SLOŽENE REČENICE

Nezavisnosložene rečenice i bezvezničke

(Barić. Lončerić. Malić. i sur. Hrvatska gramatika. Sintaksa. ŠK, Zagreb. 2003.)

1. SLOŽENE REČENICE:

 SKLAPANJE > preoblika kojom se više jednostavnih rečenica pod određenim uvjetima
sklapaju u jednu rečenicu
 Stabla prestadoše mahati granama. Kukci se zavukoše u skrovišta.
 Stabla prestadoše mahati granama, kukci se zavukoše u skrovišta.
 Ishodišna rečenica: rečenica od koje sklapanje polazi
 Složena rečenica: rečenica sklopljena od dviju ili više ishodišnih

2. VRSTE SLOŽENIH REČENICA

 Ako se ishodišne u složenoj pridruže jedna drugoj, onda nastaju nezavisnosložene rečenice
 Ako se ishodišne uklope jedna u drugu, onda nastanu zavisnosložene rečenice

3. NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE

 REČENIČNI NIZ
 Nastaje nizanjem međusobno nezavisnih rečeničnih ustrojstava, uz ukidanje rečeničnih
granica:
 Točka zarez: Upotrebljava se kada se unutar rečeničnoga niza dokinuta rečenična granica želi
maksimalno sačuvati: U hotele idu samo stranci; u pučke vrtove mogu po danu zalaziti samo
starci i djeca; zahode s onakvim trafitom ne upotrebljava ni stoti dio pučanstva. (J.P.Kamov)
 Zarez: upotrebljava se ondaa kad se unutar rečeničnog niza dokinuta rečenična granica više
ne čuva tako jako nego se uvelike već osjeća kao nerečenična: Sve bliže čula se jugovina, sve
življe ljuljala se barka, sve čvršće stiskao je instruktor pod sobom sjedalo.

 U rečenični se niz tako mogu sklopiti i rečenice u kojih predikaat nije oglagoljen: Utisci,
impresije, dojmovi. (J. P. Kamov)
 U rečenični se niz kao neustrojena rečenica sklapa i vokativ: Amo, ruku, junače, pruži žuljnu.
(S. S. Kranjčević)

 Crta se upotrebljava kad se unutar rečeničnog među rečenicama želi naglasiti granica i
stanka: Ima i u Breznici bijelih vrana – ima bome i zidanih zgrada. (A. Šeanoa)

 Dvotočka se upotrebljava onda kad se unutar rečeničnog niza iz sadržaja jedne rečenice želi
uputiti na sadržaj druge. Nepoznato te je toliko puta obmanulo: te udaljene kraljevne koje se
uvijek na kraju pretvaraju u žabe. (A. Šoljan)
NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE:

 Za veznike tvrdi da su veznički prilozi (naziva ih tako)

 Nezavisno složena rečenica s veznicima: sindetska ( grč. Povezano)
 Nezavisno složena rečenica bez veznika: asindetska (grč. Nepovezano)

SASTVANE REČENICE:

 „sadržaji rečeničnog ustrojstva međusobno se sastavljaju“

 Veznici: i, pa (pak), te (ter, tere), ni, niti, nego i, već i
 „Prilog „i“ ima značenje srodno prilozima također, čak, zatim, nato...

 Naslonio sam se na svoj ogrtač i zatvorio oči. (P. Šegedin)

 Nijekanje: Kruha neću jesti ni vina neću piti.
 Ni vidjeli ga ni čuli nijesmo. (J. Jurić)

 Veznik: pa (pak) ima značenje srodno značenju priloga zatim, nato, onda:
 Udešava Marko svoju patentnu klopku, pa se sve češe iza uha. (S. Kolar)
 Ti si previše učio pa te glava boli. (Ks. Š. Đalski)

 Veznik te (ter, tere) >>značenje: zatim, nato, onda

 Evo vidim, đe ćeš poginuti, tere ludu izgubiti glavu. (A Šoljan)
 Lucija utrne brzo svijeću te legne u krevet (A. Nemčić) > nadovezivanje

RASTAVNE REČENICE:

 Sadržaji rečeničnih ustrajstva alternativno se međusobno rastavljaju

 Rastavni veznik: ili ( u stilski obilježenom izrazu iliti)
 Ili mačak ili on iz kuće! (S. Kolar)

SUPROTNE REČENICE:
 Sadržaji rečeničnih ustrojstava međusobno se rastavljaju
 Veznici: a, ali nego, no, već
 Veznik a >> značenje> međutim, ipak: Dugan kihnu od srca, a puran zabrbota na sav glas. (A.
Kovačić)
 Veznik ali >> suprotstavljenost
 Spuštao se već prvi suton, ali stvari su se još jasno vidjele.
 Dok, dočim, samo, tek također stavlja u suprotne rečenice:
 Učini im se da su potpuno sami na svijetu, kad iz mećave izroni velik sivi vuk. (Sl. Mihalić)
 Stao tonuti u san, kadli ga trže šuškaranje. (A. G. Matoš)
 Sjedio samo tijelom uza njih, dočim mu je duh bludio negdje daleko (V. Novak)
 Oluja nam već raskida krov iznad glave, samo mi ništa ne čujemo.
 Stvarno ne traži nikoga već tim buljenjem samo opravdava svoj ulazak. (Desnica)
 To nije čovjek, kamoli kralj. (A. Šenoa)
 ISKLJUČNE REČENICE (IZUZETNE)
 Dio sadržaja jednog rečeničnog ustrojstva izuzima dio sadržaja drugom
 Samo samo što, jedno, jedino što, tek, tek što, osim, osim što, van, do, nego
 Samo: Svi su se smirili, samo dvoje njih ne mogoše ušutkati uzrujane mašte. (J. Kozarac)
 Jedino: Sami smo u šumi, jedino su ptice i divljač svjedoci ovog susreta. (J. Kozarac)
 Tek, tek što: Počinjao je uvijek mirno, tek nešto nesigurno
 Van: U selu ga nije bilo vidjeti, van da je po svom zvanju morao ići kojemu bolesniku. (A
Šenoa)
 Do: Carinici nas pitahu za sve do li za taj dan i za tu zemlju kojih bijasmo prepuni. (S.
Vučićević)
 Nego: Ništa nisam vidjela od ostaloga svijeta nego one male svjetiljke, onaj jesenski vijenac.
(A Šenoa)

Zaključne
 Rečenice u kojima se na temelju sadržaja jednoga rečeničnoga ustrojstva logički zaključuje
sadržaj drugoga.
 Dakle, zato, stoga (plus s obzirom na to)

Objasnidbene rečenice:
 Su takve u kojima se sadržajem jednoga rečeničnoga ustrojstva objašnjava sadržaj drugoga.
Objasnidbeni prilozi su jer i ta i stilski obilježeno (jer(bo))
 Jer Šilo je ugledan seljak, čovjek koga svatko poštuje i pomalo mrzi, iz zavisti, jer on hoće da
je najučeniji u selu. (V. Kaleb)
 Ta to nije pokojnica, ta to nije Janica – bijaše to jedna tanka, vitka, visoka breza, na samom
obronku šume. (S. Kolar)
 Lako je natjerati žabu u vodu, jerbo ona i sama skače. (M. Stojanović)
SILIĆ-PRANJKOVIĆ

Silić. J., Pranjković. I. (2005.) Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Sintaksa.
Školska knjiga. Zagreb.

REČENICE PO SASTAVU

 Rečenice po sastavu mogu biti jednostavne i složene

 Jednostavne rečenice: sintaktičke jedinice s jedim temeljnim rečeničnim ustrojstvom (odnos
subjekta i predikata)
 RAŠČLANJENE (DVOČLANE) JEDNOSTAVNE REČENICE: rečenice kod kojih temeljno rečenično
ustrojstvo pretpostavlja odnos između predikata i subjekta; Susjed kupuje.
 NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) JEDNOSTAVNE REČENICE: rečenice kojima temeljno
rečenično ustrojstvo čini sam predikatni skup (subjekt se u takve rečenice ne može uvrstiti):
Jutros se počelo vedriti. Svima nam nedostaje hrabrosti.

SLOŽENE REČENICE
 Sintaktičke jedinice koje sadržavaju dvije ili više jedinica s obilježjem predikativnosti
 Takve rečenice nazivaju se surečenicama ili klauzama
 Rečenica: Digli smo se i napustili sastanak jer je vrijeme bilo poodmaklo. > 3. surečenice
 Tri jedinice sklopljene u jednu: prve dvije ne ovise jedna o drugoj, a treća je sklopljena u
složenu rečenicu tako da ovisi o prvim dvijema

VRSTE SLOŽENIH REČENICA

 S obzirom na to kako su jednostavne rečenice sklopljene u složenu >

 Tri vrste sklapanja:
 1. sklapanje povezivanjem: Vi ste se javili, a mi nismo > eksplicitna koordinacija
 2. sklapanje uvrštavanjem: Javili smo vam da ćemo doći > eksplicitna subordinacija
 3. sklapanje bez veznika (asindetsko): Vi ste se javili, mi nismo. > implicitna koordinacija i
implicitna subordinacija
 Mogu biti ZAVISNE (subordinacija, hipotaksa) i NEZAVISNE (koordinacija, parataksa)

VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUKTORI I SUBJUNKTORI

 Eksplicitne (vezničke) NSR razlikuju se od vezničkih ZSR > po tome što NSR nastaju
povezivanjem, ZSR uvrštavanjem
 Razlikuju se i po sastavu i naravi veznih sredstava ( tj. proizvedenih i neproizvedenih veznika)
 Veznici NSR (konjuktori) ne pripadaju nijednoj od surečenica
o Dokaz: Sjede u kavani i čitaju novine. Čitaju novine i sjede u kavani.
 Veznici ZSR (subjunktori) sastavni su dio zavisnih surečenica
 Konjuktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu i po značenju
IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE

 Implicitna kor. i sub. pretpostavlja sklapanje bez veznika

 Kod koordinacije nema odnosa sintaktičke obvezatnosti
 Implicitna subordinacija podrazumjeva nazočnost jednu od surečenica.
 Implicitna koordinacija; Vi ste se javili, mi nismo
 Implicitna subordinacija: Kažem vam: sad je prekasno za javljanje.
 Nesamostalna je ona rečenica koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glavnoj (Kažem vam)
 Prisutan je element predikcije, govorenja

 Eksplicitna kor. i sub. > imaju veznike

 Eksplicitna koordinacija: Vi ste se javili, a mi nismo.
 Eksplicitna subordinacija: Kažem vam da je sada prekasno za javljanje.
 Zavisna je surečenica uključena u ustroj nezavisne, glavne i ovisi o njoj

Ako se implicitna složena rečenica može preoblikovati u eksplicitnu, ona je implicitna.

Ako se ne može preoblikovati ni u ekspl. Kor. ni sub. onda je eksplicitna

NEZAVISNOSLOŽENE REČENICA (Koordinacija)

 Složene rečenice u kojima surečenice čine cjelinu, ali strukturalno ne ovise jedna o drugoj >
 Sjede u kavani i čitaju novine. > Sjede u kavani. Čitaju novine.
 Čitaju novine dok sjede u kavani. (Zavisna se odnosi prema glavnoj kao POV)
 Surečenice NSR se povezuju, a surečenice ZSR se uvrštavaju

EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE

 Sastavne (kopulativne)
 Suprotne (adverzativne)
 Rastavne (disjunktivne)

SASTAVNE (kopulativne) rečenice

 Semantički odnosi među rečenicama ne moraju imati izravne međusobne značenjske veze:
Noć je tiha i lipe mirišu
 Mogu biti i uzročno-posljedično povezane: Vrlo je hladno pa smo se dobro obukli.
 Mjesni odnos: Preselio se u Zagreb i ondje se zaposlio.
 Vremenski odnos: U Bjelovaru je živio tri godine, pa je onda prešao u Zagreb.
 Načinski: Skočio je kroz prozor i tako se spasio.
 Uvjetni: Kucajte i otvorit će vam se.

 Uzročno posljedična veza može se istaknuti uzročnim ili posljedičnim zamjeničkim prilogom:
 Vrlo je hladno pa smo se zato dobro obukli.
 U sastavnim rečenicama može se naći i veći broj surečenica.
 Česte su vezničko-bezvezniček kombinacije
 U rečeničnom nizu veznik se nalazi između zadnjih sviju surečenica i ima funkciju zatvaranja
surečeničnog niza: Putovali su dobro, došli u zakazano vrijeme, ušli u dvoranu, posjedali oko
velikoga hrastova stola i započeli pregovore.

VEZNICI SASTAVNIH REČENICA:

 I, pa, te , ni, niti

 Veznik i
o Ima najšire značenje i najraznovrsniju uporabu. Njime se povezuju:
o Surečenice s odnosom istodobnosti: Sjede i pišu.
o Surečenice s odnosom susljednosti: Ušli su i sjeli.
o Sur. S značenjskim odnosom tipičnim za zavisnosložene rečenice (uvjetne): Kucajte i
otvorit će vam se.
o Sur. S jesnim predikatima: Sjede i pišu.
o Sur. S niječnim predikatima: Ne poznaje ga i ne želi ga upoznati.
o Sur. S neistovrsnim predikatima: Sjede i ne razgovaraju.
o Veznik i može se udvostručiti: I pije i puši.

 Veznik pa
o Tipičan za surečenice s odnosom susljednosti:Ušli su, pa onda sjeli.
o U uzročno-posljedičnom odnosu: Vrlo je hladno, pa smo se dobro obukli.
o Ušli su pa sjeli.
o Nismo ih pozvali, pa nisu ni došli.
o I kod nas ima problema, pa se nitko ne buni. (predikati)

 Veznik te
o Rjeđe se upotrebljava: Sjeli smo te dugo razgovarali.
o Izbjegavanje gomilanja veznika i: Dugo su sjedili i razgovarali te zaključili da ništa
bitno neće mijenjati.
 Veznici ni i niti
o Inačice veznika i
o Stoje umjesto veznika i u zanijekanim rečenicama

 Veznik niti
 Povezuje dvije niječne surečenice
 Nisu dolazili niti su se javljali.
 U takvim slučajevima veznik ni stilski je obilježen. Nisu više dolazili ni poruke slali.
 Veznik niti može se udvostručiti, tj. pojaviti se u objema surečenicama:
 Niti su dolazili, niti su se javljali. (Niti = veznik i poticajna čestica)
 Dolazili su i javljali se. > Nisu dolazili niti su se javljali.
 I dolazili su i javljali se > Niti su dolazili, niti su se javljali
 Služi za nijekanje cijelih surečenica, i to jesnih: Niti su došli, niti su se javili.

 Veznik ni
 Pretpostavlja niječne predikate
 Rabi se kao pojačajna čestica, tj. kao niječna inačica poticajne čestice i
  I oni su se pojavili > Ni oni se nisu pojavili.
 Kad služi i kao veznik sastavnih rečenica, ni se u pravilu reduplicira i dolazi ispred surečenica
bez glagolskih predikata, npr. Ni uspomena bez pada, ni uspjeha bez rada.
Ili ispred surečenica s predikatima bez ličnog glagolskog oblika: Ni luk jeo ni luk mirisao.
 Služi za nijekanje pojedinih članova rečeničnog ustrojstva:
 Subjekta: Ni otac ni majka nisu bili zadovoljni.
 Objekata: Ne jednu ni voća ni povrća
 Priložnih oznaka: Nisu se javili ni jučer ni danas
 Atributa: Ne čita ni dnevnih ni tjednih novina
 Ne niječe cijele predikate, nego imenske dijelove predikata: On nije ni glup ni zao.
 Nijekanje glagoskih pridjeva i infinitiva: Oni to nisu znali ni mogli.
 Primarno: niječna poticajna čestice.

SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE

 Suprotnost, nepodudarnost, kontrast

 Uvijek su dvodijelne, tj. za razliku od sastavnih rečenica su zatorenog tipa.

SUPROTNE REČENICE
 A, ali, nego, no, već

Veznik a
 Ima značenje kontrasta
 Povezuje dvije surečenice iste sintaktičke vrijednosti i koje imaju paralelno sintaktičko
ustrojstvo
 Moguće je mijenjati red surečenica: Brat je pravnik, a sestra je liječnica. Sestra je liječnica, a
brat je pravnik
 Osim veznika koji izriče kontrast, i leksičke jedinice su u odnosu suprotnosti: sestra VS brat,
liječnik VS pravnik
 Podudarni se elementi eliminiraju: Ona je ustala rano, a on je (ustao) kasno.

Veznik ali
 Ima sat, ali ga ne nosi. (uglavnom se ne mogu mijenjati mjesta surečenica, a da se značenje
ne promijeni)
 Kontrast je zasnovan na: logičkoj suprotnosti i na dopusnosti
 Bilo je jako oblačno, ali nije padala kiša > Premda je bilo oblačno, nije padala kiša.

Veznici nego i već

 Kontrast se zasniva na suprotnosti između niječne i jesne surečenice i na paralelizmu
sintaktičkog ustrojstva surečenica, Npr. Nije došao Ivan, nego Petar.
 Niječna rečenica mora biti prva
 Antiparalelizam: ispušteni su zajednički elementi: Nije došao Ivan, nego (je došao) Petar.
 Razlika nego i već: nego je neobilježen, a već je obilježen. : Nije došao Ivan, već Petar

Veznik no
 Vrlo obilježen
  Nije došao Petar, no došao je Ivan
 Sve češće se upotrebljava kao tekstni konektor u značenju međutim: Sve je bilo pod
kontrolom. No svi su znali da to neće dugo potrajati.

GRADACIJSKE REČENICE
 Suprotni, gradacijski odnos
 Korelativni tip: ne samo... nego (već) Nije bila lijepa samo u mladosti nego je lijepa i danas.
 Nekorelativni tip: a kamoli, a nekmoli Lijepa je i danas, a kamoli u mladosti.

 U rečenicama korelativnog tipa> restriktivna čestica samo umanjuje komunikacijsku važnost

elementa ispred kojeg stoji i relativizira niječnu tvrdnju u prvoj surečenici (istu funkciju ima i
čestica kamoli, nekmoli) i to je vidljivo po tome što je kamoli zamjenivo sa a ne samo: Lijepa
je i danas, a ne samo u mladosti.

 Pojačajna čestica i > ističe element ispred kojeg stoji i time mu povećava komunikacijsku
važnost)

RASTAVNE (disjunktivne rečenice)

 Sadržaj se jedne surečenice „ rastavlja“ od sadržaja druge

 Pretpostavlja se da je istinita tvrdnja sadržana samo u jednoj od surečenica
 Veznik ili
 U odnos rastavljenosti mogu ulaziti surečenice u cjelini, npr. Pišite nam ili nam se javite
telefonom.
 Ali u tom odnosu mogu biti i pojedini članovi rečeničnoga ustrojstva – samostalni i
nesamostalni:
 - predikati: Danas crtamo ili pjevamo.
 Subjekti: Doći će ili susjedi ili prijatelji
 Objekti Pišemo ili molbe ili žalbe
 Priložne oznake: Idu ili u kazalište ili u kino
 Atributi: Kupi ili kukuruznog ili raženog brašna

 U odnosu rastavnosti mogu biti dvije surečenice ili više njih. Ako je više njih, onda je riječ o
surečeničnom nizu: Radim danima sam ili na poslu ili na putu ili kod kuće ili u gradu.
 Može doći i između surečenica: Pišite nam ili nam se javite telefonom
 Ispred svake surečenice: Ili nam pišite ili nam se javite telefonom.
 U službi veeznika rastavnih rečenica > čestica bilo> Javit će vam se bilo ovaj, bilo sljedeći
tjedan.
  Implicitne (asidetske) nezavisnosložene rečenice:
 Mogu biti sastavne, suprotne i rastavne
 Surečenice im nisu povezane veznikom

Sastavne implicitne rečenice:

1. S obzirom na značenjski odnos među dijelovima:

 Sastavne rečenice u užem smislu > nastaju nizanjem istovrsnih surečenica i čine surečenični
niz, npr. Mirisalo je na kišu, nebo se smračilo, sve je bilo tajanstveno mirno.
 Uzročno-posljedične: Zatvorite vrata, hladno je
 Uvjetne: Donesite još, sve ćemo kupiti
 Objasnidbene, npr. Sajam je dvaput godišnje: u proljeće i u jesen.

2. S obzirom na značenjski odnos među klauzama suprotne:

 Suprotne u užem smislu : Brat studira pravo, sestra medicinu
 Isključne rečenice: Svi su došli u osam, on je opet kasnio
 Dopusne: Poduzeli smo sve što smo mogli, bilo je uzalud
Rastavne implicitne rečenice:
 Rjeđe nego sastavne i suprotne, a kad se jave obično su dio višestrukosložene rečenice: npr.
Radio, ne radio – isto ti se piše. Svi smo mi, hoćeš-nećeš osjetljivi na laskanje.