Chapter 8 - The Hidden Curriculum and Professionalism

Butler
University
Access Provided by:
razumiju medicinsku profesionalnost
Poglavlje 8: SKRIVENI KURIKULUM I PROFESIONALNOST
CILJEVI UČENJA
1. Opisati kako se medicinska okruženja za učenje sastoje od složene interakcije formalnog kurikuluma, neformalnog kurikuluma i skrivenog
kurikuluma.
2. Objasniti kako skriveni kurikulum medicinskog fakulteta ili zdravstvene organizacije utječe na profesionalnost kod pripravnika i liječnika koji rade.
3. Pokazati kako procijeniti i riješiti ta skrivena pravila u okruženju za učenje.
UVOD
Bio je to prvi dan orijentacije za nove stanovnike i bližnje. Nakon niza pozdravnih izjava dekana škole i potpredsjednika za zdravstvene znanosti,
pripravnici su trebali imati dvosatni blok profesionalnosti. Vodeća osoba odgovorna za ovaj blok uporno je lobirala kod odbora za planiranje
orijentacije da se profesionalnost dodijeli istaknutom mjestu unutar cjelokupnog dvodnevnog programa. Stoga joj je bilo drago otkriti da je
segment profesionalizma trebao biti "prvi na redu" i izravno pratiti uvodne riječi dekana i potpredsjednika.
Tijekom prve pauze u ovoj sesiji, dvoje dolaznih stanovnika svratilo je pozdraviti jednog od fakulteta programa profesionalizma. "Znate", rekao je
prvi, "ništa od ovoga neće biti toliko važno", nakon čega slijedi drugi, "Osim što će nas učiniti još ciničnijima." Iako je članica fakulteta sumnjala
kamo je taj razgovor krenuo, odgovorila je: "Kako?" Drugi stanovnik je nastavio: "Ono što je zaista važno je ono što ćemo vidjeti u srijedu kada
imamo prvu rotaciju klinike. Naučili ste nas dno crta u medicinskoj školi naime obratiti pozornost na ono što radite, a ne na ono što govorite. Ono
što zapravo mislite pod profesionalnošću pokazuje se u tome kako se ponašate."
U ovom primjeru ova dva specijalizanta artikuliraju ključnu poruku o profesionalnosti koju su stekli tijekom preddiplomskog medicinskog
obrazovanja putem skrivenog kurikuluma. Stanovnici opisuju jaz između onoga što su ih učili tijekom predavanja o profesionalnosti i onoga što su
vidjeli da njihovi uzori rade u praksi od kojih je potonji, također su došli naučiti, signalizirao pravu lekciju. Očito je da članovi fakulteta ne namjeravaju
potkopati kurikulum, a programi obuke očekuju da fakultet modelira lekcije koje se uče na predavanjima. Dakle, kako je ovaj skriveni kurikulum
evoluirao, koje su implikacije i kako se može poboljšati?
Tijekom posljednjih desetljeća profesionalizam se razvio (vidi poglavlje 3, Kratka povijest modernog pokreta profesionalizma medicine). Stvorene su
brojne definicije; razvijeni su kurikulumi, kodovi i povelje; a nastavnici su artikulirali kompetencije i prekretnice u profesionalnosti. Unatoč svom tom
napornom radu i dobrim namjerama, postoji napetost u poučavanju profesionalizma. Fakultet može biti nepromišljen u svojoj predanosti poboljšanju
obrazovanja studenata i rezidenta, ali stvaranje kurikuluma ili alata za procjenu krenulo je putem manjeg otpora. Pronalaženje 2 sata tijekom
orijentacije stanovnika operativno je daleko lakše i lakše opravdano (npr. "Vidite, radimo nešto"), nego poduzimanje opsežnog posla potrebnog za
sljedeće: (1) promijeniti stvarna ponašanja liječnika uzora s kojima će se polaznici susresti tijekom svojih kliničkih iskustava; i (2) mijenjaju uvjete pod
kojima ti liječnici obavljaju svoj posao. Ukratko, kodovi i kurikulumi lakše se stvaraju od novih modela prakse. Posljedica je bila savršena oluja
kontradikcija koje su doživjeli studenti. Studenti će dobiti jutarnje predavanje o sukobu interesa u kojem će naglasiti važnost suzbijanja pristranosti u
donošenju kliničkih odluka, da bi se kasnije našli u skladu s preceptorom koji će se sastati s tri predstavnika lijekova, pripadati uredu govornika pod
pokroviteljstvom industrije i raditi za ugovornu istraživačku organizaciju kako bi se pacijenti upisali u klinička ispitivanja a sve to donosi prihod
liječniku. Da bi poruke bile još zbunjujuće za studente, ovaj preceptor može objasniti zašto je njegov rad s farmaceutskim tvrtkama dobar za pacijente
jer tvrtka pruža prijeko potrebne besplatne uzorke za kliniku i, u konačnici, istraživanje će poboljšati brigu o pacijentima.
Današnji polaznici nalaze se izloženi dvama skupovima kurikuluma formalnoj i često idealnijoj verziji "učionice" i pragmatičnijoj kliničkoj verziji
"stvarnog života". U nekim su slučajevima poruke koje polaznici primaju sinergističke i osnažujuće. U drugim slučajevima, međutim, polaznici čuju
neki skup idealnih poruka profesionalizma u razredu, a zatim vide kontradiktorne poruke na djelu.
Downloaded 2023115 1:2 A Your IP is 159.242.234.86
Chapter 8: THE HIDDEN CURRICULUM AND PROFESSIONALISM,
VJEŽ B A UČENJA 81 Page 1 / 10
©2023 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
1. Identificirajte slučaj u sadašnjem radnom okruženju u kojem je poruka formalnog profesionalizma "UČINI OVO", a stvarna praksa koju
promatrate je "LJUDI TO RADE".
jer tvrtka pruža prijeko potrebne besplatne uzorke za kliniku i, u konačnici, istraživanje će poboljšati brigu o pacijentima.
Butler University
Današnji polaznici nalaze se izloženi dvama skupovima kurikuluma formalnoj i često idealnijoj verziji "učionice" i pragmatičnijoj kliničkoj verziji
Access Provided by:
"stvarnog života". U nekim su slučajevima poruke koje polaznici primaju sinergističke i osnažujuće. U drugim slučajevima, međutim, polaznici čuju
neki skup idealnih poruka profesionalizma u razredu, a zatim vide kontradiktorne poruke na djelu.
VJEŽ B A UČENJA 81
1. Identificirajte slučaj u sadašnjem radnom okruženju u kojem je poruka formalnog profesionalizma "UČINI OVO", a stvarna praksa koju
promatrate je "LJUDI TO RADE".
2. Koja je formalna poruka? Kako se komunicira?
3. Suprotno tome, kako ljudi uče o tim drugim i neformalnijim "pravilima ceste?"
4. Postoji li razlika između njih dvoje?
5. Ako postoji razlika, kako bi se mogla pomiriti?
ŠTO JE SKRIVENI KURIKULUM?
Izraz "skriveni kurikulum" (HC) koncept je koji pomaže u razumijevanju potencijalno oprečnih poruka složenih okruženja za medicinsko učenje.
Pomoću HCa možemo napraviti biopsiju raspona različitih poruka koje pojedinci primaju dok se bave svojim svakodnevnim rutinama interakcije s
fakultetima, vršnjacima, osobljem i pacijentima, kao i samom organizacijom. Kao što vrijedi za društveni život općenito, poruke koje polaznici primaju
mogu se podijeliti u dvije široke kategorije formalne i neformalne. Neka od pravila koja upravljaju našim svakodnevnim životom formalne su prirode.
Primjeri uključuju zakone ili druge vrste formalno napisanih politika. Ta se formalnija pravila mogu naučiti formalnom obukom i ojačati raznim
nagradama ili kaznama. Međutim, također organiziramo svoj društveni i poslovni život oko načina rada stvari koje su prešutnije i neformalnije prirode.
Ova neformalnija pravila nisu kodificirana ni na koji formalni način, ali njihova moć nad ljudskim i / ili organizacijskim ponašanjem može biti jednako
jaka. Često, jedini način na koji učimo o njihovom postojanju je gledanje drugih kako se bave svojim svakodnevnim rutinama a zatim promatranje
kada se te neformalne norme krše.
DEFINICIJE
1. Formalni kurikulum: Formalni kurikulum svake nastavne ustanove sadržan je u izjavi o misiji, ciljevima tečaja i materijalima tečaja. Sadrži ono
što fakultet vjeruje da predaje i što se nadaju da će studenti naučiti.
2. Neformalni kurikulum: Poučavanje i učenje koje se odvija izvan formalnog kurikuluma u različitim okruženjima (tj. krugovima odjela i uz
krevet) koje je neupisano i pretežno ad hoc. Ovo učenje može biti dosljedno ili u suprotnosti s formalnim kurikulumom.
3. Skriveni kurikulum: Lekcije koje se uče, ali nisu izričito namijenjene. Ove lekcije mogu biti u suprotnosti s formalnim kurikulumom. Skriveni
kurikulum ugrađen je u organizacijsku strukturu i kulturu i utječe na norme i vrijednosti koje učenici uče.
Postoje nebrojeni primjeri ovih neformalnih pravila i načina na koji upravljaju našim svakodnevnim životom, a većina leti ispod našeg perceptivnog
radara zbog svoje visoko uzete zdravo za gotovo. Jedan od primjera je ulazak u autobus ili vlak; nikakva formalna pravila ne reguliraju takva
ponašanja, ali postoje neformalna pravila. Razmislite o gradu A i gradu B. U Gradu A vozači autobusa mogu se glodati na platformi čekajući da autobus
stigne svaki od njih iskolči travnjak na kojem su mislili da će se vrata autobusa otvoriti. Kako autobus stiže, vozači jure naprijed, boreći se za položaj
dok se čvrsto skupljaju s obje strane vrata autobusa, prisiljavajući vozače koji se iskrcavaju da se kreću kroz usku rukavicu tijela. Stvarni ukrcaj je scena
svakog čovjeka za sebe. Čak i ljudi koji su prirodno plašljivi i ne vole biti nasrtljivi, uskoro će shvatiti da moraju gurati poput drugih ili će biti ostavljeni.
U Gradu B vozači formiraju red s kasnijim dolascima koji se dodaju na kraj linije. Kada autobus stigne, debarking je lakši za izlaz vozača, jer je linija bila
samo na jednoj strani vrata. S druge strane, novi vozači ulaze u autobus redoslijedom kojim su stigli na autobusno stajalište. Ponašanje grada A u
Gradu B prekršilo bi neformalna pravila grada B za autobusne linije.
Vožnja automobila još je jedan primjer sjecišta formalnih i neformalnih "pravila ceste". S jedne strane, vozači moraju biti licencirani i osigurani (svaki
od njih po drugoj vrsti organizacije). Vaše "pravo" na vožnju također podliježe bezbroj ograničenja. Morate položiti vozački ispit, a uspješna industrija
pruža nastavu koja će vas naučiti vozačkim vještinama, kao i formalnim pravilima ceste. Oni koji se ne pridržavaju tih pravila podliježu nizu sankcija,
uključujući uhićenje i pritvaranje. Autoceste su prepune znakova koji vam govore koliko brzo možete voziti i gdje se možete ili ne možete okrenuti i
Chapter 8: THE HIDDEN CURRICULUM AND PROFESSIONALISM, Page 2 / 10
tako dalje. Međutim, vozači također uče da ta formalna pravila ceste nisu cijela priča. Na primjer, prije ili kasnije, većina vozača "shvati" da, iako postoji
objavljeno (tj. formalno) ograničenje brzine, "pravo" ograničenje je nešto veće često možete voziti 10 milja na sat brže od ograničenja brzine bez
dobivanja karte. Neka formalna pravila mogu se prekršiti bez posljedica.
samo na jednoj strani vrata. S druge strane, novi vozači ulaze u autobus redoslijedom kojim su stigli na autobusno stajalište. Ponašanje grada A u
Butler University
Gradu B prekršilo bi neformalna pravila grada B za autobusne linije.
Access Provided by:
Vožnja automobila još je jedan primjer sjecišta formalnih i neformalnih "pravila ceste". S jedne strane, vozači moraju biti licencirani i osigurani (svaki
od njih po drugoj vrsti organizacije). Vaše "pravo" na vožnju također podliježe bezbroj ograničenja. Morate položiti vozački ispit, a uspješna industrija
pruža nastavu koja će vas naučiti vozačkim vještinama, kao i formalnim pravilima ceste. Oni koji se ne pridržavaju tih pravila podliježu nizu sankcija,
uključujući uhićenje i pritvaranje. Autoceste su prepune znakova koji vam govore koliko brzo možete voziti i gdje se možete ili ne možete okrenuti i
tako dalje. Međutim, vozači također uče da ta formalna pravila ceste nisu cijela priča. Na primjer, prije ili kasnije, većina vozača "shvati" da, iako postoji
objavljeno (tj. formalno) ograničenje brzine, "pravo" ograničenje je nešto veće često možete voziti 10 milja na sat brže od ograničenja brzine bez
dobivanja karte. Neka formalna pravila mogu se prekršiti bez posljedica.
Zamislite da vam je ovo prvi dan u bilo kojem gradu i da ste trebali ići autobusom. Kako biste znali koje ponašanje usvojiti?
Odgovor: Gledate, učite i postupate u skladu s tim.
Zabiti svoj put do fronte u gradu koji je normiran u redu bilo bi nezamislivo onima koji čekaju u redu i moglo bi pozvati javni prijekor. Suprotno
tome, "postrojavanje" u mafijaškom miljeu moglo bi vas podvrgnuti ismijavanju ili vas barem ostaviti trajno nasukane na platformi dok su drugi
žurili s vama da se ukrcate.
Isti raspon i miješanje poruka vrijedi i za medicinsko obrazovanje. Studenti dolaze na medicinsku školu znajući (a ako ne znaju, brzo nauče) da će
mnogo toga što se događa u medicinskoj školi biti određeno ne pravilima sadržanim u učeničkom priručniku ili naravno nastavnom planu i programu,
već na način na koji se "stvari ovdje rade" na njihovom medicinskom fakultetu. Nadalje, oni također znaju da će postojati različita pravila ovisno o
učitelju i / ili okruženju. Kao takvi, studenti troše znatnu količinu vremena i mentalne energije "smišljajući" pravila koja reguliraju svaki novi tečaj i / ili
kliničko okruženje dok prelaze između i među stotinama postavki i situacija na svom putu medicinskog treninga. Osim znatnih troškova tranzicije
povezanih s useljenjem i izlaskom iz novih okruženja za učenje, polaznici se također susreću sa značajnim troškovima prevođenja jer shvaćaju kako se
neformalna pravila u njihovoj najnovijoj klasi, kliničkoj službi ili čak specijaliziranom području razlikuju od formalnih pravila (Hirsh, 2013). Studenti
čak spoznaju da pojedini fakulteti unutar određenog okruženja mogu imati različite "stilove" komunikacije ili neformalna pravila, zahtijevajući tako od
učenika da ovladaju još širim rasponom stilova i preferencija. Postati dobar student medicine ne odnosi se samo na svladavanje formalnog
kurikuluma. Također se radi o svladavanju prostora između formalne i skrivenije dimenzije učenja učenika (Snyder, 1971).
Što učenici uče kada ovladaju ovim "drugim" kurikulumom? Ako su uspješni navigatori tog prostora između formalnog i skrivenog kurikuluma, uče ne
samo da takav prostor postoji, već, što je još važnije, da njihov "opstanak" uvelike ovisi o njihovoj sposobnosti dekodiranja tog prostora. "Najbolji"
studenti često nisu akademski najbriljantniji, već oni koji su u stanju razumjeti prevladavajuću kulturu svog trenutnog okruženja za učenje i djelovati u
skladu s tim i to bez obzira na formalna pravila. Ono što studenti uče je dati fakultetu ono što fakultet očekuje od dobrih studenata; "pravi" odgovor
na ispit ili na polaganje pitanja tijekom vizita; "ispravna" deportacija pred pacijentima u odnosu na daleko od pacijenata ili pravi (i pogrešan) način
bilježenja radnog vremena (Brainard & Brislen, 2007.; Prentice, 2012. Studenti uče "igrati igru" i postati stručnjaci u onome što sociolozi nazivaju
"upravljanje dojmom" (Giacalone & Rosenfeld, 1989). Možda najpodmuklije, studenti uče igrati znajući da fakultet prepoznaje (makar samo na
implicitnoj razini) da je igranje prevladavajući redoslijed dana jer su i nastavnici nekada bili studenti. Ono što polaznici uče, u najosnovnijem smislu,
je strateška važnost postajanja "situacijskim kameleonima" (Dalfen, 1999.; Hafferty & Hafler, 2011.).
OGLEDNA SKRIVENA VJEŽ BA KURIKULUMA
Na medicinskom fakultetu X od učenika četvrte godine zatraženo je da sastave "Pravila kuće X" pravila koja su "pokupili" tijekom svoje 4 godine u
ovoj školi i pravila koja bi se mogla prenijeti na sljedeći razred dolaznih učenika. Ti su učenici identificirali 103 pravila, od kojih se 8 pojavljuje u
nastavku.
Naučite kako se ponašati kao da znate sve, bez obzira radite li ili ne.
Zatražite očekivanja od evaluacija prvog dana.
Radi se o preživljavanju, a ne briljiranju.
Budite dobri u tome da vas ljudi zavole i znaju što to znači na različitim rotacijama.
Nikada ne tražite da odete kući, ali ako vam je rečeno da odete kući, pitajte jednom možete li nešto učiniti, a zatim otiđite.
Politika je važna provedite najviše vremena s najmoćnijom osobom.
Prisustvo je ispravno, čak i kada je prisustvo pogrešno.
Svako prisustvo imat će različita očekivanja o tome kako napisati bilješku i narudžbe.
bilježenja radnog vremena (Brainard & Brislen, 2007.; Prentice, 2012. Studenti uče "igrati igru" i postati stručnjaci u onome što sociolozi nazivaju
Butler University
"upravljanje dojmom" (Giacalone & Rosenfeld, 1989). Možda najpodmuklije, studenti uče igrati znajući da fakultet prepoznaje (makar samo na
Access Provided by:
implicitnoj razini) da je igranje prevladavajući redoslijed dana jer su i nastavnici nekada bili studenti. Ono što polaznici uče, u najosnovnijem smislu,
je strateška važnost postajanja "situacijskim kameleonima" (Dalfen, 1999.; Hafferty & Hafler, 2011.).
OGLEDNA SKRIVENA VJEŽ BA KURIKULUMA
Na medicinskom fakultetu X od učenika četvrte godine zatraženo je da sastave "Pravila kuće X" pravila koja su "pokupili" tijekom svoje 4 godine u
ovoj školi i pravila koja bi se mogla prenijeti na sljedeći razred dolaznih učenika. Ti su učenici identificirali 103 pravila, od kojih se 8 pojavljuje u
nastavku.
Naučite kako se ponašati kao da znate sve, bez obzira radite li ili ne.
Zatražite očekivanja od evaluacija prvog dana.
Radi se o preživljavanju, a ne briljiranju.
Budite dobri u tome da vas ljudi zavole i znaju što to znači na različitim rotacijama.
Nikada ne tražite da odete kući, ali ako vam je rečeno da odete kući, pitajte jednom možete li nešto učiniti, a zatim otiđite.
Politika je važna provedite najviše vremena s najmoćnijom osobom.
Prisustvo je ispravno, čak i kada je prisustvo pogrešno.
Svako prisustvo imat će različita očekivanja o tome kako napisati bilješku i narudžbe.
GDJE NALAZITE SKRIVENI KURIKULUM?
Bio je to prvi dan nastave, neposredno nakon 2 dana orijentacije. Studenti su bili organizirani u male skupine, svaki s dva nastavnika i strpljivim
posjetiteljem. Namjera razreda, kako je službeno rečeno fakultetu, bila je da studenti slušaju "pacijentovu priču", a zatim da pacijentu postavljaju
pitanja. Fakultet je bio tamo "kao voditelji". Pacijentima je rečeno da govore o svojoj povijesti bolesti u kojoj god mjeri se osjećali ugodno i da
također odgovore na pitanja studenata.
U jednoj skupini dvočlani fakultetski tim činio je liječnik i član doktorskog fakulteta. Pregled razreda i njegovog formata dao je liječnik, a
upoznavanje je napravljeno oko stola (nekako preskakanje doktorskog fakulteta Skriveni kurikulum [HC] lekcija 1). Zatim je pacijent pozvan da
govori od strane liječnika. Gotovo neposredno nakon što je pacijent započeo svoj narativ, liječnik je "nadriliječništvo" dlanom dlanom povisio svoj
iPhone ispod razine tablice i počeo provjeravati poruke (HC lekcija 2, 3). To se nastavilo tijekom trajanja (15 minuta) pripovijedanja pacijenta. Ni u
jednom trenutku tijekom nastave doktorat nije razgovarao s liječnikom o takvom ponašanju ili pokušaju vraćanja liječnika u razred (HC lekcija 4).
Konačno, ni u jednom trenutku tijekom ili nakon nastave voditelj nije pitao polaznike o njihovim mislima ili reakcijama u vezi s iskustvom kontakta
s pacijentom (HC lekcija 5, 6, 7).
SKRIVENE "LEKCIJE" IZ GORNJEG PRIMJERA
1. Doktorski fakulteti su manje važni od doktorskog fakulteta.
2. MDovi su zauzeti ljudi i ne moraju objašnjavati ili se ispričavati za zahtjeve za svoje vrijeme.
3. Na koji god fakultet trenutno pohađao, važnije je od onoga što studenti ili pacijenti mogu zahtijevati.
4. Doktorski fakultet prepoznaje (i prilaže se) ovoj hijerarhiji važnosti.
5. Klinički fakultet je "sve to već čuo", pa stoga ne moraju biti "potpuno prisutni" kada pacijenti (ili studenti) govore.
6. Povratne informacije učenika nisu potrebne niti ohrabrene.
7. Studenti ne bi trebali govoriti ništa o neprofesionalnom ponašanju fakulteta.
Sigurni smo da liječnik u gornjem scenariju nije otišao na nastavni sat s planom komuniciranja tih skrivenih lekcija. Međutim, nažalost, HC potencijalno
djeluje unutar bilo kojeg obrazovnog miljea u rasponu od učionice prvog dana medicinskog fakulteta opisanog gore do svih kliničkih postavki. Gotovo
svako okruženje za učenje sadrži određenu međudjelovanje formalnih i neformalnih pravila, a time i potencijal za nedosljedne ili nespojive poruke o
tome što se očekuje od sudionika. Ta očekivanja ne pokrivaju samo ponašanje (što učiniti), već i ono što treba misliti u vezi s onim što se događa
iPhone ispod razine tablice i počeo provjeravati poruke (HC lekcija 2, 3). To se nastavilo tijekom trajanja (15 minuta) pripovijedanja pacijenta. Ni u
Butler University
jednom trenutku tijekom nastave doktorat nije razgovarao s liječnikom o takvom ponašanju ili pokušaju vraćanja liječnika u razred (HC lekcija 4).
Access Provided by:
Konačno, ni u jednom trenutku tijekom ili nakon nastave voditelj nije pitao polaznike o njihovim mislima ili reakcijama u vezi s iskustvom kontakta
s pacijentom (HC lekcija 5, 6, 7).
SKRIVENE "LEKCIJE" IZ GORNJEG PRIMJERA
1. Doktorski fakulteti su manje važni od doktorskog fakulteta.
2. MDovi su zauzeti ljudi i ne moraju objašnjavati ili se ispričavati za zahtjeve za svoje vrijeme.
3. Na koji god fakultet trenutno pohađao, važnije je od onoga što studenti ili pacijenti mogu zahtijevati.
4. Doktorski fakultet prepoznaje (i prilaže se) ovoj hijerarhiji važnosti.
5. Klinički fakultet je "sve to već čuo", pa stoga ne moraju biti "potpuno prisutni" kada pacijenti (ili studenti) govore.
6. Povratne informacije učenika nisu potrebne niti ohrabrene.
7. Studenti ne bi trebali govoriti ništa o neprofesionalnom ponašanju fakulteta.
Sigurni smo da liječnik u gornjem scenariju nije otišao na nastavni sat s planom komuniciranja tih skrivenih lekcija. Međutim, nažalost, HC potencijalno
djeluje unutar bilo kojeg obrazovnog miljea u rasponu od učionice prvog dana medicinskog fakulteta opisanog gore do svih kliničkih postavki. Gotovo
svako okruženje za učenje sadrži određenu međudjelovanje formalnih i neformalnih pravila, a time i potencijal za nedosljedne ili nespojive poruke o
tome što se očekuje od sudionika. Ta očekivanja ne pokrivaju samo ponašanje (što učiniti), već i ono što treba misliti u vezi s onim što se događa
(norme koje stoje iza ponašanja). Iako je klasična razlika HCa između lekcija koje se podučavaju "u učionici" u odnosu na one koje se događaju "u
klinici", važno je prepoznati da svaka postavka sadrži svoj skup formalnih / eksplicitnih nasuprot neformalnim / implicitnim pravilima i porukama. HC
može biti prisutan čak i na studentskim ispitima. Na primjer, član fakulteta primijetio je da će scenariji na studentskom pregledu s višestrukim izborom
vjerojatno prikazati pacijentice, za razliku od muških pacijenata, kao da imaju psihosomatske bolesti.
Još jedan uobičajeni primjer HCa je da studenti brzo nauče da ono što se formalno uči o "dobrim komunikacijskim vještinama" možda nije ono što
zapravo vide kada su u pitanju interakcije između fakultetskih uzora i njihovih pacijenata (Browning i sur., 2007). Polaznici mogu naučiti da su loši
stilovi komunikacije prihvatljivi, uključujući ne izražavanje empatije kada se to traži ili žuri kroz informirane razgovore o donošenju odluka. Ako
direktorica činovništva izjavi da je jedan od ključnih ciljeva njezina činovništva naučiti načela skrbi usmjerene na pacijenta, onda je to formalni
kurikulum. Istovremeno, polaznici će pratiti kako fakultetski uzor skrbi usmjerenoj na pacijenta, a ovisno o tome što vide, može odlučiti da formalni
kurikulum podržava ili potkopava ono što se odvija u ovim neformalnijim okruženjima za učenje. Polaznici mogu odlučiti da je ono što vide kao uzor
kao predstavljanje "skrbi usmjerene na pacijenta" "prava stvar", čak i ako to nije upravo ono što su formalno naučeni.
Zbog te dualnosti, studenti se neprestano bave onim što bismo mogli smatrati "analizom praznina" i tako aktivno prate prostor između onoga što im
je formalno rečeno da očekuju i onoga što se zapravo odvija na podu trgovine njihovih svakodnevnih iskustava. Što je manji jaz, to su učenici uvjereniji
u "dobivanje". Što je veći jaz, učenici postaju zabrinutiji u pogledu svog učenja, njihove sposobnosti da "shvate" što se događa, a time i njihove
dugoročne preživljavanje.
JESU LI MEDICINSKI FAKULTETI POTREBNI ZA RJEŠAVANJE PITANJA HCA I
PROFESIONALIZMA?
Što se tiče akreditacije, medicinski fakulteti moraju djelovati u skladu s nizom formalnih pravila koja uređuju vrste informacija koje moraju predočiti
Odboru za vezu za medicinsko obrazovanje (LCME). Ovaj kompendij standarda i zahtjeva (pravi formalni kurikulum) detaljno navodi kako bi
medicinski fakulteti trebali obavljati posao medicinskog obrazovanja s obzirom na pitanja upravljanja, isporuke kurikuluma, strukture, menadžmenta,
ocjenjivanja učenika i kurikuluma, upisa, studentskih usluga, studentskog života, zahtjeva fakulteta i obrazovnih resursa. U okviru tog raspona
standarda, LCME ima jedan zahtjev za izvješćivanje (MS31A) koji se neizravno odnosi na HC. Ovaj standard, koji se nalazi u dijelu dokumenta s
oznakom "Okruženje za učenje", poziva škole da se pozabave sljedećim:
"MS31A: Program medicinskog obrazovanja mora osigurati da njegovo okruženje za učenje promiče razvoj eksplicitnih i odgovarajućih
profesionalnih atributa kod svojih studenata medicine (tj. stavova, ponašanja i identiteta)." Standard dalje određuje da okruženje za učenje "uključuje
i formalne aktivnosti učenja i stavove, vrijednosti i neformalne 'lekcije' koje prenose pojedinci koji komuniciraju s studentom medicine. Program
medicinskog obrazovanja i njegov fakultet, osoblje, studenti medicine i stanovnici također bi trebali redovito ocjenjivati okruženje za učenje kako bi
identificirali pozitivne i negativne utjecaje na održavanje profesionalnih standarda i ponašanja te razvili odgovarajuće strategije za poboljšanje
pozitivnih i ublažavanje negativnih utjecaja" (Odbor za vezu za medicinsko obrazovanje, 2012).
Standard priznaje da postoje vozila učenja izvan formalnog kurikuluma i formalno ih povezuje s pitanjima profesionalizma. Može biti teško primijetiti
standarda, LCME ima jedan zahtjev za izvješćivanje (MS31A) koji se neizravno odnosi na HC. Ovaj standard, koji se nalazi u dijelu dokumenta s
oznakom "Okruženje za učenje", poziva škole da se pozabave sljedećim: Butler University
Access Provided by:
"MS31A: Program medicinskog obrazovanja mora osigurati da njegovo okruženje za učenje promiče razvoj eksplicitnih i odgovarajućih
profesionalnih atributa kod svojih studenata medicine (tj. stavova, ponašanja i identiteta)." Standard dalje određuje da okruženje za učenje "uključuje
i formalne aktivnosti učenja i stavove, vrijednosti i neformalne 'lekcije' koje prenose pojedinci koji komuniciraju s studentom medicine. Program
medicinskog obrazovanja i njegov fakultet, osoblje, studenti medicine i stanovnici također bi trebali redovito ocjenjivati okruženje za učenje kako bi
identificirali pozitivne i negativne utjecaje na održavanje profesionalnih standarda i ponašanja te razvili odgovarajuće strategije za poboljšanje
pozitivnih i ublažavanje negativnih utjecaja" (Odbor za vezu za medicinsko obrazovanje, 2012).
Standard priznaje da postoje vozila učenja izvan formalnog kurikuluma i formalno ih povezuje s pitanjima profesionalizma. Može biti teško primijetiti
okruženje za učenje jer ono postaje naša norma. Vježba u nastavku predstavlja jedan od načina proučavanja okruženja za učenje u medicinskom
fakultetu bilježenjem korištenja nagrada. Nagrade su konkretan i javan način da se naznači što se cijeni i hvali.
Važno je shvatiti da je MS31A relativno nov standard (2009.) i stoga nema institucionalne rezultate potrebne za razlučivanje kako MS31A zapravo
tumače medicinski fakulteti, a zauzvrat i LCME. Na primjer, kako se LCME obraća medicinskoj školi koja mjeri te pozitivne i negativne utjecaje, ali ne
otklanja utvrđene probleme? Do danas nema dovoljno iskustva sa standardom.
1. Zabilježite sve nagrade koje dodjeljuje vaša medicinska škola, a koje se objavljuju putem plaketa itd.
2. Imajte na umu naziv i svrhu nagrade, uključujući od koga (dobitnika) kome (primatelja nagrade).
3. Također zabilježite "vidljivost" ove nagrade, uključujući i njezinu lokaciju (npr. nagrada je obješena u studentskom salonu ili u stražnjem
hodniku).
4. Zatim pokušajte identificirati kada i gdje se ova nagrada dodjeljuje (npr. Privatno u odnosu na veliku ceremoniju kao što je matura), zajedno s
načinom na koji se nagrada inače objavljuje (npr. bilteni, epošta u cijeloj školi, skupština fakulteta).
5. Provjerite svoj popis u odnosu na nagrade za koje medicinska škola kaže da ih dodjeljuje kako biste pokušali identificirati one nagrade koje su
dodijeljene, ali nisu priznate putem objave.
6. Konačno, brainstorming s kolegama (uključujući studente) o nagradama za koje smatraju da bi se trebale ili ne bi trebale dodjeljivati, s
posebnim okom prema identificiranju nagrada koje treba dodijeliti, ali nisu.
POSLJEDICA SKRIVENOG KURIKULUMA NA UČENIKE
To je u rano proljeće treće godine i skupina studenata uskoro započinje šesti od sedam potrebnih činovništva koja su dužni preuzeti za tu godinu.
Tijekom jutarnje orijentacijske sesije dolazi katedra odjela, pozdravlja studente i izričito spominje da pitanja sigurnosti pacijenata i kvalitete skrbi
smatra najvažnijima za njezinu uslugu. Očekuje da će učenici "progovoriti" kada vide stvari koje mogu negativno utjecati na sigurnost i / ili kvalitetu
pacijenata. Stolica također izričito povezuje kvalitetu, sigurnost i obraćanje profesionalnosti s "profesionalnom odgovornošću" koju studenti
imaju kao "članovi zdravstvenog tima".
Iako su inspirirani ovim riječima, učenici su također ispunjeni mrvicom zbunjenosti i straha, budući da je jedno od temeljnih implicitnih pravila koje
su naučili na njezinoj posljednjoj rotaciji bilo da je "pohađanje uvijek ispravno, čak i kada je pohađanje pogrešno."
Dok treća godina izlazi iz sobe, jedna mrmlja drugoj: "Super! Sada samo trebam shvatiti tko će biti oduševljen kad progovorim, a tko neće biti tako
sretan."
Jasno je da stolica nije željela ostaviti učenike s tim osjećajem zbunjenosti. Jedno od rješenja za studente moglo bi biti da se sastanu sa stolicom,
možda nakon predavanja, i zatraže neke smjernice o tome kako iznijeti ova osjetljiva pitanja vezana uz kvalitetu i sigurnost. Također bi mogli pitati
kako bi polaznici trebali progovoriti kada nisu sigurni jesu li prisutni problemi s kvalitetom ili sigurnošću, budući da su neiskusni. Ovaj razgovor može
pomoći polaznicima da riješe svoje probleme s HCom.
Medicinski fakulteti, kao socijalna i psihološka okruženja, često su okarakterizirani kao izvanredno stresna, traumatična i tjeskobna mjesta za
polaznike, što zahtijeva intenzivne količine pamćenja i vremenskih obveza, zajedno s izolacijom od obiteljskih i prošlih krugova podrške (Roberts,
2009). Kao posljedica toga, studenti medicine imaju visoku razinu depresije, izgaranja i drugih mjera psihološke anksioznosti (Dyrbye i sur., 2006).
Možda nije iznenađujuće da i klinička medicina i medicinsko obrazovanje često koriste vojne metafore, uključujući one rata i pokolja kako bi
okarakterizirali iskustvo (Fuks, 2009; Harrington, 2012.). Ako pretpostavimo da članovi fakulteta ne nastoje stvoriti pedagošku komoru užasa, onda je
velik dio onoga što imamo niz neželjenih posljedica. Što je veći jaz između formalnog i HCa, to će više učenika doživjeti stres i kompromitiranije učenje
putem predviđenog kurikuluma. U međuvremenu, fakultet će se naći u situaciji da predaje "protiv struje", dok studenti razvijaju vlastita "čitanja" za
kako bi polaznici trebali progovoriti kada nisu sigurni jesu li prisutni problemi s kvalitetom ili sigurnošću, budući da su neiskusni. Ovaj razgovor može
Butler University
pomoći polaznicima da riješe svoje probleme s HCom.
Access Provided by:
Medicinski fakulteti, kao socijalna i psihološka okruženja, često su okarakterizirani kao izvanredno stresna, traumatična i tjeskobna mjesta za
polaznike, što zahtijeva intenzivne količine pamćenja i vremenskih obveza, zajedno s izolacijom od obiteljskih i prošlih krugova podrške (Roberts,
2009). Kao posljedica toga, studenti medicine imaju visoku razinu depresije, izgaranja i drugih mjera psihološke anksioznosti (Dyrbye i sur., 2006).
Možda nije iznenađujuće da i klinička medicina i medicinsko obrazovanje često koriste vojne metafore, uključujući one rata i pokolja kako bi
okarakterizirali iskustvo (Fuks, 2009; Harrington, 2012.). Ako pretpostavimo da članovi fakulteta ne nastoje stvoriti pedagošku komoru užasa, onda je
velik dio onoga što imamo niz neželjenih posljedica. Što je veći jaz između formalnog i HCa, to će više učenika doživjeti stres i kompromitiranije učenje
putem predviđenog kurikuluma. U međuvremenu, fakultet će se naći u situaciji da predaje "protiv struje", dok studenti razvijaju vlastita "čitanja" za
ono što smatraju važnim i vlastite "zaobilaženja" u borbi protiv nejasnoća s kojima se susreću.
Ukratko, studenti smišljaju kako zaobići formalna pravila i učiniti ono što je potrebno u situaciji kako bi "preživjeli". Međutim, ovaj ples ima osobnu
cijenu za studente, zahtijeva značajnu količinu mentalne energije i dovodi do stresa.
POSTOJI LI SKRIVENI KURIKULUM ZA FAKULTET?
Dr. Martens bila je oduševljena što je primila email u kojem je najavila nadolazeći događaj na kojem će njezini kolege predstaviti najnovija
istraživanja i nalaze s godišnjeg nacionalnog sastanka svog profesionalnog društva. Osjećala se loše što nije mogla ići na samu konferenciju, ali
upravo je sišla s kliničke službe i trebala je provesti još neko vrijeme sa svojom malom djecom. Stoga joj je ovo izgledalo kao sjajan način da uhvati
korak s najsuvremenijim znanstvenim dostignućima, a da pritom može komunicirati sa svojim vršnjacima. Spremala se pritisnuti gumb RSVP kada
je shvatila da je malim slovima, na dnu obavijesti, pisalo da je događaj pod pokroviteljstvom XYZ Pharmaceuticalsa, a održat će se u skupom
restoranu u blizini. To ju je iznenadilo, jer njezino sveučilište ima strogu politiku koja regulira odnose liječnika s predstavnicima industrije.
Provjerila je politiku koja je istaknuta na web stranici fakulteta, a u njoj jasno piše da večere koje sponzorira industrija, čak i u svrhu obrazovanja,
nisu dopuštene. Dr. Martens se osjećala konfliktno s jedne strane, politika je rekla da ove večere ne bi trebale postojati, ali s druge strane, ovaj
poziv je došao iz ureda šefa njezine divizije. Stvarno se htjela uhvatiti najnovijeg istraživanja i ne osjećati se izvan petlje, ali to se jednostavno nije
činilo ispravnim.
Mislimo da postoje neki alternativni pristupi koje bi dr. Martens mogao iskoristiti da pomiri ovu dilemu. Mogla bi razgovarati sa šefom svoje divizije i
saznati je li možda pogrešno razumjela politiku ili razgovarati s drugim iskusnijim članom svog odjela i saznati što drugi ljudi rade kako bi upravljali
ovim problemom. Alternativno, mogla bi razmisliti o tome da prisustvuje razgovoru, ali plati vlastiti obrok. Ako je smatrala da praksa nije u skladu sa
sveučilišnom politikom, mogla bi zatražiti od šefa svog odjela da to iznese na raspravu na sastanku odjela. Ako druge metode ne uspiju, mogla bi
razmotriti "prijavljivanje" kršenja uredu dekana.
Iako nisu tako dobro istraženi ili razjašnjeni kao što je slučaj sa studentima, članovi fakulteta također imaju svoje probleme s HCom. Zapravo, fakultet
čini zanimljivu podskupinu kada je riječ o HCu u tome što su fakulteti i agenti za HC (u slučaju studenata) i objekti vlastitog HCa (Hafler i sur., 2011.).
Kao i studenti, nastavnici se ne rađaju znajući kako biti fakultet uključujući kako se ponašati i razmišljati poput fakulteta. Moraju naučiti biti fakultet i s
velikim dijelom tog učenja koje se odvija "na poslu". Dio ovog učenja rezultat je formalnog kurikuluma razvoja fakulteta, dok je većina prešutnije
prirode.
MOGU LI POJEDINCI UČINITI BILO ŠTO U VEZI SA SKRIVENIM KURIKULUMOM?
Nema lakih odgovora kada je u pitanju rad sa i unutar HCa. Ne da okrenem frazu, ali veći dio HCa je, na kraju krajeva, skriven. Velik dio HCa povezan
je sa serendipitoznim, slučajnim i nepisanim društvenim interakcijama; Pokušaj otkrivanja HCa je težak posao. Istodobno, pretvaranje da možete
voditi formalni kurikulum bez obračuna učenja koje se odvija unutar HCa je uzaludno.
Moraju se ostvariti mogućnosti obraćanja HCu, kada se dogode. Neke od ovih radnji može provesti pojedini član fakulteta, dok će druge zahtijevati
grupni napor odjela ili medicinske škole. Evo nekoliko primjera:
Primjer 1
Objektivni strukturirani klinički pregledi (OSCE)ili studije slučaja koje se koriste u razredu moraju se provjeriti ne samo za sve temeljne poruke koje
mogu biti ugrađene u različite skripte, već i za varijacije u načinu na koji se fakultet prilagođava "pismu" tih skripti.
Primjer 2
Fakultet bi trebao biti oprezan u savjetovanju studenata o njihovom izboru karijere. Izjave poput: "Zašto biste htjeli ići u obiteljsku medicinu kad biste
mogli ući u natjecateljsku subspecijalnost?" očito su neprimjerene.
Primjer 3
Kada jedan fakultet utvrdi (putem pitanja studenata i tako dalje) da je u sukobu s onim što je drugi fakultet rekao o osnovnoj znanosti ili kliničkoj
Objektivni strukturirani klinički pregledi (OSCE)ili studije slučaja koje se koriste u razredu moraju se provjeriti ne samo za sve temeljne poruke koje
Butler University
mogu biti ugrađene u različite skripte, već i za varijacije u načinu na koji se fakultet prilagođava "pismu" tih skripti.
Access Provided by:
Primjer 2
Fakultet bi trebao biti oprezan u savjetovanju studenata o njihovom izboru karijere. Izjave poput: "Zašto biste htjeli ići u obiteljsku medicinu kad biste
mogli ući u natjecateljsku subspecijalnost?" očito su neprimjerene.
Primjer 3
Kada jedan fakultet utvrdi (putem pitanja studenata i tako dalje) da je u sukobu s onim što je drugi fakultet rekao o osnovnoj znanosti ili kliničkoj
stvari, nema dobre svrhe "trash talk" tog drugog fakulteta pred studentima. Suprotno tome, služi svakoj dobroj svrsi učenja da razgovara s tom
drugom fakultetskom osobom, sazna što su zapravo rekli i na kraju pokuša pomiriti dvije pozicije u razredu i sa studentima.
Kolektiv članova fakulteta može se baviti drugim ključnim područjima koja se odnose na HC na primjer, sustavom vrednovanja. Ispiti mogu
funkcionirati kao važan izvor poruka studentima o tome "što je stvarno važno", uključujući činjenicu da ove poruke često nadmašuju službenije izjave
o ciljevima tečaja i politikama ocjenjivanja sadržanim u dokumentima kao što je nastavni plan i program tečaja. Uključivanje pitanja vezanih uz
profesionalnost na ispitu može signalizirati da je ova domena važna i da je potrebno ovladavanje sadržajem. Evaluacije kolegija također nude priliku za
upoznavanje HCa. Tražiti od učenika da ocijene svoje zadovoljstvo tečajem manje je korisno od ispitivanja njihovih specifičnih iskustava tijekom
tečaja. Postavljanje pitanja poput: "Opišite kako ste vidjeli načela skrbi usmjerene na pacijenta koja su prikazana (ili nisu demonstrirana) tijekom ove
rotacije?" ili "Pružite primjer interakcije s poštovanjem (ili nepoštovanjem) koju ste primijetili tijekom rotacije?" omogućuje priliku za biopsiju HCa.
Upitnik za maturu medicinskog fakulteta, koji primjenjuje i analizira Udruženje američkih medicinskih fakulteta (AAMC), ima snažno iskustvo u svojim
pitanjima. Trenutno upitnik ne postavlja nikakva pitanja o HCu, ali se razmatraju pitanja. To bi medicinskim školama omogućilo da usporede rezultate
o pitanjima HCa i nauče jedni od drugih o "najboljim praksama".
1. Razmislite o situaciji u kojoj čujete jednog člana fakulteta kako govori nešto omalovažavajuće o skrbi koju pruža drugi liječnik ili medicinska
sestra.
2. Tko je čuo ovaj podcjenjivački komentar? Što su vjerojatno mislili?
3. Kako ste se tada osjećali? Jeste li se izravno pozabavili problemom? Zašto ili zašto ne?
4. Što je HC koji se komunicirao i kome?
5. Koja je implikacija za klimu učenja?
6. Koje su vaše mogućnosti za rješavanje slične situacije u budućnosti?
ZLATNA ZAKLADA
Ovo je poglavlje do sada pokazalo mnoge primjere skrivenog kurikuluma na djelu, na predslužbenju, činovništvu, specijalizaciji i prakticiranju razine
liječnika. Zajedno, ovi primjeri mogu oslikati sveprisutnu negativnu kulturu koja djeluje protiv ideala profesionalaca u razvoju. Međutim, ova slika je
nepotpuna, jer zanemaruje neke vrlo pozitivne i uspješne pokušaje poboljšanja kulture i suzbijanja negativnih učinaka HCa. Možda najpoznatiji
primjer za to je "Društvo časti zlatnog humanizma (GHHS) Zaklade Arnold P. Gold. Zaklada Gold posvetila se podupiranju i promicanju izvrsnosti u
humanističkoj skrbi za pacijente. Godine 2002. osnovao je GHHS kao "međunarodno udruženje pojedinaca i medicinskih fakulteta Poglavlja čiji su
članovi odabrani kao primjeri empatije, suosjećanja, altruizma, integriteta i usluge u radu s pacijentima i drugima u području medicine". GHHS je
stvoren kako bi "podigao vrijednosti humanizma i profesionalizma u medicini". Stvaranjem poglavlja GHHSa, institucija svojim studentima i
fakultetima označava da visoko cijeni vještine i stavove bitne za suosjećajnu brigu o pacijentima.
Studenti, stanovnici i nastavnici mogu biti nominirani za članove GHHSa, obično uzajamnom nominacijom ili sličnim procesima. To je vrlo prestižna
razlika, koja čini ne više od oko 10% do 15% diplomskog razreda i nekoliko odabranih fakulteta i stanovnika. Slično dobro uspostavljenom
Medicinskom društvu Alpha Omega Alpha Honor, indukcija u GHHS zabilježena je na pismu dekana studenta medicine.
Medicinska škola može se prijaviti da postane "poglavlje" ispunjavanjem prijavnog obrasca i navođenjem kako će se GHHS uklopiti u strukturu i
kulturu škole, predlažući ideje za humanističke projekte, kao i plan održivosti. Nakon što je poglavlje odobreno, ono postaje dio mreže postojećih
poglavlja i ispunjava uvjete za bespovratna sredstva i potporu za promicanje humanizma u skrbi za pacijente. Jedan pogled na web stranicu GHHSa
ilustrira bogatstvo aktivnosti poglavlja koje je podržala zaklada, a sve se usredotočuju na poboljšanje humanističke skrbi usmjerene na pacijenta. Ove
godine Zaklada Gold održala je svoj treći godišnji "Dan solidarnosti za suosjećajnu skrb o pacijentima", tijekom kojeg su poglavlja diljem zemlje (pa
fakultetima označava da visoko cijeni vještine i stavove bitne za suosjećajnu brigu o pacijentima.
Butler University
Studenti, stanovnici i nastavnici mogu biti nominirani za članove GHHSa, obično uzajamnom nominacijom ili sličnim procesima. To je vrlo prestižna
Access Provided by:
razlika, koja čini ne više od oko 10% do 15% diplomskog razreda i nekoliko odabranih fakulteta i stanovnika. Slično dobro uspostavljenom
Medicinskom društvu Alpha Omega Alpha Honor, indukcija u GHHS zabilježena je na pismu dekana studenta medicine.
Medicinska škola može se prijaviti da postane "poglavlje" ispunjavanjem prijavnog obrasca i navođenjem kako će se GHHS uklopiti u strukturu i
kulturu škole, predlažući ideje za humanističke projekte, kao i plan održivosti. Nakon što je poglavlje odobreno, ono postaje dio mreže postojećih
poglavlja i ispunjava uvjete za bespovratna sredstva i potporu za promicanje humanizma u skrbi za pacijente. Jedan pogled na web stranicu GHHSa
ilustrira bogatstvo aktivnosti poglavlja koje je podržala zaklada, a sve se usredotočuju na poboljšanje humanističke skrbi usmjerene na pacijenta. Ove
godine Zaklada Gold održala je svoj treći godišnji "Dan solidarnosti za suosjećajnu skrb o pacijentima", tijekom kojeg su poglavlja diljem zemlje (pa
čak i međunarodno) bila domaćini istovremenih događaja kako bi "proslavili moć suosjećanja" (The Arnold P. Gold Foundation, 2010). Zaklada Gold
predstavlja jedan, dobro uhodan primjer kako promijeniti kulturu škole i smanjiti (barem donekle) skriveni kurikulum. Daljnji primjeri navedeni su u
poglavlju 12, Organizacijski profesionalizam.
ZAKLJUČAK
S obzirom na samu količinu posla koja se odvijala u posljednjih 20 godina na HCu i medicinskom obrazovanju, više nije opravdano uokviriti
medicinsku obuku kao adekvatno zarobljenu "onim što fakultet uči". Umjesto toga, fokus se s pravom prebacio na ono što studenti (i nastavnici) uče o
tome što znači biti dobar student medicine, dobar član fakulteta i / ili dobar liječnik. Ovaj pomak u fokusu pomogao je potaknuti novu zahvalnost
medicinskom fakultetu kao "okruženju za učenje" i ulozi profesionalnog formiranja u tom okruženju.
KLJUČNE TOČKE UČENJA
1. Pojam skriveni kurikulum (HC) omogućuje nam razumijevanje lekcija koje se izvode putem formalnog kurikuluma u odnosu na lekcije koje se
izvode (a ne nužno namijenjene) prešutnijim dimenzijama medicinskog obrazovanja.
2. HC se može prenijeti promatranim međuljudskim interakcijama te kroz organizacijske prakse i kulturu.
3. Podučavanje nije isto što i učenje.
4. Studenti neprestano pokušavaju "shvatiti" svoju medicinsku obuku i pomiriti različite dijelove tog iskustva od kojih se mnogi ne mogu lako
pomiriti. Medicinsko obrazovanje tako postaje vrlo teško okruženje za pregovore.
5. Pojedini članovi fakulteta, kao i kolektiv fakulteta, mogu identificirati i obratiti se HCu kada se protivi formalnom kurikulumu.
REFERENCE
1. Brainard AH, Brislen HC. Gledište: profesionalnost učenja: pogled iz rovova. Acad Med. 2007. studenog(82)11):1010–1014.
CrossRef [PubMed: 17971682]
2. Browning DM, Meyer EC, Truog RD, Salomon MZ. Teški razgovori u zdravstvu: njegovanje relacijskog učenja za rješavanje skrivenog kurikuluma.
Acad Med. 2007. rujna 82(9):905–913.
3. Dalfen AK. Studenti medicine kao emocionalni kameleoni. CMAJ. 1999. 26. siječnja ;160(2):182–183. [PubMed: 9951438]
4. Dyrbye LN, Thomas G. Huntington JL, Lawson KL, Novotny PJ, Sloan JA, Shanafelt TD. Osobni životni događaji i izgaranje studenata medicine:
multicentrična studija. Acad Med. 2006 Travanj;81(4):374–384.
5. Fuks A. Vojne metafore moderne medicine. Dostupno na: http://www.interdisciplinary.net/wpcontent/uploads/2009/06/hid_fuks.pdf
6. Giacalone R A, Rosenfeld P. Upravljanje dojmom u organizaciji. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum; 1989.
7. Hafferty FW, Hafler JP. Skriveni kurikulum, strukturna nepovezanost i socijalizacija novih stručnjaka, u izvanrednom učenju na radnom mjestu. U
Hafleru JP (Ed.), Inovacije i promjene u stručnom obrazovanju (Svezak 6). New York, NY: Springer; 2011.
8. Hafler JP, Ownby AR, Thompson BM, Fasser CE, Grigsby K, Haidet P, Kahn MJ, Hafferty FW. Dekodiranje okruženja za učenje medicinskog
obrazovanja: skrivena perspektiva kurikuluma za razvoj fakulteta. Acad Med. 2011 Travanj;86(4):440–444.
6. Giacalone R A, Rosenfeld P. Upravljanje dojmom u organizaciji. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum; 1989. Butler University
Access Provided by:
7. Hafferty FW, Hafler JP. Skriveni kurikulum, strukturna nepovezanost i socijalizacija novih stručnjaka, u izvanrednom učenju na radnom mjestu. U
Hafleru JP (Ed.), Inovacije i promjene u stručnom obrazovanju (Svezak 6). New York, NY: Springer; 2011.
8. Hafler JP, Ownby AR, Thompson BM, Fasser CE, Grigsby K, Haidet P, Kahn MJ, Hafferty FW. Dekodiranje okruženja za učenje medicinskog
obrazovanja: skrivena perspektiva kurikuluma za razvoj fakulteta. Acad Med. 2011 Travanj;86(4):440–444.
9. Harrington KJ. Korištenje metafore u diskursu o raku: pregled literature. Clin J Oncol sestre. 2012. kolovoza 16(4):408–412
10. Hirš D. Longitudinalna integrirana činovništva: prihvaćanje skrivenog kurikuluma, zaustavljanje etičke erozije, transformacija medicinskog
obrazovanja. U Hafferty FW, O'Donnell JE (Eds.), Skriveni kurikulum u obrazovanju zdravstvenih profesija. Hanover, NH: Dartmouth College Press;
2013.(U tisku)
11. Odbor za vezu za medicinsko obrazovanje (LCME). Funkcije i struktura medicinskog fakulteta: Standardi za akreditaciju programa medicinskog
obrazovanja koji vode do diplome MDa. Svibanj, 2012.Dostupno na: http://www.lcme.org/functions.pdf.
12. Prentice R. Tijela u formaciji: Etnografija obrazovanja o anatomiji i kirurgiji. Durham NC: Duke University Press; 2012.
13. Roberts LW. Teška dužnost. Acad psihijatrija. 2009. srpnja;33(4):274–277.
14. Snyder BR. Skriveni kurikulum. New York, NY: Alfred A. Knopf; 1971.
15. Zaklada Arnold P. Gold. Društvo časti zlatnog humanizma (GHHS). 2010.Dostupno na: http://www.humanisminmedicine.org

Chapter 8 - The Hidden Curriculum and Professionalism

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Chapter 8 - The Hidden Curriculum and Professionalism

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Chapter 8 - The Hidden Curriculum and Professionalism

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Butler

5. Klinički fakultet je "sve to već čuo", pa stoga ne moraju biti "potpuno prisutni" kada pacijenti (ili studenti) govore.

5. Klinički fakultet je "sve to već čuo", pa stoga ne moraju biti "potpuno prisutni" kada pacijenti (ili studenti) govore.

You might also like