BOLESTI ČULA

SIMPTOMI I ZNACI KOŽNIH BOLESTI I REAKCIJA

Koža je građena iz 3 sloja:

1. epidermis (epitelni sloj)

2. dermis (vezivni sloj)
3. subcutis/hypodermis (potkožno masno tkivo)

Uloga kože- zaštitna (pruža mehaničku zaštitu, zaštitu od dehidracije, sunčevog svjetla, patogenih
mikroorganizama), termoregulacijska, sekrecijska, osjetne funkcije, imunološka i druga.

Bolesti kože se nazivaju dermatoze.

Tipovi kože su:

1. normalna
2. masna
3. suha
4. mješovita

Simptomi kožnih bolesti variraju zavisno od vrste kožne bolesti, međutim kožne promjene nisu
isključivo posljedica bolesti kože, npr. žulj na nozi koji je posljedica tijesne obuće, a ne bolesti kože.

Simptomi mogu biti:

1. promijenjena boja kože (diskoloracija)

2. suha ili vlažna koža
3. otvorene rane, lezije ili ulkusi
4. ljuštenje kože
5. osip (često sa svrbežom ili bolom)
6. gruba, suha, oštra koža

PREGLED BOLESNIKA SA DERMATOLOŠKIM BOLESTIMA

Dermatoskopija je pregled kože digitalnim uređajem koji analizira sliku stanja promjena na koži uz
pomoć dermatoskopa.
Utvrđuje se boja, veličina, granica i prisustvo pigmentnih struktura, krvnih sudova i drugih formacija
koje treba da pojasne prirodu kožne promjene.
Dermatoskopija je značajna u ranom otkrivanju melanoma i razlikovanju malignih od benignih
promjena.

ANAMNEZA
1. generalije- ime, prezime, pol, dob, bračno stanje, zanimanje, adresa
2. porodična anamneza- bolesti i uzroci smrti uže i šire familije, nasljedne bolesti, predispozicija,
zarazne bolesti, venerične bolesti

1
 3. lična anamneza- preboljele bolesti, povrede, menarche, porodi, pobačaj, navike, socijalno
stanje..
4. anamneza sadašnje bolesti- detalji o početku bolesti, primarne/sekundarne eflorescencije
(promjene na koži), opće i subjektivne tegobe (svrbež, bol, temperatura…), tok bolesti,
uzimanje lijekova, da li je neko oboljenje predhodilo dermatozi, kontakt sa oboljelim
(infektivna i spolna oboljenja), okolni faktori (hladnoća, stres…)

Status presens- fizikalni pregled se ne razlikuje od internističkog, ali je manje detaljan.

DERMATOLOŠKI STATUS
1. pregledati cijelu površinu kože
2. lokalizacija promjena, površina koju zauzima
3. vrsta i broj lezija, veličina, oblik, boja, ograničenost prema zdravoj koži
4. palpacija- temperature, osjetljivost, pokretljivost
5. lupa za povećanje detalja
6. vitopresija- iščezavanje ili perzistiranje boje
7. struganje skrama sa površine
8. pokus sondom- pritiskom sondom na eflorescencije doći će do lahkog upadanja sonde ako se
radi o nekrozi tkiva, također se može odrediti osjetljivost na bol
9. dermografizam- ako se tupim predmetom pređe preko kože može se javiti urtikarijska crvena
pruga

EFLORESCENCIJE KOŽE
Eflorescencije kože su sve afiziološke i patološke promjene na koži.

Razlikuju se po veličini, boji, konzistenciji i ograničenosti prema okolini.

Postoje 3 skupine eflorescencija:

1. eflorescencije u razini kože

2. eflorescencije iznad razine kože
3. eflorescencije ispod razine kože

EFLORESCENCIJE U RAZINI KOŽE

1. macula (pjega)- zatvorena eflorescencija koja se razlikuje samo bojom. Mogu biti različitog
oblika i boje. Makule koje nastaju zbog trajnog proširenja kapilara nazivamo teleangiektazije.
Makule koje nastaju zbog potkožnog krvarenja nazivamo purpura, dok se najmanja krvarenja
pod kožom nazivaju patehija. Uzrok može biti nakupljanje melanina.

2
EFLORESCENCIJE IZNAD RAZINE KOŽE

1. papula (čvorić)- veličine do 1cm, solidne građe. Može biti različitog oblika i obično su oštro
ograničene, izolirane, u nizu ili u skupinama. Lihenoidne papule su crvenosmeđe, tvrde i
voštano sjajne, obično smještene na mjestu čestog trljanja kože o kožu. Frambiziformne
izgledaju poput maline, dok su moluskoidne sužene na dnu poput peteljke.
2. plak- uzdignuta pločasta tvorba kao papula, ali je veća od 1cm. Prošireni plakovi predstavljaju
eritrodermiju.
3. kvrga (tuber)- građe i veličine kao papula s tim da se ona nekrotički raspada, a papula
resorbira.
4. gomolj (phima)- eflorescencije veće od ploda lješnjaka, sastoje se od hiperplastičnog
vezivnog tkiva.
5. vegetacija- čvorastog izgleda i različite veličine. U pravilu je upalnog karaktera, dakle prisutne
su hipertrofija i hiperplazija vezivnog tkiva.
6. tumor- karakteriziran neupalnim bojenjem tkiva i posjeduje autonomiju rasta po kojoj se
dijeli na maligne i benigne.
7. urtika- brzo nastaje i brzo nestaje. Izaziva crvenkastu ili bjelkastu boju i tvrdoću. To je edem
papilarnog dermisa koji dosta svrbi, s glavnim sadržajem eksudatom i malo upalnih stanica.
Može nastati prilikom uboda insekta ili uslijed alergijske preosjetljivosti.
8. eritema exidativum- uzdignuta upalna tvorba veličine kovanog novca. Nastaje brzo, a nestaje
sporije. Nakon nestanka srednji se dio eritema ulegne i promijeni boju u crveno-ljubičastu,
dok su rubovi crveni

EFLORESCENCIJE ISPOD RAZINE KOŽE

1. ragada- duboka pukotina koja nastaje najčešće zbog smanjene elastičnosti tkiva na mjestima
na kojim je rožasti sloj najdeblji, vrlo su bolne. Karakteristične su za palmoplantarnu
psorijazu.
2. duktulus (kanalić)- tvorba koja se vidi samo kod scabiesa. Nastao uslijed bušenja epidermisa
od strane ženke koja tu polaže jaja.
3. eskorijacija (ogrebotina)- linearno traumatsko oštećenje epidermis najčešće kao posljedica
grebanja uslijed svrbeža.
4. erozija- oštećenje epidermisa nastala kao posljedica različitih patoloških promijena kože.
5. ulkus (čir)- nastaje na koži odbacivanjem nekrotičkog tkiva, a može doći i do potkože, mišića i
kože. Ostaje ožiljak.
6. rana (vulnus)- prekid kontinuiteta tkiva nastao uslije povrede.
7. fistula- cijev kroz koju se na površinu kože/sluznice iz dubine odvodi tekući sadržaj.
Inkomplentna fistula je cijev koja nema izlaz na površinu kože.
8. apsces- zatvoreno gnojno žarište u koži/potkožnom tkivu čiji gnojni sadržaj ima tendenciju
izbijanja na površinu. Najčešće su topli i bolni apscesi uzrokovani piogenim kokima. Postoje i
aseptički i sterilni apscesi.
9. čvor (nodus)- upalna tvorba koja nastaje duboko u koži/potkoži, te povećavanjem diže kožu
pa se čini kao da se nalazi iznad razine kože. Čvor manji od 1cm je nodulus, a srednji
omekšani dio su gumme
10. atrofija- stanje epidermis i dermisa nastalo nekim regresivnim procesom u koži sa redukcijom
adneksa kože.

3
 11. skleroza- sekundarna promjena kože u kojoj su pojedina područja kože ulegnuta i tvrda, a
koža se ne može skupljati u nabore
12. ožiljak (cikatriks)- reparatorni pokušaj organizma da sanira oštećenje kože mijenjajući ih
manje vrijednim vezivnim vlaknima. Građen je uglavnom od kolagenih vlakana. Poseban oblik
ožiljka je keloid, on se može javiti i bez prethodne traume, te je češći kod crne rase.

ERITEM KOŽE
Eritem je crvenilo sluznice ili kože, obično posljedica ozljede kože, upale ili infekcije. Neke vrste
eritema, poput živčanih rumenila, uopće nisu posljedica nekog stanja. Osnovni uzrok eritema je
povećanje protoka krvi u krvnim žilama blizu površine kože. Postoji mnogo različitih vrsta eritema.

CRVENILO
Mnogi ljudi pocrvene kad su nervozni, posramljeni, strastveni ili bijesni. Pojedinci s socijalnom
anksioznošću mogu crvenjeti češće i ozbiljnije. Iako je crvenilo manji oblik eritema, ljudi koji redovito
doživljavaju ekstremno crvenilo lica mogu imati dramatičniji tip - idiopatski kraniofacijalni eritem.
Iako liječnici ne razumiju u potpunosti uzroke crvenila i idiopatskog kraniofacijalnog eritema,
shvaćaju da su uzroci prvenstveno psihološki s nekim mogućim fiziološkim utjecajima. Općenito,
liječenje uključuje terapiju koja pomaže pacijentu u rješavanju uzroka i posljedica njihovog crvenila.

PETA BOLEST
Parvovirus B19 može uzrokovati petu bolest ili eritem infectiosum, bolest koja prvenstveno pogađa
djecu. Peta bolest obično ima blagi osip zajedno s vrućicom, curenjem nosa i glavoboljom. Većina
ljudi razvije stanje unutar dva tjedna od infekcije parvovirusom B19.  Liječenje obično nije potrebno,
jer će se stanje riješiti bez njega.

MIGRANS ERITEMA
Lajmska bolest može uzrokovati eritem kronični migrans. Oko 80 posto ljudi s Lymeovom bolešću
razvija kružni osip koji nalikuje metama. Osipi su u početku veličine oko dva centimetra, iako mogu
narasti i do 12. Tipično se osip pojavljuje na mjestu ugriza krpelja koji je uzrokovao bolest. Možda se
neće pojaviti do 30 dana nakon ugriza. Sam osip rijetko je svrbež ili bolan. Međutim, budući da je
rezultat lajmske bolesti, osoba može osjetiti groznicu, glavobolju, jezu i bolove u zglobovima.
Liječenje Lymeove bolesti uključuje oralne antibiotike. Osip će se riješiti zajedno sa stanjem.

MULTIFORMNI ERITEM
Jedna od rjeđih vrsta eritema opet primarno pogađa djecu, mada se može javiti i kod odraslih između
20 i 40 godina. Multiformni eritem je kožni poremećaj koji sadrži crvene, podignute mrlje  Ti se osipi
obično pojavljuju simetrično oko tijela. Blagi oblik sadrži samo osip i lezije i obično prolazi kroz
nekoliko sedmica. Multiformni eritem je znatno ozbiljniji i može utjecati na usta, oči i genitalije.
Liječnici vjeruju da multiformni eritem proizlazi iz reakcije na infekciju, najčešće virus herpes simplex.
Liječenje se obično usredotočuje na ublažavanje simptoma, a ne na liječenje eritema, jer se obično
rješava bez smetnji.

4
NODOSUM ERITEMA
Panikulitis je upala masnog sloja koji leži ispod kože. Ima mnogo uzroka, od kojih je jedan
neuobičajena vrsta eritema. Kada panikulitis također uzrokuje da se ispod kože pojave crvene ili
ljubičaste kvržice, liječnici klasificiraju to stanje kao nodosum eritema. Kvrge u većini slučajeva rastu
preko potkoljenica, ali se mogu razviti i na rukama ili drugim područjima. Najčešći uzroci eritema
nodosum su streptokokna infekcija, sarkoidoza ili upalna bolest crijeva. Liječenje uključuje podizanje
zahvaćenog uda i primjenu hladnih obloga. Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu pomoći kod bolova
i oteklina.

ERITEM INDURATUM
Stanje slično eritema nodosum Tipično se pojavljuje kod osoba koje imaju velike količine potkožnog
masnog tkiva, debele gležnjeve ili slabu opskrbu arterijskom krvlju. Uzrokuje kronične i bolne čvorove
što može rezultirati ožiljcima, ali prognoza je općenito optimistična s pravilnim liječenjem.

ERYTHEMA TOXICUM
Novorođenčad je posebno sklona toksičnom eritemu. Ovo se stanje javlja kod čak polovice sve
novorođenčadi, iako se možda neće dogoditi cijeli dan nakon rođenja. Općenito je stanje bezopasno,
iako može uplašiti roditelje. Erythema toxicum sadrži osip malih žutih ili bijelih kvrga i crvene kože.
Osip se može pojaviti ili brzo nestati i može se činiti da putuje oko djetetova tijela.

PALMARNA ERITEMA
Većina vrsta eritema ne utječe na dlanove ili tabane. Palmarni eritem je atipično stanje koje uzrokuje
crvenilo oko baze dlana, palca i malog prsta. Povremeno se i prsti mogu obezbojiti. Stupanj crvenila
ovisi o temperaturi, emocionalnom stanju, pritisku i položaju ruku. Mnogo je mogućih uzroka
palmarnog eritema. Izuzetno rijetko može biti nasljedan, iako je obično posljedica trudnoće ili bolesti
poput ciroze jetre. Budući da stanje često nema drugih simptoma, liječenje nije potrebno.

PARAZITARNE BOLESTI KOŽE

PEDIKULOZA

Pedikuloza je ušljivost.

1. Pediculus corporis- ušljivost trupa, uzročnik je pediculus humanus v. corporis (bijela ili prtena
uš). Prenosi se zajedničkim rubljem, posteljinom i slično. Ženka uši polaže jaja na šavovima sa
unutrašnje strane odjeće, a na kožu prelazi samo radi ishrane. Ona može svojom slinom da
prenese razne uzročnike bolesti kao npr. uzročnika pjegavog tifusa (Rickettsia prowazekii),
uzročnika rovovske groznice (Rickettsia quintana), uzročnika povratne groznice (Borrelia
recurrentis). Razvojni ciklus traje oko 2 sedmice (od jajeta tj. gnjide do pojave uši). Ušljivost
se manifestuje svrabom, a promjene na koži su različite zavisno od senzibiliteta osobe. Može
se javiti eritem, vezikule, urtikarije, ekskorijacije, hiperpigmentacija kože i slično.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i nalaza uši u odjeći.
Liječenje se odvija sterilizacijom odjeće i posteljine u autoklavu ili parom.

5
 2. Pediculus capitis- uzročnik je pediculus humanus capitis (siva uš). Obično se javlja u školskom
uzrastu. Javlja se na kosi (vlasištu). Karakterišu je svrbež, vezikule, papule, može da se razvije
bakterijska infekcija zbog češanja, javljaju se ekskorijacije preko kojih se može unijeti
bakterija i uzrokovati pojavu papula, krusta i slično.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i nalaza uzročnika u kosi.
Prenosi se korištenjem češlja, kape i slično.
Liječenje se odvija pesticidima npr. lindan (u obliku šampona ili gela, nanosi se 2 noći
uzastopno) ili DDT/pitroid (nanosi se dvaput sedmično kroz 3 sedmice) koji djeluju samo na
odrasle jedinke (ne djeluju na jaja) tako da se liječenje ponovo ponavlja nakon 15 dana
(razvojni ciklus je oko 15 dana).
3. Pediculus pubis- javlja se u području genitalija, aksila, trepavica, obrva i slično. Prenose se
spolnim putem. Uzročnik je stidna uš. Javlja se svrbež, na koži mogu da se jave plavkaste
mrlje zato što izlučevine iz stidne uši djeluju na hemoglobin. Karakteriše je zrnast izgled dlake
(po njoj se nalaze uši). Dijagnoza se postavlja na osnovu anamenze, kliničke slike i nalaza
plavkastih mrlja po koži. Liječi se na isti način kao i pediculus capitis. Može se koristiti i bijeli
precipitat.

SCABIES

Šuga se prenosi direktnim kontaktom, može i spolnim putem ili preko zaražene posteljine, odjeće i
slično. Uzročnici su grinje iz roda sarcoptes. Ženka buši kanale u epidermisu kože izvana prema
unutra i polaže 10-25 jaja nakon čega ugine. Rzvojni ciklus jaja je 2-3 sedmice. Glavni simptom šuge je
nesnošljiv noćni svrbež, a promjene na koži su polimorfne (vezikula, papula, fistula). Predilekciona
mjesta su na fleksionim stranama lakta i podlaktica, donji dio abdomena, kod muškaraca na skrotumu
na penisu, a kod žena na bradavici. Obično se javlja na mjestima gdje se osoba najviše češe (prsa,
stomak, fleksorne strane ruku). Liječenje obuhvata cijelu porodicu i maže se sve osim lica (kod
odraslih osoba rijetko, skoro nikad ne zahvata lice, a kod dojenčeta predilekciona mjesta su lice,
dlanovi i tabani). Za liječenje se koristi benzil benzoat (ostavlja se da prenoći), peruanski balzam i 25%
sumpor u vosku.

6
7