Professional Documents
Culture Documents
Seminar - Arsinoja Ll. DVF - Docxs
Seminar - Arsinoja Ll. DVF - Docxs
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
Datum predaje:
SADRŽAJ:
1. 1. Uvod……………………………………………………………………………………………………………………3
2. Izvor……………………………………………………………………………………..
3. Osnivanje kulta……………………………………………………………………………………………………4
4. Funkcije kulta vladara…………………………………………………………………………………………
5. Religijska poistovjećenja Arsinoje II…………………………………………………………………….
6.
1.1. UVOD
Otmicom Aleksandrova tijela Ptolemej svom kraljevstvu pribavlja najsvetiju relikviju „nove“
religije i time Egiptu osigurava status duhovnog središta grčke oikumene. Nastojeći legitimirati
vlast u Egiptu Ptolemej vlastitu obitelj krvno povezuje s Aleksandrom;
2.1. IZVOR
„neka nitko ne priđe... nosaču košare (kaneforu)... Arsinoje Filadelf... zajedno sa svećenicima i
nosačima štapa.(?). Oni koji žele žrtvovati Arsinoji neka žrtvuju ispred svojih vrata ili na krovu
kuće ili na cesti kojom će nosač košare proći; svi neka žrtvuju ili pticu ili koju bilo žrtvu žele osim
muškog i ženskog jarca; svi neka sagrade oltar od pijeska; želi li netko podići oltar od opeke neka
po njemu prospe pijesak na kojemu će podići vatru i zapaliti povrće.“
L. Robert ukazuje da sugestija postavljanja malih oltara ispred kuća, tako da budu vidljivi s
ulice, ima svrhu povezivanja privatne i javne sfere štovanja – postavljanjem oltara na mjesto
koje može vidjeti svatko pojedinac i obitelji neformalno sudjeluju u javnom (i formalnom) činu
štovanja, ali i iskaza vjernosti dinastiji. Grčki „sveti zakoni“, osim što donose osnovne postavke
festivala kao što su vrijeme i mjesto, postavljaju i okvir onoga što je dozvoljeno i potrebno kada
je riječ o individualnoj inicijativi pri javnom štovanju. Iz Satirova je fragmenta vidljivo da je taj
okvir dovoljno širok da ljudima omogući izbor njihova osobnog načina štovanja. Ovdje je
dakako riječ i o nekom obliku sugestije, tj. neizravnog pritiska (oltari ispred kuća). Caneva
primjećuje kako upravo ovdje gdje se preklapa privatna i javna, službena i neslužbena sfera
štovanja dolazi do stapanja vjerskih regulacija odozgo i individualne inicijative što u konačnici
pridonosi stvaranju zajedničkog vjerskog identiteta u Aleksandriji.
Tipovi oltara o kojima je riječ u Satirovu fragmentu nisu jedinstveni primjer u helenističkom
razdoblju. Posvjedočeni su između ostaloga na Delu i Prieni, a Robert navodi slučajeve
postavljanja improviziranih oltara uz cestu prilikom dolaska osvajača Ptolemeja III. u (dotada)
seleučku Pieriu 246. pr.Kr. , zatim u Magneziji na Meandru u čast Artemide Leukoprene oko
150. pr. Kr. ; u Krokodilopolisu u nomi Fayyum papirusi također savjetuju krovove kao
alternativna mjesta postavljanja kućnih svetišta. Starozavjetna 1. Knjiga o Makabejcima je
literarno svjedočanstvo o zahtjevu za postavljanjem takvih svetišta u seleučkoj Judeji; maleni
improvizirani oltar sa Sirakuze svjedoči o kultu Hijerona II.
Osim oltara od pijeska na području ptolemejske države pronađeni su još oltari od mramora,
opeke i vapnenca s inskripcijima imena Arsinoje Filadelf. Veliki broj improviziranih oltara
pronađen je na Cipru, gdje slaba kvaliteta inskripcija ukazuje na popularnost kulta među nižim
slojevima stanovništva. Oltari i posvete gotovo u pravilu sadrže posvetnu formulu u genitivu
Ἀρσινόης Φιλαδέλφου. Rijeđe se pojavljuje inskripcija Ἀρσινόης θεᾶς Φιλαδέλφου – „Arsinoje
Svete Filadelfe.“ Postojanje dviju varijanti posvetnih inskripcija ukazuje na mogućnost izbora;
potonju verziju koriste vjernici koji osjećaju potrebu naglasiti Arsinojin božanski status kojega
ne percipiraju kao samorazumljivog. Uz oltare često nalazimo ornamente ploče s inskripcijom
imena koje služe prilagodbi ciglenih oltara, a na što ukazuju grube plohe i rubovi arheoloških
nalaza tih ploča – izvorno su bile umetnute u potporanj.
Kao što smo naveli, „sveti zakoni“ donose okvir onoga što je dozvoljeno, a što zabranjeno pri
ritualu štovanja. Satirov fragment predlaže žrtvovanje
Caneva smatra kako, kada promatramo osnivanje kulta vladara, moramo zasebno promatrati
fenomene religijskih praksi (pod religijskim praksama podrazumijeva pojavu svećenstva,
žrtvovanja i festivala u čast božanstvu) i manifestacije kulta u vidu vizualnih prikaza i
poistovjećivanja diviniziranog vladara s drugim božanstvima. Metodologija kojom promatra
osnivanje kulta vladara povezanost je koncepta diviniziranog vladara i praktične primjene tog
koncepta kroz 3 osnovne prizme: