ZDRAVSTVENO VELEUČILIŠTE

KATEDRA ZA ANATOMIJU I FIZIOLOGIJU

Priručnik za vježbe iz Fiziologije za

studij sestrinstva
2020./2021.

Priredili:

Dr.sc. Ivna Kocijan (ivna.kocijan@zvu.hr)

Tomislav Čengić, dr. med. (tomislav.cengic@gmail.com)

Stipe Ćorluka, dr. med. (stipe.corluka@zvu.hr)

Domagoj Gajski, dr. med. (domagoj.gajski@zvu.hr)

Prilagođeno prema PhysioEx 5.0 Laboratory simulations in Physiology i Biopac Student Lab

1
 PRIJENOS TVARI KROZ STANIČNU MEMBRANU (PhysioEx)

U ovoj računalnoj simulaciji istražujemo kako tvari prolaze kroz staničnu

membranu. Upoznat ćete procese jednostavne i olakšane difuzije, osmoze i
aktivnog prijenosa.

Stanična membrana selektivno propušta otopljene tvari iz izvanstanične

tekućine u citoplazmu, i obrnuto. Prijenos tvari kroz membranu odvija se aktivno
ili pasivno, ovisno o tome troši li stanica pritom energiju (ATP) ili ne.

 Otvorite program PHYSIOEX i u glavnom izborniku izaberite vježbu pod

rednim brojem 1 - CELL TRANSPORT MECHANISMS AND PERMEABILITY
(Stanični mehanizmi prijenosa tvari i propusnost).

Vježba 1. Jednostavna difuzija

Difuzija kroz staničnu membranu je oblik pasivnog prijenosa tvari. Javlja se
zbog razlike u koncentraciji otopljene tvari između unutarnje i vanjske strane
stanične membrane (koncentracijskog gradijenta). Otopljena tvar difundira kroz
staničnu membranu iz područja svoje veće koncentracije u područje svoje manje
koncentracije, dakle niz koncentracijski gradijent. Da bi otopljena tvar mogla
difundirati, čestice moraju biti dovoljno male da mogu proći kroz pore u
membrani ili tvar mora biti topiva u fosfolipidnom dvosloju stanične membrane.

 Na zaslonu su prikazana dva staklena spremnika. Dolje lijevo i dolje

desno od spremnika nalaze se tipke (+) i (–) pomoću kojih reguliramo
koncentracije NaCl, ureje, albumina i glukoze u otopinama. Na desnoj
strani zaslona nalaze se četiri membrane različite propusnosti (DIALYSIS
MEMBRANES). Svaka od ovih membrana sadrži pore koje propuštaju
samo one tvari čija je relativna molekulska masa jednaka ili manja od
vrijednosti naznačene ispod membrane (20, 50, 100 i 200 MWCO – engl.
˝molecular weight cutoff˝). Na dnu zaslona nalazi se tablica za unos
podataka u koju možete upisati rezultate pritiskom na tipku RECORD
DATA.

Zadatak:

1. Postavite membranu propusnosti 20 (MWCO 20) u prostor između dva

spremnika.
2. U lijevi spremnik treba staviti 9 mM otopinu NaCl, ureje, albumina i
glukoze. Učinite to tako da ispod lijevog spremnika podesite

2
 koncentraciju svake od navedenih tvari na 9 mM i pritisnite tipku
DISPENSE. U desni spremnik stavite deioniziranu vodu, na način da
ispod desnog spremnika pritisnete tipku DEIONIZED WATER i tipku
DISPENSE.
3. Namjestite zaporni sat (TIMER) na 60 minuta i pritiskom na START
pokrenite difuziju.
4. Pratite koncentracije tvari u oba spremnika. Zabilježite rezultate u
tablicu.
5. Isperite spremnike pritiskom na tipku FLUSH.
6. Ponavljajući korake od 1 do 6 upotrijebite sve ponuđene membrane.
Zabilježite u Tablicu 1. je li došlo do difuzije (+) ili nije (-).

Tablica 1. Rezultati jednostavne difuzije

Otopljena tvar
Propusnost membrane

20 50 100 200

Na+ Cl- - + + +

ureja - - + +

albumin - - - -

glukoza - - - +

Odgovorite na pitanja:

1. Koje su tvari mogle difundirati iz lijevog spremnika u desni kroz membranu

propusnosti 20, 50, 100 i 200?
20: Niti jedna tvar nije mogla difundirati.
50: Natrijev klorid

100: Natrijev klorid i ureja

200: Natrijev klorid, ureja i glukoza

2. Koja tvar nije mogla difundirati? Objasnite zašto.

3
 Tvar koja nije mogla difunirati jest albumin jer je prevelika molekula.

3. Objasnite što znači da je neka membrana selektivno propusna:

Kada je membrana selektivno propusna to znači da samo neke tvari mogu proći kroz nju.

4. Pretpostavimo da lijevi spremnik sadrži otopinu NaCl, ureje i albumina.

Kakvu biste otopinu trebali staviti u desni spremnik i koju biste membranu
upotrijebili da iz lijevog spremnika uklonite ureju, a da se pritom
koncentracija NaCl u lijevom spremniku ne promijeni? Što treba napraviti
da se ureja u potpunosti ukloni iz lijevog spremnika? Provjerite simulacijom
i obrazložite odgovor.
Kako bismo uklonili ureju iz lijevog spremnika, a da se pritom koncentracija
NaCl u lijevom spremniku ne promjeni trebamo pripremiti otopinu u kojoj
ima jednaka količina NaCl u oba spremnika, a postaviti membranu 100 ili
200. Da se ureja potpuno ukloni iz lijevog spremnika potrebno je isprazniti
desni spremnik te ga ponovno napuniti istom količinom NaCl-a kao u lijevom
spremniku i potom otpustiti blokadu na membrani te tako ponavljati dok
ureja potpuno ne napusti lijevi spremnik.

Vježba 2. Olakšana difuzija

Molekule netopive u lipidima ili prevelike da bi prošle kroz pore membrane

prenose se niz koncentracijski gradijent uz pomoć specifičnih proteinskih nosača
koji se nalaze u staničnoj membrani. Ovakav oblik pasivnog prijenosa koji ovisi o
nosaču nazivamo olakšanom difuzijom.

 U izborniku EXPERIMENT odaberite opciju FACILITATED DIFFUSION

(olakšana difuzija). Zaslon izgleda slično kao i kod prethodnog
eksperimenta. Tvari koje koristimo u ovoj vježbi su NaCl i glukoza, i
njihove koncentracije reguliramo pritiskom na tipke (+) i (–). Na desnoj
strani zaslona nalazi se prozorčić MEMBRANE BUILDER pomoću kojeg se
može mijenjati broj nosača za glukozu u membrani.

Zadatak:

1. Namjestite broj nosača za glukozu na 500 i pritisnite tipku BUILD

MEMBRANE. U membranu se ugrađuje 500 nosača. Postavite
membranu u prostor između dva spremnika.
2. Ispod lijevog spremnika podesite koncentraciju iona Na+ i Cl⁻ na 9 mM i
koncentraciju glukoze na 2 mM, te pritisnite tipku DISPENSE.
3. Desni spremnik napunite destiliranom vodom pritiskom na tipku
DEIONIZED WATER i zatim na tipku DISPENSE.
4. Zaporni sat namjestite na 60 minuta i pritisnite START.

4
 5. Promatrajte promjenu koncentracije Na+ i Cl⁻ i glukoze tijekom difuzije.
6. Zabilježite u tablicu vrijeme trajanja olakšane difuzije glukoze.
7. Isperite spremnike pritiskom na tipku FLUSH.
8. Ponovite korake od 1 do 7 pri koncentraciji glukoze od 8,0 mM.
9. Vratite membranu na njezino mjesto, a zatim ponovite korake od 1 do
8 koristeći membrane sa 700 i 900 nosača.

Tablica 2. Rezultati olakšane difuzije

Broj nosača glukoze

Konc. glukoze
(mM)

500 700 900

2.00 43min 33min 27min

8.00 58min 43min 35min

Odgovorite na pitanja:

5. Kako povećanje broja proteinskih nosača za glukozu utječe na trajanje

olakšane difuzije? Objasnite svoj odgovor.
Povećanje broja proteinskih nosača za glukozu smanjuje trajanje olakšane
difuzije. Dakle, što je više nosača olakšana difuzija bit će brža.

Vježba 3. Osmoza

Difuziju vode kroz polupropusnu membranu nazivamo osmoza. Kao i sve druge
tvari, i voda difundira iz područja svoje veće koncentracije u područje svoje manje
koncentracije.

 U izborniku EXPERIMENT odaberite opciju OSMOSIS. Zaslon izgleda slično

kao u prethodnoj vježbi, s tom razlikom da sada koristimo NaCl, albumin

5
 i glukozu, i da se iznad svakog spremnika nalazi manometar koji mjeri
promjenu tlaka u spremniku.

Zadatak:

1. Postavite membranu propusnosti 20 u prostor između dva spremnika

2. Namjestite koncentraciju NaCl u lijevom spremniku na 9,0 mM i
pritisnite tipku DISPENSE.
3. Desni spremnik napunite destiliranom vodom.
4. Zaporni sat namjestite na 60 minuta i pritisnite START. Obratite
pozornost na promjene tlaka na manometrima.
5. Po završetku eksperimenta, u tablicu zabilježite osmotski tlak u
milimetrima žive (mm Hg).
6. Vratite membranu u prozorčić DIALYSIS MEMBRANE i ponovite korake
od 1 do 5 koristeći membrane propusnosti 50, 100 i 200.
7. Ponovite isti eksperiment od 1. do 6. koraka za albumin, a poslije toga i
za glukozu. U koraku 2 umjesto NaCl stavit ćete u lijevi spremnik 9,0 mM
otopinu albumina, odnosno 9,0 mM otopinu glukoze. Ponovite još
jednom eksperiment za glukozu koristeći 10,0 mM otopinu.

Tablica 3. Rezultati osmoze: osmotski tlak u milimetrima žive (mmHg).

Propusnost membrane

Otopljena tvar 20 50 100 200

Na+ Cl⁻ 9mM 306 0 0 0

albumin 9mM 153
153 153 153
glukoza 9mM 153 153 153 0

glukoza 10mM 170

170 170 0

Odgovorite na pitanja:

6. Zašto se javlja osmotski tlak?

Osmotski tlak se javlja kada tvari ne mogu slobodno difundirati kroz
membranu i dolazi do razlike u koncentraciji.

7. Javlja li se osmotski tlak ako otopljena tvar može slobodno difundirati kroz
membranu?
Osmotski tlak se ne javlja ako otopljena tvar može slobodno difundirati kroz
membranu.

6
 8. Objasnite kako koncentracija otopljene tvari utječe na osmotski tlak.
Ako koncentracija otopljene tvari nije izjednačena javlja se osmotski tlak.

9. Ovisi li osmotski tlak o vrsti otopljenih čestica? A o njihovom broju u

otopini?
Osmotski tlak ne ovisi o vrsti otopljenih čestica, ali ovisi o njihovom broju.

10. Navedite barem tri čimbenika koji utječu na osmotski tlak.

Tri čimbenika koja utječu na propusnost membrane su broj čestica
otopljene tvari, propusnost membrane i koncentracija otapala.

Vježba 4. Aktivni prijenos

Aktivni prijenos je način prijenosa tvari kroz membranu pri kojem stanica
troši energiju. Energija za prijenos tvari je potrebna uvijek kada se tvar prenosi
suprotno koncentracijskom ili elektrokemijskom gradijentu, te u slučaju da su
čestice tvari prevelike za prolazak kroz membranske kanale. U aktivnom
prijenosu sudjeluju i specifični proteinski nosači koje nazivamo crpke.
Najrašireniji tip crpke u organizmu jest Na+/K+ crpka koja ione Na+ i K+ prenosi
kroz membranu u smjeru suprotnom od njihovog koncentracijskog gradijenta: 3
Na+ izbacuje iz stanice i istovremeno 2 K+ ubacuje u stanicu.
 U izborniku EXPERIMENT izaberite opciju ACTIVE TRANSPORT (aktivni
prijenos). Zaslon izgleda slično kao u prethodnoj vježbi, osim što se sada
umjesto manometra iznad svakog spremnika nalazi uređaj pomoću
kojeg u spremnike dodajemo ATP. Tipkama + i – reguliramo
koncentraciju NaCl, KCl i glukoze u otopini. Desno od spremnika je
membrana u koju se mogu ugraditi nosači za glukozu i Na+-K+crpke za
aktivni prijenos. U ovoj vježbi lijevi spremnik predstavlja unutrašnjost
stanice, a desni spremnik predstavlja izvanstanični prostor.

Zadatak:

1. Pripremite membranu: namjestite broj nosača za glukozu i broj Na+/K+

crpki na 500 i pritisnite tipku BUILD MEMBRANE. Ovako pripremljenu
membranu postavite u prostor između dva spremnika.
2. U lijevom spremniku namjestite koncentraciju NaCl na 9 mM i pritisnite
DISPENSE.
3. U desnom spremniku namjestite koncentraciju KCl na 6 mM i pritisnite
DISPENSE.
4. Namjestite koncentraciju ATP-a na 1 mM i pritisnite DISPENSE ATP.
5. Zaporni sat namjestite na 60 minuta i pritisnite START.
6. Rezultate zabilježite u tablicu pritiskom na tipku RECORD DATA.

7
 Odgovorite na pitanja:

11. Promatrajte promjene u koncentracijama iona Na+ i K+. Prijenos Na+ se

usporava i zatim potpuno prestaje prije isteka vremena. Razmislite zašto i
obrazložite.
Prijenos natrija prestaje jer nije bilo dovoljno količine energije.

12. Što bi se dogodilo da uopće niste dodali ATP?

Da uopće nismo dodali ATP ne bi bilo prijenosa jer bez energije nema
prijenosa.

13. Isperite oba spremnika pritiskom na tipku FLUSH. Ponovite korake od 2 do

5, s time da u koraku 4 koncentraciju ATP-a namjestite na 3 mM.
Promatrajte promjene u koncentracijama iona Na+ i K+. Što se sada događa
s transportom Na+?
Prijenos se odvija do kraja jer ima dovoljno energije ATP-a.

14. Isperite oba spremnika pritiskom na tipku FLUSH. Ponovite korake od 2 do

6 koristeći 9,00 mM otopinu NaCl u lijevom spremniku i 10 mM otopinu
NaCl u desnom spremniku (umjesto 6 mM KCl), a koncentraciju ATP-a
namjestite na 3mM. Utječe li ova promjena na prijenos Na+? Obrazložite
svoj odgovor.
U ovom slučaju nema prijenosa natrija jer je s obje strane natrij i nema
razlike u koncentraciji. Kako bi došlo do prijenosa natrija on mora biti različit
s obje strane i spremnik treba sadržavati kalij jer su oba potreba za rad natrij
kalij crpke.

ŽIVČANI IMPULS (PhysioEx)

Živčani impuls je nagla promjena električnog potencijala na membrani živčane

stanice koja se širi duž membrane neurona, a nastaje zbog promjene propusnosti
stanične membrane za ione Na+ i K+. Omogućuje komunikaciju među živčanim
stanicama, prijenos informacija, te regulaciju aktivnosti različitih organa.

8
 U ovoj simulaciji ćemo istražiti koji podražaji mogu izazvati živčani impuls i
ispitati učinak nekih tvari na pojavu i provođenje živčanog impulsa.

POBUĐIVANJE ŽIVČANOG IMPULSA

Vježba 1. Elektrostimulacija

Zadaci i pitanja:

 Namjestite napon na 1.0 V pritiskom na tipku (+).

 Pritisnite tipku za jednokratan podražaj SINGLE STIMULUS i promatrajte
zaslon osciloskopa.

1. Je li na zaslonu zabilježen odgovor živca? Nije zabilježen odgovor živca.

Ako je na zaslonu osciloskopa zabilježena ravna crta znači da nema odgovora živca
na stimulaciju strujom, odnosno da se nije pobudio akcijski potencijal.

 Obrišite zaslon pritiskom na tipku CLEAR, povećajte napon i ponovo pritisnite

tipku SINGLE STIMULUS sve dok se na zaslonu ne pojavi krivulja koja
označava pojavu akcijskog potencijala.

2. Koliko iznosi napon praga, tj. napon pri kojem se prvi puta javlja akcijski
potencijal? 3 V

 NEMOJTE BRISATI ZASLON! Ostavite krivulju na zaslonu, povećajte napon za

0.5 V i pritisnite SINGLE STIMULUS.

3. Razlikuje li se dobivena krivulja od krivulje dobivene pri naponu praga?

Promotrite detaljno zapis i obrazložite odgovor.
Razlikuje se jer je jači podražaj i veće područje.

 Nastavite povećavati napon za 0.5 V i jednokratno podraživati živac sve dok

ne nađete napon kod kojeg je amplituda krivulje maksimalna, tj. kada se
daljnjim povećanjem napona amplituda krivulje više ne mijenja.

4. Zabilježite vrijednost maksimalnog napona: 4 V

Vježba 2. Mehanička stimulacija

 Obrišite zaslon osciloskopa pritiskom na tipku CLEAR.

 Pritiskom na tipku miša podignite stakleni štapić u donjem lijevom uglu
zaslona, dovucite ga iznad živca i otpustite.
5. Što primjećujete na zaslonu osciloskopa? Došlo je do pojave
akcijskog potencijala.

9
 6. Kako izgleda ova krivulja u odnosu na prethodne?
U odnosu na prethodne krivulje ova krivulja izgleda kao krivulja od 3 volta.
 NEMOJTE BRISATI ZASLON! Ostavite krivulju na zaslonu za usporedbu sa
sljedećim zadatkom.

Vježba 3. Termostimulacija

 Stavite stakleni štapić na grijač HEATER u donjem lijevom uglu zaslona i

pritisnite tipku HEAT. Kad se štapić zagrije, dovucite ga iznad živca i otpustite.

7. Po čemu se ova krivulja razlikuje od krivulje dobivene nezagrijanim štapićem?

Kako to objašnjavate?
Ova krivulja je malo veća zbog toga što nije došlo samo do mehaničke
stimulacije nego uz to još dolazi i do termostimulacije.

Vježba 4.
Kemijska
stimulacija

 Pritisnite mišem na čep bočice s otopinom soli NaCl (SODIUM CHLORIDE) i

dovucite kapaljku iznad živca, a zatim ispustite sadržaj.

8. Javlja li se akcijski potencijal? Javlja se akcijski potencijal.

 Isperite živac pritiskom na tipku CLEAN i obrišite zaslon osciloskopa pritiskom

na tipku CLEAR. Sada na živac nakapajte klorovodičnu kiselinu HCl
(HYDROCHLORIC ACID).

9. Javlja li se akcijski potencijal prilikom dodavanja kiseline? Prilikom

dodavanja kiseline također se javlja akcijski potencijal.

Zaključak

10. Na temelju naučenog u prethodnim vježbama, navedite kakvi sve podražaji

mogu izazvati akcijski potencijal u živcu.
Podražaji kao što su mehanički, termički, kemijski i elektrostimulacija mogu
izazvati akcijski potencijal.

INHIBICIJA ŽIVČANOG IMPULSA

10
 Neke tvari mogu inhibirati živčane impulse. U ovoj vježbi ćete ispitati učinak
kurarea i lidokaina na nastanak i provođenje akcijskog potencijala u živcu.
Kurare je biljni ekstrakt kojeg južnoamerički indijanci koriste prilikom lova
tako što njime namažu strelice. Toksin iz kurarea je blokator neuromuskularne
spojnice, veže se za receptore acetilkolina na postsinaptičkoj membrani
poprečno-prugastog mišićnog vlakna i time onemogućava vezivanje acetilkolina i
prijenos impulsa, uslijed čega u organizmu dolazi do paralize. Djelatni sastojci
kurarea, kao što je tubokurarin, rabe se za opuštanje mišića kod kirurških zahvata.
Lidokain je blokator natrijevih kanala u staničnoj membrani neurona i
upotrebljava se kao lokalni anestetik.

 U izborniku EXPERIMENT odaberite opciju INHIBITING A NERVE IMPULSE

(inhibicija živčanog impulsa).

Vježba 5 . Učinak kurarea

 Uzmite kapaljku s kurareom i nakapajte ga na živac. Namjestite napon na

vrijednost napona praga i pritisni STIMULATE.

11. Javlja li se akcijski potencijal? Obrazložite.

Akcijski potencijal se javlja jer kurare je blokator neuromuskularne spojnice odnosno

veže se za
receptore acetilkolina na postsinaptičkoj membrani poprečno prugastog
mišićnog vlakna i time onemogućava vezivanje acetilkolina i prijenos
impulsa.
12. Što mislite, kakav bi bio učinak kurarea u živom organizmu?
U živom organizmu kurare uzrokuje paralizu, što uključuje paralizu dišnog
sustava te dolazi do smrti.

 Isperite živac pritiskom na tipku CLEAN i obrišite zaslon osciloskopa

pritiskom na CLEAR.

Vježba 6 . Učinak lidokaina

 Uzmite kapaljku s lidokainom i nakapajte ga na živac. Namjestite napon na

vrijednost napona praga i pritisni STIMULATE.

13. Javlja li se akcijski potencijal? Obrazložite.

Ne javlja se akcijski potencijal jer lidokain blokira natrijeve kanale u
staničnoj membrani neurona i ne može doći do stvaranja akcijskog
potencijala.

11
 PRINCIPI REGISTRACIJE I ANALIZE EEG-a (BIOPAC)

UVOD
Elektroencefalografija (EEG) je dijagnostička i istraživačka metoda koja registrira bio
električne aktivnosti mozga. Registriranje se vrši pomoću elektroda koje postavljamo na
kožu lubanje, a ispod lubanje je dio mozga koji pratimo (Vidi Sliku 1.). Izvorno dobivamo
vrlo male oscilacije potencijala između tako postavljenih elektroda, pa zbog toga
koristimo aparate za pojačavanje ovih oscilacija (engl. amplifier). Oscilacije bio električnih
potencijala s moždane kore se tako prikazuju u obliku kontinuiranih krivulja, različitih
oblika, u kojima prepoznajemo različite cerebralne ritmove.

Slika 1. Prikaz moždane kore i osnovnih mjesta postavljanja EEG elektroda

Kod standardnog snimanja EEG-a osoba je budna, relaksirana i zatvorenih očiju. U

takvoj snimci možemo razlikovati nekoliko osnovnih cerebralnih ritmova koji su
prikazani na Slici 2.

12
Slika 2. Prikaz jednostavnih cerebralnih ritmova: alfa, beta, theta i delta

Ovi osnovni cerebralni ritmovi se razlikuju po: a) svojoj frekvenciji (koja se mjeri u Hz
ili ciklima u sekundi), b) amplitudi valova (mjeri se u μV), c) mjestu gdje su snimani
(lokalizacija elektroda u odnosu na moždanu koru). U Tablici 1. su prikazani osnovni
cerebralni ritmovi podijeljeni po frekvenciji i amplitudi.

Cerebralni ritam frekvencija (Hz) amplitude (μV)

alfa ritam 8-13 25-50 (rijetko do 100)

beta ritam 5-30

14-22
(do 35 Hz moguća je vrlo brza beta
aktivnost)

theta ritam 4-7 10

delta ritam 0-3 20-200

13
Tablica 1. Osnovni cerebralni ritmovi u kliničkim mjerenjima podijeljeni prema
frekvenciji i amplitudi

Alfa ritam
Ovo je osnovni cerebralni ritam stanja mirovanja u budnog ispitanika sa zatvorenim
očima. Rasprostranjen je u stražnjem dijelu moždane kore, a postepeno se gubi
prema prednjim moždanim regijama. Maksimalne amplitude se registriraju
okcipitalno i parijetalno (Vidi Sliku 1.; O i P elektrode). Primijećeno je da je ukupna
srednja frekvencija alfa ritma u žena viša nego u muškaraca, dok amplituda alfa ritma
npr. ovisi o tome je li ispitanik usredotočen na neku mentalnu radnju koju provodi
zatvorenim očima. Alfa ritam je izraženiji kod “više društvenih” osoba i pojačava se
između 13:30 do 14:30 kada je i većina ispitanika manje usredotočena na ono što
radi.

Blokiranje alfa ritma

Ukoliko ispitanik otvori oči pojavljuje se nova moždana aktivnost i novi moždani
ritam. Osnovni alfa ritam će se izgubiti tj. doći će do “blokiranja alfa ritma” i
zamijenit će ga niževoltažni brzi valovi. Neurofiziološki gledano reakcija cijelog
sustava moždanih neurona ovisi o tome koliko se aktivnih neuronskih jedinica
uključilo i koji je vremenski slijed njihove aktivacije. Dakle, snimanjem EEG-a za
vrijeme otvaranja očiju i “podražaja” svjetlom, možemo procijeniti koliko i gdje su
neuronski elementi
“već zauzeti” i zbog toga i “neraspoloživi” u vrijeme stimulacije. Ukoliko je dovoljan
broj neurona

“raspoloživ” oni će se aktivirati i uslijedit će “razbijanje sinhronog alfa ritma”. Dobit

ćemo desinhroni odgovor tj. doći će do promjene karakteristike vala, tzv.
desinhronizacije. Beta valovi su nižih amplituda od alfa valova. To ne znači da je tada
mozak manje električki aktivan, već da se “zbrojena i registrirana” pozitivna i
negativna izbijanja potencijala moždane kore međusobno

djelomično poništavaju i kao rezultat daju manji ukupni val pri ispisu.

14
Beta ritam
Beta ritam i njegovi valovi predstavljaju fazu fizičke odnosno psihičke aktivnosti
mozga, tj. postavlja mozak u stanje “više pripravnosti”, a povezuju se s prisjećanjem
zapamćenog.
Beta ritam se javlja i prilikom spavanja i to u fazi spavanja s brzim pokretima očiju
(REM faza), U spavanju je EEG obično karakterističnog vretenastog izbijanja. Različiti
lijekovi kao barbiturati i sedativi pojačavaju upravo ovu aktivnost.
Rasprostranjenost beta valova je prisutna u prednjem dijelu korteksa, u frontalnoj
regiji i tzv.
“centralnom korteksu” (Vidi Sliku 1: F i C elektrode)

Theta ritam
U budnom stanju ovaj ritam smatramo normalnim ukoliko se registrira povremeno,
umjerenih amplituda, simetrično iznad temporalnih regija (Vidi Sliku 1: T elektrode),
a povezuje ga se s aktivnostima medijalne strane temporalnih režnjeva, koji
sudjeluju u formiranju emocija. Ukoliko nije patološki, theta ritam možemo blokirati
otvaranjem očiju u isto vrijeme kada i alfa ritam.
Ponekad je prisutan i do 25 godine života kao znak nedovršenog sazrijevanja mozga.
Ovaj moždani ritam je normalno prisutan i za vrijeme sna sve do početka REM faze.
Dok ispitanik pada u sve dublji san, usporava se naime i njegova moždana aktivnost.

Delta ritam
Ovaj ritam je u odraslih osoba uvijek nepoželjan i patološki ritam.
Sporiji valovi (delta, ali isto tako i theta valovi ) inače kod budnih ispitanika mogu
značiti:
a) postojanje bio električnog žarišta u području korteksa, koje remeti uobičajeni
moždani ritam, kao što
je to slučaj s tumorima ili nekim vaskularnim moždanim oštećenjima,
b) poremećaj bio električne sinkronizacije dublje u moždanom tkivu ukoliko postoji
sporiji moždani
ritam u samo jednoj od hemisfera,
c) postojanje teškog i cjelovitog oštećenja moždane kore s poremećajem stanja
svijesti (koma) kada u
cijeloj snimci prevladavaju ovi valovi.

15
Tehnike EEG snimanja u vježbama
Elektrode se postavljaju na kožu lubanje, a ispod lubanje je dio kore mozga čiji bio
električki potencijal registriramo (Vidi sliku 1.). Elektrode se označavaju prema regiji
moždane kore koju snimaju:
1. F- frontalna regija
2. C- regija centralnog sulkusa
3. P- parijetalna regija
4. T- temporalna regija
5. O- okcipitalna regija
Registrirat ćemo promjenu električnih potencijala (u μV) između dva aktivna pola
smještena na dvije odabrane elektrode. Treća elektroda je tzv. elektroda uzemljenja (Engl.
ground electrode), smještena na uški i služi kao “uzemljenje”, tj. za postavljanje i
održavanje osnovnih vrijednosti napona tijela ispitanika za vrijeme mjerenja.

Elektrode u kliničkom snimanju EEG-a se postavljaju prema “Internacionalnom

sistemu 10-20” Kada u kliničkoj praksi analiziramo osnovne aktivnosti (cerebralni
ritam) u EEG snimci bolesnika gledamo:
1. Je li cerebralni ritam simetričan u obje hemisfere?
2. Koji od cerebralnih ritmova je najizraženiji?
3. Jesu li cerebralni ritmovi lokalizirani tamo gdje ih očekujemo (npr. alfa-straga, beta-
sprijeda) ?
4. Mijenja li se EEG snimka cerebralnog ritma na otvaranje očiju ispitanika?
5. Je li prema valovima bolesnik budan, u snu, ili bez svijesti ?
6. Jesu li prisutne i druge neželjene, patološke aktivnosti moždane kore uz neki od
tipičnih patoloških izgleda cerebralnog ritma: kao što su npr. pojava šiljaka, oštrih
šiljaka, sporih šiljaka ili pojava još kompleksnije patološke aktivnosti (npr. šiljak val
kompleks kod petit mal epilepsije)

PRIPREMA UREĐAJA:
1. Uključite računalo.
2. Provjerite je li Biopac MP30 jedinica isključena.

16
3. Spojite BIOPAC elektrode (SS2L) u kanal I (CH1).
4. Uključite jedinicu MP30.
5. Uputite ispitanika da zauzme relaksirajući sjedeći položaj s opuštenim mišićima
glave i vrata, i glavom nagnutom na jednu stranu
6. Postavite elektrode prema shemi na Slici 3.

Slika 3. Postavljanje EEG elektroda

7. Spojite žice na EEG elektrode prema bojama istaknutim na Slici 3.

8. Dodatno pritisnite i učvrstite elektrode za kožu glave s 3M suportivnom
plastičnom folijom 9. Zatražite ispitanika da se potpuno opusti u trajanju od 5
minuta
10. Pokrenite Biopac Student Lab program.
11. Izaberite opciju Lesson 3 (L03-EEG-I).
12. Utipkajte naziv dokumenta (Filename) i kliknite OK.

KALIBRACIJA
1. Kalibraciju izvodi voditelj vježbe uz pomoć demonstratora ili studenta. 2.
Provjerite montažu elektroda 3. Pritisnite tipku Calibrate.
4. Provjerite montažu elektroda
5. Pritisnite tipku OK
6. Provjerite podatke o kalibraciji koja traje 15 sec.
7. Ukoliko ste dobro proveli kalibraciju dobiti ćete zapis na ekranu kao na Slici 4.

Slika 4.

17
8. Ako trebate ponoviti postupak kalibracije, pritisnite tipku Redo Calibration.

Vježba 1. Mjerenje i snimanje podataka

 Priprema za snimanje

− Elektrode moraju biti maksimalno priljubljene uz kožu ispitanika

− Ispitanik mora ležati i mirno disati prije početka snimanja i opustiti mišiće lica.
−
Kroz period snimanja s otvorenim očima ispitanik ne smije treptati  Pritisnite
Record.

Voditelj vježbe upućuje ispitanika da ostane opušten, te kada treba otvoriti ili
zatvoriti oči. Voditelj vježbi postavlja markere kad se mijenja stanje otvorenih
/zatvorenih očiju (u 10. i 20. sekundi) pritiskom na tipku F9 prema shemi:

vrijeme (sec) položaj očnih kapaka

0-10 oči zatvorene

10-20 oči otvorene

20-30 oči zatvorene

Na kraju mjerenja pritisne tipku Stop.

 Ako je snimka na monitoru slična Slici 5 prelazi se u slijedeći dio mjerenja.

Ako je potrebno postupak ponoviti, mjerite i snimate ponovo pritiskom na
tipku Redo

Slika 5.

18
  Ako ste zadovoljni s mjerenjem, pritisnite redom tipke: a) alpha, b) beta, c)
delta d) theta. Ako je izgled monitora sličan Slici 6, pritisnite tipku Done i
završite mjerenje. Uklonite elektrode s ispitanika.
 Ako je potrebno postupak ponoviti, pritisnite tipku Redo

Slika 6.

Vježba 2. Analiza podataka

 Pritisnite na Review Saved Data.

 Na monitoru vidite sliku sličnu Slici 6: pet krivulja, odnosno pet kanala.
Kanal 1 (CH 1) prikazuje ono što je uređaj mjerio, a to je ukupni EEG signal.
Kanal 2 (CH 2) prikazuje izdvojeni alfa cerebralni ritam
Kanal 3 (CH3) prikazuje izdvojeni beta cerebralni ritam
Kanal 4 (CH4) prikazuje izdvojeni delta cerebralni ritam
Kanal 5 (CH5) prikazuje izdvojeni theta cerebralni ritam

 Budući da nas zanimaju isključivo izdvojeni kanali cerebralnog ritma, s

monitora uklonite kanal koji prikazuje ukupni EEG signal (CH 1) pritiskom na
tipku “Ctrl” na tipkovnici i istovremenim označavanjem broja 1 mišem
(lijevo iznad krivulja su kvadratići s brojevima kanala).

1. Zadatak: Mjerenje amplituda EEG-a

 U prozorčićima za mjerenje (pravokutni okviri iznad krivulja) očitavamo

standardnu devijaciju amplituda EEG ritmova (stddev). Standardna devijacija
je mjera varijabilnosti podataka. Podaci su amplitude cerebralnog ritma. Ovaj
način prikaza odstranjuje krajnje vrijednosti ili artefakte koji tako ne utječu
na provedeno mjerenje.

UPUTA ZA RAD: područje za mjerenje odabirete I-beam kursorom i to od početka

mjerenja (0 sec) do postavljanja prvog markera (10. sekunda) i upišite u tablicu 1 u
stupac „oči zatvorene“. Isto ponovite za područje između prvog i drugog markera
(između 10. i 20. sekunde) i upišite u stupac „oči otvorene“. Nakon toga, označite
područje iza drugog markera (od 20. sekunde do kraja mjerenja) i upišite u stupac
„oči ponovo zatvorene“.

19
 Tablica 1.

Cerebralni ritam Kanal Oči zatvorene Oči otvorene Oči ponovno

zatvorene
alfa CH2 7.1 2.5 8.2

beta CH3 2.9 2.3 2.8

delta CH4 4.8 11.5 14.8

theta CH5 2.5 1.5 2.6

2. Zadatak: Mjerenje frekvencija EEG-a

 Podesite prozorčiće za mjerenje (pravokutni okviri iznad krivulja) na slijedeći

način:

Kanal mjerimo

CH2 Freq

CH3 none

CH4 none

CH5 none

Freq–pretvara odabrani vremenski segment u vrijednost frekvencije (ciklusi u sekundi

ili Hz) i primjenjuje se za sve kanale s obzirom da se izračunava uz pomoć horizontalne
vremenske skale. Mjerenje frekvencije može se provesti samo za jedan vremenski
period, a ne više njih.

UPUTA ZA RAD:

Očitavanje frekvencije alfa ritma

Povećajte područje koje prikazuje alfa cerebralni ritam za vrijeme kada je ispitanik
imao zatvorene oči na početku snimanja. Koristeći I-beam kursor označite područje
od vrha jednog do vrha susjednog alfa vala. Očitajte vrijednost Freq za alfa

20
cerebralni ritam i upišite je u Tablicu 2 pod 1. ciklus. Pomicanjem na vremenskoj
skali EEG zapisa očitajte frekvenciju za još dva ciklusa, te upišite u
tablicu.

Očitavanje frekvencije beta ritma

Povećajte područje koje prikazuje beta cerebralni ritam za vrijeme kada je ispitanik
imao zatvorene oči na početku snimanja. Koristeći I-beam kursor označite područje
od vrha jednog do vrha susjednog beta vala. Očitajte vrijednost Freq za beta
cerebralni ritam i upišite je u Tablicu 2 te očitajte još dva ciklusa.

Očitavanje frekvencije delta i theta ritma

Ponovite postupak kako biste izmjerili frekvenciju za delta ritam, a zatim još i za
theta cerebralni ritam te dobivene podatke upišite u tablicu 2.

Tablica 2.

Cerebralni Kanal 1. ciklus 2. ciklus 3. ciklus

ritam

alfa CH2 10.5 10.5 11.1

beta CH2 22.2 20.0 22.2

delta CH2 3.4 3.3 3.0

theta CH2 5.6 5.1 5.9

Odgovorite na pitanja:

1. Po kojim značajkama se razlikuju osnovni cerebralni ritmovi?

Osnovni cerebralni ritmovi razlikuju se po svojoj frekvenciji, amplitudi valova i
mjestu gdje su snimani.

2. Navedite 4 osnovna cerebralna ritma uz pripadajuće frekvencije i amplitude

Alfa ritam čija je frekvencija 8-13 Hz, a amplitude 25-50 μV
Beta ritam čija je frekvencija 14-22 Hz, a amplitude 5-30 μV

21
 Theta ritam frekvencije 4-7, a amplitude 10 μV
Delta ritam frekvencije 0-3 Hz, a amplitude 20-200 μV

3. Koji moždani ritam ima valove manje amplitude kada ispitanik ima otvorene oči i
zašto? Alfa ritam ima valove manje amplitude kada ispitanik ima otvorene oči
zato što je alfa ritam osnovni cerebralni ritam u stanju mirovanja budnog
ispitanika sa zatvorenim očima, a nakon što se oči ispitanika otvore dolazi do
blokiranja alfa ritma te se pojavljuju niževoltažni brzi valovi kojima je amplituda
manja.

4. Koji je ritam izraženiji kada ispitanik ima otvorene oči?

Beta ritam je najizraženiji kada ispitanik ima otvorene oči.

5. Koji cerebralni ritam nije nikada prisutan kod zdravih odraslih osoba? Delta
cerebralni ritam nikada nije prisutan kod zdravih ljudi.

6. Navedi po jedan primjer a) kada je usporeni moždani ritam normalna pojava i b)

kada je znak bolesnog stanja
a) Usporeni moždani ritam je normalna pojava kada osoba pada u dublji san
b)Usporeni ritam je znak bolesnog stanja kada je prisutno postojanje bio
električnog žarišta u području korteksa, koje remeti uobičajeni moždani ritam,
kao što je to slučaj s tumorima

Powered by T CPDF (www.t cpdf.org )

22
FIZIOLOGIJA KONTRAKCIJE SKELETNIH MIŠIĆA (PhysioEx)

POJEDINAČNI PODRAŽAJ

 Na zaslonu vidimo mišić i uređaj za mjerenje i prikaz podataka. U ovoj vježbi mišić
podražujemo elektrodama povezanima s električnim stimulatorom. Iznad stimulatora
je zaslon osciloskopa koji grafički prikazuje podatke dobivene eksperimentom. Ispod
stimulatora se nalazi tablica u koju spremamo mjerne podatke pritiskom na tipku
RECORD DATA.

Krivulja mišićne kontrakcije naziva se miogram. Mišićna kontrakcija koja nastaje kao posljedica
jednokratnog podraživanja naziva se mišićni trzaj. Na krivulji mišićnog trzaja razlikujemo tri faze: period
latencije, kontrakciju i relaksaciju mišića.

Vježba 1. Određivanje perioda latencije

Zadatak:

1) Provjerite da je duljina mišića postavljena na 75 mm i da se na ekranu osciloskopa

na Xosi koja prikazuje vrijeme u milisekundama Time (msec), klizeća oznaka 200
nalazi na desnom kraju osi.
2) Namjestite napon na 5.0 V i pritisnite tipku STIMULATE.
3) Nakon što se prikažu podatci, izmjerite trajanje perioda latencije. To ćete napraviti
tako da pritisnete tipku MEASURE - mjerenje, a zatim kod prozorčića Time (nalazi
se ispod tipke MEASURE) pritišćete desnu strelicu sve dok ne primijetite prvo
povećanje vrijednosti sile u prozorčiću Active (odnosi se na aktivnu silu mišića).
Sada pritisnite lijevu strelicu kod prozorčića Time, sve dok se u prozorčiću Active
ne pokaže vrijednost 0.00. U toj točki računalo očitava vrijeme između podražaja i
neposredno prije početka kontrakcije. Vrijeme prikazano u prozorčiću Time je
trajanje perioda latencije u milisekundama.

1. Koliko dugo traje period latencije? 2,78 msec

2. Što se događa u mišiću tijekom ovog perioda?

Tijekom ovog perioda događaju se različiti kemijski procesi koji su neophodni za nastanak
kontrakcije mišića.

Vježba 2. Istraživanje odgovora mišića na povećanje intenziteta podražaja

Povećanjem intenziteta podražaja povećava se sila koju mišić proizvodi svojom

kontrakcijom. Što je veći napon struje kojom podražujemo mišić to se više mišićnih vlakana

23
istovremeno aktivira i zajedno proizvode veću ukupnu silu. Maksimalna kontrakcija nastaje
kada su aktivirana sva mišićna vlakna. Podražaj koji izaziva maksimalnu kontrakciju nazivamo
maksimalnim podražajem. Ako primijenimo podražaj jači od maksimalnog, neće doći do
povećanja sile kontrakcije.
Ova vježba predočuje nam aktivnost mišića in vivo kada se povećanje sile kontrakcije postiže
povećanjem broja motoričkih jedinica, što nazivamo sumacijom motoričkih jedinica ili
prostornom sumacijom.

Zadatak:

Pritisnuti Clear tracings.

1) Obrišite ekran osciloskopa pritiskom na CLEAR TRACINGS.

2) Napon podesite na 0.1 V, pritisnite STIMULATE, a zatim RECORD DATA.
3) Postupak ponavljajte povećavajući svaki puta napon za 0.1 V sve dok se u
prozorčiću Active force ne pojavi vrijednost sile veća od 0.00.

3. Što je minimalni podražaj i kolika mu je vrijednost?

Minimalni podražaj je onaj podražaj koji će izazvati kontrakciju. Njegova vrijednost je 0.8 V.

4) Izbrišite dosadašnje rezultate pritiskom na tipku CLEAR TRACINGS.

5) Napon spustite na 0.5 V, pritisnite STIMULATE i zatim RECORD DATA
6) Postupak ponavljajte povećavajući svaki puta napon za 0.5 V sve do vrijednosti od
10 V.

4. Postoji li podražaj iznad kojeg sila kontrakcije više ne raste? Kolika mu je vrijednost i kako
nazivamo taj podražaj?
Taj podražaj postoji i njegova je vrijednost 8.5V, a njegov naziv je maksimalni podražaj.

5. Objasnite zašto sila kontrakcije raste s povećanjem napona od minimalnog do maksimalnog

podražaja.
Raste zbog toga što se kontrahira sve veći broj motoričkih jedinica.

VIŠEKRATNI PODRAŽAJ

 U izborniku EXPERIMENT odaberite opciju MULTIPLE STIMULUS.

 U ovom eksperimentu istraživat ćete učinak uzastopnog električnog podraživanja na

mišić. Sila koju mišić proizvodi prilikom kontrakcije nakon uzastopnog podraživanja
veća je od sile koju proizvodi nakon pojedinačnog podražaja.

24
Vježba 3. Istraživanje učinka stepenica

 U ovoj vježbi, mišić treba biti potpuno relaksiran u trenutku dolaska novog podražaja.

Zadatak:

1) Napon namjestite na 8.2 V, a duljinu mišića na 75 mm.

2) Na X-osi na ekranu osciloskopa prikazano je vrijeme Time (msec). Povucite klizeću
oznaku 200 na sredinu X-osi.

 Sljedeći zadatak dobro proučite prije početka simulacije!!!

3) Pritisnite tipku SINGLE STIMULUS i promatrajte zapis na ekranu. Čim zapis pokaže
da se mišić relaksirao pritisnite ponovno istu tipku, pa kad se mišić opet relaksira
pritisnite tipku još jednom i pustite da se zapis dovrši.

6. Što se događa sa silom mišićne kontrakcije pri ovakvom uzastopnom podraživanju?

Pri uzastopnom podraživanju sila je veća, znači sila se može povećati i ako impulsi dolaze
uzastopno jedan za drugim.

Vježba 4. Sumacija valova

 Jedan od načina kako se može povećati sila koju mišić proizvodi kontrakcijom jest
povećanje broja mišićnih vlakana koja se istovremeno kontrahiraju (prostorna
sumacija), što ste istražili u vježbi br. 2. Sila kontrakcije se može povećati i na drugi
način, i to povećanjem frekvencije električnih podražaja kojima stimuliramo mišić. To
nazivamo sumacijom valova ili sumacijom frekvencija.

Zadatak:

 Pritisnite CLEAR TRACINGS.

1) Napon namjestite na vrijednost maksimalnog podražaja (8.2 V), a duljinu mišića na

75 mm.
2) Pritisnite SINGLE STIMULUS i zatim opet SINGLE STIMULUS u trenutku dok je mišić
djelomično relaksiran.

8. Usporedite silu dobivenu prvom i drugom kontrakcijom. Kakva je sila druge kontrakcije u
odnosu na prvu?
Sila je još veća ako ne dopustimo potpunu relaksaciju mišića.

3) Podražujte mišić još većom frekvencijom brzo pritišćući SINGLE STIMULUS nekoliko
puta uzastopce.

25
9. Kakva je sada sila koju mišić proizvodi?
Sila je još veća.

10. Je li moguće proizvesti glatku krivulju kontrakcije ili sila raste i pada? Nije moguće jer sila
uzastopno raste i pada.

4) Smanjite napon na vrijednost 2.5 V i podražujte mišić najbrže što možete

uzastopnim pritiskom na tipku SINGLE STIMULUS.

11. Kakva je sada sila kontrakcije u odnosu na prethodni zadatak? Je li je krivulja mirnija ili su
veće oscilacije?
Sila je manja je koristimo manji napon i podražujemo manji broj motoričkih jedinica. Krivulja
je mirnija, brežuljci su manji.

Vježba 5. Istraživanje tetaničke kontrakcije

Zadatak:

1) Obrišite ekran osciloskopa.

2) Napon namjestite na 8.2 V, duljinu mišića na 75 mm, a frekvenciju podražaja na 30
stimuli/sec.

 Sljedeći korak dobro proučite prije izvođenja vježbe:

3) Pritisnite tipku MULTIPLE STIMULUS (koja nakon pritiska mijenja naziv u STOP
STIMULUS). Kada se krivulja na ekranu osciloskopa nađe blizu desnog kraja ekrana
pritisnite STOP STIMULUS.
4) Spremite podatke u tablicu pritiskom na tipku RECORD DATA.

 Ponovite postupak povećavajući svaki put frekvenciju podražaja (stimuli/sec) po 20, sve do
frekvencije od 110 podražaja u sekundi, a zatim po 10 do frekvencije 150 stimuli/sec.

12. Kako se krivulja mijenja s povećanjem frekvencije podražaja? Sila raste,

krivulja je mirnija.

5) U izborniku odaberite TOOLS, opcija PLOT DATA. Na osi X treba biti broj podražaja
u sekundi (stimuli/sec), a na osi Y aktivna sila (Active Force). Na dobivenom grafu
procijenite frekvenciju podražaja nakon koje više nema značajnijeg povećanja sile.

13. Koliko iznosi frekvencija potrebna za dobivanje tetaničke kontrakcije? 110

26
 6) Obrišite ekran osciloskopa. Namjestite frekvenciju podražaja na frekvenciju
tetanizacije i pokušajte postići stabilnu kontrakciju pri kojoj će vrijednost sile
iznositi 2 (os Y, Force), mijenjajući samo napon počevši od 1.0 V i povećavajući ga
postepeno do željenog rezultata.

14. Objasnite što se događa u mišiću pri ovom eksperimentu: Pri naponu od
1,2 mišić se kontrahira tetanički.

15. Koristeći stečeno znanje o prostornoj sumaciji i sumaciji frekvencija,

pokušajte objasniti kako se u živom organizmu postižu stabilne kontrakcije
skeletnih mišića različitog intenziteta.
Tako da se aktivira manji ili veći broj motoričkih jedinica, a ako želimo da nam je mišić
kontrahiran dulje vrijeme tada trebaju pristizati frekvencije tetanizacije.

Vježba 6. Istraživanje zamora mišića

 Zamor mišića se javlja kada je potrošnja ATP-a u mišićnim stanicama brža od njegove
proizvodnje. Posljedično, sve je manje ATP-a unutar mišićne stanice na raspolaganju
za kontrakciju.

Zadatak:
1) Obrišite ekran osciloskopa.
2) Napon namjestite na 8.2 V, duljinu mišića na 75 mm, a frekvenciju podražaja na 120
stimuli/sec.
3) Pritisnite tipku MULTIPLE STIMULUS i kada krivulja nekoliko puta prođe preko
zaslona, pritisnite STOP STIMULUS.

16. Objasnite što se dogodilo i zašto?

Nastao je zamor mišića jer je mišić potrošio više ATP-a nego što može proizvesti.

4) Ne brišite rezultate! Preko postojećeg grafa napravit ćete još jedan na isti način, s
time da ćete ovaj puta pritisnuti STOP STIMULUS kada se krivulja drugi put pojavi
na zaslonu, i odmah zatim ćete pritisnuti MULTIPLE STIMULUS i nastaviti
kontrakciju.
5) Pritisnite Stop Stimulus nakon što krivulja prođe preko zaslona 2-3 puta.

17. Postoji li razlika između ove i prethodne krivulje i možete li je objasniti?

Razlika postoji, druga sila je malo veća nakon odmora mišića jer je mišić stvorio malo ATP-a i
sad ga opet iskorištava.

IZOMETRIČKA I IZOTONIČKA KONTRAKCIJA

Vježba 7. Izometrička kontrakcija

27
U izborniku EXPERIMENT odaberite opciju ISOMETRIC CONTRACTION.

Izometrička kontrakcija je takva kontrakcija pri kojoj se duljina mišića ne mijenja,

neovisno o sili kontrakcije koju mišić proizvodi. U dosadašnjim vježbama ste naučili da
je aktivna sila mišića (Active force) ona sila koju mišić postiže svojom kontrakcijom.
Pasivna sila (Pasive force) je sila kojom se mišić opire istezanju i nastaje zbog elastičnih
svojstava mišićnog tkiva. Ukupna sila mišića (Total force) je zbroj ovih dviju vrijednosti.

 Crvena strelica uz lijevi zaslon označava vrijednost pasivne snage mišića.

Zadatak:

1) Napon treba biti 8.2 V, a duljina mišića 50 mm.

2) Pritisnite tipku STIMULATE.
3) Pohranite podatke u tablicu pritiskom na tipku RECORD DATA.
4) Proučite aktivnu, pasivnu i ukupnu silu mišića na desnom zaslonu osciloskopa.
5) Postupak ponavljajte povećavajući dužinu mišića za 5 mm, sve do maksimalne duljine
od 100 mm.

18. Što se događa s aktivnom, pasivnom i ukupnom silom pri povećanju duljine mišića od 50 do
100 mm?
Aktivna sila na početku raste, zatim pada. Pasivna sila je na početku iznosila nula, ali počinje
rasti i najveća je pri 80mm. Ukupna slina na početku prati aktivnu silu, a kada aktivna krene
padati ukupna sila prati pasivnu.

19. Postoji li optimalna duljina mišića pri kojoj se oslobađa najveća sila i ako da, objasnite zašto.
Postoji optimalna duljina mišića pri kojoj se oslobađa najveća sila zato što je tada optimalna
duljina sarkomere.

Vježba 8. Izotonička kontrakcija

U izborniku EXPERIMENT odaberite opciju ISOTONIC CONTRACTION.

Izotonička kontrakcija je mišićna kontrakcija pri kojoj se mijenja duljina mišića, a sila
koju mišić proizvodi ostaje ista.

 U ovom pokusu mišić opterećujemo utezima koji se nalaze u ormariću ispod mišića, a
pored uobičajenih parametara mjerimo i brzinu rada mišića.

Zadatak:
1) Napon treba biti 8.2 V, a visina platforme 75 mm.
2) Na mišić objesite uteg od 0.5 g i pritisnite tipku STIMULATE.
3) Pohranite podatke u tablicu pritiskom na tipku RECORD DATA.

28
20. Uočite ravni dio krivulje. Kakva je sila kontrakcije? Što se u tom trenutku događa s mišićem?
Sila je konstanta, a mišić se kontrahira izotonički.

21. Na temelju dobivene krivulje, opišite aktivnost mišića koristeći pojmove izometrička i
izotonička kontrakcija i relaksacija.

Izotonička kontrakcija

Izometrička kontrakcija izotonička relaksacija

4) Ponovite postupak s preostalim utezima redajući ih prema porastu težine.

5) U izborniku odaberite TOOLS, opcija PLOT DATA.
6) Namjestite Weight (težina utega) na X-os, a Total force (ukupna sila) na Y-os. Proučite
graf pa napravite novi na kojem je na X-osi Velocity.

22. Kako se mijenjaju sila i brzina kontrakcije mišića ovisno o opterećenju?

Sila se povećava, brzina kontrakcije ostaje ista.

Zadatak:

1) Izbrišite podatke u tablici i na ekranu osciloskopa.

2) Namjestite visinu platforme na 60 mm, a na mišić pričvrstite uteg od 1.5 g. Izvedite niz
pokusa povećavajući svaki puta visinu platforme za 5 mm, sve do visine od 90 mm.
3) Nakon svakog pokusa pritisnite tipku RECORD DATA.
4) Odaberite TOOLS, opcija PLOT DATA.
5) Postavite brzinu (Velocity) na Y- os, a duljinu (Length) na X-os i proučite graf.

23. Opišite odnos duljine mišića i brzine kontrakcije.

Brzina se povećavala s povećanjem duljine mišića sve dok mišić nije dosegao duljinu 70 mm
nakon toga brzina se smanjuje jer se mišić vise ne može produljiti.

24. Možete li pronaći potpuno izometričku i potpuno izotoničku kontrakciju? Objasnite svoj
odgovor.
Potpuna izometrička kontrakcija je nastala kada je duljina platforme bila 60 mm jer tada se
sila povećavala a duljina mišića nije. Potpuna izotonička kontrakcija nastala je pri duljini od
70 mm i nadalje jer smo pomicali duljinu mišića a sila je ostala ista odnosno nepromijenjena.

ELEKTROMIOGRAFIJA

29
Elektromiografija je dijagnostička metoda kojom se bilježi električna aktivnost mišića koja
nastaje aktivacijom motoričkih jedinica u mišiću. Svaka motorička jedinica se sastoji od jednog
alfamotoneurona i mišićnih vlakana koje taj neuron inervira. Broj motoričkih jedinica u mišiću
određen je njegovom funkcijom i lokacijom u tijelu. Što su motoričke jedinice u mišiću manje,
tj. što manji broj mišićnih vlakana sadrže, to je veći broj motoneurona potreban za kontrolu
mišića i time je pokret kojim mozak upravlja precizniji. Kontrola stupnja mišićne kontrakcije se
ostvaruje aktivacijom različitog broja motoričkih jedinica u mišiću i kontrolom frekvencije
podraživanja u pojedinoj motoričkoj jedinici. Istovremenom aktivacijom većeg broja motoričkih
jedinica u mišiću postiže se veća snaga mišićne kontrakcije, što se naziva regrutacijom
motoričkih jedinica.

Razlika u električnom potencijalu u mirovanju i tijekom voljne aktivnosti mišića se prikazuje na

osciloskopu, što omogućuje vizualnu analizu električnih potencijala. Površinskim elektrodama
se registriraju potencijali brojnih motoričkih jedinica, te se za preciznije bilježenje aktivnosti
malih motoričnih jedinica ili mišićnih vlakana koriste igle koje se stavljaju u mišić. Abnormalan
nalaz elektromiografije se nalazi pri bolestima mišića, perifernog živca i spinalnog motornog
neurona.

Ciljevi vježbe:
snimiti i analizirati mišićni tonus koji predstavlja bazalnu električnu aktivnost
mišića u mirovanju
snimiti i analizirati maksimalnu snagu stiska lijeve i desne šake snimiti i
analizirati regrutaciju motoričkih jedinica

PRIPREMA UREĐAJA:
1. Uključite računalo.
2. Provjerite je li Biopac MP30 jedinica isključena.
3. Spojite BIOPAC elektrode (SS2L) u kanal III (CH3).
4. Uključite Biopac MP30 jedinicu.
5. Postavite elektrode na dominantnu podlakticu ispitanika prema shemi na Slici 1., te isto
ponovite na suprotnoj (nedominantnoj) podlaktici.
6. Spojite žice samo na EMG elektrode dominantne podlaktice prema bojama istaknutim na
Slici 1.
7. Pokrenite Biopac Student Lab program.
8. Izaberite opciju Lesson 1 (L01-EMG-1) i kliknite OK. 9. Utipkajte naziv dokumenta (filename)
i kliknite OK.

30
Slika 1.

KALIBRACIJA:
1. Kalibraciju izvodi voditelj vježbe uz pomoć demonstratora ili studenta.
2. Provjerite montažu elektroda.
3. Pritisnite tipku Calibrate.
4. Pritisnite tipku OK da bi pokrenuli kalibraciju koja traje 8 sec.
5. Dvije sekunde nakon pokrenute kalibracije, ispitanik treba stisnuti šaku najače moguće kao
što je prikazano na Slici 2. , te je zatim opustiti.
6. Pričekajte dok se kalibracija automatski ne zaustavi.
7. Ukoliko ste dobro proveli kalibraciju dobiti ćete zapis na ekranu kao na Slici 3.
8. Ako trebate ponoviti postupak kalibracije, pritisnite tipku Redo Calibration

Slika 3.

31
Slika 2.

Vježba 1. Mjerenje i snimanje podataka

 Priprema za snimanje
− trebate snimiti dva segmenta
− u prvom segmentu snimanja žice su spojene na EMG elektrode na
dominantnoj podlaktici ispitanika prema bojama istaknutim na Slici 1.
− u drugom segmentu snimanja žice su spojene na EMG elektrode na suprotnoj
(nedominantnoj) podlaktici ispitanika prema bojama istaknutim na Slici 1.

 Snimanje prvog segmenta (dominantna podlaktica)

− Pritisnite Record
− Tijekom mjerenja ispitanik ponavlja četiri puta ciklus stisnuta šaka-opuštena
šaka. Jedan ciklus traje 4 sec, ispitanik drži 2 sec stisnutu šaku, te 2 sec
opuštenu (VAŽNO: ne kratiti vrijeme! Paziti da kontrakcija i relaksacija šake
traju po 2 sekunde!) Od prvog prema četvrtom ciklusu ispitanik ravnomjerno
pojačava snagu stiska šake, na način da zadnji četvrti ciklus stisne šaku
maksimalnom snagom.
− Nakon četiri ciklusa stisnuta šaka-opuštena šaka pritisnite Suspend
− Ako je snimka na monitoru slična Slici 4. prelazi se u sljedeći dio mjerenja. Ukoliko
je potrebno postupak mjerenja i snimanja ponoviti, pritisnite Redo.
− Uklonite žice sa elektroda dominantne podlaktice, te nastavite sa snimanjem
drugog segmenta.

Slika 4.

 Snimanje drugog segmenta (nedominantna podlaktica)

− Spojite žice na EMG elektrode na suprotnu (nedominantnu) podlakticu prema
bojama istaknutim na Slici 1.
− Pritisnite Resume
− Tijekom mjerenja ispitanik ponavlja četiri puta ciklus stisnuta šaka-opuštena šaka
na isti način kao i kod snimanja prvog segmenta, samo sa suprotnom rukom.

32
 − Nakon četiri ciklusa stisnuta šaka-opuštena šaka pritisnite Suspend
− Ako je snimka na monitoru slična Slici 4. pritisnite Stop. Ukoliko je potrebno postupak
mjerenja i snimanja ponoviti, pritisnite Redo, u suprotnom pritisnite tipku Done.
− Uklonite elektrode s ispitanika
Vježba 2. Analiza podataka

 Pritisnite na Review Saved Data

 Na monitoru vidite sliku sličnu Slici 5, tj. dvije krivulje, odnosno 2 kanala.
Kanal 3 (CH3) prikazuje Raw EMG.
Kanal 40 (CH40) prikazuje Integrated EMG.

Slika 5.

 Podesite prozorčiće za mjerenje (pravokutni okviri iznad krivulja) na sljedeći način:

Kanal mjerenje

CH3 min (prikazuje najmanju vrijednost područja mjerenja)

CH3 max (prikazuje maksimalnu vrijednost područja mjerenja)

CH3 p-p (prikazuje razliku između najveće i najmanje vrijednosti područja

mjerenja)

CH40 mean (prikazuje srednju vrijednost područja mjerenja)

Analiza 1. – Mjerenje EMG stiska šake

 Označite I-beam kursorom na krivulji područje stisnute šake u prvom ciklusu segmenta
domnantne podlaktice kao što je prikazano na Slici 6., te izmjerene podatke upišite u
tablicu
1. Napravite mjerenja za područje stisnute šake u preostalim ciklusima segmenta
dominantne podlaktice, te također napravite mjerenja na isti način za segment
nedominantne podlaktice i izmjerene podatke upišite u tablicu 1.

33
Slika 6.

Tablica 1.

Ciklus dominantna podlaktica nedominantna podlaktica

Min Max p-p Mean Min Max p-p Mean
1 0,06 0.07
2 0.11 0.12
3 0.11 0.12
4 0.22 0.15

Analiza 2. - Mjerenje tonusa

 Označite I-beam kursorom na krivulji područje opuštene šake u prvom ciklusu
segmenta domnantne podlaktice, te izmjerene podatke upišite u tablicu 2. Napravite
mjerenja za područje opuštene šake u preostalim ciklusima segmenta dominantne
podlaktice, te također napravite mjerenja na isti način za segment nedominantne
podlaktice i izmjerene podatke upišite u tablicu 2.

Tablica 2.
Ciklus dominantna podlaktica nedominantna podlaktica

p-p Mean p-p Mean

1 0,017 0,019
2 0,018 0,016
3 0,022 0,019
4 0,025 0,019

Odgovorite na pitanja:

34
1. Usporedite srednje vrijednosti mjerenja (Mean) stiska šake dominantne i nedominantne
podlaktice iz Tablice 1. Koja podlaktica ima jaču snagu stiska šake? Objasnite svoj
odgovor.
Jaču snagu stiska šake ima dominantna podlaktica gledajući 4. ciklus u kojemu je šaka
najjače stisnuta.

2. Utječe li spol na jačinu mišićne kontrakcije? Objasnite svoj odgovor.

Spol ne utječe na jačinu kontrakcije, spol utječe na količinu mišićnih vlakana, ali ne i njihovu
kvalitetu stoga kod mišićne kontrakcije nema razlika u jačini.
3. Usporedite vrijednosti mjerenja tonusa dominantne i nedominantne podlaktice iz
Tablice 2. Postoji li razlika u tonusu lijeve i desne podlaktice? Objasnite svoj odgovor.
Postoji razlika u tonusu dominantne i nedominantne podlaktice. Tonus je jači u
dominantnoj ruci. S obzirom da se dominanta ruka više „trenira“ tijekom života onda je
sposobnija više kontrahirati mišić koji se svakodnevno kontrahira više nego na suprotnoj
ruci.

4. Usporedite vrijednosti mjerenja tonusa poslije prve i zadnje kontrakcije. Postoji li razlika
u tonusu? Objasnite svoj odgovor.
Na dominantnoj ruci je tonus u zadnjem ciklusu veći dakle postoji razlika. U zadnjem ciklusu
ispitanik je dužan najjače stisnuti ruku stoga je tonus veći jer se mišići maksimalno
kontrahiraju.

5. Objasnite izvor signala kojeg detektiraju EMG elektrode?

Izvor signala kojeg prenose EMG elektrode jesu neuroni koji prenose električne signale koji
uzrokuju mišićnu kontrakciju.

6. Što je regrutacija motoričkih jedinica?

Regrutacija motoričkih jedinica jest istovremena aktivacija većeg broja motoričkih jedinica
u mišiću čime se postiže veća snaga mišićne kontrakcije.

7. Definirajte skeletni mišićni tonus.

Skeletni mišićni tonus označava napetost mišića.

8. Definirajte elektromiografiju.
Elektromiografija je dijagnostička metoda kojom se bilježi električna aktivnost mišića koja
nastaje aktivacijom motoričkih jedinica u mišiću.

FIZIOLOGIJA KONTRAKCIJE SRČANOG MIŠIĆA (PhysioEx)

35
 Srčani mišić se razlikuje od skeletnog strukturno i funkcionalno. Za razliku od
skeletnih mišića, pojedina srčana mišićna vlakna posjeduju i sposobnost
spontane depolarizacije (samopodraživanja), što znači da za pojavu akcijskog
potencijala na vlaknima srčanog mišića i kontrakciju srca nije potreban
vanjski živčani impuls. Samopodraživanje se normalno javlja u pravilnim
vremenskim razmacima u srčanom predvodniku nazvanom sinus-atrijski čvor
ili sinusni čvor. To je dio srčanog mišića smješten u desnom atriju i zaslužan
za automatsku električnu ritmičnost. Na aktivnost srca djeluju autonomni
živčani sustav (simpatikus i parasimpatikus), hormoni, tjelesna temperatura,
različiti ioni, metaboliti i neki lijekovi. U vježbi ćemo istražiti učinke nekih od
navedenih čimbenika na rad srca.

 U ovoj simulaciji fiziologija srca se istražuje na modelu žabljeg srca. Iako je

anatomska građa ljudskog srca i srca žabe različita (srce žabe građeno je od
dvije pretklijetke i jedne nepotpuno pregrađene klijetke), fiziološki
mehanizmi su vrlo slični ili isti. U glavnom izborniku izaberite vježbu Frog
Cardiovascular Physiology.

Vježba 1. Kontrakcija srca

 Na zaslonu je prikazano srce žabe na koje neprestano kapa Ringerova otopina

(izotonična otopina NaCl, KCl i CaCl2). Osciloskop prikazuje krivulju
kontrakcije srca, frekvenciju kontrakcije ventrikula u prozorčiću HEART RATE
(bpm - broj otkucaja u minuti) i aktivnost srca kao:
- normalni srčani ritam u mirovanju (Heart Rate Normal)
- promjenjivi ritam kada se frekvencija povećava ili smanjuje (Heart Rate
Changing)
- stabilni ritam koji je niži ili viši od normalnog ritma (Heart Rate Stable)
Z
a
d
a
t
a
k
:
1. Na krivulji kontrakcije srčanog mišića, koja se naziva kardiogram, uočite
kontrakciju pretklijetki, kontrakciju klijetke (sistola), relaksaciju klijetke
(dijastola), i zabilježite broj otkucaja u minuti: 62__. Srčani ciklus je razdoblje
od početka jedne kontrakcije do početka iduće kontrakcije srca.

Vježba 2. Istraživanje vremena nepodražljivosti (refrakternosti)

U vježbi sa skeletnim mišićima vidjeli ste da se uzastopnim podraživanjem

mišića može izazvati tetanička kontrakcija. To je moguće zato što je period

36
 nepodražljivosti skeletnog mišićnog vlakna za vrijeme akcijskog potencijala
relativno kratak. Za razliku od skeletnih mišića, srčana mišićna vlakna imaju
dugačak period nepodražljivosti i ne mogu se tetanički kontrahirati.

 Elektrodu za direktno podraživanje srca DIRECT HEART STIMULATION stavite

na držač s desne strane srca. Pritiskom na tipku SINGLE STIMULUS,
primjenjujte pojedinačni podražaj u slijedećim razdobljima srčanog ciklusa:

a) neposredno prije početka kontrakcije klijetke

b) na vrhuncu kontrakcije klijetke
c) za vrijeme relaksacije klijetke c) je točan odgovor

Uočite nastanak prijevremene sistole (ekstrasistole) i kompenzacijske pauze.

1. Tijekom kojeg dijela srčanog ciklusa je moguće izazvati prijevremenu sistolu?

Za vrijeme relaksacije klijetke.

2. Pokušajte izazvati tetaničku kontrakciju srca primjenjujući višestruki podražaj

(tipka MULTIPLE STIMULUS). Koji je rezultat primijenjenog podražaja?

Povećala se frekvencija rada srca, povećao se broj sistola i nakon njih je nastala
kompenzacijska pauza.

3. Imajući u vidu funkciju srca, objasnite zašto je važno da se srčani mišić ne

može tetanički kontrahirati.

Srce mora konstantno obavljati kontrakcije jer tako održava pumpanje krvi.
Kad bi se srčani mišić kontrahirao tetanički prekinula bi se cirkulacija.

Vježba 3. Istraživanje učinka stimulacije n. vagusa na rad srca

N. vagus do srca prenosi parasimpatičke živčane impulse, čime utječe na

srčanu aktivnost.

Zadatak:
1) Vratite elektrodu za direktno podraživanje na mjesto i postavite elektrodu za
podraživanje vagusa VAGUS NERVE STIMULATION na držač s desne strane
srca. Namjestite stimulator na 50 podražaja u sekundi (stimuli/sec).
Primijenite višestruki podražaj pritiskom na tipku MULTIPLE STIMULUS.

37
 Promatrajte kardiogram sve dok srce u potpunosti ne prestane s radom i
zatim ponovno počne kontrahirati, a zatim zaustavite podraživanje (STOP
STIMULUS).

4. Kako stimulacija vagusa utječe na rad srca?

Stimulacija vagusa usporava rad srca, a može ga čak i zaustaviti.

UČINAK FIZIČKIH I KEMIJSKIH ČIMBENIKA NA SRČANU AKTIVNOST

U izborniku Experiment odaberite opciju MODIFIERS OF HEART RATE.

Vježba 4. Učinak temperature na rad srca

Zadatak:
1) Pritisnite tipku 5oC RINGER'S i promatrajte rad srca u hladnoj Ringerovoj
otopini.
2) Kada se na prozorčiću ispod ekrana osciloskopa pojavi poruka da se srčani
ritam stabilizirao (Heart Rate Stable) zabilježite rezultat u tablicu pritiskom
na tipku RECORD DATA.

5. Zabilježite broj otkucaja u minuti. Kakvu promjenu je izazvala hladna Ringerova

otopina? Hladna Ringerova otopina usporava rad srca. Broj otkucaja je 51/min.

3) Pritisnite tipku 23oC RINGER'S da zagrijete srce na sobnu temperaturu i kada

se pojavi poruka Heart Rate Normal pritisnite tipku 32 OC RINGER'S. Kada se
na prozorčiću ispod ekrana osciloskopa pojavi poruka da se srčani ritam
stabilizirao (Heart Rate Stable) zabilježite rezultat u tablicu pritiskom na tipku
RECORD DATA.

6. Zabilježite broj otkucaja u minuti. Kakvu promjenu je izazvala topla Ringerova

otopina?
Topla Ringerova otopina ubrzava rad srca. Broj otkucaja je 71/min.

4) Isperite srce Ringerovom otopinom sobne temperature (tipka 23OC RINGER'S)

i pričekajte da se srčani ritam vrati na normalu prije početka idućeg pokusa.

Vježba 5.
a) Učinak pilokarpina

Pilokarpin je biljni alkaloid koji simulira učinak parasimpatičkih živčanih

impulsa (to jest učinak stimulacije n. vagusa) tako što pojačava otpuštanje
acetilkolina.

Zadatak:

38
 1) Uzmite kapaljku iz bočice s pilokarpinom i ispustite sadržaj cca. 3 cm iznad srca.
Promatrajte rad srca sve do pojave oznake Heart Rate Stable i zabilježite
rezultat u tablicu pritiskom na RECORD DATA.

7. Zabilježite broj otkucaja u minuti. Kako pilokarpin utječe na rad srca?

Pilokarpin usporava rad srca. Broj otkucaja u minuti je 46.

b) Učinak atropina

 Atropin je biljni alkaloid koji blokira učinak acetilkolina vezujući se za njegove

receptore na postsinaptičkoj membrani.

Zadatak:
1) Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC i pričekajte da se srčani ritam
stabilizira (Heart Rate Normal).
2) Uzmite kapaljku iz bočice s atropinom, ispustite sadržaj iznad srca i
promatrajte njegov rad do pojave oznake Heart Rate Stable.

8. Zabilježite rezultat. Kakav učinak ima atropin?

Atropin ubrzava rad srca, broj otkucaja je 71/min.

9. Koji od dva ispitana lijeka djeluje kao agonist receptora acetilkolina, a koji kao
antagonist?

Atropin djeluje kao antagonist receptora acetilkolina, dok pilokarpin djeluje

kao agonist.

c) Učinak adrenalina na rad srca

Zadatak:
1) Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC i pričekajte da se srčani ritam
stabilizira (Heart Rate Normal).
2) Uzmite kapaljku iz bočice s adrenalinom (engl. naziv epinephrine), ispustite
sadržaj iznad srca i promatrajte njegov rad do pojave oznake Heart Rate
Stable.

10. Zabilježite rezultat. Kakav učinak ima adrenalin?

Adrenalin ubrzava rad srca . Broj otkucaja u minuti je 81.

39
 11. Koji dio autonomnog živčanog sustava oponaša učinak adrenalina?

Simpatikus oponaša učinak adrenalina.

d) Učinak digitalisa na rad srca

Zadatak:
1) Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC i pričekajte da se srčani ritam
stabilizira (Heart Rate Normal).
2) Uzmite kapaljku iz bočice s digitalisom, ispustite sadržaj iznad srca i
promatrajte njegov rad do pojave oznake Heart Rate Stable.

12. Zabilježite rezultat. Kakav učinak ima digitalis?

Digitalis usporava rad srca. Broj otkucaja u minuti je 42.

Vježba 6. Učinak iona na rad srca

Zadatak: Promatrajte učinak pojedinih iona na srčani ritam, stabilizaciju ritma i jačinu
kontrakcije.

a) Učinak kalcijevih iona

1) Nakapajte na srce otopinu s kalcijevim ionima i promatrajte njegov rad do

pojave oznake Heart Rate Stable. Zabilježite rezultat u tablicu.
2) Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC.

13. Kakav učinak imaju ioni kalcija na rad srca?

Srčani ritam je nestabilan. Prisutne su aritmije. Kontrakcije su malo jače.

b) Učinak natrijevih iona

1) Nakapajte na srce otopinu s natrijevim ionima i promatrajte rad srca do

pojave oznake Heart Rate Stable. Zabilježite rezultat u tablicu.
2) Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC.

14. Kakav učinak imaju ioni natrija na rad srca?

Sila kontrakcije pada, prisutne su aritmije i ritam je usporen.

c) Učinak kalijevih iona

1) Nakapajte na srce otopinu s kalijevim ionima, promatrajte rad srca do

pojave oznake Heart Rate Stable i zabilježite rezultat u tablicu.

40
 2) Srce isperite 23oC Ringerovom otopinom.

15. Kakav učinak imaju ioni kalija na rad srca?

Amplituda je manja, jačina kontrakcija slaba. Može doći do zastoja rada srca.

41
EKG – ELEKTROKARDIOGRAM

Glavna funkcija srca je stvaranje gradijenta tlaka koji uzrokuje cirkuliranje

krvi kroz sistemsku i plućnu cirkulaciju. Tri vrste stanica srcu omogućavaju
obavljanje te zadaće:

o Srčani predvodnik, u kojem nastaju električni impulsi (SA-čvor)

o Provodna muskulatura, koja širi električni signal kroz srce (Slika
1.) o Kontraktilne stanice, s mehaničkom ulogom izbacivanja krvi.

 SA-čvor je normalni predvodnik srca, koji započinje svaki električni i

mehanički ciklus. Kada se SA-čvor depolarizira, električni impuls se širi kroz
atrijske mišićne stanice, uzrokujući njihovu kontrakciju (atrijska sistola).
Dakle, depolarizaciju SA-čvora slijedi kontrakcija atrija. Impuls se iz SA-
čvora širi preko internodalnih putova do AV-čvora. Val depolarizacije ne
može se izravno širiti iz atrija u ventrikule jer ih od atrija dijeli
neprovodljivo vezivno tkivo, tako da je jedini mogući put kojim impuls
može prijeći iz atrija u ventrikule AV-čvor. Signal se u AV-čvoru zadržava
otprilike 0,20 sekundi (dok traje atrijska kontrakcija) i nakon toga se širi
preko Hissova snopa, lijeve i desne grane te Purkinjeovih vlakana u
miokard ventrikula, što uzrokuje njihovu kontrakciju (ventrikularna
sistola).

UVOD

42
 Elektrokardiogram (EKG) je snimka električnih zbivanja u srcu, tj. depolarizacije i repolarizacije
pojedinih dijelova srca, registrirana s površine tijela pomoću elektroda. Glavni elementi EKGa su
bazalna ili izoelektrična crta, P-val, QRS-kompleks i T-val (Slika 2).

• Izoelektrična crta je ravna crta na EKG-u. Od nje započinje depolarizacija i repolarizacija

srčanog ciklusa.

• P-val nastaje zbog depolarizacije atrija. Označava početak atrijske sistole.

• QRS-kompleks nastaje zbog depolarizacije ventrikula i označava početak ventrikularne

sistole.

• T-val nastaje zbog repolarizacije ventrikula i označava početak ventrikularne dijastole.

Slika 1

43
 Slika 2

 Na EKG-u se ne vidi val repolarizacije atrija jer je prekriven većim QRS-

kompleksom koji se odvija u isto vrijeme. Mehanička aktivnost srca (sistola,
dijastola) malo kasne za električnim manifestacijama (depolarizacija i
repolarizacija)

 Uz navedene valove i komplekse, u EKG-u možemo određivati intervale i

segmente. Interval je dio EKG-a koji sadrži dio izoelektrične crte i barem jedan
val. Primjerice, PQ-interval (odnosno PR-interval, jer u nekim odvodima
nemamo Q zubac) sastoji se od P-vala i izoelektrične crte do početka QRS-
kompleksa. PQ-interval pokazuje koliko vremena treba da impuls iz SA-čvora
dođe do ventrikula. Segment sadrži samo izoelektričnu crtu između dva vala.
Primjerice, PR-segment pokazuje koliko se vremena zadrži impuls u AV-čvoru
prije nego dođe do ventrikula.
 Normalne EKG vrijednosti:

KOMPONENTE TRAJANJE (sekunde) AMPLITUDE (milivolti)

R-R interval 0.6 – 1.2

P val 0.06 - 0.11 <0.25

P-R interval 0.12 - 0.20

P-R segment 0.05 – 0.12

QRS- kompleks < 0.12 0.8 - 1.2

S-T segment 0.08 - 0.12

Q-T interval 0.36 - 0.44

44
 S-T interval 0.32

T-val 0.16 <0.5



 S obzirom da se EKG široko primjenjuje, osnovni elementi su standardizirani. Na osi X prikazano je

vrijeme i to tako da najmanji kvadrat odgovara vremenu od 0,04 sekunde, a veći kvadrati odgovaraju
vremenu od 0,2 sekunde (obuhvaćaju pet malih kvadrata). Na osi Y je napon u milivoltima (mV). Manji
kvadrati odgovaraju 0,1 mV, a veći predstavljaju 0,5 mV.

 Otkloni u EKG-u nastaju jer je dio srca pozitivniji ili negativniji od drugog dijela. Tako se za vrijeme
depolarizacije ventrikula dio srca depolarizirao, a dio još nije, pa postoji razlika potencijala koja
uzrokuje tok struje. Na EKG-u se to vidi kao otklon od izoelektrične crte. Kad je na EKG-u izoelektrična
crta to znači da je cijelo srce depolarizirano ili repolarizirano. Kako se električni impulsi uvijek šire
istim putem kroz srce (od SA-čvora do ventrikula) od baze prema vršku srca, te će struje imati
određeni smjer u prostoru, odnosno električnu os. Obzirom da jačina struje ovisi o masi tkiva koje je
depolarizirano, a ventrikuli čine glavninu mase srca, tako najveće razlike potencijala nastaju tijekom
depolarizacije ventrikula. Zbog toga QRS-kompleks ima najveći otklon od izoelektrične crte. Štoviše,
budući da je lijevi ventrikul deblje stjenke od desnog, većina QRS-kompleksa nastaje zbog
depolarizacije lijevog ventrikula.

 Elektrokardiografski odvodi

 Struje iz srca šire se do površine tijela, gdje ih možemo mjeriti. Način i mjesto postavljanja elektroda na
tijelo također su standardizirani. Određena kombinacija dviju elektroda, pozitivne i negativne, s
trećom koja služi kao uzemljenje, naziva se odvod. Razmještaj elektroda određuje smjer tog odvoda,
što se naziva njegovom osi ili kutom. Os je određena smjerom između negativne i pozitivne elektrode.
EKG bilježi razliku (amplitudu) između pozitivne i negativne elektrode. Položaj elektroda za različite
odvode je standardiziran. Za ovu vježbu koristiti ćemo Odvod II, koji ima pozitivnu elektrodu na
lijevom gležnju, negativnu elektrodu na zaglavku desne ruke, a elektrodu za uzemljenje na desnom
gležnju.

Zadatak:

 PRIPREMA UREĐAJA

 Na računalo je priključen uređaj MP30 koji prima signale pretvarača ili

elektroda, pojačava ih i prenosi u računalo. Elektrode su priključene na CH2.

 Provjerite da li je uređaj MP30 uključen.

 Ispitanik treba biti u ležećem položaju.

 Priključite elektrode na ispitanika na slijedeći način:

45
 1. Po jednu vinil-elektrodu zalijepite na zaglavak desne ruke i na
unutrašnju stranu obje noge, malo iznad gležnja i pričvrstite
ljepljivom trakom. Kožu na koju se lijepi elektroda prethodno
namazati elektrodnim gelom.

2. Na desnu ruku priključite bijelu elektrodu (negativna), na lijevu

nogu crvenu elektrodu (pozitivna), a na desnu nogu crnu
elektrodu (uzemljenje).

 Ispitanik treba opušteno ležati.

 Pokrenite BIOPAC Student Lab Program

 Izaberite Lesson L05-ECG.1

 Unesite ime ispitanika.

 Potvrdite sa OK.

 KALIBRACIJA

 Dobro provjerite stanje elektroda i provjerite je li ispitanik opušten.

 Izaberite Calibrate. Tijekom kalibracije ispitanik mora ležati opušten, a uređaj

automatski bilježi njegov EKG.

 Pričekajte dok se kalibracijski postupak završi (oko 8 sec.)

 Provjerite podatke dobivene kalibracijom.

 Ukoliko su dobiveni podatci ispravni pripremite se za slijedeći korak (Slika 3).

U suprotnom, kalibracija se ponavlja pritiskom na Redo Calibration.

46
 Slika 3

 MJERENJE

 Upozorenje! Za vrijeme snimanja EKG-a vrlo je bitno da kod ispitanika

nema pokreta tijela zbog interferencije s EMG-om. Svaki put prije
snimanja obavezno provjerite stanje elektroda. Dobro pročitajte
postupak prije izvođenja svake vježbe.

Vježba 1. Ležeći položaj

 Pritisnite Record.
 Snimajte 20 sekundi.
 Pritisnite Suspend.
 Provjerite dobivenu krivulju. Ako rezultati nisu ispravni, ponovite postupak
pritiskom na Redo, u protivnom idite na slijedeći korak.

Vježba 2. Sjedeći položaj

 Ispitanik treba brzo sjesti i umiriti se.

 Izaberite Resume.
 Snimajte 20 sekundi.
 Pritisnite Suspend.
 Provjerite dobivenu krivulju. Ako rezultati nisu ispravni, ponovite postupak
pritiskom na Redo, u protivnom idite na slijedeći korak.

47
Vježba 3. Sjedeći položaj, duboko disanje

 Izaberite Resume.
 Snimajte 20 sekundi. Tijekom snimanja ispitanik treba 5 puta duboko
udahnuti. Za vrijeme bilježenja krivulje potrebno je markerom obilježiti
početak svakog udisaja i izdisaja (pritiskom na F9).
 Pritisnite Suspend.
 Provjerite dobivenu krivulju. Ako rezultati nisu ispravni, ponovite postupak
pritiskom na Redo, u protivnom idite na slijedeći korak.

Vježba 4. Nakon tjelovježbe

 Ispitanika treba isključiti s elektroda, ali vinil-elektrode ostaviti zalijepljene na

koži. Ispitanik treba vježbati pet minuta da poveća broj otkucaja srca. Nakon
tjelovježbe treba ponoviti mjerenje EKG-a u sjedećem položaju.
 Izaberite Resume.
 Snimajte 90 sekundi.
 Pritisnite Suspend .
 Provjerite dobivenu krivulju. Ako rezultati nisu ispravni, ponovite postupak
pritiskom na Redo, u protivnom idite na slijedeći korak.
 Izaberite Done. Podatke snimite na Floppy A
 Elektrode treba skinuti i navlaženom vatom očistiti gel sa kože.

 ANALIZA PODATAKA

 Analiziramo komponente EKG-a srčanog ciklusa te mjerimo njihove

amplitude (mV) i trajanje (msec).
 Izaberite Review Saved Data.
 Potpune krivulje dobivamo na ekranu pritiskom na Display - Autoscale
horizontal. Za podešavanje visine valova koristimo Autoscale waveforms.
 U donjem desnom kutu prozora su simboli za izbor (strelica), obilježavanje (I-
Beam kursor) i povećavanje (lupa) područja. Iznad krivulja nalazi se 5
pravokutnih okvira u kojima očitavamo izmjerene podatke.

 Postavite okvire za podatke s lijeva na desno (pritiskom u prozorčić none)

kako slijedi:
o CH2 delta T – razlika u vremenu između početne i krajnje točke
odabranog područja o CH2 bpm – broj otkucaja u minuti
o CH2 delta – razlika u amplitudi između zadnje i prve izmjerene točke
u mjerenom području u milivoltima
o CH2 max – najveća amplituda u odabranom području

48
Analiza 1. Ležeći položaj

 U odgovarajućem dijelu krivulje odaberite dva ili tri srčana ciklusa i povećajte
ih.

 I-Beam kursorom što preciznije obilježite područje između vrhova dva

susjedna R vala na povećanom dijelu krivulje.

 U okvirima za podatke pojavit će se odgovarajuće vrijednosti.

 Očitane vrijednosti upišite u Tablicu 1

 Ponovite postupak za sljedeći srčani ciklus. Izračunajte srednju vrijednost

(sv).

Tablica 1

Srčani ciklus
Mjerenje sv*
1 2

1.05 sec 1,00 sec 1.02

∆T

57, 25 60,12 58.69

BPM

* srednja vrijednost
NAPOMENA: Sve vrijednosti koje upisujete u tablicu zaokružite na dvije decimale.

 U idućoj analizi mjerimo trajanje i amplitudu pojedinih dijelova

elektrokardiograma. I-Beam kursorom odaberite P val i očitajte trajanje i
amplitudu te upišite izmjerene vrijednosti u Tablicu 2. Isto ponovite za QRS
kompleks i T val.

Tablica 2

Amplitude (mV)
Komponente EKG-a Trajanje ∆T (max)

P val 0,094 sec 0,09mV

PQ segment /

QRS kompleks 0,11 sec 1,14mV

ST segment /

49
 T val 0,16 sec 0,14mV

NAPOMENA: Sve vrijednosti koje upisujete u tablicu zaokružite na dvije decimale.

Analiza 2. Sjedeći položaj

 U odgovarajućem dijelu krivulje odaberite dva do tri srčana ciklusa i povećajte

ih.

 I-Beam kursorom što preciznije obilježite područje između vrhova dva

susjedna R vala.

 Rezultate zabilježite u Tablicu 3 i izračunajte srednju vrijednost (sv).

 Ponovite postupak za još jedan srčani ciklus.

Tablica 3

Srčani ritam 1. ciklus 2. ciklus sv*

0,69 sec 0,64 sec 0.66 sec

∆T

87 93 90
BPM

* srednja vrijednost

Analiza 3. Sjedeći položaj, duboko disanje

 U dijelu krivulje koji se odnosi na udisaj odaberite dva srčana ciklusa i

povećajte ih. Neka odabrani ciklusi budu u sredini ili pri kraju udisaja, ne na
samom početku.

 I-Beam kursorom što preciznije obilježite područje između vrhova dva

susjedna R vala.

50
  Rezultate zabilježite u tablicu 4 i izračunajte srednju vrijednost (sv).

 Ponovite postupak za još jedan srčani ciklus.

 Isto napravite za izdisaj.

Tablica 4

Srčani ritam 1.Ciklus 2.Ciklus sv*

Udisaj

∆T 0,7 sec 0,68 sec 0.69 sec

BPM 86 98 92

Izdisaj

∆T 0,89 sec 0,87 sec 0.88 sec

BPM 67 69 68

*srednja vrijednost

Analiza 4. Nakon tjelovježbe

 U odgovarajućem dijelu krivulje odaberite nekoliko srčanih ciklusa.

 Ispunite tablicu 5 potrebnim podatcima i izračunajte srednju vrijednost (sv).

Tablica 5

Srčani ritam 1. ciklus 2. ciklus sv*

Neposredno nakon tjelovježbe

0,42 sec 0,44 sec 0.43 sec

∆T

142 136 139

BPM

Nakon odmora u trajanju od ___90 sec_______

51
 0,93 sec 0,89 0.91
∆T

65 67 66
BPM

* srednja vrijednost

Odgovorite na pitanja:

1. Usporedite dobivene vrijednosti u Tablici 2 s normalnim EKG vrijednostima:

U usporedbi s normalnim vrijednostima, vrijednosti izmjerene u tablici broj dva su vrlo slične.

__________________________________________________________________
___

2. Postoje li razlike između rezultata u Tablicama 1 i 3? Objasnite.

Između tablica 1 i 3 postoje razlike. U tablici broj tri vrijednosti su povećane,
što znači da je kretanje povećalo BPM u sjedećem položaju.

__________________________________________________________________
___

3. Uočite postoje li razlike među podacima za udisaj i izdisaj u Tablici 4. Što

primjećujete?
Objasnite.
Primjećujemo da razlike postoje, vrijednosti su veće prilikom udisaja.
_______________________________________________________________
_____

4. Usporedite podatke u Tablicama 1 i 5 objasnite što je uzrok promjenama.

Vrijednosti su veće u tablici 5 jer su mjerene nakon fizičke aktivnosti s čime
se ubrzao rad srca i povećana je potreba za kisikom.

__________________________________________________________________
__

5. Usporedite ∆T i BPM izmjerene odmah nakon tjelovježbe i nakon odmora.

Što primjećujete? Objasnite.
Vrijednosti su veće neposredno nakon tjelovježbe jer srce ubrzava svoj rad
prilikom većeg napora, nakon odmora vrijednosti se vraćaju u normalu.

52
 _________________________________________________________________
___

DIŠNI SUSTAV (PhysioEx)

Pokrenite PhysioEx i u glavnom izborniku odaberite vježbu broj 7: Respiratory System Mechanics.

Faze dišnog ciklusa su udisaj ili inspirij i izdisaj ili ekspirij. Prilikom udisaja se kontrahiraju ošit
i vanjski međurebreni mišići, čime se povećava volumen prsnog koša jer se ošit pri kontrakciji
spušta a vanjski međurebreni mišići šire prsni koš. Pri izdisaju se ti mišići relaksiraju, a
volumen prsnog koša se smanjuje. Znači, normalan izdisaj je pasivan proces. Pri forsiranom
izdisaju dolazi do kontrakcije abdominalnih i unutarnjih međurebrenih mišića čime se
volumen prsnog koša još više smanjuje kako bi se više zraka izbacilo iz pluća.

Vježba 1. Mjerenje plućnih volumena

Plućna ventilacija se može ispitati mjerenjem volumena zraka koji ulazi u pluća i izlazi iz njih.

Zadatak:
1) Polumjer (radijus) dišne cijevi treba biti 5.00 mm. Pritisnite tipku START i promatrajte kako
model pluća diše pri kontrakciji i relaksaciji ošita. Na ekranu osciloskopa prikazuje se
krivulja disanja. Pritisnite STOP i zabilježite vrijednost respiracijskog volumena u ml (Tidal
Volume) i frekvencije disanja kao broj dišnih ciklusa u minuti (Pump Rate).

VT=________500ml________________ frekvencija=_______15ml________________

2) Obrišite ekran pritiskom na tipku CLEAR TRACINGS.

3) Pritisnite tipku START i nakon trećeg dišnog ciklusa pritisnite tipku ERV, pričekajte 2
sekunde i zatim pritisnite tipku FVC. U prozorčićima ispod ekrana ispisat će se vrijednost
ekspiracijskog rezervnog volumena (Exp.Res.Vol.), inspiracijskog rezervnog volumena
(Insp.Res.Vol.), rezidualnog volumena (Res.Vol.), vitalnog kapaciteta (Vital Cap.),
forsiranog ekspiracijskog volumena u prvoj sekundi (FEV1) i ukupnog kapaciteta pluća
(Total Lung Cap.).
4) Pritisnite RECORD DATA i pohranite podatke u tablicu. Zabilježite navedene vrijednosti u
mililitrima (ml):

ERV=_____1200 ml______________ IRV=________3901 ml_____________________

RV=_______1200 ml___________ VC=__________4791 ml_________

FEV1=_____3541ml _____________ TLC=_______5991 ml__________________

5) Izračunajte minutni volumen disanja (umnožak respiratornog volumena i frekvencije

disanja).

53
 MV=_____7500 __________ ml/min

Vježba 2. Ispitivanje učinka otpora dišnih puteva na plućne volumene

Plućne bolesti se često klasificiraju kao opstrukcijske ili restrikcijske. Kod opstrukcijskih bolesti
poremećen je tok zraka pri izdisaju (npr. astma, bronhitis, emfizem), a kod restrikcijskih bolesti
je smanjen udisajni volumen (npr. plućna fibroza; ili bolesti koje smanjuju prsni koš npr.
skolioza, kifoza). Testovi plućnih funkcija kao što je FEV1 mogu pomoći u razlikovanju
opstrukcijskih i restrikcijskih poremećaja.

FEV1 je volumen zraka izdahnut forsiranim izdisajem tijekom prve sekunde. Kod opstrukcijskih
smetnji otpor protoku zraka je povećan i FEV1 će biti smanjen.

U ovoj vježbi ispitujemo učinak promjene promjera dišne cijevi na plućnu funkciju.

Zadatak:

1) Obrišite ekran ali nemojte brisati podatke u tablici iz prethodnog zadatka.

2) Namjestite polumjer dišne cijevi na 4.50 mm.
3) Pritisnite START za početak disanja i nakon nekoliko dišnih ciklusa pritisnite tipku FVC.
4) Očitajte vrijednost FEV1.
5) Rezultat spremite u tablicu (RECORD DATA).
6) Smanjite radijus dišne cijevi za 0.50 mm i ponovi korake od 1 do 5, sve do polumjera od
3.00 mm.

FEV1 možemo izraziti kao % forsiranog vitalnog kapaciteta. Upišite vrijednosti FEV1 i VC u
Tablicu 1 i izračunajte postotak podijelivši vrijednost FEV1 sa VC.

Tablica 1. FEV1 kao % VC

Polumjer (mm) FEV1 (ml) VC (ml) FEV1 (%)

5.00 3541 4791 74
4.50 2303 3143 73
4.00 1422 1962 72
3.50 822 1150 71
3.00 436 621 70

1. Kako se mijenjao FEV1 (%) prilikom smanjivanja polumjera dišne cijevi? Objasnite zašto.
Forsirani ekspiracijski volumen se smanjivao zbog suženja dišne cijevi koja tako pruža veći
otpor otjecanju zraka.

54
Vježba 3. Čimbenici koji djeluju na respiraciju

U ovoj vježbi istraživat ćete učinak surfaktanta na plućnu funkciju i učinak intrapleuralnog tlaka.

U izborniku EXPERIMENT izaberite FACTORS AFFECTING RESPIRATIONS.

a) Ispitivanje učinka surfaktanta

Surfaktant je smjesa fosfolipida, proteina i iona koju u plućima izlučuju alveolarne stanice tipa
II. Ova smjesa smanjuje sile površinske napetosti koje se javljaju na granici između tekućine i
zraka u alveolama. Surfaktant smanjuje površinsku napetost u alveolama i do 10 puta, čime
bitno smanjuje napor respiracijskih mišića potreban za širenje pluća. Ujedno ima i glavnu
ulogu u sprječavanju kolapsa alveola.

Zadatak:

1) Obrišite podatke od prethodnog zadatka s ekrana i iz tablice.

2) Radijus dišne cijevi treba biti namješten na 5.00 mm. 3) Pritisnite Start i
pustite da krivulja dođe do kraja.
4) Snimite podatke u tablicu pritiskom na RECORD DATA.
5) Sada dvaput pritisnite tipku SURFACTANT.
6) Pritisnite Start i pričekajte da pokus završi.
7) Snimite podatke u tablicu pritiskom na RECORD DATA.
8) Snimljene podatke ostavite u tablici za usporedbu sa sljedećom vježbom!

1. Kako se mijenja ukupni protok zraka (prozorčić TOTAL FLOW) u pokusu sa i bez surfaktanta?
Objasnite zašto.
U pokusu sa surfaktantom je u istim uvjetima veći protok zraka. U pokusu bez surfaktanta
protok zraka se smanjuje jer su veće sile površinske napetosti, odnosno potrebna je veća sila mišića
za protok zraka .

b) Ispitivanje intrapleuralnog tlaka

Tlak u pleuralnoj šupljini (intrapleuralni tlak) je niži od tlaka u alveolama (alveolarni tlak) i od
atmosferskog tlaka. Budući da je niži od atmosferskog tlaka, kažemo još i da je negativan.
Negativnost intrapleuralnog tlaka posljedica je dviju sila: elastičnih svojstava plućnog tkiva i
površinske napetosti u alveolama. Kako ove dvije sile povlače pluća od torakalnog zida, tako
se stvara negativan tlak u pleuralnoj šupljini. S obzirom da je tlak u intrapleuralnom prostoru
niži od atmosferskog, u slučaju da se pojavi otvor u torakalnom zidu doći će do ulaska zraka u
pleuralnu šupljinu i do izjednačavanja intrapleuralnog tlaka s atmosferskim, što nazivamo

55
 pneumotoraks. U pneumotoraksu dolazi do kolapsa pluća i stanja koje nazivamo atelektaza,
pri čemu dio pluća ostaje bez zraka.

Zadatak:

1) Obrišite ekran pritiskom na CLEAR TRACINGS, a zatim isperite pluća od surfaktanta iz

prethodne vježbe pritiskom na FLUSH.
2) Radijus dišne cijevi namjestite na 5.00 mm.
3) Pritisnite START. Uočite pojavu negativnog tlaka pri udisaju (pratite prozorčiće ispod
ekrana osciloskopa).
4) Po završetku pokusa rezultate snimite u tablicu pritiskom na RECORD DATA.
5) Sada na lijevoj strani staklenog zvona, gdje je smješteno lijevo plućno krilo, pritisnite
gumbić VALVE, a zatim pritisnite START.
6) Po završetku pokusa rezultate snimite u tablicu.

2. Što se dogodilo s lijevim plućem?

Lijevo pluće je kolabiralo.

3. Usporedite tlakove u lijevom i desnom pluću. Razlikuju li se i kako?

U lijevom pluću tlak je jednak nuli, odnosno jednak je atmosferskom dok je u desnom pluću
tlak jednak 0.53.

4. Usporedite ukupan protok zraka iz prethodne vježbe (normalna plućna funkcija) s ukupnim
protokom zraka pri pneumotoraksu.
Kod normalne plućne funkcije ukupan protok jednak je 100, a u pneumotoraksu je upola
manji.

5. Što bi se dogodilo kada bi oba pluća bila u cjelovitoj šupljini umjesto u pregrađenoj?
Oba pluća bi kolabirala.

Zadatak:

7) Zatvorite ventil koji ste ranije otvorili pritiskom na VALVE i pritisnite START.
8) Po završetku pokusa rezultate snimite u tablicu.

6. Jesu li se pluća opet napuhala? Objasnite.

Pluća se nisu ponovno napuhala jer je ostao zrak u intrapleuralnom prostoru.

Zadatak:

9) Pritisnite RESET (ponovna uspostava intapleuralnog tlaka), pa zatim START.

56
 10) Po završetku pokusa rezultate snimite u tablicu.

7. Što se dogodilo s lijevim plućem? Objasnite.

Pluća su uspostavila normalnu funkciju. Alveole su se ponovno napuhale i povratile svoju
funkciju, odnosno treba izvući zrak koji je ušao u intrapleuralni prostor da bi se opet
uspostavio negativan tlak.

Vježba 4. Istraživanje različitih tipova disanja

U ovoj vježbi ćete istražiti učinke ubrzanog disanja, ponovnog udisanja izdahnutog zraka i
zadržavanja daha na razinu CO2 u krvi. U izborniku EXPERIMENT odaberite VARIATIONS IN
BREATHING.

Upute:

U prozorčićima ispod osciloskopa pratimo vrijednosti za različite tipove disanja.

Pritiskom na RAPID BREATHING dolazi do bržeg i plićeg disanja od normalnog.
Pritiskom na REBREATHING pojavljuje se vrećica koja zatvara dišnu cijev pa u sustav ponovno
ulazi isti zrak.
Pritiskom na BREATH HOLDING disanje se zaustavlja (zadržavanje daha).
Za ponovno uspostavljanje normalnog disanja pritisnite NORMAL BREATHING.
U prozorčiću do tipke Start ispisuje se vrsta disanja koje se simulira.

a) Ubrzano disanje

Zadatak:

1) Radijus dišne cijevi namjestite na 5.00 mm

2) Pritisnite START i nakon 2 sekunde pritisnite RAPID BREATHING i promatrajte prozorčić za
pCO2.
3) Pritisnite STOP prije nego što krivulja disanja dođe do kraja zaslona osciloskopa.
4) Podatke pohranite u tablicu (RECORD DATA) i obrišite zaslon osciloskopa.

8. Što se događa s parcijalnim tlakom CO2 u krvi (pCO2) tijekom ovog načina disanja? Objasnite
odgovor.
Ubrzanim disanjem se brže izbacuje CO2 nego što se u tijelu stvara i nastaje respiratorna
alkaloza.

57
b) Ponovno udisanje izdahnutog zraka

Zadatak:

1) Pritisnite START i nakon dvije sekunde REBREATHING.

2) Promatrajte krivulju disanja i vrijednosti pCO2. Pritisnite STOP prije nego što krivulja
disanja dođe do kraja zaslona osciloskopa.

9. Što se događa s pCO2 tijekom ponovnog udisanja izdahnutog zraka?

CO2 u krvi se povećava jer nema izmjene plinova.

10. Mijenja li se amplituda krivulje (dubina disanja) tijekom ponovnog udisanja izdahnutog zraka?
Dobro proučite promjene i objasnite ih.
Amplituda raste odnosno disanje postaje sve dublje jer CO2 podražuje dišni centar i
pojačava disanje. Nastaje respiratorna acidoza jer se CO2 ne eliminira dovoljno brzo iz
organizma.

c) Zadržavanje daha

Zadatak:

1) Pritisnite START i nakon dvije sekunde pritisnite BREATH HOLDING.

2) Nakon 5 sekundi pritisnite tipku NORMAL BREATHING.
3) Pritisnite Stop prije nego što krivulja disanja dođe do kraja zaslona osciloskopa.

11. Što se događa s pCO2 tijekom zadržavanja daha?

Za vrijeme zadržavanja daha porastao je CO2. Nagomilani CO2 stimulira dišni centar i
intenzivira disanje pa je nakon povratka u normalu amplituda krivulje veća i disanje pe
produbljeno.

12. Objasnite promjene u disanju nakon povratka na normalno disanje.

Disanje je produbljeno da se CO2 što prije izbaci iz organizma kako bi se nadogradio kisik.

SPIROMETRIJSKE VJEŽBE (BIOPAC)

Volumeni zraka za vrijeme udisaja i izdisaja mogu se mjeriti pomoću spirometra. Dobiveni zapis
naziva se spirogram. U ovoj vježbi ćemo računalnom obradom pretvoriti vrijednosti protoka
zraka u plućne volumene.

58
 Ukupni plućni kapacitet (TLC; total lung capacity) je količina zraka koja se nalazi u plućima
nakon maksimalnog udisaja i prosječno iznosi oko 5,8 L. Zbroj četiri volumena zraka u plućima
daje TLC (Slika 1).

Respiracijski volumen (VT; tidal volumen) - volumen zraka koji se udiše ili izdiše pri normalnom
disanju. Prosječno iznosi oko 0.5 L u mirovanju, dok se pri tjelesnom radu VT može povećati na
3L.

Inspiracijski rezervni volumen (IRV; inspiratory reserve volume ) - volumen zraka koji se, nakon
normalnog udisaja, može udahnuti forsiranom inspiracijom. Normalno oko 3 L za muškarce i
oko 1,9 L za žene.

Ekspiracijski rezervni volumen (ERV; expiratory reserve volume) - volumen zraka koji se nakon
normalnog izdisaja može izdahnuti forsiranom ekspiracijom. Iznosi oko 1 L kod muškaraca i oko
0,7 L kod žena.

Rezidualni volumen (RV; residual volume) - volumen zraka koji ostaje u plućima nakon
najsnažnijeg izdisaja. U prosjeku oko 1.2 L kod muškaraca i oko 1,1 L kod žena.

Plućni kapaciteti su zbrojevi dvaju ili više volumena. Pet je plućnih kapaciteta koji se računaju
na sljedeći način:

1. Inspiracijski kapacitet (IC) = VT+IRV ili VC-ERV - volumen zraka koji se može
forsirano udahnuti nakon normalnog izdisaja. Prosječno oko 3,5 L.

2. Ekspiracijski kapacitet (EC) = VT+ERV

3. Funkcionalni rezidualni kapacitet (FRC) = ERV+RV - volumen zraka koji ostaje u

plućima nakon normalnog izdisaja. U prosjeku iznosi oko 2.3 L.

4. Vitalni kapacitet (VC) = IRV+VT+ERV - maksimalni volumen zraka koji se može

izdahnuti nakon maksimalnog udisaja. Iznosi oko 4.6 - 5L. Jednak je zbroju
VT+IRV+ERV.

5. Ukupni kapacitet pluća (TLC) = IRV+VT+ERV+RV - ukupni volumen zraka u plućima

na kraju maksimalnog udisaja. Normalno oko 6L.

MATERIJALI:

BIOPAC provodnik zraka

Jednokratni nastavak za usta i bakteriološki filter
Nosna štipaljka
BIOPAC 0,6 sustav za kalibraciju
Računalo te Biopac Student Lab Software V3.0
IZVOĐENJE VJEŽBE:

1. Uključite računalo.

59
 2. Provjerite je li Biopac MP30 jedinica isključena.
3. Uključite provodnik protoka zraka (SS11LA) u kanal I (CH1).
4. Uključite jedinicu MP30.
5. Postavite filtar na završni dio kalibracijske štrcaljke.
6. Spojite kalibracijsku štrcaljku i filtar s provodnikom protoka zraka.
7. Pokrenite Biopac Student Lab program.
8. Izaberite opciju Lesson 12 (L12-Lung-I).
9. Utipkajte naziv dokumenta (Filename) i kliknite OK.

KALIBRACIJA
1. Kalibraciju izvodi voditelj vježbe uz pomoć demonstratora ili studenta.
2. Sustav za kalibraciju treba biti spojen na provodnik protoka zraka (Slika 2.).

Slika 2.
3. Važno je da se za vrijeme trajanja kalibracije ne drži ruka na provodniku zraka.
4. Pritisnite tipku Calibrate.
5. Prva kalibracija traje osam sekundi. Za to vrijeme ne dirajte sustav za kalibraciju. Klip štrcaljke
je isključen!!
6. Druga kalibracija izvodi se kroz pet ciklusa brzim potiskivanjem i izvlačenjem klipa kalibracijske
štrcaljke ovim ritmom: potiskivanje klipa ----------- jedna sekunda stanka-------------------------
dvije sekunde izvlačenje klipa------------- jedna sekunda stanka------------------------- dvije
sekunde.

7. Ukoliko ste dobro proveli kalibraciju dobiti ćete zapis na ekranu kao na slici 3.

Slika 3.
8. Ako trebate ponoviti postupak kalibracije, pritisnite tipku Redo Calibration.
Vježba 1. Mjerenje i snimanje podataka

1. Priprema za snimanje

60
 Ispitanik mora mirno disati prije početka snimanja
Provodnik protoka zraka za vrijeme snimanja mora biti u vodoravnom položaju (Slika 4.).
Ispitanik uvijek počinje disati u provodnik prije početka snimanja i nastavlja disati nakon
završetka snimanja.
Ako je snimanje započelo s udisajem, treba završiti s izdisajem i obrnuto.
Svaki ispitanik koristi vlastiti čisti nastavak za usta.

Slika 4.

2. Ispitanik stavlja nosni nastavak, sjedi uspravno i počinje disati kroz provodnik zraka.

3. Pritisnite Record i snimajte bez prekidanja dok ispitanik diše prema uputama.

4. ISPITANIK (Obavezno pročitati cijeli postupak mjerenja prije početka istog):

Diše 3 ciklusa normalno. (Jedan ciklus je jedan udah i jedan izdah.) Udahne najdublje
moguće.
Izdahne do točke normalnog izdaha. (Potrebna posebna pažnja – ne smiju se
kontrahirati trbušni mišići).
Diše 3 ciklusa normalno.
Izdahne najviše moguće (nakon 3. normalnog izdaha).
Diše 3 ciklusa normalno.

5. ASISTENT:
Prekida snimanje pritiskom na Stop.
Ukoliko je potrebno postupak ponoviti mjerite i snimate ponovo pritiskom na Redo.
Ako ste zadovoljni učinjenim pritisnite Done i snimite podatke na disketu.
Vježba 2. Analiza podataka

61
 Slika 5.

Pritisnite na Review Saved Data.

Na monitoru vidite 2 krivulje odnosno 2 kanala. Kanal 1 (CH 1) prikazuje ono što je uređaj
mjerio, a to je zračni tok. Kanal 2 (CH 2) prikazuje volumene koji bi odgovarali zračnom toku.
Kako nas zanimaju isključivo volumeni, sa monitora uklonite kanal koji prikazuje zračni tok
(CH 1) pritiskom na tipku “Ctrl” na tipkovnici i istovremenim označavanjem broja suvišnog
kanala mišem (lijevo iznad krivulja su kvadratići sa brojevima kanala).

Podesite prozorčiće za mjerenje (pravokutni okviri iznad krivulja) na slijedeći način:

kanal mjerimo:
CH 2 p-p
CH 2 max
CH 2 min
CH 2 Δ

p-p – pokazuje razliku između najveće i najmanje izmjerene vrijednosti u odabranom

području

max – pokazuje najveću vrijednost u odabranom području

min - pokazuje najmanju vrijednost u odabranom području

Δ - pokazuje razliku u amplitudi između prve i posljednje izmjerene točke u

odabranom području

Podsjetnik: područje za mjerenje odabirete I-beam kursorom.

Postupak:
Mjerimo plućne volumene. U fiziologiji dišnog sustava postoje 4 plućna volumena, a njihovom
kombinacijom dobivamo plućne kapacitete.

62
Vježba 3. Mjerenje plućnih volumena

Zadatak:
1. Koristeći I-beam kursor označite područje od početka mjerenja do završetka trećeg ciklusa tj.
onaj dio krivulje koji pokazuje mirno disanje.
2. Očitajte p-p vrijednost i upišite je u Tablicu 1. kao respiracijski volumen.
3. Promotrite ostale pravokutne okvire. Max i min pokazuju najveću i najmanju količinu zraka u
plućima u određenom vremenskom periodu, odnosno odabranom području i njihova razlika je
upravo ona vrijednost koju očitavamo kao p-p.
4. Delta u 4. prozorčiću pokazuje razliku u količini ventiliranog zraka između početne i posljednje
točke odabranog područja.

Služeći se Δ podacima u 4. prozorčiću izmjerite preostala 2 volumena:

a) Inspiracijski rezervni volumen - kursorom obilježite područje od najveće vrijednosti normalnog
udaha u 3. ciklusu normalnog disanja do najveće vrijednosti maksimalnog udaha. Očitanu
vrijednost upišite u tablicu 1.
b) Ekspiracijski rezervni volumen - obilježite područje od najniže vrijednost normalnog izdaha do
najniže vrijednosti maksimalnog izdaha. Očitanu vrijednost iz 4. prozorčića upišite u tablicu 1.
Rezidualni volumen je zadan kompjutorskim programom (nije mjeren) i on iznosi 1 L.

63
Tablica 1.
VOLUMEN U
NAZIV VOLUMENA LITRAMA
Respiracijski volumen (TV) (Tidal volume) 0,891

Inspiracijski rezervni volumen (IRV) 1,491

Ekspiracijski rezervni volumen (ERV) 1,151

Rezidualni volumen (RV) 1L

Na kraju očitavamo vrijednost za vitalni kapacitet.

Kursorom obilježite područje koje obuhvaća najveći udah i najveći izdah.
U p-p prozorčiću očitana vrijednost je vitalni kapacitet.

Vitalni kapacitet (VC) = _____2,981__________________L

Vaša analiza krivulje je gotova, a slijedi računanje podataka i usporedba očekivanog i

izmjerenog vitalnog kapaciteta.

Tablica 2. Izračunajte slijedeće plućne kapacitete koristeći izmjerene vrijednosti plućnih

volumena:

KAPACITET FORMULA VRIJEDNOST

Inspiracijski (IC) IC=TV+IRV 2,381

Ekspiracijski (EC) EC=TV+ERV 2,041

Funkcionalni rezidualni (FRC) FRC=ERV+RV 2,151

Ukupni plućni (TLC) TLC=IRV+TV+ERV+RV 4,531

Tablica 3. Usporedba izmjerenog i očekivanog vitalnog kapaciteta

spol formula za izračunavanje predviđenog

vitalnog kapaciteta(VC)
muškarci VC = 0.052 x H – 0.022 x A – 3.60
žene VC = 0.041 x H – 0.018 x A – 2.69

VC - vitalni kapacitet (L)

64
 H - visina (cm)

A - dob (godine)

Koristeći formulu iz tablice izračunajte očekivani vitalni kapacitet ispitanika (VC).

Predviđeni vitalni kapacitet:_____3.921_____________ L

Sada usporedite predviđeni vitalni kapacitet sa onim dobivenim mjerenjem pomoću Biopaca.
Izmjereni vitalni kapacitet izrazite kao postotak predviđenog vitalnog kapaciteta.

Izmjereni VC

X 100 = ____76______ %

Predviđeni VC

Primjedba: Vitalni kapacitet ovisi i o nekim drugim čimbenicima osim o dobi i visini.
Stoga se 80% od predviđenih vrijednosti još uvijek smatra normalnim.

Odgovorite na pitanja:

1. Koja je veza između plućnih volumena i kapaciteta?

Plućni kapaciteti su zbrojevi dvaju ili više plućnih volumena.

2. Od kojih plućnih volumena je sastavljen vitalni kapacitet?

Vitalni kapacitet jednak je zbroju respiracijskog, inspiracijskog i ekspiracijskog volumena.

3. Zašto predviđeni vitalni kapacitet ovisi o visini osobe?

Vitalni kapacitet ovisi o visini osobe zato što ljudi različite visine imaju različiti maksimalni
volumen zraka koji se može izdahnuti nakon maksimalnog udisanja, odnosno imaju različite
kapacitete pluća.

4. Navedite ostale čimbenike koji bi mogli utjecati na plućne kapacitete i volumene?

Respiratorne bolesti, način života, ozljede stijenke prsnog koša,
mjesto stanovanja.

5. Bi li došlo do promjena plućnih volumena i kapaciteta nakon teškog fizičkog rada?

Došlo bi do promjena plućnih volumena i kapaciteta nakon teškog fizičkog rada.

65
 FIZIOLOGIJA BUBREGA I ACIDOBAZNA RAVNOTEŽA (PhysioEx)

Vježba 1. Simulacija glomerularne filtracije

 Nefron je osnovna funkcionalna jedinica bubrega koja je sposobna stvarati mokraću. U svakom
bubregu nalazi se oko milijun nefrona. Nefron je građen od spleta kapilara (glomerul) i
dugačkog kanalića (tubula). Na početnom dijelu kanalića nalazi se Bowmanova čahura koja
obavija glomerul i u koju se filtrira tekućina iz glomerularnih kapilara. Glomerularni filtrat je
po sastavu sličan plazmi i normalno ne sadrži krvne stanice niti proteine plazme koji zbog
svoje veličine ne mogu proći kroz glomerularni filter. Volumen i sastav filtrirane tekućine se
mijenja prolaskom kroz sustav kanalića, te se ona pretvara u mokraću.
Krv u glomerul dovodi aferentna arteriola, a odvodi eferentna arteriola. Povećanje promjera
aferentne arteriole dovodi do povećanog tlaka u glomerulu i pospješene filtracije krvi.
Konstrikcija aferentne arteriole smanjuje tlak i protok krvi u glomerulu, a konstrikcija
eferentne arteriole povećava tlak u glomerulu.

 Slika na ekranu prikazuje nefron i pripadajući dio krvotoka. Pritiskom na Help - Balloons On i
pomicanjem miša po ekranu možemo vidjeti nazive pojedinih dijelova nefrona: dotok krvi
(lijevi spremnik), aferentna arteriola, glomerul, Bowmanova čahura, H petlja, distalni tubul,
sabirna cijev, sakupljač urina, eferentna arteriola, odvod krvi (desni spremnik).

a) Učinak promjera arteriola na glomerularnu filtraciju

 Plavom bojom obilježeno je Afferent među podacima (Data Sets).

 Koncentracijski gradijent podešen je na 1200 mOsm, a tlak krvi na 90 mm Hg.
 U pokusu mijenjamo polumjer aferentne arteriole.

Zadatak:

1) U prvom koraku podesite polumjer aferentne arteriole na 0.35 mm, a eferentne na 0.40
mm.
2) Pritisnite Start nakon čega slijedi filtracija.
3) Podatke zapišite u tablicu pritiskom na Record Data.
4) Prije ponavljanja postupka pritisnite Refill da se lijevi spremnik ponovo napuni krvlju.
5) Polumjer aferentne arteriole podesite na 0.40 mm i dalje postupajte kao u prethodnom
slučaju.
6) Cijeli postupak ponavljajte povećavajući u svakom koraku polumjer aferentne arteriole za
0.05 mm do konačnog polumjera od 0.60 mm.

1. Što se događa s veličinom filtracije povećavanjem polumjera aferentne arteriole?

Povećava se zbog povećanog protoka.

2. Predvidite učinak povećanja ili smanjenja polumjera eferentne arteriole na veličinu filtracije.
Provjerite simulacijom.
Povećanjem eferentne arteriole smmanjuje se tlak pa tako i filtracija jer krv brže otječe iz
glomerula.

66
 b) Učinak krvnog tlaka na filtraciju

Zadatak:

1) Pritisnite Pressure među podacima (Data Sets).

2) Ispraznite tablicu pritiskom na Clear Data Set i ponovo pritisnite Refill.
3) Tlak u lijevom spremniku podesite na 70 mm Hg, polumjer aferentne arteriole na 0,55 mm,
a eferentne na 0,45 mm (polumjere krvnih žila u ovom pokusu ne mijenjajte).
4) Pritisnuti Start i nakon završene filtracije podatke unijeti u tablicu. Prije početka idućeg
koraka opet pritisnite Refill, povećajte tlak u lijevom spremniku za 10 mm Hg i dalje
postupajte kao u prethodnom koraku.
5) U svakom novom koraku povećavajte tlak u lijevom spremniku za 10 mmHg, do konačnog
tlaka od 100 mmHg.

3. Što se događa s veličinom glomerularne filtracije? Obrazložite svoj odgovor.

Povećava se zbog povećanja tlaka.

c) Promatranje kombiniranih učinaka (vježba a i b) na glomerularnu filtraciju.

Zadatak:

1) Pritisnite Combine među podacima (Data Sets).

2) Ispraznite tablicu pritiskom na Clear Data Set.
3) Podesite početne uvjete: krvni tlak na 100 mm Hg, polumjer aferentne arteriole na 0,55
mm, a eferentne na 0,45 mm.
4) Pritisnite Refill da se napuni lijevi spremnik i Start da bi započela filtracija.

 Mijenjajući zadane parametre pokušajte odgovoriti na sljedeća pitanja:

4. Objasnite kako se u tijelu može povećati veličina glomerularne filtracije:

Povećanjem aferentne arteriole, povećanjem krvnog tlaka, smanjenjem aferentne
arteriole.

5. Ako se poveća tlak u lijevom spremniku, koji drugi uvjeti se moraju promijeniti da bi veličina
glomerularne filtracije ostala ista?
Treba se povećati radijus aferentne arteriole ili smanjiti polumjer eferentne arteriole.

Vježba 2. Simulacija stvaranja urina

 Slika prikazuje osnovne dijelove nefrona i bubrežni intersticij koji ga okružuje.

a) Učinak osmotskog gradijenta na koncentraciju urina

67
  Tijekom procesa stvaranja urina voda se iz lumena tubula kreće pasivno, zbog koncentracijskog
gradijenta (osmoze) u bubrežni intersticij.

Zadatak:

 Među podacima (Data Set) plavom bojom istaknut je Gradient.

 Ukoliko tablica nije prazna, ispraznite tablicu (Clear Data Set).

1) Mišem dođite do bočice s ADH (desno na slici) i dovedite kapaljku do sivog otvora iznad
sabirne cijevi te ispustite ADH na sabirnu cijev.
2) Podesite koncentracijski gradijent na 300 mOsm (imajte na umu da je osmolarnost krvi isto
300 mOsm).
3) Pritisnite Dispense i nakon toga Start. Po završetku pokusa unesite podatke u tablicu
(Record Data).
4) Ponavljajte eksperiment povećavajući u svakom koraku osmolarnost intersticija za 300
mOsm do konačne koncentracije 1200 mOsm. U svakom koraku ponovo treba dodati ADH!

6. Što se događa s koncentracijom urina porastom koncentracije intersticija?

Dolazi do povećanja koncentracije urina.

7. Koji čimbenik ograničava maksimalnu koncentraciju urina?

Maksimalnu koncentraciju urina ograničava koncentracijski gradijent intersticija.

8. Koncentracija krvi je 300 mOsm, a intersticija 1200 mOsm, što znači da se urin 4 puta
koncentrira. Koja bi koncentracija urina bila da je intersticij 3000 mOsm? Provjerite
simulacijom.
Koncentracija urina bila bi 3000 odnosno 10 puta bi bio koncentriraniji.

b) Učinak hormona na stvaranje urina

 Iako medularni gradijent omogućava koncentriranje urina, konačna koncentracija urina je pod
utjecajem hormona. Aldosteron se stvara u nadbubrežnoj žlijezdi i utječe na reasporpciju
natrija (a time i vode) uz gubitak kalija. ADH povećava propusnost distalnih tubula i sabirne
cijevi za vodu, omogućavajući reapsorpciju vode iz filtrata.

Zadatak:

1) Pritisnite Hormone među podacima (Data Sets).

2) Podesite koncentracijski gradijent na 1200 mOsm - Dispense - Start.
3) Unesite podatke u tablicu.
4) Ne mijenjajući koncentracijski gradijent dodajte aldosteron.
5) Nakon toga dodajte ADH u drugom koraku.
6) Nakon svakog koraka podatke unesite u tablicu, a potom ih usporedite.

68
9. Kako se mijenja volumen urina u prisutnosti aldosterona, a kako u prisutnosti ADH?
Obrazložite.
U prisutnosti aldosterona malo se smanji malo jer aldosteron potiče lučenje kalija i
volumen se smanjuje jer voda odlazi prema natriju. U prisutnosti ADH znatno se smanjuje
jer ADH nema direktnog učinka na ione nego djeluje na vodu tako da poveća propusnost
sabirnog kanalića

10. Kako se mijenja koncentracija kalija u urinu u prisutnosti aldosterona, a kako u prisutnosti
ADH? Obrazložite.
U oba slučaja koncentracija kalija se povećava, ali kod aldosterona manje jer on djeluje
direktno ja ione kalija, dok aldosteron povećava propusnost sabirnog kanalića i time se
koncentracija kalija poveća puno više.

11. Koja je maksimalna koncentracija urina ako se intersticijski gradijent povećava od 300 do 3000
mOsm, a ADH nije prisutan?
Maksimalna koncentracija urina je 100.

PUFERI I ACIDOBAZNA RAVNOTEŽA

69
 Regulacija acidobazne ravnoteže u organizmu podrazumijeva regulaciju koncentracije
vodikovih iona u tjelesnim tekućinama. Vrlo mala odstupanja od normalnih vrijednosti mogu
uzrokovati značajne promjene u aktivnosti enzimskih sustava i brzini biokemijskih reakcija, te
je stoga regulacija koncentracije vodikovih iona jedan od najvažnijih aspekata homeostaze.
Koncentracija vodikovih iona izražava se kao -log H+ i označava kao pH. Normalna pH
vrijednost arterijske krvi iznosi 7,4 a venske krvi i međustanične tekućine 7,35. Niža pH
vrijednost od navedene naziva se acidoza, a viša vrijednost alkaloza. Donja granica pri kojoj
čovjek može preživjeti kroz kraće vrijeme iznosi oko 6,8, a gornja oko 8,0.

 Acidobazna ravnoteža u organizmu se regulira pomoću tri sustava:

1. kemijski acidobazni puferski sustavi tjelesnih tekućina

2. regulacija dišnim sustavom
3. regulacija bubrezima

 Acido-bazni puferi su otopine dvaju ili više kemijskih spojeva koje sprečavaju znatnije promjene
pH.

a) Bikarbonatni puferski sustav sastoji se od ugljične kiseline i natrijeva bikarbonata.

HCl + NaHCO3 → H2CO3 + NaCl

NaOH + H2CO3 → NaHCO3 + H2O

b) Fosfatni pufer, koji je važan pufer stanične tekućine i bubrežne tubularne tekućine, a
kemijski djeluje na sličan način kao i bikarbonatni pufer.

HCl + Na2HPO4 → NaHPO4 + NaCl

c) Bjelančevinski puferski sustav koji obavlja glavninu kemijskog puferiranja tjelesnih

tekućina, posebice u stanicama.

 Regulacija disanjem - Promjena pH krvi uzrokuje povećanje ili smanjenje plućne ventilacije.

H2O + CO2 H2CO3 H+ + HCO3−

70
Vježba 3. Respiracijska acidoza i alkaloza

 Respiracijska acidoza posljedica je smanjene plućne ventilacije, a respiracijska alkaloza

povećane plućne ventilacije. Acidoza može biti posljedica patoloških stanja npr. oštećenja
centra za disanje u produženoj moždini, opstrukcija dišnih putova, upala pluća i dr.
Respiracijska alkaloza je stanje smanjenje količine CO2 u krvi. Javlja se često kod boravka na
visokim nadmorskim visinama (smanjeni parcijalni tlak O2) ili pri hiperventilaciji kada dolazi
do povećanog izbacivanja CO2 i povećanja pH krvi.

 U glavnom izborniku (Experiment) izaberite opciju Acid-Base Balance. Na ekranu se pojavljuje

Respiratory Acidosis/Alkalosis. Na lijevoj strani ekrana prikazana su pluća, iznad njih
pHmetar, a ispod Start. Desno se nalazi osciloskop koji grafički prikazuje respiracijske
volumene. Ispod se nalaze tri opcije Normal Breathing, Hyperventilation i Rebreathing, a sa
njihove desne strane prozorčići u kojima se očitava parcijalni tlak CO2.

a) Normalno disanje

Zadatak:

1) Pritisnite Start i pokrenuti će se Normal Breathing tj. simulacija normalnog disanja.

2) Uočite pH vrijednost i pCO2 te oblik krivulje na osciloskopu.
3) Zabilježite vrijednosti pH nakon 20, 40 i 60 sekundi.
4) Zabilježite rezultate u tablicu pritiskom na Record Data.
5) Za brisanje ekrana osciloskopa pritisnite Clear Tracings.

12. Je li se pH vrijednost mijenjala tijekom normalnog disanja? Objasnite.

Nije jer je disanje normalno i normalna je izmjena plinova.

13. Je li pH vrijednost bila u fiziološkim granicama?

Vrijednost je bila u fiziološkim granicama.

14. Je li se i kako mijenjala vrijednost pCO2 tijekom normalnog disanja?

Nije se mijenjala.

b) Hiperventilacija

Zadatak:

1) Pritisnite Start.
2) Pustite 10-ak sekundi normalno disanje, a zatim pritisnite Hyperventilation.
3) Promatrajte pH i pCO2 te oblik krivulje na osciloskopu.
4) Zabilježite vrijednosti pH nakon 20, 40 i 60 sek.

71
 5) Zabilježite rezultate u tablicu.
6) Očistite ekran.

15. U čemu se razlikuju krivulje normalnog disanja i hiperventilacije na osciloskopu?

Kod hiperventilacije krivulja ima veću amplitudu, dubina disanja je veća i veća je
frekvencija.

16. Je li se i kako mijenjala vrijednost pCO2 i pH?

Da, pCO2 je padala, a pH se povećavao (alkaloza)

17. Što može uzrokovati hiperventilaciju?

Hiperventilaciju može uzrokovati stres, napad panike, fizički napor.

Zadatak:

1) Pritisnite Start i pusti 10-ak sekundi normalno disanje, a zatim pritisnite Hyperventilation i
pustite desetak sekundi te ponovno Normal Breathing 20 sekundi 2) Zabilježite rezultate.

18. Što se dogodilo nakon prekidanja hiperventilacije?

Prekid hiperventilacije uzrokuje zastoj u disanju.

19. Je li se disanje trenutačno vratilo na normalu? Objasnite.

Nije, nego tek nakon određenog vremena jer prekid hiperventilacije uzrokuje zastoj
u disanju zbog izbačenog CO2 iz organizma koji se u vremenu zastoja povećava u organizmu.

c) Ponovno udisanje već izdahnutog zraka npr. u papirnatu vrećicu

Zadatak:

1) Pritisnite Start.
2) Pustite 10-ak sekundi normalno disanje, a zatim pritisnite Rebreathing.
3) Promatrajte pH i pCO2 te oblik krivulje na osciloskopu.
4) Zabilježite vrijednosti pH nakon 20, 40 i 60 sekundi.
5) Zabilježite rezultate.
6) Očistite ekran.

20. Je li se pH vrijednost mijenjala tijekom disanja? Objasnite.

Da, pH vrijednost se smanjivala.

21. Je li pH vrijednost bila u fiziološkim granicama?

Nije, prelazila je granice.

72
 22. Je li se i kako mijenjala vrijednost pCO2 tijekom disanja?
Povećavala se vrijednost pCO2

23. U čemu se razlikuju dobivena krivulje disanja i normalna krivulja disanja?

Dobivena se amplituda povećavala.

24. Jesu li se mijenjali plućni volumeni?

Povećao se repiratorni volumen.

Vježba 4. Regulacija bubrezima

 Bubrezi nadziru koncentraciju vodikovih iona tj. pH izvanstanične tekućine izlučivanjem kisele
ili lužnate mokraće.
 U simulaciji ćemo promatrati kako se povećanje i smanjenje pCO2 odražava na količinu H+ i
HCO3- koji se izlučuju mokraćom.
Zadatak:

1) U glavnom izborniku (Experiment) izaberite opciju Renal System Compensation.

 Na ekranu su pokazana dva spremnika. Lijevi spremnik opskrbljuje bubreg krvlju. Pri vrijednosti
pCO2=40, pH stvorenog urina je 7,4.
 Pritiskom na Start pokreće se proces filtracije krvi i stvaranja urina. Ispod spremnika očitaj
koncentraciju H+ i HCO3- .

2) Namjestite pC02 na 40 i pokrenite filtraciju pritiskom na Start.

3) Zabilježite rezultate u tablicu.
4) Prije svake promjene vrijednosti pC02, pritiskom na Refill napunite lijevi spremnik.

73
25. Kakva je konc. H+ i HCO3- u urinu kod normalnih vrijednosti pC02 i pH?

Koncentracija H+ i HCO3- u urinu kod normalnih vrijednosti pCO2 i pH je također normalna.

26. Zašto se promjenom pC02 mijenja i pH vrijednost krvi?

Zato što se smanjuju vodikovi ioni i povećavaju bikarbonatni ioni.

a) Uloga bubrega u respiracijskoj alkalozi

 Namještajući pC02 na nižu vrijednost od normalne simuliramo stanje respiracijske alkaloze.

Zadatak:

1) Namjestite pC02 na 35 i pokreni filtraciju pritiskom na Start.

2) Zabilježite rezultate.
3) Smanjujući vrijednosti pC02 na 30, a zatim na 20 provjerite koncentracije H+ i HCO3¯ u
urinu pri svakoj promjeni te zabilježite rezultate u tablicu.

27. Kakva je koncentracija H+ i HCO3- u urinu za svaku od ispitivanih vrijednosti pC02?

Pri respiracijskoj alkalozi kada je Pco2 smanjena povisuje se koncentracija H+, a

smanjuje HCO3-.

b) Uloga bubrega u respiracijskoj acidozi

 Namještajući pC02 na višu vrijednost od normalne simuliramo stanje respiracijske acidoze.

Zadatak:

1) Namjestite pC02 na 60 i pokreni filtraciju pritiskom na Start.

2) Zabilježite rezultate.
3) Povećavajući vrijednosti pC02 na 75, a zatim na 90 provjeri koncentraciju H+ i HCO3- u urinu
pri svakoj promjeni te zabilježite rezultate u tablicu.

28. Kakva je koncentracija H+ i HCO3- u urinu za svaku od ispitivanih vrijednosti pC02?

74
 Kod respiratorne acidoze kada je Pco2 viša, povisuje koncentracija H+ iona, a
smanjuje koncentracija HCO3-.

Vježba 5. Metabolička acidoza i alkaloza

 Metabolička acidoza i alkaloza odnose se na sve druge poremećaje acido-bazne ravnoteže osim
one prouzročene poremećajima u disanju.
 Metaboličku acidozu karakterizira smanjenje HCO3- i pH plazme. Uzroci mogu biti proljev,
uremija, šećerna bolest i dr.
 Metaboličku alkalozu karakterizira povišenje HCO3- i pH plazme. Uzroci mogu biti povraćanje,
uzimanje velikih količina alkaličnih lijekova, opstipacija i dr.
 Dišni sustav kompenzira nastanak metaboličke acidoze i alkaloze izlučivanjem ili zadržavanjem
CO2 u krvi.

7
 Bubrežni sustav kompenzira nastanak metaboličke acidoze i alkaloze izlučivanjem ili
zadržavanjem HCO3- u krvi.

 U glavnom izborniku (Experiment) izaberite opciju Metabolic Acidosis/Alkalosis.

 Na ekranu su prikazana pluća i srce na koje se nastavlja mjerač metaboličke aktivnosti
stanica.

a) Disanje kod normalnog metabolizma

Zadatak:

1) Namjestite Metabolic Rate na "normalnu" vrijednost (50).

2) Pritiskom na Start pratite na ekranu osciloskopa krivulju disanja.
3) Rezultate zabilježite u tablicu.
4) BPM pokazuje broj udisaja u minuti.
5) Za čišćenje ekrana osciloskopa pritisnite Clear Tracings.

29. Jesu li dobivene vrijednosti pH i pC02 unutar normalnih vrijednosti?

Kod normalnog metabolizma vrijednosti ph i Pco2 su normalne.

b) Disanje kod povećanog metabolizma

Zadatak:

1) Namjestite Metabolic Rate na 60.

2) Pritiskom na Start pratite na ekranu osciloskopa krivulju disanja.
3) Rezultate zabilježite u tablicu.

75
 4) Povećajte vrijednosti Metabolic Rate na 70, a zatim na 80.
5) Rezultate zabilježite u tablicu.
6) Očistite ekran.

30. Kako ubrzanje metabolizma djeluje na disanje?

Djeluje tako da se ubrzava disanje i amplitude postaju veće.

31. Kako se mijenjaju pH, pC02, H+ i HCO3-?

Pri ubrzanom metabolizmu Ph pada, pco2 raste, H+ raste i HCO3 pada

c) Disanje kod smanjenog metabolizma

Zadatak:

1) Namjestite Metabolic Rate na 40.

2) Pritiskom na Start pratite na ekranu osciloskopa krivulju disanja.
3) Rezultate zabilježite u tablicu.
4) Smanjujte vrijednosti Metabolic Rate na 30, a zatim na 20.
5) Rezultate zabilježi u tablicu.

32. Kako smanjenje metabolizma djeluje na disanje?

Pri smanjenju metabolizma smanjuju se otkucaji i disanje se usporava.

33. Kako se mijenjaju pH, pC02, H+ i HCO3-?

pH raste, pCO2 pada, H+ pada i HCO3- pada.

76