5

Projektiranje rasvjete tunela

Pravilno projektiranje rasvjete tunela je jedna od ključnih značajki za sig-

urnost saobraćaja u tunelu. Kao osnovni dokument za izradu fotometrijskog
projekta u praksi se koriste tehničke normative Europske Komisije za osv-
jetljenje EN/CR 14380-Anex A2.

Zahtjevi za osvjetljenjem tunela potpuno se razlikuje pri dnevnim i noćnim

uvjetima. U noćnim satima, problem rasvjete tunela je relativno jednosta-
van i sastoji se u pružanju nivoa osvjetljenosti na osvijetljenim putevima
unutar tunela barem jednakima onima izvan tunela. Projektiranje rasvjete
tijekom dana je osobito kritičan zbog ljudskog vizualnog sistema. Vozač
izvan tunela ne može istodobno doživjeti pojedinosti na cesti pod
rasvjetnim razinama koje postoje u visoko osvijetljenom vanjskom
prostoru i relativno tamnom prostoru (tj. prijelaznoj prilagodbi).

Čovjekov vizualni sistem nije u stanju da se trenutno prilagodi brzom sman-

jenju osvjetljenja okoline, kao pri prolasku iz dnevnog svjetla u tamu tunela.
Proces prilagodbe traje određeno vrijeme i ovisno o redukciji amplitude (što
je veća razlika, to je duže vrijeme prilagodbe).

Također, zahtijevi za osvjetljenje tunela se razlikuju za kratke i duge tunele.

Vidljivost kroz tunel ovisi primarno od dužine tunela, ali također i od ostalih
geometrijskih parametara tunela kao što su: širina tunela, visina tunela,
horizontalna i vertikalna krivina itd. Uobičajeno, tuneli se dijele na duge
i kratke tunele. Ova podjela se ne pravi samo na osnovu dužine tunela,
nego i na osnovu mogućnosti vozača da vidi kraj tunela sa ulazne pozicije.
Prema tome, u duge tunele spadaju i tuneli koji su geometrijski kraći, ali,
kod kojih vozač ne vidi kraj tunela sa ulazne pozicije. Rasvjeta ovakvih
tunela treba da bude tretirana kao rasvjeta kod geometrijski dugih tunela,
pa postoje:geometrijski dugi tuneli, optički dugi tuneli i kratki tuneli.

49
50 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

Napajanje tunelske rasvjete, odnosno odgovarajućeg razvodnog ormara se

treba obezbjediti iz najbliže transformatorske stanice. Prilikom projekto-
vanja niskonaponskih ormara potrebno je na adekvatan način obezbjediti
rezervno napajanje istih.

Rasvjeta tunela treba da bude projektirana na način da obezbjedi sigurnost,

udobnost i povjerenje na razini ne nižoj od one koja istodobno postoji uz
pristupne puteve neposredno pred tunelom. Fotometrijske karakteristike
instalacije rasvjete tunela koji definiraju kvalitet rasvjetnog sistema su:

• nivo sjajnosti ceste i donjeg dijela zidova tunela,

• ujednačenost i raspodjela sjajnosti površine ceste i zidova,

• ograničenje blještanja koje proizvodi svjetlosni izvori,

• ograničenje efekta treperenja,

• nivo vidljivosti mogućih prepreka, i

• vizualno vođenje.

Zbog različitih vidnih zahtjeva u pojedinim dijelovima tunela, on se dijeli

na karakteristične zone, kojima se pridružuje i dio saobraćajnice neposredno
ispred ulaza u tunel, koji je predstavljen jedinstvenom prilaznom zonom.

Rasvjeta tunela mora da se planira prema zonama duž tunela, tako da se

osvjetljenje prilagodi očima vozača u skladu sa promjenama intenziteta sv-
jetla od dnevnog svjetla na ulazu u tunel, do tame u unutrašnjosti tunela. S
obzirom da uslovi koji se tiču svjetla u tunelu značajno utječu na rasvjetu,
a posljedično i na potrošnju električne energije, zidovi tunela se uglavnom
boje svjetlom bojom do visine od 4 (m).

Tunel zajedno sa dijelom saobračajnice koja je neposredno pred ulazom u

tunel se dijeli na sljedeće zone:

• prilazna zona,

• zona praga,

• tranzitna ili prijelazna zona,

• unutarnja zona, i

• izlazna zona.
 51

Prilazna zona tunela (eng. access zone) je dio saobraćajnice neposredno

ispred ulaza u tunel, sa čijeg je početka (koji je od ulaza u tunel udal-
jen za dužinu jednaku zaustavnom putu vozila) potrebno uočiti eventualne
prepreke u tunelu. Jedna od metoda za proračun vizualne prilagodbe je L20
metoda. Ona upoređuje prosječnu osvjetljenost okoline, neba i prometnice
u vizualnom konusu pod uglom od 20◦ , koji je centriran na vizualnoj liniji
vozača na samom početku pristupne zone.

Zona praga (eng. threshold zone) je najkritičnija s obzirom na nivo sja-

jnosti, jer zahtjeva najveći njen nivo kako bi se spriječile pojave sjenki i
efekata crne rupe kod vozača koji prilazi tunelu. Dužina zone praga je naj-
manje jednaka dužini zaustavnog puta vozila, definisane prije svega brzinom
vozila i kvalitetom putnog pokrivača.

Tranzitna ili prijelazna zona (eng. transition zone) se nadovezuje na

zonu praga. Ovdje se nivo sjajnosti postepeno smanjuje između zone praga
i unutarnje zone.

Unutarnja zona (eng. interior zone) je dio tunela u kojem je vid vozača
adaptiran na najniži nivo sjajnosti u tunelu.

Izlazna zona (eng. exit zone) ima zadatak da izvrši adaptaciju očiju vozača
pri izlasku iz tunela. U području izlaza iz tunela se preporučuje pojačan nivo
sjajnosti, zbog adaptacije vanjskim uvjetima svjetlosti.

Slika 5.1: Shematski prikaz zona tunela i nivoa sjajnosti duž tunela
52 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

5.1 Nivoi sjajnosti pojedinih zona tunela

Osvjetljenje tunela u dnevnim uvjetima karakteriziraju različiti nivoi sja-
jnosti koji odgovaraju naprijed definiranim zonama. Pri tome se nivo sja-
jnosti u prilaznoj zoni odnosi na dnevnu svjetlost, dok se u svim ostalim
zonama nivoi sjajnosti odnose na vještačku svjetlost.

5.1.1 Nivo sjajnosti prilazne zone

Kada se vozač približava tunelu, u jednom trenutku se nađe u tački od koje
tamni otvor ulaza tunela postaje rastući dio njegovog vidnog polja. Ta tačka
se naziva tačka adaptacije. Od trenutka kada vozač dođe u tačku adaptacije,
stanje adaptacije vizaulnog sistema vozača vrlo malo ovisi od trenutne
raspodjele sjajnosti u njegovom vidnom polju. Njega su praktično odredile
sjajnosti koje je uočavao neposredno prije stizanja u tačku adaptacije. Dakle,
za stanje adaptacije očiju vozača neposredno pred ulazak u tunel odluču-
juće su te sjajnosti, odnosno njihova srednja vrijednost, sadržana u konus-
nom vidnom polju, ograđenom pod uglom od 20◦ u odnosu na oko vozača
i centrirano na neku tačku na visini od 1/4 otvora. Ova sjajnost se zove
sjajnost prilazne zone i označava se sa L20 . Na osnovu istraživanja došlo se

Slika 5.2: Kružni presjek vidnog polja vozača u prilaznoj zoni

do empirijske jednadžbe za proračun nivoa sjajnosti prilazne zone:

L20 = γLn + ρLc + Lo + τ Lth (5.1)

gdje su γ, ρ,  i τ udjeli neba, ceste, njene okoline i ulaznog portala tunela

u vidnom položaju vozača u prilaznoj zoni, respektivno. Sjajnosti Ln , Lk ,
5.1. NIVOI SJAJNOSTI POJEDINIH ZONA TUNELA 53

Lo i Lth predstavljaju sjajnost neba, ceste, okoline, te zone praga, respek-

tivno. Vrijednosti prethodno pobrojanih sjajnosti definirane su Europskom
normom EN 14380, a sumarizirane su u Tabeli 5.1. Pri praktičnim proraču-
nima često se zanemaruje komponenta Lth jer je po vrijednosti mnogo manja
u poređenju sa ostalim vrijednostima sjajnosti.

Vrijednosti parametara γ, ρ i  se praktično određuju sa fotografije snimljene

iz tačke položaja očiju vozača udaljenog od ulaza u tunel za dužinu zaus-
tavnog puta, pri čemu se kamera postavlja horizontalno i usmjerava prema
centru ulaza u tunel. Ako se ne mogu izmjeriti, ove vrijednosti se uzimaju
iz relevantnih propisa. Vrijednosti sjajnosti prilazne zone između su 2500
(cd/m2 ) i 6000 (cd/m2 ).

Table 5.1: Vrijednosti sjajnosti Ln , Lc i L0

Smjer vožnje Ln Lc L0 L0 L0 Lo
stjene zgrade snijeg livade
Sjever 8 3 3 8 15(V) 10(H) 2
Istok ili zapad 12 4 2 6 10(V) 15(H) 2
Jug 16 5 1 4 5(V) 15 (H) 2

U Tabel 5.1 V označava planinsko tlo, sa uglavnom strmim površinama koje

okružuju vozača, dok H označava ravno horizontalno tlo.

5.1.2 Nivo sjajnosti zone praga

Kada se vozač u dnevnim uvjetima približava ulazu u tunel, njegove oči su
adaptirane na visok nivo sjajnosti u prilaznoj zoni. Vozaču se čini kao da
nailazi na „crnu rupu“, u kojoj ništa ne prepoznaje. Navedeni problem se
rješava na način da se na nivo sjajnosti u prilaznoj zoni i zoni praga srazm-
jerno približi i stvore uvjeti za adaptaciju očiju vozača. Nivo sjajnosti potre-
ban na početku zone praga se mora zasnivati na vrijednosti nivoa sjajnosti
prilazne zone koja se javlja na udaljenosti jednakoj zaustavnom putu ispred
tunela. Nivo sjajnosti zone praga se računa prema sljedećoj jednadžbi:

Lth = kL20 , (5.2)

gdje je koeficijent k funkcija dužine zaustavnog puta vozila i primjenjenog

sistema rasvjete. Vrijenosti parametra k za različite dužine zaustavnog puta
dati su u Tabeli 5.2

Sjajnost zone praga je ili konstantna duž cijele zone ili opada od neke njene
tačke koja se nalazi u drugoj polovini te zone, ali tako da na njenom kraju ne
54 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

Table 5.2: Vrijednosti koeficijenta k

Zaustavno k simetrični k asimetrični
rastojanje (m) sistem osvjetljenja sistem osvjetljenja
60 0,05 0,04
100 0,06 0,05
160 0,1 0,07

bude niža od 40% sjajnosti koja se ima na početku ove zone. Na ovaj način
se postiže ekonomično rješenje rasvjete tunela i nastavlja proces adaptacije
očiju vozača.

5.1.3 Nivo sjajnosti tranzitne zone

U tranzitnoj zoni nastavlja se proces adaptacije očiju vozača, kao posljedica
postepenog opadanja nivoa sjajnosti i to od nivoa sjajnosti zone praga do
nivoa sjajnosti unutarnje zone. Smanjenje nivoa sjajnosti u tranzitnoj zoni
se može odrediti sljedećom jednadžbom:

Ltr = Lth (1.9 + t)−1.4 , (5.3)

gdje je Ltr minimalna dozvoljena sjajnost u dijelu tranzitne zone u koju

vozač dospijeva poslije vremena t (u sekundama) provedenog u ovoj zoni.
Iz prethodne jednadžbe se jasno vidi da za t = 0 vrijedi:

Ltr = 0.4Lth , (5.4)

što odgovara naprijed opisanom ekonomičnijem rješenju osvjetl-

jenja zone praga. Treba napomenuti da se smanjenje sjajnosti u tranzit-
noj zoni u praksi postiže uz pomoć nekoliko skokovitih promjena, pri čemu
dobijena stepenasta kriva mora u potpunosti da bude iznad teorijske krive
definirane prethodnom jednadžbom.

5.1.4 Nivo sjajnosti unutarnje zone

U dugim tunelima, poslije tranzitne zone slijedi dio sa najnižim i kon-
stantnim nivoom sjajnosti, unutarnja zona. Ovdje se postiže potpuna
adaptacija očiju vozača, pa je nivo sjajnosti u ovoj zoni znatno veći
od onih koji su uobičajeni za obične saobraćajnice. Nivo sjajnosti ove
zone tunela ovisi o dužini zaustavnog puta i gustine saobraćaja. Preporučeni
nivoi sjajnosti unutarnje zone tunela u ovisnosti o dužini zaustavnog puta i
gustini saobračaja dati su u Tabeli 5.3.
5.1. NIVOI SJAJNOSTI POJEDINIH ZONA TUNELA 55

Table 5.3: Preporučene vrijednosti sjajnosti unutarnje zone u ovisnosti od

gustine saobraćaja
Zaustavni Mala Srednja Velika
put vozila (<100 vozila/h) (100 v/h-1000 v/h) (>1000 v/h)
160 (m) 5 10 15
100 (m) 2 4 6
60 (m) 1 2 3

Slika 5.3: Principijelna raspodjela sjajnosti u zoni praga, tranzitnoj zoni

tunela i unutarnjoj zoni

5.1.5 Nivo sjajnosti izlazne zone

Izlazeći iz tunela na dnevnu svjetlost, vozači svoj vid prilagođavaju znatno

brže i lakše nego prilikom ulaska u tunel. Stoga povećanje sjajnosti u izlaznoj
zoni nije neophodno.

Postoje dva razloga zbog kojih se povećanje nivoa sjajnosti u izlaznoj zoni
ipak preporučuje. Prvi je da postoji potreba da se jače osvjetle manja
vozila, a usljed opasnosti da ih vozači iza njih ne primjete ukoliko ih za-
klanjaju veća vozila, što se može dogoditi usljed blještanja koje dolazi od
veoma svjetlog izlaza iz tunela. Drugi je da je vozačima koji izlaze iz tunela
potrebno obezbjediti zadovoljavajuću preglednost unazad (u ogledalo), a
posebno kada je u pitanju dugačko vozilo. Dovoljno je da se dodatno osv-
56 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

jetljenje izlazne zone instalira posljednjih 60 (m) , obezbjeđujući pet puta

viši nivo sjajnosti od onog koji karakterizira unutarnju zonu.

Kada je u pitanju tunel za dvosmjerni saobraćaj, izlazna zona se po pravilu

osvjetljava na identičan način kao ulazna zona, jer ona tada predstavlja ulaz
tunela za vozila koja dolaze iz suprotnog smjera (simetrična izvedba rasvjete
na ulazu i izlazu iz tunela).

5.1.6 Nivo sjajnosti zidova tunela

Na cijeloj dužini tunela, nivo sjajnosti zidova tunela (do visine 2 (m) iznad
asfalta) treba da bude približno ista sa srednjom sjajnošću kolovoza odgo-
varajuće zone tunela. Ovo se odnosi na tunele dužine od nekoliko stotina
metara. Kod veoma dugih tunela, taj zahtjev se postavlja samo za zonu
prilagođavanja očiju vozača, dok je za preostali dio tunela dovoljno postići
da sjajnost zidova tunela iznosi oko 30% sjajnosti kolovoza.

5.2 Vidljivost i detekcija kontrasta

Prepreke u tunelu je moguće uočiti zahvaljujući kontrastu, odnosno razlici
sjajnosti prepreke i njene pozadine. Ako je prepreka svjetlija od ceste (poza-
dine), onda je kontrast C pozitivan, što se može uočiti iz sljedeće jednadžbe:
ρ
L0 − Lp π Ev − Lp
C= = , (5.5)
Lp Lp
gdje su L0 i Ev sjajnost i vertikalna osvjetljenost prepreke, ρ je srednji faktor
refleksije, a Lp sjajnost pozadine.

U cilju obezbjeđenja dobre vidljivosti, apsoultna vrijednost kontrasta treba

da dostigne potreban nivo. Eksperimenti su pokazali, da u zoni praga on
mora da iznosi minimalno 20%, da bi se bez većih napora mogla izvršiti
detekcija prepreke dok se prilazi tunelu.

Na osnovu vrijednosti odnosa Lp /Ev , tj. odnosa sjajnosti pozadine prepreke

u tunelu i njene vertikalne osvjetljenosti, mogu se razlikovati tri tipa sistema
rasvjete:
• simetrična rasvjeta (eng. symmetrical) - vozilo i prepreka su identično
osvjetljeni,

• asimetrična rasvjeta sa negativnim kontrastom (eng. counter beam) -

prepreka je tamnije osvjetljena,

• asimetrično osvjetljenje sa pozitivnim kontrastom (eng. pro-beam) -

prepreka je svjetlije osvjetljena.
5.3. OSTALI PARAMETRI KVALITETA RASVJETE TUNELA 57

Slika 5.4: Tri modela unutarnjeg osvjetljenja: a) simetrično osvjetljenje, b)

asimetrično osvjetljenje sa negativnim kontrastom, c) asimetrično osvjetl-
jenje sa pozitivnim kontrastom

Kod asimetričnog sistema rasvjete sa pozitivnim kontrastom koji se temelji

na pretežnom usmjeravanju svjetlosti prema ulazu u tunel, po pravilu treba
biti zadovoljen uvjet Lp /Ev ≥ 0,6. Ova relacija je posljedica činjenice da je
vertikalna osvjetljenost na prepreci u tunelu bitno smanjena.

Upotrebom asimetričnog sistema osvjetljenja (često zvan kontratokom), može

se postići da se potrebni kontrasti u zoni praga ostvare sa nižim nivoima
sjajnosti od onih koji su neophodni u slučaju primjene simetričnog sistema
rasvjete. Nedostatak asimetričnog sistema rasvjete je da postoji rizik da u
zoni praga veća vozila zaklone manja koja dolaze neposredno iza njih i učine
ih veoma loše vidljivim.

Na osnovu prethodno rečenog, može se zaključiti da izbor sistema osv-

jetljenja predstavlja izbor između bezbjednijeg (simetričnog) i racionalni-
jeg asimetričnog sistema rasvjete. U novije vrijeme se upotrebljavaju oba
sistema.

5.3 Ostali parametri kvaliteta rasvjete tunela

5.3.1 Ravnomjernost sjajnosti u tunelu

Ravnomjernost sjajnosti u tunelu je zadovoljavajuća ako je odnos mini-

malne i srednje sjajnosti na cesti minimalno U = 0,4. Pitanje ravnom-
jernosti sjajnosti u tunelu je podjednako važno u dnevnim i noćnim uvje-
tima. Na ravnomjernost sjajnosti ceste i zidova u tunelu bitno utječu: izgled
poprečnog profila tunela, izbor tipa izvora svjetlosti, izbor tipa svjetiljke, te
raspored svjetiljki u tunelu.
58 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

5.3.2 Ograničenje blještanja u tunelu

Pošto su u instalaciji rasvjete tunela svjetiljke postavljene na znatno manjoj
visini nego u klasičnom saobraćaju, one moraju biti više zasjenjene, da ne
bi prouzrokovale prekomjerno blještanje. U slučaju tunelskog osvjetljenja,
kontrolira se fiziološko blještanje. Ono značajno smanjuje vidne performanse
vozača. Relativni porast praga ne bi smio da bude veći od 15% ni u jednoj
od zona tunela. Porast praga računa se primjenom sljedećih jednadžbi:
Lv
T I = 65 0,8 (5.6)
Lsr
Lv
T I = 95 0,8 , (5.7)
Lsr
gdje su Lsr - srednja sjajnost ceste i zidova tunela koji predstavljaju pozad-
inu za eventualnu prepreku, Lv - ekvivalentna zasljepljujuća sjajnost, koja
potiče od svih svjetiljki u vidnom polju vozača (od horizontalnog nivoa, do
20◦ iznad njega).

Prva jednadžba se koristi u slučaju kada je Lsr ≤ 5 (cd/m2 ), dok se druga

jednadžba koristi za Lsr > 5 (cd/m2 ).

5.3.3 Fenomen treperenja

Kada su svjetiljke u tunelu postavljene u isprekidanom nizu, u vidnom polju
vozača se periodično javljaju svjetla i tamna polja, koja proizvode „efekt
treperenja“. Nelagoda ovisi o broju promjena sjajnosti u sekundi (frekven-
cija treperenja), ukupnog trajanja treperenja, te odnosa maksimalne i min-
imalne osvjetljenosti.

Fenomen treperenja moguće je opisati pomoću sljedećeg primjera. Ako se

vozilo kreće brzinom v = 60 (km/h) = 16,6 (m/s), a udaljenost između sv-
jetiljki iznosi 4 (m), tada je frekvencija treperenja 16,6/4 = 4,2 (Hz).

Općenito, efekt treperenja je zanemariv na frekvencijama nižim od 2,5 (Hz)

i višim od 15 (Hz). Kada je frekvencija treperenja u dijapazonu između 4
(Hz) i 11 (Hz) s trajanjem više od 20 (s), može dovesti do nelagode pod
uvjetom da se ne poduzimaju nikakve druge mjere. Stoga se preporučuje da
se u instalacijama u kojima je trajanje treperenja duže od 20 (s), frekven-
cijski raspon između 4 (Hz) i 11 (Hz) izbjegava, osobito kada se za rasv-
jetu tunela koriste izvori svjetlosti malih dimenzija. Rasvjetna tijela ve-
likih dimenzija s niskim gradijentima u raspodjeli svjetla (kao što su rasv-
jetna tijela s fluorescentnim cijevima) obično dovode do male nelagode. S
obzirom na visoku osvijetljenost elemenata, preporučuje se izbjegavanje svih
ne-suntualnih dnevnih zaslona svih frekvencija treperenja ispod frekvencije
5.3. OSTALI PARAMETRI KVALITETA RASVJETE TUNELA 59

treperenja, npr. frekvencija treperenja niža od 50 (Hz) - neovisno o dužini

zaslona.

Efekt treperenja se praktično tretira samo za unutarnju zonu tunela. Zona

praga i tranzitna zona su u principu vrlo kratke, i svjetiljke se postavljaju
na manjoj udaljenosti, tako da se u njima efekt treperenja praktično i ne
pojavljuje. Efekt treperenja može da se ublaži svjetlim zidovima ili upotre-
bom svjetiljki manje sjajnosti. Pri upotrebi svjetlosnih traka (neisprekidani
niz svjetiljki) ne dolazi do pojave efekta treperenja.

Slika 5.5: Efekt treperenja (određivanje zabranjenih rastojanja

između susjednih svjetiljki)

5.3.4 Osvjetljenje tunela u noćnim satima

U noćnim satima je nivo sjajnosti u tunelu veći nego onaj izvan tunela, pa
stoga, mogu nastati teškoće u pogledu prilagođavanja. Problema sa pri-
lagođavanjem neće biti ako se dio saobraćajnica neposredno po izlasku iz
tunela, a na dužini ne manjoj od one koja odgovara vožnji u trajanju 5 (s),
osvjetli tako da nivo sjajnosti ceste iznosi bar 1/3 nivoa sjajnosti izlazne zone.
U noćnim uvjetima treba isključiti dodatno osvjetljenje, koje je instalirano
za potrebe prilagođavanja očiju vozača pri dnevnim uvjetima. Potrebno je
da se na cijeloj dužini tunela, u svim njegovim zonama, ispune fotometrijski
zahtijevi jednaki onima koji su ispunjeni na prilaznom putu. Ako prilazni
put nije osvjetljen, tada nivo sjajnosti noću u tunelu treba da iznosi bar
60 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

1 (cd/m2 ) uz ukupnu ravnomjernost sjajnosti ceste U0 ≥ 0,4 i podužne

ravnomjernosti sjajnosti Ul ≥ 0,6. Međutim, u praksi se za osvjetljenje
noću, uglavnom obezbjeđuje 2 (cd/m2 ).

5.3.5 Daljinsko upravljanje radom svjetiljke

Zbog povećanja pouzdanosti rada sistema rasvjete, na pojedinim lokaci-
jama veće važnosti, svjetiljke trebaju biti opremljene kontrolerima koji uz
regulaciju snage (intenziteta) omogućuju daljinski nadzor i upravljanje sv-
jetiljkom. Regulacija intenziteta svjetlosti treba biti ostvarena putem upra-
vljačko-komunikacijskog kontrolera sa satom realnog vremena koji omogućuje
kontinuiranu regulaciju svjetlosnog intenziteta izvora svjetlosti u više stup-
njeva te nadzor i upravljanje svjetiljkom putem bežičnog standarda (npr.
ZigBee).

5.3.6 Vizuelno (optičko) vođenje

Rasvjeta u tunelima mora stvoriti i odgovarajuće uvjete za dobro optičko
vođenje. Zato uređaji osvjetljenja moraju biti tako izvedeni, da omoguće
jasno i tačno raspoznavanje svih markacija na kolniku i vizuelno odvaja kol-
nik od ostalih djelova tunela. Naročito je važno da vozač vidi rubnike.

Da bi se postiglo vizuelno vođenje, koje je značajan element udobnosti

vozača, za sve oblike tunela i sve sisteme rasvjete u njemu, primjenjuju
se sljedeće mjere:
• osvjetljenje svih zona i svih projektiranih režima treba da omogući
jasno vizuelno odvajanje osvjetljene površine kolovoza od osvjetljenih
površina okolnih zidova,
• potrebno je održavati čistoću površina zidova tunela,
• potrebno je učiniti jasno uočljivim vertikalne površine ivica puta,
• horizontalna signalizacija mora biti potpuno čista i neoštećena,
• rasporedom svjetiljki treba omogućiti vozaču da jasno i nedvosmisleno
uočava pravac vožnje, i
• u oštrim krivinama tunela (posebno kratkim) treba dati prednost pom-
jeranju svjetiljki prema zidu koji je na spoljašnjoj strani krivine tunela.

5.4 Utjecaj dužine tunela na njegovo osvjetljenje

u dnevnim uvjetima
Kod svih tunela se primjenjuju osnovni principi rasvjete dugih tunela, ali
se pri projektiranju instalacije rasvjete kraćih tunela, pored njihove dužine,
5.5. PROJEKTIRANJE RASVJETE KRATKIH TUNELA 61

moraju uzeti u obzir i drugi utjecajni faktori, koji su jasno naznačeni na

dijagramu preuzetog iz preporuke međunarodne komisije za rasvjetu (CIE -
eng. International Commission on Illumination), Slika 5.6.

Slika 5.6: Promjena svjetlosnog toka svjetiljki u tunelu tokom dana

Korištenjem ovog dijagrama, može se vidjeti da li je uopće potrebno projek-

tirati osvjetljenje posmatranog tunela u dnevnim uvjetima, odnosno, uko-
liko jeste, može se dobiti vrijednost potrebnog nivoa sjajnosti, koja će biti
konstantna duž cijelog tunela. Kod kraćih tunela efekt treperenja može se
zanemariti.

5.5 Projektiranje rasvjete kratkih tunela

5.6 Smjernice za izvođenje rasvjete tunela

Smjernice, koje se tiču uređaja rasvjete u tunelima, su podjeljene na:
• izvore svjetlosti,
• svjetiljke,
• sigurnosno osvjetljenje,
• upravljanje svjetlosnim tokom i radom rasvjete,
• održavanje.

5.6.1 Izvori svjetlosti

Kod rasvjete tunela, dolaze u obzir samo one vrste izvora svjetlosti koje
imaju:
62 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

• visoku svjetlosnu iskoristivost,

• dug životni vijek.

Za unutrašnjost tunela najčešće se upotrebljavaju izvori svjetlosti izduženog

oblika, jer se samo sa takvim izvorima mogu postići neprekidni nizovi sv-
jetiljki (svjetlosna traka). Zato se u unutarnjim zonama upotrebljavaju
niskotlačni natrijevi izvori cjevaste izvedbe ili fluorescentne cijevi.

U predjelu kod ulaza u tunel nivo sjajnosti je visok, pa se u ovom djelu

moraju predvidjeti takvi izvori svjetlosti, koji imaju visoku svjetlosnu isko-
ristivost i veliku snagu. Prema tome, u ulaznoj zoni tunela se upotrebljavaju
visokotlačni metal-halogeni izvori ili visokotlačni natrijevi izvori. U novije
vrijeme sve više se upotrebljavaju LED izvori u svim zonama tunela.

5.6.2 Svjetiljke
Kod uređaja rasvjete tunela na izbor svjetiljki utječu sljedeći faktori:

• prikladno postavljanje,

• pravilan raspored,

• odgovarajuća mehanička i električna svojstva.

Raspored svjetiljki u tunelu ovisi o obliku poprečnog presjeka i dimenzija

tunela. S aspekta dobrog vizuelnog vođenja je najpogodnije, ako se sv-
jetiljke postave na strop tunela. Kada takva izvedba nije moguća, svjetiljke
se postavljaju bočno na gornji dio zidova tunela. Što se tiče iskoristivosti
rasvjete, ne postoji gotovo nikakva razlika između ova dva načina postavl-
janja svjetiljki.

Kod rasvjete tunela potrebno je da svjetiljke budu postavljene u nizove.

Poželjno je da su nizovi neprekidni, jer se time postiže dobro vizuelno
vođenje i dobra ravnomjernost sjajnosti, te se izbjegava neželjeni efekt treprenja.

U tunelima je potrebno izbjegavati i stroboskopski efekt1 . Ovaj neželjeni

efekt se spriječava na način da se svjetiljke ravnomjerno priključe na ra-
zličite fazne vodiče trofaznog sistema napajanja.

Svjetiljke i pripadajuće instalacije za tunel moraju biti otporne na prodi-

ranje vode i prašine. Također, moraju biti otporne i na koroziju, zbog raznih
sredstava za čišćenje i agresivne atmosfere. Stoga se u tunelima moraju pred-
vidjeti svjetiljke koji imaju stepen zaštite najmanje IP 65.

1
footnotes working fine
5.6. SMJERNICE ZA IZVOÐENJE RASVJETE TUNELA 63

Svjetiljke moraju biti tako izvedene da se brzo montiraju i da je održavanje

jednostavno. Izvori svjetlosti i predspojne naprave moraju biti pristupačni,
te brzo i jednostavno zamjenjivi.

5.6.3 Sigurnosna rasvjeta

Sigurnosna rasvjeta se mora predvidjeti u onim tunelima koji su duži od
100 (m). U takvim tunelima bi neočekivani prekid napajanja električnom
energijom ugrozio vozače. To se može spriječiti samo tako, da se predvidi:

• napajanje uređaja rasvjete tunela iz dva, međusobno odvojena, glavna

napojna voda, koji bi se po mogućnosti napajali iz dvije različite trans-
formatorske stanice,

• napajanje djela opterećenja uređaja rasvjete iz dizel - električnog agre-

gata koji se, nakon prekida napajanja uređaja za rasvjetu iz mreže, za
vrlo kratko vrijeme automatski uključuje,

• sistem posebnog osvjetljenja pomoću izvora svjetlosti niskog napona

koji se postavlja na obje strane kolnika na visini od 0,8 (m) i to na raz-
maku 10 (m) kod ravnih tunela, odnosno 5 (m) kod zavojitih tunela. Ti
izvori svjetlosti se u normalnom stanju napajaju iz mreže, a u slučaju
prestanka napajanja ovi izvori se napajaju iz pomoćnih izvora elek-
trične energije (npr. akumulatorska baterija ili agregat).

Dvije glavne funkcije sigurnosne rasvjete tunela su:

• pružiti smjernice i vidljivost za vozače koji mogu izaći iz tunela u

svojim vozilima , i

• pružiti smjernice i vidljivost za ljude koji napuštaju vozila i evakuaciju

tunela kao pješaka.

U hitnim slučajevima, trajanje postupka evakuacije mora biti u skladu s na-

cionalnim normama. Ako nacionalna norma ne postoji, mora se realizirati
trajanje od minimalno 30 minuta ili na neki drugi način u skladu s rezulta-
tima određene studije evakuacije.

Inspekcija i ispitivanje sistema osvjetljavanja tunela evakuacije obavlja se

u skladu s normom Europske komisije EN 50172, osim ako postojeći na-
cionalni propisi ne daju drukčije.

U hitnim slučajevima, vrijednosti prosječne održavane vodoravne osvjetl-

jenosti i jednolikosti osvjetljenja na kolničkom spoju moraju biti barem jed-
nake vrijednostima na kolovozu u unutrašnjoj zoni glavnog tunela.
64 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

Do njih se može doći a) označavanjem izlaza za nuždu (potrebno) i b) rasv-

jetom (preporučeno). Kada su površine obojene kako bi se vidljiviji hitni
izlazi i kako bi se olakšalo njihovo prepoznavanje, ova boja mora biti zelena.
Izrada sigurnosnih znakova pokriva ISO 3864-1 i ISO 7010 u nedostatku rel-
evantnih nacionalnih standarda.

Zelena svjetlosna signalizacija za izlaz za nuždu mora biti osigurana oko

ili na obje strane izlaznih vrata. Primjer rasporeda prikazan je na slici 5.7.
Tijekom hitne situacije preporuča se da svjetla bljesnu s ciljem da privuku
pažnju bježećih pješaka. Frekvencija treperenja u rasponu od 0,5 (Hz) do 2
(Hz) sa svjetlosnim intenzitetom ne manjim od 100 (cd) u svim smjerovima
emitiranja, smatra se zadovoljavajućom.

Slika 5.7: Primjer rasporeda žaruljica za označavanje zelenog izlaza (1. Izlaz
u nuždi, 2. Zeleni svjetlosni signal izlaza za nuždu)

5.6.4 Upravljanje svjetlosnim tokom i radom rasvjete

Prethodno je objašnjeno da kod dobro projektiranje rasvjete tunela, nivoi
sjajnosti zone praga i tranzitne zone moraju sve vrijeme da budu u određenim,
unaprijed zadanim odnosima prema nivou sjajnosti prilazne zone tunela.
Nivo sjajnosti prilazne zone se stalno mjenja. Stoga je potrebno vršiti reg-
ulaciju svjetlosnog toka izvora svjetlosti i na taj način podešavati nivoe
sjajnosti u pojedinim zonama tunela. Regulacija se može provesti na način
regulacije osvjetljenosti i regulacije sjajnosti.
5.6. SMJERNICE ZA IZVOÐENJE RASVJETE TUNELA 65

Sa aspekta fotometrije je pogodnija kontrola sjajnosti u prilaznoj zoni. Luk-

somat (fotometar) je uređaj koji kontinuirano mjeri sjajnost prilazne zone
tunela.

Na osnovu promjena sjajnosti u prilaznoj zoni vrši se aktiviranje ili isključuje

dijelove instalacije osvjetljenja tunela. Luksomat se može postaviti i u un-
utarnjoj zoni. On rezultate mjerenja prosljeđuje mikroprocesoru, koji po-
maže spoljašnjem luksomatu. Kontrola se podešava sa vremenskim zakašn-
jenjima, tako da kratkotrajne promjene ne dovode do aktiviranja regula-
cionog sistema. Unutarnji luksomat kompenzira utjecaj zaprljanja svjetiljki
i smanjenja svjetlosnog fluksa izvora u toku njihove eksploatacije.

Slika 5.8: Fotografija luksomata i način povezivanja luksomata s izvorom

svjetlosti

Općenito, duž tunela se postavljaju dvije vrste svjetiljki, one koje su stalno u
pogonu, i u noćnim satima obezbjeđuju sjajnost, uglavnom 2 (cd/m2 ), prema
relevantnim standardima. Druga vrsta svjetiljki se uključuje po potrebi, za
obezbjeđenje potrebnog osvjetljenja tunela po zonama, u različitim peri-
odima dana.

Prethodno je objašnjeno da je tokom dana potreban najveći nivo osvjetl-

jenja u tunelu, kako bi se vozač što lakše adaptirao uvjetima u tunelu nakon
napuštanja vanjskog, jako osvjetljenog prostora. Kako se tokom dana mjenja
nivo vanjskog osvjetljenja, to je potrebno kontinuirano mjenjai sjajnost svih
zona u tunelu, u različitim periodima u danu. To se vrši putem dimovanja
2 svjetiljki, odnosno smanjenja svjetlosnog toka.

Upravljanje cestovnom i tunelskom rasvjetom podrazumijeva uključenje i

isključenje rasvjete, te upravljanje režimom rada. Pod nadzorom se podrazu-
mijeva prenos signala stanja sistema cestovne i tunelske rasvjete i signala
2
footnotes working fine
66 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

Slika 5.9: Osvjetljenje tunela po zonama i promjena sjajnosti

Slika 5.10: Osvjetljenje tunela po zonama i promjena sjajnosti

mjerenih veličina cestovne i tunelske rasvjete u centar za nadzor i upravl-

janje prometom.

Svjetiljke tunelske rasvjete je potrebno povezati tako da je moguće ručno

i automatsko upravljanje.

5.6.5 Lokalno upravljanje radom svjetiljke

Lokalno upravljanje na lokaciji glavnog razvodnog ormara cestovne rasvjete
petlje i na lokaciji tunelskih razvodnih ormara treba omogućiti sljedeće:
5.6. SMJERNICE ZA IZVOÐENJE RASVJETE TUNELA 67

Slika 5.11: Promjena svjetlosnog toka svjetiljki u tunelu tokom dana

• odabir režima upravljanja daljinskim putem iz centra, ili lokalno iz

razvodnog ormara;
• ručno uključivanje i isključivanje rasvjete za odabrano lokalno upravl-
janje;
• automatsko uključivanje i isključivanje rasvjete te regulacija svjet-
losnog toka pomoću predefiniranih (programiranih) dnevnih-mjesečnih
programa; i
• upravljanje pomoću mjernog uređaja za mjerenje osvjetljenosti (luk-
somata).
Svjetiljke trebaju biti opremljene elektroničkim kontrolerom - dimerom sa
satom realnog vremena koji omogućuje kontinuiranu regulaciju intenziteta
svjetlosti izvora svjetlosti u više stupnjeva.

5.6.6 Daljinsko upravljanje radom svjetiljke

Zbog povećanja pouzdanosti rada sistema rasvjete, na pojedinim lokacijama
veće važnosti, svjetiljke trebaju biti opremljene kontrolerima koji uz regu-
laciju intenziteta svjetlosti omogućuju daljinski nadzor i upravljanje izvorom
svjetlosti. Regulacija snage (intenziteta) treba biti ostvarena putem upra-
vljačko-komunikacijskog kontrolera sa satom realnog vremena koji omogućuje
kontinuiranu regulaciju snage svjetiljke u više stupnjeva te nadzor i upravl-
janje svjetiljkom putem bežičnog standarda (npr. ZigBee).

U slučaju gubitka komunikacije s nadzorno-upravljačkim centrom, svaki od

kontrolera u svjetiljkama nastavlja raditi samostalno, lokalno upravljajući
radom svijetiljke, kako je prethodno navedeno. Daljinsko upravljanje može
da omogućuje pregled zapisa o radu sistema putem odgovarajuće aplikacije,
dijagnostiku svjetiljki (prikaz kvarova), daljinsko programiranje režima rada
svjetiljki, te baznu statistiku rada rasvjete. Osim toga omogućen je i prikaz
svjetiljki na interaktivnoj GIS karti uz evidenciju trenutnog stanja svake
pojedine svjetiljke.
68 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA

5.6.7 Održavanje uređaja rasvjete

Naprijed rečeno da svjetiljke koje se koriste za rasvjetu tunela ne bi sm-
jele da budu izvedene sa stepenom zaštite manjom od IP 65. Što je gušći
saobraćaj, to je zaprljanje svjetiljki veće, a samim tim i teže održavanje in-
stalacije rasvjete.

Smatra se da u normalnim saobraćajnim uvjetima početni nivo sjajnosti

svake od pojedinih zona tunela treba da bude projektirana sa faktorom
održavanja 0,7, odnosno pogonska sjajnost = 0,7 x početna sjajnost. Pre-
poručuje se periodična zamjena izvora svjetlosti (period zamjene je određen
brzinom opadanja svjetlosnog fluksa, odnosno vijekom trajanja izvora). U
okviru kvalitetnog održavanja instalacije rasvjete, treba predvidjeti i čiščenje
svjetiljki, unutarnjosti tunela i fotometara. Čiščenje svjetiljki treba svakako
obaviti prilikom periodične zamjene izvora svjetlosti, a preporučuje se da se
ono vrši sa periodom od 3 - 6 mjeseci. Za gustoću saobraćaja veću od 1000
vozila na dan, preporučuje se pregled i čiščenje optičkih dijelova svjetiljki
najmanje jedanput godišnje, a pranje zidova čak dva put godišnje.

Ovako organizovano sistemsko održavanje instalacije rasvjete tunela garan-

tuje i očuvanje svih atributa kvalitetne rasvjete u dugom vremenskom peri-
odu, a time i dug vijek trajanja projektirane instalacije.

5.7 Fotometrijski proračuni

Fotometrijski proračuni koji se provode prilikom projektovanja rasvjete tunela
prvenstveno se odnose na proračunavanje nivo sjajnosti površine kolovoza i
zidova tunela. Sjajnosti je potrebno proračunavati za svaku fotometrijsku
zonu tunela zasebno.

5.7.1 Proračun sjajnosti kolovoza

Kod proračuna sjajnosti tunela potrebno je proračunati na kolovozu:

• sjajnost u pojedinim tačkama,

• srednju sjajnos, i

• opštu i podužnu ravnomjernost (uniformnost) sjajnosti.

Metode za proračunavanje sjajnosti u pojedinim tačkama na površini kolovoza

temelje se na poznavanju raspodjele svjetlosnog toka izabranih svjetiljki, nji-
hovog rasporeda i položaja, kao i na poznavanju refleksionih karakteristika
površine kolovoza.
5.7. FOTOMETRIJSKI PRORAČUNI 69

Razne metode se mogu koristit za proračun sjajnosti u tački i srednje sja-

jnosti kolovoza. Danas se ovi proračuni po pravilu vrše isključivo primjenom
programskih paketa koje posjeduju pojedini proizvođači svjetiljki za osvjetl-
jenje tunela.

Srednja sjajnost kolovoza se može približno odrediti i pomoću sljedeće jed-

nadžbe:
Esr
Lsr = Esr , (5.8)
Lsr

gdje je Esr srednja horizontalna osvjetljenost kolovoza, Esr /Lsr faktor sred-
nje sjajnosti.

Faktor srednje sjajnosti je konstanta čija je vrijednost za slučaj ako su zidovi

i kolovoz tunela svijetli kreće u dijapazonu od 10 do 15 (lx(cd/m2 )).

Vrijednost horizontalne osvjetljenosti može se odrediti primjenom:

• metode iskoristivosti,

• metode tačke za svjetlosnu traku.

Ipak, potrebno je napomenuti da je metoda s faktorom srednje sjajnosti

samo približna, te se može upotrijebiti kod grubog ocjenjivanja vrijednosti
sjajnosti kolovoza.

5.7.2 Proračun sjajnosti zidova

Kod uređaja rasvjete u tunelima proračunava se samo sjajnost zidova do
visine 2 (m) iznad kolovoza.

Srednju sjajnost zidova moguće je samo aproksimativono odrediti pomoću

sljedeće jednadžbe:
Φred ρ
Lsr = , (5.9)
2π(St + Ht ) (1 − 0, 4ρ)

gdje je Φred redukovani svjetlosni fluksa svjetiljki, St širina tunela izražena

u (m), Ht visina tunela izražena u (m) ρ srednji faktor refleksije površine
zidova.
70 5. PROJEKTIRANJE RASVJETE TUNELA