Professional Documents
Culture Documents
Almir Pramenković, Da Li Su Djela Sastavni Dio Imana
Almir Pramenković, Da Li Su Djela Sastavni Dio Imana
Almir Pramenković, Da Li Su Djela Sastavni Dio Imana
378:28
Godišnje
ISSN 1452-9580 = Islamska misao (Novi Pazar)
COBISS.SR-ID 141771532
DA LI SU DJELA SASTAVNI DIO IMANA – EHLISUNETSKA INTERPRETACIJA
28-184
Hfz. prof. dr. Almir Pramenković
SUMMARY
Historically speaking, the issue of iman (belief) is one of the most debated
issues faced by first generations of Muslims. In this article the author seeks to
affirm teaching of Ehli sunnet on deeds as integral part of belief, beside heart belief
and confession with the tongue. The author also cites opinions of non-ehli sunet
schools regarding the issue of iman. Then he presents evidences from Qur’an and
Sunne as well as opinions of the first generations Islamic scholars confirming the
idea that deeds are integral part of belief. Apart from that, attitude of Ebu Hanife
on the issue of iman has been elaborated in the article. Though Ebu Hanife points
out that iman comprises confession with the tongue and heart belief, essentially his
opinion does not differ from opinion of majority of Islamic scholars as it is question
of lexical and semantic difference.
Key words: iman-belief, deeds, ehli sunnet, sect.
UVOD
Pitanje vjerovanja je pitanje koje je važno i aktualno od početka egzistencije
ljudske vrste. Općenito, sve vjere, ideologije ali i svaki pojedinac bavili su se,
direktno ili indirektno, interpretacijom značenja vjerovanja. Lepeza shvatanja ovog
pojma je veoma široka. Međutim, u ovom radu fokus je na islamskom poimanju i
interpretaciji vjerovanja (imana). Islam je cjelokupni svjetonazor koji tretira sve
dimenzije čovjekovog života koji trebaju biti uređeni prema Objavi. Islam je došao
sa cjelokupnim sistemom propisa koji obuhvaćaju čitav ljudski život, prirodu i
društvo. Neki od tih propisa odnose se na vjerovanje, drugi na obožavanje, treći na
moral i sl. Propisi koji se odnose na vjerovanje ili iman u Allaha, dž.š., meleke,
knjige, poslanike, Sudnji dan i kada' i kader, imaju esencijalni značaj i baza su, a svi
drugi propisi kao što su namaz, post, zekat, hadž, ekonomsko, privredno, pravno i
drugo poslovanje smatraju se granama i nadgradnjom.
Islamsko vjerovanje je okosnica svih objavljenih kur'anskih ajeta i hadisa.
Pored toga, svi veliki učenjaci koji su pisali svoje zbirke hadisa posebno su isticali
teme, poglavlja i naslove koji govore o islamskom vjerovanju, kao što
su: Sahih imama El-Buharije, Sahih imama Muslima, Suneni imama Ebu Davuda, Et-
Tirmizija, En-Nesaija i Ibn Madže. Međutim, neki islamski učenjaci pisali su
posebna djela koja govore isključivo o vjerovanju te su ih različito naslovljavali.
Vjerovanje je temelj svih šerijatskih nauka, kao što su fikh (islamsko
pravo), tefsir (nauka o tumačenju Kur'ana), hadis (nauka o tumačenju riječi i djela
Muhammeda, a.s.) i druge. Dakle, vjerovanje je osnova svih ovih nauka, što znači da
bez ispravnog potvrđivanja imana, ne bi bio ispravan ni tefsir, ni fikh, ni hadis.
Stoga, svako čovjekovo djelo nema nikakvu vrijednost ukoliko je lišeno vjerovanja.
Islamsko učenje o vjerovanju je dvodimenzionalnog karaktera: uvjerenje
srcem koje je potvrđeno riječima s jedne strane, i demonstracija vjerovanja djelima
s druge strane. Stoga, u ovom radu ćemo iznijeti problematiku pitanja da li su djela
sastavni dio imana uz objašnjenje stavova neehlisunetskih škola, ali primarno
stava ehlisunetske provenijencije.
„O oče naš,“ - rekoše – „bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod
naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo.“
(Kur'an, Jusuf, 17)
A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će
na onome svijetu nastradati. (Kur'an, Ali Imran, 85)
Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela,
i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? - A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.
(Kur’an, En-Nisa, 125)
1Onaj ko povjeruje svojim srcem ali to ne potvrdi jezikom, on je vjernik kod Allaha, iako nije vjernik po
ovodunjalučkim propisima. Onaj ko povjeruje samo jezikom bez uvjerenja srcem on je kod Allaha nevjernik iako se
smatra vjernikom po ovodunjalučkim propisima, jer bi se munafici, u tom slučaju, smatrali vjernicima. Allah, dž.š.,
kaže: Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici. (Kur’an, El-Bekare, 8) Izuzetak ovog
pravila je osoba koju zadesi smrt prije nego je verbalno posvjedočila šehadet, a imala je namjeru to učiniti kao i osoba
nad kojom se vrši represija da izgovori riječi nevjerovanja. Na to ukazuje Kur'an: Onog koji zaniječe Allaha,nakon što je
u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran a srce mu ostane čvrsto u vjeri - čeka Allahova kazna. One kojima se
nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika. (Kur’an, En-Nahl, 106)
Ko posvjedoči vjerovanje srcem, međutim to ne posvjedoči jezikom, a u mogućnosti je to učiniti, nije vjernik. Uzvišeni
kaže o mušricima Kurejša: Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac,
nego nevjernici poriču Allahove riječi. (Kur'an, El-En’am, 33) O Jevrejima Kur'an kaže: Oni kojima smo dali Knjigu znaju
Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. (Kur'an, El-Bekare, 146)
Ehlisunetska interpretacija
Većina (džumhur) ehlisunetskih učenjaka smatra da se iman sastoji od riječi
jezikom, uvjerenja srcem i demonstriranja djelima organa. (El-Hakemi, 2006;
Adilović, 2004) Dakle, djela su neophodna, a onaj ko ih izostavi postaje grješnik, ali
ne i nevjernik. Pobornici ovog stava zauzimaju ispravnu poziciju, te nisu ni strogi
kao haridžije i mutezile, niti previše blagi kao murdžije. (Adilović, 2004) Takav
stav zastupali su imami Malik, Šafija, El-Evzai, učenjaci Medine, svi imami hadisa
kao što su Ahmed bin Hanbel, Ishak bin Rahvejh kao i mnogi. (En-Nesefi, 2004)
Kur'an naglašava sva tri segmenta imana. Uvjerenje srca je jedan od
najvažnijih temelja imana. Zato je Vjerovjesnik, a.s., kada ga je upitao Džibril o
imanu, rekao: Da vjeruješ u Allaha, i Njegove meleke, i Njegove knjige, i Njegove
poslanike, i Posljednji dan i odredbu dobra i zla. (Sahihu-l-Muslim, broj hadisa: 8)
Allah, dž.š., kaže: O, vjernici, vjerujte u Allaha i u Njegovog poslanika, i u Knjigu koju
je objavio Svome Poslaniku, i u Knjigu koju je objavio još prije, a ko ne vjeruje u
Allaha, i u Njegove meleke, i u Njegove poslanike, i u Posljednji dan, taj je daleko
zalutao. (Kur'an, En-Nisa, 136) U sljedećem ajetu Uzvišeni kaže: Doista su samo
vjernici oni koji vjeruju u Allaha i u Njegovog Poslanika, a zatim više ne sumnjaju!
(Kur'an, El-Hudžurat, 15) I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi
čvrsto vjerovao. (Kur'an, El-En'am, 75)
O onima koji ne vjeruju srcem Uzvišeni kaže:
I da bi otkrio ko su licemjeri, oni koji su, kad im je rečeno: „Dođite, borite se na
Allahovu putu ili se branite!“ - odgovorili: „Da znamo da će pravog boja biti, sigurno
bismo vas slijedili.“ Toga dana bili su bliže nevjerovanju nego vjerovanju, jer su
ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim. - A Allah dobro zna ono što
oni kriju. (Kur'an, Ali Imran, 167)
O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji
ustima svojim govore: „Vjerujemo!“, a srcem ne vjeruju. (Kur'an, El-Maide, 41)
Riječi jezikom, kao temelj imana, dolaze odmah nakon uvjerenja srca. Nije
dovoljan jedan od ova dva temelja, tj. jedan drugog ne mogu zamijeniti, već su
prijeko potrebna oba temelja. Uvjerenje bez uvjerenja srcem se ne smatra imanom,
kao što se imanom ne smatra verbalna potvrda bez uvjerenja srcem, već se smatra
očitim nifakom, licemjerstvom. Allah, dž.š., kaže: Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u
ono što nam je objavljeno, i u ono što je objavljeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku i
Jakubu... (Kur'an, El-Bekara, 136)
Na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže: A kad im se kazuje, govore: „Mi
vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani.“
(Kur'an, El-Kasas, 53)
Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i reci: „Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno
mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša
djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo.“ (Kur'an, Eš-Šura, 15)
Treći temelj imana je demonstriranje djelima organa. Na to jasno ukazuju
Kur'an i sunnet. Tako Allah, dž.š., kaže: Allah neće poništiti njihov iman, (Kur'an, El-
Bekara, 143) tj. njihove namaze. Nakon promjene kible od Bejtul-Makdisa prema
Kabi, ashabi su upitali: Šta je s našom braćom koja su umrla prije promjene kible,
klanjali su prema Bejtul-Makdisu, šta je s njihovim namazima? Tada je Uzvišeni
Allah objavio ovaj ajet u kojem je namaz, koji je djelo, nazvao imanom. Da djela
nisu sastavni dio imana, ne bi bilo ispravno ovdje nazivati namaz imanom. U
drugom ajetu Allah, dž.š., kaže:
Ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost
Gospodara svoga Svevišnjeg stekao. (Kur'an, El-Lejl, 19-20)
I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što
će se vratiti svome Gospodaru - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge
pretiču. (Kur’an, El-Mu'minun, 60-61)
Koliko su djela važna aludira i to da će na Sudnjem danu djela biti vagana, a
ne riječi i mišljenja:
Mjerenje toga dana bit će pravedno: oni čija dobra djela budu teža, oni će šta
žele postići; a oni čija dobra djela budu lakša, oni će, zato što dokaze Naše nisu
priznavali, stradati. (Kur'an, El-E'raf, 8-9)
Poslanik, a.s., je rekao: Iman se sastoji iz šezdeset i nekoliko dijelova. Najbolji
dio jesu riječi la ilahe illallah, a najniži je ukloniti prepreku s puta, dok je i stid dio
imana. (Sahihu-l- Muslim, broj hadisa:3)
U autentičnim hadiskim zbirkama primjetni su hadisi koji aludiraju na
činjenicu da je potvrđivanje vjere jezikom dovoljno te je zato važno objasniti
poruku i smisao hadisa takve sadržine. Muaz bin Džebel je rekao: „Jahao sam iza
Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao: 'O, Muaze, znaš li koje je Allahovo pravo (hakk)
prema Njegovim robovima, a koje je pravo robova prema Allahu?' Rekao sam:
'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' On reče: ‘Zaista je pravo Allahovo prema
licemjerstvo. Ukoliko se sastoji od riječi, djela i nijeta ali bez sunneta onda je to
bid'at. (El-Dželi, 2009:2/142)
Sufjan bin Ujejne je rekao: Iman se sastoji od riječi i djela. (Es-Sabuni,
2003:79)
Imam Šafija je rekao: Mišljenje ashaba i tabiina kao i onih koji su došli poslije
njih bilo je jednoglasno: iman se sastoji od riječi, djela i namjera, i da jedan neće biti
dovoljan bez ostalih. (El-Lalikai, 418.H:5/885-887)
Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: Iman se sastoji od riječi i djela, povećava se i
smanjuje. (Ibn Hanbel, 1986:1/307)
Ebu Bekr El-Ismaili kaže: Ehli-sunnet ve-l-džema'at smatra da se iman sastoji
od riječi i djela, a islam od izvršavanja svega što je Allah propisao čovjeku. (El-
Hakemi, 2006:2/754)
U komentaru Tahavijeve poslanice stoji: Opće je poznato da se djela ne
smatraju imanom bez vjerovanja srcem kao što je navedeno na mnogim mjestima da
mora postojati vjerovanje srcem. Stoga, djela uz srčano vjerovanje jesu iman. (El-
Hanefi, 1988:346)
El-Adžiri u svom djelu Eš-Šeria naveo je poglavlje pod naslovom 'Poglavlje o
tome da se iman sastoji od vjerovanja srcem, potvrđivanja jezikom, djela i da se
niko ne može smatrati vjernikom osim ukoliko bude objedinio ova tri svojstva'. (El-
Adžiri, 1997:119)
Fudajl bin Ijad je rekao: Novotari smatraju da se iman sastoji iz potvrde
riječima bez djela, a iman čine oboje. (El-Hakemi, 2006:3/1186)
Očigledno je da po ovom pitanju postoji konsenzus prvih generacija - selefa,
(El-Lalikai, 418.H:5/885-887) a Kur'an naglašava:
Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko hrđavih
postupaka njihovih, i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom
nagraditi. (Kur’an, El-Ankebut, 7)
prirode. Ebu Hanife ne spominje djela uz uvjerenje srcem i potvrde riječima zato
što, prema njemu, postojanje imana u srcu mora rezultirati djelima. On podsjeća da
se Allah, dž.š., u ajetima obraća vjernicima izrazom o vjernici, odnosno poziva ih na
vjerovanje prije obaveze činjenja djela. (El-Dželi, 2009) Iz toga se razumije da je u
pitanju razlika u definiranju imana. Osim toga, Ebu Hanife i drugi ehlisunetski
učenjaci se slažu da je nevjernik onaj ko ne posjeduje uvjerenje, a da je grješnik
onaj ko izostavi djela. (Adilović, 2004; El-Dželi, 2009) Konsekvento tome,
razilaženje među njima je formalnog karaktera.
ZAKLJUČAK
Na osnovu razmatranja i analize tretirane problematike došlo se do dva
dijametralno različita stava. Prvi stav zastupaju neehlisunetske škole: haridžije,
mutezile i murdžije. Haridžije i mutezile smatraju da su djela nužna kao sastavni
dio imana dok murdžije tvrde da djela nisu nužna već je dovoljno vjerovanje srcem.
Primarna razlika između haridžija i mutezila ogleda se u njihovom definiranju
statusa osobe čije vjerovanje ne prate djela. Prema haridžijama, onaj ko izostavi
djela iz svog imana izlazi iz okvira vjere dok mutezile takvu osobu smještaju u
međustanju premda će vječno boraviti u Džehennemu sa nevjernicima.
Drugi stav zastupaju ehlisunetski učenjaci koji se ogleda u tome da se iman
ne može tretirati kompletnim ukoliko nema tragova srčanog vjerovanja i ukoliko
ga ne prate djela. Čvrst i kompletan iman mora inicirati pozitivno ponašanje i
pokrenuti emocije. Islamsko vjerovanje ne prihvata manjkavost jer mora biti
kompletno. Ovaj stav ehlisunetskih učenjaka bazira se na Kur'anu, sunnetu kao i
mišljenju prvih generacija i islamskih autoriteta.