Energija sunca

Sunce je nama najbliža zvijezda te, neposredno ili posredno, izvor gotovo sve raspoložive
energije na Zemlji. Sunčeva energija je temelj života na Zemlji i stalan pratitelj razvoja
ljudskog roda. Sunčeva energija potječe od nuklearnih reakcija u njegovom središtu, gdje
temperatura doseže 15 milijuna °C.  Radi se o fuziji, kod koje spajanjem vodikovih atoma
nastaje helij, uz oslobađanje velike količine energije. Svake sekunde na ovaj način u helij
prelazi oko 600 milijuna tona vodika, pri čemu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika
pretvori u energiju. Ova se energija u vidu svjetlosti i topline širi u svemir pa tako jedan njezin
mali dio dolazi i do Zemlje. Nuklearna fuzija odvija se na Suncu već oko 5 milijardi godina,
kolika je njegova procijenjena starost, a prema raspoloživim zalihama vodika može se
izračunati da će se nastaviti još otprilike 5 milijardi godina. Pod optimalnim uvjetima, na
površini Zemlje može se dobiti 1 kW/m2, a stvarna vrijednost ovisi o lokaciji, godišnjem dobu,
dobu dana, vremenskim uvjetima itd. 
Smatra se da ljudi aktivno koriste sunčevu energiju od 7. stoljeća prije nove ere, kada su
koristili za potpalu vatre. Današnje tehnologije uporabe sunčeve energije uključuju najrazličitije
primjene, od solarne vrtne rasvjete do automobila na solarni pogon. Suvremeno društvo
prepoznalo je brojne prednosti uporabe sunčeve energije: smanjenje ovisnosti o fosilnim
gorivima, poboljšanje kakvoće zraka i smanjenje emisija stakleničkih plinova, dok proizvodnja
i ugradnja solarnih sustava potiče otvaranje novih radnih mjesta i razvoj gospodarstva. 
Na karti koja prikazuje insolacijski nivo vidi se da Europa nije na vrlo pogodnom području za
eksploataciju, ali unatoč tome u Europi je direktno iskorištavanje sunčeve energije u velikom
porastu. Većinom je to rezultat politike pojedinih država koje subvencioniraju instaliranje
elemenata za pretvorbu sunčeve energije u iskoristivi oblik energije. Osnovni problemi su
iskorištavanja su mala gustoća energetskog toka, velike oscilacije intenziteta zračenja i veliki
investicijski troškovi.
Osnovni principi direktnog iskorištavanja energije Sunca su:

1. Solarni kolektori - pripremanje vruće vode i zagrijavanje prostorija

2. Fotonaponske ćelije - direktna pretvorba sunčeve energije u električnu energiju
3. Solarne TE elektrane – fokusiranje energije zračenja ili optimiranje (najekonomičnije)

ENERGIJA VJETRA

Energija vjetra koristi se hiljadama godina u moreplovstvu, a prvi poznati točak koji je
koristio energiju vjetra konstruisao je grčki izumitelj Heron od Aleksandrije u 1. vijeku
nove ere. Prve prave vjetrenjače potiču iz Irana iz 7. vijeka, a potom su se raširile Azijom. U
10. vijeku uz pomoć vjetrenjača omogućavano je crpljenje morske vode u solanama na
Siciliji, a u 12. vijeku su uveliko korištene u sjeverozapadnoj Europi za mljevenje žitarica i
dobivanje brašna.

Vremenom je napretkom nauke i tehnologije postignuto stvaranje energije vjetra ili snage
vjetra pomoću vjetroagregata. To su uređaji koji usmjeravaju snagu vjetra za proizvodnju
električne energije. Zahvaljujući vjetru, lopatice turbine koje su pričvršćene na rotor se
pokreću, a rotor okreće generator da bi stvorio električnu energiju. Male, pojedinačne
vjetroturbine mogu proizvesti 100 kilovata snage, dovoljno za napajanje kuće, a
vjetroelektrana može proizvesti daleko više električne energije, dovoljno za napajanje
hiljade domaćinstava.

Najveća pučinska vjetroelektrana na svijetu naziva se Walney Extension. Ova

vjetroelektrana je u Irskom moru otprilike 19 kilometara zapadno od sjeverozapadne obale
Engleske.

Vjetroelektrane da bi bile efikasne potrebno je da se nalaze u područjima sa učestalim

vjetrovima većih brzina. Takve lokacije se najčešće nalaze na većim nadmorskim visinama
ili na inače vjetrovitom mjestu, npr. na obali ili na pučini, kako bi se iskoristile prednosti
prirodnih vjetrova.Turbine su skupe za izgradnju i održavanje, tako da je veliki izazov
formirati vjetropark, čak i za razvijene zemlje, a isplativost se postiže tek nakon više od 10
godina.

Energija vjetra je tehnologija za koju se očekuje da će pružiti najveći doprinos ciljevima

obnovljive energije EU za naredni period. Mapa koju su kreirali istraživači s britanskog
Univerziteta Sussexa i danskog Univerziteta u Aarhusu prikazuje kako zemlje istočne
Evrope nude najveći potencijal za eksploataciju energije vjetra. Istraživanje pokazuje da je
46% evropskog kopna pogodno za izgradnju vjetroturbina nakon izuzimanja urbanih
sredina, vojnih postrojenja i drugih područja nepogodnih za eksploataciju vjetra.

Snaga vjetra već je konkurentna drugim izvorima električne energije u brojnim zemljama
svijeta, međutim istovremeno je potrebno poboljšati znanje o potencijalnim uticajima
vjetroelektrana na okoliš i zdravlje, obzirom na široku upotrebu tehnologije.

BiH trenutno ima 3 vjetroelektrane: Podveležje i dvije kod Tomislavgrada. Prema mapi
Evrope koju su kreirali istraživači s britanskog Univerziteta Sussexa i danskog Univerziteta
u Aarhusu, Bosna i Hercegovina i Makedonija u grupi su zemalja s najvećim potencijalom
za eksploataciju energije vjetra.

Nedostaci vjetroelektrana: Vjetar nije stalno prisutan tako da struja koja se generira tokom
oluja, ne može biti sačuvana za upotrebu tokom mirnijih perioda; ipak se radi na tome da se i
to omogući. Grupe turbina mogu utjecati negativno na pejzaže i uživanje u pogledu, a mogu
uticati i na divlje životinje, posebno ptice, o čemu se treba voditi računa kroz upravljačke
dokumente, zakonske i podzakonske odredbe. Oko 7000 turbina je potrebno da proizvede
istu količinu električne energije koju proizvede jedna nuklearna elektrana. Vjetroelektrane su
bučne za one koji žive u samoj blizini.

Prednosti vjetroelektrana: Obnovljivi su izvor energije. Sigurne su i čiste, ne doprinose

globalnom zagrijavanju i kiselim kišama. Imaju minimalan uticaj na lokalne ekosisteme.
Vjetrovi su zimi jači što odgovara povećanim potrebama za strujom. Nakon inicijalnih
troškova za izgradnju vjetroelektrana, proizvodnja električne energije od ovog izvora je
prilično jeftina.
 ENERGIJA VODE

Nakon čitanja naslova vjerojatno je prvo pitanje koje se ti nameće sadrži li voda uopće
energiju? Kao i većina drugih tvari, voda sadrži dva oblika energije. Prvi oblik je kinetička
energija, to je energija koja se može koristiti prilikom kretanja. Zbog te energija voda može teći
i nastaju valovi. Drugi oblik je potencijalna energija vode koja je „uskladištena“ u vodi, ali je
neiskorištena.
Ta energija postaje korisnom kada voda počne teći. Tada se ona pretvara u kinetičku
energiju koja uzrokuje kretanje. Energija vode je upravo ona energija koja nastaje padom vode
i može se korisno upotrijebiti.
Tijekom povijesti energija vode koristila se za navodnjavanje i pokretanje različitih
mehaničkih naprava kao što su vodenice, mlinovi, dizalice ili liftovi. U današnje vrijeme
energija vode se najčešće koristi u velikim hidroelektranama gdje se postupno i preko nekoliko
uređaja, kao što su turbine i generatori, pretvara u električnu energiju.

Snagu vode koristili su već u 6. tisućljeću prije Krista za navodnjavanje u Mezopotamiji i

starom Egiptu, a prvi vodeni satovi konstruirani su u 2. tisućljeću prije Krista.
U Indiji i starom Rimu koristili su vodenice i mlinove za žitarice, dok su iz Kine i dalekog
istoka poznate vodom pokretane crpke koje su vodu prebacivale u kanale za navodnjavanje..

Hidroelektrična energija je energija koja se dobiva padom ili strujanjem vode, a smatra se
obnovljivim izvorom energije koji se, za razliku od fosilnih goriva, može obnoviti nakon što se
iskoristi za proizvodnju energije. Ovaj oblik energije ima mnoge prednosti, ali i nedostatke.
Voda sadrži relativno veliku količinu upotrebljive energije koja se može iskorištavati uz
relativno niske troškove. Nadalje, hidroelektrane emitiraju vrlo malo ugljikovog dioksida i
drugih štetnih plinova te imaju znatno duži vijek trajanja od termoelektrana ili nuklearnih
elektrana. Brane koje se koriste za hidroelektrane mogu spriječiti poplave te pomažu u
regulaciji vode za navodnjavanje nizvodno od brane. Međutim, hidroelektrane istovremeno
zauzimaju mnogo prostora što uzrokuje gubitak staništa za mnoge biljne i životinjske vrste,
narušavaju izgled okoliša i onemogućavaju brojne rekreativne aktivnosti na rijekama, a
same brane onemogućavaju nizvodne i uzvodne migracije riba. Također, često su životne
zajednice rijeka znatno smanjene u području izgradnje hidroelektrana.

GEOTERMALNA ENERGIJA

Povijest geotermalne energije seže u davnu prošlost kada su još antički narodi geotermalne
izvore koristili za kupanje i grijanje, te u medicinske svrhe. Iako se geotermalna energija na
ovaj način koristila stoljećima, prva upotreba geotermalne energije u industriji počinje u 18.
stoljeću. Prvi pokušaj proizvodnje električne energije iz geotermalne energije dogodio se tek u
20. stoljeću. Krajem 18. stoljeća u Italiji (Pisa) se na Larderello polju pomoću pare iz
geotermalnih izvora izdvajala borna kiselina.

Geotermalna energija je oblik toplinske energije sadržane u masi Zemlje na većim dubinama.

Na dubini od oko 6.400 km u Zemljinoj jezgri temperatura doseže do vrijednosti oko 5.000 °C.

Toplina rastaljene mase iz te se dubine prenosi prema površini.

Jedan dio podzemne vode stvara svoj put do Zemljine površine preko rasjeda i pukotina, te
izlazi kao topla voda ili para. To rezultira u formiranju toplih izvora i gejzira.

Drugi dio podzemne vruće vode ostaje duboko pod zemljom, zarobljen u pukotinama i u
poroznim stjenama pod visokim tlakom i temperaturom

Razvijene su različite tehnologije za korištenje geotermalne energije. Razlikuju se dva osnovna

načina korištenja geotermalne energije: izravno korištenje i ne izravno korištenje

Prvi način podrazumijeva korištenje vruće vode koja izbija iz podzemlja za npr. toplice, za
grijanje kućanstava i staklenika, za neke industrijske procese. Drugi način korištenja
geotermalne energije podrazumijeva njenu pretvorbu (transformaciju) u električnu energiju.

Dobivanje električne energije iz geotermalne predstavlja najzanimljiviji oblik korištenja. Kako

se pri tome koristi vrela voda i para iz Zemlje za pokretanje generatora, pri tome nema izgaranja
 fosilnih goriva te nema niti emisija štetnih tvari u okoliš. Dodatna prednost je u tome što se
takve elektrane mogu implementirati u najrazličitijim okruženjima, kao što su farme, pustinjska
područja, šumsko -rekreacijska područja, …

ENERGIJA BIOMASE

Najuobičajeniji i najtradicionalniji način korištenja energije biomasa je klasična metoda paljenja vatre. No,
korištenje biomase razvojem tehnologija se proširilo i na proizvodnju biogoriva koja se najčešće koriste za
prijevoz i u kućanstvu. Glavna biogoriva su biodizel i bioetanol.
Biodizel se dobiva od biljaka koje u sebi sadrže znatan postotak ulja (uljana repica, soja, biljke krstašice). Od
biljaka koje pak imaju znatan postotak šećera (šećerna trska, kukuruz) proizvodi se bioetanol (tekuće alkoholno
gorivo), uz pomoć kvaščevih gljivica i naknadnom preradom (rafiniranjem). Također, nusproizvod raspadanja
organskih tvari bez prisutnosti kisika je i bioplin, najčešće metan. Njega najlakše možemo sakupiti na
odlagalištima otpada, na deponijima stajskog gnoja na farmama i sl. gdje se izgrađuju bioplinska postrojenja, a
bioplin se zatim koristi ili za proizvodnju električne eneregije ili za zagrijavanje prostorija.     
Biomasa, biogorivo i bioplin su zapravo samo razni oblici pohranjivanja energije sunca. Na početku je
uvijek biljka. Procesom fotosinteze od vode iz tla i ugljikovog dioksida iz zraka, a koristeći energiju sunca,
biljka stvara ugljikohidrate i gradi svoje tijelo – raste, a istovremeno se kao nusproizvod oslobađa kisik.
Najveća prednost biomase leži u činjenici da je ona nepresušan izvor energije koji nema prevelikog
negativnog utjecaja na okoliš. Razlog tome je što biomasa izgaranjem ne pušta višak CO2 u okoliš. Naime, ona
za svoj rast i razvoj koristi upravo CO2 koji izgaranjem iz sebe i ispušta, pa se zbog tog nikad ne stvara višak
ugljikovog dioksida u atmosferi. Kod fosilnih goriva to nije stvar jer se njihovim izgaranjem oslobađa ugljik
koji je davno zarobljen što znači da se njihovim izgaranjem razina ugljikovog dioksida u atmosferi povećava.
No, to ne znači da biomasa nema negativnih učinaka na prirodu. I njezino korištenje može doprinijeti
globalnom zatopljenju u slučaju da se pretjeranom sječom drveća, a nedovoljnom sadnjom novih drveća, uništi
prirodna ravnoteža. Zato moramo biti posebno oprezni i osjetljivi na ilegalnu sječu drveća koja narušava tu
ravnotežu.
Izvori biomase
Kako smo već rekli, biomasa nije jednostavan pojam već se odnosi na energiju koja se može dobiti iz različitih
izvora. Tako biomasu možemo podijeliti na:
 Ostaci i otpad nastao pri piljenju, brušenju, blanjanju…
 Služi kao gorivo u vlastitim kotlovnicama, sirovina za proizvode, brikete, pelete
 Jeftinije je i kvalitetnije gorivo od šumske biomase

Prednosti korištenja biomase

Važnost i prednosti korištenja biomase kao goriva prepoznaje i Europska Unija koja potiče poboljšanje politike
o biomasi kako bi se povećala i sama primjena biomase u svrhu smanjenja stakleničkih plinova i njihova
stabiliziranja.

Bioplinska postrojenja i proizvodnja energije iz bioplina veoma su značajan projekt u BiH s aspekta provedbe
direktiva Evropske unije. Takvo jedno postrojenje nalazi se u Kalesiji na Farmi „Spreča“. Riječ je o prvoj farmi
u Federaciji BiH koja je otvorila bioplinsko postrojenje. Riječ je o pionirskom postrojenju, gdje se električna
energija proizvodi iz obnovljivih izvora. Kao sirovina se koriste kukuruzna silaža, pileći stajnjak, goveđa
gnojnica. Radi se o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora. Što se tiče tehnološkog procesa, radi se
o procesu gdje se iz supstrata dobiva bioplin koji se dalje prebacuje u CHP jedinice, nakon čega se dobiva
električna energija koja se u kompletnoj količini distribuira u mrežu.