
pla eš?” Rekla im je: “Zato što su
odn!eli moga Gospodina i ne znam
gdje su ga položili.”
14 I kad je to izgovorila, okrenula
se unatrag i ugledala Isusa gdje stoji.
A n!e znala da je to Isus.
15 Isus ju je upitao: “Ženo, zašto
pla eš? Koga tražiš?” Misle#i da je
vrtlar, ona mu je odgovorila: “Gos-
podine, ako si ga ti odnio, reci mi
gdje si ga položio i ja #u ga uzeti.”
16 Isus joj je rekao: “Mar!o!” Ona
se okrenula i rekla mu: “Rabbuni!”,
što #e re#i: “U itelju!”
17 Isus joj je rekao: “Ne doti i me
se, jer još nisam uzašao k Ocu, nego
idi k bra#i mojoj i reci im: ‘Uzlazim
Ocu svojemu i Ocu vašemu, svoje-
mu Bogu i vašemu Bogu.’ ”
18 Došla je Mar!a Magdalena i
javila u enicima da je vidjela Gos-
podina i da joj je to rekao.
19 Tada je, toga istog dana uve er,
a to je bio prvi dan u tjednu, dok su
vrata gdje su se u enici okupili bila
zatvorena zbog straha od Židova,
IVAN 21
Isus došao i stao u sredinu pa im
rekao: “Mir vama!”
20 I kad je to rekao, pokazao im
je svoje ruke i svoj bok. Tada su se
u enici obradovali kad su vidjeli
Gospodina.
21 Onda im je Isus ponovo rekao:
“Mir vama! Kao što je mene poslao
Otac, tako i ja šaljem vas.”
22 I kad je to izgovorio, dahnuo
je na njih i rekao im: “Primite Duha
Svetoga!”
23 Kojima otpustite grijehe, ot-
puštaju im se; kojima zadržite,
zadržani su im.”
24 A Toma, zvani Blizanac, jedan
od Dvanaestorice, n!e bio s njima
kad je Isus došao.
25 Stoga su mu drugi u enici
govorili: “Vidjeli smo Gospodina.”
Ali im je on rekao: “Dok ne vidim na
rukama njegovim trag od klinova i
ne stavim prst svoj u trag od klinova,
i ne stavim ruku svoju u njegov bok,
ne#u vjerovati.”
26 I posl!e osam dana njegovi su
u enici ponovo bili unutra, i Toma
s njima. Isus je došao, a vrata su bila
zatvorena, i stao u sredinu te rekao:
“Mir vama!”
27 Zatim je rekao Tomi: “Pruži
prst svoj ovamo i pogledaj ruke
moje; i pruži ruku svoju pa je stavi
u bok moj, i ne budi nevjeran, nego
vjeran!”
28 A Toma je odgovorio i rekao
mu: “Gospodin moj i Bog moj!”
29 Isus mu je rekao: “Tomo, jer si
me vidio, vjeruješ. Blaženi oni koji
nisu vidjeli, a povjerovali su!”
30 I mnoge je druge znake Isus
zasigurno u inio pred svojim u e-
nicima, koji nisu zapisani u ovoj
knjizi.
31 A ovi su zapisani da bi povjero-
vali da Isus jest Krist, Sin Božji, i da
vjeruju#i imate život po njegovom
imenu.
142
POGLAVLJE 21
N AKON toga Isus se ponovo
o itovao u enicima na Tibe-
rijadskom moru. A o itovao se
ovako:
2 Bili su zajedno Šimun Petar i
Toma, zvani Blizanac, i Natanael
iz Kane Galilejske, i sinovi Zebe-
dejevi i druga dvojica od njegovih
u enika.
3 Šimun Petar im je rekao: “Idem
ribariti.” Rekli su mu: “Idemo i mi
s tobom.” Izašli su i odmah ušli u
la$u. I tu no# ništa nisu ulovili.
4 A kad je jutro ve# svanulo, stajao
je Isus na obali, ali u enici nisu znali
da je to Isus.
5 Isus ih je tada upitao: “Djeco,
imate li što za jesti?” Oni su mu
odgovorili: “Ne.”
6 A on im je rekao: “Bacite mrežu
na desnu stranu la$e i na#i #ete.”
Onda su bacili, i nisu je više mogli
izvu#i od mnoštva riba.
7 Tada je onaj u enik koga je Isus
ljubio rekao Petru: “Gospodin je!”
Nato je Šimun Petar, kad je uo da
je to Gospodin, opasao ribarski
ogrta , jer je bio gol, te se bacio u
more.
8 A drugi su u enici došli la$icom
(jer nisu bili daleko od kopna, samo
oko dvjesto lakata) i vukli mrežu s
ribama.
9 %im su, dakle, izašli na kopno,
opazili su pripremljen žar i na njemu
postavljenu ribu i kruh.
10 Isus im je rekao: “Donesite od
riba što ste sada uhvatili.”
11 Šimun Petar se popeo i izvukao
na kopno mrežu punu velikih riba:
stotinu pedeset i tri ribe. Premda ih
je bilo toliko mnogo, mreža se n!e
raskinula.
12 Isus im je rekao: “Do$ite i
objedujte!” I nitko se od u enika n!e
usudio pitati ga: “Tko si ti?” Jer su
znali da je Gospodin.
 143
13 Isus se tada primaknuo i uzeo
kruh te im ga dao; a tako i ribu.
14 To se ve# tre#i put Isus o itovao
svojim u enicima otkako je uskr-
snuo od mrtvih.
15 Dok su tako objedovali, Isus je
upitao Šimuna Petra: “Šimune, sine
Jonin, ljubiš li me više nego ovi?” On
mu je odgovorio: “Da, Gospodine,
ti znaš da te volim!” Rekao mu je:
“Pasi jaganjce moje!”
16 Ponovo ga je drugi put upitao:
“Šimune, sine Jonin, ljubiš li me?” On
mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti
znaš da te volim!” Rekao mu je: “Pasi
ovce moje!”
17 Upitao ga je tre#i put: “Šimune,
sine Jonin, voliš li me?” Petar se
ražalostio što mu je tre#i put rekao:
“Voliš li me?”, pa mu je odgovorio:
“Gospodine, ti sve znaš. Ti znaš da
te volim!” Isus mu je rekao: “Pasi
ovce moje!
18 Uistinu, uistinu, kažem ti, dok
si bio mlad, sâm si se pripasivao i
hodio kamo si htio. Ali kad ostariš,
ruke #eš svoje raširiti pa #e te drugi
pripasivati i voditi kamo ne želiš.”
IVAN 21
19 A to je rekao nazna uju#i ka-
kvom #e smr#u proslaviti Boga. I
kad je to izgovorio, rekao mu je:
“Sl!edi me!”
20 Tada se Petar okrenuo i vidio
gdje ih sl!edi u enik koga je Isus
ljubio i koji se na ve eri naslonio na
njegove grudi i pitao: “Gospodine,
tko je taj koji #e te izdati?”
21 Pošto ga je Petar opazio, upitao
je Isusa: “Gospodine, a što !e ovaj
raditi?”
22 Isus mu je rekao: “Ako ho#u da
on ostane dok opet ne do$em, što ti
imaš s time? Ti me sl!edi!”
23 Zato se me$u bra#om proširio
taj glas da onaj u enik ne#e umr!eti;
ali mu Isus n!e rekao da ne#e umr!e-
ti, nego: “Ako ho#u da on ostane dok
ne do$em, što ti imaš s time?”
24 Ovo je taj u enik koji o tome
svjedo i i to je zapisao. I znamo da je
svjedo anstvo njegovo istinito.
25 A ima i mnogo drugoga što je
Isus u inio koje, ako bi se pojedina -
no zapisivalo, pretpostavljam da ni
sam sv!et ne bi obuhvatio knjige
koje bi trebalo napisati. Amen.
 DJELA APOSTOLSKA
POGLAVLJE 1
P RIJAŠNJE svoje izvješ#e, TeoÞle,
sastavio sam o svemu što je Isus
po eo initi i pou avati,
2 do dana u kojem je bio uzdignut,
nakon što je po Duhu Svetome
dao zapov!edi apostolima koje je
izabrao,
3 kojima se, posl!e svoje muke, i po-
kazao da je živ mnogim nepobitnim
dokazima i pojavljivao im se t!ekom
etrdeset dana i govorio o onome što
se ti e kraljevstva Božjeg.
4 I dok je jednom bio okupljen
zajedno s njima, zapovjedio im je da
ne odlaze iz Jeruzalema, nego da
ekaju obe#anje O evo “koje ste”
rekao je “ uli od mene.
5 Jer Ivan je doista krstio vodom, a
vi #ete nedugo nakon ovih dana biti
kršteni Duhom Svetim.”
6 Zato su ga oni, kad su se skupili,
upitali govore#i: “Gospodine, ho#eš
li u ovo vr!eme ponovno obnoviti
kraljevstvo Izraelu?”
7 A on im je rekao: “N!e vaše znati
vremena ili doba koje je Otac stavio
pod svoju vlast.
8 Ali vi #ete primiti snagu nakon
što Duh Sveti si$e na vas, i bit #ete
mi svjedoci i u Jeruzalemu, i po
svoj Judeji i Samar!i, i sve do nakraj
zemlje.”
9 A kad je sve to rekao, dok su oni
gledali bio je uzdignut i oblak ga je
oteo njihovim o ima.
10 I dok su nepomi no gledali
prema nebu kako odlazi, gle, stala su
kraj njih dva ovjeka u b!eloj odje#i,
11 koji su još i rekli: “Ljudi Ga-
lilejci, zašto stojite zure#i u nebo?
Ovaj isti Isus, koji je od vas uznesen
u nebo, isto #e tako do#i kao što ste
ga vidjeli da odlazi u nebo.”
12 Tada su se vratili u Jeruzalem
s gore zvane Maslinska, koja je
udaljena od Jeruzalema jedan šabatni
dan hoda.
13 A kad su ušli unutra, popeli su
se u gornju sobu gdje su boravili i
Petar i Jakov i Ivan i Andr!a, Filip i
Toma, Bartolomej i Matej, Jakov sin
Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda brat
Jakovljev.
14 Svi su ovi složno ustrajali u
molitvi i molbi zajedno sa ženama,
i Marijom majkom Isusovom i s
njegovom bra#om.
15 I u te dane ustao je Petar usred
u enika i rekao (bilo je zajedno oko
stotinu dvadeset imena):
16 “Ljudi i bra#o, trebalo se je
ispuniti ono Pismo koje je Duh Sveti
na Davidova usta prorokovao o Judi,
koji je bio vodi onih što su uhvatili
Isusa.
17 Jer se ubrajao me$u nas i zado-
bio dio ove službe.
18 Stoga je taj kupio njivu na-
gradom za nepravednost; zatim se
strmoglavio, raspuknuo po sredini
i razlila mu se sva utroba.
19 I to je postalo poznato svim
stanovnicima Jeruzalema tako da je
ta njiva prozvana njihovim vlastitim
jezikom ‘Akeldama’, to jest ‘Krvava
njiva’.
20 Jer je zapisano u knjizi Psalama:
‘Neka mu stan opusti, neka nitko u
njemu ne stanuje’; I: ‘Neka njegovo
nadgledništvo preuzme drugi.’
21 Stoga od ovih ljudi koji su bili s
nama c!elo vr!eme, koje je Gospo-
din Isus proveo s nama
 145
22 otkada je Ivan po eo krštavati
do istoga dana kad je bio uznesen
od nas, mora jedan biti odre$en da
bude s nama svjedokom njegovog
uskrsnu#a.”
23 I predložili su dvojicu: Josipa
zvanog Barsaba, koji je bio prozvan
Just, i Mat!u.
24 Tada su molili i rekli: “Ti, Gos-
podine, koji poznaješ srca svih, po-
kaži koga si od ove dvojice izabrao
25 da preuzme dio ove službe i apo-
stolstva od kojega je Juda pr!estupom
otpao da bi otišao na svoje mjesto!”
26 Tada su predali svoje kocke, i
kocka je pala na Mat!u te je on bio
pribrojen k jedanaestorici apostola.
POGLAVLJE 2
A k ad je napokon došao dan
Pedesetnice svi su bili složno na
jednome mjestu.
2 I odjednom je došao huk s neba,
kao kad navaljuje silan vjetar, te je
ispunio svu ku#u gdje su sjedili.
3 I pokazali su im se razd!eljeni
jezici kao od ognja te su posjeli na
svakoga od njih.
4 I svi su se oni napunili Duha
Svetoga te po eli govoriti drugim
jezicima, kako im je ve# Duh davao
govoriti.
5 A tamo su u Jeruzalemu boravili
Židovi, pobožni ljudi iz svakog na-
roda pod nebom.
6 A kad je nastao taj huk, mnoštvo
se skupilo i zbunilo se, jer ih je svatko
uo kako govore njihovim vlastitim
jezikom.
7 I svi su bili zadivljeni i za u$eni
govore#i jedan drugome: “Gle, nisu
li svi ovi što govore Galilejci?
8 Pa kako mi ujemo svakoga
na svojem jeziku u kojem smo se
rodili?
9 Parti i Me$ani, i Elamljani, i
stanovnici Mezopotam!e, i Judeje i
Kapadoc!e, Ponta i Az!e,
DJELA 2
10 Frig!e i PamÞl!e, Egipta i d!e-
lova Lib!e krajeva oko Cirene; i pri-
došlice iz Rima, Židovi i prozeliti,
11 Kre#ani i Arapi; ujemo ih kako
govore našim jezicima o udesnim
Božjim djelima.”
12 I svi su bili zadivljeni i u nedo-
umici pitali jedan drugoga: “Što li
ovo zna i?”
13 Drugi su se podrugivali i govo-
rili: “Napili su se mladog vina.”
14 A Petar je ustao zajedno s je-
danaestoricom, podigao svoj glas
i rekao im: “Ljudi, Judejci i svi vi
što boravite u Jeruzalemu! Neka
vam ovo bude znano pa r!e i moje
poslušajte!
15 Jer ovi nisu p!ani, kao što vi
mislite, budu#i da je tek tre#i sat
dana,
16 ve# je to ono što je re eno po
proroku Joelu:
17 ‘I ovo #e se dogoditi u posljednje
dane, govori Bog, izlit #u od svoga
Duha na svako t!elo, i prorokovat
#e vaši sinovi i vaše k#eri; i vaši #e
mladi#i gledati vi$enja, a vaši #e
starci sanjati sne.
18 I na sluge svoje i na sluškinje
svoje u one #u dane izliti od Duha
svoga, te #e oni prorokovati.
19 I pokazat #u udesa gore na
nebu, i znakove dolje na zemlji: krv
i oganj i sukljanje dima.
20 Sunce #e se pretvoriti u tamu, a
mjesec u krv, pr!e nego što do$e onaj
velik i znamenit dan Gospodnji.
21 I dogodit #e se da #e svaki
koji prizove ime Gospodinovo biti
spašen.’
22 LJudi, Izraelci, ujte ove r!e i:
Isusa Nazare#anina, ovjeka kojega
je me$u vama Bog potvrdio silnim
djelima i udesima i znacima koje
je, kako i sami znate, Bog u inio po
njemu me$u vama.
23 Njega, koji je predan po ne-
promjenljivoj odluci i provi$enju
DJELA 3
Božjem, i koga ste vi rukama beza-
konika razapeli i ubili,
24 koga je Bog uskrsnuo i oslo-
bodio trudova smrti, jer nije bilo
mogu#e da ga ona zadrži.
25 Jer David za njega govori:
‘Unapr!ed sam neprestano gledao
Gospodina pred svojim licem, jer mi
je on zdesna da se ne pokolebam.
26 Zato mi se srce veseli, a moj
jezik raduje, štoviše i t!elo #e moje
po ivati u nadi,
27 jer ne#eš ostaviti moju dušu
u paklu niti dopustiti da tvoj Sveti
ugleda trulež.
28 Ti si mi obznanio puteve živo-
ta, ispunit #eš me radoš#u svojim
licem.’
29 Ljudi i bra#o, neka mi je do-
pušteno slobodno vam govoriti za
patr!arha Davida da je umro i bio
pokopan, i grobnica mu se nalazi
me$u nama do današnjega dana.
30 Stoga je on, kako je bio prorok
i znao da mu se Bog uz zakletvu
zakleo da #e od ploda njegovih
slabina po t!elu podi#i Krista da
sjedne na njegovo pr!estolje.
31 On je unapr!ed vidio i govorio
za Kristovo uskrsnu#e da ‘mu duša
n!e ostavljena u paklu, niti mu je
t!elo vidjelo trulež.’
32 Toga Isusa, Bog je uskrsnuo,
emu smo svi mi svjedoci.
33 Zato je desnicom Božjom uzvi-
šen i primio od Oca obe#anje Duha
Svetoga, izlio je ovo što sada vidite
i ujete.
34 Jer David n!e uzišao na nebesa
nego sâm govori: ‘GOSPOD je
rekao mome Gospodinu: Sjedi mi
zdesna,
35 dok ne položim tvoje dušmane
za podnožje tvojim nogama!’
36 Stoga neka sav dom Izraelov
zasigurno zna da je Bog u inio i
Gospodinom i Kristom toga Isusa
kojega ste vi razapeli!”
146
37 A kad su to uli, bili su dirnuti
u srcu te rekli Petru i ostalim apo-
stolima: “Ljudi i bra#o, što nam je
initi?”
38 Tada im je Petar rekao: “Pokajte
se i neka se svaki od vas krsti u ime
Isusa Krista po oproštenju gr!eha; i
primit #ete dar Duha Svetoga.
39 Jer je za vas ovo obe#anje, i za
vašu djecu i za sve one izdaleka, sve
koje pozove Gospodin naš Bog.”
40 I mnogim je drugim r!e ima
svjedo io i opominjao govore#i:
“Spasite se od ovog tvrdokornog
naraštaja!”
41 Tada su se krstili oni koji su rado
primili njegovu r!e , i istog dana
pridružilo im se oko tri tisu#e duša.
42 I bili su postojani u apostolskom
nauku i zajedništvu, i u lomljenju
kruha i u molitvama.
43 A strah je obuzeo svaku dušu,
i mnoga su se udesa i znakovi
doga$ali po apostolima.
44 I svi koji su vjerovali bili su
zajedno i sve im je bilo zajedni ko.
45 I prodavali su svoja imanja i
dobra te d!elili svakome kako ima
potrebu.
46 I ustrajali su složni svakodnev-
no u Hramu i od ku#e do ku#e lomili
su kruh te zajedno uzimali hranu u
veselju i jednostavnosti srca.
47 Hvalili su Boga i uživali naklo-
nost od svih ljudi. A Gospodin je
svakodnevno pridruživao crkvi one
koji bi bili spašeni.
POGLAVLJE 3
A Petar i Ivan su uzišli zajedno u
Hram na molitveni sat, a bilo je
devet sati.
2 I donosili su nekog ovjeka
hromog od maj ine utrobe, kojega
su svaki dan postavljali kod hram-
skih vrat!u zvanih Krasna, da bi
prosio milodare od onih što ulaze
u Hram.
 147
3 On je opazio Petra i Ivana, koji su
upravo htjeli u#i u Hram, te zamolio
milodare.
4 A Petar je s Ivanom upro pogled u
njega pa mu rekao: “Pogledaj prema
nama!”
5 I on je zadržao pažnju na njima
o ekuju#i da nešto dob!e od njih.
6 Tada mu je Petar rekao: “Srebra
ni zlata ja nemam, ali ono što imam,
to ti dajem: U ime Isusa Krista Na-
zare#anina, ustani i hodaj!”
7 I uhvatio ga je za desnu ruku
te ga podigao, a ovomu su odmah
oja ala stopala i gležnjevi,
8 pa je sko io, uspravio se i po#eo
hodati te je s njima ušao u Hram,
hodaju#i, poskakuju#i i hvale#i
Boga.
9 I sav ga je narod vidio kako hoda
i hvali Boga.
10 I prepoznali su da je to onaj
koji je zbog milodara sjedio kod
hramskih Krasnih vrat!u; i bili su
puni u$enja i divljenja zbog onoga
što mu se dogodilo.
11 A kako je hromi koji je ozdravio
držao Petra i Ivana, sav se narod pun
u$enja str ao k njima u tr!em zvani
Salomonov.
12 A kad je Petar to vidio, progovo-
rio je narodu: “Ljudi, Izraelci, zašto
se ovome udite? Ili zašto ste tako
uprli pogled u nas, kao da smo mi
svojom snagom ili svetoš#u u inili
da ovaj može hodati?
13 Bog Abrahamov, i Izakov, i
Jakovljev, Bog o eva naših proslavio
je svojega Sina Isusa, kojega ste vi
predali i odrekli se ga pred licem
Pilatovim kad je ovaj odlu io pustiti
ga.
14 Ali ste se vi odrekli Svetoga i
Pravednoga, i zatražili da vam se
dod!eli jedan ubojica,
15 a ubili ste Kneza života, koga je
Bog uskrsnuo od mrtvih; emu smo
mi svjedoci.
DJELA 4
16 I po vjeri u njegovo ime, njegovo
je ime oja alo ovog ovjeka koga
vidite i poznajete. Štoviše, vjera
koja je po njemu, podarila je ovome
potpuno zdravlje u nazo nosti svih
vas.
17 A sada, bra#o, znam da ste
to u inili iz neznanja, kao i vaši
glavari.
18 I Bog je tako ispunio što je una-
pr!ed objavio po ustima svih svojih
proroka, da Krist treba trpjeti.
19 Pokajte se dakle i obratite se
da vam se mogu izbrisati grijesi,
kada do$u vremena okr!epe od lica
Gospodinovog,
20 i on #e poslati Isusa Krista koji
vam je ve! pr!e bio propov!edan;
21 Onoga koga nebo treba primiti
do vremena uspostave svega što je
Bog nav!estio od postanka sv!eta
na usta svih svojih svetih proroka.
22 Jer je Mojs!e uistinu rekao o e-
vima: ‘Gospodin Bog vaš podignut
#e vam izme$u vaše bra#e proroka
poput mene. Njega slušajte u svemu
sve što #e vam govoriti.
23 I dogodit #e se, da #e se svaka
duša koja ne#e poslušati tog proro-
ka, uništiti iz naroda.’
24 Ali i svi proroci, koji su vam
govorili od Samuela i onih posl!e
njega, isto su tako prorekli ove
dane.
25 Vi ste djeca proroka i Saveza
kojeg je Bog sklopio s našim o evima
govore#i Abrahamu: ‘I u tvojemu
#e sjemenu biti blagoslovljena sva
plemena na zemlji.’
26 Najpr!e je vama Bog podigao
svojega Sina Isusa te ga poslao da
vas blagoslovi, da se svatko od vas
obrati od svojega bezakonja.”
POGLAVLJE 4
I dok su oni još govorili narodu,
pristupili su im sve#enici i zapo-
vjednik Hrama i saduceji,
DJELA 4
2 ogor eni što su pou avali narod
i propov!edali uskrsnu#e od mrtvih
kroz Isusa.
3 I digli su na njih ruke i stavili
ih u pritvor do sutra, jer je ve# bila
ve er.
4 Ipak su mnogi od onih koji su
uli r!e povjerovali te je broj muš-
karaca došao na oko pet tisu#a.
5 I dogodilo se sutradan da su
se njihovi glavari, i starješine, i
pismoznanci,
6 i veliki sve#enik Ana, i Kaifa,
i Ivan, i Aleksandar, i svi koji su
bilo od velikosve#eni koga roda,
sakupili u Jeruzalemu.
7 A kad su ih postavili u sredinu,
upitali su ih: “Kojom snagom ili po
kojem ste imenu vi to u inili?”
8 Tada im je Petar, pun Duha
Svetoga, rekao: “Glavari naroda i
starješine Izraelove!
9 Ako nas danas ispitujete zbog
dobrog djela u injenog nemo#-
nom ovjeku, po kojem je ovaj
ozdravio,
10 neka bude znano svima vama
i c!elom narodu izraelskom: Po
imenu Isusa Krista Nazare#anina,
kojega ste vi razapeli, a kojega
je Bog uskrsnuo od mrtvih, po
njemu ovaj ovjek pred vama stoji
zdrav.
11 Ovo je kamen koji ste vi gradi-
telji odbacili, a koji je postao ugaoni
zaglavnjak.
12 Nema spasenja ni u kome dru-
gom, jer nema pod nebom drugoga
imena danog ljudima po kome mi
trebamo biti spašeni.”
13 A kad su vidjeli Petrovu i
Ivanovu hrabrost, a uvidjeli su da
su to ljudi neuki i neupu#eni, udili
su se te su shvatili da su oni bili s
Isusom.
14 I kad su vidjeli ovjeka koji je
bio ozdravljen kako stoji s njima,
nisu mogli re#i ništa protiv toga.
148
15 Ali kad su im zapovjedili da iza-
$u iz v!e#nice, po#eli su raspravljati
me$u sobom,
16 govore#i: “Što da u inimo s
tim ljudima? Jer doista, po njima se
dogodilo o ito udo poznato svim
stanovnicima Jeruzalema i mi to ne
možemo zan!ekati.
17 Ali da se ovo još više ne raširi
me$u narodom, strogo im zapr!e-
timo da više nikome ne govore u
to ime.”
18 Zatim su ih pozvali te im zapo-
vjedili da više nipošto ne govore i
niti ne pou avaju u Isusovo ime.
19 Ali su im Petar i Ivan odgo-
vorivši rekli: “Prosudite je li pred
Bogom ispravno slušati vas više
negoli Boga!
20 Jer mi ne možemo ne govoriti
ono što smo vidjeli i uli.”
21 Kako nisu mogli na#i ništa
za što bi ih kaznili, nadalje su im
zapr!etili te ih pustili zbog naroda,
jer su svi slavili Boga zbog onoga što
se dogodilo.
22 Jer ovjeku na kojem se dogodi-
lo to udo ozdravljenja bilo je preko
etrdeset godina.
23 A nakon što su bili pušteni, otišli
su k svojima te im javili sve što su im
rekli glavari sve#eni ki i starješine.
24 A kad su oni to uli, složno su
podigli glas k Bogu i rekli: “Gospo-
dine, ti si Bog, koji si stvorio nebo,
i zemlju, i more i sve ono što je u
njima,
25 koji si rekao na usta tvojega
sluge Davida: ‘Zašto bjesne pogani
i narodi smišljaju ispraznosti?
26 Kraljevi zemaljski su ustali i gla-
vari su se skupili zajedno protiv Gos-
podina i protiv njegovog Krista.’
27 Jer su se zaista protiv svetog
djeteta tvojega Isusa, koga si po-
mazao, udružili i Herod i Ponc!e
Pilat zajedno s Poganima i narodom
izraelskim
 149
28 da u ine sve što je tvoja ruka i
tvoj naum unapr!ed odredio da se
dogodi.
29 A sada, Gospodine, pogledaj
na njihove pr!etnje i daj slugama
svojim da sa svom hrabroš#u govore
r!e tvoju!
30 Po ispruženoj ruci tvojoj da
bude ozdravljenja; i da se znakovi
i udesa mogu doga$ati po imenu
svetog djeteta tvojega Isusa.”
31 I kad su se pomolili, potreslo se
mjesto na kome su bili okupljeni; i
svi su se napunili Duhom Svetim te
govorili s hrabroš#u r!e Božju.
32 A mnoštvo onih koji su povje-
rovali bili su jedno srce i jedna duša.
I nitko od njih n!e nazivao svojim
ništa od onoga što je posjedovao,
nego im je sve bilo zajedni ko.
33 I velikom su snagom apostoli
davali svjedo anstvo o uskrsnu#u
Gospodina Isusa, i velika je milost
bila nad svima njima.
34 Me$u njima nitko n!e osku-
d!evao, jer svi koji su posjedovali
zemljišta ili ku#e prodavali bi ih
i donosili utržak od onoga što se
prodalo
35 te stavljali pred noge apostoli-
ma; a d!elilo se svakome kako je tko
imao potrebu.
36 A Jos!a, od apostola prozvan
Barnaba, (što prevedeno zna i sin
utjehe), Levit, rodom Cipranin,
37 posjedovao je njivu, koju je
prodao i novac donio te ga stavio
pred noge apostolima.
POGLAVLJE 5
A jedan ovjek imenom Anan!a,
sa svojom je ženom Safirom
prodao imanje.
2 I za sebe zadržao dio utrška sa že-
ninim znanjem, a odre$eni dio donio
i položio pred noge apostolima.
3 A Petar mu je rekao: “Anan!a,
zašto ti je Sotona ispunio srce da
DJELA 5
slažeš Duhu Svetom i zadržiš dio
utrška od zemljišta?
4 Da ti je ostalo, ne bi li tvoje bilo?
I nakon što je prodano, n!e li bilo
u tvojoj vlasti? Zašto si takvo što u
srcu zamislio? Nisi slagao ljudima,
nego Bogu.”
5 A Anan!a je kad je uo te r!e i,
pao i izdahnuo. I velik je strah obu-
zeo sve koji su to uli.
6 Zatim su ustali mladi#i, zamotali
ga, izn!eli i pokopali.
7 I otprilike tri sata nakon toga
ušla je njegova žena, ne znaju#i što
se dogodilo.
8 I Petar ju je upitao: “Reci mi, jeste
li za toliko prodali zemljište?” A ona
je rekla: “Da, za toliko.”
9 Tada joj je Petar rekao: “Kako
to da ste se složili iskušati Duha
Gospodinova? Evo na vratima su
noge onih koji su ti pokopali muža,
i tebe #e izn!eti!”
10 Nato je ona odmah pala njemu
do nogu te izdahnula. A kad su
mladi#i ušli, našli su je mrtvu pa
su je izn!eli i pokopali do njezina
muža.
11 I velik je strah došao na svu
crkvu i na sve koji su to uli.
12 A po rukama apostolskim do-
ga$ali su se mnogi znakovi i udesa
me$u narodom. (I svi su oni bili
složni u Salomonovu tr!emu.)
13 A nitko od ostalih im se n!e
usu$ivao pridružiti, ali ih je narod
veli ao.
14 I sve se više vjernika pridruživa-
lo Gospodinu, mnoštvo i muškaraca
i žena.
15 Toliko da su na ulice iznosili
bolesnike i stavljali ih na ležaljke i
postelje, ne bi li barem sjena Petrova,
dok prolazi, osjenila nekog od njih.
16 Dolazilo je i mnoštvo iz okolnih
gradova u Jeruzalem i donosili su
bolesnike i one koje su mu ili ne isti
duhovi. I svi su bili ozdravljeni.
DJELA 5
17 Tada je Veliki sve#enik ustao
i svi oni što su bili s njim, (koji su
sljedba saducejska), bili su puni
zavisti
18 te su digli ruke na apostole i
bacili ih u javnu tamnicu.
19 Ali je an$eo Gospodinov no#u
otvorio vrata tamnice, izveo ih pa
im rekao:
20 “Idite, stanite i govorite u Hra-
mu narodu sve r!e i ovog života!”
21 A kad su to uli, ušli su u Hram
rano ujutro i po#eli pou avati. Tada
je došao veliki sve#enik i oni koji su
bili s njim te su sazvali v!e#e i sve
starješine sinova Izraelovih i poslali
u tamnicu da ih dovedu.
22 Ali kad su stražari stigli onamo
i nisu ih našli u tamnici, vratili se i
izv!estili,
23 govore#i: “Našli smo tamnicu
doista zaklju anu sa svim osigura-
njem i stražare gdje stoje vani pred
vratima, no kad smo je otvorili,
unutra nismo našli nikoga.”
24 A kad su veliki sve#enik i zapo-
vjednik Hrama i glavari sve#eni ki
uli te r!e i, dvoumili su se zbog
njih, što bi to moglo biti.
25 Tada je netko došao te im doja-
vio govore#i: “Evo, oni ljudi što ste
ih bacili u tamnicu stoje u Hramu i
pou avaju narod!”
26 Nato je otišao zapovjednik sa
stražarima te ih doveo bez nasilja
jer su se bojali naroda da ih ne bi
kamenovao.
27 A kad su ih doveli, postavili
su ih pred V!e#e. I veliki sve#enik
ih je upitao
28 govore#i: “Nismo li vam strogo
zapovjedili da ne pou avate u to
ime? A evo, vi ste napunili Jeruzalem
svojom naukom i namjeravate na
nas navu#i krv tog ovjeka.”
29 Tada su im Petar i drugi apostoli
odgovorivši rekli: “Treba biti poslu-
šan Bogu više nego ljudima.
150
30 Bog otaca naših uskrsnuo je
Isusa, kojega ste vi pogubili tako da
ste ga objesili na drvo.
31 Njega je Bog desnicom svojom
uzvisio da bude Knez i Spasitelj, da
podari Izraelu pokajanje i oproštenje
gr!eha.
32 I mi smo njegovi svjedoci o
tim stvarima; a isto i Duh Sveti
kojega je Bog dao onima koji su mu
poslušni.”
33 Kad su to uli, bili su probodeni
u srcu te su ih nakanili pogubiti.
34 Tada je ustao jedan od #lanova
Vije#a, farizej imenom Gamaliel,
u itelj Zakona i ugledan kod svega
naroda te je zapovjedio da apostole
nakratko izvedu van.
35 Zatim im je rekao: “Ljudi, Izra-
elci! Pazite na sebe zbog onoga što
namjeravate u initi u vezi tih ljudi!
36 Jer pr!e ovih dana podigao se
Teuda, prave#i se da je netko, i njemu
se pridružilo na broj oko etiri sto-
tine ljudi. On je bio ub!en, a svi koji
su mu bili poslušni bili su raspršeni
i postali ništa.
37 Nakon njega, u doba popisa,
podigao se Juda Galilejac i povukao
dosta naroda za sobom. I on je pro-
pao, i svi koji su mu bili poslušni bili
su raspršeni.
38 A sada vam kažem: okanite se
ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je ovaj
naum ili ovo djelo od ljudi, nestat #e,
39 ali ako je od Boga, ne#ete ga
mo#i srušiti; da se i sami ne na$ete
u ratu protiv Boga!”
40 I složili su se s njim te dozvali
apostole, istukli ih i zapovjedili
da ne govore u ime Isusovo pa ih
otpustili.
41 A oni su otišli ispred Vije#a
raduju#i se što su se našli dostojni
podn!eti sramotu za njegovo ime.
42 I nisu prestajali svakog dana
u Hramu i po ku#ama pou avati i
propov!edati Isusa Krista.
 151
POGLAVLJE 6
A u te dane, kad se pove#avao
broj u enika, po eli su Helenisti
mrmljati protiv Hebreista, jer se
njihove udovice zanemaruju u sva-
kodnevnom posluživanju.
2 Tada su Dvanaestorica dozvala
mnoštvo u enika k sebi te im rekli:
“Nije razumno da mi ostavimo
r!e Božju kako bismo služili kod
stolova.
3 Zato, bra#o, prona$ite izme$u
sebe sedam muškarca na dobru
glasu, punih Duha Svetoga i mu-
drosti, koje #emo postaviti nad tim
poslom,
4 a mi #emo se predati neprestanoj
molitvi i službi R!e i.”
5 I ta besjeda se svidjela svemu
mnoštvu te su izabrali Stjepana,
ovjeka punog vjere i Duha Svetoga,
zatim Filipa, i Prohora, i Nikanora, i
Timona, i Parmena, i Nikolu proze-
lita iz Antioh!e,
6 koje su postavili pred apostole,
a oni kad su se pomolili, položili su
ruke na njih.
7 I r!e se Božja širila, i broj se u e-
nika u Jeruzalemu silno umnožio.
I veliko je mnoštvo sve#enika bilo
poslušno vjeri.
8 A Stjepan, pun vjere i snage, inio
je velika udesa i znakove me$u
narodom.
9 Tada su se podigli neki od onih iz
sinagoge, zvane sinagoga Libertinaca,
i Cirenaca, i Aleksandrinaca te oni iz
Cilic!e i Az!e, te se po#eli prepirati sa
Stjepanom.
10 I nisu se mogli odupr!eti mu-
drosti i duhu kojim je govorio.
11 Tada su nagovorili neke muš-
karce koji su rekli: “%uli smo ga
kako govori bogohulne r!e i protiv
Mojs!a i protiv Boga.”
12 I pobunili su narod, i starješine i
pismoznance, zatim su mu pristupili
te ga uhvatili i izveli pred V!e#e.
DJELA 7
13 I namjestili su lažne svjedoke
koji su rekli: “Ovaj ovjek ne prestaje
govoriti bogohulne r!e i protiv ovog
svetog mjesta i Zakona.
14 Jer smo ga uli kako govori da
#e taj Isus, Nazare#anin, srušiti ovo
mjesto i prom!eniti obi aje koje nam
je predao Mojs!e.”
15 Nato su svi koji su sjedili u
V!e#u uprli pogled u njega i opazili
da mu je lice bilo kao lice an$ela.
POGLAVLJE 7
T ADA ga je veliki sve#enik upitao:
“Je li to tako?”
2 A on je rekao: “Ljudi, bra#o i
o evi, poslušajte: Bog slave pokazao
se našem ocu Abrahamu kad je bio
u Mezopotam!i, pr!e nego što se
nastanio u Haranu,
3 i rekao mu: ‘Iza$i iz svoje zemlje
i iz svoga roda i po$i u zemlju koju
#u ti pokazati.’
4 Tada je izašao iz zemlje Kaldejaca
i nastanio se u Haranu. A odatle ga,
nakon što mu je otac umro, preselio
u ovu zemlju u kojoj sad vi živite.
5 I u njoj mu n!e dao baštine niti
toliko da bi stavio svoju stopu, ve#
mu je obe#ao, da bi to dao u posjed
njemu i njegovu sjemenu nakon
njega, dok još n!e imao djeteta.
6 A Bog mu je na taj na in rekao
da #e njegovo sjeme boraviti u tu$oj
zemlji te da #e ih porobiti i zlostav-
ljati etiri stotine godina.
7 ‘Ali narodu kojem budu robovali,
ja #u suditi,’ rekao je Bog, ‘i nakon
toga #e iza#i te mi služiti na ovom
mjestu.’
8 Zatim mu je dao Savez obreza-
nja. I tako je Abraham rodio Izaka i
obrezao ga osmi dan, a Izaku se rodio
Jakov, a Jakovu su se rodila dvanaest
patr!arha.
9 A patr!arsi su potaknuti zaviš#u
prodali Josipa u Egipat, ali Bog je
bio s njim,
DJELA 7
10 te ga oslobodio od svih nje-
govih nevolja i dao mu naklonost
i mudrost pred faraonom, kraljem
Egipta, i postavio ga je upraviteljem
nad Egiptom i svom njegovom
ku#om.
11 Zatim je došla glad i velika
nevolja na svu zemlju egipatsku
i Kanaan te naši o evi nisu mogli
na#i hrane.
12 A kad je Jakov uo da u Egiptu
ima žita, poslao je onamo najpr!e
naše o eve.
13 A drugi put Josip se o itovao
svojoj bra#i te je Josipov rod postao
poznat faraonu.
14 Tada je Josip poslao da se k
njemu pozove njegov otac Jakov i
sva njegova rodbina, sedamdeset i
pet duša.
15 Tako Jakov si$e u Egipat, i umre
on i naši o evi.
16 I bili su preneseni u Sihem i
položeni u grob koji je Abraham ku-
pio za neku svotu novca, od sinova
Hamora, oca Sihemova.
17 Ali kako se bližilo vrijeme
obe#anja za koje se Bog zakleo Abra-
hamu, narod se pove#ao i namnožio
u Egiptu,
18 sve dok n!e ustao drugi kralj,
koji n!e poznavao Josipa.
19 Taj je postupao lukavo s našim
rodom i zlostavljao naše o eve, tako
da moraju odbaciti svoju dje icu
kako ona ne bi mogla preživjeti.
20 U to se vr!eme rodio Mojs!e i
bio je izvanredno l!ep i tri je mjeseca
bio hranjen u ku#i svoga oca.
21 A kad je bio odba en, uzela ga
je faraonova k#er i sebi othranila
za sina.
22 I Mojs!e je bio pou en u svoj
mudrosti egipatskoj i bio je silan u
r!e ima i djelima.
23 A kad je napunio etrdeset
godina, došlo mu je u srce da pohodi
svoju bra#u, sinove Izraelove.
152
24 I kad je vidio kako jedan od
njih trpi nepravdu, obranio ga i
osvetio njega koji je bio tla en te ubio
Egip#anina.
25 Jer je shvatio da #e njegova bra-
#a razumjeti da im Bog po njegovoj
ruci daje oslobo$enje, ali oni nisu
razumjeli.
26 A sutradan se pokazao me$u
onima koju su se tukli te ih pokušao
pomiriti govore#i: ‘Ljudi, vi ste
bra#a, zašto inite nepravdu jedan
drugome?’
27 Ali onaj koji je inio bližnjemu
nepravdu, odbio ga je govore#i: ‘Tko
je tebe postavio za glavara i suca
nad nama?
28 Želiš li ubiti i mene kao što si
ju er ubio Egip#anina?’
29 Tada je Mojs!e pobjegao zbog
te besjede i nastanio se kao stranac
u zemlji midjanskoj, gdje je rodio
dva sina.
30 I kad je prošlo etrdeset godina,
pokazao mu se an$eo Gospodinov
u pustinji Sinajske gore, u plamenu
goru#ega grma.
31 Kad je to Mojs!e opazio, za u-
dio se prizoru. I dok se približavao
da to pogleda, došao je k njemu glas
Gospodinov,
32 govore!i: ‘Ja sam Bog otaca
tvojih; Bog Abrahamov i Bog Iza-
kov i Bog Jakovljev.’ Zatim je Moj-
sije uzdrhtao i nije se usudio ni
pogledati.
33 Tada mu je Gospodin rekao:
“Izuj obu#u sa svojih nogu, jer mje-
sto na kojem stojiš sveto je tlo.
34 Vidio sam, vidio nevolju svo-
ga naroda koji je u Egiptu i uo
njegovo stenjanje pa sam sišao da
ga izbavim. A sad hajde, šaljem te
u Egipat.” ’
35 Toga Mojs!a kojeg su se odrekli
govore#i: ‘Tko je tebe postavio za
glavara i suca?’ Istoga im je Bog
poslao kao vladara i osloboditelja
 153
rukom an$ela koji mu se pokazao
u grmu.
36 On ih je izveo nakon što im je
pokazao udesa i znakove u zemlji
egipatskoj i u Crvenom moru i u
pustinji etrdeset godina.
37 To je onaj Mojs!e koji je rekao
sinovima Izraelovim: ‘Proroka po-
put mene podi#i #e vam Gospodin,
Bog vaš od vaše bra#e; njega trebate
slušati.’
38 To je onaj koji je u pustinji bio u
crkvi s an$elom koji mu je govorio
na Sinajskoj gori i s o evima našim;
onaj koji je primio žive objave da ih
preda nama;
39 kome naši o evi nisu htjeli biti
poslušni, nego su ga odgurali i u
svojim srcima ponovno se okrenuli
u Egipat,
40 govore#i Aronu: ‘Napravi nam
bogove koji #e nas predvoditi, jer
ne znamo što se dogodilo tome
Mojs!u koji nas je izveo iz zemlje
egipatske.’
41 I u one dane na inili su tele, te
prin!eli žrtvu tom idolu i veselili se
djelima svojih ruku.
42 Tada se Bog okrenuo i predao ih
da iskazuju štovanje vojsci nebeskoj,
kao što je zapisano u knjizi proroka:
O dome Izraelov, niste li mi prinosili
zaklane životinje i žrtve u vremen-
skom razdoblju od etrdeset godina
u pustinji?
43 Da, podigli ste šator Molohov,
i zvijezdu vašeg boga Remfana:
likove ste na inili da im iskazujete
štovanje. I odvest #u vas na onu
stranu Babilona!’
44 Naši su o evi u pustinji imali
šator svjedo anstva, kako je to odre-
dio onaj koji je govorio s Mojs!em
da ga napravi prema uzorku koji
je vidio.
45 A primili su ga o evi naši i pod
vodstvom Jošue unijeli u posjed
Pogana koje je Bog protjerao pred
DJELA 7
licem naših o eva, sve do dana
Davida,
46 koji je našao naklonost pred
Bogom te je želio na#i šator Bogu
Jakovljevu.
47 Ali mu je Salomon sagradio
ku#u.
48 Štoviše, Svevišnji ne prebiva u
hramovima rukom napravljenim,
kako je to prorok rekao:
49 Nebo je moje prijestolje, a
zemlja je podnožje nogama mojim.
Kakvu #ete mi ku#u vi sagraditi,
govori Gospodin, ili kakvo je mjesto
mog po inka?
50 Nije li moja ruka sve ovo
na inila?’
51 Vi tvrdoglavi i neobrezanih
srdaca i uš!u! Vi se uv!ek odupirete
Duhu Svetom! Kako su #inili o evi
vaši tako i vi #inite.
52 Koga od proroka nisu progonili
o evi vaši? Poub!ali su one koji su
unapr!ed najavljivali dolazak Pra-
vednika, koga ste vi sada ve# izdali
i ubili,
53 vi koji ste primili Zakon prema
naredbama an$ela, ali ga niste
držali.”
54 Kad su to uli, bili su probodeni
u srcima te po eli škripati zubima
na njega.
55 A on, pun Duha Svetoga, zagle-
dao se u nebo i vidio slavu Božju i
Isusa gdje stoji Bogu zdesna,
56 te rekao: “Evo, gledam otvorena
nebesa i Sina ovje jega gdje stoji
zdesna Bogu.”
57 Nato su oni povikali jakim gla-
som i za epili uši te složno navalili
na njega.
58 Izbacili su ga izvan grada i
kamenovali. A svjedoci su odložili
svoju odje#u do nogu mladi#a koji
se zvao Savao.
59 I kamenovali su Stjepana, koji je
zazivao Boga i govorio: “Gospodine
Isuse, primi moj duh!”
DJELA 8
60 Zatim je kleknuo i viknu jakim
glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo
za gr!eh!” I kad je to rekao, usnuo je.
POGLAVLJE 8
A Savao je odobravao njegovo
ubojstvo. I u to vr!eme nastao
je velik progon protiv crkve u Jeru-
zalemu, te su svi bili raspršeni po
krajevima Judeje i Samarije, osim
apostola.
2 A pobožni su ljudi sahranili
Stjepana i priredili za njim veliko
žalovanje.
3 No Savao je pustošio crkvu;
ulaze#i u svaku ku#u odvla io je iz
njih muškarce i žene te ih predavao
u tamnicu.
4 Stoga su oni što su bili raspršeni
prolazili posvuda propov!edaju#i
R!e .
5 Tada je Filip sišao u grad Samari-
ju te im propov!edao Krista.
6 I narod se složno priklanjao
onome što je Filip govorio slušaju#i
i gledaju#i udesa koja je inio.
7 Jer su ne isti duhovi s velikom
vikom izlazili iz mnogih koji su bili
opsjednuti njima, a mnogi koji su
bili uzeti i hromi ozdravili su.
8 I nastala je velika radost u tom
gradu.
9 Ali bio je tu neki ovjek imenom
Šimun, koji se ve# otpr!e bavio vra-
anjem i za aravao narod samar!ski
tvrde#i da je on netko velik.
10 Uz njega su svi, od najmanjega
do najve#eg pristajali govore#i: “Ovaj
je ovjek velika snaga Božja.”
11 A priklanjali su mu se jer ih je
ve# dugo vremena za aravao svojim
vra anjem.
12 Ali kad su povjerovali Filipu
koji je propov!edao o kraljevstvu
Božjem i imenu Isusa Krista, krstili
su se, i muškarci i žene.
13 Tada je i sâm Šimun povjerovao
te je, pošto je bio kršten, ostao uz
154
Filipa i divio se gledaju#i velika u-
desa i znakove što su se doga$ali.
14 A kad su apostoli u Jeruzalemu
uli da je Samar!a primila r!e Bož-
ju, poslali su k njima Petra i Ivana,
15 koji su se, kad su sišli, po-
molili za njih da bi primili Duha
Svetoga.
16 (Jer još ni na jednoga od njih
n!e sišao; bili su samo kršteni u ime
Gospodina Isusa.)
17 Tada su položili na njih svoje
ruke te su primili Duha Svetoga.
18 A kad je Šimun vidio da se Duh
Sveti daje polaganjem ruku aposto-
la, ponudio im je novac
19 govore#i: “Dajte i meni tu vlast
da onaj na koga položim ruke primi
Duha Svetoga.”
20 A Petar mu je rekao: “Neka tvoj
novac propadne zajedno s tobom, jer
si mislio da dar Božji možeš kupiti
novcem!
21 Ti nemaš ni d!ela ni udjela u
ovom jer tvoje srce n!e pravo pred
Bogom.
22 Pokaj se stoga od te svoje zlo#e
i moli Boga ne bi li ti oprostio tu
pomisao tvoga srca.
23 Jer vidim da si u gorkoj žu i i u
okovima bezakonja.”
24 Tada im je Šimun odgovorio
rekavši: “Molite vi Gospodina za
mene, da me ne sna$e ništa od
onoga što ste rekli!
25 I oni, pošto su posvjedo ili i
propovijedali rije Gospodinovu,
vratili su se u Jeruzalem i propovi-
jedali evan$elje u mnogim samar!-
skim selima.
26 Tada je an$eo Gospodinov re-
kao Filipu: “Ustani i idi prema jugu,
na put koji se spušta iz Jeruzalema
u Gazu. On je pust.”
27 Filip je ustao i otišao. I gle,
ovjek Etiopljanin, eunuh, visoki
dostojanstvenik kod Kandake, eti-
opske kraljice, koji je bio zadužen za
 155
c!elu njezinu riznicu i koji je došao u
Jeruzalem iskazati štovanje,
28 vra#ao se i sjedio u svojim koli-
ma te itao proroka Iza!u.
29 Tada je Duh rekao Filipu: “Pri$i
i pridruži se tim kolima!”
30 A Filip je pritr ao k njemu i uo
ga kako ita proroka Iza!u i upitao
ga: “Razum!eš li to što itaš?”
31 A on je rekao: “Kako bih mogao
ako me netko ne uputi?” I zamolio
je Filipa da se popne i sjedne pokraj
njega.
32 A mjesto koje je itao iz Pisma
bilo je ovo: “Odveli su ga na klanje
kao ovcu; i kao što je janje n!emo
pred onim koji ga striže, tako ni on
n!e otvorio svoja usta.
33 U njegovom poniženju oduzet
mu je sud i tko #e objaviti njegov
naraštaj? Jer se njegov život uzima
sa zemlje.”
34 Nato je eunuh upitao Filipa i
rekao: “Molim te, o kome prorok
ovo govori? O sebi ili o kome dru-
gome?”
35 Tada je Filip otvorio svoja usta
te mu je od toga istog Pisma po eo
propov!edati Isusa.
36 I kad su tako putovali došli
su do neke vode i eunuh je rekao:
“Gledaj voda! Što me spre ava da
budem kršten?”
37 A Filip je rekao: “Ako vjeruješ
od svega svoga srca, možeš.” A on
je odgovorivši rekao: “Vjerujem da
je Isus Krist Sin Božji.”
38 I zapovjedio je da se zaustave
kola. Tada su obojica sišla u vodu, i
Filip i eunuh; i krstio ga je.
39 A kad su oni izašli iz vode, Duh
Gospodinov je odnio Filipa, tako da
ga eunuh više n!e vidio, i on je otišao
svojim putem raduju#i se.
40 A Filip se našao u Azotu te
prošao, propovijedaju#i u svim
gradovima sve dok nije došao u
Cezareju.
DJELA 9
POGLAVLJE 9
A Savao, koji je još više odisao
prijetnjom i ubojstvom protiv
u enika Gospodinovih, otišao je k
velikom sve#eniku,
2 te od njega zatražio pisma za si-
nagoge u Damasku da bi ih mogao,
ako na$e nekoga od ovog puta, bilo
da su muškarci ili žene, svezane
dovesti u Jeruzalem.
3 A dok je putovao približio se Da-
masku, i odjedanput ga je obasjalo
svjetlo s neba.
4 Tada je pao na zemlju i uo glas
koji mu govori: “Savle, Savle, zašto
me progoniš?”
5 A on je rekao: “Tko si ti Gospo-
dine?” A Gospodin je rekao: “Ja sam
Isus, koga ti progoniš. Teško ti je u
bodljike nogom udarati.”
6 A on je drhte#i i zapanjen rekao:
“Gospodine, što ho#eš da ja inim?”
A Gospodin mu je rekao: “Ustani i
u$i u grad, i re#i #e ti se što trebaš
initi!”
7 A muškarci koji su s njim puto-
vali ostali bez r!e i jer su uli glas,
ali nisu vidjeli nikoga.
8 Tada Savao ustane sa zemlje, i
kad su mu se o i otvorile n!e vidio
nikoga. A oni su ga vodili za ruku i
doveli u Damask.
9 I tri dana n!e vidio; i n!e ni jeo
ni pio.
10 A u Damasku je bio neki u enik
imenom Anan!a, kome je Gospodin
u vi$enju rekao: “Anan!a!” A on je
rekao: “Evo me, Gospodine.”
11 A Gospodin mu je rekao: “Usta-
ni i idi u ulicu koja se zove Ravna i u
ku#i Judinoj potraži ovjeka iz Tarsa
zvanog Savao jer evo on moli.
12 I on je u vi$enju vidio nekoga
ovjeka imenom Ananiju kako je
ušao i stavio ruke na njega da bi
mogao progledati.”
13 Tada je Ananija odgovorio:
“Gospodine, od mnogih sam uo
DJELA 9
za tog ovjeka kolika je zla u inio
tvojim svetima u Jeruzalemu.
14 I ovdje ima vlast od glavara sve-
#eni kih da sveže sve koji prizivaju
tvoje ime.”
15 Ali mu je Gospodin rekao: “Idi,
jer mi je on izabrana posuda da done-
se moje ime pred Pogane, i kraljeve,
i djecu Izraelovu.
16 Jer ja #u mu pokazati koliko on
mora trpjeti radi mog imena.”
17 AAnan!a je otišao svojim putem
te ušao u tu ku#u i stavio svoje ruke na
njega i rekao: “Brate Savle, Gospodin
me je poslao, Isus, koji ti se pokazao
na putu kojim si dolazio, da progle-
daš i napuniš se Duhom Svetim.”
18 I odmah mu je spalo s o !u ne-
što kao ljuske; i on je u as progledao
te ustao i bio kršten.
19 A kad je uzeo hranu, okr!epio
se. Zatim je Savao proveo nekoliko
dana s u enicima u Damasku.
20 I odmah je po#eo po sinagogama
propovijedati Krista da je on Sin
Božji.
21 A svi koji su ga slušali ostali su
za u$eni te govorili: “N!e li to onaj
koji je u Jeruzalemu uništavao one
koji prizivaju to ime i došao je ovamo
samo zato da ih svezane odvede
glavarima sve#eni kim?”
22 Ali je Savao bio sve ja i i zbu-
njivao je Židove koji su prebivali
u Damasku, dokazuju#i da je ovo
stvarno Krist.
23 I nakon što se navršilo mnogo
dana, Židovi su se dogovorili da
ga ub!u.
24 Ali je Savao doznao za njihovu
zavjeru. I nadzirali su gradska vrata
danju i no#u da bi ga ubili.
25 No u enici su ga uzeli i no#u ga
spustili u košari preko zidina.
26 A kad je Savao došao u Jeruza-
lem, nastojao se pridružiti u enici-
ma; ali su ga se oni svi bojali, jer nisu
vjerovali da je on u enik.
156
27 Nato ga je uzeo Barnaba i odveo
ga k apostolima te im izložio kako je
on dok je bio na putu vidio Gospo-
dina i da mu je govorio te kako je on
u Damasku hrabro propov!edao u
ime Isusovo.
28 I ostao je s njima u Jeruzalemu,
ulaze#i i izlaze#i.
29 I hrabro je govorio u ime Gos-
podina Isusa i raspravljao s Hele-
nistima, ali su oni nastojali da ga
pogube.
30 Kad su to saznala bra#a, odvela
su ga dolje u Cezareju i poslali ga
dalje u Tars.
31 Tada su crkve po c!eloj Judeji,
Galileji i Samar!i imale mir; izgra-
$ivale se i hodile u strahu Gospo-
dinovu te se umnožavale utjehom
Duha Svetoga.
32 I dogodilo se dok je Petar po-
svuda prolazio, sišao je i k svetima
koji su prebivali u Lidi.
33 I tamo je našao nekog ovjeka
imenom Eneja koji je osam godina
ležao na postelji jer je bio uzet.
34 I Petar mu je rekao: “Eneja,
ozdravlja te Isus Krist! Ustani i pro-
stri sâm sebi!” I on je odmah ustao.
35 I svi koji su prebivali u Lidi i
Šaronu vidjeli su ga i okrenuli se
Gospodinu.
36 A u Jopi je bila neka u enica
imenom Tabita, što prevedeno zna i
Gazela. Ta je žena bila puna dobrih
djela i djela milodarivanja što ih je
inila.
37 I dogodilo se u one dane da
je ona oboljela te umrla. Kada su
je okupali, položili su ju u gornju
sobu.
38 I kako je Lida bila blizu Jope,
a u enici su uli da je Petar u tamo,
poslali su k njemu dva ovjeka koji
su ga molili da ne okl!eva do#i k
njima.
39 Tada je Petar ustao i krenuo s
njima. %im je tamo stigao, odveli su
 157
ga u gornju sobu. I sve su udovice
stale uz njega pla u#i i pokazuju#i
mu košulje i odje#u koju je izradila
Gazela dok je još bila s njima.
40 No Petar ih je sve istjerao van te
kleknuo i pomolio se. Zatim se okre-
nuo prema t!elu i rekao: “Tabita,
ustani!” A ona je otvorila svoje o i i
kad je pogledala Petra, sjela je.
41 A on joj je pružio svoju ruku i
podigao je. Tada je dozvao svete i
udovice te im je pokazao živu.
42 I to je postalo poznato po svoj
Jopi te su mnogi povjerovali u Gos-
podina.
43 I dogodilo se da je on ostao
mnogo dana u Jopi kod nekog kožara
Šimuna.
POGLAVLJE 10
A u Cezareji je bio neki ovjek
imenom Kornel!e, satnik ete
zvane Italska.
2 %ovjek pobožan, i koji se boji
Boga sa svim svojim domom te je
i davao mnogo milodara narodu i
neprestano se molio Bogu.
3 On je u vi$enju, oko devetog
sata dana, jasno vidio da an$eo
Božji ulazi k njemu i govori mu:
“Kornel!e!”
4 A on ga je pogledao, uplašio se
i rekao: “Što je, Gospodine?” A on
mu je rekao: “Tvoje su molitve i
tvoji milodari uzišli kao podsjetnica
pred Boga.
5 I sada pošalji ljude u Jopu i dozo-
vi Šimuna koji je nazvan Petar.
6 On se smjestio kod nekog Šimu-
na, kožara, !a je ku#a uz more; on
#e ti re#i što moraš initi.”
7 A kad je an$eo koji je govorio
Kornel!u otišao, dozvao je dvojicu
svojih slugu i jednoga pobožnog
vojnika od onih koji su mu stalno
služili.
8 I kada im je sve to izložio, poslao
ih je u Jopu.
DJELA 10
9 A sutradan, dok su oni putovali i
približavali se gradu, uzišao je Petar
oko šestog sata na krov moliti se.
10 I jako je ogladnio, te zaželio
nešto pojesti. I dok su mu pripremali,
pao je u zanos
11 i ugledao otvoreno nebo i neku
posudu, sli nu velikom platnu sve-
zanom s etiri kraja, kako silazi na
njega i spušta se na zemlju.
12 U njoj su bili svakovrsni etve-
ronošci zemaljski i zv!eri, i gmazovi
i ptice nebeske.
13 I došao mu je glas: “Ustani,
Petre, kolji i jedi!”
14 A Petar je rekao: “Ne nikako,
Gospodine, jer nikada nisam jeo
ništa prosto i ne isto.”
15 A glas mu je opet po drugi put
progovorio: “Što je Bog o istio, ti ne
nazivaj prostim!”
16 To se ponovilo tri puta, i posuda
je ponovo bila ponesena u nebo.
17 A dok se je Petar u sebi dvoumio
što bi imalo zna iti vi$enje koje
je gledao, gle, ljudi koje je poslao
Kornel!e stali su na vrata, pošto su
se raspitali za Šimunovu ku#u.
18 I pozvali su i upitali je li Šimun
koji je nazvan Petar odsjeo ondje?
19 A dok je Petar razmišljao o vi-
$enju, Duh mu je rekao: “Gle, traže
te tri ovjeka.”
20 Stoga ustani, si$i i po$i s njima
i ništa ne sumnjaj, jer sam ih ja
poslao!”
21 Tada je Petar sišao k tim ljudi-
ma, koje je k njemu poslao Kornel!e
te rekao: “Evo, ja sam onaj koga vi
tražite. Koji je razlog zbog kojeg ste
došli?”
22 I odgovorili su mu: “Kornel!e,
satnik, ovjek pravedan i koji se boji
Boga i s dobrim svjedo anstvom
me$u c!elim židovskim narodom,
bio je upozoren od Boga po svetom
an$elu da te pozove u svoju ku#u i
da uje r!e i od tebe.”
DJELA 10
23 Tada ih je pozvao unutra i
smjestio. A sutradan je Petar pošao
s njima te su mu se pridružila neka
bra#a iz Jope.
24 A sljede#eg dana stigli su u
Cezareju. I Kornel!e ih je ekao i
bio je sazvao svoju rodbinu i bliske
pr!atelje.
25 I dok je Petar ulazio, Kornel!e
mu je izašao u susret, pao do njego-
vih nogu te mu iskazao štovanje.
26 A Petar ga je podignuo govore-
#i: “Ustani! I ja sam isto ovjek!”
27 I dok je razgovarao s njim,
ušao je i našao mnogo onih koji su
se sakupili,
28 te im rekao: “Vi znate da
ovjeku koji je Židov zakonom n!e
dopušteno družiti se ili pak dolaziti
k onomu koji je iz drugog naroda, ali
je meni Bog pokazao da nikoga ne
zovem prostim ili ne istim.
29 Zato sam i došao bez prigovora,
im sam bio pozvan. Stoga bih vas
želio upitati s kojom namjerom ste
me pozvali.”
30 Nato je Kornel!e rekao: “Pr!e
etiri dana bio sam u postu sve do
ovog asa, i o devetom satu molio
sam u svojoj ku#i, i gle, neki je
ovjek u sjajnoj odje#i stao pred
mene,
31 te rekao: ‘Kornel!e, saslušana
je tvoja molitva i tvoji milodari su
spomenuti pred Bogom.
32 Pošalji dakle u Jopu i dozovi
Šimuna koji je nazvan Petar! On se
smjestio u ku#i Šimuna kožara, po-
kraj mora, koji #e kad do$e govoriti
s tobom.’
33 Stoga sam odmah poslao k
tebi, i ti si dobro u inio što si došao.
Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred
Bogom da ujemo sve što ti je Gos-
podin zapovjedio.”
34 Tada je Petar otvorio usta i
rekao: “Doista, sada shva#am da Bog
n!e pristran,
158
35 nego je njemu prihvatljiv u
svakom narodu onaj koji ga se boji
i ini što je pravedno.
36 R!e koju je Bog poslao djeci
Izraelovoj, propovijedaju#i mir
po Isusu Kristu. (On je Gospodin
svih.)
37 Vi znate tu r!e , koja je bila
razglašena po svoj Judeji, a po elo
je u Galileji, posl!e krštenja koje je
Ivan propov!edao:
38 Kako je Bog Isusa iz Nazareta
pomazao Svetim Duhom i snagom
te kako je on prolazio okolo ine#i
dobro i odzdravljuju#i sve koje je
&avao ugnjetavao, jer je Bog bio s
njim.
39 I mi smo svjedoci svega što je
u inio i u zemlji židovskoj i u Jeru-
zalemu, njega su pogubili i objesili
ga na drvo.
40 Njega je Bog uskrsnuo tre#i dan
i javno ga o itovao.
41 Ne svemu narodu, nego unapri-
jed od Boga izabranim svjedocima,
nama koji smo s njim jeli i pili nakon
što je uskrsnuo od mrtvih.
42 I on nam je zapovjedio propo-
v!edati narodu i svjedo iti da je on
taj koji je od Boga odre$en da bude
sudac živih i mrtvih.
43 Za njega svjedo e svi proroci
da po imenu njegovom prima
oslobo$enje od gr!eha svaki koji u
njega vjeruje.”
44 Još dok je Petar govorio te r!e i,
Duh Sveti se spustio na sve koji su
uli r!e .
45 A vjernici iz obrezanja koji su
došli s Petra bili su zapanjeni zato
što se i na Pogane izlio dar Duha
Svetoga.
46 Jer su ih uli gdje govore jezi-
cima i veli aju Boga. Tada je Petar
progovorio:
47 “Može li tko zabraniti vodu, da
se ne krste ovi koji su primili Duha
Svetoga isto kao i mi?”
 159
48 I zapovjedio im je da se krste
u ime Gospodinovo. Tada su ga
zamolili da ostane s njima nekoliko
dana.
POGLAVLJE 11
A apostoli i bra#a što su bili u
Judeji do uli su da su i Pogani
primili r!e Božju,
2 i kad je Petar uzišao u Jeruzalem,
oni iz obrezanja prepirali su se s
njim,
3 govore#i: “Ušao si k neobreza-
nim ljudima i jeo s njima!”
4 Nato im je Petar po eo sve po
redu izlagati govore#i:
5 “Bio sam u gradu Jopi i molio se,
te sam u zanosu ugledao vi$enje;
neka posuda, sli na velikom platnu
zavezanom s etiri kraja silazi s neba
i dolazi sve do mene.
6 U njoj sam, kad sam u nju dobro
promotrio, vidio etveronožne ze-
maljske životinje, i zv!eri, i gmazove
i ptice nebeske.
7 I uo sam glas koji mi je govorio:
‘Ustani Petre, kolji i jedi!’
8 Ali ja sam rekao: ‘Ne nikako,
Gospodine, jer nikada ništa prosto i
ne isto n!e ušlo u moja usta.’
9 Nato mi je po drugi put glas s
neba progovorio: ‘Ono što je Bog
o istio, ti ne nazivaj prostim!’
10 A to se dogodilo tri puta te
je ponovno sve bilo povu eno u
nebo.
11 I, gle, odmah su pred ku#u u
kojoj sam bio ve# došla tri ovjeka
poslana iz Cezareje k meni.
12 Tada mi je Duh rekao da po$em
s njima ništa ne sumnjaju#i. Tako$er
su me pratila i ova šestorica bra#e te
smo ušli u ku#u tog ovjeka.
13 I on nam je izložio kako je u
svojoj ku#i vidio an$ela koji je stao
pred njega i rekao mu: ‘Pošalji ljude
u Jopu i dozovi Šimuna, koji je na-
zvan Petar:
DJELA 11
14 On #e ti govoriti r!e i po kojima
#eš ti i sav tvoj dom biti spašeni.’
15 I dok sam po eo govoriti, sišao
je na njih Duh Sveti kao i na nas u
po etku.
16 Tada sam se sjetio r!e i Gospo-
dinove: kako je rekao: ‘Ivan je doista
krstio vodom, a vi #ete biti kršteni
Duhom Svetim.’
17 Ako im je, dakle, Bog dao isti
dar kao i nama, koji vjerujemo u
Gospodina Isusa Krista, tko sam ja
da mogu spre avati Boga?”
18 Kad su to uli, primirili su se te
po eli slaviti Boga govore#i: “Dakle,
i Poganima je Bog podario pokajanje
na život!”
19 A oni koji su bili raspršeni
posl!e progonstva koje je nastalo
zbog Stjepana prostirali su se sve
do Fenic!e, Cipra i Antioh!e, nisu
nikome propovijedali rije nego
samo Židovima.
20 A neki od njih bili su ljudi iz
Cipra i Cirene koji su, kad su došli
u Antioh!u, govorili Helenistima
propov!edaju#i Gospodina Isusa.
21 I ruka Gospodinova bila je s
njima te je velik broj povjerovao i
okrenuo se Gospodinu.
22 Tada je v!est o tome došla do
uš!u crkve koja je bila u Jeruzalemu
te su oni poslali Barnabu da ode sve
do Antioh!e.
23 On se, kada je došao tamo te
vidio milost Božju, razveselio i sve
ih je ohrabrio da odlu na srca prionu
uz Gospodina.
24 Jer je on bio dobar ovjek, pun
Duha Svetoga i vjere. I mnogo se
naroda pridružilo Gospodinu.
25 Zatim je Barnaba otputovao u
Tarz potražiti Savla.
26 A kad ga je našao, doveo ga je u
Antioh!u. I dogodilo se da su se godi-
nu dana sastajali s crkvom i pou avali
puno naroda. I najpr!e su u Antioh!i
u enici nazvani krš#anima.
DJELA 12
27 A u te dane stigli su iz Jeruzale-
ma u Antioh!u proroci.
28 A jedan od njih, po imenu Agab,
ustao je i po Duhu nagov!estio da
#e biti velika glad po c!elom sv!e-
tu, koja se dogodila u dane cezara
Klaud!a.
29 Tada su u enici odlu ili, svaki
prema svojim mogu#nostima, poslati
pomo# bra#i koja su živjela u Judeji.
30 To su i u inili te poslali to star-
ješinama po rukama Barnabinim i
Savlovim.
POGLAVLJE 12
A u ono vrijeme kralj Herod je
pružio ruku da zlostavlja neke
iz crkve.
2 I ma em je ubio Ivanovog brata
Jakova.
3 A kad je vidio da je to Židovi-
ma drago, nastavio je te uhvatio i
Petra. (A bili su dani beskvasnih
kruhova.)
4 I nakon što ga je uhitio, bacio ga
je u tamnicu i predao ga etverim
stražama od po etiri vojnika da ga
uvaju; namjeravaju#i posl!e Pashe
izvesti ga pred narod.
5 Stoga su Petra uvali u tamnici,
dok je crkva bez prestanka upu#iva-
la molitve Bogu za njega.
6 A kad ga je Herod kanio privesti,
te iste no#i Petar je spavao izme$u
dvojice vojnika okovan s dva lanca,
a stražari su i pred vratima uvali
tamnicu.
7 I gle, an$eo se Gospodinov
spustio na njega i svjetlo je obasjalo
tamnicu te je udario Petra u rebra i
podigao ga govore#i: “Brzo ustani!”
I lanci su mu spali s ruku.
8 I an$eo mu je rekao: “Opaši se
i obuj svoje sandale!” I on je u inio
tako. Zatim mu je rekao: “Odjeni
svoju odje#u i po$i za mnom!”
9 I izašao je i po eo ga sl!editi,
a nije znao da je to zbilja što se
160
doga$alo po an$elu; nego je mislio
da gleda vi$enje.
10 Kada su oni prošli prvu i drugu
stražu, došli su do željezne kap!e
koja vodi u grad, a koja su im se
sama od sebe otvorila. Zatim su
izašli i prošli jednu ulicu, i odjednom
je an$eo otišao od njega.
11 A kad je Petar došao k sebi,
rekao je: “Sada sigurno znam da je
Gospodin poslao svojega an$ela, i iz-
bavio me iz ruke Herodove i od svih
o ekivanja židovskog naroda.”
12 A kad je on to shvatio, došao je
do ku#e Mar!e, majke Ivana koji je
nazvan Marko, gdje su mnogi bili
okupljeni i molili.
13 A kad je Petar pokucao na vrata
kap!e, prišla je prisluhnuti djevojka
imenom Ruža.
14 I kad je prepoznala Petrov glas,
od radosti n!e otvorila vrata, nego
je utr ala te javila da Petar stoji pred
vratima.
15 Nato su joj oni rekli: “Mahnitaš!”
Ali ona je uporno tvrdila da je tako.
Tada su rekli: “To je njegov an$eo.”
16 No Petar je nastavio kucati pa
kad su oni otvorili vrata i ugledali
ga, ostali su zapanjeni.
17 Ali on im je rukom dao znak da
šute, te im sve redom ispripovjedio
kako ga je Gospodin izbavio iz
tamnice. Zatim im je rekao: “Javite
to Jakovu i bra#i!” I izišao je te otišao
na drugo mjesto.
18 A kad je osvanuo dan, nastala
je nemala pometnja me$u vojnicima:
što li se dogodilo s Petrom.
19 A Herod je poslao u potragu za
njim ali kako ga n!e našao, ispitao je
stražare i zapovjedio da se pogube.
Potom je iz Judeje sišao u Cezareju
i ostao ondje.
20 A Herod je bio vrlo nezadovo-
ljan s Tircima i Sidoncima. No ovi
su složno došli k njemu, te su se
spr!ateljili s kraljevim komornikom
 161
Blastom i zatražili mir jer se njihova
zemlja opskrbljivala hranom od
kraljeve.
21 I u dogovoreni dan Herod je,
odjeven u kraljevsko ruho, sjeo na
svoje pr!estolje i održao im govor.
22 A narod je po eo klicati: “To je
glas Božji, a ne ljudski!”
23 I odmah ga je udario an$eo
Gospodinov jer n!e Bogu dao slavu,
te je izjeden od crvi izdahnuo.
24 A r!e je Božja rasla i množila
se.
25 A Barnaba i Savao, pošto su
izvršili svoju službu, vratili su se iz
Jeruzalema i uzeli sa sobom Ivana
koji je nazvan Marko.
POGLAVLJE 13
A tamo je u crkvi koja je bila u
Antiohiji bilo nekih proroka i
u itelja: kao Barnaba, i Šimun zvani
Niger, i Luc!e Cirenac, i Manaen,
koji je bio othranjen zajedno s He-
rodom, tetrarhom, i Savao.
2 Dok su jedanput izvršavali služ-
bu Gospodinu i postili, Duh Sveti je
rekao: “Odvojite mi Barnabu i Savla
za djelo za koje sam ih pozvao.”
3 Tada su, pošto su postili i molili,
položili ruke na njih te ih otposlali.
4 Tako su oni poslani od Duha
Svetoga otputovali u Seleuciju i
odande otplovili na Cipar.
5 I kad su bili u Salaminu, propo-
v!edali su r!e Božju u židovskim
sinagogama. A imali su sa sobom i
Ivana za poslužitelja.
6 A kad su prošli sav otok do
Pafa, našli su nekog vra ara, lažnog
proroka, Židova kome je bilo ime
Barisus,
7 koji je bio s prokonzulom Sergi-
jem Pavlom, ovjekom razboritim.
Ovaj je dozvao Barnabu i Savla te
zaželio uti r!e Božju.
8 Ali im se usprotivio Elim, vra ar,
jer mu tako glasi ime u pr!evodu,
DJELA 13
nastoje#i prokonzula odvratiti od
vjere.
9 Tada se Savao (koji se zvao i Pavao)
napunio Duhom Svetim i uperio o i
u njega
10 te rekao: “O, sine $avolski,
pun svake lukavosti i nevaljalštine,
nepr!atelju svake pravednosti, ne#eš
li prestati s iskrivljavanjem ravnih
puteva Gospodinovih?
11 A sada, evo ruke Gospodinove
na tebe: osl!epit #eš i neko vr!eme
ne#eš vidjeti sunce!” I odjednom je
pao na njega mrak i tama te se vrtio
naokolo traže#i nekog da ga vodi
za ruku.
12 Tada je prokonzul, kad je vidio
što se dogodilo, uzvjerovao pošto se
zapanjio Gospodinovim naukom.
13 A kad su se Pavao i njegovi
pratioci otisnuli iz Pafa, došli su u
Pergu u PamÞl!i. A Ivan se je odvojio
od njih te se vratio u Jeruzalem.
14 A oni kad su napustili Pergu
došli su u Antioh!u u Pizid!i, te su
ušli u sinagogu na dan Šabata i sjeli.
15 I posl!e itanja Zakona i Proro-
ka nadstojsnici sinagoge poslali su
po njih govore#i: “Ljudi! Bra#o! Ako
li vi imate kakvu poticajnu r!e za
narod, govorite!”
16 Tada je Pavao ustao, rukom dao
znak i rekao: “Ljudi, Izraelci i vi koji
se Boga bojite, saslušajte!
17 Bog ovoga naroda, Izraela,
izabrao je naše o eve. On je uzvisio
ovaj narod dok je boravio u tu$ini,
u zemlji Egipatskoj, i uzdignutom
rukom izveo ih iz nje.
18 I u vremenu oko etrdeset go-
dina podnosio je njihovo ponašanje
u pustinji.
19 A kad je uništio sedam naroda
u zemlji kanaanskoj, kockom im je
razd!elio njihovu zemlju.
20 I nakon toga dao im je suce za
oko etiri stotine i pedeset godina
sve do proroka Samuela.
DJELA 13
21 A nakon toga zatražili su kralja,
i Bog im je dao Šaula, sina Kišova,
ovjeka iz plemena Benjaminova,
na etrdeset godina.
22 I kad je njega uklonio, podi-
gnuo im je Davida za kralja, o komu
je i posvjedo io i rekao: ‘Našao sam
Davida, sina Jesejeva, ovjeka po
mome vlastitom srcu, koji #e ispuniti
svu moju volju.’
23 Iz njegovog je sjemena Bog
po svom obe#anju podigao Izraelu
Spasitelja: Isusa.
24 Ve# je Ivan pr!e njegovog dola-
ska propov!edao krštenje pokajanja
svom izraelskom narodu.
25 A Ivan je, kad je dovršavao svoju
trku, rekao: ‘Što mislite tko sam ja?
Nisam ja onaj! Ali evo, posl!e mene
dolazi onaj kome ja nisam dostojan
odvezati obu#u na nogama.’
26 Ljudi! Bra#o! Djeco Abrahamo-
vog roda i oni me$u vama koji se
boje Boga, vama je bila poslana r!e
ovog spasenja.
27 Jer oni što borave u Jeruzalemu
i njihovi vladari, budu#i da nisu
upoznali njega, ni glasove Proroka
što se itaju svakog Šabata, ispunili
su ih pošto su ga osudili.
28 I premda u njemu nisu našli
nikakva razloga za smrt, zatražili su
od Pilata da ga se pogubi.
29 A kad su oni tako ispunili sve
ono što je o njemu zapisano, skinuli
su ga s drveta i položili u grobnicu.
30 Ali ga je Bog uskrsnuo od
mrtvih.
31 I on se mnogo dana pokazivao
onima koji su s njim uzišli iz Galileje
u Jeruzalem, koji su njegovi svjedoci
za narod.
32 I mi vam navješ#ujemo radosnu
v!est kako je obe#anje koje je dano
našim o evima,
33 Bog je to ispunio nama, nji-
hovoj djeci, tako da je uskrsnuo
Isusa, kao što je i zapisano u drugom
162
psalmu: ‘Ti si Sin moj, ja sam te danas
rodio.’
34 A što se ti e da ga je uskrsnuo od
mrtvih te da se više nikad ne vra#a u
trulež, rekao je ovako: ‘Dat #u vam
pouzdano milosr$e Davidovo.’
35 Zato je rekao u još jednom
psalmu: ‘Ne#eš dopustiti da Sveti tvoj
vidi trulež.’
36 Jer je David, pošto je svome
naraštaju poslužio po volji Božjoj,
usnuo i bio položen sa svojim o e-
vima te vidio trulež.
37 Ali onaj koga je Bog uskrsnuo
n!e vidio trulež.
38 Neka vam je znano, dakle, ljudi
i bra#o da vam se po ovom ovjeku
propov!eda oproštenje gr!eha.
39 I po njemu se svaki koji vjeruje
opravdava od svega od ega se vi
niste mogli opravdati Mojs!evim
Zakonom.
40 Pazite stoga da ne do$e na vas
ono što je re eno u Prorocima:
41 ‘Gledajte, vi koji prezirete,
udite se i nestanite! Jer u vaše dane
inim djelo, djelo za koje ne biste po-
vjerovali da vam ga tko ispri a.’ ”
42 I dok su Židovi izlazili iz si-
nagoge, Pogani su ih molili da im
se idu#eg Šabata propov!edaju te
r!e i.
43 A kad se skupština razišla,
mnogi su Židovi i pobožni prozeliti
po eli sl!editi Pavla i Barnabu, koji
su ih nagovarali da ustraju u milosti
Božjoj.
44 A idu#eg Šabata skupio se goto-
vo c!eli grad da uje r!e Božju.
45 Ali kad su Židovi vidjeli mnoš-
tvo, ispunili su se zaviš#u te su
govorili protiv onoga što je Pavao
rekao, protive#i se i hule#i.
46 Tada je Pavlu i Barnabi porasla
hrabrost te su progovorili: “Bilo
je potrebno najpr!e vama govoriti
r!e Božju. No budu#i da je vi od-
bacujete i ne smatrate se dostojnima
 163
vje noga života, evo, obra#amo se
Poganima.
47 Jer nam je ovako zapovjedio
Gospodin govore!i: ‘Postavio sam te
za svjetlo Poganima, da budeš na
spasenje do kraja zemlje.’ ”
48 A kad su Pogani to uli, veselili
su se i proslavljali r!e Gospodino-
vu te su povjerovali svi koji su bili
odre$eni za život vje ni.
49 I r!e se Gospodinova razglasila
po c!eloj pokrajini.
50 Ali su Židovi uzbunili pobožne
i ugledne žene i gradske prvake te
pokrenuli progonstvo protiv Pavla
i Barnabe pa su ih izbacili iz svojega
kraja.
51 A oni su otresli prašinu sa
svojih nogu protiv njih i došli do
Ikon!e.
52 A u enici su se ispunjavali
radoš#u i Duhom Svetim.
POGLAVLJE 14
I dogodilo se u Ikon!i da su ušli
svi zajedno u židovsku sinagogu,
i tako su govorili da je veliko mnoš-
tvo Židova i Grka povjerovalo.
2 A Židovi, koji nisu vjerovali,
uzbunili su Pogane i razdražili im
duše protiv bra#e.
3 Ipak su dugo vremena ostali
hrabro govore#i u Gospodinu, koji
je svjedo io za r!e svoje milosti i
davao da se po njihovim rukama
doga$aju znaci i udesa.
4 Ali gradsko se je mnoštvo razdi-
jelilo pa je dio bio sa Židovima, a dio
s apostolima.
5 No kad su i Pogani i Židovi
sa svojim glavarima po eli nava-
ljivati na apostole da ih zlostave i
kamenuju,
6 i kad su ovi postali svjesni toga,
pobjegli su u Listru i Derbu, grado-
ve u Likaon!i, i u njihovu okolicu,
7 te su ondje propov!edali evan-
$elje.
DJELA 14
8 U Listri je sjedio neki ovjek ne-
mo#nih nogu (bio je hrom od utrobe
svoje majke) koji nikada n!e hodao.
9 Taj je slušao kako govori Pavao
koji je upro pogled u njega i shvatio
da ima vjeru da bude ozdravljen.
10 Rekao je jakim glasom: “Uspra-
vi se na svoje noge!” I on je sko io i
prohodao.
11 A kad je narod vidio što je Pavao
u inio, podigli su svoj glas govore#i
likaonskim jezikom: “Bogovi su sišli
k nama u ljudskom obli ju!”
12 I nazvali su Barnabu Jupiterom,
a Pavla Merkurom, jer je on bio
glavni govornik.
13 Tada je sve#enik Jupitera, koji
je bilo ispred grada, doveo volove i
v!ence do vrata te htio prin!eti žrtvu
zajedno s narodom.
14 Kad su to do uli apostoli Barna-
ba i Pavao, razderali su svoju odje#u
te utr ali me$u narod vi u#i
15 i govore#i: “Gospodo, zašto to
inite? I mi smo ljudi istih ežnja kao
i vi. Propov!edamo vam da se od tih
ispraznosti okrenete k živome Bogu,
koji je stvorio nebo i zemlju i more i
sve što je u njima.
16 On je u prošlim naraštajima
pustio sve narode da hode svojim
vlastitim putevima;
17 Ipak nije ostavio sebe bez
svjedo anstva, po onome što je inio
dobro te nam davao kišu s neba i
plodna razdoblja, pune#i nam srca
hranom i veseljem.”
18 I ovim r!e ima jedva su zausta-
vili narod da im ne žrtvuju.
19 Nato su stigli neki Židovi iz
Antioh!e i Ikon!a koji su pridobili
narod te kamenovali Pavla i odvukli
ga izvan grada pretpostavljaju#i da
je on umro.
20 Me$utim, kad su ga u enici
okružili, ustao je i ušao u grad. I
sljede#eg dana je s Barnabom otišao
u Derbu.
DJELA 15
21 I pošto su tom gradu pro-
povijedali evan$elje te mnoge
pou ili, vratili su se u Listru, Ikon!
i Antioh!u,
22 utvr$uju#i duše u enika i ohra-
bruju#i ih da ustraju u vjeri te da
nam kroz mnoge nevolje treba u#i u
kraljevstvo Božje.
23 A kad su u svim crkvama
odredili starješine, molili su uz post
te ih povjerili Gospodinu u koga su
povjerovali.
24 I kad su prošli kroz Pizid!u,
došli su u PamÞl!u.
25 I pošto su u Pergi propov!edali
r!e , sišli su u Atal!u.
26 A odande su otplovili u Antiohi-
ju odakle su bili preporu eni milosti
Božjoj za djelo koje su izvršili.
27 A kad su stigli i sazvali crkvu,
izv!estili su o svemu što je Bog s
njima u inio: i kako je otvorio vrata
vjere Poganima.
28 I ostali su ondje s u enicima
duže vr!eme.
POGLAVLJE 15
A neki što su sišli iz Judeje pou a-
vali su bra#u i govorili: “Ako se
ne obrežete po Mojs!evu obi aju,
ne možete biti spašeni.”
2 Kad je zato nastala nemala
prepirka i rasprava izme$u njih
te Pavla i Barnabe, odlu ili su da
Pavao i Barnaba i još neki od njih
uzi$u k apostolima i starješinama u
Jeruzalem u vezi tog pitanja.
3 A oni su, pošto ih je crkva otpo-
slala, prošli kroz Fenic!u i Samar!u
razglašuju#i o obra#enju Pogana
te su don!eli veliku radost svojoj
bra#i.
4 A kad su stigli u Jeruzalem, pri-
mila ih je crkva, i apostoli i starješine,
te su izv!estili o svemu što je Bog
u inio s njima.
5 No tada su ustali neki od onih iz
farizejske sljedbe koji su povjerovali,
164
govore#i: “Potrebno ih je obrezati
i zapovjediti im da drže Zakon
Mojs!ev.”
6 Nato su se sastali apostoli i star-
ješine da razmotre to pitanje.
7 A kad je nastala velika rasprava,
Petar se digao i rekao im: “Ljudi!
Bra#o! Znate da je Bog još od pr!aš-
njih vremena me$u nama odabrao
da Pogani po mojim ustima uju r!e
evan$elja i povjeruju.
8 I Bog, koji poznaje srca, posvje-
do io im je daju#i Duha Svetoga
njima kao i nama.
9 I nije pravio nikakve razlike
izme$u nas i njih; vjerom je o istio
njihova srca.
10 Stoga zašto sada iskušavate
Boga stavljaju#i u enicima na vrat
jaram koji ni o evi naši ni mi nismo
mogli nositi?
11 Naprotiv, mi vjerujemo da
#emo po milosti Gospodina Isusa
Krista biti spašeni, jednako kao i
oni.”
12 Tada je zašutjelo sve mnoštvo
te su saslušali Barnabu i Pavla koji
su razglašavali kolike je znakove i
udesa Bog po njima u inio me$u
Poganima.
13 A nakon što su ušutjeli, pro-
govorio je Jakov govore#i: “Ljudi!
Bra#o! Slušajte me!
14 Šimun je izložio kako je Bog ve#
u po etku pohodio Pogane da od
njih izdvoji narod za svoje ime.
15 I s time se slažu r!e i Proroka
kao što je zapisano:
16 ‘Posl!e toga vratit #u se i po-
novno sagraditi pali šator Davidov,
i ponovo #u podi#i ruševine njegove
i postaviti ga,
17 tako da preostali ljudi potraže
Gospodina i svi Pogani na koje je
prizvano moje ime, govori Gospodin
koji ini sve to.’
18 Poznata su Bogu sva djela
njegova od po etka sv!eta.
 165
19 Stoga je moja prosudba da se ne
uznemiravaju oni me$u Poganima
koji se obra#aju Bogu,
20 nego da im napišemo da se
uzdržavaju od onoga što je okaljano
idolima, od bludništva, i od udavlje-
noga i od krvi.
21 Jer Mojsije od davnine ima
u svim gradovima one koji ga po
sinagogama propov!edaju svakog
Šabata kad itaju.”
22 Tada se u inilo dobro aposto-
lima i starješinama zajedno sa svom
crkvom poslati izme$u sebe izabra-
ne ljude s Pavlom i Barnabom u An-
tioh!u: Judu zvanog Barsaba i Silu,
vode#e muškarce me$u bra#om.
23 I po njima su im napisali ovako:
“Apostoli, starješine, bra#i koja su od
Pogana u Antioh!i, Sir!i i Cilic!i,
pozdrav!
24 Budu#i da smo uli kako su vas
neki, koji su od nas izašli, uznemi-
rili r!e ima i potkopali vam duše
govore#i: ‘Morate se obrezati i držati
Zakon!’, kojima mi nismo dali takvu
zapov!ed.
25 U inilo nam se dobrim pa smo
složno sakupljeni poslali van iza-
brane muškarce s našim ljubljenima
Barnabom i Pavlom,
26 ljudima koji su riskirali svoje
živote za ime Gospodina našega
Isusa Krista.
27 Stoga šaljemo Judu i Silu; oni #e
vam i usmeno to isto javiti.
28 Jer smo našli za dobro Duh
Sveti i mi ne stavljati na vas nika-
kvog ve#eg tereta, osim ovog što je
potrebno:
29 Da se uzdržavate od mesa
prinesenog idolima, i od krvi, i od
udavljenoga i od bludništva. Ako li
se od toga uvate, dobro #ete initi.
Budite zdravo!”
30 No kad su ih otpustili, otišli
su u Antioh!u; te kad se je skupilo
mnoštvo, predali su poslanicu.
DJELA 16
31 Kad su je pro itali, obradovali
su se zbog utjehe.
32 A Juda i Sila, koji su i sami bili
proroci, mnogim su r!e ima hrabrili
i utvr$ivali bra#u.
33 I nakon što su ondje proveli neko
vr!eme, bra#a su ih u miru otposlali
k apostolima.
34 No Sila je našao za dobro da još
ostane ondje.
35 A Pavao i Barnaba su se zadržali
u Antioh!i nau avaju#i i propov!e-
daju#i r!e Gospodinovu zajedno s
mnogim drugima.
36 A nakon nekoliko dana Pavao
je rekao Barnabi: “Hajde, da se vrati-
mo i posjetimo našu bra#u u svakom
gradu gdje smo propov!edali r!e
Gospodinovu, da vidimo kako su.”
37 A Barnaba je odlu io s njima
povesti i Ivana nazvanog Marko,
38 no Pavao je smatrao da nije
dobro povesti s njima onoga koji se
odvojio od njih u PamÞl!i i koji n!e
išao s njima na djelo.
39 I me$u njima je nastala oštra
prepirka, tako da su se oni razdvo-
jili jedan od drugoga pa je Barnaba
uzeo Marka i otplovio na Cipar.
40 A Pavao je izabrao Silu, pa je
otišao, pošto su ga bra#a preporu ila
milosti Božjoj.
41 I prolazio je Sir!om i Cilic!om
utvr$uju#i crkve.
POGLAVLJE 16
T ADA je stigao u Derbu i Listru.
I gle, ondje je bio neki u enik
imenom Timotej, sin neke žene
Židovke koja je povjerovala, a otac
mu je bio Grk,
2 koji je imao dobro svjedo anstvo
od bra#e u Listri i Ikon!u.
3 Njega je Pavao htio povesti sa
sobom te ga je uzeo i obrezao zbog
Židova koji su bili u onim mjestima:
jer su svi znali da mu je otac bio
Grk.
DJELA 16
4 I kako su prolazili kroz gradove,
predavali su im da drže odredbe
koje su odredili apostoli i starješine
u Jeruzalemu.
5 I tako su se crkve u vrš#ivale
u vjeri i svakodnevno broj ano
pove#avale.
6 A kad su prošli kroz Frig!u i
galacijsku pokrajinu, Duh Sveti
im je zabranio propov!edati r!e
u Az!i.
7 Nakon toga došli su u Miz!u te
pokušali do#i u Bitin!u, ali im Duh
n!e dopustio.
8 I prolaze#i kroz Miz!u, sišli su
u Troadu.
9 I no#u se Pavlu pokazalo vi$enje:
stajao je neki ovjek iz Makedon!e i
molio ga govore#i: “Pr!e$i u Make-
don!u i pomozi nam!”
10 A odmah posl!e tog vi$enja
nastojali smo po#i u Makedon!u,
uvjereni da nas je Gospodin pozvao
propov!edati im evan$elje.
11 Zato smo zaplovili iz Troade
te krenuli ravno u Samotraku, a
sljede#eg dana u Neapol,
12 a odande u Filipe, koji je glavni
grad tog d!ela Makedon!e i rimske
kolon!e. I u tom smo gradu ostali
nekoliko dana.
13 A na Šabat smo izašli izvan gra-
da prema r!eci gdje se obi no odr-
žavala molitva te smo sjeli i govorili
ženama koje su ondje boravile.
14 A slušala nas je neka žena ime-
nom Lid!a, prodava ica grimiza iz
grada T!atire, koja je štovala Boga:
njezino je srce otvorio Gospodin te
se priklonila onome što je Pavao
govorio.
15 A kad je bila krštena ona i njezin
dom, zamolila nas je govore#i: “Ako
prosudite da sam vjerna Gospodinu,
do$ite u moju ku#u i ostanite!” I
primorala nas je.
16 I dogodilo se, dok smo išli na
molitvu, da nas je srela neka sluškinja
166
opsjednuta vra arskim duhom. Ona
je vra aju#i pribavljala veliku dobit
svojim gospodarima.
17 Ova je sl!edila Pavla i nas te
vikala govore#i: “Ovi su ljudi sluge
Boga Svevišnjega, koji nam navje-
š#uju put spasenja.”
18 I to je inila mnogo dana. A Pa-
vao se, pošto se ražalostio, okrenuo
i rekao duhu: “Zapov!edam ti u ime
Isusa Krista iza$i iz nje!” I u isti je
as izašao.
19 A kad su vidjeli njezini gos-
podari da im je nestala nada u
dobitak, pograbili su Pavla i Silu
te ih odvukli na trg pred gradske
vladare.
20 I priveli su ih k predstojnicima
govore#i: “Ovi ljudi, koji su Židovi,
preko mjere uznemiruju naš grad,
21 i pou avaju obi aje koje nama
kao Rimljanima n!e zakonom dopu-
šteno prihva#ati ni obdržavati.”
22 Tada je mnoštvo zajedni ki
ustalo protiv njih, a predstojnici su
s njih strgali odje#u i zapovjedili da
se išibaju.
23 I kad su im dali mnogo udaraca,
bacili su ih u tamnicu i zapovjedili
tamni aru da ih dobro uva,
24 koji ih je, pošto je primio takvu
zapov!ed, bacio u unutarnju tamni-
cu te im noge stavio u klade.
25 A oko pono#i Pavao i Sila su
molili i pjevali hvale Bogu, a zatvo-
renici su ih slušali.
26 Tada odjednom nastane jak
potres tako da su se uzdrmali temelji
zatvora. I odmah su se otvorila sva
vrata i svima su spali okovi.
27 A kad se tamni ar probudio iz
sna, pa kad je vidio otvorena vrata
tamnice, izvadio je svoj ma te se
htio ubiti, pretpostavljaju#i da su
zatvorenici pobjegli.
28 No Pavao je povikao jakim gla-
som, govore#i: “Ne ini sebi nikakvo
zlo, jer smo svi ovdje!”
 167
29 Tada je zatražio svjetlo i uletio
unutra pa je po eo drhtati te je pao
pred Pavla i Silu.
30 Zatim ih je izveo van i rekao:
“Gospodo, što moram initi da
budem spašen?”
31 A oni su rekli: “Vjeruj u Gospo-
dina Isusa Krista, pa #eš biti spašen
ti i tvoj dom!”
32 I govorili su r!e Gospodinovu
njemu i svima u njegovom domu.
33 I uzeo ih je u isti no#ni as i
oprao im rane pa je odmah bio kršten,
on i svi njegovi.
34 A kad ih je uveo u svoj dom,
postavio je jelo pred njih, te se ra-
dovao sa svim domom svojim, što je
povjerovao u Boga.
35 A kad je svanuo dan, predstoj-
nik je poslao narednike govore#i:
“Pusti one ljude.”
36 A tamni ar je dojavio te r!e i
Pavlu: “Predstojnici su poslali da
vas pustim. Stoga sada iza$ite i idite
u miru!”
37 Ali im je Pavao rekao: “Javno su
nas, iako smo Rimljani, neosu$ene
izudarali i bacili u tamnicu, zar sada
da nas tajno otpuste? Nipošto, nego
neka sami do$u i izvedu nas!”
38 A narednici su dojavili te r!e i
predstojnicima, a ovi su se prestrašili
kad su uli da su oni Rimljani,
39 pa su se došli ispri ati te ih izveli
i zamolili da napuste grad.
40 A oni su izašli iz tamnice i ušli u
Lid!inu ku!u, i kad su vidjeli bra#u,
utješili su ih i otišli.
POGLAVLJE 17
A kad su prošli kroz Amfipol i
Apolon!u, stigli su u Solun gdje
je bila židovska sinagoga.
2 I Pavao je po svom obi aju ušao
k njima te je tri Šabata raspravljao s
njima iz Pisama,
3 tuma e#i i izlažu#i kako je treba-
lo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih
DJELA 17
i da je taj Isus kojega vam ja propo-
v!edam, Krist.
4 A neki od njih su povjerovali te
se pridružili Pavlu i Sili; isto tako
i veliko mnoštvo pobožnih Grka, i
nemalo uglednih žena.
5 Ali Židovi koji nisu vjerovali,
potaknuti zaviš#u, pokupili su neke
prostake, pokvarene ljude te su sa-
kupili mnoštvo i uzbudili c!eli grad
pa napali na Jasonovu ku#u i zatraži-
li da ih se izvede pred narod.
6 A kako ih nisu našli, odvukli su
Jasona i neke od bra#e pred gradske
glavare vi u#i: “Ovi koji su preokre-
nuli sav sv!et došli su i ovamo!
7 Njih je Jason primio! I svi oni
rade protiv carskih odredaba govo-
re#i da ima drugi kralj, Isus.”
8 Tako su uzbunili narod i gradske
glavare kad su to uli.
9 A pošto su uzeli jam evinu od
Jasona i ostalih, pustili su ih.
10 A bra#a su odmah no#u poslala
Pavla i Silu u Bereju. Oni su, kad su
stigli, otišli u židovsku sinagogu.
11 Ovi su bili plemenit!i od onih
u Solunu, u tomu što su primili r!e
Božju sa svom spremnoš#u uma, te
su svakodnevno istraživali Pisma da
li je tome tako.
12 Stoga su mnogi od njih povje-
rovali, kao i nemali broj uglednih
gr kih žena i muškaraca.
13 Ali kad su Židovi iz Soluna do-
znali da Pavao u Bereji propov!eda
r!e Božju, došli su i ondje uzbuniti
narod.
14 A bra#a su tada odmah poslala
Pavla odande, kao da ide prema
moru. A Sila i Timotej su i dalje ostali
tamo.
15 A oni koji su pratili Pavla doveli
su ga do Atene pa su, pošto su pri-
mili zapov!ed za Silu i Timoteja da
što brže do$u k njemu, otišli.
16 I dok ih je Pavao ekao u Ateni,
u njemu se uzbunio duh kad je
DJELA 18
promatrao grad koji je potpuno
predan idolopoklonstvu.
17 Stoga je raspravljao u sinagogi
sa Židovima i pobožnicima, a na
trgu svakodnevno s onima koje bi
susreo.
18 Tada su se neki od epikurejskih
i stoi kih Þlozofa sukobili s njim. I
jedni su govorili: “Što bi ovaj brblja-
vac htio re#i?” A drugi: “%ini se da je
navjestitelj tu$ih bogova.” Jer im je
propov!edao Isusa i uskrsnu#e.
19 Onda su ga uzeli i odveli na
Areopag govore#i: “Možemo li
znati kakav je to novi nauk o kojem
govoriš?
20 Jer nam puniš uši udnim
stvarima. Zato bismo željeli znati
što to zna i.”
21 (Jer svi Atenjani i doseljeni
stranci ni na što drugo ne troše svoje
vr!eme nego da govore ili slušaju
nešto novo.)
22 Tada je Pavao stao usred Mar-
sovog brda i rekao: “Ljudi, Atenjani!
Vidim da ste u svemu previše
praznovjerni.
23 Jer kad sam prolazio i promatrao
vaše svetinje, našao sam i žrtvenik sa
ovim natpisom: ‘NEPOZNATOM
BOGU’. Koga, dakle, vi ne znaju#i
štujete, toga vam ja navješ#ujem.
24 Bog koji je stvorio sv!et i sve što
je u njemu, on, pošto je Gospodar
neba i zemlje, ne prebiva u rukotvo-
renim hramovima,
25 niti mu se iskazuje štovanje
ljudskim rukama, kao da bi nešto
trebao, on pošto svima daje život i
dah i sve ostalo.
26 I od jedne je krvi stvorio svaki
ljudski narod zato da prebiva po
svem licu zemlje te je unaprijed
predodredio odre$ena vremena i
granice njihova prebivanja,
27 da bi tražili Gospodina, ne bi li
ga kako napipali i našli, premda n!e
daleko ni od jednog od nas.
168
28 Jer u njemu živimo, i mi emo se
i jesmo; kako su to rekli i neki vaši
pjesnici: ‘Jer smo i rod njegov.’
29 Budu#i da smo rod Božji, ne
trebamo smatrati da je Božanstvo
sli no zlatu, srebru ili kamenu,
izrezbareno um!e#em i ljudskom
vještinom.
30 I na vremena neznanja Bog je
zažmirio, ali sada zapov!eda svim
ljudima posvuda da se pokaju,
31 jer je odredio dan u kojem #e
pravedno suditi c!elom sv!etu pre-
ko ovjeka kojega je odredio za to, i
svim je ljudima pružio sigurnost tako
da ga je uskrsnuo od mrtvih.”
32 A kad su uli za uskrsnu#e od
mrtvih, jedni su se rugali, a drugi
govorili: “O tomu #emo te slušati
drugi put.”
33 Tako je Pavao otišao od njih.
34 A neki su pristali uz njega i
povjerovali; me$u njima i Dioniz!e
Areopagit, i žena imenom Damara
i drugi s njima.
POGLAVLJE 18
P OSLIJE toga Pavao je otišao iz
Atene i došao u Korint.
2 Našao je nekog Židova imenom
Akvila, rodom iz Ponta, koji je
nedavno došao iz Ital!e sa svojom
ženom Priscilom (jer je Klaudije
zapovjedio da svi Židovi napuste
Rim) te stigao k njima.
3 I kako je bio istoga zanata, ostao
je s njima i radio; jer su bili po zani-
manju šatorari.
4 Raspravljao je svakog Šabata u
sinagogi i uvjeravao Židove i Grke.
5 A kad su Sila i Timotej došli iz
Makedon!e, Pavao je bio ponukan
u duhu i svjedo io Židovima da Isus
jest Krist.
6 No kako su se oni protivili i hu-
lili, on je otresao odje#u te im rekao:
“Krv vaša na glave vaše, ja sam ist!
Od sada idem k Poganima.”
 169
7 Nato se udaljio odande i došao u
ku#u nekog #ovjeka koji se zvao Just,
koji je štovao Boga, !a je ku#a bila
tik uz sinagogu.
8 A Krisp, nadstojnik sinagoge
zajedno sa svim svojim domom po-
vjerovao je u Gospodina. I mnogi od
Korin#ana koji su slušali povjerovali
su i krstili se.
9 Tada je Gospodin no#u progovo-
rio Pavlu u vi$enju: “Ne boj se, nego
govori i nemoj ušutjeti!
10 Jer ja sam s tobom, i nitko ti
se ne#e primaknuti da ti naudi. Jer
ja imam mnogo naroda u ovome
gradu.”
11 I ostao je godinu i šest mje-
seci pou avaju#i me$u njima r!e
Božju.
12 No kad je Galion bio prokonzul
Ahaje, Židovi su se složno digli pro-
tiv Pavla te ga doveli pred suda ku
stolicu,
13 govore#i: “Ovaj nagovara ljude
da štuju Boga protivno Zakonu.”
14 A kad je Pavao htio otvoriti
usta, Galion je rekao Židovima:
“Da je posr!edi kakva nepravda ili
zlo in, ja bih vas, Židovi, saslušao
po dužnosti.
15 Ali ako su u pitanju rije i, i
imena i vaš Zakon, sami uredite; jer
ja ne#u u tome biti sudac.”
16 I potjerao ih je iz sudnice.
17 Nato su svi Grci uhvatili nad-
stojnika sinagoge Sostena, te ga po#eli
udarati pred sudnicom. A Galion za
to n!e ništa mario.
18 A Pavao je nakon toga ostao
još mnogo dana. Zatim se oprostio
s bra#om te otplovio s Priscilom i
Akvilom prema Sir!i, pošto je u Ken-
hreji ošišao glavu, jer je imao zavjet.
19 A kad je stigao u Efez, ostavio
ih je ondje te sam ušao u sinagogu i
raspravljao sa Židovima.
20 A kad su ga ovi molili da ostane
duže vremena s njima, n!e pristao,
DJELA 19
21 nego se oprostio s njima go-
vore#i: “Moram, svakako, ovu
svetkovinu što dolazi provesti u
Jeruzalemu. No opet #u se vratiti k
vama, bude li Božja volja.” I otplovio
je iz Efeza.
22 I kad se je iskrcao u Cezareji,
uzišao je i pozdravio crkvu pa sišao
u Antioh!u.
23 I nakon što je ondje proveo neko
vr!eme, otišao je i prošao redom
kroz galac!sko podru je i Frig!u,
utvr$uju#i sve u enike.
24 Uto je stigao u Efez neki Židov
imenom Apolon, rodom Aleksandri-
jac, ovjek rje it i silan u Pismima.
25 Taj je bio pou en putu Gospodi-
novu te je, govorljiv u duhu, govorio
i u io pomno o Gospodinu, iako je
znao samo za Ivanovo krštenje.
26 I on je po eo smjelo govoriti u
sinagogi, pa kad su ga uli Priscila i
Akvila, uzeli su ga k sebi te su mu
to n!e izložili put Božji.
27 A kad je naumio pr!e#i u Ahaju,
bra#a su ga ohrabrila i napisala
u enicima da ga prime. On, kad je
došao, mnogo je pomogao onima
koji su povjerovali po milosti;
28 jer je snažno pob!ao Židove, i
to javno, dokazuju#i iz Pisama da
Isus jest Krist.
POGLAVLJE 19
I dogodilo se dok je Apolon bio
u Korintu, da je Pavao, pošto je
prošao gornje predjele, došao u Efez.
I našao je neke u enike,
2 te im rekao: “Jeste li primili Duha
Svetoga otkad ste povjerovali?” A
oni su mu odgovorili: “Mi nismo ni
uli da postoji Duh Sveti.”
3 I rekao im je: “U što ste onda
kršteni?” A oni su rekli: “U Ivanovo
krštenje.”
4 Nato je Pavao rekao: “Ivan je
uistinu krstio krštenjem pokajanja,
govore#i narodu da vjeruje u onoga
DJELA 19
koji dolazi posl!e njega, to jest u
Krista Isusa.”
5 Kad su to oni uli, krstili su se u
ime Gospodina Isusa.
6 I kad je Pavao na njih položio
ruke, došao je na njih Duh Sveti te
su po#eli govoriti jezicima i proro-
kovati.
7 A bilo je svega kojih dvanaest
muževa.
8 Zatim je Pavao ušao u sinagogu
te je tri mjeseca smjelo govorio
raspravljaju#i i uvjeravaju#i o kra-
ljevstvu Božjem.
9 Ali kako su neki bili okorjeli i
nepokorni te su govorili zlo o tom
Putu pred mnoštvom, odstupi od
njih i odvoji u enike te je svaki dan
raspravljao u školi nekog Tirana.
10 I to je trajalo dv!e godine, tako
da su svi stanovnici Az!e, i Židovi i
Grci, uli r!e Gospodina Isusa.
11 A Bog je neobi na udesa inio
po Pavlovim rukama,
12 tako da su ak i rupce za znoj ili
prega e s njegovog t!ela stavljali na
bolesnike, pa su ih bolesti ostavljale
i zli duhovi izlazili su iz njih.
13 Tada su neki od Židova, koji su
se motali naokolo i zaklinjali duhove,
pokušali su nad onima koji su imali
zle duhove zvati ime Gospodina Isu-
sa govore#i: “Zaklinjemo vas Isusom
kojega Pavao propov!eda!”
14 A bila su to sedam sinova nekoga
Skeve, velikog sve#enika, koji su to
inili.
15 No zli im je duh odgovorio i re-
kao: “Isusa poznajem i Pavla znam,
a tko ste vi?”
16 I ovjek u kome je bio zli duh
nasrnuo je na njih te ih sve nad-
vladao i nadja ao, tako da su goli i
izranjavani pobjegli iz one ku#e.
17 A ovo je postalo poznato svim
stanovnicima Efeza, i Židovima i
Grcima te ih je sve obuzeo strah; i
veli alo se ime Gospodina Isusa.
170
18 I mnogi su od onih koji su
povjerovali dolazili ispovijedati i
o itovati svoja djela.
19 A mnogi od onih koji su se bavili
vra anjem donosili su knjige te ih
spaljivali pred svima. I proc!enili su
njihovu vr!ednost te su ustanovili da
vr!ede pedeset tisu#a srebrnjaka.
20 Tako se r!e Gospodinova silno
raširila i ja ala.
21 Nakon što je to završilo, Pavao
je naumio u duhu kad je prošao
preko Makedon!e i Ahaje oti#i u
Jeruzalem, govore#i: “Nakon što bu-
dem tamo, treba mi i Rim vidjeti.”
22 Tada je poslao u Makedon!u
dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja
i Erasta, a on se zadržao neko vr!e-
me u Az!i.
23 I u to vr!eme nastala je nemala
pobuna zbog tog Puta.
24 Neki je srebrnar imenom De-
metr!e koji je izra$ivanjem srebrnih
Dianinih hramova donosio zanatli-
jama nemalu zaradu,
25 on je okupio sve njih zajedno
s onima što su se bavili takvim
poslom i rekao im: “Gospodo, vi
znate da od ovoga zanata dolazi
naše blagostanje.
26 A vidite i ujete da je, ne samo
u Efezu nego gotovo po svoj Az!i,
taj Pavao uvjerio i okrenuo mnogo
naroda govore#i da nisu bogovi oni
što su rukama izra$eni.
27 Tako postoji pogibao, ne samo
da naš zanat propadne, nego da
i hram velike božice Diane bude
smatran za ništa i uništeno veli an-
stvo nje koju štuje c!ela Az!a i sav
sv!et.”
28 A kad su to uli, napunili su
se gnjevom te povikali govore#i:
“Velika je Diana efeška!”
29 I c!eli se grad uskomešao, te
su pošto su uhvatili Makedonce
Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike,
složno odjurili u kazalište.
 171
30 A kad je Pavao htio u#i me$u
narod, u enici mu nisu dopustili.
31 A i neki az!ski poglavari, njegovi
pr!atelji, poslali k njemu zamolivši ga
neka se ne osmjeljuje i#i u kazalište.
32 Jedni su pak vikali jedno, a drugi
drugo, jer je skup bio zbunjen, a ve#i-
na n!e znala ni zašto su se skupili.
33 Tada su iz mnoštva izvukli
Aleksandra, jer su ga Židovi gurali
napr!ed. Nato je Aleksandar mah-
nuo rukom ht!u#i se obraniti pred
narodom.
34 Ali kad su doznali da je Židov,
svi su u jedan glas oko dva sata
vikali: “Velika je Diana efeška!”
35 Tada je gradski tajnik umirio na-
rod i rekao: “Ljudi! Efežani! Tko od
ljudi ne zna da je grad Efez štovatelj
hrama velike božice Diane i njezinog
kipa koji je pao s Jupitera?
36 Budu#i da se tome ne može
proturje iti, trebate ostati mirni i
ništa ishitreno ne initi!
37 Jer ovi ljudi koje ste doveli nisu
ni plja kaši svetišta, niti su hulitelji
naše božice.
38 Stoga, ako Demetr!e i ovi zana-
tl!e što su s njim imaju protiv koga
kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu
su i upravitelji, pa neka tuže jedni
druge.
39 Ali ako tražite nešto drugo, to #e
se r!ešiti na zakonitome skupu,
40 jer smo u opasnosti da budemo
optuženi za ovu današnju pobunu,
ta ne postoji nikakav razlog kojim
bismo mogli opravdati strku.”
41 A kad je to rekao, raspustio je
skup.
POGLAVLJE 20
I nakon što se pobuna stišala, Pavao
je dozvao k sebi u enike, zagrlio ih,
i otputovao u Makedon!u.
2 A kad je prošao kroz one krajeve
i osokolio ih mnogim nagovorima,
došao je u Gr ku,
DJELA 20
3 I ostao je ondje tri mjeseca. A
pošto su Židovi, dok se spremao
otploviti u Siriju, skovali zavjeru
protiv njega, naumio je vratiti se kroz
Makedon!u.
4 A do Az!e pridružili su mu se:
Sopater iz Bereje; a od Solunjana
Aristarh i Sekund; i Gaj iz Derbe i
Timotej; a iz Az!e, Tihik i TroÞm.
5 Ovi su otišli pr!e te su nas pri e-
kali u Troadi.
6 A nakon dana beskvasnih kru-
hova, otplovili smo iz Filipa i stigli
za pet dana k njima u Troadu, gdje
smo ostali sedam dana.
7 A prvog dana u tjednu, kad su
se u enici sastali lomiti kruh, Pavao
im je propov!edao, a kako je bio
spreman sutradan oti#i, produžio
je svoj govor sve do pono#i.
8 I u gornjoj sobi gdje smo se sku-
pili bile su mnoge svjetiljke.
9 A tamo je na prozoru sjedio neki
mladi# imenom Eutih, kojeg je uhva-
tio dubok san te je on, kako je Pavao
dugo propov!edao, svladan snom
pao dolje s tre#ega kata. I podigli su
ga mrtvog.
10 Tada je Pavao sišao, nadnio se
nad njega, zagrlio ga i rekao: “Ne
uznemirujte se: jer duša je njegova
u njemu!”
11 Stoga kad se ponovo popeo, ra-
zlomio je kruh i jeo te dugo govorio,
sve do zore, pa je onda otputovao.
12 A mladi#a su doveli živog te su
se nemalo utješili.
13 A mi smo otišli naprijed na
la$u te smo otplovili u Asos, gdje
smo trebali ukrcati Pavla, jer je on
tako odredio, namjeravaju#i sâm i#i
pješice.
14 I kad se s nama susreo u Aso-
su, ukrcali smo ga i stigli smo u
Mitilenu.
15 Odande smo otplovili i sljede-
#eg dana došli smo nadomak Hiosa;
a preksutra smo pristali u Samosu,
DJELA 21
preno#ili smo u Trogiliumu; a sljede-
#eg dana stigli smo u Milet.
16 Jer je Pavao odlu io ploviti
mimo Efeza kako ne bi gubio vri-
jeme u Az!i, ve# mu se žurilo da
bude, ako mu je mogu#e, na dan
Pedesetnice u Jeruzalemu.
17 A iz Mileta je poslao u Efez i
dozvao starješine crkve.
18 I kad su stigli k njemu, rekao im
je: “Vi znate kako sam se ophodio s
vama sve vr!eme od prvoga dana
kad sam došao u Az!u,
19 služe#i Gospodina sa svom po-
niznoš#u uma, i s mnogim suzama
i kušnjama koje su me snašle zbog
židovskih zavjera;
20 kako nisam ništa od onog što je
korisno za vas propustio, nego sam
vam pokazao i javno vas pou io i od
ku#e do ku#e,
21 svjedo e#i i Židovima i Grcima
za pokajanje prema Bogu i vjeru
prema našem Gospodinu Isusu
Kristu.
22 I sada, evo, svezan u duhu,
idem u Jeruzalem, ne znaju#i što #e
me tamo sna#i,
23 osim što Duh Sveti svjedo i
govore#i da me u svakom gradu
o ekuju okovi i patnje.
24 Ali me ništa od toga ne zabri-
njava, niti držim svoj život dragocjen
sebi; samo da dovršim svoju trku s
radoš#u i službu koju sam primio
od Gospodina Isusa: svjedo iti za
evan$elje milosti Božje.
25 I sada, evo, znam da svi vi,
izme$u kojih sam prošao propov!e-
daju#i kraljevstvo Božje, više ne#ete
vidjeti mojega lica.
26 Zato vam na današnji dan izjav-
ljujem: ja sam ist od krvi sv!u,
27 jer vam nisam propustio obzna-
niti sav naum Božji.
28 Stoga pazite na sebe i na sve
stado u kojem vas je Duh Sveti
postavio nadglednicima da hranite
172
crkvu Božju, koju je otkupio svojom
vlastitom krvlju.
29 Jer ja znam ovo: da #e posl!e
mojega odlaska me$u vas u#i okrut-
ni vukovi koji ne štede stado.
30 I izme$u vas samih di#i #e se
ljudi koji #e govoriti izopa enosti,
da bi odvukli u enike za sobom.
31 Zato bd!te i sje#ajte se da u
razdoblju od tri godine, no#u i
danju, nisam prestajao sa suzama
opominjati svakog pojedinog!
32 A sada vas, bra#o, preporu-
ujem Bogu i r!e i njegove milo-
sti, koji vas može izgraditi i dati
vam baštinu me$u svima koji se
posve#uju.
33 Ni !eg srebra ili zlata ili odi-
jela nisam poželio.
34 Da, sami znate, da su ove ruke
poslužile mojim potrebama, i onih
koji su bili sa mnom.
35 Sve sam vam pokazao: kako se
treba truditi i zauzimati za nemo#ne
te se sje#ati r!e i Gospodina Isusa jer
je on rekao: ‘Blažen!e je davati nego
primati.’ ”
36 I kad je to rekao, kleknuo je te
se pomolio sa svima njima.
37 Tada su svi jako zaplakali i pali
Pavlu oko vrata te ga izljubili,
38 ožaloš#eni iznad svega njego-
vim r!e ima koje je izgovorio: da
ne#e više vidjeti njegovog lica. Zatim
su ga otpratili na la$u.
POGLAVLJE 21
I dogodilo se da smo, nakon što smo
se od njih otrgnuli, otplovili, pa
smo, imaju#i pravocrtan kurs, stigli
na Kos, a sutradan na Rod i odande
u Pataru.
2 I našli smo la$u koja plovi preko
u Fenic!u, ukrcali se i otplovili.
3 A kad smo ugledali Cipar, osta-
vili smo ga s l!eva te smo otplovili
u Sir!u i pristali u Tiru, jer je ondje
la$a trebala iskrcati svoj teret.
 173
4 I pronašli smo u enike te smo
ostali ondje sedam dana. Oni su, po
Duhu, govorili Pavlu da ne treba
uzlaziti u Jeruzalem.
5 No kad su nam istekli dani, otišli
smo na put te krenuli u pratnji svih
njih, sa ženama i djecom, do izvan
grada; tada smo kleknuli na obali i
molili.
6 I oprostili smo se jedni s drugima
te se popeli na brod, a oni su se
vratili ku#ama.
7 A kad smo završavali plovidbu
iz Tira, stigli smo u Ptolemaidu te
smo pozdravili bra#u i ostali kod
njih jedan dan.
8 A sljede#eg dana mi koji smo
bili s Pavlom, otputovali smo i
došli u Cezareju. I ušli smo u ku#u
Filipa blagovjesnika, koji je bio
jedan od sedmorice, te smo ostali
kod njega.
9 A ovaj isti je imao etiri k#eri,
djevice koje su prorokovale.
10 A kako smo ondje boravili
mnogo dana, sišao je iz Judeje neki
prorok po imenu Agab.
11 I kad je došao k nama, uzeo
je Pavlov pojas i svezao sebi ruke i
noge te rekao: “Ovako govori Duh
Sveti: ‘Ovako #e Židovi u Jeruzale-
mu svezati ovjeka !i je ovo pojas i
predati ga u ruke Pogana.’ ”
12 A kad smo mi to uli, po#eli smo
ga i mi i mještani zaklinjati da ne
uzlazi u Jeruzalem.
13 Nato je Pavao odgovorio: “Što
inite pla u#i i slamaju#i mi srce? Jer
ja sam spreman ne samo biti svezan
nego i umr!eti u Jeruzalemu za ime
Gospodina Isusa.”
14 A kad ga nismo mogli uvjeriti,
ušutjeli smo govore#i: “Neka bude
volja Gospodinova!”
15 I posl!e tih dana spremili smo
se te smo uzišli u Jeruzalem.
16 A s nama su pošli i neki u enici
iz Cezareje te nas odveli k nekom
DJELA 21
Mnasonu s Cipra, starom u eniku
kod koga smo trebali odsjesti.
17 I kad smo stigli u Jeruzalem,
bra#a su nas primila radosno.
18 A sutradan je Pavao ušao s
nama k Jakovu i sve su starješine
bile nazo ne.
19 I pošto ih je pozdravio, po#eo
im je redom izlagati što je Bog
u inio me$u Poganima po njegovoj
službi.
20 Kad su oni to uli, slavili su
Gospodina te su mu rekli: “Vidiš,
brate, koliko je tisu#a Židova koji
su povjerovali i svi su revnitelji
Zakona.
21 A o tebi su bili obav!ešteni da
sve Židove koji su me$u Poganima
pou avaš da napuste Mojs!a govo-
re#i im da ne moraju obrezivati svoju
djecu niti hoditi po obi ajima.
22 Što #emo dakle? Mnoštvo se
svakako mora sakupiti jer #e uti
da si došao.
23 U ini zato ovo što ti kažemo:
imamo etiri ovjeka koji su pod
zavjetom.
24 Uzmi ih, o isti se zajedno s
njima i preuzmi troškove za njih
da obr!u glave, te #e svi uvidjeti da
nema ni ega u onome što su uli o
tebi, nego da i sam hodiš pravo i
držiš se Zakona.
25 A što se ti e Pogana koji su
povjerovali, mi smo im napisali
pošto smo zaklju ili da ništa takvo
ne moraju držati, osim da se uvaju
od onoga što je prineseno idolima, i
od krvi, i od udavljenog i od blud-
ništva.”
26 Tada je Pavao uzeo one ljude
te se sljede#i dan o istio zajedno s
njima, ušao u Hram da bi ozna io
svršetak dana o iš#enja nakon ega
bi se trebalo za svakoga od njih
prin!eti prinos.
27 A kad je sedam dana bilo pri
kraju, Židovi iz Az!e su, pošto su ga
DJELA 22
vidjeli u Hramu, pobunili sav narod
i uhvatili ga
28 vi u#i: “Ljudi! Izraelci, pomozi-
te! Ovo je ovjek koji posvuda pou-
ava protiv naroda i Zakona i ovog
mjesta te je još i Grke uveo u Hram
i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”
29 Jer su oni pr!e u gradu vidjeli s
njim TroaÞma Efežanina za koga su
mislili da ga je Pavao uveo u Hram.
30 I sav se grad uskomešao i na-
stala je strka naroda pa su uhvatili
Pavla i odvukli ga izvan Hrama te
odmah zatvorili vrata.
31 I dok su ga htjeli ubiti, došla
je vijest tisu#niku ete da je sav
Jeruzalem u pobuni.
32 On je odmah uzeo vojnike i
satnike te je dotr ao dolje k njima. A
oni kad su vidjeli tisu#nika i vojnike,
prestali su udarati Pavla.
33 Tada se tisu#nik približio,
uhvatio ga i zapovjedio da ga svežu
sa dvojim lancima. Zatim ga po eo
ispitivati tko je i što je u inio.
34 A kako su iz mnoštva jedni vi-
kali jedno, a drugi drugo, n!e mogao
ništa saznati zbog vreve te je zapo-
vjedio da ga odvedu u vojarnu.
35 A kad su stigli na stepenice,
dogodilo se da su ga vojnici morali
nositi zbog nasilnosti mnoštva,
36 jer ih je mnoštvo naroda sl!edilo
vi u#i: “Smakni ga!”
37 I dok su Pavla namjeravali uve-
sti u vojarnu, on je upitao tisu#nika:
“Sm!em li ti nešto re#i?” Ovaj je
rekao: “Zar ti znaš gr ki?
38 Nisi li ti onaj Egip#anin koji je
pr!e ovih dana podigao pobunu i
odveo u pustinju etiri tisu#e ljudi
ubojica?”
39 A Pavao je rekao: “Ja sam Židov
iz Tarza, grada u Cilic!i, gra$anin ne
tako bezna ajnog grada. I molim te,
dopusti mi progovoriti narodu!”
40 A kad mu je on dao dopuštenje,
Pavao je stajao na stepenicama i
174
dao narodu znak rukom, pa kad je
nastala potpuna tišina, progovorio je
hebrejskim jezikom govore#i:
POGLAVLJE 22
“LJ UDI, bra#o i o evi, poslušaj-
te što vam sada imam re!i u
svoju obranu!”
2 A kad su uli da im govori he-
brejskim jezikom, još su više ušutjeli,
a on je rekao:
3 “Ja sam uistinu Židov, ro$en
u Tarsu, gradu u Ciliciji, ali sam
odrastao u ovome gradu do nogu
Gamalielovih te sam pou en to no
po Zakonu o eva. I bio sam revan za
Boga, kao što ste svi vi danas.
4 I ja sam taj put progonio na smrt,
vežu#i i predavaju#i u tamnice i
muškarce i žene,
5 kao što mi to može posvjedo iti
veliki sve#enik i sve starješinstvo.
Od njih sam i primio pismo za bra#u
te se zaputio u Damask da i one koji
su bili tamo svezane dovedem u
Jeruzalem da budu kažnjeni.
6 I dogodilo se, dok sam tako pu-
tovao i došao blizu Damaska, da me
odjedanput oko podneva obasjala s
neba velika svjetlost.
7 I pao sam na zemlju i uo glas
kako mi govori: ‘Savle, Savle, zašto
me progoniš?’
8 A ja sam odgovorio: ‘Tko si ti,
Gospodine?’ A on mi je rekao: ‘Ja
sam Isus Nazare#anin, kojega ti
progoniš.’
9 Oni što su bili sa mnom doista
su vidjeli svjetlost i uplašili se,
ali nisu uli glas onoga koji mi je
govorio.
10 Tada sam rekao: ‘Što mi je
initi, Gospodine?’ A Gospodin mi
je rekao: ‘Ustani i po$i u Damask
pa #e ti se tamo re#i sve što ti je
odre$eno initi!’
11 A kako nisam zbog slave one
svjetlosti ništa vidio, moji su me
 175
pratioci poveli za ruku te sam stigao
u Damask.
12 A neki je Anan!a, ovjek po-
božan po Zakonu, i na dobru glasa
me$u svim Židovima koji ondje
prebivaju,
13 došao k meni, približio se te
mi rekao: ‘Savle, brate, progledaj!’ I
istog sam asa pogledao u njega.
14 I rekao je: ‘Bog otaca naših
izabrao te da upoznaš njegovu volju
i vidiš toga Pravednika te uješ glas
iz njegovih usta,
15 jer #eš mu biti svjedok pred
svim ljudima za ono što si vidio i
uo.
16 A sada, što okl!evaš? Ustani,
krsti se i operi se od svojih gr!eha
prizivaju#i ime Gospodinovo!’
17 I dogodilo se da kad sam se
vratio u Jeruzalem i dok sam molio
u Hramu, bio sam u zanosu,
18 te sam ga vidio gdje mi govori:
‘Požuri i brzo iza$i iz Jeruzalema
jer ne#e primiti tvoje svjedo anstvo
o meni!’
19 A ja sam rekao: ‘Gospodine, pa
sami znaju da sam u tamnice zatva-
rao i tukao po svim sinagogama one
koji vjeruju u tebe.
20 I kad se prol!evala krv tvoga
mu enika Stjepana, i ja sam ondje
stajao te odobravao da ga se ub!e
i uvao odje#u onima koji su ga
ub!ali.’
21 Nato mi je odgovorio: ‘Idi, jer ja
#u te poslati daleko k Poganima!’ ”
22 I oni su ga saslušali sve do te
r!e i, a uto su podigli svoje glasove
i rekli: “Makni takvoga sa zemlje jer
n!e pravo da on sm!e živjeti!”
23 I dok su oni tako vikali i od-
bacivali odje#u te bacali prašinu u
zrak,
24 tisu#nik je zapovjedio da ga
odvedu u vojarnu i naredio da ga
ispitaju bi evanjem kako bi doznao
zbog ega toliko vi u protiv njega.
DJELA 23
25 No kad su ga rastezali reme-
njem, Pavao je rekao satniku što je
ondje stajao: “Zar je zakonom dopu-
šteno bi evati ovjeka Rimljanina, i
to neosu$enog?”
26 A kad je satnik to uo, otišao je
i izv!estio tisu#nika govore#i: “Pazi
što kaniš u initi, jer je ovaj ovjek
Rimljanin!”
27 Nato je tisu#nik pristupio te mu
rekao: “Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?”
On je rekao: “Da.”
28 A tisu#nik je odgovorio: “Ja sam
za veliku svotu stekao tu slobodu.”
A Pavao je rekao: “Ja sam se s tom
slobodom rodio.”
29 Tada odmah odstupe od njega
oni koji su ga trebali ispitivati, a i
tisu#nik se prestrašio nakon što je
saznao da je on Rimljanin i zato što
ga je svezao.
30 Sutradan, kad je htio to no
doznati zašto ga Židovi optužuju,
odr!ešio ga je od sveza pa je zapo-
vjedio da se pojave veliki sve#enici i
sve njihovo V!e#e te je priveo Pavla
i postavio ga pred njih.
POGLAVLJE 23
A Pavao je uperio pogled u V!e#e
i rekao: “Ljudi! Bra#o! Ja sam
u svemu živio iste savjesti pred
Bogom do ovog dana.”
2 A veliki sve#enik Ananija za-
povjedio je onima koji su stajali do
njega da ga udare po ustima.
3 Tada mu je Pavao rekao: “Uda-
riti #e tebe Bog, zide ob!eljeni! Jer
ti sjedaš da mi sudiš po Zakonu, a
protivno Zakonu zapovijedaš da
me udaraju!”
4 A oni koji su stajali pored, rekli
su: “Velikog sve#enika Božjega
pogr$uješ?”
5 Nato je Pavao rekao: “Nisam
znao, bra#o, da je on veliki sve#enik;
jer je zapisano: ‘Ne govori zlo o
glavaru svoga naroda!’ ”
DJELA 23
6 Budu#i da je Pavao znao da
su oni jednim d!elom saduceji, a
drugim farizeji, povikao je u V!e#u:
“Ljudi! Bra#o! Ja sam farizej, sin
farizeja! Zbog nade i uskrsnu#a od
mrtvih ispituje me se!”
7 A kad je on to rekao, nastalo je
prepiranje izme$u farizeja i saduceja
pa se mnoštvo pod!elilo.
8 Jer saduceji tvrde da nema ni
uskrsnu#a, niti an$ela, ni duha, dok
farizeji priznaju oboje.
9 I nastala je velika vika te su pi-
smoznanci farizejske sljedbe ustali i
suprotstavili se govore#i: “Mi ne na-
lazimo nikakva zla u tom ovjeku. A
što ako mu je govorio duh ili an$eo?
Nemojmo se protiv Boga boriti.”
10 A kad je nastao veliki razdor,
tisu#nik se pobojao da Pavla ne
rastrgaju na komade te je zapovje-
dio vojnicima da si$u pa da ga na
silu otmu izme$u njih i dovedu u
vojarnu.
11 I idu#e je no#i stao kraj njega
Gospodin te rekao: “Budi hrabar,
Pavle! Jer kako si za mene svjedo io
u Jeruzalemu, tako trebaš svjedo iti
i u Rimu.”
12 A kad je svanuo dan, udružili su
se neki od Židova te su sebe obvezali
prokletstvom govore#i da ne#e ni
jesti ni piti dok ne ub!u Pavla.
13 A bilo je više od etrdeset njih
koji su skovali tu urotu.
14 Oni su došli k velikim sve#eni-
cima i starješinama te rekli: “Obve-
zali smo se velikim prokletstvom da
ne#emo ništa jesti dok ne ub!emo
Pavla.
15 Stoga vi sada zajedno s V!e#em
zatražite tisu#nika da vam ga sutra
dovede kao da se želite pomnije
raspitati o njemu, a mi smo spremni
ubiti ga pr!e negoli se on približi.”
16 Ali kad je sin Pavlove sestre
do uo za njihovu zasjedu, otišao je i
ušao u vojarnu te dojavio Pavlu.
176
17 Tada je Pavao dozvao k sebi
jednoga od satnika te mu rekao:
“Ovog mladi#a odvedi k tisu#niku
jer mu ima nešto dojaviti!”
18 Tada ga je on uzeo i odveo k
tisu#niku te rekao: “Zatvorenik Pa-
vao dozvao me i zamolio da ovoga
mladi#a dovedem k tebi. Ima ti nešto
za re#i.”
19 Zatim ga je tisu#nik uzeo pod
ruku i odveo u stranu nasamo pa ga
upitao: “Što mi to imaš dojaviti?”
20 A on je rekao: “Židovi su se do-
govorili zamoliti te da sutra dovedeš
Pavla u V!e#e kao da se žele nešto
pomn!e raspitati o njemu.
21 Ali nemoj se dati nagovoriti, jer
ga u zasjedi eka više od etrdeset
ljudi koji su sebe obvezali prisegom
da ne#e ni jesti ni piti dok ga ne
ub!u; ve# sada su spremni i ekaju
tvoje obe#anje.”
22 Nato je tisu#nik otpustio mladi-
#a i naredio mu: “Nikomu ne govori
da si mi to otkrio.”
23 Zatim je dozvao dvojicu satnika
govore#i: “Pripremite dv!e stotine
vojnika da u tre#i no#ni sat sa se-
damdeset konjanika i dv!e stotine
kopljanika krenu u Cezareju,
24 I za marvu se pobrinite na koju
postavite Pavla i dovedite ga zdra-
vog k upravitelju Feliksu!”
25 A napisao je pismo ovoga
sadržaja:
26 “Klaud!e Liz!a preuzvišenom
upravitelju Feliksu. Zdravo!
27 Ovoga su ovjeka uhvatili Žido-
vi i namjeravali su ga ubiti; nato sam
došao s vojskom i izbavio ga pošto
sam saznao da je Rimljanin.
28 A kad sam htio to no saznati
razlog zbog kojeg ga optužuju,
odveo sam ga u njihovo V!e#e.
29 Ustanovio sam da ga optužuju
zbog pitanja iz njihovog Zakona, ali
da nema nikakve krivnje po kojoj bi
zaslužio smrt ili okove.
 177
30 A kad su mi dojavili za zasjedu
što su je tom ovjeku postavili Žido-
vi, odmah sam ga poslao k tebi i dao
zapov!ed i njegovim tužiteljima da
pred tobom kažu što imaju protiv
njega. Budi zdravo!”
31 Tada su vojnici, kako im je bilo
zapovje$eno, uzeli Pavla te ga no#u
odveli u Antipatridu.
32 Sutradan su ostavili konjanike
da s njime po$u dalje, a oni su se
vratili u vojarnu.
33 Ovi, kad su došli u Cezareju, i
uru ili pismo upravitelju, predsta-
vili su mu i Pavla.
34 A kad je upravitelj pro itao
pismo, upitao ga iz koje je pokrajine.
I kad je shvatio da je iz Cilic!e,
35 rekao je: “Saslušat #u te kad sti-
gnu i tvoji tužitelji.” I zapovjedio je
da ga uvaju u Herodovoj sudnici.
POGLAVLJE 24
A nakon pet dana sišao je veliki
sve#enik Anan!a sa starješina-
ma i s nekim govornikom, Tertulom,
te su podn!eli pr!avu upravitelju
protiv Pavla.
2 I kad su ga pozvali, Tertul ga je
po eo optuživati govore#i: “Veliki
mir što ga po tebi uživamo i boljitak
u injen za ovaj narod tvojom pro-
vidnoš#u,
3 u svemu i posvuda, preuzvi-
šeni Felikse, primamo sa svom
zahvalnoš#u.
4 Štoviše, da te dalje ne zadrža-
vam, molim te da bi nas u svojoj
blagonaklonosti ukratko poslušao.
5 Jer smo ustanovili da je ovaj o-
vjek pošast i pokreta pobuna me$u
svim Židovima po sv!etu i kolovo$a
nazaretske sljedbe
6 koji je i Hram pokušao oskvrnuti,
pa smo ga uhvatili i htjeli mu suditi
po našem Zakonu.
7 Ali je došao tisu#nik Liz!a, i veli-
kom ga je silom oteo iz naših ruku,
DJELA 24
8 pošto je zapovjedio njegovim
tužiteljima da do$u k tebi kako bi
ti sâm mogao sve istražiti i saznati
za što ga mi optužujemo.”
9 I Židovi su se složili potvr$uju#i
da je tako.
10 Tada je Pavao, kad mu je upra-
vitelj dao znak da govori, odgovorio:
“Budu#i da znam da si ve# mnogo
godina sudac u ovomu narodu, dra-
ge volje po injem svoju obranu.
11 Jer ti sam možeš razumjeti da
nema više od dvanaest dana otkako
sam uzišao u Jeruzalem da iskažem
štovanje.
12 I nisu me našli ni u Hramu da s
bilo kime raspravljam niti podižem
bunu u narodu, ni u sinagogama,
ni u gradu.
13 Niti ne mogu dokazati ono za
što me sada optužuju.
14 Ali ovo ti priznajem: prema
Putu, koji oni nazivaju sektom, tako
ja štujem Boga otaca svojih vjeruju#i
u sve što je zapisano u Zakonu i
Prorocima;
15 i imam nadu u Boga, koju i oni
sami odobravaju, da #e biti uskrsnu#e
mrtvih, i pravednih i nepravednih.
16 A u ovome se i ja uv!ek trudim:
imati istu savjest pred Bogom i pred
ljudima.
17 I nakon više godina došao sam
don!eti milodare i prinose za svoj
narod.
18 Me$u njima su me i našli neki
Židovi iz Az!e o iš#enog u Hramu,
ali ne s mnoštvom niti u vrevi.
19 Oni bi trebali do#i pred tebe i
izn!eti optužbe ako što imaju protiv
mene.
20 Ili neka ovi ovdje kažu jesu li
pronašli nekakvo zlodjelo u meni
kad sam stao pred V!e#e,
21 osim toga jednog glasa kojeg
sam doviknuo stoje#i me$u njima:
‘Zbog uskrsnu#a mrtvih vi me danas
saslušavate.’ ”
DJELA 25
22 A kad je Feliks to uo, budu#i da
je to n!e znao o tom Putu, odgodio je
to pa rekao: “Kada si$e tisu#nik Lizi-
ja, potpun!e #u ispitati vaš slu aj.”
23 A satniku je zapovjedio da uva
Pavla, ali da ima povlastice i da se
nikom od njegovih ne zabranjuje
posluživati ga ili dolaziti k njemu.
24 A nakon nekoliko dana došao je
Feliks sa svojom ženom Druzilom,
koja je bila Židovka. Poslao je po
Pavla te ga poslušao u vezi vjere u
Krista.
25 I dok je on uvjeravao o praved-
nosti, suzdržljivosti i sudu koji treba
do#i, Feliks je zadrhtao i odgovorio:
“Zasad idi! Kad na$em pogodno
vr!eme, pozvat #u te.”
26 Isto tako se nadao da #e mu
Pavao dati novaca, kako bi ga pustio.
Stoga je eš#e slao po njega i razgo-
varao s njim.
27 Ali nakon dv!e godine, Ponc!e
Fest je došao na Feliksovo mjesto.
Ht!u#i ugoditi Židovima, Feliks je
Pavla ostavio svezanog.
POGLAVLJE 25
A kad je Fest došao u provinc!u,
nakon tri dana uzišao je iz Ceza-
reje u Jeruzalem.
2 Tada su mu veliki sve#enik i
židovski glavari podn!eli pr!avu
protiv Pavla te ga zaklinjali,
3 i tražili potporu protiv njega, da
im ga pošalje u Jeruzalem, pošto su
spremali zasjedu kako bi ga ubili
na putu.
4 Ali Fest im je odgovorio da bi se
trebalo Pavla uvati u Cezareji te da
bi on sâm mogao uskoro otputovati
tamo.
5 Zato neka oni, rekao je, koji su
me$u vama ovlašteni, si$u sa mnom
pa neka tuže tog ovjeka ako u nje-
mu postoji neka zlo#a.”
6 I pošto se me$u njima zadr-
žao više od deset dana, sišao je
178
u Cezareju. Sutradan je sjeo na
suda ku stolicu i zapovjedio da
dovedu Pavla.
7 A kad je on došao, okružili su ga
Židovi koji su sišli iz Jeruzalema te
izn!eli protiv Pavla mnoge i teške
optužbe koje nisu mogli dokazati.
8 A on se branio: “Niti sam nešto
zgriješio protiv židovskog Zako-
na, niti protiv Hrama, niti protiv
Cezara.”
9 Ali je Fest, ht!u#i ugoditi Žido-
vima, odgovorio Pavlu pa rekao:
“Ho#eš li uzi#i u Jeruzalem da ti se
ondje sudi o tome preda mnom?”
10 Tada je Pavao rekao: “Pred
Cezarovim sudom stojim, tamo
mi se mora suditi. Židovima, kao
što vrlo dobro znaš, nisam ništa
skrivio.
11 Jer ako sam ja doista prekršitelj
i u inio nešto što zaslužuje smrt,
ne odb!am umr!eti. Ali ako nema
ni ega za što me ovi optužuju,
nitko me ne može njima predati.
Na Cezara se prizivam!”
12 Tada je Fest, kad se posavjetovao
sa sudskim v!e#em, progovorio: “Na
Cezara si se prizvao, pred Cezara
#eš i#i!”
13 A kad je prošlo nekoliko dana,
došli su kralj Agripa i Berenika u
Cezareju pozdraviti Festa.
14 A kako su se ondje zadržali više
dana, Fest¸je izložio kralju Pavlov
slu aj, govore#i: “Ima jedan ovjek
kojega je Feliks ostavio utamni e-
nog.
15 O njemu su me, dok sam bio u
Jeruzalemu, veliki sve#enici i glavari
židovski izvijestili traže#i osudu
protiv njega.
16 Njima sam odgovorio da Ri-
mljani nemaju obi aj nikoga izru iti
na pogubljenje pr!e nego što se op-
tuženi suo i sa svojim tužiteljima i
dob!e priliku braniti se od optužbe
protiv njega.
 179
17 Stoga sam kad su zajedno došli
ovamo, bez ikakva odga$anja sjeo
sutradan na suda ku stolicu i zapo-
vjedio da se dovede taj ovjek.
18 Ali tužitelji, koji su stajali oko
njega, nisu izn!eli protiv njega ni
jednu optužbu koju sam ja pretpo-
stavljao,
19 nego su protiv njega imali neka
pitanja o svojim praznovjerjima i o
onom Isusu koji je umro, a za koga
je Pavao tvrdio da je živ.
20 I jer sam se dvoumio oko tih
pitanja, upitao sam ga bi li htio po#i
u Jeruzalem pa da mu se ondje za
to sudi.
21 Ali kako je Pavao prizivom za-
tražio da ga se zadrži do saslušanja
od strane Augusta, zapovjedio sam
da ga se uva sve dok ga ne pošaljem
k Cezaru.”
22 Nato je Agripa rekao Festu: “I
ja bih sâm htio uti tog ovjeka.”
“Sutra #eš ga uti!” rekao je.
23 A sutradan su Agripa i Bere-
nika došli s velikom raskoši i ušli u
dvoranu za saslušavanje zajedno s
tisu#nicima i uglednim ljudima iz
grada. Na Festovu zapov!ed doveli
su Pavla.
24 Tada je Fest rekao: “Kralju Agri-
pa i svi ljudi ovdje s nama nazo ni!
Gledajte ovog ovjeka zbog koga
me sl!etalo sve židovsko mnoštvo
i u Jeruzalemu i ovdje vi u#i da taj
više ne sm!e živjeti.
25 No kad sam ja ustvrdio da n!e
ništa u inio što zaslužuje smrt, a
kako se sâm prizvao na Augusta,
odlu io sam poslati ga.
26 O njemu nemam ništa pouzda-
no napisati svome gospodaru, stoga
sam ga izveo pred vas, a poglavito
pred tebe, kralju Agripa, da bih na-
kon ispitivanja mogao što napisati.
27 Jer mi se ini nerazborito poslati
zatvorenika, a ne nazna iti optužbe
protiv njega.”
DJELA 26
POGLAVLJE 26
N ATO je Agripa rekao Pavlu:
“Dopušta ti se govoriti za sebe.”
Tada je Pavao ispružio ruku i po eo
se braniti:
2 “Smatram se sretnim, kralju
Agripa, što se danas mogu pred
tobom braniti zbog svega za što me
Židovi optužuju,
3 pogotovo što ti dobro poznaješ
obi aje i pr!epore me$u Židovima.
Zato te molim da me strpljivo
saslušaš.
4 Moj na in života, od mladosti
koju sam proveo u svojemu na-
rodu u Jeruzalemu, poznaju svi
Židovi.
5 Oni me od po etka poznaju i
mogu, ako ho#e, posvjedo iti da sam
po najstrožoj sljedbi naše vjere živio
kao farizej.
6 A sada stojim pred sudom zbog
nade u obe#anje koje je Bog dao
našim o evima.
7 Za to obe!anje naših dvanaest
plemena, ustrajno, no# i dan, služe
Bogu, nadaju#i se da #e do#i. Zbog
te nade, kralju Agripa, optužen sam
od Židova.
8 Zašto vi smatrate nevjerojatnim
da Bog uskrsava mrtve?
9 Ja sam uistinu tako u sebi mislio
da moram initi mnogo toga protiv
imena Isusa Nazare#anina.
10 To sam i inio u Jeruzalemu:
mnoge sam svete osobno zatvorio
u tamnice pošto sam dobio za to
punomo# od velikih sve#enika. I
kad su ih ub!ali, dao sam svoj glas
protiv njih.
11 I po svim sam ih sinagogama
esto kažnjavao i prisiljavao da
hule, i bio sam prekomjerno b!esan
na njih te ih progonio ak do tu$ih
gradova.
12 Zato dok sam išao u Damask
s ovlaš#u i punomo#i velikih sve-
#enika,
DJELA 27
13 ugledao sam, kralju, na putu
u podne, svjetlost s neba sjajn!u od
sunca koja je obasjala mene i one koji
su sa mnom putovali.
14 I kad smo svi popadali na ze-
mlju, za uo sam glas što mi govori i
na hebrejskom jezikom kaže: ‘Savle,
Savle, zašto me progoniš? Teško ti je
u bodlje ritati.’
15 A ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gos-
podine?’ A on je rekao: ‘Ja sam Isus,
kojega ti progoniš.’
16 Nego ustani i stani na svoje
noge; jer sam ti se ukazao zbog toga
da te u inim poslužiteljem i svjedo-
kom, i onoga što si vidio, i onoga što
#u ti pokazati,
17 izbavljaju#i te od naroda i Po-
gana kojima te sada šaljem,
18 da im otvoriš o i pa se obrate
od tame k svjetlu i od Sotonine vlasti
k Bogu, da bi primili oproštenje
gr!eha i baštinu me$u onima koji su
se posvetili vjerom u mene.’
19 Otada, kralju Agripa, nisam bio
neposlušan nebeskom vi$enju,
20 nego sam izložio najprije
onima u Damasku, i u Jeruzalemu
i po svoj judejskoj zemlji, a tada
Poganima, da se trebaju pokajati i
okrenuti k Bogu i initi djela dostoj-
na pokajanja.
21 Zbog toga su me Židovi uhva-
tili u Hramu i pokušali ubiti.
22 Stoga, pošto sam od Boga dobio
pomo#, ne prestajem do ovog dana
svjedo iti i malome i velikome, ne
govore#i ništa osim onoga što su
govorili Proroci i Mojs!e da se treba
dogoditi:
23 da #e Krist trebati trpjeti te da #e
biti prvi koji #e uskrsnuti od mrtvih
i da #e nav!estiti svjetlo narodu i
Poganima.”
24 I dok se on tako branio, Fest mu
je rekao snažnim glasom: “Pavle,
mahnitaš! Veliko te znanje u inilo
ludim.”
180
25 A on je rekao: “Ne mahnitam,
preuzvišeni Feste, nego govorim
r!e i istine i razbora.
26 Jer kralj, pred kime i otvoreno
govorim, zna za ovo, jer sam uvjeren
da mu ništa od ovoga n!e nepoznato,
jer se ovo n!e dogodilo u zakutku.
27 Vjeruješ li, kralju Agripa, pro-
rocima? Znam da vjeruješ!”
28 Nato je Agripa rekao Pavlu:
“Zamalo si me uvjerio da postanem
krš#anin.”
29 A Pavao je rekao: “Želio bih
od Boga, da za malo i za mnogo, ne
samo ti nego i svi ovi koji me danas
slušaju postanu takvi kakav sam ja,
osim ovih okova.”
30 I kad je to izrekao, kralj je ustao,
i upravitelj, i Berenika i oni koji su
sjedili s njima.
31 A dok su se povla ili, razgo-
varali su jedni s drugima govore#i:
“Ovaj ovjek n!e u inio ništa što
zaslužuje smrt ili okove.”
32 Tada je Agripa rekao Festu: “Taj
je ovjek mogao biti pušten da se n!e
prizvao na Cezara.”
POGLAVLJE 27
A kad je bilo odlu eno da mora-
mo otploviti u Ital!u, predali
su Pavla i neke druge zatvorenike
jednom satniku iz Augustove ete,
po imenu Jul!e.
2 Tada smo ušli u neku adramitsku
la$u i otplovili, namjeravaju#i plovi-
ti pored az!ske obale. S nama je bio
Aristarh, Makedonac iz Soluna.
3 Sutradan smo pristali u Sidonu. A
Jul!e je s Pavlom uljudno postupao
i dopustio mu je po#i k pr!ateljima
da se okr!epi.
4 A kad smo otplovili odande,
plovili smo u zavjetrini Cipra, jer su
vjetrovi bili protivni.
5 Kada smo preplovili more uzduž
Cilic!e i PamÞl!e, stigli smo u Miru,
grad u Lic!i.
 181
6 Ondje je satnik našao neku
aleksandr!sku la$u koja je plovila
za Ital!u i ukrcao nas u nju.
7 A mnoge smo dane plovili sporo i
jedva smo stigli do Knide. Kako nam
vjetar n!e dao pristati, plovili smo u
zavjetrini Krete nasuprot Salmoni,
8 pa smo jedva plove#i uz nju stigli
na neko mjesto zvano Dobra prista-
ništa, blizu kojega je grad Laseja.
9 A kako je prošlo duže vremena
i plovidba je ve# postala opasna, jer
je i Post ve# bio prošao, Pavao ih je
opominjao
10 te im rekao: “Ljudi, vidim da
#e plovidba biti na pogibelj i veliku
štetu ne samo za tovar i la$u nego i
za naše živote.”
11 No satnik je više vjerovao kor-
milaru i vlasniku la$e nego onome
što je Pavao govorio.
12 I zato što luka n!e bila prikladna
za zimovanje, ve#ina je savjetovala
da i odande otplove, ne bi li kako
stigli do kretske luke Feniksa, koja
gleda prema jugozapadu i sjevero-
zapadu, te tamo prezimili.
13 A kad je zapuhao blagi južnjak,
misle#i da mogu ostvariti svoju
namjeru, digli su sidro te zaplovili
sasvim uz Kretu.
14 Ali nedugo posl!e toga navalio
je žestok vjetar zvan Euroklindon.
15 Kad je zahvatio la$u tako da se
n!e mogla odupr!eti u vjetru, pustili
smo da nas nosi.
16 I prolaze#i ispod nekog oto i#a
koji se naziva Klauda, uz mnogo
smo napora uspjeli dokopati se
amca.
17 Njega su izvukli na la$u, a
užad upotr!ebili da potpašu la$u;
a boje#i se da se ne nasu u na živi
p!esak, spustili su jedro te su tako
bili nošeni dalje.
18 A kako nas je oluja strahovito
bacala, sutradan su po eli rastere-
#ivati la$u;
DJELA 27
19 a tre#i smo dan svojim rukama
izbacivali brodsku opremu.
20 I kako se više dana n!e pojavlji-
valo ni sunce ni zv!ezde, a nemala
oluja je bjesnila, izgubili smo tada
svaku nadu da #emo se spasiti.
21 No nakon što se dugo nije
jelo Pavao se podigao usred njih te
rekao: “Ljudi, trebalo me je poslušati
i ne otiskivati se s Krete te izbje#i ovu
pogibelj i štetu.
22 A sada vas opominjem, razve-
drite se, jer ni !i život izme$u vas
ne#e biti izgubljen osim la$e.
23 Jer no#as je uz mene stao an$eo
Boga !i jesam i kome služim,
24 govore#i: ‘Ne boj se, Pavle! Pred
Cezara moraš biti doveden i evo,
Bog ti je podario sve koji s tobom
plove.’
25 Stoga, ljudi, razvedrite se jer
vjerujem Bogu da #e biti onako kako
mi je bilo re eno.
26 Ali kako bilo, trebamo se nasu-
kati na neki otok.”
27 A kad je došla etrnaesta no#
otkako nas je tjeralo ovamo onamo
po Jadranu, oko pono#i naslutili
su mornari da im se primi e neka
zemlja.
28 Bacili su olovnicu i našli dva-
deset hvati dubine, a kad su odmakli
malo dalje pa ponovno bacili olov-
nicu, našli su petnaest hvati.
29 Tada su, boje#i se da ne udarimo
u grebene, bacili s krme etiri sidra
iš ekuju#i dolazak dana.
30 No mornari su namjeravali
pobje#i s la$e pa su amac spustili
u more pod izgovorom da žele s
pramca spustiti sidra.
31 Nato je Pavao rekao satniku i
vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na
la$i, vi se ne možete spasiti!”
32 Tada su vojnici presjekli užad
amca i pustili ga da padne.
33 A sve dok n!e po elo svitati,
Pavao je molio sve da uzmu jelo
DJELA 28
govore#i: “Danas je etrnaesti dan
koji provodite poste#i i ništa niste
okusili.
34 Zato vas molim da uzmite jelo,
jer je to za vaše zdravlje. Jer nikome
od vas ni vlas s glave ne#e pasti.”
35 I kad je to izgovorio, uzeo je
kruh, te pred svima zahvalio Bogu,
razlomio i po eo jesti.
36 Tada su se svi razvedrili te su i
sami uzeli jelo.
37 A svih nas je bilo u la$i svega
dvjesta sedamdeset i šest duša.
38 A kad su se nasitili, po eli su
rastere#ivati la$u bacaju#i pšenicu
u more.
39 I kad je osvanuo dan, nisu prepo-
znali zemlju, ali su otkrili neki zaljev
s ravnom obalom na koju su, bude li
mogu#e, odlu ili natjerati la$u.
40 I kad su podigli sidra, prepustili
su se moru. Istodobno su popustili
konope na kormilima i dignuli pred-
nje jedro prema vjetru pa usmjerili
prema obali.
41 No naletjeli su na mjesto gdje
se susre#u dva mora, te nasukali
la$u. %amac je vrsto nasjeo i ostao
nepomi an, dok je krmu razdiralo
od siline valova.
42 Tada su vojnici naumili poubi-
jati zatvorenike, tako da ne bi koji
isplivao i pobjegao.
43 Ali je satnik, htiju#i spasiti
Pavla, sprije io njihovu nakanu i
zapovjedio da najpr!e poska u u
more oni koji znaju plivati te iza$u
na kopno,
44 a ostali #e, neki na daskama,
a neki na olupinama la$e. I tako se
dogodilo da su svi itavi prispjeli
na kopno.
POGLAVLJE 28
I kad su se spasili, onda su doznali
da se otok zove Melita.
2 A domoroci su nam iskazali ne-
svakidašnje ovjekoljublje. Zapalili
182
su vatru i sve nas primili zbog kiše
što je padala i zbog hladno#e.
3 A Pavao je nakupio naramak
suharaka i bacio ga na vatru. Nato
je iz vru#ine izašla zm!a otrovnica
te mu se pripila uz ruku.
4 A kad su domoroci vidjeli kako
mu otrovna životinja visi na ruci,
rekli su jedan drugomu: “Nema
sumnje ovaj je ovjek ubojica kome,
premda se spasio od mora, sad mu
osveta ne dopušta živjeti.
5 Ali je on otresao životinju u vatru
i n!e pretrpio nikakvo zlo.
6 No oni su o ekivali da #e ote#i
ili iznenada pasti mrtav. Ali pošto su
duže ekali te vidjeli da mu se n!e
dogodilo nikakvo zlo, prom!enili su
mišljenje i rekli da je bog.
7 U istoj se okolici nalazilo imanje
prvaka otoka, imenom Publ!a, koji
nas je primio i tri dana ljubazno
ugostio.
8 I dogodilo se da je Publijev
otac ležao bolestan zbog groznice i
dizenter!e; Pavao je ušao k njemu,
pomolio se, položio na njega ruke i
ozdravio ga.
9 Stoga kad se to dogodilo, dolazili
su i ostali s otoka koji su bili bolesni
te su ozdravljali.
10 Oni su nas po astili mnogim po-
astima, a kad smo odlazili, ukrcali su
nam sve što nam je bilo potrebno.
11 A posl!e tri mjeseca otplovili
smo na aleksandr!skoj la$i koja je
prezimila na otoku, a !i je znak
Kastora i Poluksa.
12 Doplovili smo u Sirakuzu i ondje
ostali tri dana.
13 Odande smo zaobilazno stigli
u Reg!. A dan kasn!e zapuhao je
južnjak te smo drugi dan došli u
Puteol!,
14 gdje smo našli bra#u, koja su
nas zamolila da ostanemo kod njih
sedam dana. I tako smo pošli prema
Rimu.
 183
15 A kad su bra#a odande ula za
nas, izišla su nam u susret sve do
Ap!eva foruma i do Tri taverne. Kad
ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu
i ohrabrio se.
16 I kad smo stigli u Rim, satnik je
predao zatvorenike zapovjedniku
garde, no Pavlu je bilo dopušteno
stanovati zasebno s vojnikom koji
ga je uvao.
17 I dogodilo se da je nakon tri
dana Pavao sazvao židovske prvake.
I kad su se skupili, rekao im je: “Lju-
di, bra#o, iako nisam ništa u inio
protiv naroda ili obi aja o eva, ipak
su me kao zatvorenika iz Jeruzalema
predali u ruke Rimljanima.
18 Oni su me, nakon saslušanja,
htjeli pustiti, jer n!e na meni bilo
nikakve krivnje koja bi zasluživala
smrt.
19 Ali kako su se Židovi protivili,
bio sam prisiljen prizvati se na Ce-
zara, ne kao da bih svoj narod imao
za što optužiti.
20 S tog razloga sam vas pozvao
da vas vidim i da vam progovorim,
jer zbog nade Izraelove okovan sam
ovim lancima.”
21 Nato su mu oni odgovorili:
“Mi nismo o tebi primili nikakvo
pismo iz Judeje niti nam je tko od
bra#e došao pa o tebi što zlo javio
ili rekao.
22 Nego, mi bismo od tebe htjeli
uti što misliš, jer nam je o toj
sljedbi poznato da joj se posvuda
proturje i.”
DJELA 28
23 Tada su s njim odredili jedan
dan i došli k njemu u stan u još
ve#em broju. Njima je izlagao i svje-
do io o kraljevstvu Božjem te ih od
jutra do ve eri uvjeravao o Isusu iz
Mojs!eva zakona i iz Proroka.
24 I jedni su povjerovali onome
što se govorilo, a drugi nisu povje-
rovali.
25 A kako su bili nesložni me$u
sobom, razišli su se nakon što im je
Pavao rekao jednu r!e : “Dobro je
Duh Sveti po proroku Iza!i rekao
našim o evima
26 govore#i: ‘Idi k tome narodu i
kaži mu: Slušanjem #ete uti, a ne-
#ete razumjeti; gledaju#i #ete vidjeti,
a ne#ete uvidjeti.
27 Jer usalilo se srce ovog naroda
te ušima svojim teško slušaju, i o i
su svoje zatvorili, kako ne bi vidjeli
o ima svojim, i uli ušima svojim, i da
ne bi srcem svojim razumjeli i da se
ne bi obratili, pa da ih ozdravim.’ ”
28 Tako neka vam bude znano da
je spasenje Božje poslano Poganima,
i oni #e ga poslušati!”
29 I kad je on to rekao, Židovi su
otišli uvelike raspravljaju#i me$u
sobom.
30 A Pavao je ostao pune dvije
godine u svom unajmljenom stanu
te je primao sve koji su dolazili k
njemu,
31 propovijedaju#i kraljevstvo
Božje i u e#i ono što se odnosilo
na Gospodina Isusu Kristu sa svim
uvjerenjem, nesmetano.
 POSLANICA RIMLJANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO, sluga Isusa Krista, pozvan
za apostola, odvojen za evan$e-
lje Božje,
2 koje je Bog unaprijed obe#ao
po svojim prorocima u Svetim
pismima,
3 o svome Sinu, Isusu Kristu,
Gospodinu našemu, koji je po t!elu
proizašao iz sjemena Davidova,
4 i proglašen Sinom Božjim, u
snazi, po duhu svetosti, uskrsnu#em
od mrtvih;
5 po kome smo primili milost
i apostolstvo za poslušnost vjere
me$u svim narodima, radi njegovog
imena,
6 me$u kojima ste i vi, pozvani od
Isusa Krista.
7 Svima koji su u Rimu, ljublje-
nima Božjim, pozvanima da budu
sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca
našega, i Gospodina Isusa Krista.
8 Ponajprije, zahvaljujem Bogu
svojemu po Isusu Kristu za sve
vas, što je vjera vaša navještena po
c!elom sv!etu.
9 Jer mi je svjedok Bog, kojemu slu-
žim duhom svojim u evan$elju Sina
njegova, da vas se neprekidno spo-
minjem uv!ek u svojim molitvama,
10 mole#i da mi nekako, po volji
Božjoj, sad napokon usp!e do#i k
vama.
11 Jer eznem vidjeti vas, da vam
predam izvjestan duhovni dar za
vaše u vrš#enje,
12 to jest da se zajedno s vama
utješim zajedni kom vjerom, i va-
šom i mojom.
13 A ne bih htio, bra#o, da ne znate
kako sam esto namjeravao do#i k
vama, i sve dosad sam bio spr!e en,
da i me$u vama imam koji plod kao
i me$u ostalim Poganima.
14 Dužnik sam i Grcima i Barbari-
ma, i mudrima i nerazumnima.
15 Tako sam, koliko je do mene,
spreman i vama koji ste u Rimu
nav!estiti evan$elje.
16 Jer se ne stidim evan$elja
Kristova, jer je ono snaga Božja na
spasenje svakomu koji vjeruje; naj-
pr!e Židovu, onda i Grku.
17 Jer se u njemu otkriva praved-
nost Božja, od vjere k vjeri, kao što
je zapisano: “A pravednik #e po vjeri
živjeti.”
18 Jer se s neba otkriva gnjev Božji
na svaku bezbožnost i nepravednost
ljudi koji istinu potiskuju nepraved-
noš#u.
19 Što se može spoznati o Bogu,
o ituje se u njima, jer im je Bog to
o itovao.
20 Jer se ono nevidljivo njegovo
od stvaranja sv!eta, i njegova vje na
snaga i Božanstvo, prosu$ivanjem
jasno opaža po onome što je stvorio;
tako da su bez isprike.
21 Jer kad su prepoznali Boga,
nisu ga proslavili kao Boga, niti mu
zahvalili, nego su postali isprazni u
svojim mozganjima te je potamnjelo
njihovo bezumno srce.
22 Tvrde#i da su mudri, poludjeli
su,
23 i zam!enili slavu neraspadljivog
Boga obli jem, slikom raspadljivog
ovjeka, i ptica, i etveronožaca i
gmazova.
24 Zato ih je Bog u požudama nji-
hovih srdaca i predao ne isto#i, da
me$u sobom sramote svoja t!ela,
 185
25 one koji su istinu Božju zam!e-
nili za laž te štovali i služili stvorenje
umjesto Stvoritelja, koji je blagoslov-
ljen zauv!ek. Amen.
26 Zbog toga ih je Bog predao
sramotnim strastima, jer su i žene
njihove zam!enile naravno op#enje
za protunaravno.
27 A tako su se i muškarci, budu#i
da su ostavili naravno op#enje sa že-
nom, raspalili u svojoj požudi jedan
za drugim: muškarci s muškarcima
ine što je bestidno i sami na sebi
primaju naplatu koja prili i njihovoj
nastranosti.
28 I kako nisu smatrali vr!ednim
držati se Boga u svoj spoznaji, Bog ih
je predao nevaljalom umu, da ine
što ne dolikuje,
29 puni svakovrsne nepravednosti,
bludnosti, opa ine, pohlepnosti, zlo-
be; puni zavisti, ubojstva, prepiranja,
pr!evare, zluradosti; doušnici,
30 klevetnici, bogomrsci, drznici,
oholice, hvalisavci, izmišlja i zala,
neposlušni roditeljima,
31 nerazumni, nepouzdani, bezo-
sje#ajni, nepomirljivi, nemilosrdni,
32 koji znaju#i presudu Božju, da
oni koji takvo što ine zaslužuju
smrt, ne samo da to ine nego i uga-
$aju onima koji to ine.
POGLAVLJE 2
Z ATO nemaš isprike, o ovje e koji
sudiš, tko god bio. Jer u emu su-
diš drugome, samoga sebe osu$uješ,
jer ti koji sudiš iniš to isto.
2 Ali znamo da je Božji sud u
skladu s istinom protiv onih koji
takvo što ine.
3 A misliš li, o ovje e koji sudiš
onima koji takvo što ine, a sâm isto
iniš, da #eš ti izbje#i sud Božji?
4 Ili prezireš bogatstvo dobrote
njegove i snošljivosti i strpljivosti
ne znaju#i da te dobrota Božja vodi
k pokajanju?
RIMLJANIMA 2
5 Nego okorjeloš#u svojom i ne-
pokajanim srcem zgr eš na sebe
gnjev za Dan gnjeva i otkrivenja
pravednoga suda Božjeg,
6 koji #e uzvratiti svakome po
djelima njegovim:
7 život vje ni onima koji postoja-
noš#u u dobrom djelu traže slavu i
ast i besmrtnost;
8 a srdžbu i gnjev onima koji su
svadljivi i neposlušni istini, a po-
slušni nepravdi.
9 Nevolja i muka na svaku dušu
ovjeka koji ini zlo, najprije na
Židova, pa na Poganina;
10 a slava, ast i mir svakomu
koji ini dobro, najpr!e Židovu, pa
Poganinu,
11 jer kod Boga nema pristranosti.
12 Jer svi koji su bez Zakona sagri-
ješili, bez Zakona #e i propasti; a svi
koji su pod Zakonom sagr!ešili, po
Zakonu #e biti su$eni
13 (jer pred Bogom nisu pravedni
slušatelji Zakona, nego #e izvršitelji
Zakona biti opravdani.
14 Jer kad Pogani, koji nemaju Za-
kona, po naravi ine što je u Zakonu,
oni su, nemaju#i Zakona, sami sebi
Zakon,
15 što pokazuje djelo Zakona zapi-
sano u njihovim srcima; savjest njiho-
va svjedo i, a i njihova se razmišljanja
me$u sobom optužuju ili brane)
16 na Dan kada #e Bog po Isusu
Kristu, prema mojem evan$elju,
suditi ljudskim tajnama.
17 Gle, ti se nazivaš Židovom i
oslanjaš se na Zakon i ponosiš se
Bogom,
18 i poznaješ volju njegovu te,
pou en iz Zakona, dokazuješ što je
izvrsno;
19 i uvjeren si za sebe da si vodi
sl!epih, svjetlo onima u tami,
20 pou avatelj bezumnih, u itelj
neja adi, jer u Zakonu imaš oli enje
znanja i istine.
RIMLJANIMA 3
21 Ti, dakle, koji drugoga u iš,
samoga sebe ne u iš? Ti koji propo-
v!edaš da se ne krade, kradeš?
22 Ti koji govoriš: ‘Ne ini preljub’,
iniš preljub? Ti koji se gnušaš idola,
iniš svetogr$e?
23 Ti koji se ponosiš Zakonom,
obeš aš#uješ Boga prijestupom
Zakona?
24 Jer se zbog vas, kao što je
zapisano, ime Božje huli me$u
Poganima.
25 Jer obrezanje doista koristi ako
držiš Zakon; ali ako si pr!estupnik
Zakona, tvoje je obrezanje postalo
neobrezanje.
26 Stoga ako neobrezani drži
pravedni propis Zakona, ne#e li se
njegovo neobrezanje ura unati za
obrezanje?
27 I ne#e li onaj koji je po naravi
neobrezan, a ispunjava Zakon, suditi
tebi koji si pored slova i obrezanja
pr!estupnik Zakona.
28 Jer n!e Židov koji je to izvanjski,
niti je obrezanje ono izvanjsko na
t!elu;
29 nego je Židov onaj koji je to u
nutrini, i obrezanje je ono u srcu, po
duhu, a ne po slovu, kojemu hvala
n!e od ljudi, nego od Boga.
POGLAVLJE 3
K OJA je, onda, prednost Židova?
Ili, koja je korist od obrezanja?
2 Mnogostruka na svaki na in!
Poglavito, jer su im povjerena pro-
ro anstva Božja.
3 Jer što ako neki nisu povjerovali?
Ho#e li njihova nevjera dokinuti
Božju vjernost?
4 Nipošto! Nego, Bog neka bude
istinit, a svaki ovjek lažljivac, kao
što je zapisano: “Da opravdan budeš
u svojim r!e ima i pob!ediš kad te
budu sudili.”
5 Ali ako naša nepravednost isti e
Božju pravednost, što re#i? Je li Bog
186
nepravedan daju#i maha gnjevu?
(Govorim kao ovjek.)
6 Nipošto! Kako #e ina e Bog
suditi sv!etu?
7 Jer ako je istina Božja po mojoj
laži obilovala na slavu njegovu,
zašto da još i ja budem su$en kao
grešnik?
8 I zar da ne “ inimo zlo da do$e
dobro”, kako nas kleve#u i kako neki
tvrde da mi govorimo? Njihova je
osuda pravedna.
9 Što onda? Jesmo li mi bolji od
njih? Ne, nipošto. Jer smo prethodno
optužili i Židove i Pogane da su svi
pod gr!ehom,
10 kao što je zapisano: “Nema
pravednoga, ni jednoga;
11 nema koji razum!e, nema ga
koji traži Boga.
12 Svi su zastranili, zajedno postali
beskorisni; nema ga koji ini dobro,
nema ni jednoga.
13 Njihovo je grlo otvoren grob,
jezicima svojim varaju, zm!ski je
otrov pod usnama njihovim,
14 usta su im puna kletve i
gor ine.
15 Noge su im brze prolijevati
krv;
16 propast i b!eda na njihovim je
putevima;
17 a put mira nisu upoznali.
18 Nema straha Božjega pred
o ima njihovim.”
19 A znamo da sve što Zakon kaže,
govori onima koji su pod Zakonom,
da svaka usta zan!eme i sav sv!et
bude kriv Bogu.
20 Zato se po djelima Zakona ne#e
pred njim opravdati ni jedno t!elo,
jer po Zakonu je spoznaja gr!eha.
21 A sada se bez Zakona o itovala
Božja pravednost, posvjedo ena od
Zakona i Proroka,
22 i to pravednost Božja po vjeri
u Isusa Krista za sve i na sve koji
vjeruju. Jer nema razlike.
 187
23 Jer su svi sagr!ešili i ostali bez
slave Božje,
24 i opravdani su besplatno nje-
govom miloš#u kroz otkupljenje u
Kristu Isusu,
25 kojega je Bog postavio da bude
pomirilište po vjeri u njegovu krv,
da bi, po strpljivosti Božjoj, objavio
svoju pravednost zbog oslobo$enja
od prethodno u injenih gr!eha,
26 i da bi objavio svoju pravednost
u sadašnje vr!eme: da bude prave-
dan i opravda onoga koji vjeruje u
Isusa.
27 Gdje je, dakle, hvalisanje? Isklju-
eno je! Po kojem zakonu? Po zakonu
djel(? Ne, nego po zakonu vjere.
28 Stoga zaklju ujemo: ovjek
se opravdava vjerom, bez djela
Zakona.
29 Je li On Bog samo Židova? N!e
li i Pogana? Da, i Pogana.
30 Jer je doista jedan Bog koji #e
opravdati obrezane po vjeri i neo-
brezane kroz vjeru.
31 Ukidamo li, dakle, Zakon
vjerom? Nipošto! Štoviše, Zakon
utvr$ujemo.
POGLAVLJE 4
Š TO #emo, dakle, re#i da je
Abraham, otac naš, postigao
po t!elu?
2 Jer ako je Abraham opravdan po
djelima, ima se #ime hvaliti, ali ne
pred Bogom.
3 Jer što Pismo govori? “Povje-
rovao je Abraham Bogu i to mu se
ura unalo u pravednost.”
4 A onomu koji radi, pla#a se ne
ra una po milosti, nego po dugu;
5 ali onomu koji ne radi, a vjeruje
u onoga koji opravdava bezbožni-
ka, njegova se vjera ura unava u
pravednost,
6 kao što i David opisuje blažen-
stvo ovjeka komu Bog ura unava
pravednost bez djela;
RIMLJANIMA 4
7 govore!i: “Blaženi oni kojima su
bezakonja oproštena i kojima su
gr!esi pokriveni.
8 Blažen je ovjek kojemu Gospo-
din ne ura una gr!eh!”
9 Je li, dakle, ovo blaženstvo na
obrezanima ili i na neobrezanima?
Jer kažemo da se vjera ura unala
Abrahamu u pravednost.
10 Kako mu se, dakle, ura unala?
Dok je bio u obrezanju, ili u neo-
brezanju? Ne u obrezanju, nego u
neobrezanju.
11 I primio je znak obrezanja,
kao pe at pravednosti vjere koju
je imao još u neobrezanju, da bude
otac svima koji vjeruju, premda su
neobrezani, te da se i njima može
ura unati pravednost;
12 i da bude otac obrezanima,
onima koji nisu samo iz obrezanja,
nego i hode stopama vjere našega
oca Abrahama, koju je on imao još u
neobrezanju.
13 Jer obe#anje Abrahamu ili
sjemenu njegovu da #e biti baštinik
sv!eta n!e dano po Zakonu, nego po
pravednosti vjere.
14 Jer ako su baštinici samo oni iz
Zakona, vjera je prazna i obe#anje
nedjelotvorno.
15 Jer Zakon prouzro uje gnjev;
jer gdje nema Zakona, nema ni
pr!estupa!
16 Zbog toga je iz vjere, da bude po
milosti, da bi obe#anje bilo osigurano
svemu sjemenu, ne samo onom iz
Zakona, nego i onom iz vjere Abra-
hama, koji je otac svih nas,
17 (kao što je zapisano: “U inio
sam te ocem mnogih naroda”), pred
Bogom kojemu je povjerovao, koji
oživljuje mrtve i zove što n!e kao
da jest.
18 On je protivno nadi povjerovao
u nadu da #e postati ocem mnogih
naroda, prema onomu što je re eno:
“Toliko #e biti sjeme tvoje.”
RIMLJANIMA 5
19 I budu#i da n!e oslabio u vjeri,
n!e promotrio svoje ve# obamrlo
t!elo, kad mu je bilo oko sto godina,
ni obamrlost Sarine utrobe,
20 i n!e se pokolebao nevjerom
u Božje obe#anje, nego se oja ao
vjerom, daju#i slavu Bogu,
21 te potpuno uvjeren da je Bog što
je obe#ao, mo#an i u initi.
22 Zato mu se i ura unalo u pra-
vednost.
23 Ali n!e samo za njega zapisano
da mu se ura unalo,
24 nego i za nas kojima #e se
ura unati, ako vjerujemo u onoga
koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa,
Gospodina našega,
25 koji je predan zbog naših pri-
jestupa i uskrsnut radi našega
opravdanja.
POGLAVLJE 5
O PRAVDANI, dakle, vjerom, ima-
mo mir s Bogom po Gospodinu
našemu Isusu Kristu,
2 po kojem i imamo pristup vje-
rom u ovu milost u kojoj stojimo i
hvalimo se u nadi slave Božje.
3 I ne samo to, nego se hvalimo i
nevoljama, znaju#i da nevolja stvara
strpljivost,
4 a strpljivost prokušanost, a
prokušanost nadu.
5 A nada ne posti$uje, jer je ljubav
Božja izlivena u našim srcima po
Duhu Svetom koji nam je darovan.
6 Jer je Krist dok smo mi još bili
nemo#ni u pravo vr!eme umro za
bezbožnike.
7 Jer jedva bi tko za pravednika
umro; za dobroga bi se možda još
netko i odvažio umr!eti.
8 Ali Bog pokazuje svoju ljubav
prema nama tako što je Krist, dok
smo još bili grešnici, umro za nas.
9 Zato #emo se mnogo više, pošto
smo sad opravdani krvlju njego-
vom, po njemu spasiti od gnjeva.
188
10 Jer ako smo pomireni s Bogom
po smrti Sina njegova, dok smo
još bili nepr!atelji, mnogo #emo se
više, pomireni, spasiti njegovim
životom.
11 I ne samo to, nego se i hvalimo
u Bogu po našem Gospodinu Isusu
Kristu, po kojemu smo sada primili
pomirenje.
12 Zbog toga kao što je po jednom
ovjeku grijeh ušao u svijet, i po
gr!ehu smrt, tako je i smrt prešla na
sve ljude, jer su svi sagr!ešili.
13 Jer je i do Zakona gr!eh bio u
sv!etu, ali se gr!eh n!e ura unavao
kad n!e bilo Zakona.
14 Ipak je smrt kraljevala od Adama
do Mojs!a i nad onima koji nisu sagri-
ješili sli no prekršaju Adamovu, koji
je slika onoga koji je trebao do#i.
15 Ali nije tako s prijestupom
kao i s milosnim darom. Jer ako su
pr!estupom jednoga mnogi pomrli,
mnogo su više milost Božja i dar
obilovali u mnogima po milosti
jednoga ovjeka, Isusa Krista.
16 A dar n!e kao s jednim koji je
sagr!ešio. Jer je presuda od jednoga
na osudu, a milosni je dar od mnogih
pr!estupa na opravdanje.
17 Jer ako je pr!estupom jednoga
smrt zakraljevala po jednomu, mno-
go #e više oni koji primaju izobilje
milosti i dar pravednosti kraljevati u
životu po jednomu, Isusu Kristu.
18 Zato, dakle, kao što je po pri-
jestupu jednoga došla osuda na sve
ljude, tako je i radi pravednosti
jednoga došao dar na sve ljude na
opravdanje života.
19 Jer kao što su zbog neposluš-
nosti jednoga ovjeka mnogi postali
grešnici, tako #e i zbog poslušnosti
jednoga mnogi postati pravednici.
20 Osim toga, Zakon se uvukao
da se umnoži prijestup. Ali gdje
se umnožio gr!eh, mnogo je više
obilovala milost,
 189
21 da bi, kao što je gr!eh kralje-
vao u smrti, tako i milost mogla
kraljevati kroz pravednost za život
vje ni po Isusu Kristu, Gospodinu
našemu.
POGLAVLJE 6
Š TO #emo, dakle, re#i? Ho#emo li
nastaviti u gr!ehu da se milost
umnoži?
2 Nipošto! Mi koji smo umrli gr!e-
hu, kako #emo još živjeti u njemu?
3 Ili ne znate da svi mi koji smo
kršteni u Isusa Krista, u smrt smo
njegovu kršteni?
4 Dakle, s njime smo ukopani
po krštenju u smrt da bi, kao što
je Krist bio uskrsnut od mrtvih po
slavi O evoj, isto tako i mi hodili u
novini života.
5 Jer ako smo zajedno srasli u
sli nosti smrti njegove, bit #emo i u
sli#nosti uskrsnu#a njegova;
6 znaju#i ovo, da je naš stari o-
vjek s njim razapet da se uništi ovo
t!elo gr!eha, da više ne robujemo
gr!ehu.
7 Jer tko je umro, oslobo$en je od
gr!eha.
8 Ali ako smo umrli s Kristom,
vjerujemo da #emo s njime i živjeti,
9 znaju#i da Krist, uskrsnut od
mrtvih, više ne umire; smrt više
njime ne gospodari.
10 Jer onaj koji je umro, umro je
gr!ehu jedanput zauv!ek; a onaj koji
živi, Bogu živi.
11 Tako i vi smatrajte sebe doista
mrtvima gr!ehu, a živima Bogu po
Isusu Kristu, Gospodinu našemu!
12 Zato neka ne kraljuje gr!eh u
vašem smrtnom t!elu, da ga slušate
u požudama njegovim;
13 niti predajte svoje udove gr!ehu
kao oru$e nepravednosti, nego pre-
dajte sebe Bogu, kao oni koji ste od
mrtvih oživjeli, i svoje udove Bogu
kao oru$e pravednosti!
RIMLJANIMA 7
14 Jer gr!eh ne#e vama gospoda-
riti, jer niste pod Zakonom, nego
pod miloš#u.
15 Što, dakle? Ho#emo li gr!ešiti,
zato što nismo pod Zakonom, nego
pod miloš#u? Nipošto!
16 Ne znate li da komu predajete
sebe za sluge, na poslušnost, sluge
ste onoga koga slušate: bilo gr!eha,
za smrt, ili poslušnosti, za oprav-
danje?
17 Ali hvala Bogu da ste, iako ste
bili sluge grijeha, od srca poslu-
šali onaj oblik nauka koji vam je
predan
18 i, oslobo$eni od gr!eha, postali
ste sluge pravednosti.
19 Govorim na ljudski na in zbog
slabosti vašega t!ela; jer kao što ste
neko! svoje udove predali za sluge
ne isto#i i bezakonju na bezakonje,
tako sada predajte svoje udove za
sluge pravednosti na posve#enje.
20 Jer kad ste bili sluge gr!eha, bili
ste slobodni od pravednosti.
21 Kakav ste plod tada imali u
onome ega se sada stidite? Jer je
svršetak toga smrt.
22 Ali sada, pošto ste oslobo$eni
od gr!eha i postali sluge Božje, imate
svoj plod na posve#enje, a svršetak
život vje ni.
23 Jer je pla#a za gr!eh smrt, a dar
Božji je život vje ni po Isusu Kristu,
Gospodinu našemu.
POGLAVLJE 7
I LI ne znate, bra#o, (jer govorim
onima koji poznaju Zakon), da
Zakon gospodari ovjekom tako
dugo dok on živi?
2 Jer je udana žena vezana zako-
nom za muža dok on živi; ali ako joj
muž umre, razr!ešena je po zakonu
od muža.
3 Zato, dakle, ako se oženi za
drugog muškarca dok njen muž
živi, zvat #e se preljubnicom; ali
RIMLJANIMA 8
ako joj muž umre, oslobo$ena je od
zakona te n!e preljubnica oženi li se
za drugoga muškarca.
4 Tako ste, bra#o moja, i vi umrli
Zakonu po t!elu Kristovu, da mo-
žete biti oženjeni za drugog, onog
koji je uskrsnuo od mrtvih, da biste
don!eli plod Bogu.
5 Jer dok smo bili u t!elu, strasti
su gr!eha, preko Zakona, djelovale
u našim udovima donose#i plod
smrti.
6 A sada smo razr!ešeni od Zako-
na, budu#i da smo umrli onomu što
nas je zadržavalo, tako da služimo u
novini duha, a ne u starini slova.
7 Što #emo, dakle, re#i? Je li Zakon
gr!eh? Nipošto! Ipak, ja nisam upo-
znao gr!eh, osim po Zakonu; jer ni
požudu ne bih znao da Zakon n!e
govorio: “Ne poželi!”
8 Ali grijeh je, pošto je uhvatio
prigodu, po zapov!edi izazvao u
meni svakovrsnu požudu. Jer bez
Zakona gr!eh je mrtav.
9 I ja sam neko# živio bez Zakona.
Ali kad je došla zapov!ed, gr!eh je
oživio, a ja sam umro.
10 I ta zapov!ed, koja je odre ena za
život, otkrio sam da mi je na smrt.
11 Jer me je gr!eh, pošto je uhvatio
prigodu, po zapov!edi zaveo i po
njoj ubio.
12 Prema tome: Zakon je svet, i za-
pov!ed je sveta, i pravedna i dobra.
13 Je li, dakle, to što je dobro, meni
postalo smrt? Nipošto! Nego gr!eh,
da se pokaže grijehom, po tom
dobru uzrokuje mi smrt, da gr!eh
po zapov!edi postane prekomjerno
grešan.
14 Jer znamo da je Zakon duhovan,
a ja sam tjelesan, prodan pod gr!eh.
15 Jer što radim, ne odobravam; jer
što bih htio, to ne izvršavam, nego
što mrzim, to inim.
16 Ako, dakle, inim ono što ne bih
htio, slažem se da je Zakon dobar.
190
17 Ali sada to više ne radim ja,
nego gr!eh koji stanuje u meni.
18 Jer znam da u meni, to jest u
t!elu mome, ne stanuje dobro. Jer
htjeti je nazo no u meni, ali kako raditi
dobro, ne nalazim.
19 Jer dobro koje bih htio, ne
inim; nego zlo koje ne bih htio, to
inim.
20 Ali ako inim ono što ja ne bih
htio, to više ne radim ja, nego gr!eh
koji stanuje u meni.
21 Otkrivam dakle Zakon; kad bih
htio initi dobro, u meni je nazo no
zlo.
22 Jer uživam u Zakonu Božjem
po unutarnjem ovjeku,
23 ali vidim u udovima svojim
drugi zakon koji se bori protiv
zakona mojega uma i zarobljava
me zakonom gr!eha koji je u mojim
udovima.
24 Jadan li sam ja ovjek! Tko #e me
izbaviti od ovog t!ela smrtnoga?
25 Zahvaljujem Bogu po Isusu
Kristu, Gospodinu našemu! Tako,
dakle: ja sâm umom služim Za-
konu Božjem, a tijelom zakonu
gr!eha.
POGLAVLJE 8
Z ATO sad nema nikakve osude
onima koji su u Kristu Isusu, koji
ne hode po t!elu, nego po Duhu.
2 Jer zakon Duha života u Kristu
Isusu oslobodio me od zakona
gr!eha i smrti.
3 Jer što je Zakonu bilo nemogu#e,
u emu je po t!elu bio nemo#an,
u#inio je Bog pošto je poslao Sina
svojega u obli ju grešna t!ela, i za
gr!eh osudio gr!eh u t!elu,
4 da se pravednost Zakona ispuni
u nama koji ne hodimo po t!elu,
nego po Duhu.
5 Jer oni koji su po t!elu, promi-
šljaju o onome što je od t!ela, a oni
po Duhu, o onome od Duha.
 191
6 Jer je tjelesni na in promišljanja
smrt, a duhovni je na in promišljanja
život i mir.
7 Zato je tjelesni na in promišljanja
nepr!ateljstvo prema Bogu, jer se ne
pokorava Zakonu Božjemu, niti to
doista može.
8 Isto tako oni koji su u t!elu, ne
mogu ugoditi Bogu.
9 Ali vi niste u t!elu, nego u Duhu,
ako zbilja Duh Božji stanuje u vama.
A ako tko nema Duha Kristova, taj
n!e njegov.
10 A ako je Krist u vama, t!elo je
mrtvo zbog gr!eha, ali Duh je život
zbog pravednosti.
11 Ako li Duh onoga koji je uskr-
snuo Isusa od mrtvih stanuje u
vama, onaj koji je uskrsnuo Krista
od mrtvih, oživjet #e i vaša smrtna
t!ela po svome Duhu koji stanuje
u vama.
12 Tako dakle, bra#o, nismo duž-
nici t!elu da po t!elu živimo.
13 Jer ako po t!elu živite, pomr!et
#ete, ako li Duhom usmr#ujete djela
t!ela, živjet #ete.
14 Jer svi koji su vo$eni Duhom
Božjim, oni su sinovi Božji.
15 Jer niste ponovo primili duha
ropstva da se bojite, nego ste primili
Duha posinjenja, po kojem uzviku-
jemo: “Abba, O e!”
16 Sâm Duh svjedo i zajedno s
našim duhom da smo djeca Božja.
17 A ako djeca, onda i baštinici:
baštinici Božji, a subaštinici Kristovi;
ako zbilja zajedno s njim trpimo, da
se zajedno i proslavimo.
18 Jer smatram da patnje sadašnje-
ga vremena nisu vr!edne usporedbe
sa slavom koja #e se otkriti u nama.
19 Jer stvorenje napetim iš eki-
vanjem o ekuje objavljenje sinova
Božjih.
20 Jer je stvorenje podre$eno
ispraznosti, ne svojevoljno, nego radi
onoga koji ga je podredio, u nadi
RIMLJANIMA 8
21 da #e se i samo stvorenje oslo-
boditi od ropstva raspadljivosti na
slavnu slobodu djece Božje.
22 Jer znamo da sve stvorenje uz-
diše i zajedno trpi poro$ajne muke
sve do sada.
23 Ali ne samo ono, nego i mi sami
koji imamo prvine Duha, i mi sami u
sebi uzdišemo iš ekuju#i posinjenje,
otkupljenje svojega t!ela.
24 Jer nadom smo spašeni. A nada
koja se vidi n!e nada, jer što tko vidi,
emu #e se i nadati?
25 Ali ako se nadamo onomu što
ne vidimo, strpljivo to o ekujemo.
26 A isto tako i Duh pomaže u
našim slabostima, jer ne znamo što
trebamo moliti onako kako treba, ali
sam Duh posreduje za nas neizreci-
vim uzdisajima.
27 A onaj koji istražuje srca zna
što je misao Duha, jer po volji Božjoj
posreduje za svete.
28 I znamo da onima koji ljube Boga
sve sura$uje na dobro; onima koji su
pozvani po njegovom naumu.
29 Jer koje je predvidio, one je i
predodredio da budu suobli eni liku
njegova Sina, da on bude prvoro$e-
nac me$u mnogom bra#om.
30 A koje je predodredio, one je
i pozvao; koje je pozvao, one je i
opravdao; a koje je opravdao, one je
i proslavio.
31 Što #emo onda re#i na ovo? Ako
je Bog za nas, tko može protiv nas?
32 Onaj koji ni vlastitog Sina n!e
poštedio, ve# ga je predao za sve
nas, kako nam onda ne#e s njime
sve darovati?
33 Tko #e podi#i optužbu protiv
izabranika Božjih? Bog je onaj koji
opravdava.
34 Tko osu$uje? Krist je umro,
štoviše i uskrsnuo, on je i zdesna
Bogu, on i posreduje za nas.
35 Tko #e nas rastaviti od ljubavi
Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili
RIMLJANIMA 9
progonstvo? Ili glad? Ili golotinja?
Ili pogibao? Ili ma ?
36 Kao što je zapisano: “Zbog tebe
nas ub!aju c!eli dan; prebrojeni smo
kao ovce za klanje.”
37 Ali u svemu ovom i više nego
pobje$ujemo po onomu koji nas je
ljubio.
38 Jer sam uvjeren da ni smrt, ni
život, ni an$eli, ni poglavarstva, ni
sile, ni sadašnje, ni budu#e,
39 ni visina, ni dubina, ni bilo koje
drugo stvorenje, ne#e nas mo#i rasta-
viti od ljubavi Božje koja je u Kristu
Isusu, Gospodinu našemu.
POGLAVLJE 9
I STINU govorim u Kristu, ne lažem,
svjedo i mi moja savjest u Duhu
Svetome,
2 da je moja žalost velika i nepre-
kidna tuga u srcu mome.
3 Jer bih želio ja sâm biti proklet,
udaljen od Krista, za svoju bra#u,
sunarodnjake svoje po t!elu.
4 Oni su Izraelci, njihovo je posi-
njenje, i slava, i savezi, i zakonodav-
stvo, i bogoslužje i obe#anja;
5 njihovi su o evi, od njih je i Krist
po t!elu, koji je iznad svega: Bog
blagoslovljen zauv!ek. Amen.
6 Ali ne kao da je r!e Božja nedje-
lotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji
su od Izraela,
7 niti su svi djeca jer su sjeme
Abrahamovo, nego: “Po Izaku #e se
nazvati tvoje sjeme”,
8 to jest, oni koji su djeca t!ela nisu
djeca Božja, nego se djeca obe#anja
ra unaju u sjeme.
9 Jer ovo je r!e obe#anja: “U ovo
#u doba do#i, i Sara #e imati sina.”
10 I ne samo to, nego je i Rebeka
po jednom za ela, po našem ocu,
Izaku;
11 (Jer dok se djeca još nisu rodila,
niti u inila što dobro ili zlo, da
ostane Božji naum o izabranju, ne
192
po djelima nego po onome koji
poziva;)
12 njoj je bilo re eno: “Star!i #e
služiti mla$emu”,
13 kao što je zapisano: “Jakova sam
ljubio, a Ezava sam zamrzio.”
14 Što #emo onda re#i? Ima li kod
Boga nepravednosti? Nipošto!
15 Jer Mojs!u govori: “Smilovat #u
se kome se ho#u smilovati, i sažalit
#u se kome se ho#u sažaliti.”
16 Tako, dakle, n!e do onoga koji
ho#e ni do onoga koji tr i, nego do
Boga koji se smiluje.
17 Jer Pismo govori faraonu:
“Upravo sam te za ovo podigao da
na tebi pokažem svoju snagu, i da se
objavi ime moje po svoj zemlji.”
18 Tako, dakle, smiluje se komu
ho#e, i otvrdnjuje koga ho#e.
19 Zato #eš mi re#i: “Zašto još
okrivljuje? Jer tko se odupro volji
njegovoj?”
20 O ovje e, pa tko si ti da pro-
turje iš Bogu? Ho#e li rukotvorina
re#i onomu koji ju je stvorio: “Zašto
si me takvom na inio?”
21 Ili zar lon ar nema vlast nad
glinom da od istoga t!esta napravi
jednu posudu na ast, a drugu na
sramotu?
22 A što ako je Bog, ht!u#i po-
kazati svoj gnjev i obznaniti svoju
mo#, podnosio s mnogo trpeljivosti
posude gnjeva pripravljene za
propast,
23 da bi obznanio bogatstvo svoje
slave na posudama milosr$a, koje je
unapr!ed pripremio za slavu:
24 i na nama koje je pozvao, ne
samo od Židova nego i od Pogana,
25 kao što i u Hošei govori: “Na-
rod koji n!e moj nazvat #u svojim
narodom, i neljubljenu ljubljenom.
26 I dogodit #e se, na mjestu gdje
im je re eno: ‘Vi niste narod moj’,
da #e se ondje nazvati djecom Boga
živoga.”
 193
27 Iza!a tako$er vi e o Izraelu:
“Ako li broj djece Izraelove bude
poput morskog p!eska, samo #e se
ostatak spasiti.
28 Jer #e djelo završiti i ubrzati ga
u pravednosti, pošto #e Gospodin
brzo ostvariti djelo na Zemlji.”
29 I kao što je Iza!a prorekao: “Da
nam n!e Gospodin Sabaot ostavio
sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik
na Gomoru.”
30 Što #emo onda re#i? Da su Po-
gani koji nisu težili za pravednoš#u
stekli pravednost, ali pravednost
koja je od vjere.
31 A Izrael, koji je težio zakonu
pravednosti, do zakona pravednosti
n!e stigao.
32 Zašto? Jer n!e tražio po vjeri,
nego pr!e po djelima zakona. Jer su
se spotakli o kamen spoticanja,
33 kao što je zapisano: “Evo, na
Sionu postavljam kamen spoticanja
i st!enu sablazni; i svaki koji u njega
vjeruje, ne#e se postidjeti.”
POGLAVLJE 10
B RA#O, želja je mojega srca i
molitva Bogu za Izrael da mogu
biti spašeni.
2 Jer svjedo im za njih da ima-
ju revnost Božju, ali ne prema
spoznaji.
3 Jer ne poznavaju#i Božju pra-
vednost i nastoje#i ustanoviti svoju
pravednost, nisu se podložili pra-
vednosti Božjoj.
4 Jer je Krist dovršetak Zakona za
opravdanje svakomu koji vjeruje.
5 Jer Mojs!e opisuje pravednost
koja je od Zakona: “Da #e ovjek koji
ovo izvršava po njima živjeti.”
6 Ali pravednost koja je od vjere
govori ovako: “Ne reci u srcu svome:
‘Tko #e uzi#i na nebo?’ (to jest, Krista
dovesti dolje),
7 ili: ‘Tko #e si#i u bezdan?’ (to jest,
Krista podi#i iz mrtvih).”
RIMLJANIMA 10
8 Nego što govori? “Blizu ti je r!e ,
u ustima tvojim i u srcu tvome”, to
jest r!e vjere koju propov!edamo.
9 Jer ako ustima svojim priznaješ
Gospodina Isusa i u srcu svome
povjeruješ da ga je Bog uskrsnuo
od mrtvih, bit #eš spašen.
10 Jer se srcem vjeruje za pra-
vednost, a ustima priznaje za
spasenje,
11 jer Pismo govori: “Svaki koji u
njega vjeruje, ne#e se postidjeti.”
12 Ali nema razlike izme$u Žido-
va i Grka; jer je isti Gospodin sv!u,
bogat za sve koji ga prizovu.
13 Jer: “Svaki koji prizove ime
Gospodnje, bit #e spašen.”
14 Kako #e, dakle, prizvati onoga u
koga nisu povjerovali? A kako #e po-
vjerovati u onoga za koga nisu uli?
A kako #e uti bez propovjednika?
15 A kako li #e propovijedati
ako nisu poslani? Kao što je za-
pisano: “Kako su prekrasne noge
onih koji propov!edaju evan$elje
mira, navješ#uju#i radosne v!esti
o dobru!”
16 Ali nisu svi poslušali evan$elje.
Jer Iza!a govori: “Gospodine, tko je
povjerovao našoj poruci?”
17 Prema tome, vjera dolazi od slu-
šanja, ali od slušanja r!e i Božje.
18 Ali kažem: Nisu li uli? Štoviše:
“Po svoj se zemlji raširio glas njihov
i do krajeva sv!eta r!e i njihove.”
19 Ali kažem: N!e li Izrael znao?
Najpr!e Mojs!e govori: “Ja #u vas
na ljubomoru izazvati onima koji
nisu narod i razdražiti vas narodom
bezumnim.”
20 A Iza!a je odvažan i govori:
“Našli su me oni koji me nisu tražili,
objavio sam se onima koji za mene
nisu pitali.”
21 Ali Izraelu govori: “C!eli sam
dan pružao ruke svoje prema na-
rodu koji je neposlušan i koji mi
proturje i.”
RIMLJANIMA 11
POGLAVLJE 11
P ITAM dakle: “Je li Bog odbacio
narod svoj?” Nipošto! Jer i ja
sam Izraelac, iz sjemena Abrahamo-
va, iz plemena Benjaminova.
2 N!e Bog odbacio narod svoj koji
je predvidio. Zar ne znate što Pismo
govori o Il!i? Kako on posreduje kod
Boga protiv Izraela govore#i:
3 “Gospodine, proroke su tvoje
pobili i žrtvenike tvoje porušili, a ja
sam ostao sâm i život moj traže.”
4 A što mu kaže Božji odgovor?
“Ostavio sam sebi sedam tisu#a
ljudi koji nisu prignuli koljena pred
Baalom.”
5 Tako, dakle, i u sadašnje vr!e-
me postoji ostatak prema izboru
milosti.
6 A ako je po milosti, n!e više po
djelima; ina e milost više n!e milost.
A ako je po djelima, n!e više milost;
ina e djelo više n!e djelo.
7 Što dakle? Što Izrael traži, to n!e
postigao, ali su postigli izabranici, a
ostali su osl!epili,
8 kao što je zapisano: “Bog im
je dao duh pospanosti, o i koje ne
vide i uši koje ne uju, sve do dana
današnjega.”
9 I David govori: “Neka stol nji-
hov postane zamkom, i stupicom,
i kamenom spoticanja i pla#om
njihovom!
10 Neka im o i potamne da ne
vide i le$a im zauv!ek pogni!”
11 Pitam dakle: “Jesu li posrnuli
da bi propali? Nipošto! Naprotiv,
njihovim je padom došlo spasenje
Poganima da se njih izazove na
ljubomoru.
12 A ako je njihov pad bogatstvo za
sv!et i njihovo smanjenje bogatstvo
za Pogane, koliko #e više biti punina
njihova?
13 Jer vama, Poganima, govorim:
ukoliko sam ja apostol Pogana,
veli am službu svoju,
194
14 ne bih li kako izazvao na natje-
canje njih koji su t!elo moje, te neke
od njih spasio.
15 Jer ako je njihovo odb!anje po-
mirenje sv!etu, što !e biti njihovo pri-
hva#anje, negoli život iz mrtvih?
16 Jer ako je prvina sveta, i t!esto
je sveto; i ako je kor!en svet, takve
su i grane.
17 A ako su neke grane odlomljene,
a ti, koji si divlja maslina, pric!epljen
me$u njih te postao suzajedni ar
kor!ena i so nosti masline,
18 ne uznosi se nad grane. Ali ako
se uznosiš, znaj, ne nosiš ti kor!ena,
nego kor!en tebe!
19 Re#i #eš stoga: “Grane su odlo-
mljene da bih se ja pric!epio.”
20 Dobro! One su nevjerom odlo-
mljene, a ti vjerom stojiš. Ne budi
bahat, nego strahuj!
21 Jer ako Bog n!e poštedio prirod-
nih grana, pazi možda ni tebe ne#e
poštedjeti.
22 Zato promotri dobrotu i strogost
Božju: strogost, prema onima koji
su pali, a dobrotu prema tebi da
ostaneš u dobroti; ina e #eš i ti biti
odsje en.
23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri,
bit #e pric!epljeni, jer je mo#an Bog
opet ih pric!epiti.
24 Jer ako si ti odsje en od masline,
divlje po prirodi, te protiv prirode
pricijepljen na pitomu maslinu,
koliko #e više oni koji su prirodne
grane biti pricijepljeni na vlastitu
maslinu!
25 Jer ne bih htio, bra#o, da vi
ne budete upu#eni u ovo otajstvo,
kako ne biste bili sami pred sobom
mudri, jer se Izraelu dogodila djelo-
mi na sljepo#a dok ne u$e punina
Pogana.
26 I tako #e sav Izrael biti spašen,
kao što je zapisano: “Sa Siona #e do#i
Osloboditelj i otkloniti bezbožnost
od Jakova.
 195
27 Jer ovo je moj savez s njima, kad
oduzmem gr!ehe njihove.”
28 Prema evan$elju, oni su nepri-
jatelji radi vas, ali prema izboru oni
su ljubimci zbog o eva.
29 Jer su neopozivi darovi i poziv
Božji.
30 Jer kao što i vi neko# niste vje-
rovali Bogu, a sada ste po njihovoj
nevjeri zadobili milosr$e,
31 tako i oni sada nisu povjerovali,
da po milosr$u vama iskazanom i oni
zadob!u milosr$e.
32 Jer Bog je sve zatvorio u nevjeru
da se svima smiluje.
33 O dubino bogatstva, i mudrosti
i znanja Božjega! Kako li su nedo-
ku ivi sudovi njegovi i neistraživi
putevi njegovi!
34 “Jer tko je spoznao razum
Gospodnji? Ili: tko mu je bio savjet-
nikom?”
35 Ili: “Tko je njemu prvi dao te bi
mu se trebalo uzvratiti?”
36 Jer sve je od njega i po njemu i za
njega. Njemu slava zauv!ek. Amen.
POGLAVLJE 12
Z AKLINJEM vas stoga, bra#o, milo-
sr$em Božjim: prinesite svoja t!e-
la na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu,
kao svoje razumno bogoslužje.
2 I ne suobli ujte se ovomu sv!etu,
nego se preobrazujte obnavljanjem
svoga uma da biste mogli ispitati što
je volja Božja: što je dobro i ugodno
i savršeno!
3 Jer po darovanoj mi milosti
kažem svakomu koji je me$u vama:
Ne mislite o sebi više nego što treba
misliti, ve# mislite tr!ezno kako je
komu Bog ud!elio mjeru vjere.
4 Jer kao što u jednom t!elu imamo
mnogo udova, a svi udovi nemaju
isti posao,
5 tako smo, mnogi, jedno tijelo
u Kristu i udovi jedan prema dru-
gomu.
RIMLJANIMA 12
6 A imamo razli ite darove, prema
danoj nam milosti: ako li prorokova-
nje, neka je prema razmjeru vjere;
7 ako li služenje, neka je u služenju;
ako li tko pou ava, neka je u pou a-
vanju;
8 ako li tko ohrabruje, neka je u
ohrabrivanju; tko daje, neka je u
bezazlenosti; tko upravlja, neka je
u revnosti; tko iskazuje milosr$e,
neka je u veselju.
9 Ljubav neka bude nepr!etvor-
na! Gnušajte se zla, prianjajte uz
dobro!
10 Budite odani jedan drugomu
u bratskoj ljubavi! Poštovanjem
prednja ite jedan drugome.
11 Ne budite nemarni u poslu,
budite revni duhom! Gospodinu
služite!
12 U nadi se radujte, u nevolji
budite strpljivi, u molitvi ustrajni.
13 Udjeljujte svetima u potrebi,
težite gostoljubivosti!
14 Blagoslivljajte one koji vas
progone; blagoslivljajte, a ne pro-
klinjite!
15 Radujte se s onima koji se radu-
ju i pla ite s onima koji pla u!
16 Budite iste misli me$u sobom!
Ne razmišljajte uznosito, nego se
pridružite poniženima! Ne budite
mudri u svojim o ima!
17 Nikomu ne uzvra#ajte zlo za
zlo! Pobrinite se za dobro pred svim
ljudima!
18 Ako je mogu#e, koliko je do vas,
živite u miru sa svim ljudima.
19 Ljubljeni, ne osve#ujte se sami,
nego dajte mjesta gnjevu, jer je zapi-
sano: “Osveta je moja, ja #u uzvratiti,
govori Gospodin.”
20 Zato, ako je tvoj neprijatelj
gladan, nahrani ga; ako je žedan,
napoji ga. Jer ine#i tako, razbuktjele
žeravice zgr#eš na njegovu glavu.”
21 Ne daj da te zlo pob!edi, ve#
zlo pob!edi dobrim.
RIMLJANIMA 13
POGLAVLJE 13
N EKA se svaka duša pokorava
višim vlastima! Jer nema vlasti
osim od Boga; i vlasti koje postoje
od Boga su odre$ene.
2 Stoga, tko se suprotstavlja vlasti,
protivi se odredbi Božjoj; a koji se
protive, sami #e na sebe navu#i
osudu.
3 Jer vladari nisu strah i trepet zbog
dobrih djela, nego zbog zlih. Ho#eš li
dakle ne bojati se vlasti? %ini dobro
pa #eš imati od nje pohvalu.
4 Jer ona je poslužitelj Božji za tvo-
je dobro. Ali ako zlo iniš, strahuj, jer
ne nosi ma a uzalud. Jer ona je po-
služitelj Božji: osvetnik u iskaljivanju
gnjeva na onome koji ini zlo.
5 Zato se treba pokoravati, ne
samo zbog gnjeva nego i zbog
savjesti.
6 Jer zbog toga i poreze pla#ate,
jer su službenici Božji koji upravo
u tome neprestano službuju.
7 Vratite stoga svakomu što ste
dužni: kome porez, porez; kome
carinu, carinu; kome strah, strah;
kome ast, ast.
8 Nikome ništa ne dugujte, osim
da ljubite jedan drugoga. Jer tko
ljubi drugoga, ispunio je Zakon.
9 Jer ono: “Ne ini preljuba! Ne
ub!! Ne ukradi! Ne svjedo i lažno!
Ne poželi!” i svaka druga zapov!ed,
sadržana je u ovoj besjedi, to jest:
“Ljubi bližnjega svoga kao samoga
sebe!”
10 Ljubav bližnjemu ne ini zlo.
Stoga je ljubav ispunjenje Zakona.
11 I ovo, znaju#i vr!eme: ve# je
as da se iz sna probudite jer sada
je naše spasenje bliže nego kad smo
povjerovali.
12 No# je poodmakla, i dan se
približio. Zato odložimo djela tame i
zaodjenimo se oružjem svjetla.
13 Hodimo asno kao po danu;
ne u ban enju i p!an evanju, ne u
196
bludnosti i razvratnosti, ne u sva$i
i zavisti;
14 nego se zaodjenite Gospodinom
Isusom Kristom i ne brinite za t!elo
da bi udovoljavali požudama!
POGLAVLJE 14
S LABOGA u vjeri prihva#ajte, ali
ne za sumnjiva raspravljanja.
2 Jedan doista vjeruje da sm$e jesti
sve; a onaj slabi jede povr#e.
3 Tko jede, neka ne prezire onoga
koji ne jede; a tko ne jede, neka ne
sudi onoga koji sve jede, jer ga je
Bog prihvatio.
4 Tko si ti što sudiš tu$ega slugu?
Svome gospodaru on stoji ili pada. A
stajat #e jer je Bog mo#an podignuti
ga.
5 Netko razlikuje dan od dana, a
drugi c!eni svaki dan. Neka svatko
bude potpuno uvjeren u svoje
mišljenje.
6 Tko misli na dan, Gospodinu
misli; a tko ne misli na dan, Gospo-
dinu ne misli. Tko jede, Gospodinu
jede jer zahvaljuje Bogu; a tko ne
jede, Gospodinu ne jede, i zahvaljuje
Bogu.
7 Jer nitko od nas ne živi sebi i
nitko ne umire sebi.
8 Jer ako i živimo, Gospodinu
živimo; ako i umiremo, Gospodinu
umiremo. Živimo li, dakle, ili umi-
remo, Gospodinovi smo.
9 Jer zato je Krist i umro i uskrsnuo
te oživio da bude Gospodar i mrtvih
i živih.
10 A ti, zašto sudiš brata svojega?
Ili, zašto ti prezireš brata svojega?
Jer #emo svi stati pred sudište Kri-
stovo.
11 Jer je zapisano: “Života mi, go-
vori Gospodin, meni #e se prignuti
svako koljeno i svaki #e jezik priznati
Boga.”
12 Tako #e tada svaki od nas za
sebe dati ra un Bogu.
 197
13 Zato ne sudimo više jedan dru-
goga, nego rad!e sudite o ovome: ne
postavljati bratu kamen spoticanja
ili sablazan!
14 Znam i uvjeren sam po Gospo-
dinu Isusu da ništa n!e ne isto samo
po sebi, nego onomu koji smatra da
je nešto ne isto, njemu je ne isto.
15 Ako li se brat tvoj zbog jela
ožalostio, više ne hodiš po ljubavi.
Ne upropaš#uj svojim jelom onoga
za koga je Krist umro.
16 Neka se stoga vaše dobro ne
pogr$uje!
17 Jer kraljevstvo Božje n!e jelo i
pi#e, nego pravednost, mir i radost
u Duhu Svetome.
18 Jer tko u ovome služi Kristu,
ugodan je Bogu i priznat od ljudi.
19 Težimo dakle za mirom i onim
što je za me$usobnu izgradnju!
20 Ne razaraj djelo Božje zbog jela!
Doista je sve isto, ali je zlo za ovjeka
koji jede na spoticanje.
21 Dobro je ne jesti meso niti piti
vino niti #initi ono o što se brat tvoj
spoti e ili sablažnjava ili ga ini
slabim.
22 Imaš li ti vjeru? Imaj je za sebe
pred Bogom! Blažen je onaj koji
sebe samoga ne osu$uje u onom što
odobrava!
23 Ali onaj koji sumnja, osudio se
kad jede, jer to n!e iz vjere. Jer sve što
n!e iz vjere, gr!eh je.
POGLAVLJE 15
D AKLE, mi jaki moramo nositi
slabosti slabih, a ne sami sebi
uga$ati.
2 Neka svaki od nas uga$a bližnje-
mu na dobro, za izgradnju.
3 Jer ni Krist n!e sam sebi uga$ao,
nego, kao što je zapisano: “Poruge
onih koji se tebi rugaju, na mene
su pale.”
4 Jer sve što je neko# zapisano,
nama je zapisano za pouku da kroz
RIMLJANIMA 15
strpljivost i utjehu Pisma imamo
nadu.
5 A Bog strpljivosti i utjehe podario
vam da me$usobno budete iste misli
po Kristu Isusu,
6 da jednodušno jednim ustima
slavite Boga i Oca Gospodina našega
Isusa Krista.
7 Zato prihva#ajte jedan drugoga
kao što je Krist i nas prihvatio na
slavu Božju!
8 Ali govorim: Isus Krist je bio po-
služitelj obrezanih radi istine Božje,
da potvrdi obe#anja dana o evima,
9 i da Pogani proslave Boga zbog
milosr$a njegova, kao što je zapisa-
no: “Zbog toga #u te priznati me$u
Poganima i pjevati imenu tvome.”
10 I opet govori: “Radujte se, Po-
gani, s narodom njegovim!”
11 I opet: “Hvalite, svi Pogani,
Gospoda; slavite ga svi narodi!”
12 A Izaija nadalje govori: “Bit
#e kor!en Jišajev, i onaj koji ustaje
vladati Poganima; u njega #e se
Pogani uzdati!”
13 A Bog nade ispunio vas sva-
kom radoš#u i mirom u vjerovanju
da obilujete u nadi po snazi Duha
Svetoga.
14 A ja sam, bra#o moja, i osobno za
vas uvjeren da ste i sami puni dobrote,
ispunjeni svakim znanjem, sposobni
i opominjati jedan drugoga.
15 Ipak sam vam, bra#o, napi-
sao djelomice hrabr!e, kao da vas
podsje#am radi milosti koja mi je
darovana od Boga,
16 da budem službenik Isusa
Krista me$u Poganima, poslužuju#i
evan$elje Božje, kako bi prinos Po-
gana bio ugodan, posve#en Duhom
Svetim.
17 Stoga se imam ime ponositi po
Isusu Kristu pred Bogom.
18 Jer se ne usu$ujem govoriti
ono što Krist n!e po meni u inio za
poslušnost Pogana: r!e ju i djelom,
RIMLJANIMA 16
19 kroz silne znakove i udesa, po
snazi Duha Božjega; tako da sam
ja od Jeruzalema i naokolo sve do
Ilirika potpuno nav!estio evan$elje
Kristovo.
20 I tako sam nastojao propov!e-
dati evan$elje ne gdje se Krist ve!
spominjao, da ne gradim na tu$em
temelju,
21 nego kao što je zapisano: “Vidjet
#e oni kojima n!e nav!ešten i razu-
mjeti oni koji nisu uli.”
22 Zato sam i bio više puta spr!e-
en do#i k vama.
23 Ali sada nemam više mjesta u
ovim krajevima, a ve# mnogo godi-
na imam želju do#i k vama,
24 tako da #u ako se zaputim u Špa-
njolsku, do#i k vama; jer se uzdam da
#u putuju#i vidjeti vas i da #ete me
vi onamo otpratiti, pošto se najpr!e
donekle nauživam vašega društva.
25 Ali sada idem u Jeruzalem
poslužiti svetima,
26 jer se Makedon!i i Ahaji svidjelo
poslati neki prilog za siromašne
svete koji su u Jeruzalemu.
27 Svidjelo im se doista, a i dužnici
su njihovi. Jer ako su Pogani postali
sudionici njihovih duhovnih doba-
ra, dužni su im i tjelesnim dobrima
poslužiti.
28 Prema tome kad to obavim i
ovaj im plod zape atim, oti#i #u od
vas u Španjolsku.
29 I siguran sam da #u, kad sti-
gnem k vama, do#i u punini blago-
slova evan$elja Kristovog.
30 Sada vas zaklinjem, bra#o, radi
Gospodina našega Isusa Krista i
radi ljubavi Duha: borite se za mene
zajedno sa mnom u molitvama pred
Bogom,
31 da se izbavim od nevjernika u
Judeji i da moje služenje za Jeruza-
lem bude ugodno svetima,
32 da s radoš#u do$em k vama po
volji Božjoj i s vama se okr!epim.
198
33 A Bog mira neka je sa svima
vama! Amen.
POGLAVLJE 16
P REPORU$UJEM vam Febu,
sestru našu, koja je službenica
crkve u Kenhreji;
2 da je primite u Gospodinu,
dostojno svetih i pomognete joj u
kojem god poslu vas zatreba, jer je
i ona bila pomo# mnogima, i meni
samome.
3 Pozdravite Prisku i Akvilu, po-
mo#nike moje u Kristu Isusu,
4 koji su za moj život podmetnuli
svoj vrat. Njima zahvaljujem ne samo
ja nego i sve crkve Pogana.
5 Isto tako pozdravite crkvu koja
je u njihovoj ku#i! Pozdravite moga
ljubljenoga Epenata koji je prvina
Ahaje za Krista.
6 Pozdravite Mar!u koja se mnogo
trudila za nas.
7 Pozdravite Andronika i Jun!a,
moje ro$ake i suzatvorenike moje
koji su ugledni me$u apostolima,
koji su i pr!e mene bili u Kristu.
8 Pozdravite Ampl!ata ljubljenog
moga u Gospodinu!
9 Pozdravite Urbana, našega po-
mo#nika u Kristu, i Stah!a ljubljenog
moga!
10 Pozdravite Apela, prokušanoga
u Kristu! Pozdravite one iz Aristobu-
love obitelji!
11 Pozdravite moga ro$aka He-
rodiona! Pozdravite one iz obitelji
Narcisove, koji su u Gospodinu!
12 Pozdravite Trifenu i Trifozu
koje se trude u Gospodinu! Pozdra-
vite ljubljenu Persidu koja se mnogo
trudila u Gospodinu!
13 Pozdravite Rufa, izabranoga
u Gospodinu, i majku njegovu i
moju.
14 Pozdravite Asinkrita, Flegona,
Herma, Patroba, Hermesa i bra#u
koja su s njima!
 199
15 Pozdravite Filologa i Juliju,
Nereja i sestru njegovu, i Olimpa i
sve svete koji su s njima.
16 Pozdravite jedan drugoga
poljupcem svetim! Pozdravljaju vas
crkve Kristove.
17 Sada vas zaklinjem, bra#o,
uo ite one koji izazivaju razdore i
sablazni suprotno nauku koji ste vi
nau ili, i njih se klonite.
18 Jer takvi ne služe našem Gos-
podinu Isusu Kristu, nego svom tr-
buhu, te slatkim r!e ima i laskavim
govorima zavode srca nedužnih.
19 Jer je vaša poslušnost doprla do
svih. Zato se radujem zbog vas, ali
htio bih da budete mudri za dobro,
a bezazleni za zlo.
20 A Bog mira ubrzo #e satrti
Sotonu pod vašim nogama. Milost
Gospodina našega Isusa Krista s
vama! Amen.
RIMLJANIMA 16
21 Pozdravlja vas Timotej moj
suradnik, i Luc!e, i Jason i Sosipater,
moji ro$aci.
22 Pozdravljam vas u Gospodinu
ja, Tercije, koji sam napisao ovu
poslanicu.
23 Pozdravlja vas Gaj, doma#in moj
i c!ele crkve. Pozdravljaju vas Erast,
gradski blagajnik, i brat Kvart.
24 Milost Gospodina našega Isusa
Krista sa svima vama! Amen.
25 A onome koji ima snagu u vr-
stiti vas, po mome evan$elju i
propovijedanju Isusa Krista, po
otkrivenju otajstva sakrivenog od
po etka sv!eta,
26 a sada o itovane, i po proro kim
Pismima, po zapovijedi vje noga
Boga, obznanjene svim narodima
za poslušnost vjere,
27 jedinome mudrom Bogu, po
Isusu Kristu, slava zauv!ek! Amen.
 PRVA POSLANICA
KORIN"ANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO, pozvan da bude apostol
Isusa Krista po volji Božjoj, i naš
brat Sosten,
2 crkvi Božjoj koja je u Korintu, oni-
ma koji su posve#eni u Kristu Isusu,
pozvanima da budu sveti, sa svima
koji na svakom mjestu prizivaju
ime Isusa Krista našega Gospodina,
i njihovog i našeg.
3 Milost vam i mir od Boga, Oca
našega, i Gospodina Isusa Krista!
4 Uv!ek zahvaljujem svome Bogu
za vas na milosti Božjoj koja vam je
predana po Isusu Kristu,
5 što ste se u svemu obogatili po
njemu, u svakom govoru i svakoj
spoznaji.
6 Kao što se svjedo anstvo o Kristu
u vrstilo u vama,
7 tako da ne oskudijevate ni u
jednom daru dok ekate dolazak
Gospodina našega Isusa Krista,
8 koji #e i vas u vrš#ivati do kraja,
da budete bespr!ekorni na dan Gos-
podina našega Isusa Krista.
9 Vjeran je Bog koji vas je pozvao u
zajedništvo svoga Sina, Isusa Krista,
našega Gospodina.
10 Sada vas zaklinjem, bra#o,
imenom Gospodina našega Isusa
Krista da svi isto govorite i da ne
bude razdora me$u vama, nego da
budete savršeno združeni u istom
umu i u istom uvjerenju.
11 Jer su me Klojini uku!ani, bra#o
moja, izvjestili o vama da me$u
vama ima prepiranja.
12 A ovo kažem pošto svaki od vas
govori: “Ja sam Pavlov”, ili “Ja sam
Apolonov”, ili “Ja sam KeÞn”, ili “Ja
sam Kristov”.
13 Je li Krist razd!eljen? Je li Pavao
razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime
kršteni?
14 Zahvaljujem Bogu što nisam
nikoga od vas krstio, osim Krispa
i Gaja,
15 da nitko ne može re#i da sam
krstio u svoje ime.
16 A krstio sam i Stefaninov dom,
osim njih ne znam jesam li nekoga
drugoga krstio.
17 Jer Krist me n!e poslao krstiti,
nego propov!edati evan$elje, i to ne
r!e ima mudrosti da se ne obeskri-
jepi križ Kristov.
18 Jer je propovjedanje o križu
ludost za one koji propadaju, a za
nas koji smo spašeni, ono je snaga
Božja.
19 Jer je zapisano: “Uništit #u
mudrost mudrih i poništiti pamet
pametnih.”
20 Gdje je mudrac? Gdje je pismo-
znanac? Gdje je onaj koji se prepire
na ovom sv!etu? N!e li Bog u inio
ludom mudrost sv!eta?
21 Jer budu#i da svojom mudroš#u
sv!et n!e upoznao Boga u Božjoj
mudrosti, svidjelo se Bogu ludoš#u
propovijedanja spasiti one koji
vjeruju.
22 Jer i Židovi zahtjevaju znak, i
Grci traže mudrost,
23 a mi propovijedamo Krista
razapetog, Židovima kamen spoti-
canja, a Grcima ludost,
24 a onima koji su pozvani, i Žido-
vima i Grcima, Krista, Božju snagu i
Božju mudrost.
25 Jer je ludost Božja mudrija
od ljudi i slabost Božja ja a je od
ljudi.
 201
26 Jer gledajte, bra#o, svoj poziv
da vas nema mnogo mudrih po
t!elu, ni mnogo silnih, ni mnogo
plemi#kog roda;
27 nego, ludo sv!eta izabrao je Bog
da posrami mudro, i slabo sv!eta
izabrao je Bog da posrami ono što
je silno;
28 i ono obi no iz sv!eta, i ono što
je prezreno, i ono što n!e, izabrao je
Bog da uništi ono što jest,
29 da se pred njim ne može pohva-
liti ni jedno t!elo.
30 A od njega ste vi u Kristu Isusu,
koji nam je postao mudrost od
Boga, i pravednost, i posve#enje i
otkupljenje;
31 da bude kako je zapisano: “Tko se
hvali, u Gospodinu neka se hvali.”
POGLAVLJE 2
I ja, bra#o, kad sam došao k vama
nisam došao s uzvišenom be-
sjedom ili mudroš#u objaviti vam
svjedo anstvo Božje,
2 jer sam odlu io ne znati me$u
vama ništa drugo osim Isusa Krista,
i to razapetoga.
3 I ja sam bio s vama u slabosti, i u
strahu i u jakom drhtanju.
4 I moja besjeda i moje propo-
vijedanje nije bilo primamljivim
r!e ima ljudske mudrosti, nego u
pokazivanju Duha i snage:
5 da vaša vjera ne bude u ljudskoj
mudrosti, nego u snazi Božjoj.
6 Štoviše, mudrost govorimo
me$u savršenima, ali ne mudrost
ovoga svijeta niti knezova ovoga
sv!eta, koji nestaju,
7 nego govorimo mudrost Božju
u otajstvu, skrivenu mudrost, onu
koju je Bog pr!e sv!eta odredio za
našu slavu,
8 koju nitko od knezova ovoga
svijeta nije upoznao; jer da su je
upoznali, ne bi Gospodina slave
razapeli.
I KORIN ANIMA 3
9 Nego kao što je zapisano: “Što
oko n!e vidjelo, ni uho n!e ulo,
niti je ušlo u srce ovje je, to je Bog
pripremio onima koji ga ljube.”
10 A nama je to Bog otkrio po
svome Duhu: jer Duh sve istražuje,
pa i dubine Božje.
11 Jer tko od ljudi zna što je u
ovjeku osim ovje jega duha koji
je u njemu? Tako i ono što je Božje,
nitko ne zna osim Duha Božjeg.
12 A mi nismo primili duha ovog
sv!eta, nego Duha koji je od Boga,
da bismo mogli upoznati ono što
nam je od Boga darovano.
13 To i govorimo, ne r!e ima što
ljudska mudrost pou ava, nego što
pou ava Duh Sveti, uspore$uju#i
duhovno s duhovnim.
14 A naravni ovjek ne prima ono
što je od Duha Božjega jer je to za
njega ludost, i ne može to upoznati,
jer se to duhovno prosu$uje.
15 A onaj koji je duhovan prosu$u-
je sve, a njega samog ne prosu$uje
nitko.
16 Jer tko je upoznao um Gospodi-
nov da bi ga pou io? Ali mi imamo
um Kristov.
POGLAVLJE 3
I ja vama, bra#o, nisam mogao go-
voriti kao duhovnima, nego kao
tjelesnima, kao dojen adi u Kristu.
2 Hranio sam vas ml!ekom, a ne
jelom, jer ga još niste mogli podnositi,
pa ni sada još ne možete,
3 jer ste još tjelesni; jer dok su me$u
vama zavist i sva$a i razdori, niste
li tjelesni, i ne hodite li kao tjelesni
ljudi?
4 Jer kad jedan govori: “Ja sam
Pavlov,” a drugi: “Ja Apolonov,”
niste li tjelesni?
5 Tko je, dakle, Pavao? A tko je
Apolon? Samo poslužitelji po kojima
ste povjerovali, i to svatko kako mu
je Gospodin dao.
I KORIN ANIMA 4
6 Ja sam posadio, Apolon je zalio,
ali je Bog dao rast.
7 Tako niti je što onaj koji sadi,
niti onaj koji zal!eva, nego Bog koji
daje rast.
8 A onaj koji sadi i onaj koji zal!eva
jedno su, a svaki #e primiti svoju
nagradu prema svome trudu.
9 Jer mi smo Božji suradnici; vi
ste Božje gospodarstvo, vi ste Božja
gra$evina.
10 Prema Božjoj milosti koja mi
je predana, ja sam, kao mudri
graditelj, postavio temelj, a drugi
nadogra$uje. Ali neka svatko pazi
kako nadogra$uje!
11 Jer nitko ne može položiti dru-
gog temelja osim onoga koji je ve#
postavljen, a taj je Isus Krist.
12 Ako li tko gradi na ovom
temelju zlatom, srebrom, dragim
kamenjem, drvetom, sijenom,
slamom;
13 sva !e #e djelo biti o itovano,
jer #e ga taj dan objaviti jer #e se
ognjem otkriti. I oganj #e iskušati
sva !e djelo kakvo je.
14 Ostane li kome djelo koje je
nadogradio, primit #e nagradu,
15 Izgori li !e djelo, pretrpjet #e
štetu. A on sâm bit #e spašen, ali kao
kroz oganj.
16 Ne znate li da ste hram Božji i
da Duh Božji prebiva u vama?
17 Oskvrnjuje li tko hram Božji,
njega #e Bog uništiti, jer je svet Božji
hram, a taj hram ste vi.
18 Neka se nitko ne zavarava! Ako
tko me$u vama misli da je mudar
na ovom sv!etu, neka postane lud
da bi bio mudar.
19 Jer mudrost ovoga svijeta
ludost je pred Bogom! Jer je zapisa-
no: “On hvata mudre u njihovom
lukavstvu”.
20 I ponovo: “Gospodin po-
znaje namisli mudrih, da su one
isprazne.”
202
21 Zato neka se nitko ne ponosi
ljudima, jer sve je vaše.
22 Bilo Pavao, ili Apolon, ili Kefa,
ili sv!et, ili život, ili smrt, ili sadaš-
njost, ili budu#nost. Sve je vaše,
23 a vi ste Kristovi, a Krist je Božji.
POGLAVLJE 4
N EKA nas ljudi na taj na in sma-
traju kao Kristove poslužitelje i
upravitelje Božjih tajni!
2 Štoviše, od upravitelja se traži da
se pokaže vjeran.
3 Ali za mene je to najmanja stvar
da me sudite vi ili neki ljudski sud.
Dapa e, ja ni sâm sebe ne sudim.
4 Jer sâm po sebi ništa ne znam, ali
time nisam opravdan, a onaj koji mi
sudi jest Gospodin.
5 Zato ne sudite ništa pr!e vreme-
na dok ne do$e Gospodin koji #e i na
svjetlo izn!eti što je skriveno u tami
i o itovati nakane srdaca, i tada #e
svatko primiti pohvalu od Boga.
6 A ovo sam, bra#o, primijenio
na sebe i Apolona zbog vas, da na
nama nau ite ne misliti preko onoga
što je zapisano i da se nitko od vas
zbog nekoga ne bi nadimao protiv
drugoga.
7 Jer tko tebe ini druk !im od dru-
goga? A što li imaš što nisi primio? A
ako si i primio, zašto se hvališ kao da
to nisi primio?
8 Ve# ste zasi#eni, ve# ste se obo-
gatili, bez nas ste zakraljevali. I daj
Bože da kraljujete, da bismo i mi s
vama kraljevali!
9 Jer mislim da je Bog nas apostole
u inio posljednjima, kao osu$ene na
smrt; jer smo postali javna predstava
sv!etu, i an$elima i ljudima.
10 Mi smo ludi radi Krista, a vi ste
mudri u Kristu; mi smo slabi, a vi ste
jaki; vi ste asni, a mi smo prezreni.
11 Sve do ovog asa i gladujemo i
že$amo, i goli smo i izudarani, i bez
stalnog smo boravišta,
 203
12 i trudimo se rade#i svojim
rukama. Pogr$ivani blagoslivljamo;
progonjeni podnosimo,
13 oklevetani tješimo. Postali smo
kao sme#e sv!eta, izmet svih sve
do sada.
14 Ovo ne pišem da vas posramim,
nego da vas kao svoje ljubljene sino-
ve opomenem.
15 Jer da imate u Kristu tisu#u
pou avatelja, ipak nemate mnogo
o eva, jer sam vas ja po evan$elju
rodio u Kristu Isusu.
16 Stoga vas zaklinjem, budite
moji sljedbenici!
17 Zbog toga sam vam i poslao
Timoteja, koji je sin moj ljubljeni
i vjerni u Gospodinu, koji #e vas
podsjetiti na moje puteve u Kristu,
kako posvuda u svakoj crkvi pou-
avam.
18 A neki su se naduli, kao da ne#u
do#i k vama.
19 Ali evo do#i #u ubrzo k vama,
ako Gospodin bude htio, i tada #u
upoznati, ne besjedu onih koji su se
naduli, nego snagu.
20 Jer kraljevstvo Božje n!e u r!e i,
nego u snazi.
21 Što želite? Da do$em k vama
sa šibom ili u ljubavi i u duhu krot-
kosti?
POGLAVLJE 5
O P#ENITO je razglašeno da
me$u vama ima bludnosti, i to
takve bludnosti kakva se ne spomi-
nje ni me$u Poganima: da netko ima
o evu ženu.
2 I vi ste se još naduli, a niste se
rad!e rastužili da se ukloni od vas
onaj koji je po inio to djela!
3 Jer ja, iako odsutan t!elom, ali
nazo an duhom, ve# sam osudio,
kao da sam bio nazo an, onoga koji
je u inio to djelo.
4 U ime Gospodina našega Isusa
Krista, kad se sastanete, vi i moj
I KORIN ANIMA 6
duh, zajedno sa snagom Gospodina
našega Isusa Krista,
5 neka se takav preda Sotoni na
propast t!ela da bi duh bio spašen
u dan Gospodina Isusa.
6 N!e dobro vaše hvalisanje. Ne
znate li da malo kvasca sve t!esto
ukvasa?
7 O istite dakle stari kvasac da
budete novo tijesto kao što jeste
beskvasni, jer je i Krist naša Pasha
žrtvovana za nas.
8 Stoga svetkujmo ne sa starim
kvascem, ni s kvascem zlobe i pa-
kosti, nego s beskvasnim kruhom
iskrenosti i istine!
9 Napisao sam vam u poslanici da
se ne družite s bludnicima;
10 ali ne op#enito s bludnicima
ovoga sv!eta, ili s lakomcima, ili s
otima ima, ili s idolopoklonicima,
jer biste onda trebali iza#i iz sv!eta.
11 Ali sada sam vam napisao da
se ne družite s onim koji bi, iako se
zove brat, bio ili bludnik, ili lako-
mac, ili idolopoklonik, ili klevetnik,
ili p!anac, ili otima . S takvim ni
jesti!
12 Jer što je meni do toga da sudim
i one koji su vani! Ne sudite li vi one
koji su unutra?
13 A one koji su vani sudi Bog.
Stoga uklonite tu zlu osobu od sebe
samih!
POGLAVLJE 6
U SU%UJE li se tko od vas, ako ima
spor s drugim, parni iti se pred
nepravednima, a ne pred svetima?
2 Ne znate li da #e sveti suditi
sv!etu? Ako li #ete vi suditi sv!etu,
zar ste nedostojni suditi najsitn!e
sporove?
3 Ne znate li da #emo suditi an$e-
lima? Koliko li više ono što se odnosi
na ovaj život?
4 Kad dakle imate sporove koji se
odnose na ovaj život, postavljate one
I KORIN ANIMA 7
koji su u crkvi najmanje c!enjeni da
vam sude.
5 Govorim na vašu sramotu. Zar
je tako da me$u vama nema ni jed-
nog mudrog koji bi mogao rasuditi
izme$u svoje bra#e?
6 Nego se brat s bratom parni i, i
to pred nevjernicima!
7 Ve# vam je dakle to potpuna
pogreška što uop#e imate parnice
me$u sobom. Zašto rad!e ne pre-
trpite nepravdu? Zašto radije ne
dopustite da vas prevare?
8 Naprotiv, vi inite nepravdu i
varate, i to svoju bra#u!
9 Ne znate li da nepravednici ne#e
baštiniti kraljevstva Božjega? Ne za-
varavajte se! Ni bludnici, ni idolopo-
klonici, ni preljubnici, ni mekoputnici,
ni oni što l!ežu s muškarcima,
10 ni lopovi, ni lakomci, ni p!anci,
ni psova i, ni otima i ne#e baštiniti
kraljevstvo Božje.
11 I neki od vas su bili takvi. Ali ste
se oprali, ali ste se posvetili, ali ste se
opravdali u imenu Gospodina Isusa
i po Duhu našega Boga.
12 Sve mi je dopušteno, ali sve ne
koristi. Sve mi je dopušteno, ali ne
želim biti pod vlaš#u bilo ega.
13 Jela trbuhu, a trbuh jelima.
Ali #e Bog i jedno i drugo uništiti.
A t!elo n!e za bludnost, nego za
Gospodina, i Gospodin za t!elo.
14 A Bog koji je Gospodina uskr-
snuo, i nas #e uskrsnuti svojom
snagom.
15 Ne znate li da su vaša tijela
udovi Kristovi? Ho#u li dakle uzeti
Kristove udove i u initi ih udovima
bludnice? Bože sa uvaj!
16 Što? Zar ne znate da tko uz
bludnicu prione da je jedno t!elo? Jer
govori: “Bit #e dvoje jedno t!elo.”
17 A tko prione uz Gospodina,
jedan je duh.
18 Bježite od bludnosti! Svaki
gr!eh koji ovjek u ini je izvan t!ela;
204
ali tko po ini blud griješi protiv
vlastitog t!ela.
19 Što? Zar ne znate da je vaše t!elo
hram Duha Svetoga, koji je u vama,
kojega imate od Boga te niste svoji?
20 Jer ste c!enom otkupljeni. Stoga
proslavite Boga u svome tijelu i
svome duhu, koji su Božji!
POGLAVLJE 7
S
žene.
AD o onome što ste mi napisali.
Dobro je ovjeku da se ne doti e
2 Ali da izbjegnete bludnost, neka
svaki ima svoju ženu i svaka žena
neka ima svoga muža.
3 Neka muž iskazuje svojoj ženi
dužnu blagonaklonost, isto tako i
žena mužu!
4 Žena nema vlast nad svojim
tijelom, nego muž, a isto tako ni
muž nema vlast nad svojim t!elom,
nego žena.
5 Ne uskra#ujete se jedno dru-
gomu, osim po dogovoru, na neko
vr!eme, da biste se posvetili postu i
molitvi; zatim se ponovo sastanite,
da vas ne bi Sotona iskušavao zbog
vaše nesuzdržljivosti.
6 Ali ovo kažem kao dopuštenje, a
ne kao zapov!ed.
7 Jer bih htio da svi ljudi budu
kao što sam ja; ali svatko ima svoj
vlastiti dar od Boga, jedan ovakav,
drugi onakav.
8 Stoga kažem neoženjenima i udo-
vicama: dobro je za njih ako ostanu
kao što sam ja.
9 Ako li se ne mogu suzdržavati,
neka se žene, jer je bolje oženiti se
negoli izgarati.
10 A oženjenima zapov!edam, ne
ja, nego Gospodin: žena neka se od
svojega muža ne rastavlja.
11 Ako li se i rastavi, neka ostane
neudana ili neka se pomiri sa svojim
mužem; a muž neka ne otpušta svoju
ženu.
 205
12 Ali ostalima kažem ja, ne Gos-
podin: ako koji brat ima ženu koja
ne vjeruje, a ona je zadovoljna stano-
vati s njim, neka je ne otpušta!
13 I žena koja ima muža koji ne
vjeruje, a on je zadovoljan stanovati
s njom, neka ga ne napušta,
14 jer je muž koji ne vjeruje posve-
#en ženom, a žena koja ne vjeruje
posve#ena je mužem. Ina e bi vaša
djeca bila ne ista, a sada su sveta.
15 Ako li se nevjernik rastavlja,
neka se rastavi. U takvim slu#ajevima
brat ili sestra nisu u ropstvu, nego
nas je Bog pozvao na mir.
16 Jer što znaš, ženo, ho#eš li spa-
siti svojega muža? Ili što znaš, mužu,
ho#eš li spasiti svoju ženu?
17 Nego kako je kome dod!elio
Bog, kako je koga pozvao Gospodin,
tako neka hodi. I tako odre$ujem po
svim crkvama!
18 Je li tko pozvan ve# obrezan,
neka ne bude neobrezan. Je li tko
pozvan u neobrezanju? Neka ne
bude obrezan!
19 Obrezanje n!e ništa, i neobre-
zanje n!e ništa, nego držanje Božjih
zapov!edi.
20 Neka svatko ostane u istom
zvanju u kojem je pozvan!
21 Jesi li pozvan kao sluga? Ne
brini se za to! Nego, ako li možeš
postati slobodan, radije se time
okoristi.
22 Jer tko je u Gospodinu pozvan
kao sluga, slobodnjak je Gospodinov;
tako i tko je pozvan kao slobodan,
sluga je Kristov.
23 Cijenom ste otkupljeni! Ne
budite sluge ljudima!
24 Bra#o, neka svatko, u emu je
pozvan u tome ostane s Bogom.
25 A što se ti e djevica, nemam
zapov!edi Gospodinove, no dajem
prosudbu kao onaj koji je zadobio
milosr$e od Gospodina da bude
vjeran.
I KORIN ANIMA 7
26 Smatram dakle da je zbog
sadašnje tjeskobe to dobro; ovjeku
je dobro tako biti.
27 Jesi li vezan za ženu? Ne traži
rastavu! Jesi li rastavljen od žene?
Ne traži ženu!
28 Ako li se i oženiš, nisi sagr!ešio;
i djevica ako se uda, n!e sagr!ešila.
Me$utim takvi #e imati tjelesnu
nevolju, a ja bih vas htio poštedjeti.
29 Ali ovo vam kažem, bra#o: vri-
jeme je kratko. Preostaje da i oni koji
imaju žene budu kao da ih nemaju.
30 I oni koji pla u, kao da ne pla u;
i oni koji se raduju, kao da se ne
raduju; i oni koji kupuju, kao da ne
posjeduju;
31 i koji koriste ovaj sv!et, kao da
ga ne iskorištavaju: jer prolazi obli je
ovoga sv!eta.
32 A htio bih da vi budete bezbriž-
ni. Neoženjeni se brine za ono što
pripada Gospodinu: kako bi mogao
ugoditi Gospodinu.
33 A oženjeni se brine za ono što
je od sv!eta: kako bi mogao ugoditi
svojoj ženi.
34 Postoji i razlika izme$u žene
i djevice. Neudana se brine za ono
što je Gospodinovo: da bi mogla biti
sveta i t!elom i duhom. A udana se
brine za ono što je svjetsko, kako bi
mogla ugoditi mužu.
35 A ovo govorim na korist vama
samima, ne da vam postavim za-
mku, nego navedem na ono što je
prikladno, da možete posluživati
Gospodinu nesmetano.
36 No smatra li tko da neprikladno
postupa prema svojoj djevici, ako je
ona prošla cv!et svoje najbolje dobi,
i tako je trebalo biti, neka u ini što
želi, ne gr!eši; neka se vjen aju.
37 Ali onaj tko ostaje vrst u svome
srcu, i nema potrebu, ve# ima vlast
nad svojom voljom, i tako je odlu io
u svome srcu sa uvati svoju djevicu,
ini dobro.
I KORIN ANIMA 8
38 Tako dakle onaj koji nju udaje,
ini dobro, a onaj koji nju ne udaje,
ini bolje.
39 Žena je vezana Zakonom tako
dugo dok njezin muž živi; ako li joj
muž umre, slobodna je da se uda za
koga ho#e, samo u Gospodinu!
40 No bit #e sretnija, po mojoj
prosudbi, ako ostane tako. A mislim
da i ja imam Duha Božjega.
POGLAVLJE 8
A što se ti e onoga što je žrtvovano
idolima, znamo da svi imamo
znanje. Znanje nadima, a ljubav
izgra$uje.
2 Ako li netko misli da nešto zna,
ništa još ne zna onako kako treba
znati!
3 No ako netko ljubi Boga, toga
on poznaje.
4 Dakle, što se ti e blagovanja
onoga što je prineseno na žrtvu
idolima, znamo da idol n!e ništa
na sv!etu i da nema drugog Boga
osim jednoga.
5 Jer ako bi i postojali takozvani
bogovi, bilo u nebu, ili na zemlji,
(kao što postoji mnogo bogova i
mnogo gospodara),
6 ali mi imamo samo jednoga Boga,
Oca, od kojega je sve i mi u njemu, i
jednoga Gospodina, Isusa Krista, po
kome je sve i mi po njemu.
7 Ipak nema svatko to znanje.
Jer neki svjesni idola, sve do ovog
asa, jedu to kao prineseno idolu,
i njihova se savjest, pošto je slaba,
kalja.
8 A jelo nas ne preporu uje Bogu:
jer niti što dobivamo ako jedemo,
niti što gubimo ako ne jedemo.
9 Ali pazite da ne bi ta vaša slobo-
da postala kamen spoticanja onima
koji su slabi.
10 Jer ako tko vidi tebe koji imaš
znanje kako sjediš pri jelu u ido-
lskom hramu, ne#e li se njegova
206
savjest koja je slaba ohrabriti da jede
ono što je prineseno idolima?
11 I zbog tvojega #e znanja propasti
slabi brat za kojega je Krist umro.
12 I dok tako gr!ešite protiv bra#e
i ranjavate njihovu slabu savjest,
gr!ešite protiv Krista.
13 Zato ako jelo sablažnjava brata
mojega, ne#u jesti meso dok je sv!e-
ta da brata svojega ne sablaznim.
POGLAVLJE 9
N ISAM li ja apostol? Nisam li
slobodan? Nisam li vidio Isusa
Krista, našega Gospodina? Niste li
vi moje djelo u Gospodinu?
2 Ako drugima nisam apostol,
ali vama bez sumnje jesam: jer vi
ste pe at mojega apostolstva u
Gospodinu.
3 Moj odgovor onima koji me
ispituju jest ovo:
4 Nemamo li pravo jesti i piti?
5 Nemamo li pravo voditi sa
sobom sestru, ženu, kao i ostali apo-
stoli, i bra#a Gospodinova, i Kefa?
6 Ili samo ja i Barnaba nemamo
pravo ne raditi?
7 Tko ikada ide ratovati o svom vla-
stitom trošku? Tko sadi vinograd pa
ne jede od ploda njegova? Ili tko pase
stado, a ml!eka od stada ne jede?
8 Govorim li ovo kao ovjek? Ili ne
govori li to isto i Zakon?
9 Jer je u Mojs!evu Zakonu zapisa-
no: “Ne zavezuj usta volu koji vrše.”
Brine li se Bog za volove?
10 Ili sve to govori radi nas? Jer je
to, bez sumnje, radi nas zapisano,
da onaj koji ore u nadi treba orati; i
onaj koji vrše u nadi treba biti dionik
svoje nade.
11 Ako smo mi vama s!ali duhov-
na dobra, je li to velika stvar ako
žanjemo vaša tjelesna dobra?
12 Ako drugi imaju udio u pravu
nad vama, nemamo li mi još više?
Ali se nismo koristili tim pravom,
 207
nego smo sve podnosili da ne bi-
smo pr!e ili Kristovo evan$elje.
13 Ne znate li da oni koji poslužuju
oko svetih stvari žive od hramskih
prinosa i koji kod žrtvenika služe, sa
žrtvenikom i d!ele?
14 Tako je i Gospodin odredio
onima koji evan$elje propov!edaju
od evan$elja živjeti.
15 Ali ja se ni im od toga nisam
koristio. Niti sam ovo napisao da
bi se tako trebalo postupati prema
meni, jer bi mi bilo bolje umr!eti
nego da netko uništi moju slavu.
16 Jer iako propov!edam evan-
$elje, ja nemam ništa ime bi se
proslavio, jer je na mene položena
ta obveza. A jao meni ako evan$elje
ne propov!edam!
17 Jer ako ovo inim dragovoljno,
imam nagradu; ako li protiv volje,
to je služba evan elja koja mi je
povjerena.
18 Koja mi je onda nagrada?
Uistinu da, kad propovijedam
evan$elje, bez naplate predajem
evan$elje Kristovo, tako da se
ne okoristim svojim pravom u
evan$elju.
19 Jer premda sam slobodan od
svih, svima sam postao sluga da ih
što više pridob!em.
20 I Židovima sam bio kao Židov,
da bih pridobio Židove; onima koji
su pod Zakonom, kao da sam pod
Zakonom, da bih pridobio one koji
su pod Zakonom;
21 onima koji su bez Zakona, kao
da sam bez Zakona, (premda nisam
pred Bogom bez Zakona, nego sam
pod Kristovim zakonom) da bih
pridobio one koji su bez Zakona.
22 Slabima sam bio kao slab da
bih pridobio slabe. Svima sam bio
sve da bih na svaki na in neke
spasio.
23 A ovo inim radi evan$elja, da
bih mogao biti njegov dionik.
I KORIN ANIMA 10
24 Ne znate li da oni što u trkalištu
tr e, svi tr e, ali jedan prima premi-
ju! Tr ite tako da bi dobili!
25 A svaki onaj koji se natje e, odri-
e se svega: oni zato da dob!u ras-
padljiv v!enac, a mi neraspadljiv.
26 Ja stoga tako tr im, ne kao ne-
siguran; tako se borim, ne kao onaj
koji mlati zrak.
27 Nego obuzdavam svoje t!elo i
dovodim ga u pokornost, da pošto
sam drugima propov!edao, sâm ne
budem izba en.
POGLAVLJE 10
Š TOVIŠE, bra#o, ne bih htio da
budete u neznanju kako su svi
naši o evi bili pod oblakom i svi su
prošli kroz more;
2 i svi su bili kršteni na Mojs!a u
oblaku i u moru;
3 i svi su jeli isto duhovno jelo;
4 i svi su pili isto duhovno pi#e. Jer
pili su iz duhovne St!ene koja ih je
pratila, a ta je St!ena bila Krist.
5 Ali s mnogima od njih Bog n!e
bio zadovoljan, jer su bili oboreni u
pustinji.
6 A ovo su nama bili primjeri, da
mi ne žudimo za zlim stvarima, kao
što su oni žudjeli.
7 Niti ne budite idolopoklonici
kao neki od njih, kao što je zapisano:
“Sjeo je narod da bi jeo i pio, a onda
ustao da bi se zabavljao!”
8 Niti ne inimo blud, kao što su
neki od njih inili, te je u jednom
danu palo dvadeset i tri tisu#e!
9 Niti ne iskušavajmo Krista, kao
što su neki od njih iskušavali te su
od zm!a izginuli.
10 Niti ne mrmljajte, kao što su i
neki od njih mrmljali, te bili uništeni
od Zatornika!
11 A sve se to kao primjer dogodilo
njima, a zapisano je za upozore-
nje nama na koje su došli svršeci
sv!eta.
I KORIN ANIMA 11
12 Zato tko misli da stoji, neka pazi
da ne padne!
13 Nikakva kušnja n!e vas zahva-
tila osim one zajedni ke ovjeku.
Ali, vjeran je Bog koji ne#e dopustiti
da budete iskušani preko onoga
što možete, nego #e s iskušenjem
dati i put za izlaz da biste ga mogli
podn!eti.
14 Zato ljubljeni moji, bježite od
idolopoklonstva!
15 Govorim vam kao mudrima;
prosudite sami što govorim.
16 %aša blagoslova, kojom bla-
goslivljamo, n!e li zajedništvo krvi
Kristove? Kruh koji lomimo, n!e li
zajedništvo t!ela Kristova?
17 Jer mi mnogi, jedan smo kruh, i
jedno t!elo, jer smo svi dionici toga
jednoga kruha.
18 Promatrajte Izraela po t!elu:
nisu li oni koji jedu od žrtava dionici
žrtvenika?
19 Što onda re#i? Je li idol nešto?
Ili je li ono što je prineseno na žrtvu
idolima nešto?
20 Nego kažem, da ono što Pogani
žrtvuju, $avlima žrtvuju, a ne Bogu.
A ne bih htio da imate zajedništvo s
$avlima.
21 Ne možete piti ašu Gospodi-
novu i ašu $avolsku. Ne možete
biti dionici stola Gospodinova i stola
$avolskoga.
22 Izazivamo li Gospodina na lju-
bomoru? Jesmo li mi ja i od njega?
23 Sve mi je dopušteno, ali sve n!e
korisno. Sve mi je dopušteno, ali sve
ne izgra$uje.
24 Neka nitko ne traži svoju, nego
svaki korist drugoga!
25 Sve što se prodaje na tržnici,
to jedite i ništa ne ispitujte radi
savjesti.
26 Jer je Gospodinova zemlja i
obilje njezino.
27 Ako vas tko od onih koji ne vje-
ruju pozove na gozbu, i vi ste voljni
208
i#i, jedite sve što se pred vas postavi
i ništa ne ispitujte radi savjesti.
28 Ako li vam tko kaže: “Ovo je pri-
neseno na žrtvu idolima”, ne jedite
radi onoga koji vam je na to ukazao
i radi savjesti; jer je Gospodinova
zemlja i obilje njezino.
29 Savjesti, kažem, ne svoje, nego
drugoga. Jer zašto da moju slobodu
sudi savjest drugoga?
30 Jer ako ja po milosti sudjelujem,
zašto bi me pogr$ivali za ono zbog
ega ja zahvaljujem?
31 Ako dakle jedete ili p!ete, ili
što drugo inite, sve inite na slavu
Božju!
32 Ne budite na sablazan ni Žido-
vima, ni Poganima, ni crkvi Božjoj,
33 kao što i ja svima u svemu uga-
$am i ne tražim svoju korist, nego
korist mnogih, da bi bili spašeni.
POGLAVLJE 11
M OJI sl!edbenici budite, kao što
sam i ja Kristov!
2 A hvalim vas, bra#o, što me se u
svemu sje#ate i držite odredbe koje
sam vam predao.
3 Ali htio bih da znate da je svakom
muškarcu glava Krist, a glava ženi
muškarac, a glava Kristu Bog.
4 Svaki muškarac koji moli ili
prorokuje, a ima pokrivenu glavu,
sramoti svoju glavu.
5 I svaka žena koja moli ili proroku-
je, nepokrivene glave sramoti svoju
glavu. Jer je to jedno te isto kao da
je obr!ana.
6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se
i ošiša! Ako li je sramota ženi da bude
ošišana ili obr!ana, neka se pokr!e!
7 Jer muškarac doista ne treba po-
krivati svoju glavu, jer je slika i slava
Božja, a žena je slava muškar eva.
8 Jer muškarac n!e od žene, nego
žena od muškarca,
9 i n!e muškarac stvoren za ženu,
nego žena za muškarca.
 209
10 Zbog toga treba žena imati vlast
na svojoj glavi, radi an$ela.
11 Me$utim, u Gospodinu ni
muškarac bez žene, ni žena bez
muškarca.
12 Jer kao što je žena od muškarca,
tako je i muškarac po ženi, a sve je
od Boga.
13 Prosudite sami po sebi: doli-
kuje li ženi da se nepokrivena moli
Bogu?
14 Ne u i li vas i sama narav da
je sramota muškarcu ako ima dugu
kosu?
15 Ako li žena ima dugu kosu to
joj je na slavu, jer joj je kosa dana za
pokrivalo.
16 No ako netko misli biti svadljiv,
mi nemamo takvog obi aja, a ni
crkve Božje.
17 A dok to obzanjujem, ne hvalim
vas pošto se ne sastajete na bolje,
nego na gore.
18 Pr!e svega, ujem da, kad se
sastajete u crkvi, me$u vama ima
razdora, što djelomi no i vjerujem.
19 Jer treba biti i krivovjerja me$u
vama da se oni prokušani o ituju
me$u vama.
20 Kad se tako zajedno sastajete na
nekom mjestu, to više n!e blagova-
nje Gospodinove ve ere.
21 Jer pri blagovanju svaki uzima
pred drugima svoju ve eru, te jedan
gladuje, a drugi se op!a.
22 Što? Nemate li ku#e u kojima
jedete i p!ete? Ili prezirete crkvu
Božju i sramotite one koji nemaju?
Što #u vam re#i? Ho#u li vas pohvaliti
u tome? Ne hvalim vas!
23 Jer ja sam primio od Gospodina
ono što sam vam i predao da je
Gospodin Isus one no#i u kojoj je bio
izdan uzeo kruh,
24 te ga je, kad je dao hvalu, razlo-
mio i rekao: “Uzmite, jedite! Ovo je
t!elo moje koje je za vas slomljeno.
Ovo inite meni na spomen!”
I KORIN ANIMA 12
25 Isto tako, nakon što je ve erao,
uzeo je i ašu govore#i: “Ova je
aša Novi zavjet u mojoj krvi. Ovo
inite, svaki put kad je p!ete, meni
na spomen!”
26 Jer svaki put kad jedete ovaj
kruh i p!ete ovu ašu, smrt Gos-
podinovu objavljujete dok on ne
do$e.
27 Zato svaki koji jede ovaj kruh
ili pije ašu Gospodinovu nedo-
stojno, bit #e kriv za tijelo i krv
Gospodinovu.
28 Ali neka ovjek sâm sebe ispita
te onda od tog kruha jede i iz te aše
p!e,
29 jer tko jede i p!e nedostojno,
osudu svoju jede i pije, pošto ne
raspoznaje t!elo Gospodinovo.
30 Zbog toga su me$u vama mnogi
slabi i bolesni, i mnogi spavaju.
31 Jer kad bismo sami sebe prosu-
$ivali, ne bismo bili su$eni.
32 Ali kad smo su$eni, mi smo od
Gospodina odgajani kažnjavanjem,
da ne budemo osu$eni sa sv!etom.
33 Zato, bra#o moja, kad se sasta-
jete na blagovanje, pri ekajte jedni
druge!
34 Ako je netko gladan, neka jede
kod ku#e da se ne sastajete na osudu.
A ostalo #u urediti kad do$em.
POGLAVLJE 12
A o duhovnim darovima, bra#o, ne
bih htio da ste u neznanju.
2 Znate da ste bili Pogani, zavedeni
k nijemim idolima, kako su vas
vodili.
3 Zato vam dajem do znanja da
nitko, koji govori po Duhu Božjem,
ne naziva Isusa prokletim, i da nitko
ne može re#i da je Isus Gospodin,
osim po Duhu Svetom.
4 A ima raznovrsnih darova, ali
je isti Duh,
5 i razli ite su službe, ali je isti
Gospodin.
I KORIN ANIMA 13
6 I raznovrsna su djelovanja, ali je
isti Bog koji radi sve u svima.
7 A svakome se daje o itovanje
Duha na korist.
8 Jer jednome se po Duhu daje r!e
mudrosti; a drugome r!e spoznanje
po istom Duhu;
9 a drugome vjera po istom Duhu;
a drugome darovi ozdravljanja po
istom Duhu;
10 a drugome injenje udesa; a
drugome prorokovanje; a drugome
raspoznavanje duhova; a drugome
razli#ite vrste jezika; a drugome
tuma enje jezika.
11 A sve to radi taj jedan te isti
Duh koji d!eli svakome pojedina no
kako on ho#e.
12 Jer kao što je t!elo jedno, i ima
mnogo udova, a svi udovi tog jed-
nog t!ela, iako ih je mnogo, jedno su
t!elo: tako je i Krist.
13 Jer po jednom smo Duhu
svi mi kršteni u jedno t!elo, bilo
Židovi ili Pogani, bilo robovi ili
slobodnjaci. I svi smo napojeni
jednim Duhom.
14 Jer ni t!elo n!e jedan ud, nego
mnogi.
15 Ako bi noga rekla: “Zato što
nisam ruka, nisam od t!ela,” zar
stoga n!e od t!ela?
16 Ako bi i uho reklo: “Zato što
nisam oko, nisam od tijela,” zar
stoga n!e od t!ela?
17 Kad bi c!elo t!elo bilo oko, gdje
bi bio sluh? Kad bi sve bio sluh, gdje
bi bio njuh?
18 Ali sada je Bog udove, svakog
pojedinog od njih, postavio na t!elu
kako je htio.
19 A kad bi svi bili jedan ud, gdje
bi bilo t!elo?
20 No sada postoje mnogi udovi,
ali je jedno t!elo.
21 I oko ne može re#i ruci: “Ne
trebam te”, ili opet glava nogama:
“Ne trebam vas.”
210
22 Naprotiv, puno su više po-
trebni oni udovi t!ela koji se ine
slab!ima.
23 A oni udovi t!ela za koje misli-
mo da su manje asni, njima pokla-
njamo ve#u ast. I naši nepristojni
d$elovi imaju više pristojnosti,
24 a naši pristojni d$elovi nemaju
tu potrebu. Ali je Bog sastavio t!elo
i dao ve#u ast onome d$elu kojemu
to nedostaje,
25 da ne bude razdora u t!elu,
nego da se svi udovi jednako brinu
jedan za drugoga.
26 I kad trpi jedan ud, trpe za-
jedno svi udovi; ili kad je jedan
ud poštovan, svi se udovi raduju
s njim.
27 A vi ste t!elo Kristovo, a za-
sebno udovi.
28 I neke je Bog postavio u crkvi:
prvo apostole, drugo proroke, tre#e
u itelje; zatim udesa, onda darove
ozdravljanja, pomo#i, upravljanja,
razli ite jezike.
29 Jesu li svi apostoli? Jesu li svi
proroci? Jesu li svi u itelji? Jesu li svi
udotvorci?
30 Imaju li svi darove ozdravlja-
nja? Govore li svi jezike? Tuma e
li ih svi?
31 Ali vi eznite za najboljim
darovima! A ja #u vam pokazati još
izvrsn!i put.
POGLAVLJE 13
A KO bih govorio ljudske i an$eo-
ske jezike, a ljubavi ne bih imao,
postao bih kao mjed što je i, ili cimbal
što zve i.
2 Ako bih imao i dar prorokovanja
i znao sve tajne i sva znanja; ako bih
imao i svu vjeru, tako da bih mogao
brda premještati, a ljubavi ne bih
imao, ništa sam.
3 Ako bih i razdijelio sva svoja
dobra da nahranim siromahe, ako
bih i predao t!elo svoje da se spali,
 211
a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne
koristi.
4 Ljubav je strpljiva, dobrostiva je;
ljubav ne zavidi, ljubav se ne hvali,
ne nadima se,
5 n!e nepristojna, ne traži svoje,
n!e razdražljiva, ne misli zlo;
6 ne raduje se nepravdi, a raduje
se istini,
7 sve nosi, sve vjeruje, svemu se
nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje. A kad
bi bila proro anstva, prestala bi! Kad
bi bili jezici, umuknuli bi! Kad bi bilo
znanje, iš eznulo bi!
9 Jer djelomi no spoznajemo i
djelomi no prorokujemo.
10 Ali kad do$e ono savršeno, tada
#e ovo djelomi no nestati.
11 Kad sam bio dijete, govorio
sam kao d!ete, shva#ao kao d!ete,
razmišljao kao d!ete. Ali kad sam
postao muškarac, odbacio sam ono
djetinje.
12 Jer sada vidimo u ogledalu,
nejasno, a tada, licem u lice. Sada
spoznajem djelomi no, a tada #u
spoznati kao što sam i spoznat.
13 A sada ostaje vjera, nada, ljubav,
to troje; ali najve#a od ovih je ljubav.
POGLAVLJE 14
T EŽITE za ljubavlju i eznite za
duhovnim darovima, a još više da
bi prorokovali.
2 Jer tko govori nepoznatim jezi-
kom, ne govori ljudima, nego Bogu;
jer ga nitko ne razum!e, premda on
u duhu govori tajne.
3 Ali onaj koji prorokuje, ljudima
govori na izgradnju, i ohrabrenje i
utjehu.
4 Onaj koji govori nepoznatim
jezikom, sâm sebe izgra$uje, ali onaj
koji prorokuje, izgra$uje crkvu.
5 Htio bi da svi vi govorite jezike,
ali još više da bi prorokovali. Jer je
ve#i onaj koji prorokuje nego onaj
I KORIN ANIMA 14
koji govori jezike, osim ako to protu-
ma i, da bi se izgra$ivala crkva.
6 A sada, bra#o, do$em li k vama
govore#i jezike, što #u vam ja ko-
ristiti ako vam ne govorim ili po
otkrivenju, ili po spoznanju, ili po
proro anstvu ili po nauku?
7 %ak i nežive stvari daju zvuk,
bilo svirala ili harfa, ako li ne daju
razli ite zvukove, kako #e se raspo-
znati što svira svirala ili harfa?
8 Jer ako truba daje nepouzdan
zvuk, tko #e se spremiti za bitku?
9 Tako i vi: ako jezikom ne izgo-
vorite r!e i koje se lako razum!u
kako #e se znati što je re eno? Jer #ete
govoriti u zrak.
10 Postoji na sv!etu toliko vrsta
glasova, a ni jedan od njih n!e bez
zna enja.
11 Stoga, ako ne raspoznajem
zna enje glasa, bit #u tu$inac onomu
koji govori, a onaj koji govori bit #e
tu$inac meni.
12 Tako i vi, budu#i da ste revni
za duhovnim darovima, tražite kako
biste se njima odlikovali za izgradnju
crkve!
13 Zato tko govori nepoznatim
jezikom neka se moli da bi mogao
protuma iti.
14 Jer ako se molim nepoznatim
jezikom, moj se duh moli, ali moj je
razum besplodan.
15 Što #u onda? Molit #u duhom, a
molit #u i razumom; pjevat #u hvale
duhom, a pjevat #u i razumom.
16 Ina e kad blagosiljaš duhom,
kako #e onaj koji zauzima mjesto
za neupu#enog re#i “Amen” na
tvoju zahvalu, pošto ne razum!e
što govoriš?
17 Jer ti, uistinu, dobro zahvalju-
ješ, ali se drugi ne izgra$uje.
18 Zahvaljujem Bogu svojemu,
govorim jezike više od svih vas;
19 ali u crkvi rad!e kažem pet
rije i svojim razumom, da bi se
I KORIN ANIMA 15
mojim glasom i drugi pou li, nego
deset tisu#a rije i nepoznatim
jezikom.
20 Bra#o, ne budite više djeca
razumom, nego u zlobi budite djeca,
ali razumom budite muškarci!
21 U Zakonu je zapisano: “Kroz
ljude drugih jezika i drugih usana
govorit #u ovom narodu, a ipak
me ni tako ne#e poslušati, govori
Gospodin.”
22 Zato nisu jezici znak za one koji
vjeruju, nego za one koji ne vjeruju,
a prorokovanje n!e za one koji ne
vjeruju, nego za one koji vjeruju.
23 Ako se dakle skupi sva crkva na
jednom mjesto te svi govore jezike,
a u$u neupu#eni ili nevjernici, ne#e
li re#i da ste poludjeli?
24 No ako svi prorokuju, a u$e
jedan koji ne vjeruje ili jedan neu-
pu#eni, presvjedo en je od svih,
prosu$ivan je od svih;
25 te se tako o ituju tajne njegova
srca. I tako #e pasti ni ice i štovati
Boga te obzaniti da je Bog zaista u
vama.
26 Što #ete onda, bra#o? Kad se
sastajete, svaki od vas ima psalam,
ima nauk, ima jezik, ima otkrivenje,
ima tuma enje. Neka sve bude na
izgradnju!
27 Ako tko govori nepoznatim
jezikom, neka to budu po dvojica, ili
najviše trojica, i to po redu, a jedan
neka tuma i!
28 Ako li nema tuma a, neka šuti u
crkvi; a neka govori sebi i Bogu!
29 Neka proroci govore po dvojica
ili trojica, a ostali neka prosu$uju!
30 Ako li nešto bude objavlje-
no drugome koji sjedi, prvi neka
ušuti!
31 Jer svi možete prorokovati
jedan po jedan, da se svi nau e i svi
budu utješeni.
32 A duhovi prorok( podloženi su
prorocima.
212
33 Jer Bog n!e autor nereda, nego
mira, kao što je u svim crkvama
svetih.
34 Neka žene vaše u crkvama šute
jer im n!e dopušteno govoriti, nego
im je nare eno da budu poslušne kao
što i Zakon govori.
35 A ako žele što nau iti, neka
kod ku#e pitaju svoje muževe, jer
je sramota ženama govoriti u crkvi.
36 Što, je li od vas izašla r!e Božja?
Ili je došla samo k vama?
37 Ako netko misli da je prorok
ili duhovan, neka spozna da su ovo
što vam pišem zapov!edi Gospo-
dinove.
38 Ako li netko ne zna, neka ne
zna.
39 Zato, bra#o, eznite prorokovati
i ne branite govoriti jezike!
40 Sve neka bude pristojno i
uredno.
POGLAVLJE 15
P OVRH svega, bra#o, objavljujem
vam evan$elje koje sam vam
propov!edao, koje ste i prihvatili i
u kojem stojite,
2 po kojem ste i spašeni, ako ste za-
pamtili što sam vam ja propov!edao,
osim ako ste povjerovali uzalud.
3 Jer predao sam vam najpr!e ono
što sam i primio: da je Krist umro za
naše gr!ehe prema Pismima,
4 i da je bio pokopan, i da je tre#i
dan uskrsnuo, prema Pismima,
5 i da ga je vidio Kefa, zatim
Dvanaestorica.
6 Posl!e toga vidjelo ga je odjed-
nom više od pet stotina bra#e,
od kojih je ve#ina ostala do ovog
trenutka, a neki su usnuli.
7 Nakon toga vidio ga je Jakov,
zatim svi apostoli.
8 A na kraju svega, vidio sam ga i
ja, kao nedonoš e.
9 Jer ja sam najmanji me$u aposto-
lima, ja nisam podoban nazivati se
 213
apostolom jer sam progonio crkvu
Božju.
10 Ali miloš#u Božjom jesam što
jesam i njegova milost koja mi je
darovana, meni n!e bila uzaludna.
Naprotiv, trudio sam se puno više
nego svi oni; ali ne ja, nego milost
Božja koja je bila sa mnom.
11 Stoga bilo to ja, ili oni,
tako propovijedamo, tako ste i
povjerovali.
12 Ako li je Krist propov!edan
da je uskrsnuo od mrtvih, kako
neki me$u vama govore da nema
uskrsnu#a od mrtvih?
13 Ako li nema uskrsnu#a od
mrtvih, ni Krist n!e uskrsnuo.
14 A ako Krist n!e uskrsnuo, onda
je uzaludno naše propov!edanje, a
uzaludna je i vaša vjera.
15 Dapa e, našli bismo se i lažnim
svjedocima Božjim, jer smo svjedo-
ili o Bogu da je uskrsnuo Krista,
kojega n!e uskrsnuo, ako bi bilo
da mrtvi ne uskrsavaju.
16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni
Krist n!e uskrsnuo.
17 A ako Krist n!e uskrsnuo, uza-
lud je vaša vjera; još ste u gr!esima
svojim.
18 Onda su i oni koji su usnuli u
Kristu, propali.
19 Ako samo u ovom životu
imamo nadu u Krista, najbjedn!i
smo od svih ljudi.
20 Ali sada, Krist je uskrsnuo od
mrtvih i postao prvina onih koji su
usnuli.
21 Budu#i da je po ovjeku došla
smrt, po ovjeku dolazi i uskrsnu#e
od mrtvih.
22 Jer kao što u Adamu svi umiru,
tako #e i u Kristu svi oživjeti.
23 Ali svatko u svom redu: prvina
Krist, zatim oni koji su Kristovi kod
njegovog dolaska.
24 Tada dolazi svršetak, kad #e
predati kraljevstvo Bogu i Ocu,
I KORIN ANIMA 15
kad #e zbaciti svako poglavarstvo,
svaku vlast i silu.
25 Jer on mora kraljevati, dok ne
položi sve neprijatelje pod svoje
noge.
26 Posljednji nepr!atelj koji #e biti
uništen je smrt.
27 Jer je sve podložio pod njegove
noge. A kad kaže: “Sve mu je podlo-
ženo,” o ito je, sve osim onoga koji
mu je sve podložio.
28 A kad mu sve bude podloženo,
tada #e se i sâm Sin podložiti onomu
koji je njemu sve podložio, da Bog
bude sve u svemu.
29 Ina e, što onda ine oni koji
se krštavaju za mrtve? Ako mrtvi
uop#e ne uskrsavaju, emu se onda
krštavaju za mrtve?
30 I zašto se mi svaki as izlažemo
pogibli?
31 Tako mi vaše slave koju imam
u Kristu Isusu, našem Gospodinu,
svaki dan umirem.
32 Ako sam se na ljudski na in
borio sa zv!erima u Efezu, kakva mi
je prednost ako mrtvi ne uskrsavaju?
Onda: “Jedimo i pijmo jer sutra
umiremo.”
33 Ne zavaravajte se: “Zli razgo-
vori kvare dobre navike.”
34 Probudite se za pravednost i ne
gr!ešite jer neki nemaju spoznaju
Boga. Govorim to na vašu sramotu.
35 Ali netko #e re#i: “Kako uskr-
savaju mrtvi? I s kakvim li t!elom
dolaze?”
36 Bezumni e! Ono što ti s!eš ne
oživljuje, ako ne umre.
37 I ono što s!eš n!e t!elo koji #e se
nastati, nego golo zrno, na primjer,
pšenice ili neko drugo.
38 A Bog mu daje t!elo kakvo ho#e,
i to svakom sjemenu svoje t!elo.
39 N!e svako t!elo isto t!elo, nego
jedno je ljudsko t!elo, a drugo je
životinjsko t!elo, drugo je riblje, i
drugo pti je.
I KORIN ANIMA 16
40 Postoje i nebeska tjelesa i ze-
maljska tjelesa, ali je jedna slava
nebeskih, a druga slava zemaljskih.
41 Jedna je slava sunca, i druga
slava mjeseca, i druga slava zv!ezda;
jer se zv!ezda od zv!ezde razlikuje
u slavi.
42 Tako je i uskrsnu#e mrtvih: s!e
se u raspadljivosti, a uskrsava u
neraspadljivosti;
43 s!e se u sramoti, uskrsava u
slavi; s!e se u slabosti, uskrsava u
snazi;
44 s!e se t!elo naravno, uskrsava
t!elo duhovno. Postoji t!elo narav-
no, i postoji t!elo duhovno.
45 Tako je i zapisano: “Prvi o-
vjek, Adam, postao je živa duša,”
posljednji Adam postao je duh koji
oživljuje.
46 Ipak n!e najpr!e bilo duhov-
no, nego naravno; a poslije toga
duhovno.
47 Prvi je ovjek od zemlje, ze-
mljan; drugi je ovjek Gospodin s
neba.
48 Kakav je zemljani, takvi su i
zemljani; a kakav je nebeski, takvi
su i nebeski.
49 I kao što smo nosili lik zemlja-
noga, nosit #emo i lik nebeskoga.
50 A ovo, bra#o, kažem da t!elo
i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo
Božje; niti raspadljivost baštiniti
neraspadljivost.
51 Evo, objavljujem vam otajstvo:
svi ne#emo usnuti, ali svi #emo se
izm!eniti,
52 u trenutku, u tren oka, na
posljednju trubu; jer zatrubit #e, i
mrtvi #e uskrsnuti neraspadljivi, a
mi #emo se izm!eniti.
53 Jer se ovo raspadljivo mora
zaodjenuti neraspadljivoš#u i ovo
smrtno mora se zaodjenuti besmrt-
noš#u.
54 A kad se ovo raspadljivo
zaodjene neraspadljivoš#u i ovo
214
smrtno zaodjene besmrtnoš#u, tada
#e se ispuniti besjeda koja je zapisa-
na: “Pobjeda je progutala smrt.
55 Smrti, gdje je tvoj žalac? Grobe,
gdje ti je pobjeda?”
56 Žalac smrti je gr!eh, a snaga je
gr!eha Zakon.
57 Ali hvala Bogu koji nam daje
pobjedu po Gospodinu našemu
Isusu Kristu!
58 Zato, bra#o moja ljubljena,
budite vrsti, nepokolebivi, uv!ek
obilujte u djelu Gospodinovu pošto
znate da trud vaš n!e uzaludan u
Gospodinu.
POGLAVLJE 16
A što se ti e skupljanja za svete,
kako sam odredio crkvama u
Galac!i, tako i vi inite!
2 Svakog prvog dana u tjednu
neka svatko od vas ostavlja kod
sebe i štedi, koliko mu Bog daje
uspjeha, da ne bude skupljanja kad
ja do$em.
3 A kad do$em, one koje kroz pi-
sma potvrdite, njih #u poslati da od-
nesu vaš milosni dar u Jeruzalem.
4 Ako li bude zgodno da i ja idem,
oni #e po#i sa mnom.
5 A k vama #u do#i kad pro$em
Makedonijom; jer prolazim kroz
Makedon!u.
6 A kod vas #u, može biti, ostati ili
i prezimiti, da me vi otpratite kamo
god po$em.
7 Jer vas ne bih htio vidjeti sada
samo u prolazu, nego se nadam
ostati neko vr!eme kod vas, ako
Gospodin dopusti.
8 A u Efezu #u ostati do Pede-
setnice,
9 jer su mi se otvorila vrata,
velika i djelotvorna, a protivnika
je mnogo.
10 A ako do$e Timotej, gledajte da
može biti s vama bez straha jer on
radi djelo Gospodinovo kao i ja.
 215
11 Neka ga dakle nitko ne prezire,
nego ga ispratite u miru da bi došao
k meni; jer ga o ekujem s bra#om.
12 Što se ti e našega brata Apolona,
mnogo sam ga zaklinjao da do$e k
vama s bra#om, ali nikako mu n!e
bilo po volji po#i ovaj put, ali #e do#i
kad bude imao zgodnu prigodu.
13 Bd!te, vrsto stojte u vjeri, mu-
ževno se držite, budite jaki!
14 Neka sve što inite bude u
ljubavi!
15 Zaklinjem vas, bra#o, znate Stefa-
ninu ku#u, da je prvina Ahaje i da su se
posvetili za posluživanje svetima,
16 da se i vi pokoravate takvima
i svakomu koji nam pomaže i trudi
se!
17 Radujem se dolasku Stefaninu i
Fortunatovu i Ahajikovu, jer su oni
I KORIN ANIMA 16
nadoknadili ono što je nedostajalo s
vaše strane.
18 Jer su okr!epili moj i vaš duh.
Stoga priznajte takve!
19 Pozdravljaju vas az!ske crkve.
Puno vas pozdravljaju u Gospodinu
Akvila i Priska zajedno s crkvom koja
je u njihovoj ku#i.
20 Pozdravljaju vas sva bra#a.
Pozdravite jedan drugoga svetim
poljupcem!
21 Pozdrav mojom rukom,
Pavlovom.
22 Ako tko ne ljubi Gospodina
Isusa Krista, neka na njemu bude
anatema. Maranatha!
23 Milost Gospodina našega Isusa
Krista s vama.
24 Ljubav moja sa svima vama u
Kristu Isusu. Amen.
 DRUGA POSLANICA
KORIN"ANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO, apostol Isusa Krista po
volji Božjoj, i naš brat Timotej,
crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svi-
ma svetima koji su u c!eloj Ahaji.
2 Milost vam i mir od Boga, našega
Oca, i Gospodina Isusa Krista!
3 Blagoslovljen Bog i Otac Gos-
podina našega Isusa Krista, Otac
milosr$a i Bog svake utjehe,
4 koji nas tješi u svakoj našoj nevolji,
da mi možemo tješiti one koji su u bilo
kakvoj nevolji onom utjehom kojom
smo sami bili utješeni od Boga.
5 Jer kao što Kristove patnje obiluju
u nama, tako i naša utjeha obiluje
po Kristu.
6 Ako se i mu imo, to je za vašu
utjehu i spasenje koje je djelotvorno
u podnošenju istih patnji koje i mi
podnosimo; ako smo utješeni, to je
za vašu utjehu i spasenje.
7 I naša je nada za vas vrsta,
jer znamo da kao što ste sudionici
patnji, tako !ete biti i utjehe.
8 Jer ne bismo htjeli, bra#o, držati
vas u neznanju o našoj nevolji koja
nam se dogodila u Az!i, kad smo
bili optere#eni prekomjerno, iznad
naše snage, tako da smo o ajavali i
za život.
9 Ali smo sami u sebi primili smrt-
nu osudu da se ne bismo pouzdavali
u sebe, nego u Boga koji uskršava
mrtve.
10 On nas je od takve smrti izbavio
i izbavlja, u njega se pouzdajemo da
#e nas još izbavljati.
11 Pomažite i vi molitvom za nas
da bi mnoge osobe mogle zahvalji-
vati za dar milosti koji nam je predan
od mnogih u našu korist.
12 Jer ovo je naša slava, svjedo an-
stvo naše savjesti da smo se u sv!etu,
a još više prema vama, ponašali u
jednostavnosti i iskrenosti Božjoj; ne
u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti
Božjoj.
13 Jer ne pišemo vam ništa drugo
osim onog što itate i spoznajete.
A pouzdajem se da #ete i do kraja
spoznati,
14 kao što ste nas djelomi no ve#
spoznali: da smo vaša slava kao i vi
naša u dan Gospodina Isusa.
15 I u ovom sam uvjerenju namje-
ravao najpr!e do#i k vama, da biste
imali dvostruku korist,
16 a preko vas pr!e#i u Makedo-
n!u, te ponovo iz Makedon!e do#i
k vama pa da me vi otpratite prema
Judeji.
17 Kad sam dakle to namjeravao,
jesam li postupio lakomisleno? Ili
što namjeravam, namjeravam li po
t!elu, tako da kod mene bude: “Da,
da!” i “Ne, ne!”?
18 Ali pošto je Bog vjeran, naša r!e
vama n!e bila: “Da!” i “Ne!”
19 Jer Sin Božji, Isus Krist, kojega
smo me$u vama propov!edali ja
i Silvan i Timotej, n!e bio “Da!” i
“Ne!”, nego je u njemu bilo “Da!”
20 Jer sva obe#anja Božja u njemu
su “Da!”, i u njemu je po nama
“Amen!”, na slavu Bogu.
21 A onaj koji nas utvr$uje zajedno
s vama u Kristu, i pomazuje nas,
jest Bog.
22 On nas je zape atio i dao zalog
Duha u naša srca.
23 Štoviše, ja prizivam Boga za
svjedoka moje duše, jer da vas pošte-
dim nisam više dolazio u Korint.
 217
24 Jer ne gospodarimo nad vašom
vjerom, nego smo suradnici vaše
radosti; jer po vjeri stojite.
POGLAVLJE 2
A ovo sam u sebi odlu io: ne#u
opet do#i k vama sa žaloš#u.
2 Jer ako ja vas žalostim, tko je taj
koji #e mene razveseliti ako ne onaj
koga ja žalostim?
3 I pisao sam vam to isto da me,
kad do$em, ne ražaloste oni koji bi
me trebali razveseliti, pouzdaju#i se
u sve vas da je moja radost, radost
vas svih.
4 Jer sam vam pisao iz mnogih
nevolja i tjeskobe srca s mnogim
suzama, ne da bi se ražalostili, nego
da bi upoznali preobilnu ljubav koju
imam prema vama.
5 A ako me je tko ražalostio, n!e
mene ražalostio, nego djelomi no,
da ne pretjerujem, sve vas.
6 Dosta je takvome ta kazna koja
mu je dosu ena od ve#ine.
7 Stoga mu vi, naprotiv, radije
oprostite i utješite ga, da ga takva
prevelika žalost ne shrva.
8 Zato vas zaklinjem, potvrdite
svoju ljubav prema njemu.
9 Jer zbog toga sam vam i pisao, da
bi spoznao vašu prokušanost, jeste
li u svemu poslušni.
10 A kome vi nešto oprostite,
opraštam i ja. Jer i ja ako sam kome
što oprostio, kome sam to oprostio,
radi vas sam to oprostio pred licem
Kristovim,
11 da nas ne bi nadmudrio Sotona;
jer nam nisu nepoznata njegova
lukavstva.
12 A kad sam došao u Troadu propo-
v$edati Kristovo evan$elje, premda su
mi vrata bila otvorena u Gospodinu,
13 nisam imao spokoja u svom
duhu, jer nisam našao Tita, svoga
brata; nego, kad sam se oprostio s
njima, otišao sam u Makedon!u.
II KORIN ANIMA 3
14 A hvala Bogu, koji nam daje da
uv!ek odnosimo tr!umf u Kristu i po
nama širi na svakomu mjestu miris
spoznaje o njemu.
15 Jer smo Bogu Kristov miomiris,
me$u onima koji se spašavaju i
me$u onima koji propadaju.
16 Jednima smo miris smrti za
smrt, a drugima miris života za
život. A tko je za ovo sposoban?
17 Jer mi nismo kao oni koji iskriv-
ljuju r!e Božju; nego s iskrenoš#u,
štoviše kao od Boga pred Bogom, u
Kristu govorimo.
POGLAVLJE 3
P O$INJEMO li ponovo sami sebe
preporu ivati? Ili trebamo, kao
neki, pisma preporuke za vas ili
pisma preporuke od vas?
2 Vi ste naša poslanica, upisana u
našim srcima, koju poznaju i itaju
svi ljudi.
3 O ito je da ste vi poslanica Kristo-
va, poslužena po nama, napisana ne
crnilom, nego Duhom Boga živoga,
ne na kamenim plo ama, nego na
tjelesnim plo ama srca.
4 A takvo pouzdanje u Boga ima-
mo kroz Krista.
5 Ne da smo sami po sebi sposobni
nešto pomisliti kao da dolazi od nas,
nego je naša sposobnost od Boga,
6 koji nas je i osposobio za po-
služitelje Novog zavjeta; ne slova,
nego duha, jer slovo ub!a, a duh
oživljuje.
7 Ako li je služba smrti, slovima
uklesana u kamenju, bila u slavi,
tako da sinovi Izraelovi nisu mogli
stalno gledati u Mojs!evo lice zbog
slave njegova izgleda, koja je bila
prolazna,
8 kako li ne#e služba duha biti još
slavn!a?
9 Jer ako je služba osude bila slava,
mnogo #e više služba pravednosti
obilovati u slavi.
II KORIN ANIMA 4
10 Jer u tom pogledu i n!e proslav-
ljeno ono što je proslavljeno, zbog
slave koja sve nadmašuje.
11 Jer ako je ono što nestaje bilo
slavno, još je slavn!e ono što ostaje.
12 Budu#i dakle da imamo takvu
nadu, koristimo veliku slobodu
govora,
13 a ne kao Mojs!e, koji je stavljao
pokrivalo na svoje lice da djeca Izra-
elova ne promatraju svršetak onoga
što prolazi.
14 Ali su im umovi osl!epili, jer im
sve do danas ostaje isto pokrivalo
neskinuto pri itanju Staroga zavje-
ta; u Kristu to pokrivalo nestaje.
15 Ali sve do danas kad se ita Moj-
s!e, pokrivalo je na njihovom srcu.
16 Ali kad se obrate Gospodinu,
pokrivalo #e se ukloniti.
17 A Gospodin je Duh; a gdje je
Duh Gospodinov, ondje je sloboda.
18 A svi mi, koji otkrivenog lica
kao u ogledalu gledamo slavu Božju,
preobražavamo se u isti lik, iz slave u
slavu, kao od Gospodinova Duha.
POGLAVLJE 4
Z BOG toga, budu#i da imamo
ovu službu, kao što smo primili
milosr$e, ne posustajemo,
2 nego smo se odrekli prikrivenog
nepoštenja, ne hode#i u lukavstvu i
ne iskrivlju#i r!e Božju, ve# se objav-
ljivanjem istine preporu amo svakoj
ljudskoj savjesti pred Bogom.
3 Ako li je i pokriveno naše evan-
$elje, pokriveno je u onima koji
propadaju;
4 u onima kojima je bog ovoga sv!e-
ta zasl!epio nevjerni ke umove, da im
ne zasv!etli svjetlo slavnog evan$elja
Kristovog, koji je slika Božja.
5 Jer ne propov!edamo same sebe,
nego Krista Isusa Gospodinom; a
sebe vašim slugama radi Isusa.
6 Jer je Bog koji je rekao neka iz
tame svjetlo zasv!etli, zasv!etlio je u
218
našim srcima te dao svjetlo spoznaje
slave Božje u licu Isusa Krista.
7 Ali ovo blago imamo u zemlja-
nim posudama da bi ta izvanredna
snaga bila od Boga, a ne od nas.
8 U nevolji smo u svemu, ali nismo
u škripcu; zbunjeni, ali ne o ajni;
9 progonjeni, ali ne ostavljeni;
obarani, ali ne uništeni.
10 Uv!ek u t!elu pronosimo umi-
ranje Gospodina Isusa da bi se i život
Isusov o itovao u našem t!elu.
11 Jer mi koji živimo uv!ek se na
smrt predajemo radi Isusa, da bi
se i život Isusov o itovao u našem
smrtnom t!elu.
12 Tako dakle smrt djeluje u nama,
a život u vama.
13 Budu#i da imamo isti duh vjere
kao što je zapisano: “Povjerovao
sam i zato sam progovorio,” i mi
vjerujemo, i zato govorimo,
14 jer znamo da #e onaj koji je
uskrsnuo Gospodina Isusa, i nas
po Isusu uskrsnuti, i postaviti nas
zajedno s vama.
15 Jer je sve to za vas da se milost
umnoži zahvaljivanjem mnogih te
obiluje na slavu Božju.
16 Iz tog razloga ne posustajemo;
naprotiv, premda se naš vanjski
ovjek raspada, ipak se unutarnji
#ovjek obnavlja iz dana u dan.
17 Jer nam naša neznatna nevo-
lja, koja traje kratko, donosi nam
još više obilovanja i vje ni zna aj
slave,
18 dok ne gledamo na ono što je
vidljivo, nego na ono što je nevidljivo.
Jer ono što je vidljivo je privremeno, a
ono što je nevidljivo je vje no.
POGLAVLJE 5
J ER znamo da ako se naša zemalj-
ska ku#a, ovaj šator, raspadne,
imamo zgradu od Boga, ku#u koja
nije rukom sagra$ena, vje nu u
nebesima.
 219
2 Jer u ovome uzdišemo i žarko
želimo odjenuti se svojom ku#om
koja je s neba,
3 ako li smo ve# odjeveni, ne#emo
se na#i goli.
4 Jer i mi koji smo u ovom šatoru
uzdišemo optere#eni jer ne želimo
biti razodjeveni, nego odjeveni, da
bi život mogao progutati ovo što je
smrtno.
5 A onaj koji nas je za ovo sazdao jest
Bog, koji nam je i dao zalog Duha.
6 Stoga se uv!ek pouzdajemo jer
znamo da dok smo nazo ni u t!elu,
udaljeni smo od Gospodina.
7 (Jer po vjeri hodimo, a ne po
gledanju.)
8 I pouzdajemo se i rad!e bismo
htjeli biti udaljeni od t!ela te biti
nazo ni kod Gospodina.
9 Zato se i trudimo da mu budemo
ugodni, bilo nazo ni ili udaljeni.
10 Jer se svi moramo pojaviti pred
sudištem Kristovim da svaki primi
prema onome što je u inio u svome
t!elu, bilo to dobro ili loše.
11 Budu#i dakle da znamo za strah
i trepet Gospodnji, uvjeravamo ljude;
a Bogu smo razotkriveni, a nadam
se da smo razotkriveni i u vašim
savjestima.
12 Jer ne preporu ujemo vam opet
sami sebe, nego vam dajemo prigo-
du proslaviti se nama, da imate što
odgovoriti onima koji se proslavljaju
vanjštinom, a ne srcem.
13 Jer ako smo bili izvan sebe, to
je radi Boga; ako smo pri sebi, to je
radi vas.
14 Jer nas obuzima ljubav Kristova
zato ovako prosu$ujemo, da ako je je-
dan umro za sve, tada su svi umrli;
15 a on je umro za sve da oni koji
žive ne bi više živjeli sami sebi,
nego onome koji je za njih umro i
uskrsnuo.
16 Zato od sada ne poznajemo ni-
koga po t!elu. Ako li smo i poznavali
II KORIN ANIMA 6
Krista po t!elu, ipak ga sada više ne
poznajemo.
17 Stoga, ako je tko u Kristu, novo
je stvorenje; staro je nestalo, gle, sve
je novo nastalo.
18 A sve je od Boga koji nas je po
Kristu pomirio sa sobom i predao
nam službu pomirenja;
19 to jest, pošto je Bog bio u Kristu
i pomirio sv!et sa sobom, n!e im
ura unao njihove prijestupe, ve#
nam je predao r!e pomirenja.
20 Sada smo dakle poslanici za
Krista. Kao da vas Bog preklinje po
nama; molimo vas umjesto Krista:
pomirite se s Bogom!
21 Jer ga je on u inio gr!ehom za
nas, njega koji n!e upoznao gr!eha,
da mi u njemu postanemo praved-
nost Božja.
POGLAVLJE 6
S ADA, kao njegovi suradnici
zaklinjemo i vas da ne primite
uzaludno milost Božju.
2 (Jer on govori: “Uslišao sam te
u pravo vr!eme i pomogao sam ti u
dan spasenja.” Evo, sada je pogodno
vr!eme! Evo, sad je dan spasenja!)
3 Ne pravimo ni u emu nikakvu
smutnju, da se ne bi naša služba
proglasila krivom,
4 nego u svemu sebe pokazujemo
kao poslužitelje Božje: u velikoj str-
pljivosti, u nevoljama, u potrebama,
u tjeskobama,
5 pod udarcima, u tamnicama, u
bunama, u naporima, u bdjenjima,
u postovima;
6 u isto#i, u spoznaji, u strpljivom
podnošenju, u dobroti, u Duhu Sve-
tome, u nepatvorenoj ljubavi,
7 u rije i istine, u snazi Bož-
joj, oružjem pravednosti zdesna i
sl!eva,
8 po slavi i sramoti, po zlom i
dobrom glasu; kao zavodnici, a ipak
istiniti;
II KORIN ANIMA 7
9 kao nepoznati, a ipak dobro
poznati; kao umiru#i, a evo živimo;
kao kažnjavani, a ne ub!ani;
10 kao žalosni, a uv!ek radosni;
kao siromašni, a mnoge oboga#uje-
mo; kao oni koji nemaju ništa, a ipak
posjeduju sve.
11 O Korin#ani, usta su nam
otvorena prema vama, srce nam je
rašireno.
12 N!e vam t!esno u nama, ali je
t!esno u vašoj nutrini.
13 A kao uzvrat za to isto, ja kao
svojoj djeci govorim, raširite se i vi.
14 Ne budite neprimjereno ujar-
mljeni zajedno s nevjernicima. Jer
kakvo zajedništvo ima pravednost
s nepravednoš#u? Kakvu zajednicu
ima svjetlo s tamom?
15 A kakvu slogu ima Krist s Beli-
jalom? Ili kakav udio ima onaj koji
vjeruje s nevjernikom?
16 A kakav sporazum ima hram
Božji s idolima? Jer vi ste hram živoga
Boga, kao što je Bog rekao: “Prebivat
#u u njima i hoditi s njima: i bit #u
njihov Bog, a oni #e biti moj narod.
17 Stoga iza$ite iz njihove sredine
i odvojite se, govori Gospodin, i ne
doti ite ne isto i ja #u vas primiti.
18 I bit #u vam Otac, a vi #ete mi
biti sinovi i k#eri, govori Gospodin,
Svesilni.”
POGLAVLJE 7
B UDU#I dakle da imamo ova
obe#anja, ljubljeni, o istimo sebe
od svake ljage t!ela i duha usavrša-
vaju#i svetost u strahu Božjem!
2 Prihvatite nas; nikoga nismo
povr!edili, nikoga nismo iskvarili,
nikoga zakinuli.
3 Ne govorim to zato da vas osudim.
Jer sam pr!e rekao da ste u našim
srcima; da s vama umiremo i s vama
živimo.
4 Velika je moja odvažnost govora
prema vama, velik je moj ponos zbog
220
vas. Ispunjen sam utjehom; obilujem
radoš#u uza svu našu nevolju.
5 Jer i kad smo došli u Makedon!u,
naše t!elo n!e imalo spokoja, nego
smo podnosili nevolje na svaki na-
in: izvana borbe, iznutra strepnje.
6 Ali Bog, koji tješi potištene, utje-
šio nas je Titovim dolaskom.
7 I ne samo dolaskom njegovim
nego i utjehom kojom se utješio
zbog vas. Izv!estio nas je o vašoj
ežnji, vašem tugovanju, vašem žaru
za mene, tako da sam se još i više
razveselio.
8 Jer iako sam vas ražalostio pi-
smom, ne kajem se. Premda sam se
raskajao; jer vidim da vas je poslanica
ožalostila, makar za neko vr!eme.
9 Sada se veselim, ne zato što ste
se ožalostili, nego zato što ste se
ožalostili na pokajanje; jer ožalostili
ste se na pobožan na in, da od nas
ni u emu ne budete ošte#eni.
10 Jer žalost koja je na pobožan
na in uzrokuje pokajanje na spase-
nje za koje se ne kaje, a žalost ovog
sv!eta prouzro uje smrt.
11 Jer gle, samim time što ste se na
pobožan na in ožalostili koliku je
brižljivost to prouzro ilo u vama, pa
koliko vašeg opravdavanja, pa koliko
ogor enja, pa koliko straha, pa koliko
ežnje, pa koliko revnosti, pa koliko
osvete! U svemu ste sebe pokazali
da ste u toj stvari isti.
12 Stoga, iako sam vam pisao, n!e
to zbog onog koji je u inio krivo,
niti zbog onog kome je u injeno
krivo, nego da se vama pokaže naša
brižljivost za vas pred Bogom.
13 Zbog toga smo se utješili vašom
utjehom, i još smo se više razveselili
zbog Titove radosti jer je radi vas bio
okr!epljen njegov duh.
14 Jer ako sam mu se što zbog vas
pohvalio, nisam se postidio, nego
kako smo sve o vama govorili u
istini, tako se i naša pohvala koju
 221
sam izrazio pred Titom pokazala
istinom.
15 A njegova je srda nost još
obilnija prema vama kad se sjeti
poslušnosti svih vas: kako ste ga
primili sa strahom i drhtanjem.
16 Veselim se stoga da se u svemu
mogu pouzdati u vas.
POGLAVLJE 8
Š TOVIŠE, bra#o, želimo da
znate za milost Božju koja je
predana makedonskim crkvama:
2 kako je u velikom iskušenju
iz nevolje njihova izobilna ra-
dost i njihovo krajnje siromaštvo
obilovalo bogatstvom njihove
darežljivosti.
3 Jer su prema njihovoj mo#i,
svjedo im, pa i iznad njihove mo#i,
bili voljni od sebe darivati,
4 mole#i nas s mnogo usrdnosti
da bismo primili dar i prihvatili
zajedništvo služenja svetima.
5 I to su u#inili, ne kako smo se
nadali, nego su najpr!e same sebe
predali Gospodinu i nama po Božjoj
volji.
6 Tako da smo zaželjeli da Tit kao
što je zapo eo, tako i dovrši u vama
i tu istu milost.
7 Stoga, kao što u svemu obilujete
u vjeri i govoru, i spoznaji i u svakoj
revnosti i u svojoj ljubavi prema
nama, nastojte da bi obilovali i u ovoj
milosti.
8 Ne govorim ovo po zapov!edi,
nego ispitujem, prema revnosti
drugih, i iskrenost vaše ljubavi.
9 Jer vam je poznata milost Gospo-
dina našega Isusa Krista koji, prem-
da je bio bogat, radi vas je postao
siromašan, da biste se vi njegovim
siromaštvom obogatili.
10 A u tome vam dajem savjet: jer
je to korisno za vas koji ste ne samo
inili, nego ste htjeli to i zapo eti još
prošle godine.
II KORIN ANIMA 8
11 Sada dakle dovršite to djelo da
kao što ste bili spremni htjeti, tako da
možete i dovršiti s onim što imate.
12 Jer ako najpr!e postoji dobra
volja, ona je prihvatljiva po onome
što netko ima, a ne po onome što
nema.
13 Jer ne želim da drugima bude
olakšanje, a vama optere#enje:
14 nego po jednakosti, da u sadaš-
njem vremenu vaše izobilje bude
zaliha za njihovu oskudicu, da bi i
njihovo izobilje jednom bilo za vašu
oskudicu, tako da bude jednakost,
15 kao što je zapisano: “Onaj koji
je skupio mnogo, n!e mu preteklo;
a onaj koji je skupio malo, n!e mu
nedostajalo.”
16 Ali neka bude hvala Bogu koji tu
istu gorljivu brižljivost za vas stavlja
u Titovo srce,
17 jer je doista prihvatio poticaj, ali
pošto je bio jako gorljiv, dragovoljno
je otišao k vama.
18 A s njim smo poslali brata
!a je hvala u evan$elju po svim
crkvama.
19 I ne samo to nego je i izabran od
crkava da putuje s nama s ovom mi-
loš#u koju mi poslužujemo na slavu
samoga Gospodina i da proglasimo
vašu spremnost,
20 kako bismo to izbjegli da nas
tko ne okrivi zbog ovog izobilja koje
mi poslužujemo;
21 jer se skrbimo za estito, ne
samo pred Gospodinom nego i pred
ljudima.
22 A s njima smo poslali našega
brata za kojega smo mnogo puta
utvrdili da je marljiv u mnogo emu,
a sada je još marljiv!i na temelju ve-
likog pouzdanja koje imam u vas.
23 Ako se netko raspituje o Titu,
on je moj drug i suradnik obzirom
na vas, ili ako se raspituje za našu
bra#u, oni su poslanici crkava i slava
Kristova.
II KORIN ANIMA 9
24 Stoga im pokažite i pred cr-
kvama dokaz svoje ljubavi i našega
ponosa radi vas.
POGLAVLJE 9
J ER što se ti e posluživanja sveti-
ma, suvišno mi je pisati vam,
2 jer poznajem vašu gorljivost zbog
koje se ponosim radi vas pred Ma-
kedoncima da je Ahaja bila spremna
od prošle godine; i vaša je revnost
potaknula mnoge.
3 Ipak sam poslao bra#u da naš
ponos koji je zbog vas ne bude uza-
ludan u tom pogledu, kao što sam
rekao, budite spremni;
4 da se, ako sa mnom do$u Ma-
kedonci i na$u vas nespremne, ne
osramotimo mi, da ne kažemo vi,
u tom istom pouzdanju kojim se
ponosimo.
5 Stoga sam smatrao potrebnim
potaknuti bra#u da pr!e odu k vama
i da taj isti vaš ve# ran!e obe#ani
poklon bude spreman kao poklon,
a ne kao lakomost.
6 Ali ovo kažem: tko škrto s!e, škrto
#e i žeti; a tko obilno s!e, obilno #e
i žeti!
7 Svatko neka daje kako odlu i u
svom srcu; ne s nezadovoljstvom
ili zbog prisile, jer Bog ljubi vesela
darivatelja.
8 A Bog je mo#an u initi da vam
svaka milost obiluje, da uv!ek imate
u svemu dovoljno svega te možete
obilovati za svako dobro djelo.
9 (Kao što je zapisano: “Naširoko je
razasuo, dao je siromašnima; njego-
va pravednost ostaje zauv!ek.”
10 A onaj koji se brine za sjeme
s!a u, brine se i za kruh za vaše jelo
i umnožava vaše posijano sjeme
te uve#ava plodove vaše praved-
nosti;)
11 da u svemu budete oboga#eni
za svaku darežljivost koja kroz nas
prouzro uje zahvalu Bogu.
222
12 Jer upravljanje ovom službom,
ne samo što podmiruje oskudicu
svetih, nego i obiluje mnogim zahva-
lama Bogu.
13 Kroz isprobavanje ove službe,
oni slave Boga zbog vaše pokornosti
u priznavanju evan$elja Kristova, i
zbog vaše velikodušne raspodjele
prema njima i prema svima,
14 te u svojoj molitvi za vas eznu
za vama zbog preobilne Božje mi-
losti u vama.
15 Neka bude hvala Bogu na njego-
vom neizrecivom daru!
POGLAVLJE 10
A ja, Pavao, osobno vas zaklinjem
krotkoš#u i blagoš#u Kristovom;
ja koji sam skroman u nazo nosti
me$u vama, a kad sam nenazo an,
odvažan sam prema vama.
2 Ali vas zaklinjem da kad budem
nazo an ne moram biti odvažan s
tim uvjerenjem kojim se namjera-
vam odvažiti protiv nekih što misle
za nas kao da mi hodimo po t!elu.
3 Jer premda hodimo u t!elu, ne
ratujemo po t!elu.
4 (Jer oružje našega ratovanja n!e
tjelesno, nego je silno u Bogu za
rušenje utvrda.)
5 Obaramo umišljenosti i svaku
uznositost koje se diže protiv spo-
znavanja Boga, i zarobljujemo svaku
misao na poslušnost Kristu.
6 I u pripravnosti imamo osvetu
za svaku neposlušnost kad se ispuni
vaša poslušnost.
7 Gledate li na vanjštinu? Ako je
tko uvjeren za sebe da je Kristov,
neka sâm od sebe ponovo promisli
ovo, da kako je on Kristov, tako smo
i mi Kristovi!
8 Jer premda bih se i nešto više
trebao hvaliti našom vlaš#u koju
nam je Gospodin dao na izgradnju,
a ne na vašu propast, ne bih se trebao
postidjeti;
 223
9 tako da se ne bi inilo kao da vas
zastrašujem pismima.
10 Jer njegove su “poslanice,” kažu,
“teške i snažne, ali je njegova tjelesna
nazo nost slaba, a njegov govor
vr!edan prezira.”
11 Neka takav razmisli o ovome:
da kakvi smo rije ju u pismima,
takvi !emo biti i na djelu, kad smo
nazo ni!
12 Jer se ne usu$ujemo ubrajati ili
sebe uspore$ivati s nekima koji pre-
poru uju sami sebe. Ali oni koji sami
sebe me$u sobom mjere i sami se sa
sobom uspore$uju, nisu mudri.
13 A mi se ne#emo hvaliti preko
mjere, nego po mjeri mjerila koje
nam je odmjerio Bog kao mjeru da
bi doprli i do vas.
14 Jer mi se ne protežemo preko
mjere, kao da nismo doprli do vas;
jer smo stigli i do vas u propov$edanju
Kristovog evan$elja.
15 Ne hvalimo se prekomjerno
tu$im naporima, nego imamo nadu
da #emo se, s uzrastom vaše vjere
i mi, po našem mjerilu, uzveli ati
me$u vama,
16 te propovijedati evan$elje u
krajevima preko vas, a ne ponositi
se u onome što je ve# u inio netko
drugi.
17 A “tko se hvali, u Gospodinu
neka se hvali.”
18 Jer n!e prokušan onaj koji sam
sebe preporu uje, nego onaj kojega
Gospodin preporu uje.
POGLAVLJE 11
O H, kad biste podnijeli malo
mojega bezumlja! Zapravo, i
podnosite me.
2 Jer ljubomoran sam na vas Bož-
jom ljubomorom, jer sam vas zaru io
s jednim mužem, da vas privedem
Kristu kao istu djevicu.
3 Ali se bojim da se slu ajno ne bi,
kao što je zm!a zavela Evu svojim
II KORIN ANIMA 11
lukavstvom, vaše misli pokvarile od
jednostavnosti koja je u Kristu.
4 Jer ako onaj tko do$e propo-
vijeda drugog Isusa, kojega mi
nismo propov!edali, ili ako primate
drugog duha, kojega niste primili, ili
drugo evan$elje, koje niste prihvati-
li, takvog dobro podnosite.
5 Smatram, naime, da ni u emu
nisam manji od najglavn!ih apo-
stola.
6 Ako sam i nevješt u govoru,
nisam u znanju, štoviše, to smo vam
pokazali u svemu i pred svima.
7 Ili sam po inio gr!eh što sam vam
besplatno navješ#ivao evan$elje,
ponizuju#i sebe da vas uzvisim?
8 Druge sam crkve pl!enio, pri-
maju#i od njih pla#u da bih vama
služio.
9 I kad sam bio kod vas i zapao
u oskudicu, nisam nikomu bio na
teret jer su moju oskudicu namirila
bra#a koja su došla iz Makedon!e. I
u svemu sam se uvao i uvat #u se
da vas ne optere#ujem.
10 Tako mi Kristove istine u meni,
ove mi hvale nitko ne#e oduzeti u
ahajskim krajevima!
11 Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog
zna!
12 Ali što inim, init #u i dalje, da
mogu oduzeti prigodu onima koji
traže prigodu da bi se u onome ime
se hvale našli da su kao mi.
13 Jer takvi su ljudi lažni apostoli,
pr!evarni radnici, koji se pretvaraju
u Kristove apostole.
14 N!e ni udo, jer se sam Sotona
pretvara u an$ela svjetla.
15 Stoga, n!e ništa osobito ako se i
njegovi službenici pretvaraju kao da
su službenici pravednosti. Svršetak
#e im biti prema djelima njihovim.
16 Ponovno kažem, neka me nitko
ne smatra bezumnikom. U protiv-
nom, primite me i kao bezumnika da
se i ja mogu nešto malo pohvaliti.
II KORIN ANIMA 12
17 Ovo što govorim ne govorim
po Gospodinu, nego kao u bezu-
mlju, u tom pouzdanju kojim se
ponosimo.
18 Pošto se mnogi hvale po t!elu,
i ja #u se pohvaliti.
19 Jer vi rado podnosite bezumni-
ke, vi koji sebe vidite mudrima!
20 Jer podnosite, ako vas tko zaro-
bljuje, ako vas tko proždire, ako vam
tko oduzima, ako se tko uznosi, ako
vas tko udara po licu.
21 Govorim na sramotu kao da
smo mi bili slabi. Ali u emu je tko
hrabar, u bezumlju govorim, hrabar
sam i ja.
22 Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu
li Izraelci? I ja sam! Jesu li sjeme
Abrahamovo? I ja sam!
23 Jesu li poslužitelji Kristovi? Kao
bezumnik govorim: ja sam još više!
U naporima, preobilno; u batinama,
prekomjerno; u tamnicama, pre e-
sto: u pogiblima, esto.
24 Od Židova sam primio pet puta
po etrdeset udaraca manje jedan.
25 Triput sam bio šiban, jedan-
put kamenovan, triput doživio
brodolom, no# i dan proveo sam u
dubokom moru.
26 Na putovanjima esto, u opasno-
sti od voda, u opasnosti od razbojni-
ka, u opasnosti od sunarodnjaka, u
opasnosti od Pogana, u opasnosti u
gradu, u opasnosti u pustinji, u opa-
snosti na moru, u opasnosti me$u
lažnom bra#om;
27 u naporu i muci, u bdjenjima
esto, u gladi i že$i, esto u posto-
vima, u hladno#i i golotinji.
28 Pored svega toga izvanjskog,
koje se svakodnevno okomljuje na
mene, tu je briga za sve crkve.
29 Tko je slab, a da ja nisam
slab? Tko se sablažnjava, a da ja ne
izgaram?
30 Ako se trebam hvaliti, svojim #u
se slabostima hvaliti.
224
31 Bog i Otac Gospodina našega
Isusa Krista, koji je blagoslovljen
zauv!ek, zna da ne lažem.
32 U Damasku je upravitelj pod
kraljem Aretom uvao damaš#anski
grad i htio me uhvatiti,
33 i spustili su me kroz prozor
preko zida u košari te sam umaknuo
njegovim rukama.
POGLAVLJE 12
H VALITI se, bez sumnje, ne koristi
mi; do#i #u do vi$enja i otkrive-
nja Gospodinovih.
2 Znao sam ovjeka u Kristu pr!e
etrnaest godina, ne znam da li u t!e-
lu, ne znam da li izvan t!ela, Bog zna,
taj je bio uznesen do tre#eg neba.
3 I znao sam tog ovjeka, da li u
t!elu, ne znam ili izvan t!ela, ne
znam: Bog zna,
4 da je bio uznesen u raj i uo
neizrecive r!e i koje ovjeku n!e
zakonom dopušteno izgovoriti.
5 Takvim #u se hvaliti, a samim
sobom se ne#u hvaliti, osim svojim
slabostima.
6 Jer ako bi se i htio hvaliti, ne bih
bio bezuman, jer bih govorio istinu.
Ali se sada suzdržavam, da ne bi
netko o meni mislio više nego što
vidi na meni ili što uje o meni.
7 I da se ne bi uzvisio preko mjere
zbog obilja otkrivenja, dan mi je trn u
t!elo, Sotonin poslanik, da me udara
da se ne uzvisim preko mjere.
8 Za ovo sam triput zaklinjao Gos-
podina da odstupi od mene.
9 A on mi je rekao: “Dovoljna ti
je moja milost, jer se moja snaga
usavršuje u slabosti.” Rad!e #u se
dakle hvaliti svojim slabostima da
bi snaga Kristova mogla po ivati
na meni.
10 Stoga uživam u slabostima, u
pogrdama, u potrebama, u progon-
stvima, u tjeskobama radi Krista. Jer
kada sam slab, onda sam jak.
 225
11 Postao sam bezumnik hvale#i
se! Vi ste me primorali jer je trebalo
da me vi preporu ujete jer ni u emu
nisam manji od najglavnih apostola,
premda sam ništa.
12 Doista znakovi apostola ostva-
reni su me$u vama sa svom strplji-
voš#u, u znakovima i udesima, i
silnim djelima.
13 Jer što je to u emu ste vi manji
od drugih crkava, osim što vam ja
osobno nisam bio na teret? Oprostite
mi tu krivicu!
14 Evo, spreman sam tre#i put do#i
k vama i ne#u vam biti na teret, jer
ne tražim vaše, nego vas. Jer djeca
ne moraju stjecati roditeljima, nego
roditelji djeci.
15 A ja #u najrad!e trošiti i istrošiti
se za vaše, i što vas više ljubim, ma-
nje sam ljubljen.
16 Ali neka bude, ja vas nisam op-
teretio, nego sam vas, lukav kakav
jesam, na pr!evaru uhvatio?
17 Jesam li sâm zaradio na vama
po nekom od onih koje sam poslao
k vama?
18 Zamolio sam Tita i s njim sam
poslao brata. Je li Tit zaradio na
vama? Nismo li hodili u istom duhu?
Nismo li hodili istim stopama?
19 Mislite li da se ponovno pred
vama opravdavamo? Govorimo
pred Bogom u Kristu, a sve ovo
#inimo, ljubljeni, za vašu izgradnju.
20 Jer se bojim kad do$em da vas
možda ne#u na#i kakve bih htio,
i da #ete i vi mene na#i kakvog ne
biste htjeli, da možda ne bude kakvih
rasprava, zavisti, srdžbi, sva$a,
kleveta, došaptavanja, nadimanja,
meteža;
21 i da me moj Bog, kad ponovo
do$em, ne ponizi kod vas te da ne
bih morao oplakivati mnoge koji su
pr!e sagr!ešili, a nisu se pokajali za
ne isto#u i bludnost i razvratnost
koju su po inili.
II KORIN ANIMA 13
POGLAVLJE 13
O VO je tre#i put što dolazim k
vama. “Po ustima dvojice ili
trojice svjedoka neka se utvrdi svaka
r!e .”
2 Rekao sam ve# pr!e i sada go-
vorim kao kad sam bio drugi put
nazo an, a sada odsutan, pišem
onima koji su pr!e sagr!ešili i svima
ostalima da, ako ponovo do$em,
ne#u štedjeti.
3 Pošto vi tražite dokaz da Krist
govori u meni, koji n!e slab prema
vama, nego je silan u vama.
4 Jer iako je i bio razapet po slabo-
sti, ali živi po snazi Božjoj. Jer smo
i mi slabi u njemu, ali #emo s njime
živjeti po snazi Božjoj za vas.
5 Sami sebe ispitajte jeste li u vjeri!
Sami sebe isprobajte! Ne poznajete li
sami sebe, da je Isus Krist u vama?
Osim ako ste odba eni.
6 A nadam se da #ete spoznati da
mi nismo odba eni.
7 I molim se Bogu da ne inite
nikakvog zla, ne da se mi pokažemo
prokušani, nego da vi dobro inite, a
mi makar bili kao odba eni.
8 Jer ništa ne možemo protiv istine,
ve# samo za istinu.
9 Jer se radujemo kad smo mi
slabi, a vi jaki, a i ovo želimo: vaše
usavršavanje.
10 Zbog toga, odsutan, ovo pišem
da, nazo an, ne bih morao oštro
postupati, prema vlasti koju mi je
dao Gospodin za izgradnju, a ne
za rušenje.
11 Kona no, bra#o, budite po-
zdravljeni! Usavršavajte se, tješite se,
budite iste misli, živite u miru pa #e
Bog ljubavi i mira biti s vama!
12 Pozdravite jedan drugoga
svetim poljupcem!
13 Pozdravljaju vas svi sveti.
14 Milost Gospodina Isusa Krista i
ljubav Boga i zajedništvo Duha Sveto-
ga neka bude sa svima vama! Amen.
 POSLANICA GALA"ANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO apostol, ne od ljudi, niti po
ovjeku, nego po Isusu Kristu i
Bogu Ocu koji ga je uskrsnuo od
mrtvih;
2 i sva bra#a koja su sa mnom:
crkvama u Galac!i.
3 Milost vam i mir od Boga Oca, i
od Gospodina našega Isusa Krista,
4 koji je samog sebe predao za naše
gr!ehe da nas izbavi od sadašnjeg
zlog svijeta, po volji Boga i Oca
našega!
5 Njemu neka je slava uvijek i
zauv!ek. Amen!
6 %udim se da se tako brzo od-
me#ete, od onoga koji vas je po-
zvao Kristovom miloš#u na drugo
evan$elje,
7 koje n!e drugo, nego ima nekih
koji vas uznemiruju i žele izvrnuti
Kristovo evan$elje.
8 Ali, ako vam mi ili an$eo s neba,
propovijeda nekakvo druga ije
evan$elje od onoga koje smo vam mi
propov!edali, neka bude proklet!
9 Kao što smo ve# pr!e rekli: ako
vam tko propov!eda nekakvo dru-
ga !e evan$elje od onoga koje ste
primili, neka bude proklet!
10 Zar sad uvjeravam ljude ili
Boga? Ili nastojim ugoditi ljudima?
Jer ako bih još i ljudima uga$ao, ne
bih bio sluga Kristov.
11 Ali vam dajem na znanje, bra#o,
da evan$elje koje sam ja propov!e-
dao n!e od ljudi;
12 jer niti sam ga ja od ovjeka
primio, niti bio pou en, nego po
otkrivenju Isusa Krista.
13 Jer ste uli za moje nekadašnje
ponašanje u židovstvu; kako sam
preko mjere progonio crkvu Božju
i pustošio je,
14 te sam napredovao u židovstvu
više od mnogih vršnjaka u svom
narodu, jer sam bio previše revan
za predaje svojih o eva.
15 Ali kad se svidjelo Bogu, koji
me je odvojio od utrobe moje majke
i pozvao me po svojoj milosti,
16 objaviti Sina svojega u meni da
bi ga propov!edao me$u Poganima,
nisam se istog trena posavjetovao s
t!elom i krvi,
17 niti sam uzišao u Jeruzalem
k onima koji su bili apostoli pr!e
mene, nego sam otišao u Arab!u te
se ponovno vratio u Damask.
18 Onda sam poslije tri godine
uzišao u Jeruzalem vidjeti Petra, te
sam ostao s njim petnaest dana.
19 Ali druge apostole nisam vidio,
osim Jakova, brata Gospodinova.
20 A što vam, evo, pred Bogom
pišem, ne lažem.
21 Zatim sam došao u krajeve Sir!e
i Cilic!e.
22 A judejskim crkvama koje su u
Kristu, bio sam nepoznat,
23 ve# su samo ule da “onaj koji
nas je pr!e progonio sada propov!e-
da vjeru koju je neko# uništavao,”
24 i slavile su Boga radi mene.
POGLAVLJE 2
Z ATIM sam nakon etrnaest godi-
na ponovno uzišao u Jeruzalem
s Barnabom, a poveo sam i Tita.
2 A uzišao sam po otkrivenju i izlo-
žio im evan$elje koje propov!edam
me$u Poganima, a nasamo onima
koji su bili ugledni, da možda ne
tr im ili da nisam tr ao uzalud.
 227
3 Ali ak ni Tit, koji je bio sa mnom,
premda Grk, nije bio primoran
obrezati se,
4 i to radi lažne bra#e, koji su se
neo ekivano ušuljali kako bi uhodili
našu slobodu koju imamo u Kristu
Isusu, tako da bi nas zarobili.
5 Njima nismo popustili niti se po-
korili ni za as, da bi istina evan$elja
ostala kod vas.
6 Ali od onih koji se prave da su
nešto, (ma tko oni bili, meni nije
važno; jer Bog ne priznaje ovjekovu
vanjštinu), jer koji se prave da su
nešto, ništa mi nisu pridodali.
7 Nego su naprotiv, kad su vidjeli
da je meni povjereno evan$elje
za neobrezane, kao što je Petru za
obrezane,
8 (jer onaj koji je djelovao u Pe-
trovom apostolstvu me$u obreza-
nima, bio je mo#an i u meni me$u
Poganima),
9 a kad su Jakov, Kefa i Ivan, koji su
smatrani stupovima, zapazili milost
što mi je bila darovana, dali su meni
i Barnabi desnice zajedništva: da mi
trebamo i!i me$u Pogane, a oni me$u
obrezane.
10 Samo da se sje#amo siromaha;
to je ono što sam se i potrudio
initi.
11 A kad je Petar stigao u Antiohi-
ju, u lice sam mu se usprotivio, jer
je zavr!edio ukor.
12 Jer pr!e nego što su došli neki
od Jakova, jeo je s Poganima, ali kad
su oni došli, povukao se i odvojio jer
se bojao onih iz obrezanja.
13 A i drugi su Židovu hinili s njim,
tako da je i Barnaba bio poveden
njihovom pr!etvornoš#u.
14 Ali kad sam vidio da oni ne
hode pravo po istini evan$elja,
rekao sam Petru pred svima: “Ako
ti, koji si Židov, živiš poganski, a ne
židovski, zašto primoravaš Pogane
da se požidove?”
GALA ANIMA 3
15 Mi koji smo po naravi Židovi, a
ne grešnici iz poganstva,
16 koji znamo da ovjek n!e oprav-
dan po djelima Zakona, nego po vjeri
u Isusa Krista, i mi smo povjerovali u
Krista Isusa, da bismo bili opravdani
po vjeri u Krista, a ne po djelima
Zakona; jer po djelima Zakona ne#e
biti opravdano ni jedno t!elo.
17 Ako li smo se, dok nastojimo
biti opravdani po Kristu, i mi sami
našli grešnicima, n$e li onda Krist
poslužitelj gr!eha? Nipošto!
18 Jer ako ponovno gradim ono
što sam srušio, inim sâm sebe
pr!estupnikom.
19 Jer ja sam kroz Zakon umro
Zakonu da bih živio Bogu.
20 S Kristom sam razapet; ipak
živim, ali ne više ja, nego Krist živi u
meni. A što sada živim u t!elu, živim
po vjeri Sina Božjega koji me je ljubio
i dao sebe samoga za mene.
21 Ne osuje#ujem milost Božju, jer
ako opravdanje dolazi po Zakonu,
onda je Krist uzalud umro.”
POGLAVLJE 3
O bezumni Gala#ani! Tko li vas
je za arao te se ne pokoravate
istini, vi pred !im je o ima Isus Krist
bio jasno prikazan, me$u vama je
bio razapet?
2 Htio bih od vas doznati jedino
ovo: jeste li primili Duha po djelima
Zakona ili po slušanju r$e#i vjere?
3 Zar ste tako bezumni? Zapo eli
ste u Duhu, zar sada dovršavate po
t!elu?
4 Jeste li uzalud toliko toga pretr-
pjeli? Ako je doista bilo uzalud!
5 Stoga onaj koji vam poslužuje
Duha i ini me$u vama udesa,
#ini li to po djelima Zakona ili po
slušanju r$e#i vjere?
6 Kao što je i Abraham povjero-
vao Bogu i to mu se ura unalo u
pravednost.
GALA ANIMA 4
7 Znajte dakle da oni koji su od
vjere, to su djeca Abrahamova.
8 A Pismo, pošto je predvidjelo da
#e Bog po vjeri opravdati Pogane,
unapr!ed je propov!edao evan$elje
Abrahamu govore!i: “U tebi #e svi
narodi biti blagoslovljeni.”
9 Tako da su oni koji su od vjere bla-
goslovljeni vjernim Abrahamom.
10 Jer svi koji su od djela Zakona,
pod prokletstvom su; jer je zapisano:
“Proklet je svaki onaj koji ne ustraje
u svemu onome što je zapisano u
knjizi Zakona da to izvršava.”
11 A da po Zakonu nitko nije
opravdan pred Bogom, o ito je, jer:
“Pravednik #e živjeti po vjeri.”
12 A Zakon n!e od vjere, nego:
“%ovjek koji ih izvršava, živjet #e
u njima.”
13 Krist nas je otkupio od proklet-
stva Zakona jer je postao za nas pro-
kletstvom; jer je zapisano: “Proklet
je svaki koji visi na drvetu”,
14 da bi blagoslov Abrahamov
došao na Pogane po Isusu Kristu;
da bismo mi primili obe#anje Duha
po vjeri.
15 Bra#o, govorim na ljudski
na in: ak i ljudski savez ako bi bio
potvr$en nitko ga ne poništava ili
mu što dodaje.
16 A obe#anja su predana Abra-
hamu i njegovom sjemenu. On ne
govori: “i sjemenima,” kao o mno-
gima, nego kao o jednome: “I tvom
sjemenu,” koje je Krist.
17 A ovo kažem: Savez koji je pr!e
Bog potvrdio u Kristu, ne poništava
Zakon koji je nastao etiri stotine i
trideset godina kasn!e i ne može
u initi obe#anje nedjelotvornim.
18 Jer ako je baština od Zakona,
n!e više od obe#anja. A Bog je nju po
obe#anju podario Abrahamu.
19 %emu onda služi Zakon? Nado-
dan je zbog prekršaja, dok ne do$e
sjeme kome je nam!enjeno obe#anje
228
i bio je postavljen po an$elima
rukom posrednika.
20 A posrednik n!e posrednik jed-
noga, a Bog je jedan.
21 Nije li onda Zakon protivan
Božjim obe#anjima? Nipošto! Jer kad
bi bio predan Zakon koji bi mogao
dati život, pravednost bi doista
dolazila po Zakonu.
22 Ali Pismo je sve zatvorilo
pod gr!eh, da se obe#anje po vjeri
Isusa Krista, može dati onima koji
vjeruju.
23 A pr!e dolaska vjere bili smo
uvani pod Zakonom, zatvoreni za
vjeru koja se posl!e trebala objaviti.
24 Tako nam je Zakon bio pou a-
vatelj da nas dovede do Krista, da se
opravdamo po vjeri.
25 Ali dolaskom vjere, nismo više
pod vodstvom pou avatelja.
26 Jer ste svi vi djeca Božji po vjeri
u Krista,
27 jer svi koji ste u Krista kršteni,
Kristom ste se odjenuli.
28 Nema više ni Židova ni Grka;
nema ni roba ni slobodnjaka; nema
ni muško ni žensko, jer ste vi svi
jedno u Kristu Isusu.
29 Ako li ste vi Kristovi, onda ste
Abrahamovo sjeme i baštinici po
obe#anju.
POGLAVLJE 4
A kažem: sve dok je baštinik d!e-
te, ni im se ne razlikuje od sluge,
premda je gospodar svega,
2 nego je pod skrbnicima i upravi-
teljima sve do dana koji je odredio
otac.
3 Tako i mi, kad smo bili djeca,
bili smo u ropstvu pod vodstvom
po ela sv!eta.
4 Ali kad je došla punina vremena,
poslao je Bog svoga Sina, ro$enog
od žene, postavljenog pod Zakon,
5 da bi otkupio one pod Zakonom,
kako bismo primili posinjenje.
 229
6 A zato što ste sinovi, poslao je
Bog u vaša srca Duha Sina svojega
koji vi e: “Abba, O e!”
7 Stoga nisi više sluga, nego sin,
a ako si sin, onda si i baštinik Božji
po Kristu.
8 Ali tada, dok još niste poznavali
Boga, služili ste onima koji po naravi
nisu bogovi.
9 A sada, kad ste upoznali Boga,
ili zapravo, kad je Bog upoznao vas,
kako se ponovo vra#ate nemo#nima
i bijednim po elima kojima opet
želite robovati?
10 Obdržavate dane i mjesece, i
vremena i godine.
11 Bojim se za vas da se nisam
možda uzalud trudio oko vas.
12 Zaklinjem vas, bra#o, budite
kao ja, jer i ja sam kao vi. Niste me
ni im povr!edili.
13 A znate kako sam vam ono prvi
put u slabosti t!ela propov!edao
evan$elje.
14 I moje iskušenje koje je bilo u
mojem t!elu, niste prezreli ni odba-
cili, nego ste me primili kao an$ela
Božjeg, kao Krista Isusa.
15 Gdje je dakle vaše blaženstvo
o kojem ste govorili? Jer svjedo im
vam da kad bi bilo mogu#e, o i biste
svoje iskopali i dali ih meni.
16 Jesam li vam dakle postao nepri-
jatelj zato što vam govorim istinu?
17 Oni revnuju za vas, ali ne na
dobro, nego bi vas htjeli isklju iti da
biste za njih revnovali.
18 A dobro je uv!ek revnovati u
dobrome, a ne samo kad sam nazo-
an kod vas.
19 Dje ice moja, koju ponovo u
trudovima ra$am dok se Krist ne
oblikuje u vama.
20 Želio bih sada biti nazo an kod
vas i izm!eniti svoj glas, jer sam u
nedoumici zbog vas.
21 Recite mi, vi koji želite biti pod
Zakonom, zar ne ujete Zakon?
GALA ANIMA 5
22 Jer je zapisano da je Abraham
imao dva sina: jednoga od ropkinje,
a drugoga od slobodne.
23 Ali onaj od ropkinje bio je ro$en
po tijelu, a onaj od slobodne po
obe#anju.
24 To je slikoviti opis. Jer ove
su dva Saveza; jedan je s gore
Sinaja koji ra$a za ropstvo, i to je
Hagara.
25 Jer je Hagara gora Sinaj, u
Arabiji, i odgovara Jeruzalemu
koji je sada, i nalazi se u ropstvu sa
svojom djecom.
26 A Jeruzalem koji je odozgor je
slobodan, taj je majka svih nas,
27 jer je zapisano: “Raduj se, ne-
rotkinjo, koja ne ra$aš; prolomi se
i zavapi ti koja nemaš trudove; jer
napuštena ima puno više djece nego
ona koja ima muža!”
28 A mi smo, bra#o, poput Izaka,
djeca obe#anja.
29 Ali kao što je onda onaj koji je
ro$en po t!elu progonio onoga koji
je ro en po duhu, tako je i sada.
30 Ipak što govori Pismo? “Iz-
baci ropkinju i njenog sina, jer sin
ropkinje ne#e baštiniti sa sinom
slobodne.”
31 Tako dakle, bra#o, nismo djeca
ropkinje, nego slobodne.
POGLAVLJE 5
S TOGA stojite vrsto u slobodi
kojom nas je Krist oslobodio i ne
dajte se ponovo u jaram ropstva.
2 Evo ja, Pavao, kažem vam da
ako se obrežete, Krist vam ne#e ništa
koristiti.
3 Jer svjedo im ponovo svakom
ovjeku koji je obrezan da je dužan
izvršiti sav Zakon.
4 Krist postaje nedjelotvoran svima
vama koji se opravdavate Zakonom;
otpali ste od milosti.
5 Jer mi Duhom o ekujemo nadu
pravednosti po vjeri.
EFEŽANIMA 6
6 Jer u Isusu Kristu niti što koristi
obrezanje niti neobrezanje, nego
vjera koja djeluje kroz ljubav.
7 Dobro ste tr ali; tko li vas je spri-
je io da ne budete poslušni istini?
8 Taj nagovor ne dolazi od onoga
koji vas poziva.
9 Malo kvasca ukvasi sve t!esto.
10 Ja se pouzdajem u vas, po Gos-
podinu, da ne#ete misliti druga !e.
Ali onaj koji vas zbunjuje, snosit #e
svoju osudu, ma tko on bio!
11 A ja, bra#o, ako još propo-
vijedam obrezanje, zašto me još
progone? Onda je prestala sablazan
križa!
12 Htio bih da budu odsje eni oni
koji vas zbunjuju!
13 Jer ste vi, bra#o, na slobodu
pozvani. Samo, neka ta sloboda ne
bude povod t!elu, nego ljubavlju
služite jedan drugome.
14 Jer je sav Zakon ispunjen u
jednoj r!e i, i to u ovome: “Ljubi
bližnjega svoga kao samoga sebe!”
15 Ako li jedan drugoga grizete
i proždirete, pazite da jedni druge
ne istr!ebite!
16 Ovo kažem dakle: hodite u
Duhu, pa ne#ete udovoljavati po-
žudi t!ela.
17 Jer t!elo žudi protiv Duha, a
Duh protiv t!ela, i to se jedno dru-
gomu protivi, tako da ne inite ono
što biste htjeli.
18 Ali ako ste vo$eni Duhom, niste
više pod Zakonom.
19 A o ita su djela t!ela. To su:
preljub, bludnost, ne isto#a, raz-
vratnost,
20 idolopoklonstvo, vra anje,
mržnja, nesloga, suparništva, sr$ba,
sva$a, pobune, krivovjerja,
21 zavisti, ubojstva, p!anstva, ra-
skalašene gozbe i tome sli no; za koje
vam unapr!ed kažem, kao što sam
ve# rekao, da oni koji takvo što ine,
ne#e baštiniti kraljevstva Božjeg.
230
22 A plod je Duha: ljubav, radost,
mir, strpljivost, blagost, dobrota,
vjera,
23 krotkost, suzdržljivost. Protiv
ovih nema zakona.
24 A oni koji su Kristovi razapeli
su svoje t!elo sa strastima i požu-
dama.
25 Ako živimo u Duhu, u Duhu
i hodimo.
26 Nemojmo biti željni isprazne
slave, izazivaju#i jedan drugoga i
zavide#i jedan drugome!
POGLAVLJE 6
B RA#O, ako se ovjek i zatekne
u kakvom prijestupu, vi koji
ste duhovni, takvoga ispravljajte
u duhu krotkosti, paze#i na sebe
samoga da i ti ne budeš iskušan!
2 Nosite bremena jedan drugo-
me, i tako #ete ispuniti Kristov
zakon!
3 Jer ako netko misli da je nešto,
premda nije ništa, vara samog
sebe.
4 Ali neka svaki ispita svoje djelo,
pa #e onda u samom sebi imati
pohvalu, a ne u drugomu.
5 Jer svatko #e nositi vlastito
breme.
6 Neka onaj koji je pou avan u
R!e i d!eli sva dobra s onim koji
pou ava!
7 Ne varajte se: Bog se ne da
izrugivati! Jer što ovjek s!e, to #e
i žeti.
8 Jer tko s!e u t!elo svoje, iz t!ela
#e žeti raspadljivost, a tko s!e u Duh,
iz Duha #e žeti život vje ni.
9 I nemojmo se umoriti ine#i
dobro, jer #emo u svoje vr!eme žeti,
ako ne posustanemo.
10 Kad dakle imamo priliku, ini-
mo dobro svima, a osobito onima
koji su doma#i u vjeri.
11 Vidite kolikim sam vam slovi-
ma napisao svojom rukom!
 231
12 Svi oni koji se žele praviti važni
u t!elu, oni vas primoravaju da se
obrežete, samo da ne bi bili progo-
njeni zbog križa Kristovog.
13 Jer ni oni koji se obrezuju ni
sami se ne drže Zakon, ali žele da se
vi obrezujete da bi se mogli hvaliti
vašim t!elom.
14 A Bože sa uvaj da se ja ne im
ponosim, osim križem Gospodina
našega Isusa Krista, po kome je sv!et
razapet meni i ja sv!etu!
EFEŽANIMA 6
15 Jer u Kristu Isusu niti što koristi
obrezanje niti neobrezanje, nego
novo stvorenje.
16 A svima koji budu hodili po
tom pravilu, neka na njima bude mir
i milosr$e, i na Izraelu Božjem.
17 Od sada neka mi nitko ne
uznemiruje, jer ja nosim tragove
Gospodina Isusa na svome t!elu.
18 Bra#o, neka milost Gospodina
našega Isusa Krista bude s duhom
vašim. Amen.
 POSLANICA EFEŽANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO, apostol Isusa Krista po
volji Božjoj, svetima koji su u
Efezu i vjernima u Kristu Isusu.
2 Milost vam i mir od Boga, našega
Oca, i od Gospodina Isusa Krista!
3 Blagoslovljen Bog i Otac Gos-
podina našega Isusa Krista, koji
nas je blagoslovio svim duhovnim
blagoslovima u nebeskim prostorima
u Kristu.
4 Budu#i da nas je u njemu iza-
brao prije utmeljenja svijeta, da
budemo sveti i bez mane pred njim
u ljubavi,
5 jer nas je predodredio za posi-
njenje po Isusu Kristu, po dobrona-
mjernosti svoje volje,
6 na hvalu slave njegove milosti,
kojom nas je prihvatio u ljubljeno-
mu,
7 u kome imamo otkupljenje
njegovom krvlju, oproštenje gr!eha,
prema bogatstvu njegove milosti,
8 koju nam je obilno ud!elio u svoj
mudrosti i razboritosti,
9 pošto nam je obzanio otajstvo
svoje volje, po svojoj dobronamjer-
nosti koju je ve# u sebi naumio,
10 za izvršenje u punini vremena:
sve sakupiti pod jednu glavu u Kri-
stu, i što je u nebu i što je na zemlji,
i u njemu,
11 u kojemu smo i mi stekli baštinu,
mi koji smo predodre$eni u skladu
s nakanom onoga koji sve radi po
odluci svoje volje,
12 da mi, koji smo se ve# prije
pouzdali u Krista, budemo na hvalu
njegove slave.
13 U njemu ste i vi, pošto ste uli
r!e istine, evan$elje svoga spasenja,
u njemu ste i, nakon što ste povjero-
vali, zape a#eni obe#anim Duhom
Svetim,
14 koji je zalog naše baštine sve
do otkupljenja ste enih, na hvalu
njegove slave.
15 Zato i ja, otkad sam uo za vašu
vjeru u Gospodina Isusa i za vašu
ljubav prema svima svetima,
16 ne prestajem zahvaljivati za vas i
spominjati vas u svojim molitvama,
17 da vam Bog Gospodina našega
Isusa Krista, Otac slave, podari duha
mudrosti i otkrivenje u spoznavanju
njega;
18 prosv!etli o i vašega razuma da
uvidite kolika je nada u njegovom
pozivu, i koliko je bogatstvo slave
njegove baštine u svetima,
19 i koliko je prekomjerna veli ina
njegove snage prema nama koji
vjerujemo po djelovanju njegove
silne snage,
20 koju je proveo u Kristu kad ga
je uskrsnuo od mrtvih i posjeo sebi
zdesna u nebeskim prostorima,
21 iznad svakoga poglavarstva i
vlasti, i mo#i i gospodstva, i svakog
imena koje je imenovano, ne samo
u ovom sv!etu, nego i u onomu koji
dolazi.
22 I sve mu je podložio pod noge, a
njega je dao da bude glava nad svime
u crkvi,
23 koja je njegovo t!elo, punina
onoga koji ispunjava sve u svima.
POGLAVLJE 2
I vas je oživio koji ste bili mrtvi u
pr!estupima i gr!esima
2 u kojima ste neko# hodili prema
t!eku ovog sv!eta, po knezu koji ima
 233
vlast u zraku, duha koji sada djeluje
u neposlušnoj djeci.
3 Me$u ovima smo i mi neko#
živjeli u požudama svojega tijela
udovoljavaju#i željama t!ela i uma
te smo po naravi bili djeca gnjeva
kao i drugi.
4 Ali Bog koji je bogat milosr$em,
zbog svoje velike ljubavi kojom nas
je ljubio,
5 i nas koji smo bili mrtvi u gr!e-
sima, oživio je zajedno s Kristom,
(miloš#u ste spašeni!)
6 i zajedno nas uskrsnuo i zajedno
posjeo u nebeskim prostorima, u
Kristu Isusu,
7 da u vjekovima koji dolaze pokaže
neizmjerno bogatstvo svoje milosti u
dobroti prema nama u Kristu Isusu.
8 Jer miloš#u ste spašeni, po vjeri,
i to n!e od vas, to je Božji dar!
9 Ne po djelima, da se netko ne bi
hvalisao.
10 Jer njegovo smo vješto djelo,
stvoreni u Kristu Isusu za dobra dje-
la, koja je Bog unapr!ed pripremio
da u njima hodimo.
11 Zato se sje#ajte kako ste neko#
vi bili Pogani po tijelu, nazivani
Neobrezani od onih koji se nazivaju
Obrezani, što im je na t!elu rukom
u injeno,
12 i da ste u ono vr!eme bili bez
Krista, otu$eni od izraelskoga gra-
$anstva i tu$inci Savezima obe#anja,
nemaju#i nade i bez Boga na sv!etu.
13 Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji
ste neko# bili daleko, dovedeni ste
blizu krvlju Kristovom.
14 Jer je on naš mir, on koji je
od obadva u inio jedan te srušio
pregradni zid što je bio u sredini
izme u njih,
15 ukinuo je u svome t!elu ne-
prijateljstvo, Zakon zapovijedi s
odredbama, da u sebi od dva stvori
jednog novog ovjeka, uspostavlja-
ju#i mir;
EFEŽANIMA 3
16 te da obadva u jednome t!elu
pomiri s Bogom po križu, pošto je u
sebi uništio nepr!ateljstvo.
17 Došao je i propovijedao mir
vama koji ste bili daleko i onima koji
su bili blizu,
18 jer po njemu jedni i drugi ima-
mo pristup k Ocu u jednom Duhu.
19 Sada dakle niste više stranci i
pridošlice, nego ste sugra$ani svetih
i uku#ani Božji,
20 nadogra$eni na temelju apostol(
i prorok(, a ugaoni je kamen sam Isus
Krist,
21 na kome sva gra$evina priklad-
no sastavljena raste u sveti hram u
Gospodinu,
22 na kome ste i vi ugra$eni za
prebivalište Božje po Duhu.
POGLAVLJE 3
Z BOG toga sam ja, Pavao, sužanj
Krista Isusa, za vas Pogane.
2 Ako ste uli za raspodjelu Božje
milosti koja mi je podarena za vas,
3 da mi je otkrivenjem obznanje-
no otajstvo kao što sam vam gore
ukratko napisao,
4 po kojoj, kad itate, možete
shvatiti moje razum!evanje Kristova
otajstva,
5 koje se u prošlim naraštajima
nije obzanilo sinovima ljudskim,
kao što se sada otkrilo njegovim
svetim apostolima i prorocima po
Duhu:
6 da su Pogani subaštinici i isto
t!elo i sudionici njegovog obe#anja
u Kristu po evan$elju,
7 kojemu sam postao poslužitelj po
daru Božje milosti koja mi je predana
djelotvornoš#u njegove snage.
8 Meni, najmanjem od svih sve-
tih, predana je ova milost; me$u
Poganima propov!edati evan$elje
neistraživog Kristovog bogatstva,
9 i svima rasv!etliti što je zajedniš-
tvo otajstva koje je bilo skriveno od
EFEŽANIMA 4
po etka sv!eta u Bogu, koji je sve
stvorio po Isusu Kristu,
10 da bi se sada, poglavarstvima i
vlastima u nebeskim prostorima, po
crkvi obznanila mnogovrsna Božja
mudrost,
11 prema vje noj nakani koju
je ostvario u Kristu Isusu, našem
Gospodinu,
12 u kome imamo hrabrost i
pristup s pouzdanjem po njegovoj
vjeri.
13 Zato vas molim: ne klonite
zbog mojih nevolja za vas, one su
vaša slava.
14 Zbog toga prigibam svoja ko-
ljena pred Ocem Gospodina našega
Isusa Krista
15 od koga je imenovana svaka
obitelj u nebu i na zemlji,
16 da bi vam podario prema bogat-
stvu svoje slave da se po njegovom
Duhu ja ate snagom u unutarnjem
ovjeku,
17 da bi Krist prebivao u vašim
srcima po vjeri, da biste bili ukor!e-
njeni i utemeljeni u ljubavi,
18 da možete shvatiti zajedno sa
svima svetima što je širina i dužina
i dubina i visina,
19 te spoznati ljubav Kristovu
koja nadilazi spoznaju; da biste se
ispunili do sve punine Božje.
20 A onomu koji je mo#an u initi
mnogo više iznad onoga što može-
mo moliti ili misliti, prema snazi
koja djeluje u nama,
21 njemu neka bude slava u crkvi
po Kristu Isusu kroz sva pokoljenja,
od v!eka do v!eka! Amen.
POGLAVLJE 4
Z AKLINJEM vas, dakle, ja sužanj
u Gospodinu: hodite dostojno
poziva kojim ste pozvani,
2 sa svom skromnoš#u i krotkoš#u,
s postojanoš#u podnosite jedan
drugoga u ljubavi;
234
3 nastoje#i sa uvati jedinstvo
Duha, svezom mira.
4 Postoji jedno t!elo i jedan Duh,
kao što ste i pozvani k jednoj nadi
svoga poziva;
5 jedan Gospodin, jedna vjera,
jedno krštenje,
6 jedan Bog i Otac sv!u, koji je nad
svima, i kroz sve i u svima vama.
7 A svakomu od nas dana je milost
po mjeri Kristovog dara.
8 Zato govori: “Kad je uzašao na
visinu, odveo je sužnje u sužanjstvo
i dao darove ljudima.”
9 (A ono “uzašao” što drugo zna i
nego to da je najpr!e sišao u donje
krajeve zemlje?
10 Onaj koji je sišao jest onaj isti
koji je i uzašao iznad svih nebesa,
da bi sve ispunio.)
11 I on je dao jedne za apostole,
a jedne za proroke, a jedne za
blagovjesnike, a jedne za pastire i
u itelje
12 za usavršavanje svetih, za djelo
službe, za izgradnju t!ela Kristova,
13 dok svi ne dosp!emo do jedin-
stva vjere i spoznaje Sina Božjega, do
savršenog ovjeka, do mjere uzrasta
punine Kristove:
14 da više ne budemo djetinjasti,
bacani amo tamo i nošeni unaokolo
svakim vjetrom nauka koji ljudskim
trikom i lukavstvom eka u zasjedi
da nas zavede.
15 Nego govore#i istinu u ljubavi,
u svemu uzrastimo u njega koji je
Glava, to jest Krista,
16 od koga je sve t!elo sastavljeno
i povezano svakovrsnim zglobom
opskrbe prema djelotvornosti po
mjeri svakog pojedinog d!ela, ostva-
ruje rast t!ela za izgradnju samoga
sebe u ljubavi.
17 Ovo, dakle, kažem i svjedo im
u Gospodinu: ne hodite više kao što
i ostali Pogani hode, u ispraznosti
njihove pameti,
 235
18 zamra ena razuma, otu$eni od
života Božjega zbog neznanja koje je
u njima, zbog sljepo#e njihova srca.
19 Oni, pošto su otupili, predali
su sami sebe razvratnosti da bi u
pohlepi inili svaku ne isto#u.
20 Ali vi niste tako u ili Krista,
21 ako ste ga doista uli i po njemu
bili pou eni kao što jest istina u
Isusu:
22 da vam je, u odnosu na pr!ašnje
ponašanje, odložiti starog ovjeka
koji je iskvaren zbog zavodljivih
požuda,
23 i obnoviti se duhom svojega
razuma,
24 te se zaodjenuti novim o-
vjekom, koji je stvoren po Bogu u
pravednosti i istinskoj svetosti.
25 Zato odbacite laž i govorite
istinu svaki sa svojim bližnjim, jer
smo udovi jedan drugome.
26 Srdite se, ali ne griješite!
Neka sunce ne za$e nad vašom
srdžbom!
27 I ne dajte mjesta &avlu.
28 Tko je krao, neka više ne krade,
nego neka se rad!e trudi i svojim ru-
kama radi što je dobro, da bi mogao
dati onome koji je u potrebi.
29 Nikakva loša r!e neka ne izlazi
iz vaših usta, nego samo dobra za
izgradnju gdje je potrebno, da bi
poslužila milost onima koji slušaju.
30 I ne žalostite Duha Svetoga
Božjega kojim ste zape a#eni za dan
otkupljenja!
31 Neka se ukloni od vas sva gor-
ina, i gnjev, i srdžba, i vika, i hula,
zajedno sa svakom zlobom.
32 I budite dobri jedan prema
drugom, samilosni! Opraštajte jedan
drugome kao što je i Bog vama u
Kristu oprostio!
POGLAVLJE 5
B UDITE dakle sljedbenici Božji
kao ljubljena djeca
EFEŽANIMA 5
2 i hodite u ljubavi kao što je i Krist
nas ljubio i predao samoga sebe
za nas kao prinos i žrtvu Bogu na
ugodan miris.
3 A bludnost i svaka ne isto#a ili
pohlepa neka se i ne spominje me$u
vama, kao što dolikuje svetima!
4 Ni prostota ni ludorija ni ru-
galica, što ne prili i, nego radije
zahvaljivanje!
5 Jer ovo znajte da ni jedan blud-
nik, ni ne ista osoba, ni pohlepnik,
koji je idolopoklonik, nema nikakve
baštine u kraljevstvu Kristovom i
Božjem.
6 Neka vas nitko ne zavarava ispra-
znim r!e ima, jer zbog takvih dolazi
gnjev Božji na neposlušnu djecu!
7 Zato nemojte biti sudionici s
njima!
8 Jer ste nekad bili tama, ali sada
ste svjetlo u Gospodinu: hodite kao
djeca svjetla;
9 (jer plod je Duha, u svakoj dobro-
ti i pravednosti i istini).
10 Istražujte što je ugodno Gos-
podinu,
11 i nemojte imati udjela u be-
splodnim djelima tame, ve# ih rad!e
korite,
12 jer sramota je i govoriti o onome
što oni potajno ine.
13 A sve što se kori, po svjetlu
postaje o ito, jer sve što se o ituje
jest svjetlo.
14 Zato govori: “Probudi se ti što
spavaš i ustani od mrtvih i Krist #e
ti zasv!etliti.”
15 Pazite dakle da hodite pažljivo,
ne kao ludi, nego kao mudri,
16 iskupljuju#i vr!eme, jer dani
su zli.
17 Zbog toga ne budite bezumni,
nego shvatite što je Gospodinova
volja!
18 I ne op!ajte se vinom, u kome
je razuzdanost, nego se punite
Duhom;
EFEŽANIMA 6
19 govore#i vi sâmi u psalmima,
hvalospjevima i duhovnim pjesma-
ma, pjevaju#i i skladaju#i Gospodinu
u svome srcu,
20 zahvaljuju#i uv!ek za sve Bogu
i Ocu, u imenu Gospodina našega
Isusa Krista,
21 pokoravaju#i se jedan drugome
u strahu Božjem!
22 Žene, pokoravajte se svojim
muževima kao Gospodinu,
23 jer je muž glava ženi kao što je
i Krist glava crkve; i on je Spasitelj
t!ela!
24 Stoga kao što je crkva podre-
$ena Kristu, tako neka i žene budu
svojim muževima, u svemu!
25 Muževi, ljubite svoje žene kao
što je i Krist ljubio crkvu i sebe pre-
dao za nju,
26 da bi je posvetio i o istio vode-
nim pranjem, po r!e i,
27 da bi je priveo sebi kao slavnu
crkvu, bez ljage, ili bore, ili ne ega
takvog, nego tako da bude sveta i
bez mane.
28 Tako su muškarci dužni ljubiti
svoje žene kao svoja t!ela. Tko ljubi
svoju ženu, ljubi sebe.
29 Jer nitko nikada n!e mrzio svoje
t!elo, naprotiv, hrani ga i njeguje kao
i Gospodin crkvu.
30 Jer smo udovi njegova t!ela, od
njegova mesa i od njegovih kost!u.
31 Stoga #e ovjek ostaviti oca i
majku te prionuti uza ženu, i bit #e
dvoje jedno t!elo.”
32 Veliko je ovo otajstvo, ali ja
govorim glede Krista i crkve.
33 Ipak, neka i svaki pojedini od
vas tako ljubi svoju ženu kao samog
sebe, a žena neka poštuje svojega
muža!
POGLAVLJE 6
D JECO, budite poslušni svojim
roditeljima u Gospodinu, jer je
to ispravno.
236
2 “Poštuj oca svoga i majku,” to je
prva zapov!ed s obe#anjem,
3 “da ti bude dobro i da dugo živiš
na zemlji”.
4 A vi, o evi, ne izazivajte svoju dje-
cu na gnjev, nego ih podižite odgaja-
njem i opomenom Gospodnjom.
5 Sluge, budite poslušni svojim
gospodarima po t!elu sa strahom
i trepetom, u jednostavnosti srca
svojega, kao Kristu!
6 Ne služite samo naoko kao oni
koji uga$aju ljudima, nego kao
sluge Kristove koji od svega srca
izvršavaju volju Božju!
7 Dragovoljno služite kao Gospo-
dinu, a ne kao ljudima,
8 znaju#i da #e svaki koji u ini što
dobro, primiti isto to od Gospodina,
bio sluga ili slobodan!
9 A vi, gospodari, jednako po-
stupajte prema njima! Klonite se
prijetnje znaju#i da je i vaš Gos-
podar u nebu, a kod njega nema
pristranosti.
10 Kona no, bra#o moja, ja ajte
se u Gospodinu i u snazi mo#i
njegove!
11 Obucite svu bojnu opremu
Božju da biste se mogli suprostaviti
lukavstvima $avolskim!
12 Jer naša borba n!e protiv krvi
i t!ela, nego protiv poglavarstava,
protiv vlasti, protiv vladara tame
ovog sv!eta, protiv zlih duhova u
visinama.
13 Zbog toga uzmite svu bojnu
opremu Božju da biste se mogli odu-
pr!eti u zli dan, i kad sve izvršite,
održati se!
14 Stojte, dakle, pošto ste svoje
bokove opasali istinom i obukli
oklop pravednosti,
15 te obuli noge spremnoš#u za
evan$elje mira.
16 Povrh svega uzmite štit vjere;
njime #ete mo#i ugasiti sve goru#e
str!ele zloga.
 237
17 Uzmite i kacigu spasenja i ma
Duha, to jest r!e Božju.
18 Uv!ek molite u Duhu svakovr-
snom molitvom i prošnjom i bd!te
zbog toga sa svom ustrajnoš#u i
prošnjom za sve svete,
19 i za mene, da bi mi se dala
r!e , da mogu hrabro otvoriti svoja
usta kako bi obznanio otajstvo
evan$elja,
20 za koje sam poslanik u okovima;
da u njemu mogu hrabro govoriti
kako mi i treba govoriti.
EFEŽANIMA 6
21 Ali da i vi znate što je sa mnom i
što radim, o svemu #e vas obav!estiti
Tihik, ljubljeni brat i vjerni posluži-
telj u Gospodinu,
22 koga sam poslao k vama upravo
zbog toga da saznate kako je s nama
i da utješi vaša srca.
23 Mir bra#i i ljubav s vjerom
od Boga Oca i Gospodina Isusa
Krista!
24 Milost neka bude sa svima koji
ljube Gospodina našega Isusa Krista,
u iskrenosti! Amen.
 POSLANICA FILIPLJANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO i Timotej, sluge Isusa Kri-
sta, svima svetima u Kristu Isusu
koji su u Filipima, s nadglednicima
i $akonima.
2 Milost vam i mir od Boga našega
Oca i Gospodina Isusa Krista!
3 Zahvaljujem svome Bogu pri
svakom sje#anju na vas,
4 uv!ek u svakoj svojoj molitvi
s radoš#u upu#ujem molbu za sve
vas,
5 zbog vašega udjela u evan$elju
od prvoga dana sve dosad;
6 uvjeren sam u to da #e onaj koji
je zapo eo dobro djelo u vama, do-
vršiti ga do dana Isusa Krista.
7 Kao što je ispravno da to mislim
o svima vama, jer vas imam u svome
srcu, sve vas koji ste sudionici moje
milosti, ne samo u mojim okovima,
nego i u obrani i u utvr$ivanju
evan$elja.
8 Jer Bog mi je svjedok koliko
eznem za svima vama samiloš#u
Isusa Krista.
9 I ovo molim, da vaša ljubav
još više i više obiluje u spoznaji i
svakom rasu$ivanju,
10 da možete prosuditi ono što je
izvrsno, da biste bili isti i bespr!e-
korni na dan Kristov,
11 puni plodova pravednosti koji
su po Isusu Kristu, na slavu i hvalu
Božju.
12 Ali bi htio da vi, bra#o, razu-
m!ete da je ono što se dogodilo sa
mnom još više ispalo za napredak
evan$elja,
13 tako da su moji okovi u Kristu
postali poznati na c!elom dvoru i na
svima drugim mjestima,
14 a mnoga su se bra#a u Gospodi-
nu, uvjerena mojim okovima, još više
odvažila govoriti R!e bez straha.
15 Neki, doista, propovijedaju
Krista iz zavisti i sva$e, a neki i iz
dobre volje:
16 prvi propovijedaju Krista u
svadljivosti, neiskreno, pretpostav-
ljaju#i da #e pridodati nevolju mojim
okovima;
17 a drugi iz ljubavi, znaju#i da sam
postavljen za obranu evan$elja.
18 Što dakle? Ipak se na svaki na-
in, bilo pod izlikom ili u istini, Krist
propov!eda. I tome se radujem, da,
i radovat #u se.
19 Jer znam da #e mi se to po vašoj
molitvi i potpori Duha Isusa Krista
okrenuti na spasenje,
20 prema mojoj ežnji i nadi da se
ni u emu ne#u postidjeti, nego #e se
sa svom hrabroš#u kao i uv!ek, tako i
sada, Krist uzveli ati u mojem t!elu,
bilo kroz moj život ili kroz smrt.
21 Jer meni je živjeti Krist, a umri-
jeti dobitak!
22 Ali ako je živjeti u t!elu to što
mojem radu donosi plod, tada ne
znam što bih izabrao.
23 Jer pritisnut sam izme$u dvoje-
ga: imam želju oti#i i biti s Kristom,
što je mnogo bolje.
24 Ali ostati u t!elu je potrebn!e
radi vas.
25 I u to uvjeren, znam da #u ostati
i zadržati se sa svima vama, za vaš
napredak i radost vjere,
26 da vaša slava radi mene obiluje
u Isusu Kristu kod mojeg ponovnog
dolaska k vama.
27 Samo se vladajte dostojno
Kristovog evan$elja, da ja, bilo da
 239
do$em i vidim vas, ili budem odsu-
tan, ujem o vama da stojite vrsto
u jednom duhu i jednom se misli
zajedno borite za vjeru evan$elja,
28 i ni u emu ne strahujete od
svojih protivnika, kojima je to o iti
znak propasti, a vama spasenje i to
od Boga.
29 Jer vam je radi Krista darovano
ne samo u njega vjerovati nego i
trpjeti radi njega,
30 imaju#i isti sukob koji ste vidjeli
u meni, i sada ujete da je u meni.
POGLAVLJE 2
A KO li, dakle, postoji kakva utjeha
u Kristu, ako li kakva okrepa lju-
bavi, ako li kakvo zajedništvo Duha,
ako li kakve samilosti i milosr$a,
2 upotpunite moju radost tako da
budete istog mišljenja, imaju#i istu
ljubav, budite složni, jedne misli!
3 Ništa ne #inite u svadljivosti ili
ispraznoj slavi, nego u poniznosti
smatrajte jedan drugoga boljima
od sebe!
4 Ne gledajte samo svaki na svoje
nego i na ono što je drugih!
5 Neka u vama bude ona misao
koja je i u Kristu Isusu,
6 koji premda je bio u obli ju
Božjem, n!e smatrao pl!enom što
je jednak Bogu,
7 nego je sam sebe u inio neugled-
nim i uzeo obli je sluge te postao
sli an ljudima.
8 I našao se oblikom kao ovjek,
ponizio je sâm sebe i postao poslu-
šan do smrti, i to smrti na križu.
9 Zato ga je Bog i preuzvisio i
dao mu ime koje je iznad svakoga
imena,
10 da se na Isusovo ime prigne
svako koljeno onih nebeskih, i ze-
maljskih i podzemaljskih,
11 i da svaki jezik prizna da Isus
Krist jest Gospodin, na slavu Boga
Oca.
FILIPLJANIMA 2
12 Stoga, ljubljeni moji, kao što ste
uv!ek bili poslušni, ne samo u mojoj
nazo nosti nego mnogo više sada u
mojoj odsutnosti, sa strahom i drh-
tanjem razra$ujte svoje spasenje.
13 Jer je Bog onaj koji po svojoj
dobronamjernosti izvodi u vama i
htjeti i djelovati.
14 Sve inite bez mrmljanja i
raspravljanja
15 da budete bespr!ekorni i beza-
zleni sinovi Božji bez pr!ekora usred
izobli enog i izopa enog naroda, u
kojem sv!etlite kao svjetla u sv!etu,
16 drže#i r!e života, da se mogu
radovati na dan Kristov, što nisam
uzalud tr ao niti se uzalud trudio.
17 Štoviše, ako sam bio prinesen
na žrtvu i službu vaše vjere, veselim
se i radujem sa svima vama.
18 A i vi isto tako budite sretni i
radujte se sa mnom!
19 A pouzdajem se u Gospodina
Isusa da #u vam brzo poslati Timo-
teja da se i ja utješim kad saznam
kako je s vama.
20 Jer nikoga nemam koji je iste
misli tko bi se spontano brinuo za
vaše stanje,
21 jer svi traže svoje, a ne ono što
je Isusa Krista.
22 A njegovu prokušanost znate,
kako je sa mnom, kao d!ete s ocem,
služio u evan$elju.
23 Njega se dakle nadam poslati od-
mah im vidim što #e biti sa mnom.
24 A uvjeren sam u Gospodinu da
#u i sam ubrzo do#i.
25 I smatrao sam potrebnim po-
slati k vam Epafrodita, mog brata i
suradnika i suborca, a vašeg posla-
nika i onog koji poslužuje u mojim
oskudicama,
26 jer je eznuo za svima vama i
bio potišten zato što ste uli da se
razbolio.
27 Jer doista je bio bolestan gotovo
na smrt, ali mu se Bog smilovao, i ne
FILIPLJANIMA 3
samo njemu nego i meni, da ne bih
imao žalost na žalost.
28 Poslao sam ga stoga još žurn!e
da se, kad ga ponovno vidite, razve-
selite i da ja budem manje žalostan.
29 Primite ga, dakle, u Gospodinu
sa svom radoš#u i smatrajte takve
uglednima,
30 jer je zbog djela Kristovog bio
blizu smrti i n!e se obazirao na svoj
život, da nadoknadi nedostatak vaše
službe prema meni.
POGLAVLJE 3
K ONA$NO, bra#o moja, radujte
se u Gospodinu! Pisati vam
jedno te isto doista mi n!e teško, a
za vas je sigurn!e.
2 %uvajte se pasa, uvajte se zlih
radnika, uvajte se saka#enja!
3 Jer obrezanje smo mi koji du-
hom iskazujemo štovanje Bogu i
radujemo se u Kristu Isusu, a ne
pouzdajemo se u t!elo,
4 premda bih ja mogao imati po-
uzdanje i u t!elo. Ako netko drugi
misli da se može pouzdati u t!elo,
ja još više:
5 obrezan osmoga dana, od roda
Izraelova, iz plemena Benjaminova,
Hebrej od Hebreja; po Zakonu
farizej;
6 po revnosti progonitelj crkve,
po pravednosti koja je u Zakonu
bespr!ekoran.
7 Ali sve što mi je bio dobitak, to
radi Krista smatram gubitkom.
8 Štoviše, bez sumnje, i sve sma-
tram gubitkom zbog onog najizvr-
sn!eg; spoznaje Krista Isusa, Gos-
podina mojega, radi koga sam sve
izgubio i smatram to samo izmetom
da bih Krista dobio,
9 i u njemu budem na$en, nema-
ju#i svoju pravednost, koja je od
Zakona, nego onu koja je po vjeri
Kristovoj, pravednost koja je od Boga
po vjeri;
240
10 da upoznam njega i snagu
njegovog uskrsnu#a, i zajedništvo
njegovih patnji, da budem suobli en
njegovoj smrti,
11 ne bih li kako dospio k uskrsnu-
#u od mrtvih.
12 Ne kažem da sam ve# postigao
ili ve# postao savršen, nego težim
kako bih to dohvatio, za koje sam i
ja dohva#en po Kristu Isusu.
13 Bra#o, ja za sebe ne smatram da
sam to dohvatio, ali ovo jedno #inim:
zaboravljam ono što je iza, a sežem
za onim što je ispred.
14 Navaljujem prema cilju zbog
prem!e uzvišenog poziva Božjeg u
Kristu Isusu.
15 Neka stoga ovako mislimo svi
koji smo savršeni, ako li o ne emu
druga !e mislite, Bog #e vam i to
otkriti.
16 Uostalom, do ega smo stigli,
po tom istom pravilu hodimo, isto
razmišljajmo!
17 Bra#o, budite sljedbenici zajed-
no sa mnom i zapazite one koji tako
hode kao što nas imate za primjer.
18 Jer mnogi, o kojima sam vam
esto govorio, a i sada pla u#i go-
vorim, hode kao nepr!etelji križa
Kristova.
19 Njihov je svršetak propast; nji-
hov je bog trbuh, a slava u njihovoj
sramoti, oni misle na zemaljsko.
20 Jer naše je življenje u nebu,
odakle i Spasitelja o ekujemo, Gos-
podina Isusa Krista,
21 koji #e, prema djelotvornosti
kojom sebi može sve podložiti,
preobraziti ovo naše b!edno t!elo
tako da bude suobli eno njegovom
slavnome t!elu.
POGLAVLJE 4
Z ATO, bra#o moja ljubljena i
željena, moja radosti i v!en e,
tako moji dragi ljubljeni, vrsto stojte
u Gospodinu!
 241
2 Zaklinjem Evodiju i Sintihu
zaklinjem, da budu iste misli u
Gospodinu.
3 A molim i tebe, vjerni sudruže,
pomozi im jer su se one u evan$elju
trudile zajedno sa mnom, i s Klemen-
tom i drugim mojim suradnicima
!a su imena u knjizi života.
4 Radujte se uv!ek u Gospodinu!
Ponovo kažem: radujte se!
5 Vaše blago postupanje neka bude
poznato svim ljudima! Gospodin
je blizu!
6 Ne brinite se ni za što, nego u
svemu, molitvom i prošnjom sa
zahvaljivanjem iznesite svoje molbe
Bogu;
7 i Božji #e mir, koji nadilazi svaki
razum, uvati srca vaša i misli vaše
u Kristu Isusu.
8 Kona no, bra#o, sve što je istinito,
sve što je asno, sve što je pravedno,
sve što je isto, sve što je ljubazno, sve
što je na dobrom glasu, ako ima ka-
kva krepost, ako ima kakva pohvala,
na to mislite!
9 I što ste i nau ili, i primili, i uli, i
vidjeli na meni, to inite! I Bog mira
bit #e s vama.
10 A jako sam se obradovao u
Gospodinu jer je napokon ponovo
procvala vaša briga za mene, prem-
da ste i pr!e brinuli, ali niste imali
priliku.
11 Ne govorim to zbog oskudice,
jer sam ja nau io biti zadovoljan u
bilo kojem stanju se nalazim.
FILIPLJANIMA 4
12 Znam kako je biti podc!enjen,
znam kako je obilovati. U svemu
sam se i na sve navikao; i sit biti
i gladovati i obilovati i oskud!e-
vati.
13 Sve mogu po Kristu koji me
osnažuje.
14 Ipak, dobro ste u inili što
ste sa mnom podijelili moju
nevolju.
15 A i vi, Filipljani, znate da mi u
po etku evan$elja, kada sam otišao
iz Makedon!e, n!edna crkva n!e
doprinosila u pogledu izdataka i
primitaka, osim vas jedinih.
16 Jer i u Solun ste, i jednom i
dvaput poslali za moju potrebu.
17 Ne zato što tražim dar, nego
tražim plod koji obiluje u vašu
korist.
18 A imam svega i obilujem. Za-
si#en sam pošto sam od Epafrodita
primio ono od vas, slatki miris, žr-
tvu prihvatljivu, ugodnu Bogu.
19 A Bog moj ispunit #e svaku
vašu potrebu prema bogatstvu nje-
govom, u slavi, po Kristu Isusu.
20 A Bogu i našem Ocu slava
uv!ek i zauv!ek. Amen.
21 Pozdravite svakog svetog u
Kristu Isusu. Pozdravljaju vas bra#a
koja su sa mnom.
22 Pozdravljaju vas svi sveti, a
poglavito oni iz cezarove ku#e.
23 Milost Gospodina našega Isusa
Krista neka bude sa svima vama.
Amen.
 POSLANICA KOLOŠANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO, apostol Isusa Krista po
volji Božjoj, i naš brat Timotej,
2 svetoj i vjernoj bra#i u Kristu, koji
su u Kolosima: milost vam i mir od
Boga našega Oca i Gospodina Isusa
Krista!
3 Zahvaljujemo Bogu i Ocu Gos-
podina našega Isusa Krista, uv!ek
kad molimo za vas,
4 pošto smo uli za vašu vjeru u
Kristu Isusu i za ljubav prema svima
svetima,
5 zbog nade koja vam je pohra-
njena u nebu, za koju ste ve# uli u
istinitoj r!e i evan$elja,
6 koje je došlo k vama, kao i u sav
sv!et te donosi plod i u vama od
dana kada ste uli i spoznali milost
Božju u istini,
7 kako ste i nau ili od Epafre,
našega ljubljenog sudruga sluge,
koji je za vas vjeran službenik
Kristov,
8 koji nas je i obav!estio o vašoj
ljubavi u Duhu.
9 Zbog toga i mi od dana od kad
smo to uli ne prestajemo za vas
moliti i želimo da budete ispunjeni
spoznajom njegove volje u svakoj
mudrosti i duhovnom razumije-
vanju,
10 tako da živite dostojno Gospo-
dina, u svemu mu ugodite, donose#i
plod u svakom dobrom djelu i na-
preduju#i u spoznaji Boga;
11 osnaženi svom snagom po
njegovoj slavnoj mo#i, za svaku
strpljivost i postojanost s radoš#u;
12 zahvaljivaju#i Ocu, koji nas
je u inio dostojnim sudionicima
baštine svetih u svjetlu.
13 On nas je izbavio iz vlasti
tame i prenio u kraljevstvo svojega
ljubljenog Sina,
14 u komu imamo otkupljenje,
po njegovoj krvi, i oproštenje
gr!eha.
15 On je slika nevidljivog Boga,
prvoro$enac svakoga stvorenja,
16 jer je po njemu sve stvoreno, što
je u nebu i što je na zemlji, vidljivo
i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo
gospodstva, bilo poglavarstva, bilo
vlasti; sve je stvoreno po njemu i
za njega.
17 I on je pr!e svega, i sve je po
njemu u skladu.
18 On je i glava t!ela, crkve; on je
po etak, prvoro$enac od mrtvih, da
bi u svemu on imao prvenstvo,
19 jer se Ocu svidjelo u njemu
nastaniti svu puninu,
20 i po njemu pomiriti sa sobom
sve, budu#i da je po njemu ostvario
mir kroz krv njegovog križa, bilo
ono na zemlji ili ono u nebu.
21 I vas, koji ste neko# bili otu$eni
i nepr!atelji u svom umu po zlim
djelima, a sada vas je izmirio
22 u njegovom ljudskom tijelu,
kroz smrt, da vas izvede pred sebe
svete, bez mane i bez krivnje,
23 ako ustrajete u vjeri, utemeljeni
i utvr$eni te se ne udaljite od nade
evan$elja koje ste uli, koje je pro-
pov!edano svakom stvorenju što je
pod nebom i kojem sam ja, Pavao,
postao službenik,
24 koji se sada raduje u svojim
patnjama za vas, i tako u svojemu
t!elu dopunjuje što nedostaje Kri-
stovim mukama za njegovo t!elo,
koje je crkva.
 243
25 Njoj sam ja postao službenik
prema Božjoj raspodjeli koju mi je
dao za vas da ispunim r!e Božju,
26 to jest otajstvo koje je bilo skri-
veno kroz vjekove i kroz naraštaje,
a koje je sada objavljeno njegovim
svetima.
27 Njima je Bog želio objaviti kako
je bogata slava ovoga otajstva me$u
Poganima, koje je Krist u vama,
nada slave.
28 Njega mi propov!edamo, opo-
minju#i svakog ovjeka i pou avaju#i
svakog ovjeka u svoj mudrosti, da
bi prikazali svakog ovjeka savršena
u Kristu Isusu.
29 Za to se i trudim bore#i se po
njegovoj djelotvornosti koja mo#no
djeluje u meni.
POGLAVLJE 2
Z ATO bih želio da znate kako
sam u velikom sukobu radi vas
i radi onih u Laodiceji i radi svih
onih koji me nisu vidjeli u t!elu,
licem u lice
2 da bi se njihova srca utješila,
povezana u ljubavi, i u svakom
bogatstvu pune sigurnosti razum!e-
vanja, za spoznavanje otajstva Boga
i Oca i Krista,
3 u kome je skriveno sve blago
mudrosti i znanja.
4 A ovo kažem zato da vas tko ne
prevari lukavim r!e ima.
5 Jer iako sam odsutan tijelom,
duhom sam s vama; radujem se dok
gledam vaš red i vrsto#u vaše vjere
u Krista.
6 Kako ste dakle primili Krista
Isusa Gospodina, tako u njemu
hodite:
7 u njemu ukorijenjeni i nado-
gra$eni i u vrš#eni u vjeri, kako
ste pou eni, obilujte u tome sa
zahvalnoš#u!
8 Pazite da vas tko ne prevari Þlo-
zoÞjom i ispraznim zavaravanjem,
KOLOŠANIMA 2
što je po predaji ljudskoj, po po eli-
ma sv!eta, a ne po Kristu.
9 Jer u njemu tjelesno prebiva sva
punina Božanstva,
10 i vi ste potpuni u njemu, koji je
glava svakog poglavarstva i vlasti.
11 U njemu ste i vi obrezani; obre-
zanjem koje n!e u injeno rukama,
nego odlaganjem t!ela gr!eha pute-
nosti po Kristovom obrezanju.
12 Pokopani ste s njim u krštenju,
u kojem ste i uskrsnuli s njim, po
vjeri u djelovanje Boga, koji ga je
uskrsnuo od mrtvih.
13 I vas koji ste bili mrtvi u svojim
gr!esima i neobrezanju svoga t!ela,
oživio je zajedno s njim i oprostio
vam sve pr!estupe;
14 izbrisao je nama protivnu
zadužnicu s odredbama koje su
bile protiv nas; i uklonio je s puta i
prikovao je na svoj križ.
15 Razoružao je poglavarstva i
vlasti i javno ih izložio, pošto je u
tome tr!umÞrao nad njima.
16 Neka vas, stoga, nitko ne osu-
$uje zbog jela ili zbog pi#a, ili u
pogledu svetkovina, ili mladog
mjeseca, ili Šabata!
17 To je samo sjena onoga što
dolazi, a t!elo je Kristovo.
18 Neka vas nitko ne zakine za
nagradu, svojevoljnom poniznoš#u
i štovanjem an$ela, name#u#i ono
što n!e vidio, uzaludno ohole#i se
po svojoj tjelesnoj pameti,
19 a ne drže#i se Glave, od koje sve
t!elo, hranjeno i skupa povezano
zglobovima i vezama, raste rastom
Božjim.
20 Stoga, ako ste s Kristom umrli
po elima sv!eta, zašto se, kao da
živite u sv!etu, podre$ujete odred-
bama:
21 “Ne diraj, ne okusi, ne
doti i”?
22 Sve to uporabom propada; po
zapov!edima i ljudskim naucima.
KOLOŠANIMA 3
23 koji, doista, imaju izgled mu-
drosti u samovoljnom štovanju i
poniznosti i zanemarivanju t!ela, ali
nema nikakve asti u zadovoljavanju
t!ela.
POGLAVLJE 3
A KO ste dakle uskrsnuli s Kri-
stom, tražite ono što je odozgo,
gdje Krist sjedi zdesna Bogu.
2 Priklanjajte se onome što je odoz-
go, ne onome što je na zemlji.
3 Jer ste umrli i vaš je život skriven
s Kristom u Bogu.
4 Kad se pojavi Krist, vaš život,
tada #ete se i vi s njim pojaviti u
slavi.
5 Usmrtite, dakle, vaše udove koji
su na zemlji: bludnost, ne isto#u,
požudu, zlu pohotu i lakomstvo, što
je idolopoklonstvo.
6 Zbog kojih dolazi gnjev Božji na
neposlušnu djecu,
7 u emu ste i vi nekad hodili kad
ste živjeli u tome.
8 Ali i sada odbacite od sebe sve
ovo: ljutnju, gnjev, zlobu, hulu,
sramotan govor iz svojih usta!
9 Ne lažite jedan drugome, jer ste
svukli starog ovjeka s njegovim
djelima,
10 a odjenuli ste novoga koji je
obnovljen u spoznaji prema slici
onoga koji ga je stvorio.
11 Gdje nema ni Grka ni Židova,
obrezanog ni neobrezanog, barbara,
Skita, roba ni slobodnjaka, nego je
Krist sve, i u svemu.
12 Odjenite se, dakle, kao izabrani
Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu
srda nost, dobrostivost, poniznost,
krotkost i podnošljivost!
13 Podnosite jedan drugoga i
opraštajte jedan drugomu, ako tko sa
nekim ima razmiricu. Kao što je Krist
i vama oprostio, tako #inite i vi!
14 A povrh svega toga zaodjenite se
u ljubav, koja je sveza savršenstva!
244
15 I neka u vašim srcima vlada
Božji mir, na koji ste i pozvani u
jednom t!elu i budite zahvalni!
16 Neka rije Kristova bogato
prebiva u vama u svoj mudrosti, po-
u avajte i opominjite jedan drugoga;
psalmima, hvalospjevima i duhov-
nim pjesmama, s miloš#u pjevajte
Gospodinu u svojim srcima.
17 I sve što inite r!e ju ili djelom,
#inite sve u ime Gospodina Isusa, po
njemu zahvaljujte Bogu i Ocu!
18 Žene, pokoravajte se svojim
muževima, kako dolikuje u Gos-
podinu!
19 Muževi, ljubite svoje žene i ne
budite osorni prema njima!
20 Djeco, budite poslušni u svemu
svojim roditeljima, jer je to ugodno
Gospodinu!
21 O evi, ne razdražujte svoju
djecu, da ne budu obeshrabrena!
22 Sluge, budite poslušni u svemu
svojim gospodarima po tijelu, ne
nao igled kao oni koji se žele svidjeti
ljudima, nego s iskrenim srcem, bo-
je#i se Boga!
23 I sve što inite, inite od srca kao
Gospodinu, a ne ljudima,
24 znaju#i da #ete od Gospodina
primiti nagradu, baštinu; jer vi
služite Gospodinu Kristu.
25 Ali onaj koji ini nepravdu
primit #e za nepravdu koju je u inio;
i tu nema pristranosti.
POGLAVLJE 4
G OSPODARI, dajte svojim slugama
pravedno i podjednako, znaju#i
da i vi imate Gospodara u nebu!
2 Ustrajte u molitvi i bd!te u njoj
sa zahvaljivanjem!
3 Ujedno molite i za nas da bi
nam Bog otvorio vrata za r!e , da
govorimo Kristovo otajstvo, zbog
kojega i jesam u okovima,
4 i da ga objavim, kao što mi treba
govoriti !
 245
5 Hodite u mudrosti prema onima
koji su vani, iskupljujte vr!eme!
6 Neka vam r!e uv!ek bude milo-
stiva, solju za injena, da biste znali
svakome odgovoriti kako treba!
7 O meni #e vam sve izložiti Tihik,
ljubljeni brat, i vjerni poslužitelj i moj
sudrug sluga u Gospodinu,
8 koga sam poslao k vama upravo
zato da bi saznao kako ste i utješio
vaša srca,
9 zajedno s vjernim i ljubljenim
bratom Onezimom, koji je jedan od
vas. Oni #e vam obznaniti sve što se
doga a ovdje.
10 Pozdravlja vas Aristarh, moj
sudrug u tamnici, i Marko, Barnabin
ne#ak (za koga ste primili upute; kad
do$e k vama, prihvatite ga),
11 i Isus, koji se zove Just, koji
su od obrezanih. Ovi su jedini moji
suradnici za kraljevstvo Božje, koji
su mi bili utjeha.
KOLOŠANIMA 4
12 Pozdravlja vas Epafra, sluga
Kristov, koji je jedan od vas, koji se
uv!ek silno trudi u molitvama za vas
da biste stajali savršeni i putpuni u
svoj volji Božjoj.
13 Jer ja svjedo im za njega da
ima veliku revnost za vas i za one u
Laodiceji i one u H!eropolu.
14 Pozdravljaju vas ljubljeni l!e -
nik Luka i Dema.
15 Pozdravite bra#u u Laodiceji
i NimÞ i crkvu koja je u njegovoj
ku#i.
16 Kad se pro ita ova poslanica
kod vas, pobrinite se da se pro ita i u
laodicejskoj crkvi, a vi isto tako pro-
itajte onu poslanicu iz Laodiceje.
17 I recite Arhipu: “Pazi na službu
koju si primio u Gospodinu, da je
izvršiš.”
18 Pozdrav mojom rukom, Pavlo-
vom. Sje#ajte se mojih okova. Neka
milost bude s vama. Amen.
PRVA POSLANICA SOLUNJANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO, Silvan i Timotej solunskoj
crkvi koja je u Bogu Ocu i Gospo-
dinu Isusu Kristu. Milost vam i mir,
od Boga našega Oca i Gospodina
Isusa Krista!
2 Zahvaljujemo Bogu uv!ek za sve
vas kad vas spominjemo u svojim
molitvama,
3 sje#aju#i se bez prestanka
djela vaše vjere, napora ljubavi i
strpljive nade u Gospodina našega
Isusa Krista pred Bogom i Ocem
našim.
4 Znamo, ljubljena bra#o, da ste
izabrani od Boga,
5 jer naše evan$elje n!e došlo k
vama samo u r!e i, nego i u snazi, i
u Duhu Svetom, i u punoj sigurnosti
kao što znate kakvi smo mi bili
me$u vama radi vas.
6 I vi ste postali naši sljedbenici i
Gospodinovi, kad ste primili r!e
u velikoj nevolji s radoš#u Duha
Svetoga,
7 tako da ste postali uzor svim
vjernicima u Makedon!i i Ahaji.
8 Jer od vas je odjeknula r!e Gos-
podinova, ne samo u Makedon!i i
Ahaji, nego se i na svakom mjestu
proširio glas o vašoj vjeri koja teži
k Bogu, tako da nam ne treba ništa
govoriti.
9 Jer oni sami govore o nama na
kakav smo do ek naišli kod vas
i kako ste se obratili od idola k
Bogu, da služite živom i istinitom
Bogu
10 i da ekate njegovog Sina s neba,
koga je on uskrsnuo od mrtvih,
Isusa, koji nas je izbavio od gnjeva
koji dolazi.
POGLAVLJE 2
J ER i sami znate, bra#o, da naš do-
lazak k vama n!e bio uzaludan.
2 Ali iako smo, kao što znate, pr!e
trpjeli i bili izvrgnuti porugama u
Filipima, ohrabrili smo se u našem
Bogu govoriti vam evan$elje Božje
uz veliku borbu.
3 Jer naše bodrenje ne dolazi
iz zablude, ni iz ne isto#e, niti u
pr!evari,
4 nego kao što je Bog odobrio
povjeriti nam evan$elje, tako govo-
rimo, ne kao da uga$amo ljudima,
ve# Bogu, koji ispituje naša srca.
5 Jer nikada nismo, kao što znate,
nastupali ni s laskavim r!e ima ni s
pritajenom željom za bogatstvom.
Bog je svjedok.
6 Niti smo od ljudi tražili slavu,
niti od vas niti od drugih, iako smo
mogli biti na teret kao apostoli
Kristovi.
7 Ali mi smo bili me$u vama blagi
kao njegovateljica koja njeguje svoju
djecu.
8 Tako smo eznuli za vama, i
bili spremni predati vam ne samo
evan$elje Božje nego i svoje duše jer
ste nam bili dragi.
9 Jer sje#ate se, bra#o, našega truda
i napora! Jer smo radili no# i dan,
budu#i da nikoga od vas nismo
htjeli opteretiti, propov!edaju#i vam
evan$elje Božje.
10 Vi ste svjedoci, a i Bog, kako
smo se sveto, pravedno i bespr!e-
korno ponašali prema vama koji
vjerujete.
11 Kao što znate kako smo svakog
pojedinog od vas kao otac svoju
djecu, poticali, tješili i zaklinjali,
 247
12 da hodite dostojno Boga, koji vas
je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.
13 Zbog toga i mi zahvaljujemo
Bogu bez prestanka, jer kad ste pri-
mili r!e Božju, koju ste uli od nas,
primili ste je ne kao r!e ljudsku, nego
kao ono što uistinu jest, r!e Božju,
koja i u inkovito djeluje u vama koji
vjerujete.
14 Jer vi ste, bra#o, postali sljed-
benici Božjih crkvi koje su u Judeji
u Kristu Isusu, pošto ste i vi isto
pretrpjeli od svojih sunarodnjaka kao
i oni od Židova,
15 koji su ubili Gospodina Isusa i
svoje proroke, a nas su progonili; i
ne uga$aju Bogu i protive se svim
ljudima,
16 brane#i nam propovijedati
Poganima kako bi mogli biti spašeni,
da zauv!ek dopune svoje gr!ehe.
I gnjev je Božji na posljetku došao
na njih!
17 A mi, bra#o, pošto smo na
kratko vr!eme bili od!eljeni od vas,
i to licem, a ne srcem, sve smo više,
s velikom ežnjom, nastojali vidjeti
vaše lice.
18 Zato smo htjeli do#i k vama, ak
i ja, Pavao, jednom i dva put, ali nas
je spr!e io Sotona.
19 Jer tko je naša nada, ili radost,
ili v!enac radosti? Niste li to vi pred
našim Gospodinom Isusom Kristom
kod njegovog dolaska?
20 Jer vi ste naša slava i radost.
POGLAVLJE 3
Z ATO kad više nismo mogli izdr-
žati, smatrali smo da je dobro da
sami ostanemo u Ateni,
2 i poslali smo Timoteja, svoga
brata i službenika Božjeg i našega
suradnika u Kristovom evan$elju,
da vas u vrsti i utješi u vašoj vjeri,
3 da se nitko ne pokoleba u ovim
nevoljama, jer sami znate da smo za
to odre$eni.
I SOLUNJANIMA 4
4 Jer doista, kad smo bili kod vas,
unaprijed smo vam govorili da
#emo trpjeti nevolje, i kao što znate,
to se i dogodilo.
5 Zbog toga sam ga i ja, kad nisam
više mogao izdržati, poslao da
doznam o vašoj vjeri, da vas nije
možda iskušao Kuša i naš trud bude
uzaludan.
6 Ali se sada Timotej vratio od vas
k nama i donio nam radosnu v!est
o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas uv!ek
imate u dobrom sje#anju, i da vru#e
eznete vidjeti nas kao i mi vas.
7 Zato smo se, bra#o, vašom vje-
rom utješili u svoj svojoj potištenosti
i tjeskobi.
8 Jer mi sada oživljujemo ako vi
vrsto stojite u Gospodinu.
9 Jer kojom bismo zahvalom mogli
uzvratiti Bogu za vas, za svu radost
kojom se radujemo radi vas pred
našim Bogom?
10 No#u i danju neizmjerno moli-
mo da vidimo vaše lice i da nadopu-
nimo što još nedostaje vašoj vjeri.
11 A sâm Bog i naš Otac, i naš
Gospodin Isus, neka usmjeri naš
put k vama!
12 I neka bi vam Gospodin dao
da rastete i obilujete ljubavlju jedan
prema drugomu i prema svima, kao
i mi prema vama,
13 da bi se utvrdila vaša bespr!e-
korna srca u svetosti pred Bogom i
našim Ocem, kod dolaska Gospo-
dina našega Isusa Krista sa svim
svojim svetima.
POGLAVLJE 4
N ADALJE vas dakle, bra#o, za-
klinjemo i poti emo u Gos-
podinu Isusu da bi, kao što ste od
nas primili kako vam treba hoditi i
uga$ati Bogu, mogli sve više i više
obilovati.
2 Jer znate koje smo vam zapov!e-
di dali u ime Gospodina Isusa.
I SOLUNJANIMA 5
3 Jer ovo je volja Božja: vaše po-
sve#enje, da se suzdržavate od
bludnost,
4 da svatko od vas treba znati
svoju posudu posjedovati u svetosti
i poštovanju,
5 ne u strastvenoj požudi, kao
Pogani koji ne poznaju Boga;
6 da nitko ne prelazi i ne vara svo-
ga brata u bilo emu, jer Gospodin
je osvetnik za sve to, kako smo vas i
unapr!ed upozorili i posvjedo ili.
7 Jer nas Bog n!e pozvao na ne i-
sto#u, nego na posve#enje.
8 Stoga, onaj koji prezire ovo, ne
prezire ovjeka, nego Boga, koji vam
je dao svojega Svetoga Duha.
9 A što se ti e bratske ljubavi
nema potrebe pisati vam, jer vas je
sâme Bog pou io da ljubite jedan
drugoga;
10 doista to i inite prema svoj
bra#i koja su po c!eloj Makedon!i.
Ali vas zaklinjemo, bra#o, da još više
i više napredujete
11 i da nau ite biti spokojni i
baviti se svojim poslovima i raditi
vlastitim rukama, kao što smo vam
zapovjedili,
12 da hodite asno prema onima
koji su vani i da imate svega i da vam
ništa ne manjka.
13 Ali ne bih htio, bra#o, da budete
neupu#eni u vezi onih koji su usnuli,
da se ne žalostite kao i ostali koji
nemaju nadu.
14 Jer, ako vjerujemo da je Isus
umro i uskrsnuo, tako #e Bog i one
koji su usnuli u Isusu dovesti s njim.
15 Jer vam ovo govorimo po r!e i
Gospodinovoj: da mi koji živimo i
ostajemo do dolaska Gospodinova,
nipošto ne#emo prete#i one koji su
usnuli.
16 Jer #e sâm Gospodin s pokli-
kom, s glasom arkan$ela i sa zvu-
kom trube Božje si#i s neba. I umrli
u Kristu prvi #e uskrsnuti,
248
17 zatim #emo mi koji živimo, mi
preostali, biti skupa s njima odnese-
ni na oblacima u susret Gospodinu
u zrak. I tako #emo uvijek biti s
Gospodinom.
18 Stoga, tješite jedan drugoga tim
r!e ima.
POGLAVLJE 5
A o vremenima i razdobljima, bra-
#o, n!e vam potrebno pisati.
2 Jer i sami savršeno znate da
dan Gospodnji dolazi kao lopov
u no#i.
3 Jer dok budu govorili: “Mir i
sigurnost!”, tada #e iznenada na njih
do#i propast, kao trudovi na trudni-
cu; i ne#e umaknuti.
4 Ali vi, bra#o, niste u tami da bi
vas taj dan mogao iznenaditi kao
lopov.
5 Vi ste svi djeca svjetla i djeca
dana; nismo od no#i niti od tame.
6 Stoga ne spavajmo kao i ostali,
ve# bd!mo i budimo tr!ezni!
7 Jer koji spavaju, no#u spavaju i
koji se op!aju, no#u se op!aju.
8 Ali mi koji smo od dana, budimo
trezveni, odjenimo oklop vjere i
ljubavi, te kacigu, nadu spasenja.
9 Jer nas Bog n!e odredio za gnjev,
nego za dobivanje spasenja po na-
šem Gospodinu Isusu Kristu,
10 koji je umro za nas da bi, bilo
bdjeli ili spavali, zajedno s njim
živjeli.
11 Zato se tješite me$usobno i
izgra$ujte jedan drugoga, kao što
i inite.
12 A zaklinjem vas, bra#o, pre-
poznajte one koji se trude me$u
vama, i predvode vas u Gospodinu
i opominju vas.
13 I c!enite ih još više s ljubavlju
radi njihovih djela. Budite u miru
me$u sobom.
14 A vas, bra#o, poti emo: opomi-
njite neuredne, tješite malodušne,
 249
podržavajte slabe, budite strpljivi
prema svima!
15 Gledajte da nitko nikome ne
uzvrati zlo za zlo, nego uv!ek sl!e-
dite ono što je dobro i me$u sobom
i prema svima.
16 Uv!ek se radujte!
17 Molite bez prestanka!
18 Na svemu zahvaljujte, jer je to
volja Božja u Kristu Isusu za vas.
19 Ne gasite Duha!
20 Ne prezirite proro anstva.
21 Ispitujte sve, što je dobro vrsto
držite.
22 Suspregnite se od svega što
nalikuje na zlo.
I SOLUNJANIMA 5
23 A sâm Bog mira neka vas
potpuno posveti. I molim Boga neka
se cjelovito vaše bi!e, duh i duša
i tijelo, besprijekorno sa uva za
dolazak Gospodina našega Isusa
Krista.
24 Vjeran je onaj koji vas poziva,
koji #e to i u initi.
25 Bra#o, molite za nas.
26 Pozdravite svu bra#u svetim
poljupcem.
27 Zaklinjem vas Gospodinom da
se ova poslanica pro ita svoj svetoj
bra#i.
28 Milost Gospodina našega Isusa
Krista s vama! Amen.
 DRUGA POSLANICA
SOLUNJANIMA
POGLAVLJE 1
P AVAO i Silvan i Timotej crkvi
Solunjana u Bogu našemu Ocu i
Gospodinu Isusu Kristu.
2 Milost vam i mir od Boga našega
Oca i Gospodina Isusa Krista!
3 Dužni smo uv!ek zahvaljivati
Bogu za vas, bra#o, kao što dolikuje,
jer neizmjerno raste vaša vjera i
obiluje ljubav svakog pojedinog od
vas svih prema drugima,
4 tako da se mi sami ponosimo vama
po crkvama Božjim zbog vaše strplji-
vosti i vjere u svim vašim progonstvi-
ma i nevoljama koje podnosite.
5 One su o ita naznaka pravednog
Božjeg suda da budete dostojni kra-
ljevstva Božjega za koje i trpite.
6 Budu#i da je pravedno kod Boga
da uzvrati nevoljom onima koji vas
mu e,
7 a vama, koji se mu ite, spokoj-
stvom zajedno s nama, kad se Gos-
podin Isus objavi s neba sa svojim
silnim an$elima
8 u plamenom ognju i uzvrati
osvetom onima koji ne poznaju
Boga i koji nisu poslušni evan$elju
Gospodina našega Isusa Krista.
9 Oni #e biti kažnjeni vje nom pro-
paš#u daleko od lica Gospodnjega i
od slave njegove mo#i,
10 kad se u onaj dan do$e pro-
slaviti u svojim svetima i pobuditi
divljenje u svima koji vjeruju (jer se
je povjerovalo našem svjedo anstvu
me$u vama).
11 Zato i molimo uv!ek za vas da
bi vas Bog naš u inio dostojnima
ovog poziva i ispunio svakom dobro-
namjernoš#u svoje dobrote i svakim
djelom vjere sa snagom,
12 tako da bi se proslavilo ime
Gospodina našega Isusa Krista u
vama i vi u njemu; po milosti našega
Boga i Gospodina Isusa Krista.
POGLAVLJE 2
A zaklinjem vas bra#o, dolaskom
Gospodina našega Isusa Krista i
našeg okupljanja oko njega,
2 da se brzo ne pokolebate u
svome umu ili se ne uznemirite ni
nekim duhom, ni nekom r!e ju, ni
nekom poslanicom kao da je od nas,
kao da se je približio dan Kristov.
3 Neka vas nitko ne zavede ni na
koji na in; jer taj dan ne!e do!i ako
najpr!e ne do$e otpad i ne otkr!e se
%ovjek gr!eha, Sin propasti,
4 koji se protivi i sebe uzdiže iznad
svega što se zove Bog ili se štuje, tako
da i u Hram Božji sjedne kao Bog,
prikazuju#i sebe da je Bog.
5 Ne sje#ate li se da sam vam to
govorio još dok sam bio kod vas?
6 I sada znate što ga zadržava kako
bi se otkrio u svoje vr!eme.
7 Jer otajstvo bezakonja ve# djeluje,
samo ima onaj koji ga sada zadržava,
sve dok on ne bude maknut s puta.
8 I tada #e se otkriti Bezakonik
kojega #e Gospodin zatrti dahom
usta svojih i uništiti sjajem svoga
dolaska;
9 njega, !e je dolazak po djelova-
nju Sotone sa svom silom i znakovi-
ma i lažnim udesima,
10 i sa svakim nepravednim zava-
ravanjem u onima koji propadaju
zato što nisu prihvatili ljubav prema
istini da bi mogli biti spašeni.
11 I zbog toga #e im Bog poslati dje-
lotvornu zabludu da povjeruju laži,
 251
12 da budu osu$eni svi koji nisu
povjerovali istini, nego su uživali u
nepravdi.
13 A mi smo dužni uv!ek zahvalji-
vati Bogu za vas, bra#o od Gospodi-
na ljubljena, jer vas je Bog od po etka
izabrao za spasenje kroz posve#enje
Duhom i istinitom vjerom;
14 na što vas je pozvao po našem
evan$elju, na ste evinu slave Gos-
podina našega Isusa Krista.
15 Stoga, bra#o, stojte vrsto i drži-
te se predaja kojima ste pou eni, bilo
r!e ju, bilo našom poslanicom.
16 A sâm Gospodin naš, Isus Krist,
i Bog i Otac naš, koji nas je ljubio i
po milosti nam dao vje nu utjehu i
dobru nadu,
17 neka utješi vaša srca i u vrsti
vas u svakoj dobroj r!e i i djelu.
POGLAVLJE 3
K ONA$NO, bra#o, molite za nas
da r!e Gospodnja slobodno tr i
i proslavlja se kao i kod vas
2 i da budemo izbavljeni od nera-
zumnih i zlih ljudi. Jer nemaju svi
vjeru.
3 Ali je vjeran Gospodin koji #e vas
u vrstiti i o uvati od zla.
4 A imamo pouzdanje u Gospo-
dinu, u vas; da inite i da #ete initi
ono što vam zapov!edamo.
5 I neka Gospodin usmjeri vaša
srca k ljubavi Božjoj i k strpljivom
iš ekivanju Krista.
6 A zapov!edamo vam, bra#o, u
ime Gospodina našega Isusa Krista,
da se klonite svakog brata koji hodi
II SOLUNJANIMA 3
neuredno, a ne po predaji koju je
primio od nas.
7 Jer sami znate kako nas trebate
sl!editi: jer nismo se me$u vama
ponašali neuredno,
8 niti smo !i kruh nizašto jeli, nego
smo u trudu i naporu no#u i danju
radili da ne bismo opteretili nekoga
od vas.
9 Ne zato što ne bismo imali vlast,
nego da vam damo sebe kao uzor da
nas sl!edite.
10 Jer i dok smo bili kod vas, ovo
smo vam zapov!edali: Ako tko ne#e
raditi, neka i ne jede!
11 Jer ujemo da neki me$u vama
hode neuredno, ništa ne rade, nego
se m!ešaju u tu$e stvari.
12 A takvima zapov!edamo i za-
klinjemo ih po Gospodinu našemu
Isusu Kristu da s mirom rade i svoj
kruh jedu.
13 A vi, bra#o, ne posustajte initi
dobro.
14 Ako li tko n!e poslušan našoj
r!e i po ovoj poslanici, zabilježite
ga i ne družite se s njim da bi se
posramio,
15 ali ga ne smatrajte kao ne-
pr!atelja, nego ga opominjite kao
brata.
16 A sam Gospodin mira dao vam
mir uv!ek i na svaki na in! Gospo-
din sa svima vama!
17 Pozdrav mojom rukom, Pavlo-
vom, to je znak u svakoj poslanici:
tako ja pišem.
18 Milost Gospodina našega Isusa
Krista sa svima vama! Amen.
 PRVA POSLANICA TIMOTEJU
POGLAVLJE 1
P AVAO, apostol Isusa Krista po
zapov!edi Boga, Spasitelja na-
šega, i Gospodina Isusa Krista, koji
je naša nada,
2 Timoteju, pravom sinu u vjeri:
milost, milosr$e, mir od Boga na-
šega Oca i Isusa Krista Gospodina
našega.
3 Kao što sam te zamolio kad sam
odlazio u Makedoniju, ostani u
Efezu da zapovjediš nekima neka
ne pou avaju drugog nauka,
4 niti neka se ne priklanjaju baj-
kama i beskrajnim rodoslovljima
koja više služe raspravama nego li
pobožnom izgra$ivanju u vjeri.
5 A svrha te zapov!edi je ljubav iz
ista srca i dobre savjesti i nepr!e-
tvorne vjere.
6 U tome su neki, pošto su proma-
šili, zastranili u praznorje je;
7 željeli bi biti u itelji Zakona, a ne
razum!u ni što govore ni što tvrde.
8 A znamo da je Zakon dobar ako
se tko njime zakonito služi
9 znaju#i ovo: Zakon n!e postavljen
za pravednika, nego za bezakonike i
neposlušne, za bezbožne i grešne, za
nesvete i svjetovne, za ubojice o eva
i ubojice majki, za ubojice ljudi,
10 za bludnike, za muškarce koji
liježu s muškarcima, za otima e
ljudi, za lažljivce, za krivokletnike
i ako ima što drugo što se protivi
zdravom nauku;
11 po slavnom evan$elju blaženog
Boga koje mi je povjereno.
12 I zahvaljujem Kristu Isusu naše-
mu Gospodinu koji me je osposobio,
jer me je smatrao vjernim i postavio
u službu mene
13 koji sam pr!e bio hulitelj, i pro-
gonitelj, i nasilnik; ali sam zadobio
milosr$e jer sam to neupu#en inio,
u nevjeri.
14 A milost Gospodina našega
bila je preobilna, zajedno s vjerom i
ljubavlju koja je u Kristu Isusu.
15 Vjerodostojna je r!e i vr!edna
svakog prihva#anja da je Krist Isus
došao na sv!et spasiti grešnike, od
kojih sam prvi ja.
16 Ali zbog toga sam i zadobio
milosr$e da na meni prvome Isus
Krist pokaže svu strpljivost za pri-
mjer onima koji #e vjerovati u njega
za život vje ni.
17 A Kralju vje nom, besmrtnom,
nevidljivom, jedinom mudrom
Bogu; ast i slava uv!ek i zauv!ek.
Amen.
18 Ovu ti zapovijed predajem,
sine Timoteju, prema prethodnim
proro anstvima u vezi s tobom da
po njima možeš vojevati dobar rat,
19 drže#i vjeru i dobru savjest, koju
su neki odbacili i doživjeli brodolom
vjere.
20 Me$u njima je Himenej i Alek-
sandar, koje sam predao Sotoni da
se nau e ne huliti.
POGLAVLJE 2
P OTI$EM, dakle, pr!e svega, da se
obavljaju prošnje, molitve, zastu-
panja, zahvaljivanja za sve ljude,
2 za kraljeve i sve koji su na vlasti,
da možemo provoditi tih i miran
život u svoj pobožnosti i poštenju.
3 Jer je to dobro i prihvatljivo pred
Bogom, našim Spasiteljem,
4 koji želi da svi ljudi budu spašeni
i do$u do spoznaje istine.
 253
5 Jer je jedan Bog i jedan posrednik
izme$u Boga i ljudi, ovjek Krist
Isus,
6 koji je sebe samoga dao kao otku-
pninu za sve da bude svjedo anstvo
u stanovito vr!eme,
7 za koje sam ja odre$en propo-
vjednikom i apostolom, istinu go-
vorim u Kristu i ne lažem, u iteljem
Pogana u vjeri i istinitosti.
8 Ho#u, dakle, da ljudi mole na
svakom mjestu, podižu#i svete ruke
bez gnjeva i sumnje.
9 Na isti na in i žene neka se
dotjeruju u pristojnoj odje#i; neka
se kite stidljivoš#u i umjerenoš#u, ne
pletenicama ili zlatom ili biserjem ili
skupocjenom nošnjom,
10 nego, dobrim djelima, što i
dolikuje ženama koje ispov!edaju
pobožnost.
11 Žena neka u i u tišini sa svom
podložnoš#u.
12 Ali ženi ne dopuštam pou avati
niti vladati nad muškarcem, nego
neka bude u tišini.
13 Jer je Adam prvi oblikovan,
onda Eva;
14 i Adam n!e bio zaveden, nego
se žena, pošto je bila zavedena, našla
u pr!estupu.
15 Premda #e biti spašena ra-
$anjem djece, ako ostanu u vjeri i
ljubavi i svetosti uz umjerenost.
POGLAVLJE 3
V JERODOSTOJNA je r!e : želi li tko
nadgledništvo, želi dobar posao.
2 Stoga nadglednik treba biti
bespr!ekoran, muž jedne žene, tre-
zven, umjeren, pristojan, gostoljubiv,
sposoban pou avati;
3 ne predan vinu, ne nasilnik, ne
gramzljiv za prljavim dobitkom, nego
strpljiv, ne svadljiv, ne pohlepan,
4 da dobro upravlja svojim do-
mom i djecu drži u podložnosti sa
svom ozbiljnoš#u
I TIMOTEJU 4
5 (jer ako tko ne zna upravljati
svojom ku#om, kako #e se brinuti za
crkvu Božju?);
6 ne novoobra#enik kako se ne
bi uzoholio i pao pod osudu $a-
volovu.
7 A treba imati i dobro svjedo an-
stvo od onih vani, da ne bi upao u
sramotu i zamku $avolovu.
8 Isto tako i $akoni trebaju biti
dostojanstveni, ne dvoli ni, ne pre-
dani mnogom vinu, ni gramzljivi za
prljavim dobitkom,
9 drže#i otajstvo vjere u istoj
savjesti.
10 A i ovi neka najpr!e budu ispro-
bani, a onda, budu li bespr!ekorni,
neka obavljaju službu.
11 Tako i njihove žene, neka budu
dostojanstvene, ne klevetnice, tre-
zvene, vjerne u svemu.
12 Neka $akoni budu muževi po
jedne žene, neka dobro upravljaju
djecom i svojim domovima.
13 Jer oni koji dobro obavljaju
službu stje u sebi dobar položaj
i veliku hrabrost u vjeri koja je u
Kristu Isusu.
14 Ovo ti pišem jer se nadam da #u
ubrzo do#i k tebi,
15 ako li zakasnim, da znaš kako
se treba ponašati u ku#i Božjoj, koja
je crkva Boga živoga, stup i uporište
istine.
16 I što je neosporno, veliko je otaj-
stvo pobožnosti: Bog je bio o itovan
u t!elu, opravdan u Duhu, vi$en od
an$ela, propov!edan me$u Pogani-
ma, uzvjerovan u sv!etu, primljen
u slavu.
POGLAVLJE 4
A Duh izri ito govori da #e u po-
sljednja vremena neki odstupiti
od vjere priklanjaju#i se zavodni kim
duhovima i $avolskim naukama,
2 govore#i laži u licemjerju, !a je sa-
vjest obilježena užarenim željezom,
I TIMOTEJU 5
3 koji zabranjuju ženiti se i zapo-
v$edaju uzdržavati se od jela koja
je Bog stvorio da ih sa zahvalnoš#u
uzimaju oni što vjeruju i poznaju
istinu.
4 Jer svako je Božje stvorenje dobro
i n!e za odbaciti ništa kad se prima
sa zahvalnoš#u,
5 jer se posve#uje r!e ju Božjom i
molitvom.
6 Ako na to podsje#aš bra#u bit #eš
dobar poslužitelj Isusa Krista, hra-
njen r!e ima vjere i dobrog nauka
kojeg si dostigao.
7 A svjetovne i bapske pri e odb!aj
te se rad$e vježbaj u pobožnosti!
8 Jer tjelesno vježbanje malo kori-
sti, a pobožnost je u svemu korisna;
ima obe#anje života, ovog sadašnjeg
i onog koji dolazi.
9 Vjerodostojna je ova r!e i vr!ed-
na svakog prihva#anja.
10 Jer zbog toga se i trudimo i pod-
nosimo sramotu pošto se pouzda-
jemo u živoga Boga koji je Spasitelj
svih ljudi, osobito vjernika.
11 To zapov!edaj i pou avaj!
12 Neka nitko ne prezire tvoju
mladost, nego budi uzor vjernicima
u rije i, u vladanju, u ljubavi, u
duhu, u vjeri, u isto#i.
13 Dok ne do$em, posve#uj se
itanju, poticanju, pou avanju.
14 Ne zanemaruj onaj dar koji je u
tebi, koji ti je darovan po proroštvu
polaganjem ruku starješinstva.
15 O tome duboko promišljaj,
potpuno se predaj tome, da tvoj
napredak bude o it svima.
16 Pazi na samoga sebe i na nauk!
Ustraj u tome! Jer ine#i to, spasit #eš
i sebe i one koji te slušaju.
POGLAVLJE 5
N E kudi star!eg, nego ga opominji
kao oca, mladi#e kao bra#u,
2 star!e žene kao majke, djevojke
kao sestre; u svoj isto#i.
254
3 Poštuj udovice, one koje su
doista udovice.
4 Ako li koja udovica ima djecu ili
unu ad, neka se oni najpr!e u e iska-
zivati pobožnost prema vlastitom
domu i uzvra#ati roditeljima. Jer to
je dobro i ugodno pred Bogom.
5 A ona koja je doista udovica i sa-
muje, pouzdaje se u Boga i ustrajava
u prošnjama i molitvama no# i dan;
6 ali ona koja se prepušta lagod-
nom životu, mrtva je, premda živi.
7 I to zapov!edaj, tako da budu
bespr!ekorne.
8 Ako li se tko ne skrbi za svoje, a
posebice za svoje uku#ane, zan!ekao
je vjeru i gori je od nevjernika.
9 Neka se ne unosi u popis udovica
mla$a od šezdeset godina, koja je
bila jednog muškarca žena,
10 o kojoj se govori radi dobrih
djela: ako je djecu odgojila, ako je
bila gostoljubiva, ako je svetima prala
noge, ako je nevoljnicima pomagala,
ako se posvetila svakom dobrom
djelu.
11 A mla$e udovice odb!aj, jer kad
im putenost po ne bujati protivno
Kristu, žele se udati
12 primaju#i tako osudu što su
odbacile svoju prvu vjeru.
13 A uz to se, lutaju#i od ku#e do
ku#e, u e biti besposlene; i ne samo
besposlene nego i brbljave i namet-
ljive, govore#i što ne treba.
14 Ho#u, dakle, da se mla$e udaju,
djecu ra$aju, vode ku#anstvo i ne
daju protivniku nikakav povod za
pogrdu.
15 Jer neke su se ve# okrenule za
Sotonom.
16 Ako koji ovjek ili žena koji
vjeruju ima u rodu udovice, neka
im pomaže, i neka se ne optere#uje
crkva da može pomo#i onima koje
su doista udovice.
17 Starješine koji dobro upravljaju
neka budu smatrani dostojnima
 255
dvostruke asti, posebno oni koji se
trude u r!e i i nauku.
18 Jer Pismo kaže: “Ne zavezuj
gubicu volu koji vrši!” i: “Vr!edan je
radnik svoje pla#e.”
19 Protiv starješine ne primaj
optužbe, osim pred dvojicom ili
trojicom svjedoka.
20 One koji griješe ukori pred
svima, da i drugi imaju straha!
21 Zaklinjem te pred Bogom i
Gospodinom Isusom Kristom i
izabranim an$elima da se toga
držiš bez davanja prednosti jednom
pred drugim i da ništa ne iniš iz
pristranosti.
22 Ne polaži brzo ruke ni na koga i
ne budi sudionik tu$ih gr!eha. Sebe
uvaj istim!
23 Ne p! više samo vodu, nego
uzimaj malo vina radi svoga želuca
i estih svojih slabosti.
24 Grijesi nekih ljudi su o iti i
pred njima idu na sud, a neke ljude
gr$esi prate.
25 Isto su tako i dobra djela o ita,
a i ona koja su druga !a ne mogu
se sakriti.
POGLAVLJE 6
S VI koji su pod jarmom, robovi,
neka svoje gospodare smatraju
dostojnima svake asti da se ne bi
hulilo ime Božje i njegov nauk.
2 A oni kojima su gospodari vjer-
nici, neka ih ne c!ene manje zato što
su bra#a, nego neka im još više služe
jer su oni ti koji su vjerni i ljubljeni,
sudionici dobro instava. Ovo pou-
avaj i poti i.
3 Ako tko druk !e pou ava i ne
prianja uz zdrave r!e i, r!e i Gospo-
dina našega Isusa Krista i uz nauk u
skladu s pobožnoš#u,
4 ohol je, ništa ne zna, nego bunca
od rasprava i prepiranja oko r!e i od
kojih nastaje zavist, sva$a, pogrde,
zla sumnji enja,
I TIMOTEJU 6
5 izopa ena raspravljanja ljudi po-
kvarenih umova i lišenih istine koji
smatraju da je pobožnost dobitak.
Od takvih se udalji!
6 A pobožnost sa zadovoljstvom
jest velik dobitak.
7 Jer ništa nismo don!eli na sv!et,
sigurno je da ništa ne možemo ni
izn!eti.
8 I kad imamo hranu i odje#u, time
budimo zadovoljni.
9 A oni koji se namjeravaju obo-
gatiti upadaju u iskušenje i zamku
i mnoge bezumne i štetne požude
što potapaju ljude u pogibao i
propast.
10 Jer je kor!en svakog zla ljubav
prema novcu; za kojim su neki težili i
odlutali od vjere te sami sebe proboli
mnogim jadima.
11 Ali ti, o ovje je Božji, bježi
od toga, a sl!edi pravednost, po-
božnost, vjeru, ljubav, strpljivost,
krotkost.
12 Bori se u dobroj borbi vjere, drži
se vje nog života na koji si i pozvan
i za koji si priznao dobro priznanje
pred mnogim svjedocima.
13 Zapov!edam ti pred Bogom,
koji sve oživljuje, i Kristom Isusom,
koji je pred Ponc!em Pilatom po-
svjedo io dobru vjeroispov!ed,
14 da o uvaš ovu zapov!ed ne-
okaljano, bespr!ekorno, do pojave
Gospodina našega Isusa Krista,
15 koga #e u svoje vr!eme pokaza-
ti on, blaženi i jedini Vladalac, Kralj
kraljeva i Gospodar gospodara,
16 koji jedini ima besmrtnost,
prebiva u nepristupa noj svjetlosti,
koga nitko od ljudi n!e vidio niti
može vidjeti. Njemu ast i mo#
vje na! Amen.
17 Zapov!edaj onima koji su boga-
ti u ovom sv!etu da se ne uznose i ne
pouzdavaju u nesigurno bogatstvo,
nego u Boga živoga koji nam sve
bogato daje na uživanje;
I TIMOTEJU 6
18 neka ine dobro, neka budu
bogati dobrim djelima, neka budu
darežljivi, voljni d!eliti,
19 sabiru#i tako sebi dobar temelj
za vremena koja dolaze, da bismo se
držali vje noga života.
256
20 O Timoteju, uvaj što ti je
povjereno izbjegavaju#i svjetovne
isprazne brbljar!e i proturje ja lažno
nazvanog znanja
21 koje su neki ispov!edali i zastra-
nili od vjere. Milost s tobom! Amen.
 DRUGA POSLANICA TIMOTEJU
POGLAVLJE 1
P AVAO, apostol Isusa Krista po
volji Božjoj, prema obe#anju
života koji je u Kristu Isusu,
2 Timoteju, ljubljenom sinu: Mi-
lost, milosr$e i mir od Boga Oca i
Krista Isusa, Gospodina našega.
3 Zahvaljujem Bogu komu od
predaka služim iste savjesti dok
te se neprestano no# i dan sje#am u
svojim molitvama.
4 %eznem te vidjeti, sje#aju#i
se tvojih suza, da bih se ispunio
radoš#u
5 kad dozivam u sje#anje nepatvo-
renu vjeru koja je u tebi, onu koja je
najpr!e prebivala u tvojoj baki Loidi
i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam
da je i u tebi.
6 Zbog toga te podsje#am da
raspiruješ Božji dar koji je u tebi po
polaganju mojih ruku.
7 Jer Bog nam nije dao duha
strašljivosti, nego snage i ljubavi i
zdrave pameti.
8 Ne stidi se, dakle, svjedo anstva
našega Gospodina, ni mene, sužnja
njegova. Nego podijeli sa mnom
nevolje za evan$elje, prema snazi
Boga
9 koji nas je spasio i pozvao svetim
pozivom, ne po našim djelima, nego
po svojoj nakani i milosti koja nam
je dana u Kristu Isusu pr!e po etka
sv!eta,
10 a sada o itovanoj pojavom
našega Spasitelja Isusa Krista, koji
je obesnažio smrt i u inio da kroz
evan$elje zasja život i besmrtnost,
11 za koje sam ja postavljen pro-
povjednikom i apostolom i u iteljem
Pogana.
12 Zbog tog razloga to i podnosim,
ali se ne stidim jer znam komu sam
povjerovao i uvjeren sam da je on
mo#an sa uvati za onaj dan ono što
sam mu povjerio.
13 Drži vrsto uzor zdravih r!e i
koje si od mene uo u vjeri i ljubavi
u Kristu Isusu.
14 Ono dobro što ti je povjereno
sa uvaj po Duhu Svetome koji
prebiva u nama.
15 To znaš da su se svi koji su u
Az!i okrenuli od mene, od njih su
Figel i Hermogen.
16 Dao Gospodin milosr$e One-
ziforovu domu jer me mnogo
puta okr!epio i n!e se stidio mojih
okova,
17 nego me, kad je bio u Rimu,
brižljivo potražio i našao.
18 Dao mu Gospodin da na$e
milosr$e kod Gospodina u onaj dan!
A koliko mi je poslužio u Efezu, ti
vrlo dobro znaš.
POGLAVLJE 2
T I, dakle, sine moj, budi jak u
milosti koja je u Kristu Isusu;
2 i ono što si uo od mene me$u
mnogim svjedocima, to isto predaj
vjernim ljudima koji #e biti sposobni
i druge pou iti.
3 Ti, dakle, podnesi teško#e kao
dobar vojnik Isusa Krista.
4 N!edan koji ratuje ne zaple#e se u
poslove svakodnevnoga života, kako
bi ugodio onomu koji ga je izabrao
za vojnika.
5 Ako li se tko i bori, ne ovjen ava
se ako se zakonito ne bori.
6 Poljodjelac koji se trudi prvi
mora primiti od plodova.
II TIMOTEJU 3
7 Shvati što govorim, jer Gospodin
ti daje razumjevanje u svemu!
8 Sje#aj se da je Isus Krist, iz sje-
mena Davidova, bio uskrsnut od
mrtvih prema mojem evan$elju,
9 u kojemu podnosim nevolje sve
do okova, kao zlo inac. Ali rije
Božja n!e okovana!
10 Zbog toga sve podnosim radi
izabranih, da i oni zadob!u spasenje
koje je u Kristu Isusu s vje nom
slavom.
11 Vjerodostojna je r!e : jer ako
smo s njim umrli, s njim #emo i
živjeti,
12 ako trpimo, s njim #emo i kra-
ljevati, ako ga n!e emo, i on #e nas
zan!ekati;
13 ako ne vjerujemo, on ostaje vje-
ran, ne može samog sebe zan!ekati.
14 Na to ih podsje#aj zaklinju#i ih
pred Gospodinom da se ne prepiru
oko r!e i: ni emu ne koristi, nego je
na rušenje onima koji slušaju.
15 Marljivo prou avaj da se kao
prokušan pokažeš pred Bogom, kao
radnik koji se ne treba stidjeti, koji
ispravno razlaže r!e istine.
16 A kloni se svjetovnih i ispraznih
brbljar!a, jer #e sve više napredovati
prema bezbožnosti
17 i njihova #e r!e izjedati kao
rak-rana. Me$u njima su Himenej
i Filet,
18 koji su zastranili od istine go-
vore#i da je uskrsnu#e ve# prošlo te
nekima ruše vjeru.
19 Ipak pouzdano stoji Božji
temelj koji ima ovaj pe at: “Poznaje
Gospodin one koji su njegovi” i:
“Neka odstupi od bezakonja svaki
koji priziva ime Kristovo.”
20 A u velikoj ku#i nisu samo zlatne
i srebrne posude, nego i drvene i
zemljane; i jedne na ast, a druge na
sramotu.
21 Ako se dakle tko o isti od toga,
bit #e posuda na ast, posve#ena i
258
korisna za gospodarovu upotrebu
i pripremljena za svako dobro
djelo.
22 Bježi i od mladena kih požuda i
sl!edi pravednost, vjeru, ljubav, mir
s onima koji zazivaju Gospodina iz
ista srca.
23 A luda i neuka pitanja izbjega-
vaj jer znaš da ra$aju sva$ama.
24 A sluga Gospodnji se ne sm!e
sva$ati, nego biti blag prema svima,
sposoban pou avati, strpljiv,
25 i u krotkosti odgajati one koji se
protive, ne bi li im Bog dao pokajanje
za spoznaju istine,
26 te se osv!este i pobjegnu iz zamke
$avla koji ih drži u ropstvu, pod
svojom voljom.
POGLAVLJE 3
O VO znaj tako$er, da #e u po-
sljednjim danima do#i pogibelj-
na vremena.
2 Jer ljudi #e biti sebeljubivi, la-
komi, hvalisavci, oholi, hulitelji,
neposlušni roditeljima, nezahvalni,
nesveti,
3 beš#utni, nepomirljivi, klevetnici,
neobuzdani, okrutni, preziratelji
onih koji su dobri,
4 izdajnici, nagli, umišljeni, ljubite-
lji užitaka više nego ljubitelji Boga.
5 Imaju obli je pobožnosti, ali su
se njene snage odrekli. Takvih se
kloni!
6 Jer od njih su oni koji se uvla e u
ku#e i zarobljuju ženice optere#ene
gr!esima, vo$ene razli itim požu-
dama,
7 koje uvijek u e, a nikada ne
mogu do#i do spoznaje istine.
8 I kao što su se Janes i Jambres su-
protstavili Mojs!u, tako se i ovi ljudi
pokvarenih umova, neprokušani u
vjeri, suprotstavljaju istini.
9 Ali ne#e više napredovati jer #e
njihovo bezumlje biti svima o ito,
kako se to i onima dogodilo.
 259
10 A ti si potpuno upoznao moj
nauk, na in života, nakanu, vjeru,
postojanost, ljubav, strpljivost,
11 progonstva, patnje koje su mi
se dogodile u Antioh!i, u Ikon!u,
u Listri. Kakva sam progonstva
podnio, ali me je Gospodin iz svih
izbavio.
12 A i svi koji žele živjeti pobožno u
Kristu Isusu, trpjet #e progonstvo.
13 A zli ljudi i varalice napredovat
#e iz zla u gore, zavode#i druge i sami
#e biti zavedeni.
14 Ali ti ostani u onome što si
nau io i u što si uvjeren, znaju#i od
koga si nau io,
15 i da od djetinjstva poznaješ
Sveta pisma koja te mogu u initi
mudrim za spasenje po vjeri koja je
u Kristu Isusu.
16 Svako je Pismo od Boga na-
dahnuto i korisno za nauk, za ukor,
za popravljanje, za upu#ivanje u
pravednost,
17 da ovjek Božji bude savršen,
opremljen za svako dobro djelo.
POGLAVLJE 4
J A te stoga zaklinjem pred Bogom
i Gospodinom Isusom Kristom,
koji #e suditi žive i mrtve pri pojavi
njegovoj i njegovog kraljevstva,
2 propovijedaj Rije ; budi ne-
posredan, u pravo vrijeme i kad
n!e pravo vr!eme; uvjeravaj, uko-
ri, poti i sa svom postojanoš#u i
naukom.
3 Jer do#i #e vr!eme kad ljudi ne#e
podnositi zdrav nauk, nego #e po
vlastitim požudama sebi nagomila-
ti u itelje da im škakljaju uši;
4 i okretat #e uši od istine, a prikla-
njati se bajkama.
5 Ali ti budi oprezan u svemu,
podnesi patnje, izvrši djelo blago-
vjesnika, ispuni svoju službu.
6 Jer ja se ve# prinosim na žrtvu i
vr!eme mog odlaska se približilo.
II TIMOTEJU 4
7 Dobru sam borbu izborio, trku
završio, vjeru sa uvao.
8 Odsada mi je spremljen v!enac
pravednosti koji #e mi u onaj dan
predati Gospodin, pravedan sudac. I
ne samo meni, nego i svima koji ljube
njegovu pojavu.
9 Nastoj ubrzo do#i k meni!
10 Jer Dema me, pošto je ljubio
sadašnji sv!et, napustio i otišao u
Solun; Krescent u Galaciju, Tit u
Dalmac!u.
11 Jedino Luka je sa mnom. Uzmi
Marka i dovedi ga sa sobom jer mi
je koristan za službu.
12 A Tihika sam poslao u Efez.
13 Kabanicu koju sam ostavio
u Troadi kod Karpa, kada do$eš,
ponesi sa sobom, i knjige, a osobito
pergamene.
14 Aleksandar, ljeva bakra, u inio
mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gos-
podin po njegovim djelima!
15 Njega se i ti uvaj jer se silno
protivio našim r!e ima.
16 Pri mojoj prvoj obrani nitko
n!e stajao uz mene, nego su me svi
napustili. Molim Boga da im se to ne
bi ura unalo!
17 Ali Gospodin je stao uz mene i
osnažio me da se po meni propovi-
jedanje potpuno obznani te da mogu
uti svi Pogani. I bio sam izbavljen
iz lavljih usta.
18 I Gospodin #e me izbaviti od
svakog zla djela i o uvati za svoje
nebesko kraljevstvo. Njemu slava
uv!ek i zauv!ek! Amen.
19 Pozdravi Prisku i Akvilu i
Oneziforove uku#ane.
20 Erast je ostao u Korintu, a TroÞ-
ma sam ostavio u Miletu bolesnog.
21 Nastoj do#i pr!e zime. Pozdrav-
lja te Eubul i Pudent i Lino i Klaud!a
i sva bra#a.
22 Gospodin Isus Krist neka bude
s duhom tvojim! Milost neka bude s
vama! Amen.
 POSLANICA TITU
POGLAVLJE 1
P AVAO, sluga Božji i apostol Isusa
Krista, sukladno vjeri Božjih
izabranika i spoznanja istine koja je
u skladu s pobožnoš#u,
2 u nadi vje nog života što ga je
Bog, koji ne laže, obe#ao pr!e po et-
ka sv!eta,
3 a u pravo vr!eme o itovao svoju
r!e propov!edanjem koje je meni
povjereno prema zapov!edi Boga,
Spasitelja našega:
4 Titu, pravomu sinu po zajedni -
koj vjeri: milost, milosr$e i mir od
Boga Oca i Gospodina Isusa Krista,
Spasitelja našega.
5 Zbog toga sam te ostavio na
Kreti da bi uredio što nedostaje te po
gradovima odredio starješine kako
sam te ja uputio:
6 ako je tko bespr!ekoran, jedne
žene muž, ima djecu koja su vjerna
i nisu pod optužbom raskalašenosti
niti su nepokorna.
7 Jer nadglednik, kao Božji upra-
vitelj, treba biti bespr!ekoran: ne
samovoljan, ne lako gnjevljiv, ne
sklon vinu, ne nasilnik, ne sklon
prljavu dobitku,
8 nego gostoljubiv, ljubitelj dobrih,
trezven, pravedan, svet, uzdržljiv,
9 koji se vrsto drži vjerodostojne
r!e i kako je bio pou en, da može
biti mo#an u zdravome nauku i
hrabriti i uvjeravati protivnike.
10 Jer mnogi su i nepokorni, pra-
znorje ivci i zavodnici, osobito oni
iz obrezanja.
11 Njima treba zatvoriti usta;
oni potkopavaju cijele domove
nau avaju#i što ne treba radi prljava
dobitka.
12 Rekao je netko od njih, njihov
vlastiti prorok: “Kre#ani su uv!ek la-
žljivci, zle zv!eri, besposleni trbusi.”
13 To je svjedo anstvo istinito.
Zbog tog razloga kori ih oštro da
budu zdravi u vjeri,
14 da se ne priklanjaju židovskim
bajkama i zapov!edima ljudi koji se
okre#u od istine.
15 %istima je sve isto, a okaljani-
ma i nevjernima ništa n!e isto, nego
su im okaljani i razum i savjest.
16 Izjavljuju da poznaju Boga,
ali ga djelima n!e u, odvratni su i
neposlušni i za svako dobro djelo
nevaljali.
POGLAVLJE 2
A ti govori ono što prili i zdravom
nauku:
2 da starci budu trezveni, ozbiljni,
umjereni, zdravi u vjeri, u ljubavi,
u strpljivosti.
3 Tako i starice, u vladanju kakvo
je primjereno svetima: ne klevetnice,
ne predane mnogom vinu, nego
u iteljice dobra;
4 da u e mla$e žene da budu
trezvene, da vole svoje muževe, da
vole svoju djecu,
5 da budu obzirne, iste, ku#evne,
dobre, poslušne svojim muževima,
da se ne bi hulila r!e Božja.
6 Mladi#e isto tako poti i da budu
trezveni.
7 U svemu se pokaži uzorom
dobrih djela: u nauku pokaži nepo-
kvarljivost, ozbiljnost, iskrenost,
8 zdravu rije koja se ne može
proglasiti krivom, da se onaj koji se
protivi postidi pošto o vama nema
ništa zlo za re#i.
 261
9 Sluge neka budu poslušne svo-
jim gospodarima i u svemu neka im
ugode, neka ne proturje e,
10 ne potkradaju, nego neka im
iskazuju svaku dobru odanost da bi
u svemu krasili nauk Boga, našega
Spasitelja.
11 Jer pojavila se milost Božja koja
donosi spasenje svim ljudima,
12 koja nas podu ava da pošto smo
se odrekli bezbožnosti i svjetovnih
požuda, poživimo trezveno, praved-
no i pobožno u sadašnjem sv!etu
13 iš ekuju#i blaženu nadu i po-
javu slave velikoga Boga i našega
Spasitelja Isusa Krista,
14 koji je dao samog sebe za nas
da nas otkupi od svakog bezakonja
i o isti sebi narod osobit, revan za
dobra djela.
15 Ovo govori i poti i i kori sa svom
vlaš#u. Neka te nitko ne prezire.
POGLAVLJE 3
P ODSJE#AJ ih neka se pokoravaju
poglavarstvima i vlastima. Neka
budu poslušni upraviteljima, neka
budu spremni za svako dobro djelo,
2 da o nikome zlo ne govore,
neka ne budu svadljivi, nego blagi,
iskazuju#i svu krotkost prema svim
ljudima.
3 Jer smo i mi neko# bili bezu-
mni, neposlušni, prevareni, služe#i
razli itim požudama i užitcima,
provode#i život u zlo#i i zavisti, puni
mržnje, mrze#i jedan drugoga.
TITU 3
4 Ali pošto se pojavila dobrosti-
vost i ovjekoljublje Boga našega
Spasitelja,
5 on nas je spasio, ne po djelima
pravednosti koja smo mi u inili,
nego po svom milosr$u: pranjem
ponovnog ro$enja i obnove po Duhu
Svetome,
6 koga je izobilno izlio na nas po
Isusu Kristu našem Spasitelju,
7 da opravdani njegovom miloš#u,
u skladu s nadom, budemo baštinici
vje noga života.
8 Vjerodostojna je ova r!e i ho#u
da to neprestano tvrdiš, kako bi
oni koji su povjerovali Bogu mogli
brižljivo prednja iti dobrim djelima.
To je dobro i korisno ljudima.
9 A izbjegavaj luda zapitkivanja i
rodoslovlja i prepirke i sva$a oko
Zakona jer su beskorisni i isprazni.
10 %ovjeka krivovjerca nakon prve
i druge opomene odb!
11 znaju#i da je takav izopa en i
gr!eši, te sam sebe osu$uje.
12 Kad pošaljem k tebi Artemu ili
Tihika, nastoj do#i k meni u Nikopol
jer sam odlu io ondje prezimiti.
13 Zenu, pravnika, i Apolona
brižljivo opremi za put da im ništa
ne bi nedostajalo.
14 A neka se i naši u e prednja iti
dobrim djelima u neophodnim po-
trebama, da ne budu besplodni.
15 Pozdravljaju te svi koji su sa
mnom. Pozdravi one koji nas vole u
vjeri. Milost sa svima vama! Amen.
 POSLANICA FILEMONU
POGLAVLJE 1
P AVAO, sužanj Isusa Krista i brat
Timotej: ljubljenom Filemonu,
našem suradniku,
2 i ljubljenoj Apiji, i Arhipu,
našem suborcu, i crkvi u tvojoj
ku#i.
3 Milost vam i mir od Boga, Oca
našega, i Gospodina Isusa Krista!
4 Zahvaljujem svome Bogu
spominju#i te se uvijek u svojim
molitvama
5 jer ujem za tvoju ljubav i vjeru
koju imaš prema Gospodinu Isusu
i prema svim svetima.
6 Neka zajedništvo tvoje vjere
bude djelotvorno po spoznaji sva-
kog dobra koje je u vama u Kristu
Isusu.
7 Jer imamo veliku radost i utjehu
u tvojoj ljubavi jer ti si, brate, okr!e-
pio srca svetih.
8 Stoga, premda mogu biti jako
slobodan u Kristu narediti što bi ti
bilo prikladno,
9 zbog ljubavi radije te molim,
takav kakav jesam, Pavao, starac, a
sada i sužanj Isusa Krista.
10 Zaklinjem te za sina mojega,
Onezima, kojega sam rodio u svojim
okovima,
11 koji ti je neko# bio nekoristan, ali
je sada koristan i tebi i meni.
12 Poslao sam ti ga natrag, stoga,
primi ga, to jest moje srce.
13 Ja sam ga htio zadržati kod sebe
da mi umjesto tebe služi u okovima
evan$elja,
14 ali nisam želio ništa u initi bez tvo-
jeg mišljenja, da tvoje dobro insto ne bi
bilo kao po prinudi, nego dragovoljno.
15 Jer je možda zato bio odvojen od
tebe za neko vr!eme, da ga dob!eš
zauv!ek:
16 ne više kao slugu, nego više od
sluge, kao brata ljubljenog, osobito
meni, a koliko više tebi i po t!elu i po
Gospodinu.
17 Ako, dakle, mene smatraš za
druga, primi njega kao mene.
18 Ako ti je što skrivio ili ti što
duguje, stavi to na moj ra un.
19 Ja, Pavao, potpisujem to svojom
rukom, ja #u platiti. Da ti ne kažem
da mi i samoga sebe duguješ.
20 Da, brate, da se razveselim
tobom u Gospodinu: okr!epi srce
moje u Gospodinu!
21 Imaju#i pouzdanje u tvoju po-
slušnost, napisao sam ti ovo znaju#i
da #eš u initi i više nego što kažem.
22 A ujedno pripremi mi i smještaj,
jer sam uvjeren da #u vam kroz vaše
molitve biti darovan.
23 Pozdravljaju te Epafra, koji je sa
mnom sužanj u Kristu Isusu,
24 te Marko, Aristarh, Dema i
Luka, moji suradnici.
25 Milost Gospodina našega Isusa
Krista s duhom vašim. Amen.
 POSLANICA HEBREJIMA
POGLAVLJE 1
B OG je mnogo puta i na razli ite
na ine neko# govorio o evima
po prorocima;
2 u ovim posljednjim danima
progovorio nam je po svome Sinu,
kojega je postavio baštinikom svega,
po kome je i svjetove stvorio.
3 On, koji je sjaj njegove slave i oti-
sak njegove osobe te sve nosi r!e ju
svoje snage, pošto je sâm kroz sebe
o istio naše gr!ehe, sjeo je zdesna
Veli anstvu u visini;
4 budu#i da je postao toliko bolji
od an$elâ koliko je uzvišen!e od
njih baštinio ime.
5 Jer kome je od an$ela ikada
rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas
rodio?” I ponovo: “Ja #u njemu biti
Otac, a on #e meni biti Sin?”
6 I ponovo, kad je uveo prvoro$e-
noga u sv!et, govori: “I neka ga štuju
svi an$eli Božji!”
7 I za an$ele govori: “On ini
an$ele svoje duhovima i službenike
svoje ognjenim plamenom.”
8 Ali za Sina govori: “Pr!estolje
je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek;
žezlo pravednosti, žezlo je tvoga
kraljevstva.
9 Ti si ljubio pravednost, a mrzio
bezakonje, stoga te je Bog, tvoj Bog,
pomazao uljem radosti povrh tvojih
drugova.”
10 I: “Ti si, Gospodine, u po etku
utemeljio zemlju, i nebesa su djela
ruku tvojih.
11 Ona #e propasti, a ti ostaješ i sve
#e ostariti kao odje#a.
12 I kao ruho #eš ih smotati, i bit
#e prom!enjeni. Ali ti si isti i godine
tvoje ne#e pro#i.”
13 Ali za koga je od an$ela ikada
rekao: “Sjedi mi zdesna sve dok ne
položim nepr!atelje tvoje za pod-
nožje nogama tvojima?”
14 Nisu li svi oni službuju#i duho-
vi poslani za službu radi onih koji #e
baštiniti spasenje?
POGLAVLJE 2
Z BOG toga moramo još više paziti
na ono što smo uli, kako to ne
bismo propustili.
2 Jer ako je r!e po an$elima izgo-
vorena bila vrsta te je svaki pr!estup
i neposluh primio pravednu pla#u,
3 kako li #emo mi izbje#i ako
zanemarimo toliko spasenje? Spa-
senje koje je najpr!e po eo govoriti
Gospodin, a za nas su ga potvrdili
oni koji su ga uli
4 i Bog ga je suposvjedo io i znako-
vima i udesima i razli itim silnim
djelima, i darovima Duha Svetoga
po svojoj volji.
5 Jer n!e an$elima podložio sv!et
koji dolazi, o kojem mi govorimo.
6 Ali je netko negdje posvjedo io
govore#i: “Što je ovjek da ga se
spominješ ili sin ovje ji da ga
posje#uješ?
7 U inio si ga tek malo manjim
od an$ela, ovjen ao si ga slavom i
aš#u i postavio ga nad djelima ruku
svojih.
8 Sve si podložio pod noge njego-
ve.” Jer pošto mu je sve podloženo,
ništa n!e ostavio što mu n!e podlo-
ženo. Ali sada još ne vidimo da mu
je sve podloženo,
9 nego gledamo Isusa koji je u i-
njen malo manjim od an$ela, zbog
smrtne patnje, slavom i aš#u je bio
HEBREJIMA 3
ovjen an da bi miloš#u Božjom za
svakoga okusio smrt.
10 Jer dolikovalo je njemu, radi
kojega je sve i po kojemu je sve, da
u privo$enju k slavi mnogih sinova,
kroz patnje u ini savršenim Pred-
vodnika njihovog spasenja.
11 Jer i onaj koji posve#uje i oni
koji su posve#eni, svi su od jednog.
Jer se zbog tog razloga ne stidi zvati
ih bra#om
12 govore#i: “Tvoje #u ime nav!e-
štati bra#i svojoj, usred crkve pjevat
#u ti hvale.”
13 I ponovo: “Ja #u se uzdati u
njega.” I opet: “Evo, ja i djeca koju
mi je dao Bog.”
14 Štoviše, budu#i da su djeca
sudionici t!ela i krvi, tako je i sâm
u tome sudjelovao da smr#u uništi
onoga koji je imao vlast smrti, to
jest &avla,
15 i izbavi one koji su, u strahu
od smrti, c!eloga svojega život bili
podvrgnuti ropstvu.
16 Jer se doista n!e zauzimao za
an$ele, nego se zauzimao za sjeme
Abrahamovo.
17 Zato je trebalo da u svemu
postane sli an bra#i, da bude milosr-
dan i vjeran veliki sve#enik u onome
što se odnosi na Boga da bi izvršio
pomirbu za gr!ehe naroda.
18 Jer u emu je sâm trpio kad je
bio iskušavan, može pomo#i onima
koji su iskušavani.
POGLAVLJE 3
S TOGA, bra#o sveta, sudionici
nebeskoga poziva, promotrite
Apostola i Velikog sve#enika naše
vjeroispov!esti, Krista Isusa,
2 koji je bio vjeran onomu koji ga
je postavio, kao što je i Mojs!e bio
vjeran u svoj ku#i njegovoj.
3 Jer je taj zavr!edio toliko ve#u
slavu od Mojs!a koliko ve#u ast od
te ku!e ima onaj koji ju je sagradio.
264
4 Jer je svaku ku#u netko sagradio;
a onaj tko je sve sagradio jest Bog.
5 I Mojs!e je, doista, bio vjeran
u svoj ku#i njegovoj kao sluga, za
svjedo anstvo o onome što se tre-
balo govoriti,
6 ali je Krist, kao Sin, nad ku#om
njegovom; njegova smo ku#a mi
ako vrsto zadržimo pouzdanje i
proslavljanje nade sve do kraja.
7 Stoga, kao što Duh Sveti govori:
“Danas, ako glas njegov ujete,
8 ne otvrdnjujte srca svoja kao
u onoj pobuni, u dan iskušenja u
pustinji,
9 kad su me iskušavali o evi vaši;
isprobavali me, a etrdeset su godi-
na gledali djela moja.
10 Zato sam se rasrdio na onaj
naraštaj i rekao: ‘Uvijek blude u
svojem srcu, i sami nisu upoznali
moje puteve.’
11 Tako sam se zakleo u gnjevu
svome: ‘Ne#e u#i u moj po inak!’ ”
12 Pazite, bra#o, da ne bi u nekome
od vas srce bilo zlo, nevjerno, uda-
ljavaju#i se od Boga živoga.
13 Nego opominjite jedan drugoga
svaki dan, dok se još zove ono ‘da-
nas’, da netko od vas ne bi otvrdnuo
zavodljivoš#u gr!eha.
14 Jer smo postali sudionici Kri-
stovi ako onaj po etak pouzdanja
vrsto zadržimo do kraja,
15 kako je re eno: “Danas, ako glas
njegov ujete, ne otvrdnjujte srca
svoja kao u onoj pobuni!
16 Jer neki su se, kad su to uli, po-
bunili, ali ne svi koji su pod Mojs!em
izašli iz Egipta.
17 A na koje se ljutio etrdeset go-
dina? Zar ne na one koji su sagr!ešili,
!i su leševi popadali u pustinji?
18 A kojima se je zakleo da ne#e
u#i u njegov po inak ako li ne onima
koji nisu vjerovali?
19 I vidimo da nisu mogli u#i zbog
nevjere.
 265
POGLAVLJE 4
B OJMO se stoga da se ne bi, dok
ostaje obe#anje o ulasku u nje-
gov po inak, nekome od vas u inilo
da je zakasnio.
2 Jer i nama je propovijedano
evan$elje, kao i njima, ali njima
r!e poruke n!e koristila jer se n!e
združila s vjerom onih koji su je
poslušali.
3 Jer mi koji smo povjerovali ulazi-
mo u po inak, kao što je rekao: “Tako
sam se zakleo u gnjevu svome: ‘Kad
bi ušli u moj po inak: i pored toga
što su djela od postanka svijeta
dovršena.’ ”
4 Jer je negdje o sedmom danu
rekao ovako: “I Bog je po inuo u
sedmi dan od svih svojih djela.”
5 I na ovome mjestu ponovo: “Kad
bi ušli u moj po inak.”
6 Pošto dakle preostaje da neki
moraju u njega u#i, a oni kojima je
najpr!e propov!edano zbog nevjere
nisu ušli.
7 Ponovo on odre$uje jedan dan,
“danas”, govore#i u Davidu, nakon
toliko vremena; kao što je re eno:
“Danas ako glas njegov ujete, ne
otvrdnjujte srca svoja.”
8 Jer da je njih Jošua uveo u po-
inak, ne bi nakon toga govorio o
drugome danu.
9 Dakle, preostaje po inak za
narod Božji.
10 Jer tko je ušao u njegov po inak,
i sâm je po inuo od djela svojih, kao
i Bog od svojih.
11 Potrudimo se dakle u#i u taj
po inak da ne bi tko pao po primjeru
na tu nevjeru.
12 Jer je živa r!e Božja, i djelotvor-
na, i oštr!a od svakog dvosjeklog
ma a; i prodire do razdiobe i duše
i duha, i zglobova i moždine, te
prosu$uje misli i nakane srca.
13 I nema stvorenja skrive-
na pred njim, nego je sve golo i
HEBREJIMA 5
razotkriveno o ima onoga kome
moramo odgovarati.
14 Imaju#i, dakle, uzvišenog Ve-
likog sve#enika koji je prešao u
nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo
se vrsto vjeroispov!esti.
15 Jer nemamo takvog Velikog
sve#enika koji ne bi mogao suosje#ati
s našim slabostima, nego je bio u
svemu iskušavan poput nas, a ipak
bez gr!eha.
16 Pristupajmo, dakle, hrabro pri-
jestolju milosti da primimo milosr$e
i na$emo milost za pomo# u vr!eme
potrebe.
POGLAVLJE 5
J ER svaki veliki sve#enik odabran
izme$u ljudi postavljen je za
ljude, u odnosu prema Bogu, da
prinosi i darove i žrtve za gr!ehe;
2 koji može primjereno suosje#ati
s onima koji su u neznanju i zabludi
jer je i sam obuhva#en slaboš#u.
3 Zbog toga i treba, kako za narod,
tako i za sebe, prinositi za gr!ehe.
4 I nitko sebi ne prisvaja tu ast, nego
ga Bog poziva, kao što je i Arona.
5 Tako i Krist n!e proslavio sa-
moga sebe da bi postao Velikim
sve#enikom, nego ga je proslavio onaj
koji mu je rekao: “Ti si Sin moj, ja
sam te danas rodio”,
6 kao što i na drugome mjestu kaže:
“Ti si zauvijek sve#enik po redu
Melkisedekovu.”
7 On je u danima t!ela svojega
snažnim vapajem i suzama molitve
i prošnje prinosio onomu koji ga
je mogao spasiti od smrti. I bio je
uslišan zbog bogobojaznosti;
8 premda je Sin, nau io se posluš-
nosti iz onoga što je pretrpio
9 te je, budu#i da je postigao savr-
šenstvo, svima koji ga slušaju postao
autor vje noga spasenja,
10 od Boga prozvan Velikim sve#e-
nikom po redu Melkisedekovu.
HEBREJIMA 6
11 O njemu mi imamo mnogo toga
za re#i, ali je teško r!e ima izložiti
pošto ste mlitavi za slušanje.
12 Jer ste trebali nakon toliko vre-
mena postati i u itelji, a vas ponovo
treba netko u iti po etnim na elima
Božjih objava; i postali ste takvi da
vam treba ml!eka, a ne tvrde hrane.
13 Jer tko je još na ml!eku, nei-
skusan je u r!e i o pravednosti, jer
je neja e.
14 A za zrele je tvrda hrana, za one
koji imaju navikom izvježbana osje-
tila za razlu ivanje i dobra i zla.
POGLAVLJE 6
S TOGA, ostavimo se po ela Kri-
stovog nauka, po$imo dalje k
savršenstvu ne postavljaju#i ponovo
temelj pokajanja od mrtvih djela i
vjere u Boga,
2 nauk o krštenjima, i polaganju
ruku, i uskrsnu#u od mrtvih, i vje -
nome sudu.
3 I to #emo u initi, ako Bog do-
pusti.
4 Jer je nemogu#e one koji su
jednom prosv!etljeni i okusili dar
nebeski, i postali sudionici Duha
Svetoga,
5 i okusili dobru r!e Božju, i snage
budu#ega sv!eta,
6 ako #e otpasti, ponovo obnoviti
na pokajanje kad sami sebi iznova
razapinju Sina Božjega i javno ga
sramote.
7 Jer zemlja koja p!e kišu što na
nju esto dolazi i ra$a biljem valja-
nim za one koji je obra$uju, prima
blagoslov od Boga;
8 a ona koja donosi trnje i dra , od-
ba ena je i blizu prokletstva: njezin
je svršetak da bude spaljena.
9 Ali smo uvjereni za vas, ljubljeni,
da ste uz bolje, uz ono što prati spa-
senje, iako ovako govorimo.
10 Jer Bog n!e nepravedan da bi
zaboravio vaše djelo i trud ljubavi
266
koji ste iskazali imenu njegovu u
tome što ste posluživali svetima i
služili im.
11 I želimo da svatko od vas po-
kazuje tu istu revnost za potpunu
sigurnost nade sve do kraja;
12 da ne budete tromi, nego sljed-
benici onih koji po vjeri i strpljivosti
baštine obe#anja.
13 Jer kad je Bog Abrahamu dao
obe#anje, budu#i da se nije imao
nekim ve#im zakleti, on se zakleo
samim sobom
14 govore#i: “Doista, blagoslivlja-
ju#i blagoslovit #u te i umnožavaju#i
umnožit #u te.”
15 I tako je on strpljivo podnašaju#i
postigao obe#anje.
16 Jer se ljudi doista zaklinju ne-
kim ve#im i zakletva im je potvrda
za svaku raspravu.
17 Tako je Bog, kad je htio bašti-
nicima obe#anja obiln!e pokazati
nepromjenljivost svoga nauma, to
potvrdio zakletvom:
18 da bismo kroz ta dva nepro-
mjenjiva ina, u kojima je Bogu
nemogu#e lagati, mi koji smo našli
uto ište imali snažnu utjehu da se
držimo nade koja je postavljena
pred nas.
19 Nju imamo kao sidro duše, i
sigurno i vrsto, koje ulazi i u unu-
trašnjost iza zastora;
20 gdje je Isus ušao kao prete a za
nas i postao zauv!ek veliki sve#enik
po redu Melkisedekovu.
POGLAVLJE 7
J ER je taj Melkisedek, kralj Šalema,
sve#enik Boga Svevišnjega, koji je
susreo Abrahama kad se ovaj vra#ao
s pokolja kraljeva, i blagoslovio ga,
2 i kojemu Abraham dodijeli
desetinu od svega; onaj !e je ime u
pr!evodu najpr!e “Kralj pravedno-
sti”, a posl!e toga i “Kralj Šalema”,
to jest “Kralj mira”:
 267
3 bez oca, bez majke, bez por!ekla,
kojemu dani nemaju ni po etka ni
život kraja, nego je nalik Sinu Božje-
mu, on ostaje sve#enik neprestano.
4 Ali promatrajte koliko je velik
taj kome je i patr!arh Abraham dao
desetinu od pl!ena.
5 I doista, i oni od sinova Lev!evih
koji primaju sve#eni ku službu
imaju po Zakonu zapov!ed ubirati
desetinu od naroda, to jest od bra#e
svoje, premda su i oni izašli iz boko-
va Abrahramovih.
6 Ali on, koji ne vu e por!eklo od
njih, primio je desetinu od Abraha-
ma i blagoslovio onoga koji je imao
obe#anja.
7 I bez ikakva proturje ja, ve#i
blagoslivlja manjega.
8 I tako ovdje desetine primaju
ljudi koji umiru, a ondje onaj za
kojega se svjedo i da živi.
9 I tako re#i, po Abrahamu je i
Levi, koji ina e prima desetine, dao
desetinu,
10 jer je još bio u bokovima o evim
kad ga je sususreo Melkisedek.
11 Ako je, dakle, savršenstvo bilo
po levitskom sve#enstvu, jer je narod
pod njim primio Zakon, zbog ega bi
još bilo potrebno da ustaje drugi sve-
#enik, po redu Melkisedekovu, a da
se ne imenuje po redu Aronovu?
12 Jer kad se m!enja sve#enstvo,
nužno se m!enja i Zakon.
13 Jer onaj o kome je to re eno, pripa-
dao je drugom plemenu od kojeg nitko
n!e imao službu kod žrtvenika.
14 Jer je o ito da je naš Gospodin
potekao od Jude, iz plemena za
koje Mojsije nije ništa govorio o
sve#enstvu.
15 I još je mnogo o it!e da po sli -
nosti s Melkisedekom ustaje drugi
sve#enik
16 koji to n!e postao po zakonu
tjelesne zapov!edi, nego po snazi
beskrajnoga života.
HEBREJIMA 8
17 Jer svjedo i: Ti si sve#enik zau-
v!ek po redu Melkisedekovu.
18 Jer se doista ukida prijašnja
zapovijed zbog njezine slabosti i
beskorisnosti.
19 Jer Zakon n!e ništa u inio savr-
šenim, nego se uvodi bolja nada po
kojoj se približavamo Bogu.
20 I budu#i da se to n!e dogodilo
bez zakletve,
21 (jer oni su bez zakletve postali
sve#enicima, a ovaj uz zakletvu
onoga koji mu govori: “Zakleo se
Gospod i ne#e se pokajati: ‘Ti si
sve#enik zauv!ek po redu Melkise-
dekovu!’ ”)
22 utoliko je Isus postao jamcem
boljega zavjeta.
23 I njih je doista bilo mnogo sve-
#enika, zato što ih je smrt spre avala
da ostanu;
24 a on, jer ostaje zauv!ek, ima
neprom!enjivo sve#enstvo.
25 Zato i može u potpunosti spasiti
one koji po njemu pristupaju k Bogu,
pošto uv!ek živi da se zauzima za
njih.
26 Jer takav nam je veliki sve#enik i
dolikovao: svet, nedužan, neokaljan,
odvojen od grešnika i koji je postao
uzvišen!i od nebesa;
27 koji ne treba svakodnevno, kao
oni veliki sve#enici, prinositi žrtvu
najpr!e za svoje gr!ehe, a zatim za
gr$ehe naroda. Jer je to u inio jed-
nom zauv!ek kad je prinio samoga
sebe.
28 Jer je Zakon postavio za velike
sve#enike ljude koji imaju slabost,
a r!e zakletve, koja je došla nakon
Zakona, postavlja Sina koji je posve-
#en zauv!ek.
POGLAVLJE 8
A BIT u onome što je re eno jest:
imamo takvog velikog sve#enika
koji je sjeo zdesna pr!estolja Veli an-
stva u nebesima,
HEBREJIMA 9
2 službenika Svetinje i istinskoga
Šatora kojega je podigao Gospodin,
a ne ovjek.
3 Jer svaki je veliki sve#enik po-
stavljen da bi prinosio i darove i
žrtve. Stoga je potrebno da i ovaj ima
nešto što bi prinio.
4 Jer kad bi bio na zemlji, ne bi bio
sve#enik, budu#i da postoje sve#eni-
ci koji po Zakonu prinose darove,
5 koji služe kao primjer i sjena
onog nebeskog. Kao što je Mojs!e bio
upu#en od Boga kad je namjeravao
na initi šator. Jer on govori: “Pazi,
napravi sve po modelu koji ti je
pokazan na gori!”
6 A sada je zadobio to uzvišen!u
službu koliko je i posrednik boljega
saveza koji je zakonom potvr$en na
boljim obe#anjima,
7 jer da je onaj prvi bio bespri-
jekoran, ne bi se za drugi tražilo
mjesta.
8 Jer nalaze#i im krivnju, kaže:
“Evo, dolaze dani, govori Gospod, te
#u s domom Izraelovim i s domom
Judinim sklopiti novi savez.
9 Ne poput Saveza kakav sam
u inio s o evima njihovim u dan kad
sam ih uzeo za ruku da ih izvedem
iz zemlje egipatske. Budu#i da oni
nisu ostali u mojem savezu, i ja sam
njih zanemario, govori Gospod.
10 Jer ovo je Savez koji #u sklopiti
s domom Izraelovim nakon onih
dana, govori Gospod: Zakone #u
svoje staviti u njihovu pamet i upi-
sati ih u srca njihova. I bit #u im Bog,
a oni #e biti moj narod.
11 I nitko više ne#e u iti bližnjeg
svojega, i nitko brata svojega go-
vore#i: ‘Upoznaj Gospoda!’ Jer #e
me svi poznavati, od najmanjeg do
najve#eg.
12 Jer #u biti milosrdan neprav-
dama njihovim i gr!eha se njihovih
i bezakonja njihovih ne#u više
sje#ati.”
268
13 Kad govori, novi savez, u inio je
onaj prvi zastarjelim. A što zastar!e-
va i stari, blizu je iš eznu#a.
POGLAVLJE 9
D OISTA je dakle i onaj Prvi savez
imao odredbe za bogoslužje i
ovozemaljsku svetinju.
2 Jer je šator bio ovako ure$en: prvi,
u kojem je bio i sv!e#njak i stol i pri-
nos kruhova, što je nazvan Svetinja;
3 a iza drugog zastora bio je šator
nazvan Svetinja nad svetinjama.
4 Ona je imala zlatni kadionik i
Kov eg saveza unaokolo obložen
zlatom, u njemu je bila zlatna posuda
s manom, i Aronov štap koji je onda
procvao, i plo e Saveza;
5 a iznad njega kerubimi slave što
zasjenjuju Pomirilište. O emu sada
ne možemo pojedina no govoriti.
6 A kad je to tako bilo ure$eno,
u prvi šator stalno ulaze sve#enici
obavljati bogoslužje,
7 a u drugi ulazi jednom godišnje
samo veliki sve#enik, ali ne bez krvi
koju prinosi za sebe i za pogreške
naroda.
8 Time Duh Sveti nazna uje da još
n!e otkriven put u Svetinju dok još
prvi šator stoji.
9 On je slika za sadašnje vr!eme
u kojem se prinose i darovi i žrtve
koje, što se ti e savjesti, ne mogu
u initi savršenim onoga koji izvršava
službu.
10 Temelji se samo na jelima i pi#ima
i raznim pranjima i tjelesnim propi-
sima, nametnutim sve do vremena
obnove.
11 A Krist je došao kao veliki
sve#enik budu#ih dobara, po ve#em
i savršen!em šatoru, ne rukotvore-
nome, to jest ne od ovog stvorenja,
12 i ne po krvi jaraca i teli#a, nego
je po svojoj krvi ušao jednom zauvi-
jek u Svetinju i pribavio nam vje no
otkupljenje.
 269
13 Jer ako krv bikova i jaraca i pe-
peo juni in kojim škrope one iš#ene,
posve#uje za isto#u t!ela,
14 koliko #e više krv Krista, koji
je po vje nom Duhu prinio Bogu
samoga sebe bez mane, o istiti vašu
savjest od mrtvih djela za službu
živome Bogu.
15 I zbog toga je on posrednik
Novog zavjeta: da po smrti za otku-
pljenje od pr!estupa, koji su nastali
pod Prvim zavjetom, oni koji su
pozvani mogu primiti obe#anje
vje ne baštine.
16 Jer gdje je oporuka, potrebno je
dokazati smrt oporu itelja.
17 Jer oporuka je na snazi tek
nakon smrti, pošto je izvan snage
dok oporu itelj živi.
18 Stoga ni onaj Prvi zavjet n!e
ustanovljen bez krvi.
19 Jer kad je Mojs!e svemu narodu
izgovorio svaki propis po Zakonu,
uzeo je krv teli#a i jaraca s vodom
i purpurnom vunom i izopom te
poškropio i knjigu i sav narod
20 govore#i: “Ovo je krv Zavjeta
kojeg vam je Bog propisao.”
21 Isto tako je krvlju poškropio i
šator i sve bogoslužno posu$e.
22 I gotovo sve se po Zakonu isti
krvlju i bez prol!evanja krvi nema
oproštenja.
23 Stoga je bilo potrebno time istiti
slike onoga što je u nebesima, a same
nebeske stvari #iste se boljim žrtvama
od ovih.
24 Jer Krist n!e ušao u rukotvorenu
Svetinju, koja je prototip one istinske,
nego u samo nebo da se sada pokaže
pred licem Božjim za nas.
25 Ne da mnogo puta prinosi
samog sebe kao što veliki sve#enik
svake godine ulazi u Svetinju s tu$om
krvlju,
26 ina e bi trebao trpjeti mnogo
puta od utemeljenja sv!eta. Nego
se sada pojavio, jednom na svršetku
HEBREJIMA 10
sv!eta, da svojom žrtvom ukloni
gr!eh.
27 I kao što je ljudima odre$eno
jednom umr!eti, a nakon toga sl$edi
sud,
28 tako je i Krist bio jednom
prinesen da ponese gr!ehe mno-
gih; a drugi put #e se, bez gr!eha,
pokazati na spasenje onima koji ga
iš ekuju.
POGLAVLJE 10
J ER Zakon ima tek sjenu budu#ih
dobara, a ne samu sliku stvarno-
sti, te ne može nikada, istim žrtvama
koje se iz godine u godinu nepresta-
no prinose, u initi savršenim one
koji pristupaju.
2 Ne bi li se ina e prestale prinositi,
budu#i da štovatelji, jednom o iš#e-
ni, ne bi više imali nikakve sv!esti
o gr!esima?
3 Ali po njima se svake godine ini
spomen na gr!ehe.
4 Jer je nemogu#e da krv bikova i
jaraca oduzima gr!ehe.
5 Zato, ulaze#i u sv!et, on govori:
“Žrtvu i prinos ti nisi htio, nego si
mi t!elo pripravio;
6 paljenice i okajnice za gr!ehe
nisu te zadovoljile.
7 Tada sam rekao: ‘Evo dolazim!’
U svitku knjige pisano je za me:
‘Izvršiti, Bože, volju tvoju.’ ”
8 Gore je rekao: “Žrtvu i prinos i
paljenice i žrtve za gr!eh, što se po
Zakonu prinose, ti nisi htio i nisu te
zadovoljile.”
9 Zatim je rekao: “Evo, dolazim
izvršiti, Bože, tvoju volju.” Ukida
prvo da bi postavio drugo.
10 Po toj volji smo posve#eni
prinosom t!ela Isusa Krista jednom
zauv!ek.
11 I svaki sve#enik svakodnevno
stoji služe#i i u estalo prinose#i iste
žrtve koje nikada ne mogu oduzeti
gr!ehe.
HEBREJIMA 11
12 Ali ovaj, pošto je zauv!ek prinio
jednu žrtvu za gr!ehe, sjeo je zdesna
Bogu
13 ekaju#i otad sve dok se nepri-
jatelji njegovi ne polože za podnožje
njegovim nogama.
14 Jer jednim prinosom usavršio je
zauv!ek one koji su posve#eni.
15 O #emu nam svjedo i i Duh
Sveti, pošto je prorekao:
16 “Ovo je Savez koji #u sklopiti
s njima nakon onih dana, govori
Gospod: Stavit #u zakone svoje u
srca njihova i upisat #u ih u umove
njihove.
17 I gr!eha se njihovih i bezakonja
njihovih ne#u više sje#ati.”
18 A gdje je oslobo$enje od toga,
nema više prinosa za gr!eh.
19 Imaju#i dakle, bra#o, hrabrost za
ulazak u Svetinju po krvi Isusovoj,
20 novim i živim putem koji nam
je otvorio kroz zastor, to jest kroz
svoje t!elo,
21 i imaju!i Velikoga sve#enika nad
ku#om Božjom,
22 pristupajmo s istinitim srcem u
punoj sigurnosti vjere, imaju#i srca
škropljenjem o#iš!ena od zle savjesti
i t!ela oprana istom vodom.
23 Držimo vrsto ispovijedanje
naše vjere bez kolebanja, jer je vjeran
onaj koji je obe#ao.
24 I promišljajmo jedan o drugome
da se poti emo na ljubav i dobra
djela.
25 Ne propuštajte svoje zajedni ko
sastajanje, kako je nekima obi aj,
nego opominjimo jedan drugoga, i
toliko više koliko vidite da se bliži
Dan.
26 Jer ako svojevoljno gr!ešimo
pošto smo primili spoznaju istine,
više nam ne preostaje žrtva za
gr!ehe,
27 nego neko strašno iš ekivanje
suda i gnjevnoga ognja koji #e prož-
dr!eti protivnike.
270
28 Tko je prezreo Zakon Mojs!ev,
umro je bez milosr$a po svjedo#an-
stvu dvojice ili trojice svjedoka.
29 Pretpostavite koliko li #e goru
kaznu zaslužiti onaj koji je pogazio
Sina Božjega i ne istom smatrao
krv Saveza kojom je bio posve#en te
prezreo Duha milosti?
30 Jer znamo onoga koji je rekao:
“Moja je osveta, ja #u uzvratiti,
govori Gospod”, i ponovo: “Gospod
#e suditi narodu svojemu”.
31 Strašno je upasti u ruke Boga
živoga.
32 Ali prisje#ajte se onih pr!ašnjih
dana u kojima ste, tek prosv!et-
ljeni, podn!eli veliku mu eni ku
borbu:
33 d!elom javno izvrgnuti i poru-
gama i nevoljama, a d!elom kad ste
postali zajedni ari onih s kojima se
isto tako postupalo.
34 Jer ste se sažalili nad mojim oko-
vima i s radoš#u prihvatili otimanje
svojih dobara znaju#i u sebi da imate
bolji i trajan posjed u nebu.
35 Ne odbacujte stoga svoje po-
uzdanje koje ima veliku naknadu.
36 Jer trebate imati strpljenje da
biste, pošto ste izvršili Božju volju,
mogli zadobiti to obe#anje.
37 Jer još sasvim malo, i do#i #e
onaj koji dolazi, i ne#e zakasniti.
38 A pravednik #e od vjere živjeti.
Ako li odstupi, u njemu moja duša
ne#e imati zadovoljstvo.
39 Ali mi nismo od onih koji se
povla e na propast, nego od onih
koji vjeruju na o uvanje duše.
POGLAVLJE 11
A vjera je suština onoga emu se
nadamo, dokaz stvarnosti kojih
ne vidimo.
2 Jer po njoj stari primiše svjedo-
anstvo.
3 Vjerom razum!emo da su svjeto-
vi na injeni r!e ju Božjom, tako da
 271
ovo vidljivo n!e postalo od ne eg
pojavnog.
4 Vjerom je Abel prinio Bogu bolju
žrtvu nego Kajin. Po njoj je primio
svjedo anstvo da je pravedan: Bog je
posvjedo io za njegove darove i po
njoj on iako mrtav još govori.
5 Vjerom je Henok bio prenesen
da ne vidi smrti, i n!e na$en jer ga
je prenio Bog. Jer prije njegovog
prenošenja primio je svjedo anstvo
da je ugodio Bogu.
6 A bez vjere nemogu#e mu je
ugoditi jer tko pristupa Bogu, mora
povjerovati da on jest i da je onaj što
nagra$uje one koji ga revno traže.
7 Vjerom je Noa, upu#en od Boga
o onome što još n!e bilo vidljivo,
potaknut strahom, sagradio arku
za spasenje svoga doma. Time je
osudio sv!et i postao baštinikom
pravednosti po vjeri.
8 Vjerom je Abraham, pozvan da
ode u mjesto koje je trebao primiti u
baštinu, poslušao i otišao ne znaju#i
kamo ide.
9 Vjerom se naselio u obe#anu
zemlju, kao u tu$u, prebivaju#i pod
šatorima s Izakom i Jakovom, suba-
štinicima istog obe#anja,
10 jer je iš ekivao grad s temeljima
komu je graditelj i stvaratelj Bog.
11 Vjerom je i sâma Sara primila
snagu da joj za ne sjeme i rodila je
kad je bila u poodmakloj dobi, jer
je vjernim smatrala onoga koji je
obe#ao.
12 Zato su od jednoga, i to oba-
mrla, i ro$eni tako mnogobrojni kao
zv!ezde nebeske i poput nebrojena
p!eska na obali morskoj.
13 Svi su ovi umrli u vjeri, iako
nisu primili obe#anja, nego su ih
samo izdaleka vidjeli i uvjerili se i
prigrlili ih i priznali da su stranci i
pridošlice na zemlji.
14 Jer oni koji tako govore jasno
o ituju da traže domovinu.
HEBREJIMA 11
15 I doista, da su imali na umu
onu iz koje su izašli, imali bi prigodu
vratiti se.
16 A sada eznu za boljom domovi-
nom, to jest nebeskom. Zato se Bog
ne stidi nazivati se Bogom njihovim:
jer im je pripremio grad.
17 Vjerom je Abraham, iskušan,
prinio Izaka; i prinio je svojega
jedinoro$enca onaj koji je primio
obe#anja,
18 komu je bilo re eno da #e ti se
po Izaku nazivati sjeme.
19 Smatrao je da je Bog mo#an i od
mrtvih uskrsavati. Zato ga je u slici i
zadobio natrag.
20 Vjerom je Izak blagoslovio Jako-
va i Ezava s obzirom na budu#e.
21 Vjerom je Jakov, kad je umirao,
blagoslovio svakog od sinova Josipo-
vih i iskazao štovanje oslanjaju!i se na
vrh svoga štapa.
22 Vjerom je Josip, kad je umi-
rao, napomenuo o izlasku sinova
Izraelovih i dao zapov!ed o svojim
kostima.
23 Vjerom su Mojs!a, kad se rodio,
tri mjeseca skrivali njegovi roditelji
jer su vidjeli da je djetešce nao ito i
nisu se bojali kraljeve odredbe.
24 Vjerom je Mojs!e, ve! odrastao,
odbio zvati se sinom faraonove
k#eri.
25 Rad!e je izabrao trpjeti nevolje
zajedno s Božjim narodom, nego za-
držati privremeno grešno uživanje.
26 Ve#im je bogatstvom od blaga
u Egiptu smatrao sramotu Kristovu,
jer je gledao na nagradu.
27 Vjerom je napustio Egipat ne bo-
je#i se gnjeva kraljeva. Jer je ustrajao
kao da gleda onoga koji je nevidljiv.
28 Vjerom je svetkovao Pashu i
škropljenje krvlju da onaj koji zatire
ne takne njihove prvoro$ence.
29 Vjerom su prešli Crveno more
kao po suhu, što su i Egip#ani poku-
šali i utopili se.
HEBREJIMA 12
30 Vjerom su zidine jerihonske
pale pošto su t!ekom sedam dana
kružili oko njih.
31 Vjerom n!e Rahaba, bludnica,
poginula zajedno s onima koji nisu
vjerovali kad je s mirom primila
uhode.
32 I što još re#i? Jer #e mi ponestati
vremena budem li pri ao o Gideonu,
pa Baraku i Samsonu i Ji)ahu, pa
Davidu i Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljev-
stva, izvršili pravednost, postigli
obe#anja, zatvorili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli
oštrici ma a, oja ali u slabosti,
postali jaki u borbi, nagnali u b!eg
vojske tu$inaca.
35 Žene su primile svoje mrtve
koji su bili vra#eni u život. A drugi,
koji su bili mu eni, nisu prihvatili
oslobo$enje da bi zadobili bolje
uskrsnu#e.
36 Nadalje, drugi su iskusili izrugi-
vanja i bi eve, još i okove i tamnicu.
37 Bili su kamenovani, piljeni,
iskušavani, ub!ani oštricom ma a,
unaokolo su lutali u runima i kozjim
kožama, bili su u oskudici, potla eni,
mu eni;
38 kojih sv!et n!e bio dostojan:
lutali su po pustinjama i gorama i
jazbinama i špiljama zemaljskim.
39 I svi su ovi imali dobro svje-
do anstvo po vjeri, ali nisu zadobili
obe#anja
40 jer je Bog za nas pribavio nešto
bolje da oni bez nas ne bi postigli
savršenstvo.
POGLAVLJE 12
Z ATO i mi, okruženi tolikim obla-
kom svjedoka, odložimo svaki
teret i gr!eh koji nas lako zaposjeda
te strpljivo tr imo u boj koji je pred
nama!
2 Uprimo pogled u Isusa, autora i
dovršitelja naše vjere, koji je umjesto
272
radosti što je stajala pred njim pod-
nio križ, pošto je prezreo sramotu, te
je sjeo zdesna pr!estolja Božjeg.
3 Jer promotrite onoga koji je od
grešnika podnio takvo protivljenje
protiv sebe da se ne umorite i klo-
nete svojim dušama.
4 Još se do krvi niste odupr!eli
bore#i se protiv gr!eha.
5 I zaboravili ste opomenu koju
vam kao djeci govorim: “Sine moj,
ne preziri stege Gospodnje i ne kloni
kad te on kori.
6 Jer koga Gospod ljubi, toga i
odgaja kažnjavanjem; i šiba svakog
sina kojega prihva#a.”
7 Ako podnosite stegu, Bog s
vama postupa kao sa sinovima. Jer
koji je to sin kojega otac ne odgaja
kažnjavanjem?
8 Ako li ste bez odgojnog kažnja-
vanja, koje su svi sudionici, onda ste
kopilad, a ne sinovi.
9 Zatim, naše smo tjelesne o e-
ve imali koji su nas ispravljali i
poštivali ih. Ne#emo li se mnogo
više podre$ivati Ocu duhova te
živjeti?
10 Jer su nas oni nešto malo
dana, kako im se svi$alo, odgajali
kažnjavanjem; a on nama na korist,
da bismo postali sudionici njegove
svetosti.
11 A n!edno odgajanje kažnjava-
njem u sadašnjosti ne ini se da je
radost, nego žalost, ali onima koji
su njime uvježbani posl!e donosi
mironosni plod pravednosti.
12 Zato uspravite ruke klonule i
koljena klecava,
13 i poravnajte staze nogama
svojim da se hromo ne iš aši, ve# da
rad!e ozdravi.
14 Težite za mirom sa svima, i za
posve#enjem, bez kojega nitko ne#e
vidjeti Gospodina!
15 Brižljivo pazite da netko ne
ostane bez milosti Božje, da kakav
 273
kor!en gor ine ne prokl!a i uznemi-
ri vas pa se time mnogi okaljaju;
16 da tko ne postane bludnik ili
svjetovnjak kao Ezav, koji je za jedan
obrok prodao svoje prvorodstvo.
17 Jer znate da je i posl!e, kad je
htio baštiniti blagoslov, bio odb!en
jer nije našao mjesta pokajanju,
premda ga je sa suzama zatražio.
18 Jer niste pristupili gori koja se
može dotaknuti i koja je užarena
ognjem, ni mraku, ni tami, ni oluji,
19 ni zvuku trube, ni glasu r!e i,
koji su ga uli, zamolili su da im se
više ne govori,
20 jer nisu mogli podn!eti ono što
je bilo zapovje$eno: “Ako se i životi-
nja dotakne gore, neka se kamenuje
ili str!elom ustr!eli!”
21 A prizor je bio tako strašan da
je Mojs!e rekao: “Prestravljen sam
i drhtim.”
22 Nego ste pristupili gori Sionu
i gradu Boga živoga, nebeskom
Jeruzalemu i nebrojenim tisu#ama
an$ela,
23 sveop#em skupu i crkvi prvo-
ro$enaca koji su zapisani u nebu,
i Bogu, sucu svih, i duhovima
pravednika koji su u injeni savr-
šenima
24 i Isusu, posredniku Novoga
saveza, i krvi škropljeni koj koja
govori bolje negoli Abelova.
25 Pazite da ne odb!ete onoga koji
govori! Jer ako nisu umakli oni što
su odbili onoga koji je opominjao na
zemlji, kudikamo više ni mi ne#emo
umaknuti ako se okrenemo od onoga
koji govori s neba.
26 Njegov je glas tada uzdrmao
zemlju, a sada je obe#ao rekavši:
“Još jednom ja #u potresti ne samo
zemlju, nego i nebo.”
27 A ovo “još jednom” ozna ava
uklanjanje onog što je bilo potreseno,
kao onog što je stvoreno, da bi ostalo
ono što se ne može potresti.
HEBREJIMA 13
28 Zato što primamo kraljevstvo
koje se ne može pomaknuti, imajmo
milost po kojoj služimo kako je Bogu
ugodno, sa strahopoštovanjem i
bogobojaznoš#u.
29 Jer naš je Bog oganj koji prož-
dire.
POGLAVLJE 13
B RATOLJUBLJE neka traje!
2 Gostoljubivost ne zaborav-
ljajte; jer njome su neki, ne znaju#i,
ugostili an$ele.
3 Sjetite se onih koji su u okovima,
kao da ste s njima okovani; i onih koji
trpe neda#e, jer ste i sami u t!elu.
4 Neka kod svih ženidba bude
asna i postelja neokaljana. A bludni-
cima i preljubnicima sudit #e Bog.
5 Neka vaše življenje bude bez
gramzljivosti, budite zadovoljni
onim što imate. Jer je on rekao: “Ne#u
te ostaviti niti #u te napustiti.”
6 Zato možemo pouzdano re#i:
“Gospod je moj pomo#nik i ne#u se
bojati što #e mi u initi ovjek!”
7 Sjetite se onih što vas vode koji
su vam govorili rije Božju: pro-
matraju#i ishod njihova življenja,
nasljedujte njihovu vjeru.
8 Isus Krist je isti ju er i danas i
zauv!ek.
9 Ne zanosite se razli itim i tu-
$im naucima! Jer dobro je miloš#u
utvr$ivati srce, a ne jelima kojima
se nisu okoristili ni oni koji su se
njima bavili.
10 Imamo žrtvenik s kojega ne-
maju pravo jesti oni što služe u
Šatoru.
11 Jer t!ela onih životinja, !u je
krv Veliki sve#enik za gr!eh unosio
u Svetinju, spaljuju se izvan tabora.
12 Zato je i Isus, da bi vlastitom
krvlju posvetio narod, pretrpio
izvan vrata.
13 Iza$imo stoga k njemu izvan
tabora nose#i njegovu sramotu.
HEBREJIMA 13
14 Jer ovdje nemamo trajnog
grada, ve# tražimo budu#i.
15 Po njemu dakle neprestano
prinòs!mo Bogu žrtvu hvale, to jest
plod usana što hvale ime njegovo.
16 A dobro instva i zajedništva ne
zaboravljajte, jer takve žrtve Bogu
uga$aju.
17 Budite poslušni onima koji
vas vode i podredite im se, jer oni
bd!u nad vašim dušama kao oni koji
moraju položiti ra un; neka to ine
s radoš#u, a ne uzdišu#i, jer vam to
ne bi bilo korisno.
18 Molite za nas! Jer smo uvjereni
da imamo dobru savjest i u svemu
se želimo dobro vladati.
19 Ali vas još usrdn!e molim: u ini-
te to da bih vam se što brže vratio.
274
20 A Bog mira, koji je po krvi
vje noga Saveza od mrtvih izveo
našega Gospodina Isusa, velikog
Pastira ovaca,
21 usavršio vas u svakom dobrom
djelu da izvršite volju njegovu, ine#i
u vama ono što je pred njim ugodno,
po Isusu Kristu komu slava uv!ek i
zauv!ek. Amen.
22 A molim vas, bra#o, podnosite
ovu r!e ohrabrenja, jer sam vam
ukratko napisao.
23 Znajte da je brat Timotej oslobo-
$en. S njim #u vas, ako ubrzo do$e,
do#i vidjeti.
24 Pozdravite sve one koji vas
vode i sve svete. Pozdravljaju vas
ovi iz Ital!e.
25 Milost sa svima vama. Amen.
 JAKOVLJEVA POSLANICA
POGLAVLJE 1
J AKOV, sluga Boga i Gospodina
Isusa Krista, dvanaesterim ple-
menima u raseljeništvu, pozdrav.
2 Bra#o moja, smatrajte svom
radoš#u kad upadnete u razli ita
iskušenja,
3 znaju#i da iskušavanje vaše vjere
stvara strpljivost.
4 Ali neka ta strpljivost bude savr-
šena na djelu, da biste bili savršeni i
potpuni, ne oskudjevaju#i ni im.
5 Ako li kome od vas nedostaje
mudrosti, neka je moli od Boga,
koji svima daje velikodušno i ne
predbacuje; i dat #e mu se.
6 Ali neka moli u vjeri, ne koleba-
ju#i se ništa. Jer onaj koji se koleba
nalik je morskom valu koji vjetar
tjera i baca amo tamo.
7 Jer takav ovjek neka ne misli da
#e nešto primiti od Gospodina.
8 Neodlu an ovjek je nepostojan
na svim svojim putevima.
9 Neka se brat niska položaja hvali
svojim uzvišenjem,
10 a bogati svojim poniženjem; jer
#e pro#i kao cv!et trave.
11 Jer sunce izlazi sa svojom žegom
i isušuje travu te cv!et njezin otpa-
da, a ljepota lica njegova propada;
tako #e i bogati uvenuti na svojim
putevima.
12 Blažen je ovjek koji podnosi
iskušenja; jer kad bude iskušan,
primit #e vijenac života što ga je
Gospodin obe#ao onima koji ga
ljube.
13 Neka nitko kad je iskušavan,
ne kaže: “Bog me iskušava!” Jer Bog
ne može biti iskušavan zlom, niti on
nikoga ne iskušava.
14 Nego svakoga iskušava vla-
stita požuda kad ga odvla i i
mami.
15 Zatim požuda, kad zatrudni,
ra$a gr!eh, a gr!eh, kad je izvršen,
ra$a smrt.
16 Ne varajte se, bra#o moja lju-
bljena!
17 Svako dobro darivanje i svaki
savršen dar je odozgo i silazi od
Oca svjetlosti kod koga nema pro-
mjene niti sjene zbog m!ene.
18 Po svojoj volji rodio nas je
r!e ju istine da budemo posebna
vrsta prvine njegovih stvorenja.
19 Stoga, bra#o moja ljubljena,
neka svaki ovjek bude brz slušati,
spor govoriti, spor na gnjev.
20 Jer gnjev ovjekov ne ini
pravde Božje.
21 Zato odložite svu prljavštinu i
preostalu zlobu i s krotkoš#u primite
usa$enu r!e koja je sposobna spasiti
vaše duše.
22 Ali budite izvršitelji rije i, a
ne samo slušatelji koji zavaravaju
sami sebe.
23 Jer ako je tko slušatelj r!e i, a
ne i izvršitelj, taj je nalik ovjeku
koji svoje naravno lice promatra u
ogledalu;
24 jer promotri se i ode, i odmah
zaboravi kakav je bio.
25 Ali tko se zagleda u savršeni
zakon slobode i ostane u njemu, ne
da bude zaboravan slušatelj, nego
djelotvoran izvršitelj, taj #e biti bla-
žen u svojemu djelovanju.
25 Smatra li tko me$u vama da je
pobožan, a ne zauzdava svoj jezik,
nego vara srce svoje, isprazna mu je
pobožnost!
JAKOVLJEVA 2
27 Pobožnost ista i neokaljana
pred Bogom i Ocem jest ova: posje-
#ivati siro ad i udovice u njihovoj
nevolji i uvati se neokaljanim od
sv!eta.
POGLAVLJE 2
B RA#O moja, nemojte s pristrano-
š#u imati vjeru Gospodina naše-
ga Isusa Krista, Gospodina slave.
2 Jer do$e li na vaš skup ovjek sa
zlatnim prstenom i u sjajnoj odje#i, a
do$e i siromah u ružnoj odje#i,
3 i vi pogledate na onoga koji nosi
sjajnu odje#u pa mu kažete: “Ti sjedni
ovdje na dobro mjesto!”, a siromahu
kažete: “Ti stani ondje ili sjedni ovdje
ispod mog podnožja!”
4 Niste li tako i vi napravili razliku
me$u sobom i postali suci sa zlim
namislima?
5 %ujte, bra#o moja ljubljena! N!e
li Bog izabrao siromahe ovoga sv!e-
ta da budu bogati u vjeri i baštinici
kraljevstva koje je obe#ao onima koji
ga ljube?
6 A vi ste prezreli siromaha! Nisu
li bogataši ti koji vas tla e i ne vuku
li vas oni na sudove?
7 Ne hule li oni vr!edno ime po
kojem ste vi pozvani?
8 Ako li izvršavate kraljevski za-
kon prema Pismu: “Ljubi bližnjega
svoga kao samoga sebe”, dobro
inite;
9 ali ako ste pristrani, gr!eh inite
i Zakon vas presvjedo uje da ste
pr!estupnici.
10 Jer tko bude držao sav Zakon,
a posrne u jednom, postao je kriv
za sve.
11 Jer onaj koji je rekao: “Ne po ini
preljuba”, rekao je i: “Ne ub!”. Ako
li ne po iniš preljuba, a ub!eš, po-
stao si pr!estupnik Zakona.
12 Tako govorite i tako inite kao
oni koji #e biti su$eni po zakonu
slobode.
276
13 Jer sud je bez milosr$a onomu
koji ne iskazuje milosr$e; a milosr$e
likuje nad sudom.
14 Kakva korist, bra#o moja, ako
tko govori da ima vjeru, a djela
nema? Može li ga vjera spasiti?
15 Ako li su koji brat ili sestra goli i
oskud!evaju svagdanjom hranom,
16 te im tko od vas kaže: “Idite
u miru, ugr!te se i nasitite!”, a ne
ud!eli im što je potrebno za t!elo,
koja korist?
17 Tako i vjera: ako nema djela,
mrtva je u sebi.
18 Ali, re#i #e netko: “Ti imaš vjeru,
a ja imam djela! Pokaži mi svoju vje-
ru bez svojih djela, a ja #u ti svojim
djelima pokazati svoju vjeru.”
19 Ti vjeruješ da je Bog jedan?
Dobro iniš! I $avli vjeruju, i drhte.
20 Ali ho#eš li shvatiti, o ovje -
je isprazni, da je vjera bez djela
mrtva?
21 Zar se Abraham, otac naš, n!e
opravdao djelima kad je na žrtvenik
prinio Izaka, sina svojega?
22 Vidiš li da je vjera djelovala za-
jedno s njegovim djelima i po djelima
se vjera usavršila?
23 I ispunilo se Pismo koje kaže:
Povjerovao je Abraham Bogu i ura-
unalo mu se u pravednost pa je bio
nazvan pr!ateljem Božjim.
24 Vidite, dakle, da se ovjek
opravdava djelima, a ne samo
vjerom.
25 N!e li se tako djelima opravdala
i Rahaba, bludnica, kad je primila
glasnike i izvela ih drugim putem?
26 Jer kao što je t!elo bez duha mr-
tvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
POGLAVLJE 3
B RA#O moja, neka vas ne bude
mnogo u itelja, znaju#i da #emo
primiti ve#u osudu.
2 Jer svi u mnogome posr#emo.
Ako tko u govoru ne posrne, on je
 277
savršen ovjek, mo#an zauzdati i
c!elo t!elo.
3 Gle, konjima stavljamo uzde u
usta da nam se pokoravaju; i okre-
#emo c!elo njihovo t!elo.
4 Gle i la$e, tako su velike i siloviti
ih vjetrovi pogone, a njih okre#e
maleno kormilo, kamo god kormilar
želi.
5 Tako je i jezik malen ud, a velikim
se ponosi. Gle koliku šumu mala
vatra zapali!
6 A jezik je vatra, sv et nepravde.
Tako je jezik smješten me!u našim
udovima; on kalja cijelo tijelo te,
zapaljen od pakla, zapaljuje i t ek
života.
7 Jer svaka vrsta zv eri i ptica, i
gmazova i morskih stvorova može
se ukrotiti i ljudska ih je vrsta
ukrotila,
8 ali jezik, zlo neukrotivo, pun
otrova smrtonosnog, nitko od ljudi
ne može ukrotiti.
9 Njime blagoslivljamo Boga i Oca,
njime i proklinjemo ljude na sliku
Božju stvorene.
10 Iz istih usta izlazi blagoslov i
prokletstvo. Bra#o moja, ne sm e to
tako biti.
11 Zar izvor iz istog otvora izl eva
slatko i gorko?
12 Može li, bra#o moja, smokva
roditi maslinama ili trs smokvama?
Tako ni izvor ne može dati i slanu i
slatku vode.
13 Tko je mudar i pametan me!u
vama? Neka dobrim življenjem
pokaže svoja djela u mudroj
krotkosti.
14 Ako li imate gorku zavist i
svadljivost u svome srcu, ne hvalite
se i ne lažite protiv istine!
15 Takva mudrost ne silazi odoz-
go, nego je zemaljska, putena,
!avolska.
16 Jer gdje je zavist i sva!a, ondje
je nered i svako zlo djelo.
JAKOVLJEVA 4
17 A mudrost odozgo je najpr e $i-
sta, zatim mirotvorna, blaga, popust-
ljiva, puna milosr!a i dobrih plodo-
va, nepristrana i nelicemjerna.
18 I plod se pravednosti u miru s e
onima koji grade mir.
POGLAVLJE 4
O DAKLE ratovi i borbe me!u
vama? Zar ne odavde: od va-
ših požuda što ratuju u vašim
udovima?
2 Žudite, a nemate; ub ate i hle-
pite, a ne možete zadobiti; borite
se i ratujete, a ipak nemate jer ne
molite.
3 Molite, a ne primate, jer krivo
molite, da u svojim požudama
protratite.
4 Preljubnici i preljubnice! Ne
znate li da je pr ateljstvo sa sv e-
tom neprijateljstvo prema Bogu?
Tko dakle želi biti pr atelj sv etu,
postaje Božji nepr atelj.
5 Ili mislite da Pismo uzalud kaže:
“Ljubomorno $ezne za duhom koji
stanuje u nama”?
6 A daje i ve#u milost. Stoga kaže:
“Bog se oholima protivi, a ponizni-
ma daje milost.”
7 Podložite se, dakle, Bogu! Odu-
prite se !avlu, i pobje#i #e od vas!
8 Približite se Bogu i on #e se pri-
bližiti vama! O$istite ruke, grešnici,
i o$istite srca, vi neodlu$ni!
9 Ražalostite se i tugujte i zapla$ite!
Neka se vaš sm eh u tugu pretvori i
radost u žalost.
10 Ponizite se pred Gospodinom,
i on #e vas uzvisiti!
11 Ne ogovarajte, bra#o, jedan
drugoga! Tko ogovara brata ili sudi
brata svojega, ogovara Zakon i sudi
Zakon. Ako li sudiš Zakon, nisi
izvršitelj nego sudac Zakona.
12 Jedan je zakonodavac, onaj koji
može spasiti i pogubiti. Tko si ti koji
sudiš drugoga?
JAKOVLJEVA 5
13 Hajde sada, vi što govorite:
“Danas ili sutra po#i #emo u taj i taj
grad, i ostati ondje jednu godinu, i
trgovati, i zaraditi.”
14 Vi koji ne znate što e biti sutra!
Jer što je vaš život? To je doista
maglica što se nakratko pojavljuje,
a onda nestaje.
15 Umjesto da vi govorite: “Ako
Gospodin ho#e, živjet #emo i u$initi
ovo ili ono.”
16 A vi se sada hvalite svojim
veli$anjima! Svako takvo hvastanje
je zlo.
17 Stoga, onomu koji zna $initi
dobro, a ne $ini, gr eh mu je.
POGLAVLJE 5
H AJDE sada, bogataši, pla$ite i
jau$ite nad bijedama koje na
vas dolaze!
2 Bogatstvo je vaše istrunulo i
odje#u su vašu moljci izjeli;
3 zlato vaše i srebro je zahr!alo, i
hr!a #e njihova biti svjedo$anstvo
protiv vas te #e proždrijeti tijela
vaša kao oganj. Zgrnuli ste blago za
posljednje dane!
4 Evo, nadnica radnika koji su
obirali vaša polja, koju ste im pr eva-
rom uskratili, vi$e; i vapaji onih koji
su želi doprli su do uš u Gospoda
Sabaota.
5 Uživali ste na zemlji i vodili ra-
skalašen život; utovili ste srca svoja
kao za dan klanja.
6 Osudili ste i ubili pravednika, a
on vam se ne odupire.
7 Strpite se, dakle, bra#o, do dola-
ska Gospodnjega! Evo, poljodjelac
iš$ekuje dragocjen plod zemlje te
strpljivo $eka na njega dok ne primi
kišu ranu i kasnu.
8 Strpite se i vi, u$vrstite srca svoja
jer se dolazak Gospodnji približava.
278
9 Ne gun!ajte, bra#o, jedan protiv
drugoga da ne budete osu!eni. Evo,
sudac stoji pred vratima.
10 Uzmite, bra#o moja, za uzor
podnošenja patnji i strpljivosti
proroke koji su govorili u ime
Gospodnje.
11 Evo, blaženima nazivamo one
koji su ustrajali. %uli ste za Jobovu
strpljivost i vidjeli ste ishod koji
je dao Gospodin, jer je samilostan
Gospodin i milosrdan!
12 Ali iznad svega, bra#o moja,
ne kunite se ni nebom, ni zemljom,
niti kojom drugom zakletvom; nego
vaše “da” neka bude “da”, i “ne”,
“ne”, kako ne biste pali pod osudu.
13 Trpi li tko me!u vama? Neka
moli! Veseli li se tko? Neka pjeva
psalme!
14 Boluje li tko me!u vama? Neka
pozove crkvene starješine pa neka se
oni mole nad njim mažu#i ga uljem
u ime Gospodinovo.
15 I molitva vjere spasit #e bo-
lesnoga i Gospodin #e ga podi#i;
i ako je po$inio gr ehe, bit #e mu
oprošteno.
16 Ispovijedajte jedni drugima
svoje pogreške i molite jedan za
drugoga da budete ozdravljeni.
Mnogo koristi svrsishodna žarka
molitva pravednika.
17 Ilija je bio $ovjek podložan
patnji kao i mi; i žarko se pomolio
da ne bude kiše, i kiše n e bilo na
zemlji tri godine i šest mjeseci.
18 I opet se pomolio, i nebo je dalo
kišu i zemlja je izn ela svoj urod.
19 Bra#o, ako tko me!u vama
odluta od istine pa ga tko vrati,
20 neka zna da #e onaj koji vrati
grešnika s njegovog pogrešnog
puta, spasiti dušu od smrti i pokriti
mnoštvo gr eha.
 PRVA PETROVA POSLANICA
POGLAVLJE 1
P ETAR, apostol Isusa Krista,
doseljenicima raseljenim diljem
Ponta, Galac e, Kapadoc e, Az e
i Bitin e;
2 izabranima po provi!enju Boga
Oca, posve#enjem Duha, za posluš-
nost i poškropljenje krvlju Isusa Kri-
sta. Milost vam se i mir umnožili!
3 Blagoslovljen je Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista, koji
nas je po svom obilnom milosr!u,
uskrsnu#em Isusa Krista od mrtvih,
ponovo rodio za živu nadu,
4 za baštinu neraspadljivu i neo-
kaljanu i neuvelu, sa$uvanu za vas
u nebu,
5 vas koji ste u snazi Božjoj po vjeri
$uvani za spasenje spremno da se
otkr e u posljednje vr eme.
6 Tome se silno radujte, premda
ste sada nakratko, ako je potrebno, u
teško#ama kroz razli$ita iskušenja,
7 da bi se prokušanost vaše vjere,
mnogo dragocjen a od zlata koje
propada i vatrom se prokušava,
našla na hvalu i $ast i slavu pri pojavi
Isusa Krista,
8 koga, premda ga niste vidjeli,
ljubite; u koga, premda ga sada ne
vidite, ipak vjerujete i radujete se ra-
doš#u neizrecivom i punom slave,
9 primaju#i dovršetak svoje vjere:
spasenje svojih duša.
10 O tom spasenju istraživali su i
ispitivali proroci koji su prorokovali
o milosti koja treba do i k vama.
11 Istraživali su na koje je ili kakvo
vrijeme ukazivao Duh Kristov u
njima kad je unapr ed svjedo$io o
Kristovim patnjama i slavi što su
nakon toga trebale usl editi.
12 Njima je bilo otkriveno da nisu
sebi, nego nama posluživali ono
što su vam sada objavili oni koji su
vam nav estili evan!elje po Duhu
Svetome poslanom s neba, a u što i
an!eli žele zaviriti.
13 Zato opašite bokove svoga uma,
budite trezveni i do kraja se nadajte
milosti koja #e vam se don eti pri
otkrivenju Isusa Krista.
14 Kao poslušna djeca ne suobli-
$ujte se s pr ašnjim požudama, iz
vremena vašega neznanja.
15 Naprotiv, kao što je svet Onaj
koji vas je pozvao, i vi sami budite
sveti u svemu življenju.
16 Jer je zapisano: “Budite sveti jer
sam ja svet!”
17 Ako li Ocem nazivate onoga
koji nepristrano sudi svakome po
djelu, vr eme svojega proputovanja
proživite u strahu;
18 znaju#i da niste ne$im raspad-
ljivim, srebrom ili zlatom, otkupljeni
od svoga ispraznog življenja, koje ste
nasl!edili od o$eva,
19 nego dragocjenom krvlju Krista
kao Jaganjca bez mane i bez ljage,
20 koji je, doista, bio predodre!en
pr e postanka sv eta, ali se o$itovao
u posljednja vremena radi vas
21 koji po njemu vjerujete u Boga,
koji ga je uskrsnuo od mrtvih i dao
mu slavu tako da vaša vjera i nada
bude u Bogu.
22 Budu#i da ste, u poslušnosti
istini, po Duhu o$istili svoje duše
za nepr etvorno bratoljublje, žar-
ko ljubite jedan drugoga $istim
srcem;
23 pošto ste ponovo ro!eni, ne
iz sjemena raspadljivog, nego
I PETROVA 2
neraspadljivog, po r e$i Božjoj koja
živi i ostaje zauv ek.
24 Jer svako je t elo kao trava i sva
slava $ovje$ja kao cv et trave: trava
vene i cv et njezin otpada,
25 ali r e$ Gospodnja ostaje do-
v eka. A to je ta r e$ koja vam je
evan!eljem propov edana.
POGLAVLJE 2
S TOGA, odložite svaku zlobu i
svaku pr evaru, i licemjerja, i
zavisti i sve klevete.
2 Kao tek ro!ene bebe $eznite za
$istim ml ekom r e$i da bi po njemu
uzrasli,
3 ako ste okusili kako je dobrostiv
Gospodin.
4 K njemu pristupajte, kao k ži-
vome kamenu koji je, doduše, od
ljudi odba$en, ali je od Boga izabran,
dragocjen,
5 pa se i sami kao živo kamenje
ugra!ujte u duhovnu ku#u, sveto
sve#enstvo, da prinosite duhovne žr-
tve ugodne Bogu po Isusu Kristu.
6 Zato i stoji u Pismu: Evo po-
stavljam na Sionu kamen ugaoni,
izabran, dragocjen; i tko vjeruje u
njega, ne#e se postidjeti.
7 Vama, dakle, koji vjerujete on je
skupocjen! A neposlušnima: Kamen
koji su odbacili graditelji, taj je po-
stao ugaoni zaglavnjak
8 i kamen spoticanja i st ena sa-
blazni, onima koji se o R e$ spoti$u
budu#i da su neposlušni, za što su i
bili odre!eni.
9 A vi ste izabrani rod, kraljevsko
sve#enstvo, narod sveti, narod oso-
bit da objavljujete kr eposti onoga
koji vas je iz tame pozvao u svoju
$udesnu svjetlost:
10 vi, nekad niste bili narod, a sada
ste narod Božji; bili ste bez milosr!a,
ali ste sada zadobili milosr!e.
11 Ljubljeni, zaklinjem vas kao
strance i pridošlice, uzdržavajte se
280
od tjelesnih požuda koje se bore
protiv duše.
12 Neka vaše življenje me!u Poga-
nima bude pošteno, da bi u onome
u $emu vas ogovaraju kao zlo$ince,
pošto promotre vaša dobra djela,
proslavili Boga u dan poho!enja.
13 Podredite se svakoj ljudskoj
ustanovi radi Gospodina: bilo to
kralju, kao vrhovniku,
14 bilo upraviteljima, kao onima
koji su od njega poslani da kazne
zlo$ince, a pohvale one koji $ine
dobro.
15 Jer je dakle volja Božja da $ine#i
dobro ušutkate neznanje bezumnih
ljudi.
16 Kao slobodni, i to ne kao oni
kojima je njihova sloboda pokrivalo
zlobe, nego kao sluge Božje.
17 Sve ljude poštujte, bratstvo ljubi-
te, Boga se bojte, kralja poštujte!
18 Sluge, sa svim strahom po-
koravajte se svojim gospodarima,
ne samo dobrima i blagima nego i
prkosnima.
19 Jer ovo je vr edno hvale, ako
netko radi savjesti pred Bogom
podnosi duboku žalost trpe#i
nepravedno.
20 Jer kakva li slava ako ste za
svoje pogreške udarani pa strpljivo
podnosite? Ali ako, $ine#i dobro,
trpite pa strpljivo podnosite, to je
ugodno pred Bogom.
21 Jer ste na to pozvani, jer je i Krist
pretrpio za nas i ostavio nam primjer
da trebamo sl editi njegove stope.
22 On koji gr eha n e u$inio niti
se pr evara n e našla na njegovim
ustima;
23 koji, kad je bio psovan nije
zauzvrat psovao, kad je patio n e
pr etio, nego je sebe predao onomu
koji sudi pravedno;
24 koji je sâm u svome t elu gri-
jehe naše ponio na drvo da bismo
mi, pošto smo umrli grijesima,
 281
pravednosti živjeli; $ im ste modri-
cama ozdravljeni.
25 Jer ste bili kao ovce koje lutaju,
ali ste se sada obratili k Pastiru i
Nadgledniku svojih duša.
POGLAVLJE 3
T AKO i vi, žene, budite podlož-
ne svojim muževima da, ako
su neki neposlušni rije$i, budu
pridobiveni i bez r e$i življenjem
vas žena,
2 dok promotre vaše $isto življenje
prožeto strahom.
3 Vaš ukras neka ne bude izvanj-
ski: pletenje kose i nošenje zlata ili
od evanje haljina;
4 nego neka bude $ovjeku skrovita
srca, s nepropadljivim nakitom
krotka i smirena duha, što je pred
Bogom dragocjeno.
5 Jer neko# su se tako ukrašavale
svete žene koje su se pouzdavale
u Boga i bile podložne svojim
muževima,
6 kao što se Sara pokorila Abraha-
mu nazivaju#i ga svojim gospoda-
rom. Njene ste k#eri tako dugo dok
$inite dobro i ne bojite se nikakvog
zastrašivanja.
7 Tako i vi, muževi, živite sa svojim
ženama prema spoznaji, iskazuju#i
ženi $ast kao slab oj posudi i kao
subaštinicama milosti života da se
vaše molitve ne spr e$avaju.
8 Napokon, svi budite jedne misli,
suosje#ajni jedan prema drugome,
bratoljubivi, milosrdni, ljubazni.
9 Ne uzvra#ajte zlo za zlo, ni psov-
ku za psovku, ve# naprotiv, blago-
slivljajte znaju#i da ste na to pozvani
da biste baštinili blagoslov.
10 Jer onaj koji ho#e ljubiti život i
vidjeti dobre dane, neka jezik svoj
suspregne od zla i usne svoje da ne
govore pr evaru,
11 neka se kloni zla i $ini dobro,
neka traži mir i neka ide za njim.
I PETROVA 4
12 Jer su o$i Gospodinove nad
pravednima, i uši su mu otvorene za
njihove molitve, a lice je Gospodino-
vo protiv onih koji $ine zlo.
13 I tko #e vam nauditi ako ste
sljedbenici dobra?
14 Ali ako i trpite zbog pravedno-
sti, blaženi ste! I ne plašite se njihove
strahovlade niti se uznemirujte!
15 Nego posvetite Gospodina
Boga u srcima svojim; i budite uv ek
spremni dati odgovor svakomu koji
vas zamoli za obrazloženje nade
koja je u vama, ali s krotkoš#u i
strahom.
16 Imajte dobru savjest, da se u
onome u $emu vas ogovaraju kao
zlo$ince postide oni koji lažno optu-
žuju vaše dobro življenje u Kristu.
17 Jer vam je bolje, ako je to volja
Božja, trpjeti $ine#i dobro, nego li
$ine#i zlo.
18 Jer je i Krist jedanput pretrpio za
gr ehe, pravedan za nepravedne, da
bi nas priveo Bogu; ub en je u t elu,
ali oživljen je po Duhu.
19 Po kojem je i otišao i propov e-
dao duhovima koji su u tamnici,
20 koji su neko# bili neposlušni
kad ih je ono jednom Božja strplji-
vost iš$ekivala u dane Noine dok
se gradila arka u kojoj je nekolicina,
to jest osam duša, bilo spašeno od
vode.
21 Njen prototip, krštenje, ne
odlaganje tjelesne ne$isto#e, nego
odgovor dobre savjesti prema Bogu,
i nas sada spašava po uskrsnu#u
Isusa Krista,
22 koji je otišao u nebo i zdesna
je Bogu, pošto su mu bili pokoreni
an!eli i vlasti i sile.
POGLAVLJE 4
B UDU I da je Krist za nas trpio u
t elu, i vi se istom misli naoru-
žajte, jer tko je u t elu trpio, prestao
je s gr ehom,
I PETROVA 5
2 da vr eme koje mu je preostalo
u t elu proživi ne više po ljudskim
požudama, nego po volji Božjoj.
3 Jer nam je bilo dovoljno što
smo proteklo vr eme svoga života
proveli izvršavaju#i volju Pogana,
kad smo hodili u razvratnostima,
požudama, p an$evanjima, p an-
kama, ban$enjima i bezakoni$kim
idolopoklonstvima.
4 Zato smatraju $udnim što vi ne
tr$ite s njima u tu istu bujicu raska-
lašenosti pa vas pogr!uju.
5 Oni #e polagati ra$un onome koji
je spreman suditi žive i mrtve.
6 Jer zbog toga je i mrtvima propo-
v edano evan!elje, da bi mogli biti
osu!eni kao ljudi u t elu, a po Bogu
živjeti u duhu.
7 Ali približio se kraj svega! Stoga
budite trezveni i bd te u molitvi!
8 A iznad svega, imajte žarku
ljubav jedan prema drugome, jer #e
ljubav pokriti mnoštvo gr eha.
9 Budite gostoljubivi jedan prema
drugome bez mrmljanja!
10 Kako je svatko primio dar, služite
njime jedan drugome kao dobri upra-
vitelji mnogovrsne milosti Božje.
11 Ako tko govori, neka govori kao
r e$i Božje; ako tko služi, neka to #ini
sposobnoš#u koju daje Bog, da bi
se u svemu proslavio Bog po Isusu
Kristu. Njemu neka je hvala i mo#
uv ek i zauv ek! Amen.
12 Ljubljeni, ne $udite se požaru što
bukti me!u vama da vas iskuša, kao
da vam se nešto neobi$no doga!a,
13 nego se radujte kao sudionici
Kristovih patnji da biste se, kad se
objavi njegova slava, mogli radovati
i klicati.
14 Ako podnosite sramotu radi
imena Kristova, blaženi ste; jer Duh
slave i od Boga na vama po$iva: oni
ga pogr!uju, a vi ga proslavljate.
15 Samo neka nitko od vas ne
trpi kao ubojica, ili kao lopov, ili kao
282
zlo$inac, ili kao onaj koji se m eša u
tu!e poslove;
16 ako li trpi kao krš#anin, neka
se ne stidi, ve# neka slavi Boga radi
toga.
17 Jer vr eme je da zapo$ne sud,
od ku#e Božje. A ako najpr e od nas
po#inje, kakav li je kraj onih što ne
slušaju evan!elje Božje?
18 I ako je pravednik jedva spašen,
gdje li #e se pojaviti bezbožnik i
grešnik?
19 Zato neka i oni koji trpe po
volji Božjoj, povjeravaju duše svoje
njemu u $injenju dobra, kao vjernom
Stvoritelju.
POGLAVLJE 5
S TARJEŠINE koji su me!u vama
opominjem ja, koji sam isto
starješina i svjedok Kristovih patnji,
i sudionik slave koja #e se otkriti:
2 napasite stado Božje što je me!u
vama, nadgledajte ga, ne prisilno,
nego dragovoljno; i ne radi prljava
dobitka, nego oduševljeno;
3 niti kao oni koji gospodare Bož-
jom baštinom, nego kao oni koji su
uzori stada,
4 pa #ete, kad se pojavi vrhovni Pa-
stir, primiti neuveli v enac slave.
5 Tako i vi, mladi#i, pokoravajte se
starješinama, a svi se, podre!eni jed-
ni drugima, od enite poniznoš#u, jer
Bog se oholima protivi, a poniznima
daje milost.
6 Ponizite se, dakle, pod silnom
rukom Božjom, da vas on uzvisi u
pravo vr eme.
7 Svu svoju brigu bacite na njega,
jer se on brine za vas.
8 Budite trezveni, bd te, jer pro-
tivnik vaš, &avao, kao ri$u#i lav
obilazi okolo traže#i koga može
proždr eti.
9 Njemu se oduprite $vrsti u vjeri,
znaju#i da iste patnje dovršuju vaša
bra#a po sv etu.
 283
10 Ali Bog svake milosti, koji nas
je pozvao u svoju vje$nu slavu u
Kristu Isusu, neka vas, nakon što
malo potrpite, usavrši, utemelji,
oja$a, u$vrsti.
11 Njemu neka je slava i vlast uv ek
i zauv ek! Amen.
12 Napisao sam ukratko po Sil-
vanu, kako smatram, vjernom vam
I PETROVA 5
bratu, ohrabruju#i vas i svjedo$e#i
da je istinita ova milost Božja u kojoj
stojite.
13 Pozdravlja vas crkva koja je u
Babilonu izabrana zajedno s vama i
Marko, sin moj.
14 Pozdravite jedan drugoga po-
ljupcem ljubavi! Mir neka je sa svima
vama koji ste u Kristu Isusu. Amen.
 DRUGA PETROVA POSLANICA
POGLAVLJE 1
Š IMUN Petar, sluga i apostol
Isusa Krista, onima koji su po
pravednosti Boga i Spasitelja našega
Isusa Krista zadobili istu dragocjenu
vjeru kao i mi.
2 Milost vam se i mir umnožili
kroz spoznaju Boga i Isusa, Gospo-
dina našega,
3 pošto nam je njegova božanska
snaga podarila sve što je potrebno
za život i pobožnost kroz spoznaju
onoga koji nas je pozvao na slavu i
krepost,
4 po kojima su nam darovana vrlo
velika i dragocjena obe#anja, da po
njima postanete sudionici božanske
naravi jer ste umakli pokvarenosti
koja je u sv etu zbog požude.
5 I stoga svom revnoš#u prionite:
pridodajte svojoj vjeri krepost, a
kreposti znanje,
6 a znanju uzdržljivost, a uzdr-
žljivosti strpljivost, a strpljivosti
pobožnost,
7 a pobožnosti bratoljublje, a
bratoljublju ljubav.
8 Jer ako je to u vama i umnožava
se, ne ostavlja vas ni besposlenima ni
besplodnima u spoznaji Gospodina
našega Isusa Krista.
9 Ali kome to nedostaje, sl ep je,
kratkovidan; zaboravio je da je o$i-
š#en od svojih pr ašnjih gr eha.
10 Zato, bra#o, još više revnujte
u$initi sigurnim svoj poziv i izabra-
nje, jer kad to $inite ne#ete nikada
pasti.
11 Jer tako #e vam se obilno opre-
miti ulazak u vje$no kraljevstvo
Gospodina našega i Spasitelja Isusa
Krista.
12 Zato ne#u biti nemaran i uv ek
#u vas na to podsje#ati, premda to
znate i utvr!eni ste u nazo$noj istini.
13 A ispravno je, smatram, sve dok
sam u ovom šatoru, da vas budim
podsje#anjem,
14 znaju#i da #u brzo odložiti svoj
šator, kako mi je i Gospodin naš Isus
Krist otkrio.
15 A potrudit #u se da se i nakon
moje smrti uv ek toga sje#ate.
16 Jer kad smo vam obznanili
snagu i dolazak Gospodina našega
Isusa Krista nismo sl edili podmu-
klo smišljene bajke, nego smo bili
o$evici njegova veli$anstva.
17 Jer je od Boga Oca primio $ast
i slavu kad mu je od veli$anstvene
slave došao ovakav glas: “Ovo je Sin
moj ljubljeni, u njemu sam potpuno
zadovoljan!”
18 Taj glas, što je s neba došao,
$uli smo i mi koji smo bili s njim na
svetoj gori.
19 Imamo i još sigurn u proro$ku
r e$; dobro $inite što pazite na nju
kao na svjetiljku što sv etli na mra$-
nu mjestu sve dok dan ne osvane
i zv ezda Danica se ne uzdigne u
vašim srcima.
20 Najpr e znajte ovo: da n edno
proro$anstvo Pisma n e nastalo od
bilo $ eg osobnog tuma$enja,
21 jer proro$anstvo neko# nije
došlo voljom $ovjeka, nego su sveti
Božji ljudi govorili poneseni Duhom
Svetim.
POGLAVLJE 2
A bilo je u narodu i lažnih proroka,
kao što #e i me!u vama biti
lažnih u$itelja koji #e potajno un eti
 285
pogubna krivovjerja, n ekati Gos-
podara koji ih je otkupio i navu#i
na sebe brzu propast.
2 I mnogi #e sl editi njihove po-
gubne puteve. Zbog njih #e se
pogr!ivati put istine.
3 I kroz lakomost #e izmišljenim
r e$ima stvarati od vas trgova$ku
robu. Njihova osuda ve# odavno
ne oklijeva i propast njihova ne
dr ema.
4 Jer ako Bog n e poštedio an!ele
koji su sagr ešili, nego ih oborio u
Pakao i predao u okove tame da
budu $uvani za sud;
5 i n e poštedio staroga sv eta,
nego je spasio Nou, osmoga, propo-
vjednika pravednosti, kad je doveo
potop na sv et bezbožnih;
6 i gradove Sodomu i Gomoru pre-
tvorio u pepeo, osudio ih propaš#u
i postavio je za primjer onima koji
smjeraju živjeti bezbožno;
7 a izbavio je pravednog Lota,
izmu$enog od besramnog življenja
onih zlih,
8 (jer je taj pravednik, borave#i
me!u njima, iz dana u dan mu$io
svoju pravednu dušu gledanjem i slu-
šanjem njihovih bezakoni$kih djela);
9 Gospodin zna pobožne iz iskuše-
nja izbavljati, a nepravedne $uvati za
Dan suda da budu kažnjeni,
10 a poglavito one koji hode za
t elom u prljavoj požudi i preziru
gospodstvo. Drznici, samovoljnici, i
ne boje se pogrdno govoriti o slavi.
11 Dok an!eli, koji su jakoš#u
i snagom ve#i, ne iznose protiv
njih podrugljivu optužbu pred
Gospodinom.
12 A ovi, kao nerazumne životinje,
po naravi ro!ene za lov i uništenje,
pogr!uju ono što ne razum u; i oni
#e u svojoj pokvarenosti potpuno
propasti
13 i primiti nagradu za nepraved-
nost. Užitkom smatraju razvratnost
II PETROVA 3
usred b ela dana. Ljage su i sramote!
Nasla!uju se svojim prijevarama
dok se s vama goste.
14 Imaju o$i pune preljuba i ne
odustaju od gr eha, zavaravaju duše
nepostojane, srce im je uvježbano u
lakomstvu, djeca prokletstva!
15 Ostavili su pravi put i zastra-
nili te slijedili put Bileama sina
Bosorova koji je ljubio pla#u za
nepravednost,
16 ali je bio ukoren za svoje zlo-
djelo: n emo je magare $ovje$jim
glasom progovorilo i sprije$ilo
prorokovo ludilo.
17 Oni su izvori bezvodni, oblaci
olujom gonjeni; za njih je sa$uvana
najtamn a tama zauv ek.
18 Jer kad govore ohole ispra-
znosti, kroz tjelesne požude i raz-
vratnosti primamljuju one koji su
zac elo pobjegli od onih koji žive
u zabludi.
19 Dok im obe#avaju slobodu, oni
su sami sluge pokvarenosti. Jer koga
je netko nadvladao, taj ga je i odveo
u ropstvo.
20 Jer ako su po spoznaji Gospodi-
na i Spasitelja Isusa Krista pobjegli
od prljavština sv eta i ako se opet
u njih upletu i budu nadvladani,
posljednje stanje im bude gore od
prvoga.
21 Jer bolje bi im bilo da nisu
spoznali puta pravednosti, nego što
su se, pošto su ga spoznali, okre-
nuli od svete zapov edi koja im je
predana.
22 A dogodilo im se prema istinitoj
poslovici: “Pas se vratio na svoju
bljuvotinu i oprana svinja valjanju
u blatu.”
POGLAVLJE 3
O VO je, ljubljeni, ve# druga
poslanica, koju vam pišem. U
njima objema podsje#anjem poti$em
vaš neokaljan razum
I IVANOVA 3
2 da se sjetite r e$i što su ih prore-
kli sveti proroci i zapov edi nas apo-
stola Gospodinovih i Spasiteljevih.
3 Znajte najprije ovo: da #e u
posljednje dane do#i podrugljivci
koji #e hoditi po svojim vlastitim
požudama
4 i govoriti: “Gdje je obe#anje
njegova dolaska? Jer otkad su o$evi
usnuli, sve ostaje tako kako je bilo od
po$etka stvaranja.”
5 Jer oni hotimice zaboravljaju
ovo: nebesa su bila odavna i zemlja
je postala iz vode i po vodi, r e$ju
Božjom.
6 Po njima je ondašnji sv et propao
vodom potopljen.
7 A sadašnja nebesa i zemlja istom
su r e$ju pohranjena i $uvaju se za
oganj u Dan suda i propasti bezbož-
nih ljudi.
8 Ali ovo jedno, ljubljeni, ne igno-
rirajte: jedan je dan kod Gospodina
kao tisu#u godina, i tisu#u godina
kao jedan dan.
9 N e Gospodin spor s obe#anjem,
kako što to neki smatraju sporoš#u,
nego je strpljiv prema nama jer ne
želi da tko propadne, nego da svi
do!u k pokajanju.
10 Ali #e dan Gospodnji do#i
kao lopov u no#i u koji #e nebesa s
velikom bukom pro#i i elementi #e
286
se vru#inom koja sažiže rastopiti, a
zemlja i djela na njoj izgorjeti.
11 Budu i, dakle, da #e se sve ovo
rastaliti, kakvi li bi vi morali biti u
svetom življenju i pobožnosti,
12 o$ekuju#i i požuruju#i dolazak
dana Božjega, u koji #e se nebesa
zapaljena rastaliti i elementi se ra-
stopiti vru#inom koja sažiže?
13 Ali mi, po obe#anju njegovu,
o$ekujemo nova nebesa i novu ze-
mlju u kojima prebiva pravednost.
14 Zato, ljubljeni, dok to o$ekujete,
nastojte da vas na!e u miru, bez
ljage i nedužne.
15 A strpljivost Gospodina našega
smatrajte spasenjem, kako je i naš
ljubljeni brat Pavao, po mudrosti
koja mu je dana, napisao vama,
16 kao i u svim njegovim poslanica-
ma u kojima o tome govori. U njima
su neke stvari teško razumljive koje
neuki i nepostojani izvr#u kao i dru-
ga Pisma, na svoju vlastitu propast.
17 Vi, dakle, ljubljeni, budu#i da
sad to unapr ed znate, $uvajte se
da ne biste bili zavedeni zabludom
zlih i otpali od svoje nepokoleblji-
vosti.
18 Štoviše, rastite u milosti i spo-
znaji Gospodina našega i Spasitelja
Isusa Krista. Njemu slava i sada i
zauv ek! Amen.
 PRVA IVANOVA POSLANICA
POGLAVLJE 1
O NO što je bilo od po$etka, što
smo $uli, što smo vidjeli o$ima
svojim, što smo promotrili i što su
ruke naše opipale o R e$i života;
2 jer se život o$itovao, i vidjeli smo
to, i svjedo$imo, i navješ#ujemo vam
život vje$ni, koji je bio kod Oca i
o$itovao se nama;
3 ono što smo vidjeli i $uli, navje-
š#ujemo vama da i vi imate zajed-
ništvo s nama; a naše je zajedništvo
s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom
Kristom.
4 I ovo vam pišemo da bi vaša
radost bila potpuna.
5 A ovo je poruka koju smo $uli
od njega i objavljujemo vama, da je
Bog svjetlo, i tame u njemu nema
nikakve!
6 Ako kažemo da imamo zajedniš-
tvo s njim, a u tami hodimo, lažemo
i ne držimo istinu.
7 Ako li u svjetlu hodimo, kao što
je on u svjetlu, imamo zajedništvo
jedan s drugim i krv Isusa Krista,
Sina njegova, $isti nas od svakog
gr eha.
8 Ako kažemo da gr eha nemamo,
sami sebe varamo i istine nema u
nama.
9 Ako priznajemo svoje gr ehe,
vjeran je on i pravedan da nam
oprosti gr ehe i o$isti nas od svake
nepravde.
10 Ako kažemo da nismo sagr e-
šili, njega pravimo lažljivcem i r e$i
njegove nema u nama.
POGLAVLJE 2
D JE"ICE moja, ovo vam pišem da
ne gr ešite. Ako tko i sagr eši,
imamo zagovornika kod Oca: Isusa
Krista, Pravednika.
2 I on je pomirnica za naše gr ehe,
i ne samo za naše nego i za gr!ehe
c elog sv eta.
3 A po ovome znamo da ga po-
znajemo: ako zapovijedi njegove
držimo.
4 Tko kaže: “Poznajem ga”, a ne
drži zapov edi njegove, lažljivac je
i u njemu nema istine.
5 Ali onaj koji drži r e$ njegovu, u
njemu je doista ljubav Božja savršena.
Po tome znamo da smo u njemu.
6 Tko kaže da u njemu ostaje,
mora i sâm tako hoditi, kao što je
on hodio.
7 Bra#o, ne pišem vam novu zapo-
v ed, nego staru zapov ed koju ste
imali od po$etka. Ta stara zapov ed
jest r e$ koju ste $uli od po$etka.
8 Opet, novu vam zapovijed
pišem, onu koja je istinita u njemu
i u vama, jer tama prolazi, a svjetlo
istinsko ve# sv etli.
9 Tko kaže da je u svjetlu, a mrzi
brata svojega, u tami je sve dosad.
10 Tko ljubi brata svojega, ostaje u
svjetlu i sablazni u njemu nema.
11 Ali tko mrzi brata svojega, u
tami je, i hodi u tami, i ne zna kamo
ide jer mu je tama zasl epila o$i.
12 Pišem vama, dje$ice, jer su
vam oprošteni grijesi radi imena
njegova.
13 Pišem vama, o$evi, jer ste upo-
znali onoga koji je od po$etka. Pišem
vama, mladi#i, jer ste pobijedili
Zloga. Pišem vama, dje$ice, jer ste
upoznali Oca.
14 Napisao sam vama, o$evi, jer
ste upoznali onoga koji je od po$etka.
I IVANOVA 3
Napisao sam vama, mladi#i, jer ste
snažni i r e$ Božja ostaje u vama i
pob edili ste Zloga.
15 Ne ljubite sv et ni ono što je u
sv etu. Ako tko ljubi sv et, ljubav
O$eva n e u njemu.
16 Jer sve što je u sv etu, požuda
t ela i požuda o$ u i oholost života,
n e od Oca, nego je od sv eta.
17 I sv et prolazi i požuda njegova;
ali tko izvršava volju Božju ostaje
zauv ek.
18 Dje$ice, posljednji je $as! I kao
što ste $uli da Antikrist dolazi, ve i
sada postoje mnogi antikristi. Otu-
da znamo da je posljednji $as.
19 Od nas su izašli, ali nisu bili od
nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi
s nama. Ali su oni izašli kako bi se
o$itovali da nisu svi od nas.
20 Ali vi imate pomazanje od
Svetoga i sve znate.
21 Nisam vam napisao jer ne znate
istinu, nego jer je znate i jer nikakva
laž n e od istine.
22 Tko je lažljivac, ako ne onaj koji
n e$e da Isus jest Krist? Tko n e$e
Oca i Sina, taj je antikrist.
23 Svatko tko n e$e Sina, nema
ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i
Oca.
24 Neka dakle ono što ste vi od
po$etka $uli ostane u vama. Ako u
vama ostane ono što ste od po$etka
$uli, i vi #ete ostati u Sinu i u Ocu.
25 A ovo je obe#anje koje nam je on
obe#ao: život vje$ni.
26 Ovo sam vam napisao o onima
koji vas zavode.
27 Ali pomazanje koje ste vi pri-
mili od njega u vama ostaje i n e
potrebno da bi vas netko pou$avao.
Nego kao što vas to isto pomazanje
pou$ava o svemu, a istinito je i n e
laž, i kako vas je ono nau$ilo, tako
ostanite u njemu.
28 I sada, dje$ice, ostanite u njemu
da, kad se pojavi, imamo pouzdanje
288
te se ne postidimo pred njim kod
njegovog dolaska.
29 Ako znate da je on pravedan,
znate i da je svaki koji izvršava
pravdu od njega ro!en.
POGLAVLJE 3
G LEDAJTE kakvu nam je ljubav
Otac darovao, da se zovemo
djecom Božjom. Zbog toga nas sv et
ne poznaje jer njega n e upoznao.
2 Ljubljeni, sada smo djeca Božja i
još se n e o$itovalo što #emo biti. A
znamo: kad se on o$ituje, bit #emo
njemu sli$ni, jer #emo ga vidjeti kao
što jest.
3 I svaki koji ima tu nadu u njega,
$isti se, kao što je i on $ist.
4 Svaki koji $ini gr eh, prestupa
zakon; jer grijeh je prestupanje
zakona.
5 I znate da se on pojavio da bi
oduzeo naše grijehe; a grijeha u
njemu nema.
6 Svaki koji ostaje u njemu, ne
gr eši. Svaki koji gr eši, njega n e
vidio niti ga je upoznao.
7 Dje$ice, neka vas nitko ne zave-
de! Tko izvršava pravdu, pravedan
je kao što je on pravedan.
8 Tko $ini gr eh, od &avla je jer
&avao gr eši od po$etka. Zbog toga
se pojavio Sin Božji da uništi djela
!avolska.
9 Svaki koji je od Boga ro!en, ne
$ini gr eh jer sjeme njegovo u njemu
ostaje; i ne može gr ešiti jer je od
Boga ro!en.
10 Po ovome se o$ituju djeca
Božja i djeca !avolska: svaki koji ne
izvršava pravdu i tko ne ljubi brata
svojega, n e od Boga.
11 Jer ovo je poruka koju ste $uli od
po$etka, da ljubimo jedan drugoga.
12 Ne kao Kajin, koji je bio od Zloga
te ubio brata svojega. A zbog $ega
ga je ubio? Jer su mu djela bila zla, a
djela brata njegova pravedna.
 289
13 Ne $udite se, bra#o moja, ako
vas sv et mrzi.
14 Mi znamo da smo prešli iz smrti
u život jer ljubimo bra#u. Tko ne
ljubi brata svojega, ostaje u smrti.
15 Svaki koji mrzi brata svojega,
ubojica je. A znate da n edan ubojica
nema vje$ni život koji bi prebivao u
njemu.
16 Po tome smo upoznali ljubav
Božju: jer je on položio svoj život za
nas. I mi bismo morali položiti svoje
živote za bra#u.
17 A tko ima dobra ovoga sv eta i
vidi brata svojega u potrebi i zatvori
srce svoje pred njim, kako da ljubav
Božja prebiva u njemu?
18 Dje$ice moja, ne ljubimo r e$ju
ni jezikom, nego djelom i istinom.
19 I po tome znamo da smo od
istine i pred njim #emo uvjeriti srca
svoja.
20 Jer ako nas srce naše osu!uje,
Bog je ve#i od našega srca i sve zna.
21 Ljubljeni, ako nas srce naše ne
osu!uje, tada možemo s pouzda-
njem k Bogu.
22 I sve što molimo, primamo od
njega jer zapov edi njegove držimo i
$inimo što je pred njim ugodno.
23 I ovo je zapov ed njegova: da
povjerujemo u ime Sina njegova
Isusa Krista i ljubimo jedan drugoga
kao što nam je dao zapov ed.
24 I tko drži zapov edi njegove, u
njemu prebiva, i On u njemu. I po
tome znamo da On prebiva u nama:
po Duhu kojeg nam je dao.
POGLAVLJE 4
LJ UBLJENI, ne vjerujte svakom
duhu, nego provjeravajte du-
hove jesu li od Boga; jer su mnogi
lažni proroci izašli u sv et.
2 Po ovome prepoznajete Duha
Božjega: svaki duh koji priznaje
da je Isus Krist u t elu došao, od
Boga je.
I IVANOVA 4
3 A svaki duh koji ne priznaje da
je Isus Krist u t elu došao, n e od
Boga. To je duh Antikristov, za kojeg
ste $uli da treba do#i i ve# je sad u
sv etu.
4 A vi ste od Boga, dje$ice, i pobi-
jedili ste ih; jer ve#i je onaj koji je u
vama, nego onaj koji je u sv etu.
5 Oni su od sv eta, zbog toga od
sv eta govore i sv et ih sluša.
6 Mi smo od Boga: tko poznaje
Boga, nas sluša, tko n e od Boga,
ne sluša nas. Po tome prepoznajemo
duha istine i duha zablude.
7 Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga;
jer ljubav je od Boga, i svaki koji ljubi,
od Boga je ro!en i poznaje Boga.
8 Tko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer
Bog je ljubav.
9 U ovome se o$itova ljubav Božja
u nama: Bog je Sina svojega jedino-
ro!enoga poslao u sv et da bismo
živjeli po njemu.
10 U ovome je ljubav: ne da smo
mi ljubili Boga, nego da je on ljubio
nas i poslao Sina svojega da bude
pomirnica za naše gr ehe.
11 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio
nas, i mi bismo morali ljubiti jedan
drugoga.
12 Boga nikada nitko n e vidio.
Ako ljubimo jedan drugoga, Bog
prebiva u nama i ljubav je njegova
u nama savršena.
13 Po ovome znamo da prebivamo
u njemu i on u nama jer nam je dao
od svojega Duha.
14 I mi smo vidjeli i svjedo$imo
da je Otac poslao Sina kao Spasitelja
sv eta.
15 Tko priznaje da je Isus Sin Božji,
Bog prebiva u njemu, i on u Bogu.
16 I mi smo upoznali i povjerovali
u ljubav koju Bog ima prema nama.
Bog je ljubav i tko prebiva u ljubavi,
u Bogu prebiva, i Bog u njemu.
17 U ovom se ljubav me!u nama
usavršuje: da bismo imali hrabrost
I IVANOVA 5
na Dan suda jer kakav je on, takvi
smo i mi u ovome sv etu.
18 U ljubavi nema straha, nego
savršena ljubav istjeruje strah; jer
strah donosi muku, a tko se boji, n e
savršen u ljubavi.
19 Mi ljubimo njega jer je on naj-
pr e ljubio nas.
20 Kaže li tko: “Ljubim Boga”, a
mrzi brata svojega, lažljivac je. Jer
tko ne ljubi brata svojega kojega
vidi, kako može ljubiti Boga kojega
ne vidi?
21 I ovu zapov ed imamo od njega:
tko ljubi Boga, neka ljubi i brata
svojega.
POGLAVLJE 5
S VAKI koji vjeruje da Isus jest
Krist, od Boga je ro!en. I svaki
koji ljubi onoga koji je rodio, ljubi i
onoga koji se rodio od njega.
2 Po ovome znamo da ljubimo
djecu Božju: kad ljubimo Boga i
zapov edi njegove držimo.
3 Jer ovo je ljubav Božja: da držimo
njegove zapovijedi. A zapovijedi
njegove nisu teške.
4 Jer svaki koji je od Boga ro!en,
pobje!uje sv et. A ovo je pobjeda
koja pobje!uje sv et: vjera naša.
5 Tko je taj koji pobje!uje sv et
ako ne onaj koji vjeruje da je Isus
Sin Božji?
6 To je onaj koji je došao od vode
i krvi, Isus Krist. Ne samo od vode
nego od vode i krvi. I Duh je taj koji
svjedo$i, jer Duh je istina.
7 Jer troje su što svjedo$e u nebu:
Otac, R e$ i Duh Sveti. I ovo troje
su jedno.
8 I troje su što svjedo$e na zemlji:
Duh i voda i krv. I ovo troje su
uskla!eni u jednom.
290
9 Ako primamo svjedo$anstvo
ljudi, svjedo$anstvo je Božje ve#e. Jer
ovo je svjedo$anstvo Božje kojim je
on svjedo$io za svojega Sina.
10 Tko vjeruje u Sina Božjega, ima
to svjedo$anstvo u sebi; tko ne vje-
ruje Bogu, u$inio ga je lažljivcem, jer
n e vjerovao u svjedo$anstvo kojim
je Bog svjedo$io za svojega Sina.
11 A ovo je to svjedo$anstvo: Bog
je nama dao život vje$ni i taj je život
u Sinu njegovu.
12 Tko ima Sina, ima život, tko
nema Sina Božjega, nema života.
13 Ovo sam napisao vama koji
vjerujete u ime Sina Božjeg, da biste
znali da imate život vje$ni i da biste
vjerovali u ime Sina Božjeg.
14 I ovo je pouzdanje koje imamo
u njega, da ako što molimo po volji
njegovoj, uslišava nas.
15 A ako znamo da nas uslišava,
sve što molimo, znamo da imamo
odgovor na molbe koje smo zamolili
od njega.
16 Ako tko vidi brata svojega gdje
$ini gr eh što n e na smrt, neka moli i
dat #e mu život, onima koji $ine gr eh
što n e na smrt. Postoji gr eh koji je na
smrt; za takav ne kažem da se moli.
17 Svaka nepravda je grijeh. A
postoji gr eh koji n e na smrt.
18 Znamo da svaki koji je ro!en od
Boga, ne gr eši; nego se ro!eni od
Boga $uva i Zli ga se ne doti$e.
19 Znamo da smo od Boga, a sav
sv et leži u zlu.
20 I znamo da je Sin Božji došao i
dao nam razum da upoznamo onoga
koji je istinit. I mi smo u istinitome,
u Sinu njegovom Isusu Kristu. On je
istiniti Bog i život vje$ni.
21 Dje$ice, $uvajte se od idola!
Amen.
 DRUGA IVANOVA POSLANICA
S TARJEŠINA, izabranoj gospo!i
i njenoj djeci koju ja ljubim u
istini; i ne samo ja nego i svi koji su
upoznali istinu,
2 radi istine koja ostaje u nama i
bit #e s nama zauv ek.
3 Neka bude s vama milost, mi-
losr!e i mir od Boga Oca i od Gos-
podina Isusa Krista, Sina O$eva, u
istini i ljubavi!
4 Silno sam se obradovao što sam
našao neke od tvoje djece kako hode
u istini, kao što smo primili zapovi-
jed od Oca.
5 I sada te zaklinjem, gospo!o,
ne kao da ti novu zapov ed pišem,
nego onu koju smo imali od po$etka:
da ljubimo jedan drugoga.
6 A ovo je ljubav: da hodimo po
zapov edima njegovim. To je zapo-
v ed, kao što ste $uli od po$etka, da
u njoj hodite.
7 Jer su na sv et došli mnogi zavodni-
ci koji ne priznaju da je Isus Krist došao
u t elu. To je zavodnik i antikrist.
8 %uvajte se da ne izgubimo što
smo radom postigli, nego da primi-
mo potpunu nagradu.
9 Onaj tko $ini pr estup i ne ostaje
u nauku Kristovu, nema Boga. Onaj
koji ostaje u nauku Kristovu, taj ima
i Oca i Sina.
10 Ako tko dolazi k vama, a ne do-
nosi taj nauk, ne primajte ga u svoju
ku#u i ne upu#ujte mu pozdrava.
11 Jer onaj tko mu upu#uje po-
zdrav, dionik je njegovih zlih djela.
12 Puno bih vam imao pisati, ali
nisam htio papirom i crnilom, nego
se pouzdajem da #u do#i k vama i
razgovarati licem u lice da radost
naša bude potpuna.
13 Pozdravljaju te djeca tvoje iza-
brane sestre. Amen.
 TRE A IVANOVA POSLANICA
S TARJEŠINA, ljubljenomu Gaju,
kojega ja ljubim u istini.
2 Ljubljeni, želim ti iznad svega da
napreduješ i da budeš zdrav, kao što
napreduje tvoja duša.
3 Jer sam se silno obradovao kad
su došla bra#a i posvjedo$ila za
istinu koja je u tebi: kako ti hodiš
u istini.
4 Nemam ve#e radosti nego $uti
da moja djeca hode u istini.
5 Ljubljeni, vjerno radiš sve to što
radiš za bra#u i za strance,
6 koji su pred crkvom posvje-
do$ili za tvoju ljubav. Dobro #eš
u$initi ispratiš li ih na bogougodan
na$in.
7 Jer su radi imena njegova izašli
ne uzimaju#i ništa od Pogana.
8 Mi bismo, dakle, morali pri-
mati takve da bismo bili suradnici
istine.
9 Napisao sam crkvi; ali Diotref
koji voli biti prvi me!u njima, ne
prima nas.
10 Zbog toga #u ga, kad do!em,
podsjetiti na djela koja $ini kad
protiv nas brblja zlobne r e$i. A ni to
mu n e dosta, nego ni sâm ne prima
bra#u i zabranjuje onima koji bi to
htjeli te ih izbacuje iz crkve.
11 Ljubljeni, ne nasljeduj zlo, nego
dobro. Tko dobro $ini, od Boga je; a
onaj tko zlo $ini, n e vidio Boga.
12 Demetr e ima dobro svjedo-
$anstvo od svih, i od sâme istine. A
i mi svjedo$imo, a ti znaš da je naše
svjedo$anstvo istinito.
13 Puno bih ti imao pisati, ali ne
bih ti htio pisati crnilom i perom.
14 No pouzdajem se da #u te usko-
ro vidjeti pa #emo razgovarati licem u
lice. Mir tebi! Pozdravljaju te pr atelji!
Pozdravi pr atelje po imenu.
 JUDINA POSLANICA
J UDA, sluga Isusa Krista, a brat
Jakovljev, posve#enima po Bogu
Ocu i sa$uvanima u Isusu Kristu, i
pozvanima.
2 Milosr!e vam se, i mir i ljubav
umnožili!
3 Ljubljeni, dok sam sa svom
revnoš#u nastojao pisati vam o
zajedni$kome spasenju imao sam
potrebu napisati vam i poticati vas
da se borite za vjeru koja je jednom
predana svetima.
4 Jer su se neopaženo uvukli neki
ljudi koji su ve# odavna odre!eni
za tu osudu, bezbožni koji milost
Boga našega izokre#u u razvrat-
nost i n e$u jedinoga Gospodara,
Boga, i Gospodina našega Isusa
Krista.
5 Ali želim vas podsjetiti, premda
ste vi to jednom ve upoznali, kako
je Gospodin spasio narod iz zemlje
egipatske, a zatim uništio one koji
nisu povjerovali.
6 I an!ele, koji nisu o$uvali svoje
prvobitno stanje, nego su ostavili
svoje boravište, sa$uvao je pod
tamom u vje$nim okovima za sud
velikoga Dana;
7 kao što Sodoma i Gomora i
gradovi oko njih, koji su se na njima
sli$an na$in odali bludnosti i pošli
za drugim t elom, stoje za primjer
trpe#i osvetu vje$noga ognja.
8 Tako i ovi besramni sanjari oskrv-
njuju t elo, preziru gospodstvo i
pogr!uju dostojanstva.
9 A Mihael, arkan!eo, kad se pre-
pirao s &avlom i raspravljao o t elu
Mojs evu, n e se usudio don eti
pogrdnu optužbu, nego je rekao:
“Gospodin te prekorio!”
10 A ovi pogr!uju ono što ne
poznaju; a što poznaju po naravi,
kao nerazumne životinje, u tome
sami sebe izopa$uju.
11 Jao njima! Jer su pošli putem
Kajinovim i za nagradu pohlepno
pojurili u zabludu Bileamovu i u
pobuni Korahovoj propali.
12 Oni su ljage na vašim gozbama
ljubavi, kad se s vama goste, hrane#i
sami sebe bez straha; oblaci be-
zvodni koje vjetrovi raznose, stabla
suha, besplodna, dvaput umrla,
iskor enjena;
13 bijesno morsko valovlje što
ispjenjuje svoje sramote; zv ezde
lutalice za koje se $uva crna tama
zauv ek.
14 A o njima je prorokovao i sedmi
od Adama, Henok, govore#i: “Gle,
Gospodin dolazi s dese'isu#ama
svojih svetih
15 da provede sud nad svi-
ma i presvjedo$i sve bezbožne
me!u njima o svim njihovim
bezbožnim djelima koja su u
bezbožnosti u$inili i o svim teš-
kim rije#ima koje su bezbožni
grešnici izgovorili protiv njega.
16 To su nezadovoljna gun!ala, što
za požudama svojim hodaju, usta
im govore nadute r!e#i, i u lice se
ulaguju radi dobitka.
17 Ali vi, ljubljeni, sjetite se r e$i
što su ih prorekli apostoli Gospodi-
na našega Isusa Krista.
18 Oni su vam govorili da #e u po-
sljednje vr eme biti podrugljivaca
koji #e hoditi za svojim bezbožnim
požudama.
19 To su oni koji se odvajaju,
puteni, koji nemaju Duha.
JUDINA 5
20 Ali vi, ljubljeni, nadogra!ujte se
na svojoj najsvet oj vjeri mole#i se u
Duhu Svetome,
21 sebe o$uvajte u ljubavi Božjoj
iš$ekuju#i milosr!e Gospodina na-
šega Isusa Krista za život vje$ni.
22 I na neke se sažalite, razlikuju#i
ih,
23 a druge sa strahom spašavajte
294
grabe#i ih iz ognja; mrzite i odje#u
od t ela okaljanu.
24 A onome koji vas može o$uvati
od pada i bespr ekorne postavite
pred svoju slavu u radosti,
25 jedinomu mudrom Bogu, Spa-
sitelju našemu, slava i veli$anstvo,
gospodstvo i vlast, i sada i zauv ek!
Amen.
 OTKRIVENJE
POGLAVLJE 1
O TKRIVENJE Isusa Krista koje mu
je Bog dao da pokaže slugama
svojim što se treba ubrzo dogoditi.
I on je to poslao i nazna$io po svom
an!elu sluzi svome Ivanu,
2 koji je posvjedo$io za r e$ Božju
i za svjedo$anstvo Isusa Krista i za
sve što je vidio.
3 Blažen je onaj koji $ita i oni što
slušaju r e$ ovog proroštva i drže
što je u njemu zapisano. Jer vr eme
je blizu!
4 Ivan, sedmerim crkvama u Az i.
Milost vam i mir od onoga koji jest
i koji je bio i koji dolazi; i od sedam
Duhova koji su pred njegovim
pr estoljem;
5 i od Isusa Krista, koji je vjerni
Svjedok, Prvoro!enac od mrtvih i
Knez kraljeva zemaljskih. Njemu
koji nas je ljubio i svojom nas krvlju
oprao od gr eha naših
6 te nas u$inio kraljevima i sve#eni-
cima Bogu i Ocu svojemu: njemu sla-
va i vlast uv ek i zauv ek! Amen.
7 Evo, dolazi s oblacima i svako
oko #e ga vidjeti, i oni koji su ga
proboli; i sva plemena zemaljska #e
naricati zbog njega. Da! Amen!
8 “Ja sam Alfa i Omega, Po$etak
i Svršetak” govori Gospodin, onaj
koji jest i koji je bio i koji dolazi,
Svesilni.
9 Ja, Ivan, i brat vaš i suzajedni$ar u
nevolji i u kraljevstvu i postojanosti
Isusa Krista: bio na otoku zvanom
Patmos radi r e$i Božje i radi svje-
do$anstva Isusa Krista.
10 Bio sam u Duhu u dan Gospod-
nji i za$uo sam iza sebe snažan glas,
kao glas trube,
11 kako govori: “Ja sam Alfa i
Omega, Prvi i Posljednji”, i: “Što
vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedme-
rim crkvama koje su u Az i: u Efez, i
u Smirnu, i u Pergam, i u T atiru, i u
Sard, i u FiladelÞju, i u Laodiceju.”
12 I okrenuo sam se da vidim glas
koji je govorio sa mnom. I pošto sam
se okrenuo, vidio sam sedam zlatnih
sv e#njaka,
13 a posred sedam sv e#njaka neko-
ga poput Sina %ovje$jega, odjevenog
u odje#u što seže do nogu i opasana
oko prs u zlatnim pojasom.
14 Njegova glava i vlasi bile su b e-
le kao vuna, b ele kao sn eg, a o$i su
mu bile kao plamen ognjeni;
15 i noge mu nalik mjedi ulaštenoj,
kao u pe#i užarene; i glas mu kao
šum mnogih voda;
16 i imao je u desnoj svojoj ruci
sedam zv ezda, i iz usta njegovih
izlazio je oštar dvosjekli ma$; a lice
mu je bilo kao sunce kad sjaji u svojoj
snazi.
17 I kad sam ga vido, pao sam do
njegovih nogu kao mrtav. A on je
stavio svoju desnu ruku na mene
govore#i mi: “Ne boj se! Ja sam Prvi
i Posljednji,
18 onaj koji živi; i bio sam mrtav, a
evo živ sam uv ek i zauv ek! Amen!
I imam klju$eve pakla i smrti.
19 Napiši ono što si vidio, i ono
što jest, i ono što se ima dogoditi
posl e.
20 Otajstvo onih sedam zv ezda
koje si vidio u mojoj desnici i sedam
zlatnih sv e#njaka: sedam zv ezda
an!eli su sedam crkava, a sedam
sv e#njaka koje si vidio sedam je
crkava.”
OTKRIVENJE 2
POGLAVLJE 2
“A N#ELU efežanske crkve napiši:
‘Ovo govori onaj koji drži
sedam zvijezda u svojoj desnici,
onaj koji hodi posred sedam zlatnih
sv e#njaka:
2 Znam tvoja djela, i tvoj trud, i
tvoju postojanost, i da ne možeš
podn eti one koji su zli; i iskušao si
one koji tvrde da su apostoli, a nisu,
i našao si da su oni lažljivci;
3 i podnio si, i postojanosti imaš, i
radi imena mojega trudio si se i nisi
klonuo.
4 Ali imam nešto protiv tebe zato
što si svoju prvu ljubav ostavio.
5 Sjeti se stoga odakle si pao i
pokaj se i $ini prva djela. Ina$e do-
lazim k tebi ubrzo; i maknut #u tvoj
sv e#njak s njegovog mjesta ako se
ne pokaješ.
6 Ali ovo imaš: mrziš djela nikola-
ita koja i ja mrzim.
7 Tko ima uho, neka $uje što Duh
govori crkvama! Onome koji pobje-
!uje dat #u jesti od stabla života što
je usred raja Božjeg.’ ”
8 “I an!elu crkve u Smirni napiši:
‘Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj
koji je bio mrtav i oživio.
9 Znam tvoja djela i nevolju i siro-
maštvo, ali bogat si, i znam huljenje
onih koji sebe nazivaju Židovima, a
nisu, nego su sinagoga Sotonina.
10 Nemoj se bojati onoga što #eš
trpjeti! Evo, neke #e od vas &avao
baciti u tamnicu da budete iskušani;
i imat #ete nevolju deset dana. Budi
vjeran do smrti, i dat #u ti v enac
života.
11 Tko ima uho, neka $uje što Duh
govori crkvama! Onome koji pobje-
!uje ne#e nauditi druga smrt.’ ”
12 “I an!elu crkve u Pergamu
napiši: ‘Ovo govori onaj koji ima
oštar dvosjekli ma$:
13 Znam tvoja djela i gdje prebivaš,
tamo gdje je Sotonino prijestolje.
296
A $vrsto se držiš mojega imena te
nisi zan ekao moju vjeru ni u one
dane u koje je Antipa, moj vjerni
svjedok, ub en kod vas, gdje prebiva
Sotona.
14 Ali imam malo protiv tebe zato
što imaš ondje one koji drže nauk
Bileama, koji je pou$io Balaka da
postavi stupicu pred sinove Izrae-
love, da jedu žrtvovano idolima i
po$ine blud.
15 Tako i ti imaš onih koji drže
nauk nikolaitski, koji mrzim.
16 Pokaj se! Ina$e dolazim ubrzo
k tebi i borit #u se s njima ma$em
svojih usta.
17 Tko ima uho, neka $uje što Duh
govori crkvama! Onome koji pobje-
!uje dat #u jesti od mane skrivene; i
dat #u mu kamen b eli, a na kamenu
napisano novo ime koje nitko ne zna
osim onoga koji ga prima.
18 “I an!elu crkve u T atiri napiši:
‘Ovo govori Sin Božji, onaj kojemu
su o$i kao plamen ognjeni, a noge
mu nalik mjedi ulaštenoj:
19 Znam tvoja djela i ljubav i službu
i vjeru i tvoju postojanost, i tvoja dje-
la, posljednja kojih je više od prvih.
20 Ali imam malo protiv tebe
što ženi Jezabeli, koja sebe naziva
proro$icom, dopuštaš nau$avati i
zavoditi moje sluge da po$ine blud i
jedu žrtvovano idolima.
21 I dao sam joj vremena da se
pokaje od bludnosti svoje, i n e se
pokajala.
22 Evo, nju ja bacam u postelju,
a one koji s njom $ine preljub, u
nevolju veliku, ako se ne pokaju od
svojih djela.
23 I djecu #u njenu smr#u pobiti; i
sve #e crkve znati da sam ja onaj koji
istražuje bubrege i srca; i dat #u sva-
kome od vas prema vašim djelima.
24 A vama i ostalima u Tijatiri
koji ne drže ovoga nauka i koji nisu
upoznali dubina Sotoninih, kako oni
 297
govore, kažem: Ne stavljam na vas
drugoga bremena;
25 nego što ve imate, $vrsto držite
dok ne do!em.
26 A onome koji pobje!uje i koji
bude do kraja držao djela moja,
njemu #u dati vlast nad narodima
27 i vladat #e nad njima željeznim
štapom, razbit #e se kao posude
glinene, kao što sam i ja primio od
svoga Oca.
28 I dat #u mu Jutarnju zv ezdu.
29 Tko ima uho, neka $uje što Duh
govori crkvama.’ ”
POGLAVLJE 3
“I AN#ELU crkve u Sardu napiši:
‘Ovo govori onaj koji ima sedam
duhova Božjih i sedam zvijezda.
Znam tvoja djela: da imaš ime da bi
živio, a mrtav si.
2 Budi budan i utvrdi ostatak
koji samo što n e umro; jer nisam
našao tvoja djela savršenima pred
Bogom.
3 Sjeti se stoga kako si primio i $uo,
tako i $vrsto drži, i pokaj se. Ne budeš
li, dakle, budan, do#i #u na tebe kao
lopov, i ne#eš znati u koji #u $as do#i
na tebe.
4 Imaš i u Sardu nekoliko imena
onih koji nisu okaljali svoje odje#e;
i hodit #e sa mnom u bjelini jer su
dostojni.
5 Onaj koji pobje!uje, taj #e biti
odjeven u b elu odje#u. I njegovo
ime ne#u izbrisati iz knjige života, i
priznat #u ime njegovo pred Ocem
svojim i pred an!elima njegovim.
6 Tko ima uho, neka $uje što Duh
govori crkvama.’ ”
7 “I an!elu crkve u Filadelfiji
napiši: ‘Ovo govori onaj koji je svet,
onaj koji je istinit, onaj koji ima klju$
Davidov, onaj koji otvara i nitko ne
zatvara, i zatvara i nitko ne otvara.
8 Znam tvoja djela. Evo, postavio
sam pred tobom vrata otvorena i
OTKRIVENJE 3
nitko ih ne može zatvoriti. Jer male-
ne si snage, a o$uvao si moju r e$ i
nisi zan ekao moje ime.
9 Evo, dat #u da oni iz sinagoge
Sotonine, koji govore za sebe da su
Židovi, a nisu nego lažu, evo, u$init
#u da oni do!u i iskažu ti štovanje
pred nogama i upoznaju da sam te
ja ljubio.
10 Budu#i da si o$uvao rije$ o
mojoj postojanosti, i ja #u o$uvati
tebe od $asa iskušenja koji ima do#i
na sav sv et da se iskušaju oni što
prebivaju na zemlji.
11 Evo, dolazim ubrzo. %vrsto
drži što imaš da ti nitko ne uzme
v enac.
12 Onoga koji pobje!uje u$init
#u stupom u hramu svojega Boga i
odande van više ne#e iza#i; i na njega
#u napisati ime Boga svojega i ime
grada Boga svojega, novog Jeruzale-
ma, koji silazi s neba od Boga mojega,
i napisat u na njega svoje novo ime.
13 Tko ima uho, neka $uje što Duh
govori crkvama.’ ”
14 “I an!elu laodicejanske crkve
napiši: ‘Ovo govori Amen, vjerni
i istiniti svjedok, po$etak Božjeg
stvorenja.
15 Znam tvoja djela: nisi ni studen
ni vru#. Htio bih da si studen ili
vru#!
16 Ovako, budu#i da si mlak, ni
studen ni vru#, izbljuvat #u te iz
usta svojih.
17 Jer govoriš: Bogat sam, obogatio
sam se i ništa mi ne treba! A ne znaš
da si baš ti jadan, i b edan, i siroma-
šan, i sl ep, i gol.
18 Savjetujem ti da kupiš od mene
zlata u vatri žežena da se obogatiš
i b elu odje#u zaogrneš i da se ne
pokaže sramota tvoje golotinje; i po-
maži svoje o$i pomaš#u da vidiš.
19 Sve one koje ja volim, korim i
odgajam kažnjavanjem. Budi, dakle,
revan i pokaj se!
OTKRIVENJE 4
20 Evo, stojim na vratima i kucam:
ako tko $uje glas moj i otvori vrata,
u#i #u k njemu i ve$erati s njim i on
sa mnom.
21 Onome koji pobje!uje dat #u
da sjedi sa mnom na prijestolju
mojemu, kao što sam i ja pob edio
te sjeo sa svojim Ocem na njegovom
pr estolju.
22 Tko ima uho, neka $uje što Duh
govori crkvama.’ ”
POGLAVLJE 4
N AKON toga sam pogledao, i gle,
vrata otvorena u nebu i onaj
prvi glas koji sam za$uo kao glas
trube koji je razgovarao sa mnom,
govori: “Uza!i ovamo i pokazat
#u ti što se mora dogoditi nakon
ovoga!”
2 I odmah sam bio u duhu; i gle,
pr estolje postavljeno u nebu i na
pr estolju netko sjedi.
3 I onaj koji je sjedio izgledom je
bio nalik kamenu jaspisu i sardinu,
a uokolo pr estolja duga izgledom
nalik smaragdu.
4 I uokolo pr estolja dvadeset i
$etiri sjedala; i na sjedalima sam
vidio gdje sjede dvadeset i $etiri
starješine odjevene u b elu odje#u, a
na glavama su im bili zlatni v enci.
5 A iz pr estolja izlaze munje i
gromovi i zvukovi. I sedam ognjenih
svjetiljki gori pred pr estoljem, to
jest sedam Duhova Božjih,
6 a pred pr estoljem bilo je stakleno
more nalik kristalu. I usred pr e-
stolja i uokolo pr estolja $etiri bi#a,
spr eda i straga puna o$ u.
7 I prvo bi#e nalik lavu, i drugo
bi#e nalik teletu, i tre#e bi#e s licem
kao u $ovjeka, i $etvrto bi#e nalik
orlu koji leti.
8 I svako od tih $etir u bi#a imalo
je po šest krila, sve naokolo, a iznu-
tra su bila puna o$ u. I bez po$inka,
dan i no#, govore: “Svet, svet, svet
298
Gospodin Bog, Svesilni, onaj koji je
bio i koji jest i koji dolazi!”
9 I kad su bi#a dala slavu i $ast i za-
hvalu onomu koji sjedi na pr estolju,
onomu koji živi uv ek i zauv ek,
10 dvadeset i $etiri starješine pale
su pred onim koji sjedi na pr esto-
lju. I štuju onoga koji živi uv ek i
zauv ek, i bacaju svoje v ence pred
pr estolje govore#i:
11 “Dostojan si, Gospodine, primi-
ti slavu i $ast i snagu! Jer ti si stvorio
sve i zbog tvoje volje postoji i bilo je
stvoreno!”
POGLAVLJE 5
I vidio sam u desnici onoga koji
sjedi na pr estolju knjigu ispisa-
nu iznutra i straga, zape$a#enu sa
sedam pe$ata.
2 I vidio sam jaka an!ela gdje
snažnim glasom proglašuje: “Tko
je dostojan otvoriti knjigu i razlomiti
pe$ate njezine?”
3 I nitko, ni u nebu, ni na zemlji,
ni pod zemljom, n e mogao otvoriti
knjigu, $ak ni pogledati u nju.
4 I ja sam jako plakao jer se nitko
n e našao dostojan otvoriti i $itati
knjigu, $ak ni pogledati u nju.
5 A jedan od starješina mi je re-
kao: “Ne pla$i! Evo, Lav koji je iz
plemena Judina, Kor en Davidov,
pob edio je da bi otvorio knjigu i
razlomio sedam pe$ata njezinih.
6 I pogledao sam, i gle: posred
prijestolja i $etiriju bi#a i posred
starješina, stoji Jaganjac kao zaklan,
sa sedmerim rogovima i sedmerih
o$ u, to jest sedam Duhova Božjih
poslanih po c eloj zemlji.
7 I došao je, i uzeo knjigu iz desnice
onoga koji sjedi na pr estolju.
8 I kad je uzeo knjigu, $etiri bi#a
i dvadeset i $etiri starješine pale su
pred Jaganjca. Svatko od njih imao
je harfe i zlatne $aše pune kada, a to
su molitve svetih.
 299
9 I pjevali su novu pjesmu, go-
vore#i: “Dostojan si uzeti knjigu
i otvoriti pe$ate njezine, jer si bio
zaklan i otkupio nas za Boga krvlju
svojom iz svakog plemena i jezika i
naroda i nac e,
10 i u$inio nas kraljevima i sve#eni-
cima Bogu našemu, i kraljevat #emo
na zemlji.”
11 I pogledao sam, i $uo glas
mnogih an!ela uokolo pr estolja i
bi#a i starješina. I broj njihov bio je
deset tisu#a puta deset tisu#a i tisu#e
tisu#a.
12 Govorili su snažnim glasom:
“Dostojan je Jaganjac zaklani primiti
mo#, i bogatstvo, i mudrost, i snagu,
i $ast, i slavu, i blagoslov!”
13 I svako stvorenje što je u nebu, i
na zemlji, i pod zemljom, i sva koja su
na moru, i sve što je u njemu, $uo sam
kako govore: “Blagoslov i $ast i slava
i mo# onomu koji sjedi na pr estolju
i Jaganjcu, uv ek i zauv ek!”
14 I $etiri bi#a su govorila: “Amen!”
A dvadeset i $etiri starješine su pale
i iskazale štovanje onomu koji živi
uv ek i zauv ek.
POGLAVLJE 6
I vidio sam kad je Jaganjac otvorio
jedan od pe$ata i $uo sam kako
glasom groma jedno od $etir u bi#a
govori: “Do!i i vidi!”
2 I pogledao sam, i gle: konj b el,
a onaj koji sjedi na njemu ima luk.
I bio mu dan vijenac te je izašao
pobje!uju#i, i da pob edi.
3 I kad je otvorio drugi pe$at, $uo
sam drugo bi#e kako govori: “Do!i
i vidi!”
4 I izašao je drugi konj, bio je ri!.
I onomu koji sjedi na njemu bilo je
dano uzeti mir sa zemlje tako da
jedni druge pokolju. I bio mu dan
veliki ma$.
5 I kad je otvorio tre#i pe$at, $uo
sam tre#e bi#e kako govori: “Do!i i
OTKRIVENJE 6
vidi!” I pogledao sam, i gle: konj vran,
a onaj koji je sjedio na njemu držao je
vagu u svojoj ruci.
6 I $uo sam glas usred $etir u bi#a
kako govori: “Mjera pšenice za dinar
i tri mjere je$ma za dinar! A ulju i
vinu ne naudi!”
7 I kad je otvorio $etvrti pe$at, $uo
sam glas $etvrtoga bi#a kako govori:
“Do!i i vidi!”
8 I pogledao sam, i gle: konj siv,
a onomu koji sjedi na njemu ime je
Smrt i prati ga Pakao. I bila im je dana
vlast nad $etvrtinom zemlje: ub ati
ma$em i gla!u i smr#u i zv erima
zemaljskim.
9 I kad je otvorio peti pe$at, vidio
sam pod žrtvenikom duše zaklanih
zbog r e$i Božje i zbog svjedo$an-
stva koje su imali.
10 I vikali su snažnim glasom
govore#i: “Dokle, Gospodine, sveti
i istiniti! Zar ne#eš suditi i osvetiti
krv našu na onima koji prebivaju
na zemlji?”
11 I svakome je bila predana
b ela odje#a i bilo im je re$eno neka
otpo$inu još malo vremena sve dok
se ne ispuni broj sluga sudrugova
njihovih i bra#e njihove koji trebaju
biti ub eni kao i oni.
12 I vidio sam kad se otvorio šesti
pe$at, i gle: nastao je velik potres, i
sunce je postalo crno kao dlakava
kostrijet, i mjesec je postao kao
krv;
13 i zv ezde nebeske su popadale
na zemlju kao što smokva stresa
svoje nezrele plodove kad je potresa
jak vjetar.
14 I nebo se razdvojilo kao svitak
kad se smota; i svaka gora i otok se
pomaknuo sa svojega mjesta.
15 I kraljevi zemaljski, i velikaši,
i bogataši, i tisu#nici, i mo#nici, i
svaki rob i svaki slobodnjak, svi su
se posakrivali u špiljama i me!u
st enama gorskim;
OTKRIVENJE 7
16 i govorili su gorama i st enama:
“Padnite na nas i sakr te nas od lica
onoga koji sjedi na pr estolju i od
gnjeva Jaganj$eva.
17 Jer je došao veliki Dan gnjeva
njegova i tko može opstati?”
POGLAVLJE 7
I nakon toga vidio sam $etiri an!ela
kako stoje na $etiri ugla zemlje za-
državaju#i $etiri vjetra zemaljska da
nikakav vjetar ne puše ni na zemlji ni
na moru ni na jednome stablu.
2 I vidio sam drugog an!ela kako
uzlazi od istoka sun$eva; imao je pe-
$at Boga živoga. I povikao je snažnim
glasom onoj $etvorici an!ela kojima
je bilo dano nauditi zemlji i moru
3 govore#i: “Ne naudite ni zemlji
ni moru ni stablima dok ne zape$a-
timo sluge Boga našega na $elima
njihovim.”
4 I $uo sam broj zape$a#enih, i
bilo je sto $etrdeset i $etiri tisu#e
zape$a#enih iz svih plemena djece
Izraelove:
5 iz plemena Judina dvanaest
tisu#a zape$a#enih, iz plemena Ru-
benova dvanaest tisu#a zape$a#enih,
iz plemena Gadova dvanaest tisu#a
zape$a#enih,
6 iz plemena Ašerova dvanaest
tisu#a zape$a#enih, iz plemena Naf-
tal eva dvanaest tisu#a zape$a#enih,
iz plemena Manašeova dvanaest
tisu#a zape$a#enih,
7 iz plemena Šimunova dvanaest
tisu#a zape$a#enih, iz plemena Levi-
jeva dvanaest tisu#a zape$a#enih, iz
plemena Isakarova dvanaest tisu#a
zape$a#enih,
8 iz plemena Zebulunova dvanaest
tisu#a zape$a#enih, iz plemena Josi-
pova dvanaest tisu#a zape$a#enih,
iz plemena Benjaminova dvanaest
tisu#a zape$a#enih.
9 Nakon toga sam pogledao i
gle; veliko mnoštvo, što ga nitko
300
n e mogao prebrojiti, iz svih nac a
i plemena i naroda i jezika. Stoje
pred pr estoljem i pred Jaganjcem
odjeveni u b elu odje#u, a u rukama
im palme.
10 I vikali su jakim glasom govore-
#i: “Spasenje Bogu našemu koji sjedi
na pr estolju i Jaganjcu!”
11 I svi su an!eli stajali uokolo
pr estolja i starješina i $etir u bi#a i
pali su pred pr estoljem na lica svoja
i iskazali štovanje Bogu
12 govore#i: “Amen! Blagoslov i
slava i mudrost i zahvalnica i $ast i
snaga i mo# Bogu našemu uv ek i
zauv ek! Amen.”
13 I jedan mi je od starješina odgo-
vorio govore#i: “Tko su ovi odjeveni
u b elu odje#u, i odakle su došli?”
14 I rekao sam mu: “Gospodine
ti znaš.” I rekao mi je: “To su oni
koji dolaze iz velike nevolje i svoju
su odje#u oprali i ub elili je u krvi
Jaganj$evoj.
15 Zato su pred pr estoljem Bož-
jim i poslužuju mu dan i no# u
hramu njegovom: i onaj koji sjedi na
pr estolju prebivat #e me!u njima.
16 Ne#e više gladovati, ni že!ati
više; ni sunce ih ne#e pržiti, ni
nikakva žega.
17 Jer Jaganjac koji je usred pr e-
stolja napasat #e ih i voditi ih na žive
izvore vode; i Bog #e obrisati ”svaku
suzu s njihovih o$ u.”
POGLAVLJE 8
I kad je otvorio sedmi pe$at, nastala
je tišina u nebu oko pola sata.
2 I vidio sam sedmoricu an!ela koji
stoje pred Bogom; i bilo im je dano
sedam truba.
3 I jedan drugi an!eo došao je i
stao na žrtvenik sa zlatnim kadi-
onikom. I bilo mu je dano mnogo
kâda da ga s molitvama svih svetih
prinese na zlatni žrtvenik koji je pred
pr estoljem.
 301
4 I dim od kâda uzdigao se s
molitvama svetih iz ruke an!elove
pred Boga.
5 I an!eo je uzeo kadionik i napu-
nio ga ognjem sa žrtvenika i prosuo
na zemlju. I nastali su zvukovi i
gromovi i munje i potres.
6 I sedam an!ela koji su imali
sedam truba pripremili su se da
zatrube.
7 I prvi an!eo je zatrubio; i nastala
je tu$a i oganj pom ešani s krvlju,
i bili su ba$eni na zemlju. I tre#ina
stabala je izgorjela, i sva zelena trava
je izgorjela.
8 I drugi an!eo je zatrubio; i nešto
kao gora velika, ognjem zapaljena,
bila je ba$ena u more. I tre#ina mora
postala je krv.
9 I izginula je tre#ina stvorenjâ u
moru koja ima život, i tre#ina plovila
bila je uništena.
10 I tre#i an!eo je zatrubio; i pala je
s neba velika zv ezda, gorjela je kao
svjetiljka, i pala je na tre#inu r eka i
na izvore vode.
11 A ime te zvijezde je Pelin. I
tre#ina se voda pretvorila u pelin te
je mnogo ljudi umrlo od voda jer su
bile zagor$ene.
12 I $etvrti an!eo je zatrubio; i bila
je udarena tre#ina sunca i tre#ina
mjeseca i tre#ina zv ezda, tako da
je tre#ina njih potamnjela; i dan n e
sjajio tre#inom svojega sjaja, a tako
i no#.
13 I vidio sam i $uo jednog an!ela,
letio je usred neba govore#i jakim
glasom: “Jao! Jao! Jao onima koji
stanuju na zemlji od ostalih glasova
truba ove trojice an!ela koji #e još
zatrubiti!”
POGLAVLJE 9
Ipeti an!eo je zatrubio; i vidio
sam zv ezdu koja je s neba pala
na zemlju; i bio joj je dan klju$ jame
bezdane.
OTKRIVENJE 9
2 I otvorio sam jamu bez dna, a iz
jame se digao dim kao dim velike
pe#i, i potamnjelo je sunce i zrak od
dima iz jame.
3 I iz dima su na zemlju izašli ska-
kavci i bila im je dana vlast kao vlast
koju imaju škorpioni zemaljski.
4 I bilo im je zapovje!eno da ne
naude travi zemaljskoj niti bilo
kojem zelenilu niti bilo kojem stablu
nego samo ljudima koji nemaju
pe$ata Božjega na svojim $elima.
5 I bilo im je dano da ih ne ub aju,
nego da ih mu$e pet mjeseci; a muka
od njih je kao muka od škorpiona
kad ubode $ovjeka.
6 I u te dane ljudi #e tražiti smrt, i
ne#e je na#i; i poželjet #e umr eti, a
smrt #e bježati od njih.
7 I skakavci su bili izglednom
nalik na konje spremne za bitku.
I na glavama su im bili kao v enci
nalik zlatu i lica su im bila kao lica
ljudska
8 i kose su imali kao kose ženske,
a zubi su im bili kao zubi lavova.
9 I imali su oklope kao oklope
željezne, a zvuk krila njihovih kao
zvuk bojnih kola s mnogo konja što
jure u bitku.
10 I imali su repove nalik škorpio-
nima, a žalci su im bili u repovima;
i dana im je vlast da ude ljudima
pet mjeseci.
11 I imali su nad sobom kralja,
an!ela bezdana: hebrejski mu je
ime Abadon, a na gr$kom ima ime
Apolion.
12 Prvi jao pro!e. Evo, dolaze još
dva jao posl e toga.
13 I šesti an!eo je zatrubio; i $uo
sam jedan glas od $etir u rogova
zlatnoga žrtvenika koji je pred
Bogom
14 kako govori šestom an!elu
koji je imao trubu: “Odr eši ona
$etiri an!ela svezana na velikoj r eci
Eufratu.”
OTKRIVENJE 10
15 I bila su odr ešena $etiri an!ela
pripravljena za $as i dan i mjesec i
godinu da pob u tre#inu ljudi.
16 I broj vojski konjanika bile su
dvjesto tisu#a tisu#a; i $uo sam broj
njihov.
17 I ovako sam u vi!enju vidio ko-
nje i one koji su sjedili na njima: imali
su oklope ognjene i od h acinta i od
sumpora; i glave konja kao glave
lavova, i iz usta su im izlazili oganj
i dim i sumpor.
18 Od ovih tr u pogibe tre#ina lju-
di: od ognja i od dima i od sumpora
što je izlazio iz usta njihovih.
19 Jer je njihova snaga u njihovim
ustima i u njihovim repovima; jer
repovi su im nalik zm ama i imaju
glave s kojima ude.
20 A preostali ljudi, koji nisu bili
pobijeni tim pošastima, nisu se
pokajali od djela ruku svojih, da ne
iskazuju štovanje !avlima i idolima,
zlatnim i srebrnim i mjedenim i
kamenim i drvenim, koji ne mogu
ni vidjeti ni $uti ni hodati.
21 I nisu se pokajali od ubojstava
svojih, niti od vra$anja svojih, niti od
bludništva svojega, niti od lopovšti-
na svojih.
POGLAVLJE 10
I vidio sam jednog drugog, mo#nog
an!ela kako silazi s neba: zaogrnut
oblakom i s dugom na glavi, i lice
mu je bilo kao sunce, a noge mu kao
stupovi ognjeni;
2 u svojoj je ruci imao knjižicu
otvorenu. I stavio je svoju desnu
nogu na more, a l evu na zemlju
3 pa je povikao snažnim glasom,
kao lav kad ri$e. I kad je povikao,
sedam gromova je progovorilo
svojim glasovima.
4 I kad je sedam gromova pro-
govorilo svojim glasovima, htio
sam pisati. I $uo sam glas s neba
što mi govori: “Zape$ati ono što su
302
progovorili sedam gromova i nemoj
to zapisivati!”
5 I onaj an!eo kojega sam vidio
kao stoji na moru i na zemlji podiže
svoju ruku k nebu.
6 I zakleo se onim koji živi uv ek
i zauv ek, koji je stvorio nebo i sve
što je u njemu, i zemlju i sve što je
na njoj, i more i sve što je u njemu
da ne#e više biti vremena.
7 Nego, u dane glasa sedmog
an!ela, $im #e po$eti trubiti, otajstvo
Božje #e se dovršiti kao što je nav e-
stio slugama svojim, prorocima.
8 I glas koji sam $uo s neba opet
mi je progovorio i rekao: “Idi, uzmi
knjižicu što je otvorena u ruci an!ela
koji stoji na moru i na zemlji.”
9 I otišao sam k an!elu i rekao mu:
“Daj mi knjižicu! ” A on mi je rekao:
“Uzmi je i pojedi!” I zagor$it #e ti
utrobu, ali u ustima #e ti biti slatka
kao med.
10 I uzeo sam knjižicu iz ruke an-
!elove i pojeo je. I bila mi je u ustima
slatka kao med, a $im sam je pojeo,
utroba mi se zagor$ila.
11 I rekao mi je: “Treba ti ponovo
prorokovati pred mnogim ljudima i
nac ama i jezicima i kraljevima!”
POGLAVLJE 11
I bila mi je dana trska nalik štapu;
i an!eo je ustao govore#i: “Ustani
i izmjeri hram Božji i žrtvenik i one
koji tamo iskazuju štovanje.”
2 A vanjsko dvorište hrama izo-
stavi i nemoj ga izmjeriti jer je dano
Poganima; i sveti #e grad gaziti
$etrdeset i dva mjeseca.
3 I dat #u vlast dvojici svojih svje-
doka, i prorokovat #e, obu$eni u
kostrijet, tisu#u dvjesto šezdeset
dana.
4 Oni su dv e masline i dva sv e#-
njaka što stoje pred Bogom zemlje.
5 I ako im netko ho#e nauditi, oganj
izlazi iz usta njihovih i proždire
 303
nepr atelje njihove; i ako im netko
ho#e nauditi, taj tako mora biti
ub en.
6 Oni imaju vlast zaklju$ati nebo
da ne pada kiša u dane njihova
prorokovanja. I imaju vlast nad
vodama, da ih pretvaraju u krv, i da
udare zemlju svakom pošasti kad
god žele.
7 I kada #e dovršiti svoje svjedo-
$anstvo, Zv er koja izlazi iz bezdana
zaratit #e s njima i pob editi ih i
ubiti ih.
8 I njihova #e mrtva t ela ležati na
ulici velikoga grada koji se duhovno
zove Sodoma i Egipat, gdje je i naš
Gospodin raspet.
9 I ljudi iz svakoga naroda i pleme-
na i jezika i nac e gledat #e njihova
mrtva t ela tri i pol dana i ne#e do-
pustiti da im se mrtva t ela polože
u grobove.
10 I oni koji prebivaju na zemlji
radovat #e se nad njima i veseliti i
slati darove jedni drugima, jer su
ta dvojica proroka mu$ila one koji
prebivaju na zemlji.
11 A nakon tri i pol dana Duh ži-
vota od Boga ušao je u njih te su stali
na svoje noge; i velik strah obuzeo je
one koji su ih promatrali.
12 I za$uli su snažan glas s neba
kako im govori: “Uza!ite ovamo!” I
uzišli su na oblaku u nebo i ugledali
su ih njihovi nepr atelji.
13 I u taj $as nastao je velik potres,
i desetina grada je pala; i poginulo
je u potresu sedam tisu#a ljudi. A
preostali su bili prestravljeni te su
dali slavu Bogu nebeskomu.
14 Drugi jao je prošao. I gle, tre#i
jao dolazi ubrzo!
15 I sedmi an!eo je zatrubio, i
odjeknuli su u nebu snažni glasovi
govore#i: “Kraljevstva ovoga sv eta
postala su kraljevstva Gospodina
našega i njegovog Krista, i on #e
kraljevati uv ek i zauv ek.”
OTKRIVENJE 12
16 A dvadeset i $etiri starješine,
koji pred Bogom sjede na svojim
pr estoljima, pali su na svoja lica i
iskazali štovanje Bogu
17 govore#i: “Zahvaljujemo ti,
Gospodine Bože Svesilni, koji jesi i
koji si bio i koji dolaziš, jer si uzeo
svoju veliku mo# i zakraljevao!”
18 I nac e su se razgnjevile, i došao
je tvoj gnjev, i vr eme da se presudi
mrtvima i dade nagrada slugama
tvojim prorocima i svetima i onima
koji se boje tvog imena, malima i
velikim; i da se unište oni koji uni-
štavaju zemlju.
19 I otvorio se hram Božji u nebu i
pokazao se Kov$eg zavjeta njegovog
u hramu njegovu; i nastale su munje
i zvukovi i gromovi i potres i velika
tu$a.
POGLAVLJE 12
I $udo veliko pokazalo se na nebu:
žena zaodjevena suncem, i mjesec
joj pod nogama, a na glavi joj v enac
od dvanaest zv ezda.
2 I trudna vi$e u poro!ajnim
bolima i mukama ra!anja.
3 I pokazalo se drugo $udo na
nebu, i gle: Zmaj, velik, crven, sa
sedam glava i deset rogova, a na
glavi njegovoj sedam v enaca;
4 i rep njegov povla$io je tre#inu
zv ezda nebeskih, i bacio ih je na
zemlju. I Zmaj je stao pred ženu koja
je trebala roditi da proždre d ete
njeno $im se rodi.
5 I ona rodi sina, muško, koji #e
vladati svim narodima štapom
željeznim. I d ete njeno bilo je uzeto
k Bogu i pr estolju njegovu.
6 I žena je pobjegla u pustinju gdje
je imala mjesto pripremljeno od
Boga da je ondje hrane tisu#u dvjesta
šezdeset dana.
7 I nastao je rat u nebu: Mihael i nje-
govi an!eli borili su se protiv Zmaja.
I Zmaj se borio i an!eli njegovi,
OTKRIVENJE 13
8 i nisu nadvladali. I za njih se više
n e našlo mjesta u nebu.
9 I bio je ba$en veliki Zmaj, stara
zm a koja se zove &avao i Sotona,
koji zavodi cijeli svijeta. Bio je
izba$en na zemlju, a s njime su bili
izba$eni i an!eli njegovi.
10 I $uo sam snažan glas kako go-
vori u nebu: “Sada je došlo spasenje
i mo# i kraljevstvo Boga našega i
vlast njegovog Krista! Jer je zba$en
tužitelj naše bra#e koji ih je dan i no#
optuživao pred našim Bogom.
11 I oni su ga pobijedili krvlju
Jaganj$evom i r e$ju svjedo$anstva
svojega; i nisu ljubili svoje živote
sve do smrti.
12 Zbog toga se veselite, vi nebesa i
vi koji prebivate u njima! Jao stanov-
nicima zemlje i mora, jer je &avao
sišao k vama s velikim gnjevom jer
zna da ima malo vremena!”
13 I kada je Zmaj vidio da je ba$en
na zemlju, prognao je ženu koja je
rodila muško d!ete.
14 Ženi su bila dana dva krila
velikog orla da može odletjeti u
pustinju na svoje mjesto gdje se ima
hraniti za neko vr eme i vremèna i
polovicu vremena, sakrivena od lica
zm ina.
15 I zm a je iz usta svojih ispustila
za ženom vodu poput bujice da bi je
bujica odn ela.
16 I zemlja je pomogla ženi: i otvo-
rila je zemlja svoja usta i progutala
bujicu koju je Zmaj ispustio iz svojih
usta.
17 I razgnjevio se Zmaj na ženu pa
je otišao i zaratio s ostatkom sjemena
njezina, s onima koji drže zapov edi
Božje i imaju svjedo$anstvo Isusa
Krista.
POGLAVLJE 13
I stao sam na morski žal. I vidio
sam Zvijer gdje iz mora izlazi.
Imala je sedam glava i deset rogova;
304
i na rogovima joj deset v enaca, a na
glavama joj ime bogohulno.
2 I Zv er koju sam vidio bila je
nalik leopardu, i noge joj kao med-
vje!e, i usta joj kao usta lavlja. I Zmaj
joj je dao mo# svoju i pr estolje svoje
i vlast veliku.
3 I vidio sam jednu od njezinih
glava kao da je nasmrt ranjena; i
smrtna joj se rana izl e$ila. I sav se
sv et zanio za Zv eri.
4 I štovali su Zmaja koji je dao vlast
Zv eri; štovali su i Zv er govore#i:
“Tko je poput Zv eri? Tko bi mogao
zaratiti s njom?”
5 I dana su joj usta koja govore
velike stvari i hule; i dana joj je vlast
da nastavi djelovati $etrdeset i dva
mjeseca.
6 I otvorila je svoja usta za hulu
protiv Boga, da huli ime njegovo i
šator njegov i one što prebivaju u
nebu.
7 I bilo joj je dano zaratiti se sa
svetima i pobijediti ih. I dana joj
je vlast nad svakim plemenom i
jezikom i narodom.
8 I svi što prebivaju na zemlji, nje-
mu #e iskazati štovanje, kojima imena
nisu zapisana u knjizi života Jaganjca
zaklana od postanka sv eta.
9 Ako tko ima uho, neka $uje.
10 Vodi li tko u sužanjstvo, u
sužanjstvo #e i#i; ub e li tko ma$em,
mora biti ub en ma$em. Ovdje je
postojanost i vjera svetih.
11 I vidio sam drugu Zv er kako
je izlazila iz zemlje; i imala je dva
roga poput jaganjca, a govorila je
kao Zmaj.
12 I ona izvršava svu vlast one
prve Zvijeri pred njom, i $ini da
zemlja i oni koji žive na njoj iskažu
štovanje prvoj Zv eri kojoj je smrtna
rana bila izl e$ena.
13 I ona $ini velika $uda, tako da
pred ljudima stvara da i oganj silazi
s neba na zemlju.
 305
14 I zavodi one koji prebivaju na
zemlji zbog zna#enja tih $uda za koje
ima vlast $initi pred Zv eri govore#i
onima koji prebivaju na zemlji da
trebaju na$initi lik Zvijeri koja je
imala ranu od ma$a i ipak živi.
15 I imala je vlast dati život liku
Zvijeri, tako da lik Zvijeri i pro-
govori te u$ini da svi oni koji ne
iskažu štovanje liku Zv eri trebaju
biti ub eni.
16 I $ini da svi, i mali i veliki, i
bogati i siromašni, i slobodnjaci i
robovi, prime žig na njihovu desnicu
ili na njihova $ela,
17 te da nitko ne može ništa ku-
piti ili prodati osim onoga koji ima
žig ili ime Zv eri ili broj njezina
imena.
18 Ovdje je mudrost. Neka onaj tko
ima razum prora$una broj Zv eri;
jer to je broj $ovjeka, a broj mu je
šesto šezdeset i šest.
POGLAVLJE 14
I pogledao sam, i gle: Jaganjac stoji
na gori Sionu, a s njime stotinu
$etrdeset i $etiri tisu#e onih koji
imaju ime Oca njegova zapisano na
$elima svojim.
2 I $uo sam glas s neba, kao glas
mnogih voda i kao glas snažnog
groma; i $uo sam glas harÞsta koji
sviraju na harfama svojim.
3 I pjevali su kao pjesmu novu
pred prijestoljem i pred $etirima
bi#ima i starješinama. I nitko n e
mogao nau$iti te pjesme osim onih
stotinu $etrdeset i $etiri tisu#e koji su
otkupljeni sa zemlje.
4 To su oni koji se nisu okaljali sa
ženama; jer djevci su! To su oni koji
sl ede Jaganjca kamo god ide. Oni
su otkupljeni od ljudi, prvine Bogu
i Jaganjcu.
5 I u ustima se njihovim n e našlo
pr evare; jer su bez mane pred pri-
jestoljem Božjim.
OTKRIVENJE 14
6 I vidio sam jednog drugog an-
!ela kako leti posred neba. Imao je
vje$no evan!elje da bi propov edao
onima koji prebivaju na zemlji i
svakoj nac i i plemenu i jeziku i
narodu
7 govore#i snažnim glasom: “Bojte
se Boga i dajte mu slavu jer je došao
$as suda njegova! I iskažite štovanje
njemu koji je stvorio nebo i zemlju i
more i izvore voda!”
8 I drugi je an!eo sl edio nakon
njega govore#i: “Pade, pade Babilon,
grad velik! Jer je sve narode opio
vinom gnjeva bludnosti svoje.”
9 I tre#i an!eo je sl edio nakon
njih govore#i snažnim glasom:
“Ako tko štuje Zv er i lik njezin te
prima žig na svoje $elo ili na svoju
ruku,
10 taj #e piti od vina gnjeva Božjeg
koje se nepomiješano to$i u $ašu
srdžbe njegove. I bit #e mu$en
ognjem i sumporom pred svetim
an!elima i pred Jaganjcem.
11 I dim muke njihove uzlazi
uv ek i zauv ek. I nemaju po$inka
ni danju ni no#u oni koji štuju Zv er i
lik njezin i svaki koji prima žig imena
njezina.”
12 Ovdje je postojanost svetih,
ovdje su oni koji drže zapov edi
Božje i vjeru Isusovu.
13 I $uo sam glas s neba kako mi
govori: “Zapiši! Blaženi su odsada
mrtvi koji umiru u Gospodinu!”
“Da”, govori Duh, “da mogu otpo-
$inuti od svojih napora. A njihova
djela ih prate.”
14 I pogledao sam, i gle: b el oblak,
a na oblaku sjedi netko nalik Sinu
%ovje$jem; na glavi je imao zlatan
v enac, a u ruci mu srp oštar.
15 I drugi an!eo je izašao iz hrama
vi$u#i snažnim glasom onomu koji
je sjedio na oblaku: “Pošalji svoj srp
i žanji: jer ti je došao $as da žanješ,
jer je zrela žetva zemaljska!”
OTKRIVENJE 15
16 I onaj koji sjedi na oblaku baci
srp svoj na zemlju. I zemlja je bila
požnjevena.
17 I drugi an!eo iza!e iz hrama
koji je u nebu. I on je imao oštar
srp.
18 I od žrtvenika je izašao opet
drugi an!eo koji je imao vlast nad
ognjem pa je povikao snažnim
poklikom onomu s oštrim srpom
govore#i: “Baci svoj oštri srp i po-
beri grozdove trsa zemaljskog, jer
je sazrelo grož!e njegovo!”
19 I bacio je an!eo srp svoj na
zemlju, i obrao trs zemaljski, i bacio
u veliki t esak gnjeva Božjeg.
20 I gazio se t esak izvan grada,
te je krv potekla iz t eska do žvala
konjima u daljinu od tisu#u šest
stotina stad a.
POGLAVLJE 15
I vidio sam drugi znak na nebu,
velik i $udesan: sedam an!ela sa
sedam posljednjih pošasti; s njima
se navršio gnjev Božji.
2 I vidio sam kao neko more sta-
kleno pom ešano s ognjem i one koji
su pob edili nad Zv eri i nad likom
njezinim i nad žigom njezinim i nad
brojem imena njezina kako stoje na
moru staklenom s harfama Božjim.
3 I pjevaju pjesmu Mojs a, sluge
Božjega, i pjesmu Jaganj$evu go-
vore#i: “Velika su i $udesna djela
tvoja, Gospodine Bože Svesilni!
Pravedni su i istiniti putevi tvoji,
Kralju svetih!
4 Tko da se ne boji, Gospodine,
i da ne proslavi ime tvoje? Jer ti si
jedini svet! Jer svi #e narodi do#i i
iskazati štovanje pred tobom, jer su
se o$itovali sudovi tvoji.”
5 I nakon toga sam pogledao, i
gle: otvorio se hram šatora svjedo-
$anstva u nebu.
6 I izašlo je iz hrama sedam
an!ela imaju#i sedam pošasti;
306
bili su odjeveni u $ist i bijeli
lan i opasani oko prsiju zlatnim
pojasima.
7 I jedno od $etir u bi#a dalo je
sedmorici an!ela sedam zlatnih
$aša punih gnjeva Boga koji živi
uv ek i zauv ek.
8 I hram se napunio dimom od
slave Božje i od mo#i njegove, i
nitko n e mogao u#i u hram sve
dok se n e navršilo sedam pošasti
sedmorice an!ela.
POGLAVLJE 16
I $uo sam snažan glas iz hrama
koji je progovorio sedmorici
an!ela: “Idite i izl te $aše gnjeva
Božjega na zemlju!”
2 I prvi je otišao i izlio $ašu svoju
na zemlju: i pojavio se $ir, opak i
zlo#udan, na ljudima koji su imali
žig Zv eri i onima koji su iskazivali
štovanje liku njezinu.
3 I drugi je an!eo izlio $ašu
svoju na more: i ono je postalo kao
krv mrtvaca te je svaka živa duša
izginula u moru.
4 I tre#i je an!eo izlio $ašu svoju
na r eke i na izvore voda: i oni su
postali krv.
5 I $uo sam an!ela voda kako
govori: “Pravedan si, Gospodine,
ti koji jesi i koji si bio i koji #eš biti,
zato što si ovo dosudio!
6 Jer su prolili krv svetih i proro-
ka, ti si njima dao popiti krv jer su
zaslužili!”
7 I $uo sam drugoga kako iz
žrtvenika govori: “Da, Gospodine
Bože Svesilni, istiniti su i pravedni
sudovi tvoji!”
8 I $etvrti an!eo je izlio $ašu svoju
na sunce. I bila mu dana vlast da
ljude spali ognjem.
9 I silna je žega palila ljude te su
hulili ime Boga koji ima vlast nad
tim pošastima; i nisu se pokajali da
mu daju slavu.
 307
10 I peti an!eo je izlio $ašu svoju
na pr estolje Zv eri: i kraljevstvo
njezino ispunila je tama. I ljudi su
zbog muke grizli svoje jezike
11 i hulili su Boga nebeskoga
zbog svojih bolova i zbog svojih
$ireva; i nisu se pokajali od svojih
djela.
12 I šesti an!eo je izlio $ašu svoju
na veliku r eku Eufrat: i presahnula
je tamošnja voda tako da se može
pripremiti put kraljeva s istoka.
13 I vidio sam tri ne$ista duha
nalik žabama kako izlaze iz usta
Zmajevih i iz usta Zv eri i iz usta
Lažnog proroka.
14 Jer to su duhovi !avolski što
$ine $uda, koji odlaze po kraljeve
zemaljske i svega sv eta da ih skupe
za bitku na onaj veliki dan Boga
Svesilnoga.
15 “Evo, dolazim kao lopov!
Blažen je onaj koji bd e i $uva svoju
odje#u, da ne hodi gol te ne vide
sramotu njegovu!”
16 I skupio ih je na mjesto koje se
hebrejski zove Armagedon.
17 I sedmi an!eo je izlio $ašu svoju
u zrak i izašao je snažan glas iz hra-
ma nebeskoga s pr estolja, govore#i:
“Gotovo je!”
18 I nastali su zvukovi i gromovi
i munje, i nastao je velik potres
kakva n e bilo otkako je ljudi na
zemlji, tako silan potres, i tako
velik.
19 I veliki se grad razd elio u tri
d ela, i gradovi naroda su pali. I
spomenuo se Bog Babilona velikoga
da joj dadne $ašu vina bijesnog
gnjeva svojega.
20 I svaki je otok pobjegao, i gore
se nisu našle.
21 I spustila se na ljude tu$a gole-
ma s neba, svaka teška kao talenat.
I ljudi su hulili Boga zbog pošasti
tu$e, jer je pošast njezina bila vrlo
velika.
OTKRIVENJE 17
POGLAVLJE 17
I došao je jedan od sedmorice
an!ela koji su imali sedam $aša i
progovorio sa mnom govore#i mi:
“Do!i ovamo, pokazat #u ti sud
nad velikom Bludnicom što sjedi na
mnogim vodama.”
2 S njom su kraljevi zemaljski
po$inili blud i stanovnici zemaljski
opili su se vinom bluda njezina.
3 I odnio me u duhu u pustinju. I
vidio sam ženu što sjedi na purpurnoj
Zvijeri punoj bogohulnih imena.
Imala je sedam glava i deset rogova.
4 I žena je bila odjevena u purpur
i grimiz, i naki#ena zlatom i dragim
kamenjem i biserjem. U ruci je imala
zlatnu $aša punu gnusoba i ne$isto-
#e bluda njezina.
5 I na $elu joj napisano ime:
OTAJSTVO, BABILON VELIKI,
MAJKA BLUDNICA I GNUSOBA
ZEMALJSKIH.
6 I vidio sam ženu p anu od krvi
svetih i od krvi mu$enika Isusovih.
I kad sam je vidio, za$udio sam se
$udom velikim.
7 I an!eo mi je rekao: “Zašto si se
za$udio? Ja #u ti re#i otajstvo žene i
Zv eri koja je nosi i ima sedam glava
i deset rogova.
8 Zv er koju si vidio, bila je i n e,
i uzi#i #e iz bezdana, i i#i u propast.
I za$udit #e se oni koji prebivaju na
zemlji; $ a imena nisu zapisana u
Knjizi života od postanka sv eta,
kada vide Zv er što je bila i n e, a
ipak jest.
9 I ovdje treba um koji ima mu-
drost! Sedam glava je sedam gora
na kojima Žena sjedi.
10 I tamo su sedam kraljeva:
petorica su pali, i jedan jest, a drugi
još n e došao. A kada do!e, on treba
ostati zakratko.
11 I Zv er što je bila i n e, ona
je i osma i od sedmorice je, i ide u
propast.
OTKRIVENJE 18
12 I deset rogova koje si vidio,
deset su kraljeva koji još nisu primili
kraljevstva, ali #e, za jedan $as, pri-
miti sa Zv eri vlast kao kraljevi.
13 Oni su jedne misli, i svoju #e
vlast i snagu predati Zv eri.
14 Oni #e zaratiti s Jaganjcem i
Jaganjac #e ih pob editi, jer je Gospo-
dar gospodara i Kralj kraljeva; i oni
koji su s njim pozvani su i izabrani
i vjerni.
15 I govori mi: “Vode koje si vidio,
gdje sjedi bludnica, to su narodi i
mnoštva i nac e i jezici.
16 I deset rogova koji se vidio na
Zv eri, ti #e zamrziti bludnicu i opu-
stošiti je i ogoliti; i t ela #e njezina
jesti i ognjem je spaliti.
17 Jer Bog im je u srca stavio da
ispune njegovu volju i da se slože i
kraljevstvo svoje daju Zv eri sve dok
se r e$i Božje ne ispune.
18 A žena koju si vidio je taj grad
veliki što vlada nad kraljevima
zemaljskim.
POGLAVLJE 18
I nakon toga vidio sam jednog dru-
gog an!ela kako silazi s neba; imao
je veliku vlast. I zemlja se zasv etlila
od njegove slave.
2 I povikao je mo#no sa snažnim
glasom, govore#i: “Pao je, pao je
Babilon veliki i postao prebivalište
!avlima i pritvorom svakomu ne$i-
stom duhu i kavezom svakoj ne$istoj
i mrskoj ptici.
3 Jer su se od vina gnjeva bludnosti
njezine opili svi narodi i kraljevi su
zemaljski s njom po$inili blud, a
trgovci zemaljski obogatili su se od
izobilja njezine raskoši.”
4 I $uo sam drugi glas s neba kako
govori: “Iza!ite iz nje, narode moj, da
ne budete sudionici gr eha njezinih i
da ne primate od njezinih pošasti!
5 Jer su njezini gr esi doprli do neba
i sjetio se Bog bezakonja njezinih.
308
6 Uzvratite joj kao što je i ona
vama uzvratila i udvostru$ite joj po
djelima njezinim. U $ašu u koju je
nato$ila, nato$ite joj dvostruko!
7 Koliko je samu sebe proslavila
i raskošno živjela, toliko joj zadajte
muke i jada. Jer u srcu svome govori:
‘Sjedim kao kraljica i nisam udovica
i jada ne#u vidjeti!’
8 Zbog toga #e u jednome danu
do#i pošasti njezine, smrt i tuga
i glad, te #e ognjem biti spaljena,
jer je snažan Gospodin Bog koji joj
sudi.”
9 I kraljevi zemaljski koji su s njo-
me po$inili blud i s njom raskošno
živjeli, oplakivat #e je i jadikovati za
njom kad budu vidjeli dim požara
njezina.
10 Stoje#i izdaleka zbog straha
od muka njezinih govorit #e: “Joj,
joj grade veliki, Babilone, grade
mo#ni! Jer je u jednome $asu osuda
tvoja došla.”
11 I trgovci zemaljski #e plakati i
tugovati nad njom jer nitko više ne
kupuje njihove robe:
12 ni robe od zlata, ni srebra, ni
dragog kamenja, ni biserja, ni Þnog
lana, ni purpura, ni svile, ni grimi-
za; ni ništa od citronova drveta, ni
nikakvog predmeta od bjelokosti,
ni nikakvog predmeta od skupocje-
nog drveta, ni mjedi, ni željeza, ni
mramora;
13 ni cimeta, ni miomirisa, ni
pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja,
ni Þnog brašna, ni pšenice, ni stoke,
ni ovaca, ni konja, ni ko$ a, ni roblja,
ni ljudskih duša.
14 “I vo#e za kojim je žudjela tvoja
duša otišlo je od tebe, i sva raskoš i
sjaj otišli su od tebe, i više ih ne#eš
na#i nikada.”
15 Trgovci ovih stvari, što su se
od nje obogatili, izdaleka #e stajati
zbog straha od muke njezine pla$u#i
i jadikuju#i
 309
16 i govore#i: “Joj, joj, grade veliki,
koji si bio odjeven u Þni lan i purpur
i grimiz, i naki#en zlatom i dragim
kamenjem i biserjem!
17 Jer u jednom #e $asu nestati
toliko bogatstvo!” I svaki kormilar i
svaka posada na brodovima i mor-
nari i svi koji rade na moru izdaleka
su stajali
18 te, gledaju#i dim požara njezi-
na, vikali su govore#i: “Koji je grad
nalik gradu velikom?”
19 I bacali su prah na svoje glave
te, pla$u#i i jadikuju#i, vikali govo-
re#i: “Joj, joj, grade veliki, u kojem su
se dragocjenostima tvojim obogatili
svi koji su imali plovila na moru! Jer
je u jednom $asu opustio.”
20 Raduj se nad njom, ti nebo, i vi
sveti apostoli i proroci, jer vas je Bog
osvetio na njoj!
21 I jedan snažan an!eo uzeo
je kamen velik poput mlinskog
kamena i bacio ga u more govore#i:
“Tako #e silovito biti ba$en grad
veliki, Babilon, i ne#e se više na#i
nikada.
22 I glas harÞsta i glazbenika i
frulaša i truba$a ne#e se više u tebi
$uti nikada. I n ednog zanatl e bilo
kojeg zanata ne#e se više na#i u tebi i
glas se mlinskog kamena u tebi više
ne#e $uti nikada.
23 I svjetlost sv e#e u tebi više
ne#e zasjati nikada; i glas mladenca i
mladenke ne#e se više u tebi $uti ni-
kada. Jer su trgovci tvoji bili velikaši
zemaljski, jer su tvojim vra$anjem
bili zavedeni svi narodi.
24 I u njoj se našla krv proroka i
svetih, i svih što su bili zaklani na
zemlji.”
POGLAVLJE 19
I nakon toga sam $uo snažan glas
mnogih ljudi u nebu kako govori:
“Aleluja! Spasenje i slava i $ast i vlast
Gospodinu Bogu našemu!”
OTKRIVENJE 19
2 Jer istiniti su i pravedni sudovi
njegovi: jer je osudio Bludnicu
veliku koja je pokvarila zemlju
bludništvom svojim i osvetio krv
slugu svojih prolivenu rukom nje-
zinom.
3 I ponovo su rekli: “Aleluja! I dim
njezin suklja uv ek i zauv ek!”
4 I dvadeset i $etiri starješine i ona
$etiri bi#a pali su i iskazali štovanje
Bogu koji sjedi na pr estolju govo-
re#i: “Amen! Aleluja!”
5 I glas je s pr estolja izašao govo-
re#i: “Hvalite Boga našega sve sluge
njegove i svi koji se njega bojite, i
mali i veliki!”
6 I $uo sam kao glas velikoga
mnoštva i kao glas mnogih voda
i kao glas mo#nih gromova kako
govori: “Aleluja! Jer zakraljeva
Gospodin Bog Svemogu#i!
7 Radujmo se i kli$imo i dajmo mu
$ast! Jer je došla svadba Jaganj$eva i
žena se njegova pripremila!”
8 A njoj je bilo dano da se zaogrne
u Þni lan, $ist i b el, jer lan Þni je
pravednost svetih.
9 I rekao mi je: “Zapiši! Blaženi oni
koji su pozvani na svadbenu gozbu
Jaganj$evu!” I rekao mi je: “Ove su
r e$i istinite, Božje.”
10 I pao sam pred noge njegove
da mu iskažem štovanje. A on mi je
rekao: “Pazi, ne #ini to! Sluga sudrug
sam tvoj i bra#e tvoje koja imaju
svjedo$anstvo Isusovo. Bogu iskaži
štovanje! Jer svjedo$anstvo Isusovo
duh je proroštva.”
11 I vidio sam nebo otvoreno, i
gle: konj b el i onaj koji sjedi na
njemu, zvan Vjerni i Istiniti, i po
pravednosti sudi i ratuje.
12 A o$i mu kao plamen ognjeni i
na glavi mu mnoge krune; ima ime
napisano koje nitko ne zna osim
on sâm;
13 i obu$en je u ruho umo$eno u
krv; a ime mu glasi: R e$ Božja.
OTKRIVENJE 20
14 I vojske u nebu pratile su ga na
b elim konjima, odjevene u Þni lan,
b el i $ist.
15 I iz usta mu izlazi oštar ma$ da
njime udara narode, i on #e vladati
nad njima štapom željeznim, i on
gazi tijesak gnjeva i srdžbe Boga
Svesilnog.
16 A na ruhu i na bedru imao je
ime napisano: KRALJ KRALJEVA I
GOSPODAR GOSPODARA.
17 I vidio sam jednoga an!ela gdje
stoji na suncu. I povikao je snažnim
glasom govore#i svim pticama što
lete sred neba: “Do!ite i skupljajte
se na gozbu velikoga Boga,
18 da se najedete t ela kraljeva, i
t ela zapovjednika, i t ela mo#nika
i t ela konja i onih što sjede na njima,
i tijela svih ljudi, i slobodnjaka i
robova, i malih i velikih.”
19 I vidio sam Zvijer i kraljeve
zemaljske i vojske njihove skupljene
da zarate s onim koji sjedi na konju
i s vojskom njegovom.
20 I Zv er je bila uhva#ena, a s
njom i Lažni prorok što pred njom
u$ini $udesa kojima zavede one što
su primili žig Zv eri i one koji štuju
lik njezin. Oboje su živi ba$eni u
ognjeno jezero što gori sumporom.
21 A ostali su bili pob eni ma$em
što izlazi iz usta onoga koji sjedi na
konju. I sve su se ptice nasitile od
t ela njihovih.
POGLAVLJE 20
I vidio sam an!ela kako silazi s
neba: imao je klju$ bezdana i veliki
lanac u svojoj ruci.
2 I uhvatio je Zmaja, staru zm u,
to jest &avla i Sotonu, i okovao ga za
tisu#u godina.
3 I bacio ga u bezdan i zatvorio ga i
zape$atio nad njim da više ne zavodi
narode dok se ne navrši tisu#u go-
dina. A nakon toga treba biti pušten
za malo vremena.
310
4 I vidio sam pr estolja, i sjeli su
na njih, i dalo im se suditi, i vidio sam
duše isje$enih zbog svjedo$anstva
Isusova i zbog r e$i Božje, i one koji
nisu štovali Zv er ni lika njezina i
nisu primili žig na $elo svoje ili na
ruku svoju; i oživjeli su i zakraljevali
s Kristom tisu#u godina.
5 A ostali mrtvi nisu oživjeli sve
dok se n e navršilo tisu#u godina.
Ovo je prvo uskrsnu#e.
6 Blažen i svet je onaj koji ima udje-
la u prvome uskrsnu#u! Nad njima
druga smrt nema vlasti, nego #e oni
biti sve#enici Božji i Kristovi i s njime
#e kraljevati tisu#u godina.
7 A kad se navrši tisu#u godina,
Sotona #e biti pušten iz tamnice
svoje
8 te #e iza#i da zavede narode s
$etiri kraja zemlje, Goga i Magoga,
i skupiti ih za bitku. Njih #e brojem
biti kao p eska morskoga.
9 I uzišli su na širinu zemaljsku i
opkolili tabor svetih i ljubljeni grad.
I sišao je oganj s neba od Boga i
prožderao ih.
10 A &avao koji ih je zavodio, bio je
ba$en u jezero ognjeno i sumporno
gdje su Zv er i Lažni prorok, i ondje
#e se mu$iti danju i no#u uv ek i
zauv ek.
11 I vidio sam veliko b elo pr e-
stolje i onoga koji sjedi na njemu:
od njegova lica pobjegla je zemlja i
nebo, i mjesta im se n e našlo.
12 I vidio sam mrtve, male i velike,
gdje stoje pred Bogom, i knjige su
se otvorile. I otvorila se jedna druga
knjiga, to jest Knjiga života. I mrtvi su
bili osu!eni po onome što je zapisa-
no u knjigama, po djelima svojim.
13 I more je dalo mrtvace koji su
bili u njemu, a smrt i pakao dali su
mrtvace koji su bili u njima, i svaki je
bio osu!en po svojim djelima.
14 A smrt i pakao bili su ba$eni u
jezero ognjeno. To je druga smrt.
 311
15 I svaki koji se n e našao zapisan
u Knjizi života, bio je ba$en u jezero
ognjeno.
POGLAVLJE 21
I vidio sam novo nebo i novu ze-
mlju, jer prvo nebo i prva zemlja
su prošli, i mora više nema.
2 I ja, Ivan, vidio sam Sveti grad,
novi Jeruzalem, gdje silazi s neba
od Boga, opremljen kao mladenka
ukrašena za svojega muža.
3 I $uo sam snažan glas s neba
kako govori: “Evo šatora Božjeg s
ljudima! I on #e prebivati s njima, i
oni #e biti njegov narod, i sâm Bog #e
biti s njima, i biti Bog njihov.
4 I otrt #e Bog svaku suzu s o$ u
njihovih, i više ne#e biti smrti, ni
tuge, ni jauka, ni boli više ne#e biti,
jer je pr ašnje prošlo.”
5 I onaj koji sjedi na prijestolju
je rekao: “Evo, sve $inim novo!” I
rekao mi je: “Zapiši: Jer su ove r e$i
istinite i vjerne.”
6 I rekao mi je: “Dovršeno je! Ja
sam Alfa i Omega, po$etak i svrše-
tak. Ja #u žednome dati s izvora vode
života besplatno.
7 Onaj koji je pob edio baštinit #e
sve; i ja #u njemu biti Bog, a on #e
meni biti sin.
8 A strašljivima i nevjernima i
odvratnima i ubojicama i bludnici-
ma i vra$arima i idolopoklonicima
i svim lažljivcima udio je u jezeru
što gori ognjem i sumporom. To je
druga smrt.”
9 I došao je k meni jedan od sed-
morice an!ela koji imaju sedam $aša
punih sedam posljednjih pošasti
te progovorio sa mnom govore#i:
“Do!i ovamo, pokazat #u ti mladen-
ku, ženu Jaganj$evu.”
10 I odnio me u duhu na goru ve-
liku i visoku i pokazao mi taj veliki
grad, sveti Jeruzalem, gdje silazi s
neba od Boga.
OTKRIVENJE 21
11 Imao je slavu Božju i svjetlo
njegovo bilo je nalik dragom kame-
nu, poput kamena jaspisa, $istog
kao kristal.
12 I zidine je imao velike i visoke,
s dvanaest vratiju, a na vratima
dvanaest an!ela i zapisana imena, to
su imena dvanaest plemena sinova
Izraelovih.
13 Od istoka vrata troja, od sjevera
vrata troja, od juga vrata troja i od
zapada vrata troja.
14 I zidine grada imale su dvanaest
temelja, a na njima imena dvanaesto-
rice apostola Jaganj$evih.
15 A onaj koji je govorio sa mnom
imao je zlatnu trsku da bi izmjerio
grad i njegova vrata i njegove zidine.
16 I grad leži na $etiri ugla i du-
žina mu je tolika kolika je i širina.
I izmjerio je grad trskom: dvanaest
tisu#a stad a; dužina i širina i visina
su mu jednaki.
17 I izmjerio je zidine njegove: sto
$etrdeset i $etiri lakta prema mjeri
$ovje$joj, to jest an!eoskoj.
18 I zidine su mu bile sagra!ene od
jaspisa, a sâm grad od $istoga zlata,
nalik $istome staklu.
19 I temelji gradskih zidina bili
su ukrašeni svakovrsnim dragim
kamenjem: prvi temelj je jaspis,
drugi saÞr, tre#i kalcedon, $etvrti
smaragd, peti sardoniks, šesti sard,
sedmi krizolit, osmi beril, deveti
topaz, deseti krizopraz, jedanaesti
h acint, dvanaesti ametist.
21 I dvanaest vratiju dvanaest
bisera: svaka pojedina vrata bila su
od jednog bisera. A ulica grada je
$isto zlato, kao prozirno staklo.
22 I hrama u njemu nisam vidio,
jer Gospodin Bog Svesilni i Jaganjac
je njegov hram.
23 I gradu ne treba ni sunca ni
mjeseca da sv etle u njemu, jer ga je
slava Božja obasjala, a svjetiljka mu
je Jaganjac.
OTKRIVENJE 22
24 I narodi od onih koji su spašeni
hodit #e u svjetlosti njegovoj, i kra-
ljevi zemaljski u njega donose svoju
slavu i $ast.
25 I vrata se njegova ne zatvaraju
danju, jer no#i ondje ne#e ni biti.
26 I donosit #e u njega slavu i $ast
naroda.
27 I u njega ne#e u#i ništa ne$isto
i ništa što $ini gnusobu i laž, nego
samo oni koji su zapisani u Jaganj-
$evoj knjizi života.
POGLAVLJE 22
I pokazao mi je $istu r eku vode ži-
vota, bistru kao kristal, gdje izvire
od pr estolja Božjega i Jaganj$eva.
2 Usred ulice grada, te s jedne i
druge strane r eke, je Stablo života
što ra!a dvanaest vrsta plodova, i
svakog pojedinog mjeseca daje svoj
plod. A liš#e stabla je za ozdravljenje
narodima.
3 I ne#e više biti nikakvog proklet-
stva, i pr estolje Božje i Jaganj$evo
bit #e u njemu; i sluge #e mu njegove
služiti
4 i gledati lice njegovo, a ime #e im
njegovo biti na $elima.
5 I no#i ondje ne#e biti, i ne#e treba-
ti svjetiljke ni svjetla sun$eva, jer ih
Gospodin Bog obasjava. I kraljevat
#e uv ek i zauv ek.
6 I rekao mi je: “Ove su r e$i vjerne
i istinite, i Gospodin, Bog svetih
proroka, poslao je an!ela svojega
da pokaže svojim slugama što se
uskoro treba dogoditi.”
7 “Evo, dolazim ubrzo! Blažen
onaj koji drži r e$i proroštva ove
knjige!”
8 I ja, Ivan, vidio sam ovo i $uo.
I kad sam $uo i vidio, pao sam da
iskažem štovanje pred nogama
an!ela koji mi je to pokazivao.
312
9 Tada mi je rekao: “Pazi, ne #ini to!
Jer ja sam sluga sudrug tvoj i bra#e
tvoje proroka i onih koji drže r e$i
ove knjige. Štuj Boga!”
10 I rekao mi je: “Ne zape$ati r e$i
proroštva ove knjige, jer vr eme je
blizu!
11 Tko je nepravedan, neka i dalje
bude nepravedan, i tko je okaljan,
neka i dalje bude okaljan; i tko je pra-
vedan, neka i dalje bude pravedan; i
tko je svet, neka i dalje bude svet.”
12 “I evo, dolazim ubrzo, i nagrada
moja sa mnom, da dam svakomu
prema njegovim djelima.
13 Ja sam Alfa i Omega, po$etak i
svršetak, prvi i posljednji.”
14 Blaženi su oni koji izvršavaju
zapov edi njegove: imat #e pravo
na Stablo života i na vrata #e u#i u
grad.
15 A vani ostaju psi, i vra$ari, i
bludnici, i ubojice, i idolopoklonici,
i svatko tko voli i $ini laž.
16 “Ja, Isus, poslao sam an!ela
svojega da vam ovo posvjedo$i po
crkvama. Ja sam kor en i izdanak
Davidov i sjajna Jutarnja zv ezda.”
17 A Duh i mladenka govore:
“Do!i!” I tko $uje, neka kaže: “Do!i!”
I neka onaj tko je žedan, do!e! I
tko ho#e, neka uzima vode života
besplatno!
18 Jer svjedo$im svakomu tko $uje
r e$i proroštva ove knjige: Ako tko
ovome što nadodaje, Bog #e njemu
nadodati pošasti zapisane u ovoj
knjizi.
19 I ako tko oduzima od rije$i
knjige ovog proroštva, Bog #e mu
oduzeti udio iz Knjige života i iz
svetoga grada i onoga što je zapisano
u ovoj knjizi.
20 Onaj koji ovo svjedo$i kaže:
“Doista, dolazim ubrzo!” Amen!
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
 BILJEŠKE
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________