Autoritativni stil roditeljstva

Svi želimo odgojiti svoje dijete najbolje što možemo, no znamo li što je odgoj zapravo, postoji li neko
jasno određenje odgoja, a samim time i odgajanja? Kako bi što bolje odgojili svoje dijete moramo
znati i što odgoj nije. Djeca nisu preslika roditelja: Imaju pravo izabrati vlastiti put, donositi vlastite
odluke. Odgoj nije anarhija: Svaka obitelj treba zajednički postaviti pravila i odgovorno se ponašati
prema njima. Odgoj ne možete nadoknaditi novcem (darovima). Djeca će više cijeniti vašu igru s njim
od 15 minuta nego igračku od 100 kuna. Odgoj nije fizičko kažnjavanje Djecu ne smijemo i nemamo
pravo fizički kažnjavati ako nešto nisu izvršili.

Teško je raspravljati o strategijama i metodama odgoja a da ne spomenemo i pitanja stila odgoja.

Kada proučavamo i definiramo stilove odgoja, važno je usmjeriti se na dimenzije roditeljstva. Postoje
dvije dimenzije roditeljstva. Prva je emocionalna toplina i roditeljsko razumijevanje, tj. količina
podrške, ljubavi i ohrabrivanja koju roditelji pružaju djetetu, nasuprot neprijateljstvu, prosuđivanju i
odbacivanju. Druga se dimenzija odnosi na roditeljski nadzor i roditeljske zahtjeve, tj. na to u kolikoj
mjeri roditelji očekuju zrelo, odgovorno ponašanje djece i u kolikoj mjeri nadziru dijete i imaju uvida
u to što se događa u njegovu `životu. Kombinacija tih dviju dimenzija nastaju četiri opća stila
roditeljstva: autoritarni, autoritativni, permisivni (popustljiv) i zanemarujući (indiferentan).

Sada kada smo objasnili što je to odgoj odnosno što nije te naveli osnovne stilove odgoja pobliže
ćemo opisati autoritativni odnosno demokratski odgojni stil što je i naša današnja tema.

Autoritativni stil odgoja naziva se još i demokratskim, dosljednim stilom odgoja. U njemu su glavni
odgojni ciljevi razviti djetetovu znatiželju, kreativnost, sreću, samostalnost te motivaciju. Roditelji
postavljaju velike zahtjeve, određuju granice i provode nadzor, ali djetetu pružaju veliku toplinu i
potporu. Prihvaćaju djetetovo izražavanje osjećaja i dječju maštu. Ujedno postavljena pravila i
granice objašnjavaju djetetu. Komunikacija je dvosmjerna; dogovara se o svemu što treba učiniti i
zajedno se razgovara o obavljenim zadacima, brine se o djetetovim osjećajima. Roditelji nastoje
djetetu objasniti svaku svoju odluku, a većinu odluka nastoje donijeti u dogovoru s djetetom. Djeca
koju roditelji odgajaju vodeći se ovim stilom odgoja su spontana, slobodno izražavaju svoja mišljenja i
emocije. Takva djeca razvijaju samostalnost, odgovornost, povjerenje, pozitivne oblike ponašanja…

Reprezentativan primjer demokratskog stila odgoja zagovara Amerikanka Jane Nelsen, majka
sedmero djece s doktoratom iz pedagogije. Ona je razvila originalan i djelotvoran stil odgoja i sustav
metodike odgoja koji je u svijetu poznat kao pozitivna disciplina. Na vlastitom je iskustvu uočila da
metodika koja se oslanja na uvjeravanje i objašnjavanje postiže slabe rezultate. ( npr. Djeco ne
smijete to raditi, djeco budite dobri.) kad je jednom svojoj djeci ljutito vikala „sto sam vam puta rekla
da pokupite igračke“ shvatila je da nešto u metodi nije u redu. Razmišljanja i analize dovele su je do
stvaranja teorije koja je u svijetu poznata kao pozitivna disciplina. Pozitivna disciplina podrazumijeva
u svakodnevnom životu slobodu s redom, ograničene izbore za odgajanike te mogućnost izbora u
granicama koje osiguravaju poštovanje. Pozitivna disciplina kao teorijski okvir za metodiku odgoja
podrazumijeva i pomaganje odgajanicima iskusiti i osjetiti prihvaćanje i priznanje, često ohrabrivanje,
izbjegavanje okrivljivanja djece unaprijed, otkrivanje pozitivnog u svemu, izražavanje bezuvjetne
ljubavi te stalna suradnja i dogovaranje.