2. HIDRAULICNE - VODENE MASINE 2.1. ULOGA I ZNACAJ HIDRAULICNIH MASINA Jo& od najstarijih vremena |judi su teZili da iskoriste vodu. Vodu su prvo koristili za navodnjavanje podiZuci je pomocu primitivnih uredaja koje su okretali Ijudi ili konji, a zatim za pogon vodenica - pomoéu drvenih tovkova sa lopaticama uronjenim u rijeku. Ovim tovkom sa lopaticama pretvara se energija kretanja vode u mehanicki rad. Snaga na vratila totka bila je mala. Kasnije, u srednjem vijeku, pojavijuju se prosta vodena kola, koja su koristila teZinu vode i udar pri padanju vode na kolo. Ova kola su primjenjivand za pogon pilana (strugare drveta), tkaonica i u kovaénicama. U ovim kolima energija poloZaja vode pretvara se uglavnom u mehanitki rad. Snaga na vratilu ovih kola bila je neSto veca u odno- su na kola koja su bila uronjena u vodu. Danas je vrio mali broj vodenih kola u upotrebi. Ona se danas mogu naéi jo samo u pogonu mlinova na potocima i manjim rijekama. Vodena kola imaju malu snagu jer neracionalno isko- riS¢avaju energiju vode, te tako imaju vrlo mali stepen iskoriSéenja. Vodene turbine, kao pogonske matine, javile su se tek u devetnaestom vijeku. Kod njih se prvo pretvara energija poloZaja vode u energiju kretanja i kao takva se koristi u turbinama za dobijanje mehanickog rada. Snaga na vratilu turbine moze da bude vrlo velika, do 185.000 kW u jednom agregatu. U isto vrijeme pojavljuju se i drige vrste hidrauliénih maSina, kao Sto su pumpe, koje pomocu mehaniéke energije crpe - pumpaju vodu i podizu je na izvjesnu visinu. ‘Vodene turbine su pogodne za svaku visinu pada vode i svaku koliginu i mogu da se grade kako za mate tako i za velike snage. Vodene turbine su toliko usavrene da skoro do krajnosti isko- riSéuju energiju vode, pa imaju i veliki stepen iskoriS¢enja. Tehnigki najpogodniji natin isko- riSéenja vodene energije postize se u postrojenjima hidroelektrana. Hidroelektrane omoguéaju da se hidrauligna energija pretvara u elektrignu, kao najpogodniju vrstu energije za prenos na bilo koje mjesto. Prema tome, hidroelektrane koriste hidrauliéne maSine za pretvaranje energije vode u mehanicki rad, a elektri¢ni generator pokretan turbinom proizvodi elektriénu energiju. 2.1.1, VRSTE VODENIH POGONSKIH MASINA Ma¥ine u Kojima se energija vode pretvara u mehanitku energiju nazivaju se vodene (hidrauligne) pogonske masine. Ove makine se dijele u dvije skupine: vodena kola i vodene turbine. ‘Vodena Kola su najjednostavnijc i najstarije hidrauligne pogonske maSine, a koriste manje protoke vode,.tj. manje Koligine energije vode. Vodene turbine su savremene hidrauligne pogonske maine. One iskoriSéavaju svaku koli¢inu vode, i onus najmanjim padom, pa sve do najveteg, a grade se sa snagom od 1 kW do 185.000 kW. Kako je veé re’eno, vodene turbine se najvi’e Koriste za pogon elektriGnih generatora za proizvodnju elektritne energije u hidroelektranama. 102.2. VODENA KOLA Opis vodenog kola Vodena kola pripadaju grupi jednostavnih vodenih pogonskih maSina, koja se od svog najranijeg oblika do danas nis narodito usavrsila, pa je njihova upotreba svedena na najprostije uredaje. Vodena kola se primjenjuju za mala postrojenja, snage do 22 kW i visinu pada vode do 7 m. Vodeno kolo se sastoji uglavnom od totka sa vratilom na tijem se obimu nalaze lopatice. Prostor izmedu lopatica puni se vodom éija tezina ili udar stvara obrini moment koji okrese kolo, a s njim i vratilo. Sa vratila se snaga prenosi preko zuptanika na radnu masinu i koristi u najrazlititije svrhe, kao naprimjer: za mlinove, pilane, tkaonice itd. Broj obrtaja vodenih kola je vrlo malen i kreée se do 20: min”. Pregnici kola su razliiti i krecu se od 0,75 do 2m. Obodna braina se kreée od 1 do 2 mvs, U novije vrijeme vodena kola se izraduju od éeliéne konstruk- cije, a sve manje od drveta. Dobra strana vodenih kola je: sto su neosjetijiva prema netisto¢ama, koje donosi voda, jednostavne su konstrukeije ijeftina su za izradu, Nedostaci su sljedeéi: mali broj obrtaja koji se ne moze regulisati pri promjeni opterecenja vodenog kola, zauzimaju mnogo prostora i imaju velike mehaniske gubitke, naroéito u leziStima. Princip rada vodenih kola Razlikujemo tri vrste vodenih Kola, i to: nadljevno, kolo s ulazom vode u sredinu i pod- Ijevno kolo. Nadljevno kolo. Kod ovog kola (s1.2.1.) voda pada na lopatice i pokreée ga svojim udarom i tezinom. Ovdje se iskoriSéava potencijalna energija vode. Lopatice su prema vratilu radijalne, a prema obodu vie tangencijalne (kako bi duze zadrazvale vodu). Ovakva kola se upotrebljavaju za padove vode od 3 do 8 m, a postavjaju se iznad nivoa donje vode bar 10 em, tako da kolo u vodu ne ulazi (jer bi inate nastalo kogenje). Stepen iskoriséenja kod ovog kola kreée se do 0,6. Veliki gubici nastaju zbog izljevanja vode s lopatica prije nego dodu w najnizZi poloZaj. Stika 2.1. Kolo s ulazom u sredinu. Kod ovog kola voda ulazi u lopatice u podrugju oko sredine vratila, i to poscbnim provodnim kanafom koji omoguéuje ulaz vode bez udara (s1.2.2.). ‘Voda na kolo dieluje uglavnom svojom tezinom, kao i potiskom na lopatice. U kanalu se nalazi zasun (K) pomoéu kog se vr8i regulacija protoka vode na lopatice kola.Slika 2.2. Oblik lopatice je takav da iz vode izlaze Sto ekonomitnije kako bi gubici bili Sto manji. Protok vode iznosi 0,4 do 3 m? /s. Stepen iskori8éenja kod ovakvih Kola kreée se do 0,6. Podljevno kolo. Ovo se kolo koristi za male padove vode od 0,2 do 1,5 m i za protoke do 4 m/s. Postavija se u struju vode, 310 znadi da ovo kolo (sI.2.3.) koristi kinetiéku ener- giju vode. Preénik ovakvih kola kreée se od 2 do 6 m, sa vrlo malim brojem obrtaja. Stepen iskoriSéenja kreée se do 0,6. Slika 23. 2.3. VODENE TURBINE ‘Vodena turbina je masina koja pretvara energiju vode u mehanitku energiju. Kako energija vode moze biti kineti¢ka (energija kretanja) ili potencijalna (enengija poloZaja), a njihovo pretvaranje izvedeno po razlisitim principima (akciono i reakciono djejstvo vode), to postoje razlitite konstrukcije vodenih turbina, Koja i kakva ée se turbina upotrijebiti u konkretiom slutaju zavisi od pada i koligine vode, od snage i broja obrtaja turbine, slo- bodinog prostora itd. To mati da svako hidrauliéno postrojenje zahtijeva posebnu vrstu, veliginu, polozaj i konstrukeiju turbine. Postrojenja koja koriste male padove (do 15 m) nazivaju se postrojenja niskog pritiska i obitno se grade na mimim rijekama ili vjeStaékim kanalima pored rijeke. Za razliku od postro- Jjenja niskog pritiska postoje i postrojenja visokog pritiska (sl.2.4.). Postrojenja visokog pritiska ‘grade se u planinama za padove preko 15 m. Voda se kreée iz jezera ili rijeke kroz cjevovod u podnogje planine gdje se nalazi matinsko postrojenje. Ovakvo jedno hidroenergetsko postro- jenje sastoji se od dovodnog kanala ili tunela koji spaja jezero ili rijeku sa razvodnikom - vodostanom. U vodostann se voda skuplja i prema opteredenju turbine propusta se veéa ili manja koligina vode u cjevovod. Od vodostana voda se sprovodi cjevovodom do matinske 12kuée, a odavde odvodnim kanalom do donje rijeke ili jezera. Na ulazu u cjevovod i pred ulazom uu turbimu postavijaju se uredaji za zaustavijanje vode, kao npr. ventili, au cjevovodu pred turbinom postavlja se ventil sigumosti radi osiguranja postrojenja od naglog udara vode. Slike 24. Koligina vode u rijeci nije uvijek jednaka, U kignim periodima i u proljeée, kad se topi sni- jeg, vode ima dosta, dakle mnogo vie nego u Ijetnom periodu, a da bi se obezbijedila dovo- Ina kolitina vode za rad postrojenja tokom godine stvaraju se akumulaciona jezera. Akumulaciono jezero puni se za vrijeme kiSnih perioda, a prazni se u suSnom periodu, pa tako bidroenengetsko postrojenje moze stalno da radi. 2.3.1. VRSTE, PRINCIPI DJELOVANJA I KONSTRUKCUE VODENIH TURBINA Vodene turbine kao pogonske maine najvige se koriste u hidroenergetskom postrojenju za pogon elektriénih generatora. Od svih vista vodenih turbina danas su se u upotrebi najbolje pokazale: Peltonova taurbina (dobila ime po Amerikancu Pelton); Frensisova turbina (dobila ime po Amerikancu Frensisu), Kaplanova turbina (dobila ime po Cehu Kaplanu); Propelerna turbina. Prema natinu djelovanja i iskori8éavanja vodene energije razlikujemo dvije vrste vodenih turbina, i to: s akeionim i reakeionim djejstvorn vode. U akcione turbine ubraja- Ju se Peltonova, a u reakcione Frensisova, Kaplanova i propelerska turbina. Akciono djelovanje vodene entergije. Ako stavimo ravnu ploéu okomito na pravac kre~ tanja vodenog mlaza, zapazicemo da voda skreée pod uglom od 90” i da u isto vrijeme pritisée ravnu plotu (s1.2.5a.). Ako uzmemo plou oblika datog na sl.2.5b. zapazamo da struja vode skreée za 180°, dakle dvostruko vise nego na sl.2.5a. Kako velitina pritiska na plo’u zavisi 0 veligini skretanja vode, 10 e u dragom slutaju (sI.2.5b.) pritisak biti dva puta veci nego u prvom (s12.5a.). Djelovanje pritiska zbog skretanja vodenog mlaza zove se akciono djelovanje. 13a » ‘Slika 25. Reakciono djetovanje vodene energie. Da bismo objasnili reakciono djelovanje vodene energije, posluzimo se jednom posudom, koja se moze lahko kretati po svojoj pod- tozi (s1.2.6.). Ako je posuda napunjena vodor, statiéki pritisak nz zidove posude je jednak, pa ée posuda ostati u stanju mirovanja. Otvorimo li posudu na jednoj strani, te na taj nagin omoguéime isticanje vode iz posude, kretanje posude ostvariée se u smjeru suptetnom od isticanja te&nos! Dakle, pritisak + p odréavao je ravnotezn sa pritiskom - p, pa je posuda mirovala do njenog otvaranja. Sa otvaranjem posude nestalo je pritiska + p na zid posude, dok je ostao pritisak - p (Koji je suprotnog smjera), time je ravnoteda pritisaka poremeéena. Zbog te poremeénosti posuda ée se kretati u smjeru pritiska - p. Djejstvo vode na suprotnoj strani zhog isticanja zove se reakciono djejstva. Slika 2.6. Gotovo sve vodene turbine, bez obzira na natin iskoriséavanja i djelovanja vodene energije, imaju ove konstruktivne dijelove. Sprovodno kolo ili tredaj sluzi za usmjeravanje vode u radno-obrino kolo turbine. Sprovodni uredaj moe biti u obliku mlaznice ili sprovodnog kola s vie sprovodnih lopati- ca koje su tako smjeStene oko rotora da éine sprovodne kanale za usmjeravanje vode w rotor. Obrino kolo '- rotor ima lopatice i naglavijeno je na vratilo turbine. Djejstvo vode na lopatice rotora visi okretanje rotora, a time i vratila turbine i tako kinetitku energiju vode pretvara u mehanicku energiju. Vratilo turbine na kome je uévrSéen rotor s lopaticama moze biti vodoravno ili uspravno, a vrlo rijetko koso i oslonjeno je na leZista koja se nalaze u kuéiStu turbine. Kuétite turbine ima zadatak da zaStiti rotor od aiteéenja i istovremeno spretava prskan- je vode u prostorije gdje je smjeStena turbina. Ureda] za regulisanje broja obrtaja i snage turbine sastoji sc uglavnom od centrifu- galnog regulatora i servo motora. Zadatak ovog uredaja je da pri promjeni optereéenja i broja obrtaja vratila turbine reaguje i uspostavi ravnotezu ovih veligina 42.3.2. PELTONOVA TURBINA Peltonova turbina se upotrebljava za relativno male koliéine vode, a velike padove - od 60 do 1500 m. Postavlja se obitno u podnozju pada vode kako bi se on mogao potpuno isko- ristiti. Peltonova turbina (s1.2.7.) se sastoji od: dovodne cijevi za vodu (I), mlaznice s iglom (2), rotora s lopaticama (3) i kuéi8ta (4). Ova turbina spada u grupu akcionih turbina. ‘Sika 2.7 Najznaéajniji element turbine su njene lopatice, koje su takvog oblika, koji omoguéava najbolje iskori8éenje mlaza vode. Ove lopatice rijetio je Pelton, konstrukeijom zaobljenih Skoljkastih lopatica, koje se sastoje iz dva dijela(s1.2.8a.), pomoéu kojih sc mlaz vode skrete skoro za 180°. Lopatice se grade obitno od livenog gvodta sa veoma finom unutrasnjom, obradom. Ove lopatice dijele mlaz vode na dva dijela, te se na taj nagin dobije dvostruko skretanje mlaza, ime je stepen djelovanja turbine znatno poveéan. Prije nego Sto su primi- jenjene ove lopatice, stepen djelovanja kretao se kod ovih turbina od 0,3 do 0,5, a sa prim- jenom ovih lopatica dostigao je vrijednost 0,9. Princip rada Peltonove turbine Princip rada Peltonove turbine sastoji se u sijedecem. Voda se dovodi do turbine kroz dovodnu cijev, na kraju koje se nalazi mlaznica. Na s1.2.8b. prikazan je radni dijagram Peltonove turbine. Voda koja ulazi u mlaznicu je pod visokim pritiskom p (zbog velikog pada) i relativno malom brzinom v. U mlaznici se voda jako ubrzava (na racun pada pritiska), tako da na izlazu iz mlaznice dobijemo mlaz skoro atmosferskog pritiska p, i vrlo velike brzine v,. Dakle, u mlaznici se cjelokupna cenergija pritiska pretvara u kineti¢ku energiju mlaza vode. Mlaz vode koji izlazi iz mlaznice velikom brzinom udara u lopatice obrmnog Kola predajuéi kineti¢ku energiju rotoru turbine i sa malom brzinom izlazi iz turbine u odvodni kanal. Pod uticajem zaobljenih lopatica dijelovi mlaza vode postupno mijenjaju smjer kretanja i skreéu skoro za 180° da bi se dobi- Ja to veta akciona sila mlaza na lopatice rotora. Usljed skretanja u svakoj Zestici vode jav- Ija se centrifugalna sila u praveu tangente na obrtno kolo, koja je znatna zbog velike brzine kretanja vode. Rezultanta centrifugainih sila svih testica pada tangencijalno na tofak i daje obrini moment koji se sa vratila turbine koristi u vidu mehanitkog rada.pritisak p a ») Slike 2.8, Kako turbina u hidroenergetskom postrojenju pogoni elektriéni generator koji je izloZen promjenljivom optereéenju, to ée se promjenljivo opterecenje odraziti i na samu turbinu. Znadi da je potrebno vi8iti regulisanje rada turbine kako bi se odréao stalni broj obriaja. Dovod vode se regulise pomicanjem igle koja se nalazi u mlaznici. Kad se optereéenje naglo promijeni, potrebno je isto tako brzo regulisati kolitinu vode koja izlazi iz mlaznice. Kako voda dolazi do turbine dugatkim cjevovodom, nagla promjena koligine vode prouzrokovala bi hidraulitki udar. Naime, zbog naglog zaustavijanja toka vode kroz cjevovod, voda bi morala odmah stati, a njezina kinetitka energija trenutno uniStiti. Znagi - kineti¢ka energija vode u cjevovodu bi se pretvorila u veoma veliku enregiju pritiska koja bi razorila cjevovod. Da se sprijeti hidraulitki udar, kolitinu vode treba postupno mijenjati. Ta postupnost se ostvaruje pomoéu skretaa (s1.2.9.) koji se automatski pomite pomocu regulatora broja obriaja i postavlja se ispred same mlaznice. Ako se opterecenje smanji ili poveéa, regulator pomakne skretaé tako da skrene veéi ili manji dio vadenog mlaza s lopa- tica rotora. Pri tome regulaciona igla malo pritvori otvor na mlaznici i tako prilagodi kolitinu vode novom optereéenju, a skretaé se zatim ponovo vrata u prvobitni polozaj i tako omoguéava dotok novo uspostavijenog mlaza vode lopaticama rotora.2.3.3. FRENSISOVA TURBINA Frensisova turbina se primjenjuje za srednje padove od 30 do 300 m i za srednje protoke. Turbina je pogodna za srednje tokove rijeka. Turbina se sastoji od: rotora (1), vratila (2), statora (3), aspiratora ili sifona (4), upéastog prenosa i regulatora (s1.2.10a.). Vodena turbina koju je 1849.godiné izradio Frensis od tada pa do danas u mnogo emu se izmijenila i poboljSala da bi se postigao Sto bolji stepen iskori8éenja i Sto vedi broj obrtaja. Od svih turbina, Frensisova turbina se najvise upotrebljava radi toga Sto se moze gradi s razlicitim poloZajem vratila za razligite terenske prilike i za razligite koli&ine vode. Narodita prednost ove turbine je u tome Sto se moze gra- diti za razlidite visine pada vode i za razlitite brojeve obrtaja vratila. Frensisove turbine se grade kao spiralane i kao turbine otvorene izvedbe. Spiralne turbine grade se za dovod vode cjevovodom koja ima pad do 300 m, dok za padove do 15 m, dovod vode visi se otvorenim kanalom i koristi se turbina tzv. otvorene izvedbe. Princip rada ostvaruje se na sljedeéi naéin, Voda koju dovodimo kanalom (za manje padove) li cjevovodom (za vece padave) nalazi se pod odredenim pritiskom. U sprévedno kolo voda ulazi radijalno malom brzinom i usmjerava se prema lopaticama rotora (obrtnog kola), te dobija vecu brzinu na raéun smanjenja pritiska. Preostali dio pritiska vode isko- riS¢ava se za poveéanje relativne izlazne brzine vode, usljed Sega u rotoru nastaje reakeiono diejstvo vode. codvod dovod ‘Slike 2.10. Lopatice rotora su zakrivijene (s1.2.10a.), pa zbog toga voda mijenja smjer i time preda- je rotor svoju kinetitku energiju, a ujedno djeluje i svojim pritiskom. Taj pritisak zbog promjene smjera strujanja vode u lopaticama rotora prouzrokuje reakcijsko djelovanje silom 2F (s1.2.6.). Na taj nagin energija pritiska i kineti&ka energija vode pretvaraju se u mehanitki rad na vratilu turbine. Lopatice rotora su izvedene tako da je izlazni presjek manji od ulaznog, pa je i iziazna brzina vode veéa od ulazne na ratun pada pritiska, ‘Nakon izvréenog rada u rotoru, voda izlazi iz turbine aksijalno (s1.2.10b.), a zatim ulazi usifon. Sifon omoguéava da se turbina postavi visoko iznad donjeg nivao vode, a da se ipak iskoristi njen cijeli pad. Na sl.2.11. prikazan je sifon - aspirator koji ima oblik cijevi koja se prema dolje Siri i ulazi u donji nivo vode. On ima usisno djelovanje, jer je pritisak u donjem nivou vode jednak atmosferskom pritisku, pa se sa visinom smanjuje. Znati da je na gor- 7jem kraju sifona pritisak manji u odnosu na pritisak koji viada u donjem dijelu sifona, tj. donjem nivou vode. Sika 2.11 Stepen korisnog djelovanja kod avih turbina kreée se od 0,8 do 0,85. Frensisova turbina otvorenog tipa prikazana na s1. 2.12. upotrebljava se, kako je reBeno, za male padove. Ona nema kuéiste, veé voda otvorenim kanalom dolazi do turbine. Stator turbine ima oblik vijen- ca lopatica, koje vodu dovode po titavom obimu rotora, Voda prolazi kroz stator radijatno, zatim iz njega ulazi u rotor Zije su lopatice tako zakrivijene da voda u njima skreée, pa se u rotoru proizvodi mehanitki rad. Voda iz rotora odlazi u sifon, a iz njega u odvodni kanal. Slika 2.12. Frensisova turbina mora se regulisati zbog istih razioga kao i Peltonova. Zbog toga su lopat- ice statora pokretne, pa ih mozemo zakretati pomoéu pokretnog obruéa (sl.2.13.). Zakretanje ob- rua, a time i lopatica, vrsi automatski regulator pomogu servmotora. Zaokretanjem lopatica re- gulige se kolitina vode, atime i snaga turbine, ali tako da pri tome broj obriaja turbine ostane ist. 18Slika 2.13, 2.3.4: KAPLANOVA TURBINA, Kaplanova turbina se primjenjuje za relativno male padove od 7 do 30 m i za velike koligine vode. - Glavnt dijelovi turbine jesu: obrino kolo (rotor) koje se sastoji od glav&ine i od tri do osam pokretnih lopatica u vidu peraja, zatim glavéine koja se nastavija na Suplie vratilo koje se osla- aja na uzduzno leZiste, Od vratila se pomoéu konusnih zupSanika mehanitki rad direktno pre- ‘nosi na transmisiju ili elektriéni generator. Sprovodno kolo je isto kao i kod Frensisove turbine. Uredaj za regulisanje turbine u statorskom dijelu je isti kao i kod Frensisove turbine, koje ac ostvaruje okretanjem obruéa, a time i lopatica u sprovodnom kolu, dok se regulisanje u rotorskom kolu vr8i pomoéu zakretanja peraja rotora. Zakretanje peraja rotora ostvaruje se na aljedeci natin. Kroz Suplje vratilo turbine prolazi poluga koja pokrece mehanizam za pokre- lnnje peraja. Nagib peraja rotora turbine zavisi od optereéenja turbine, tako da Kaplanove tur- bine zahvaljujuéi moguénosti zakretanja peraja rotora imaju od 1/3 optereéenja do punog ppteresenja neprekidno povoljan stepen korisnog djelovanja. Dakle, regulacija se vr8i zakre- Ianjem statorskih i rotorskih lopatica, tako da kolitinu vode regulisemo pomocu statorskih Ippatica, a lopatice rotora zakrenu se toliko da razmak izmedu njih odgovara kolitini vode koja olazi kroz turbinu. Sifon ima istu ulogu kao i kod Frensisove turbine. Broj obrtaja vratila kod Kaplanove bprbine kreée se od 500 do 1000 min."!, sto omoguéuje postavijanje generatora manjih limenzija, riego je to potrebno za sporohodne turbine, s tim da se generator moze spojiti Deposredno s turbinskim vratilom, bez ikakvih zupéanih prenosnika. 2.3.5. PROPELERNA TURBINA Propelerna turbina se razlikuje od Kaplanove turbine u tome Sto njezina krila u rotoru psu pokretna (ne moie se ‘vr8iti zakretanja peraja rotora). Zato propeleme tubine imaju Ranji stepen korisnog djelovanja u odnosu na Kaplanove turbine &iji je stepen korisnog Iielovanja oko 0,9. Princip rada propelerne turbine sastoji se u sljedegem. Voda koja se dovodi dovodnim tanalom nalazj se pod odredenim pritiskom. U sprovodno kolo (stator) voda ulazi radijalno, alom brzinom i svojim usmjeravanjem postize veén brzinu na ratun jednog dijela pritiska, a tatim skreée 2a 90° i ulazi u obrino kolo (rotor) te u aksialnom smjera odlazi na peraja rotora itako ga okreée. Iz turbine voda ulazi u sifon gdje se izjednatuje pritisak sa atmosferskim pri- fskom uz smanjenje brzine, a iz sifona u odvodni kanal (sl.2.14.).‘Slike 2.14. Usljed skretanja vode i suZavanja kanala rotora dobija se mehanitka enengija na vratilu rotora, i to dijelom usljed akcionog, a dijelom usljed reakcionog djelovanja vode. Propelemna turbina postize pri punom optereéenju vrlo dobar stepen iskoristenja (oko 88%) koji se brzo smanjuje kad turbina radi pod djelomitnim optereéenjem, manjim od onog za koje je gradena. Stoga je propelema turbina prikladna samo za postrojenja s konstantnim koliginama raspolodive vode i pod jednolitnim (stalnim) optereéenjem. Upotrebljava se uglavnom za padove od 7 do 30 m. $ velikim koliinama vode razvija i do 1000 obrtaja u minuti. 20