RADOVI FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU

KNJI GA XIV /1
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

HARIS DERVIŠEVIĆ

Zaboravljena baština: Mustafa Sin Omera Mostarac,

kaligraf 18. stoljeća
 UDK 74.071.1:929 Mustafa Mostarac
003.077( 497.6)" 17"

Zaboravljena baština: Mustafa Sin Omera Mostarac,

kaligraf 18. stoljeća

Abstrakt:
Istraživanje se osvrće na rad kaligrafa Mustafe Sina Omera Mostarca, s posebnim
osvrtom na njegov 23. prijepis Kur'ana iz Zbirke orijentalnih rukopisa Istorijskog
arhiva Sarajevo. U njegov kaligrafski i prepisivački opus uključena su još tri prijepisa.
Likovnom i stilskom analizom kaligrafije, iluminacije i mudželitskog rada mushafa iz
Istorijskogarhiva Sarajevo, jasnije su se uočile karakteristike i specifičnosti "umjetnosti
knjige"u Bosni i Hercegovini tokom osmanske vladavine.

Ključne riječi:
kaligrafija, iluminacija, mudželitski rad, Mustafa Sin Omera Mostarac
(Hadžalić?) .

'7slamska umjetnost u brojnim svojim ftrmama je od goleme važnosti

za razumijevanje suštine islama) i središnji je put prenošenja njegove
poruke suvremenom svijetu ... Danas više negoli ikada ranije razumijevanje
islamske umjetnosti je neizbježan kijuč za poimanje samog islama. Oni koji
imaju sluha za jezik umjetnosti ... mogu mnogo naučiti iz te umjetnosti."
Seyyed Hossein Nasr [Srce islama, str. 297.]

Britanski princ Charles, tokom svoje posjete Oksftrdskom Centru za Islamske

studije) 27. oktobra 1993, čiji je pokrovitelj, ističe probleme sa kojima se susreću Islam
i Zapad, naglašavajući da neiznalaženjem zajedničkog kanala inter-komunikacije se
stvara još veći jaz između ova dva svijeta.l Ogromnu ulogu u razumijevanju "ova
dva svijeta", ima umjetnost. Kao nastojanje materijalizacije nematerijalnog - ideje

I "Mi moramo dijeliti iskustva, objašnjavati sebejedni drugima razumijevati i tolerirati i graditi na
pozitivnim principima ono štoje zajedničko našim kulturama. To mora biti dvosmjerna ulica.'N].K.V.
Princ od Ve!sa, Islam i Zapad, Oksfordski Cenrar za Islamske srudije, Oxford, 1993,21.
i duhovnosti jedne kulture, umjetnost ima neupitan značaj. Iznaći pravi put do
shvatanja umjetnosti znači razumjeti umjetnika, njegovo okruženje i stavaralačku
ideju koja ga pokreće. U ovom slučaju to znači razumjeti islamsku umjetnost.
Vrlo kompleksan iskaz islamske umjetnosti u ovom radu bit će ograničen na samo
jedno polje - umjetnost knjige.
Umjetnost knjige u islamu zauzima posebno mjesto. Očit razlog velikog
interesovanja za pisanu riječ vidljiv je kroz privrženost muslimana Kur'anu koji je
kao temeljni nosilac Božije objave zahtijevao i posebnu pažnju.
Iz zabrane predstavaljnja Božijeg i uslovne zabrane predstavljanja čovječjeg lika,
muslimanski umjetnik je pronašao izlaz. Svoj talentispoljio je u granicamadozvoljenog,
stvarajući potpuno novi umjetnički kosmos. Listovi knjige sa kaligrafskim ispisima,
2
ukrašenim najfinijom iluminacijom predstavljaju istinski duh islama. Upravo će
jedan primjerak mushafa iz Zbirke orijentalnih rukopisa Istorijskog arhiva Sarajevo,
kojeg je prepisao do sada neznani kaligraf Mustafa Sin Omera Mostarac, poslužiti
da se prikaže ova sfera islamske umjetnosti. Treba usput reći da će se u tekstu najviše
govoriti o liku kaligrafe i iluminaciji mushafa.

1.1. Podaci o prepisivaču

U historiji islamske umjetnosti vrlo rijetko se susreće pnmJer da je kaligraf
rukopisa istovremeno bio i iluminator, s tim da se za čitav rad potpisivao samo
kaligraf Smatrajući da prijepis Kur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca nije izuzetak,
ostaje nepoznat iluminator (nakaš) i knjigovezac (mudželit) ovog prijepisa.
O životu kaligrafe Mustafe Sina Omera Mostarca, ili kako je on ostavio iza sebe
u kolofonu 1).afi,?MUHafa bin 'Umar al-Miistari, nema mnogo podataka. Primjerak
prijepisa Kur'ana iz Istorijskog arhiva Sarajevo primarni je izvor za povezivanje rada
ovog kaligrafe sa još tri prijepisa, dva prijepisa Kur'ana i jedan prijepis arapsko-
turskog rječnika u stihu.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se prijepis Kur'ana iz 1169.
h.g. (1755/56), gdje se prepisivač potpisuje kao Mustafa Sin Omera Mostarac i
3
navodi da je to njegov osmi prijepis. Po stilu ukrašavanja ovaj prijepis veoma nalikuje
na 23. Mustafin prijepis Kur'ana iz Zbirke orijentainih rukopisa Istorijskog arhiva

2 "Jslamic art - Arts ofbook", U: Jane Turner (ed.), Grove: The Dictionary of Art, Vol. 16, Oxford
University Press, Oxford, 1996,271.
3 Gazi Husrev-begova biblioteka (dalje GHB), 4393.
Sarajevo.4 Posljednji, trideseti prijepis Kur'ana iz 1174. h.g. (1760/61) nalazi se u
privatnoj biblioteci prof. dr. Rusmira Mahmutćehajića,5 gdje se Mustafa Mostarac
potpisuje na isti način kao u prethodna dva prijepisa.
Zadnji poznati prijepis Mustafe Mostarca je arapsko-turski rječnik u stihu, kojegje
završio 1188. h.g. (1774175).6 Za razliku od dosadašnjih autorskih signatura, autor
svoje ime navodi kao Mugafa bin 'Vmar al-Miistari al-Bag 'Aliyy zadah? Smatrajući
da je Hadžalić (Hadžalizade / al-Bag 'Aliyy zadah) prezime Mustafe Mostarca, o
čemu će još biti govora, i ovaj prijepis se ubraja u njegov opus.

1.2. Trojica mostarskih Mustafa

Premda spomenuta četiri prijepisa nisu paleografski upoređivana prihvatit će se da
je njihov autor "samo jedan"kaligraf-prepisivač, Mustafa Sin Omera Mostarac. Prije
svega zbog činjenice da se u sva četiri potpisuje kao Mugafa bin 'Vmar al-Miistari
(u četvrtom dodano al-Bag 'Aliyy zadah), a drugo, od početka pa do kraja 18. st'.
susreću se samo tri prepisivača koja nose ime Mustafa, a vezana uz Mostar,8 to su:
1. Mustafa b. Salih b. Osman Naimizade Mostari,
2. Mustafa softa Karađoz-begove medrese i
3. Mustafa b. Omer Mostarac.

Otac prvog na ovoj listi je "Salih", a ne "Omer". On se punim imenon: "Mustafa

b. Salih b. Osman Naimizade"potpisuje ranije nego li prvi poznati prijepis Mustafe
Sina Omera Mostarca, što čini dugi niz narednih godina. Nije poznato da je Mustafa

4 Premda Muhamed Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači djela u arabičkim rukopisima, II

tom, Svjetlost, Sarajevo, 1988, 173, spominje postojanje 22. prijepisa u Zbirci orijentaInih rukopisa
Istorijskog arhiva Sarajevo, nisam pronašao dokumentovano postojanje ovog prijepisa u Arhivu,
niti njegovo postojanje. Rahmetli profesor Muhamed Ždralović ukazao mi je na moguću usputnu
omašku tokom sastavljanja svoga djela. Također, i profesor Rusmir Mahmutćehajić smatra da ne
postoji 22. prijepis Kur'ana unutar zbirki lAS-a. Činjenica koja bi ukazivala na vjerovatnu grešku
je stavljanje podataka o postojanju prijepisa u lAS-u u obliku zabilješke. Moguće da je zabunom
dopisan podatak o postojanju 22. prijepisa.
5 O postojanju ovog prijepisa Iično sam se osvjedočio.
60rijentalna zbirka Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje OzAHAZU), 908.
Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači, II, 207, navodi da je rukopis prepisan u Gazi Husrev-
begovoj medresi u Sarajevu, ali nakon uvida osoblja OzAHAZU, utvrđeno je da se ime Gazi Husrev-
begove medrese ne spominje.
7 Nisam imao direktan pristup rukopisu, tako da je transkripcija imena sačinjena zahvaljujući svesrdnoj
pomoći osoblja OzAHAZU.
8 Usp. Mustafa Čeman, Bibliografija bošnjačke književnosti, Sebi!, Zagreb, 1994; Ždralović, Bosansko-
hercegovački prepisivači, II.
b. Salih b. Osman Naimizade prepisao Kur'an. Poistovijetiti ovog "Mustafu b. Salih
b. Osmana Naimizade Mostarija"i "Mustafu Sina Omera"je nemoguće.
Prepisivač Mustafa softa Karađoz-begove medrese nešto je zanimljiviji. On
se pojavljuje kao prepisivač četiri rukopisa, ali niti jedan od njih nije Kur'an. To
su dva prijepisa Sin takse arapskog jezika od Ibrahim b. Ismail Mostarija Opijača.
Jedan potiče iz 1148. h.g. (1735/36), a drugi iz 1184. h.g. (1770171).9 Treći i
četvrti rukopis prepisani su iste 1147. h.g. (1734-35), jedan je prijepis Komentara
sintakse arapskog jezika "AI-Mžsba}J"od Husayn-paše 'Abdullah al-'Aswada, a drugi
je Komentar al-Zamakšarijevog djela iz sin takse arapskog jezika od Mu!)ammad b.
Šamsuddin 'Abdulgani al-Ardabalija.1o Na sva četiri rukopisa on se potpisuje na isti
način - Mustafa softa Karađoz-begove medrese.
Hidžretska Mustafa softa Karadoz-begove
odina medrese
Komentara sintakse arapskogjezika
"AI-M~sbaF'od f:iusayn-paše
'Abdullah al-'Aswada

Komentar al-Zamakšarijevog
djela iz sintakse arapskogjezika
od Muhammad b. Šamsuddin
'Abdulgani al-Ardabalija
Sintaksa arapskogjezika od
1148. Ibrahim b. Ismail Mostarija
Opijača
1169. 8. prijepis Kur'ana
--
1173. 23. prijepis Kur'ana

1174. 30. prijepis Kur'ana

~n~haarap~~jnmaod
1184. Ibrahim b. Ismail Mostarija
Oniiača
1188. Arapsko-turski rječnik u stihu

Ako bi se vjerovalo da je Mustafa Sin Omera Mostarac identičan ličnosti Mustafe

softe Karađoz-begove medrese, onda bi se teza zasnivala na tvrdnji da je Mustafa
Mostarac mijenjao način svoje autorske signature. Usporedbom rukopisa Mustafe
Sina Omera i Mustafe softe ustanovilo bi se da li se ova dva prepisivača razlikuju. U
nedostatku velikog broja podataka ova tvrdnja biva veoma krhka.

9 Oba rukopisa nalaze se u OzA HAZU pod signaturom 1184/3.

10 Oba rukopisa nalaze se u OzAHAZU pod signaturom 1184/1.
 1.3. Nedostatak podataka o liku Mustafe Sina Omera Mostarca
Đoko Mazalić u Leksikonu umjetnika (..) u Bosni i Hercegovini ne spominje
ime Mustafe MostarcaY On nije zabilježen ni u pregledu najznačajnijih bosansko-
hercegovačkih kaligrafa Teufika Muftića. 12
Kasim Dobrača u svom Katalogu arapskih,
turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke opisao je njegov osmi
prijepis Kur'ana.l3 Djelo Muhameda Ždralovića Bosansko-hercegovački prepisivači
djela u arabičkim rukopisima je u tom pogledu najpotpunije, gdje su navedena sva
tri prijepisa mushafa i prijepis arapsko-turskog rječnika u stihu. Treba još jednom
skrenuti pažnju na vjerovatnu tehničku omašku koja upućuje na moguće postojanje
22. mushafa unutar zbirke IAS-a.14
Mustafa Mostarac ostavlja određene podatke o sebi u svom imenu - MUHafa bin
'Vmar al-Mustari. Slijedeći obrazac svog doba, on dodaje vlastitom imenu tzv. ime
relacijeporijekla (nisba), a to je al-Mustari (Mostarac). Njegovo lično ime ('ism) je
Mustafa. Otac mu se zvao 'Vmar (Omer). V njegovom imenu značajan je podatak
da je on Mostarac, pa bi dalje istraživanje trebalo započeti na dokumentima vezane
uz Mostar.1s
Svoj osmi prijepis Kur'ana završio je 1755/56, a prijepis rječnika 1774175.
Vremenski interval o dokumentima direktno vezanim za Mustafu Mostarca sezao bi
s početka do kraja 18. st.
Nužno je napraviti poređenje ova četiri prijepisa sa ostalim primjercima zbirki
orijentainih rukopisa na širem području. Veliki broj rukopisa naših ljudi nalazi se u
raznim dijelovima svijeta. Komparacijom bi se došlo do novih saznanja. Osobito sa
onim primjercima koji nisu kompletni, tj. gdje nije utvrđen prepisivač (gdje stranica
s imenom prepisivača nedostaje).
Ako je poznato da postoji njegov 30. prijepis, otvorena je mogućnost da je Mustafa
bio profesinalni kaligraf i moguće vrlo poznat u sredini svoga djelovanja. Osmi
prijepis Kur'ana Mustafe Mostarca datira se u 1755176, dvadeset i treći u 1759/60,
a trideseti u 1760161. Vremenski razmak između dvadeset i trećeg, i tridesetog
prijepisa je samo godinu dana, a za taj period Mustafa Mostarac je prepisao sedam
Kur'ana. Primjetno je da je broj prepisanih Kur'ana nakon dvadeset i trećeg prijepisa

II Đaka Mazalić, Leksikon umjetnika, slikara, vajara, graditelja, zlatara, kaligraft i drugih koji su radili
u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1967.
12 Teufik Muftić, "Osvrt na naše kaligrafe", Arapsko pismo, Orijentaini institut u Sarajevu, Sarajevo,
1982,139.
13 Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u
Sarajevu, I rom, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1963,24.
14 Pogledati napomenu 4.
15 Hifzija Hasandedić, "Muslimanske biblioteke u Mostaru", Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,
Knj. 1, Sarajevo, 1972, 107-112.
veći nego li ranije. Ovo upućuje na to da se potražnja za rukopisima ovog prepisivača
povećala. Mustafa Mostarac je za period manji od dva mjeseca prepisivao Kur'an
tokom 1759/60, ili više od dvanaest stranica tokom jednog dana, što temelji tvrdnju
da je Mustafa Mostarac bio profesionalni kaligraf

1.4. Mustafa Sin Omera Mostarca (Hadžalić ?)

O istinskom postojanju i životu Mustafe Mostarca postoji štura, ali vrlo vrijedna
predaja. Profesor Rusmir Mahmutćehajić, u čijoj se privatnoj zbirci nalazi 30. prijepis
Kur'ana, navodi da je njegov predak hadži Šaćir ef Mahmutćehajić (18. st.) bio u vrlo
dobrim odnosima sa nekim kaligrafom Mustafom iz Mostara. Pored toga Hadžalić se
spominje kao prezime kaligrafe Mustafe iz Mostara. Po ovom predanju su porodice
Hadžalić i Mahmutćehajić u to vrijeme bile u bliskim rodbinskim vezama. Mustafin
30. prijepis vjerovatno je dospio u posjed porodice Mahmutćehajić zahvaljujući ovim
porodičnim vezama.
U Orijentainom institutu u Sarajevu nalazio se rukopis pod signaturom 1854 iz
1215. h.g. (1800/01) godine, a njegov prepisivač je Ali b. Mustafa Hajali Mostari.16
Ako se prihavati podatak da je Mustafa Sin Omera Mostarac nosio prezime Hadžalić
onda se Ali b. Mustafa Hajali Mostari može smatrati njegovim potomkom.17
Arapsko-turski rječnik u stihu Mustafa Mostarac potpisuje na slijedeći način:

"Siromah bijednik Mustafa b. Omer-beg Hadžalizade (Hadžalić)

u medresi Karadoz-beg. 'Bilješka sa prve stranice rukopisa Orijentaine
zbirke OZJA [danas OzAHAZU] br. 908, a na listu la istog rukopisa
stoji: "Posjedujeju siromah bijednik, bilo mu oprošteno, i dobio zagovor
Najslavnijeg Vjerovjesnika, Omerov sin Mustaft. 'qs

Mustafa Mostarac se u rukopisima potpispisao arapskim pismom, što izvjesno

otežava čitanje njegovog prezimena. U svom prezimenu Mustafa Mostarac nije

16 Prijepis Ali b. Musrafe Hajali Mosrarija je propao u napadu na sarajevski Orijemalni insrut 1992.
godine. Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači, 11,242.
17 Posebno poglavlje o mosrarskim porodicama nalazi se u djelu: Hivzija Hasandedić, Spomenici
kulture turskog doba u Mostaru, Drugo dopunjeno izdanje, Islamski kulrurni cenrar Mosrar, Mosrar,
2005,226. Dalje pogledari: Ahmed S. Aličić i Hifzija Hasandedić, "Popis rerzija, čurčija i ćebedžija
u Mosraru iz 1755. godine", Prilozi za orijentalnu filologiju, Vol. 18-19, Sarajevo, 1973,315-373.
18 Muhamed Ždralović, "Bilješke u orijenralnim rukopisima", Prilozi za orijentalnu filologiju, Vol.
35, Sarajevo, 1985), 112. Muhamed Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači djela u arabičkim
rukopisima, 1 rom, Svjedosr, Sarajevo, 1988, 124.
oblježio vokale, tako da se ono može čitati višestruko.19 Ipak će se prihvatiti
najvjerovatniji prijedlog - Hadžalić, koji slijedi predaju porodice Mahmutćehajić.
Zasada poznati podaci velikom vjerovatnočom ukazuju na činjenicu da je
Hadžalić prezime Mustafe Sina Omera Mostarca, te da je on autor tri prijepisa
Kur'ana i prijepisa arapsko-turskog riječnika u stihu.

U Zbirci orijentainih rukopisa Istorijskog arhiva Sarajevo čuva se 23. prijepis

Kur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca. Rukopis ima nepaginirana 303 lista, formata
19,5 x 13,5 cm. Prepisan je na debljem listu.
Korice rukopisa su rađene kombinacijom kože, papira i zlata. Na obje vanjske
strane korica ukras se ponavlja. Zlatni medaijon (šamsa) nalazi se na sredini korica, a
u uglovima (ko~ebent) su ukrasi od papira i zlata (mulemrna).
Kur'an je prepisan finim nesh-pismom u petnaest redova.

2.I.Korice rukopisa - vanjska strana

Kur'an je povezan i ukoričen. Vanjska strana ukiašena je kombinacijom kože i
zlata. Središnji motiv sunca (šamsa) i ugaoni motivi (ko~ebent) izrađeni su od zlatnih
reljefnih listića nalijepljenih na kožnu osnovu. Ostatak vanjske strane korica rukopisa
je kožni, a ornamentika na kožnom dijelu je veoma skromna. Ornamenti izvedeni u
zlatu predstavljaju biljnu stilizaciju, komponirani od lozice, lista, pupoljka i cvijeta.
Periferni uski kožni obrub ukrašen je trakom od kosih linija (zincir), a unutrašnji
kožni dio korica rukopisa ukrašen rijetkom f1oralnom ornamentikom. Miklep
(klapna) i sertap (preklop) ovog mushafa nisu sačuvani.

2.2. Početak rukopisa - Prve dvije stranice (serlevha)

Prve dvije stranice (serlevha) raspoređene su u vidu diptiha i obilno su ukrašene
f1oralnom ornamentikom. Tekst sure al-Fatiha je na desnoj strani ovog diptiha, a
prva četiri ajeta sure al-Baqara na lijevoj. Tekst na ovim stranicama raspoređen je u
šest redaka. Prije početka obje sure je bismilla. Ukras na ove dvije strane podijeljen
je u dvije zone:

19 Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači, II, 207, navodi ga kao Hadžia!ić, a u drugom djelu ga
navodi kao Hadžalić. Usp. Ždralović, "Bilješke u orijentaInim rukopisima': 112.
a) zona floraInog a) zona floraInog ukrasa oko
pravougaonika s tekstom sure unutrašnjeg pravougaonika

a) zona florainog pravougaonika s tekstom sure, omeđena je tankom zelenom

trakom sa cvijetnim motivima.
Na vrhu i dnu nalaze se dva neovisna pravougaonika ('unwan). Oba slijede istu
shemu ukrašavanja. Omeđeni su tankom purpurnom trakom s cvijetnim motivima.
U središtu pravougaonika je pozlaćena podloga, uokvirena crvenom viticom.'Sa obje
strane zlatne podloge je plava površina s florainom ornamentikom. Na središnjoj
zlatnoj podlozi bijelom tintom !:ulu!:-pismom je ispisano ime sure (na gornjem
prvaougaoniku), a broj ajeta i mjesto objavljivanja sure (na donjem pravougaoniku).
Između gornjeg i donjeg pravougaonika ispisan je tekst sure. Svaki red sure je
unutar bijelog oblaka, koji ga izdvaja od žućkaste pozadine (bayna ahutur). Tekst
sura je ispisan crnom tintom. Na bočnim strana sura su stilizirani pravougaonici
ružinog grma. Ajeti su međusobno odvojeni pozlaćenim tačkama (krugovima).
b) zona florainog ukrasa, oko unutrašnjeg pravougaonika, identična je po
izvedbi floraIne ornamentike sa plavom površinom pravougaonika (iznad i ispod
sura). Kako je ova površina veća, razigrani floraini motiv proteže se na tri strane.
Na plavoj podlozi oslikane su pozlaćene stabljike cvijeća. Ponegdje su se očuvali
originalni crveni, bijeli i zeleni tonovi latica. Spoljašnja strana okvira je u obliku
zubaca, čiji se završeci u formi linija (dg) protežu do samih rubova lista.
Iako je pristupio dosta zahtjevnoj iluminaciji na ove dvije stranice, nakaš je
postigao određenu simetriju.
Simetrija je postignuta ponavljanjem motiva na obje strane, a osobito dg motiva.
Upravo je dg motiv dobro prihvaćen u osmanskoj umjetnosti, kao dodatni element u
dekoraciji.20 Bivajući nastavkom iluminacije, njegova uloga je akcentiranje simetrije
i harmonije.
Odstupanje je primjetno na stranici sure al-Baqara, gdje je broj vertikalnih zubaca
(tig) na gornjoj i donjoj strani za jedan veći nego na strani sure al-Eitil;a.
Pored motiva tig javljaju se motivi pence i gonca. Kontura svih detalja na prve
dvije stranice (ali i ukrasa ostatka rukopisa) izvučene su crnom tintom.

2.3. Ostatak rukopisa

Među ukrasima na koje nailazimo u ovom mushafu ističu se 'unwani, okviri oko
teksta sura i ukrasne figure.
'Unwani (zaglavlja) se nalaze na početku svake sure. 'Unwani su uski i zauzimaju
nešto veći prostor od jednog pisanog retka. Po načinu oni se ne razlikuju. Sastoje se
od pozlaćenog polja u kojem je bijelom tinotom IuluI-pismom ispisano ime sure,
mjesto objavljivanja i broj njenih ajeta.
Okvir kojim je omeđen tekst sura čine tri crne konturne linije, formirarjući tako
dvije trake. Unutrašnja traka je pozlaćena, dok vanjska nije bojena.
Svrha ukrasnih figura (rozeta) na marginama nije samo dekorativna. One
označavaju dijelove Kur'ana (džuz, hizb) ili mjesta za sedždu. Oblikom se međusobno
razlikuju. Na njima raspoznajemo:
a) središnji dio (u formi kruga ili elipse),
b) f10ralni okvir s ukrasnim detaljima i
c) izduženja u formi crte (tig), s donje i gornje strane.
 U središnjem dijelu je ispisana riječ ili broj, koja informiše čitača u kojem se dijelu
Kur'ana trenutno nalazi, ili mu signalizira izvršenje sedžde.
Ukrasne rozete mogu se podijeliti zavisno od toga da li upućuju na:
a) početak novog džuza i hizba,
b) početak novog hizba,
c) polovinu hizba ili
d) Kur'anske sedmine, tj. sedme dijelove Kur'ana; npr. prva sedmina, druga
sedmina, ete.
e) izvršenje sedžde.

Među ukrasne figure ubrajaju se i tačke na završetku ajeta. Tačku čini: osnovna
kružnica pozlačene podloge, unutar koje je plavi krug crno obrubljen; unutrašnji
plavi krug i vanjska kružnica međusobno su povezani linijama, a linije se završavaju
krugovima slično onom u samom središtu, s tim da se tonovi boje vanjskih krugova
naizmjenice smjenjuju, plavo - crveno.
Tačke u rukopisu su neujednačene. Pojavljuju se u jednostavnijim i složenijim
oblicima. Razlika između jednostavnijih i složenijih tački je ta da linije koje
povezuju središnji unutrašnji krug sa vanjskom kružnicom, ne pojavljuju se u osnovi
jednostavnijih. Vjerovatno su linije na nekim od ovih kružnica iščezle vremenom ili
upotrebom mushafa.
Također se uočava da samo na prve dvije stranice Kur'ana nije korišten tehnički
pribor za iscrtavanje kružnica. Praznina između zlatne podloge i osnovnog kruga na
kružnicama ostatka rukopisa ukazuje na upotrebu tehničkog pribora.

2.4. Kraj rukopisa (Hatime sahifa)

Završetak rukopisa krase posljednje tri sure Kur'ana i završna dova prepisivača.
Okvir oko dove podijeljen je u dva segmenta; oko prva četiri reda je pozlata (bayna
al-sutur), da bi se potom okvir sužavao u obliku trokuta. S unutrašnje strane trokuta
nalaze se floraini ornamenti u formi lišća sa zlatnim stabljikama, dok su s vanjske
strane trokuta ornamenti u obliku zlatnog, crvenog i zelenog lišća. Između rečenica
dove prepisivača su tačke, poput onih na krajevima Kur'anskih ajeta.
Prijevod dove prepisivača:21
Hvala Allahu koji omogući završetak ovog časnogmushaft, te salavat
Muhamedu Poslaniku Njegovu zagovorniku blagomu, rukom siromaha
 hafiza drevne Allahove riječiMustafi Sina Omera Mostarca oprostivši im
grijehe. Ovoje njegov dvadeset i treći mushaj a Allah uzvišeni omogućio
je veLiki broj (mushaft), godine 1173. nakon hidžre, sLava mu i čast
(Muhamedu a.s.).

2.5. Margine rukopisa

Na marginama rukopisa nalaze se ukrasne. figure, te crvenim nash-pismom
ispisana riječ 'ašara i harfb.. O ukrasnim figurama je bilo ranije govora.
Crvenim na margini ispisana riječ 'ašara upućuje na dio Kur'anskog teksta, tj.
nekoliko ajeta, koje je lijepo naučiti napamet.
Harf b. na margini crveno ispisan je zasada nepoznata skraćenica. Primjerno je
da harf b. stoji paralelno sa ajetom na čijem se kraju nalazi crveno ispisan harf b..
Moguće da harfb. upućuje na neko qira'etsko pravilo, tj. na učenje Kur'ana neke od
qira'etskih škola22 ili da je stavljan na mjestima gdje se čitaču ukazivala posebna pažnja
na pravilno artikulisanje glasa b..23
Kako ovaj prijepis Kur'ana nije paginiran, redoslijed stranica je utvrđen tako
što su se prvih nekoliko harfova (slova) prve riječi naredne stranice ispisivale u dnu
prethodnog lista (na strani "b").

22 Fadil Fazlić, MushafFadil-paše Šerifovića, Fakultet islamskih nauka u Satajevu, Sarajevo, 2004,44.
23 Isto, 52. O skraćenicama koje se koriste u Kur'anu pored navedenog rada pogledati i: Besim Korkut,
Kur'an s prevodom, Sarajevo, 1977, dodatak na strani "waw"; Muhamed Ždralović, "Bilješke u
rukopisima'; u: , Bosansko-hercegovački prepisivači, I, I 18- I 49.
 2.6. Dodatne opaske
Na Kur'anu su primjetna nevelika oštećenja. Najprimjetnija su na prva dva lista,
te na listovima na kojima se nalazi sura Yasin, gdje su ona i najznatnija, zbog češćeg
čitanja sure Yasin od ostatka mushafa. Također su primjetna oštećenja na listovima
sure al-Mulk, te na početku posljednjeg džuza.
Da je rađena zaštita rukopisa od rasipanja njegovih listova, vidi se na nekoliko
mjesta.
Mustafa Mostarac u zadnjem džuzu ne uspijeva uskladiti dužinu teksta sure sa
veličinom zadatog okvira. Rješenje iznalazi stavljanjem posljednjih nekoliko riječi
sure u 'unwan naredne sure. Zanimljivo je da ovo rješenje primjenjuje na istim
mjestima u sva tri poznata prijepisa Kur'ana.
Da li u mushafu postoje greške u pravopisu može se ustanoviti tek nakon podrobne
analize.24

2.7. Vlasnici
Istorijski arhiv Sarajevo kupio je 23. prijepis Kur'ana Mustafe Sina OmeraMostarca
29. oktobra 1962. godine od Sejde Hadžikarić-Krzović iz Sarajeva za tadašnjih 30
000 dinara. Sejda Hadžikarić- Krzović u krugovima uže porodice bila je poznatija kao
Sajma-hanuma.25 Njeno djevojačko prezime je Krzović, a Hadžikarić prezime koje je
dodala pri udaji za svog supruga Asima. Sajma-hanuma je prije ovog bila u braku s
izvjesnim Hafizovićem. Kako je mushaf dospio u njeno vlasništvo nije poznato. O
ranijim vlasnicima rukopisa također nema podataka, ali bi se dalo naslutiti o njima
sa prvog lista rukopisa, na kojem je nečitko ispisano vjerovatno nekoliko imena:
qazaz (sic!) 'Abdullah (sic!), qazaz (sic!) 'Ahmad (sic!), qazaz (sic!) $alib (sic!), qazaz
(sic!) MUHafa (sic!), ostalo je nečitko. Ovo bi upućivalo da se Kur'an dugo nalazio u
posjedu neke kazazske porodice.

2.8. Iluminacija
U ovom rukopisu umjetnik je upotrijebio čitav niz tonova u punom intenzitetu ili
osvijetljenih, vjerovatno dodavanjem bijele boje. U svom radu koristio se nijansama
plave, crvene, ljubičaste, raznim nijansama zelene, te bijelim i crnim tonovima.
Upotrebljavao je zlato u listićima, murekeb i crveni tuŠ. Tekst je ispisan perom

2. Npr. Mustafa Mostarac je 137. ajet sure AI-'A'riif podijelio u dva dijela; isto čini i kod 36. ajeta sure
A1-Tawba, te i kod 255. ajeta sure AI-Baqara.
2\ Podatke o Sejdi Hadžikarić-Krzović dobio sam od prof dr. Ibrahima Krzovića.
(kalemom). Linije su izvučene linijarom. Ukrasi su većinom crtani slobodno, izuzev
tački za označavanje kraja ajeta.
Kako je većina tvari korištenih u pravljenju boje nestabilna ili korozivna, boja je
izgubila na prvobitnoj kvaliteti, akorozija je na nekim mjestima uništila papir.26

3.1. Kaligrafija
Kaligrafski rječnik ovog Kur'ana iskazan je nash i IuluI-pismom. I'uluI-pismom
Mustafa Mostarac ispisivao je tekst u 'unwanima, a tekst Kur'ana nash-pismom. Ispisi
u 'unwanima odišu s više kaligrafske inventivnosti i preciznosti, što,se ne može reći i
za cjelokupni prijepis teksta Kur'ana. Na mjestima na kojim je posljednjih nekoliko
riječi pojedinih sura ubacivao u 'unwan naredne sure, upravo ukazuju na poteškoće
Mustafe Mostarca u borbi s harfovima i prostorom.
U nedostatku prostora u pojedinim dijelovima teksta Kur'ana harfove je isuviše
zbijao tako da oni gube na svojoj čitljivosti. Suprotno tome javljaju se pojedine riječi
nesrazmjerno duge, a s ciljem izbjegavanja horor vacui.
Tekst sura Kur'ana na nekoliko mjesta izlazi iz zadatog.okvira, što samo potvrđuje
manjkavost umijeća kaligrafa.
Premda je ovo 23. prijepis Mustafe Mostarca, rad u ovom mushafu ne svrstava ga
u sami vrh kaligrafskih ostvarenja, ali ipak zauzima veoma značajno mjesto, te bi se
moglo reći da ulazi u ostvarenja drugog stepena.

3.2. Iluminacija
U osmanskoj iluminaciji 18. st. zastupljena su dva toka. Jedan je stremio ka
novom izrazu, a drugi podražavanju motiva prethodnih perioda. Javlja se izvjestan
broj iluminiranih rukopisa pod jakim uticajem umjetnosti zapadne Evrope, tako se
susreću motivi preuzeti iz baroka, da bi se krajem stoljeća taj uticaj preobliikovao
u karakterističan osmanski likovni izraz koji je danas najpoznatiji pod nazivom
"osmanski roko ko".
Struji koja je težila oživljavanju sjaja starijih likovnih tradicija pripadao je i
iluminator mushafa Mustafe MostarcaY Koristeći boje koje karakterišu ranije
26 Marika Sardar, "The Am of the Book in the Islamic World, 1600-1800", u: Timeline of Art
History, The Metropolitan Museum of Art, New York, 2000 - http://www.metmuseum.org/
toah/hd/isbk/hd_isbk.htm, (Oktobar 2003)
27 Ranije je napomenuto da kaligraf skoro nikada nije bio u isto vrijeme i iluminator. Smatram da u
ovom mushafu nije došlo do odsrupanja, te da su kaligrafi iluminator dvije zasebne ličnosti.
periode, te nešto arhaičnije motive iluminator otkriva svoju pristrasnost klasičnom
modelu osmanske iluminacije.
Premda upotrebljene boje u ovom mushafu odišu duhom prošlosti, motivi
iluminacije zadaju malu poteškoću. Konkretnije definiranje iluminacije i njeno
smještanje u jedan od stilova osmanskih tokova ilumincije izgleda isprva nemoguće.
Detalj za koji bi se moglo posegnuti i koji bi odredio stil jesu motivi ulomljenih
listova na prve dvije stranice Kur'ana - na vanjskoj dekoraciji listova, tj. onoj oko
unutrašnjeg pravougaonika.28 Ulomljeni listovi spadaju u motive specifične za rumi
stil (15. i 16. st.).
Iluminacija Kur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca podliježe duhu vremena
i biva odraz slabljenja Osmanske imperije. Udaljen od Istanbula, i centara velikih
umjetničih zbivanja iluminator je ispunio svoj osnovni zadatak, iluminirao je Kur'an,
premda dosta skromno. Rad iluminatora ne odaje odlike nekog od osmanskih stilova
iluminacije, premda se jednostavnim motivima poziva na rumi stil. Moglo bi se čak
govoriti o karakteristikama posebne iluminatorske radionice, ali zbog skromnih
istraživanja, ova tvrdnja ostaje tek u formi neosnovane konstatacije.

3.3. Škola kaligrafije Karadozbegove džamije i medrese

Hadži Mehmed-bega Karađoz-begova džamija u Mostaru podignuta je 1557/58.
godine. Njen osnivač Mehmed Sin Ebu Seadetov, nešto kasnije je dao sagraditi
mekteb i med resu, podignuti prije 1570.
Važan je podatak da je prva poznata medresa Mostara Karađoz-begova.29 Na
osnovu podataka može se zaključiti da je od svih mostarskih medresa, upravo ova
davala najvrsnije svršenike, te da su na njoj predavali najučeniji muderisi Mostara.
Predavači ove medrese najčešće su bile mostarske muftije. Značajno je spomenuti
ime Mustafe Ejubovića, poznatijeg kao Šejh Jujo, koji je također bio muderis ove
medrese.
Mostar je bio za osmanskog perioda najuticajniji grad Hercegovine. Iz toga se
zaključuje da je i Karađoz-begova medresa bila najuticajnija na ovom prostoru. Ona
je bila rasadnik znanja.
Kako se prema arapskom pismu oduvijek iskazivala naročita naklonost, i u ovoj
medresi je to bio slučaj. Brojni prepisivači rukopisa pored svoga imena stavljali su za
mjesto prijepisa ovu medresu, ponosni da su se u njoj školovali.

28 Pogledati poglavlje u ovom radu: Početak rukopisa - Prve dvije sure.

29 Hasandedić, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, 87.
 "Siromah bijednik Mustaft b. Omer-beg Hadžalizade (Hadžalić) u
medresi Karadoz-beg. "30

Pored Mustafe Mostarca i mnogi drugi su za mjesto svojih prijepisa stavljali

Karađoz-begovu medresu. Neki među njima su Muhamed b. h. Hasan Kotlo,
(OzAHAZU, R-1565), Muhamed b. Salih softa (AHM, R-298), Amed b. Husejn
(OzAHAZU, R-1404), Ahmed b. Ali Gazgani Bosnevi (OzAHAZU, RAl2),
Muhamed Mostari (AHM, R-239/2), Husejn softa (OzAHAZU, R-1547/3).
Među prepisivačima Karađoz-begove medrese najistaknutije mjesto zauzima Ahmed
b. Husejn Mostari.31
Uzme li se u obzir nešto duža lista imena prepisivača,32 koja je ovde izostavljena,
sa sigurnošću se može uzeti da je Karađoz-begova medresa imala veoma ozbiljan
skriptorij. Teza bi se mogla protezati i dalje, pa reći da je postojala i samostojeća
škola kaligrafije Karađoz-begove medrese. U nedostatku većih studija o
bosanskohercegovačkim prepisivačima i kaligrafima ova teza može biti potsticaj
podrobnijim istraživanjima.

Zaključak
Na području historije umjetnosti ili neke druge srodne discipline ovo je prvo
istraživanje posvećeno Mustafi Sinu Omera Mostarca. Njegovo ime susrećemo samo
usputno u nekoliko radova.33 On je 1173. h.g. (1759/60) završio 23. prijepis Kut'ana.
Danas se ovaj prijepis nalazi u Istorijskom arhivu Sarajevo, pod signaturom: 593.
Poznati podaci i dokumenti dopuštaju da mu se pripišu još dva prijepisa Kur'ana ijedan
prijepis arapsko-turskog rječnika. Prezime ovog kaligrafe je najvjerovatnije Hadžalić.
Zavidan broj prijepisa Kur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca govori o njegovom
statusu kao umjetnika, ali i kao ličnosti. On vjerovatno nije radio iluminaciju svojih
prijepisa, nego ju je to moguće činila neka od mostarskih nakašhana.
Mustafin 23. prijepis Kur'ana svojom iluminacijom ne pokazuje karakteristike
nekog od stilova osmanske iluminacije. Moglo bi se govoriti o slabom uticaju
"rumi" motiva.

30 Ždralović, "Bilješke li orijenralnim rukopisima", 112.

31 Ždralović. Bosansko-hercegovački prepisivači,!. 249.
32 Isto, 248.
33 Usp: Ždralović, "Bilješke li orijenralnim rukopisima': 112; Isti, Bosansko-hercegovački prepisivači,
I, 124, 248; Isti, Bosansko-hercegovački prepisivači, II, 173, 174, 207; Dobrača, KataLog arapskih,
turskih i perzijskih rukopisa,!. 24.
 Mustafa Mostarac je po svemu sudeći izdanak Karađoz-begove medrese, i njene
škole kaligrafije, dok se onakašu (iluminatoru) i mudželitu (knjigovescu) može
naslutiti da je bio sa područja Mostara, i da su bili nasljednici nakaške i mudželitske
tradicije Mostara.
Ovaj 23. prijepis Kur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca ne pripada najboljim
bosanskim kaligrafskim, niti iluminatorskim ostvarenjima. Ipak zbog svih kvaliteta,
kako kulturno-historijskih, tako i likovnih, treba istaknuti da je u svojoj ukupnosti
23. prijepis Kur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca reprezent umjetnosti islama. On
svjedoči o sposobnosti bosanskog muslimana da se izrazi drugačije od istanbulskih
likovnih uzora, pri tome stvarajući samostalan likovni izraz.
 Forgotten Heritage: MUHafa bin 'Umar al-Miistari,
a Calligrapher from the 18th Century
Haris Dervišević

Summary
Mugafa bin 'Umar al-Miistari finished his 23rd transcript of the Holy ~(an in
1173. AH (1759/60 AD). This transcript is kept today in The Historical Archives of
Sarajevo, under the signature 593. According to known informatio.n it is possible to
credit him with two more transcripts of the Holy ~(an and one other transcript
of an Arabic-Turkish dictionary. His family name was Hadžalić. Mugafa probably
graduated from the Karađoz-bey madrassah in Mostar, where he might have learned
calligraphy. We can onlyassume that the illuminator and bookbinder were also
from Mostar. The great number of manuscripts he copied give us an abundance of
information on his place in society as an artist. Mu~~afas 23rd transcript of the ~'an
has no characteristics of any style of Ottoman illumination, just a weak presence
of "rumi"motifs. It is not the best example of Bosnian calligraphy nor illumination
works, but overall we must stress that it is still a good example of Islamic art. It is
a witness of Bosnian Muslims' capability to express themselves differently from
Istanbul art paradigms, and to consciously make independent works of art.