Fakultet zdravstvenih studija

Univerziteta u Bihaću

Nitrogen i nitrogenovi spojevi

Rad i zaštita u labaratoriju

Mentor: Prof.dr Jasmina Toromanović

Student: Selma Prošić Bihać 2021.

Sadržaj
1. Uvod................................................................................................................2
2. Nitrogen i njegovi spojevi...............................................................................3
3. Dobivanje nitrogena........................................................................................5
4. Spojevi nitrogena............................................................................................6
5. Utjecaj na nitrogenovih spojeva na zdravlje...................................................9
6. Zaključak.......................................................................................................11
Literatura.............................................................................................................12

1
1. Uvod

2
 2. Nitrogen i njegovi spojevi

Nitrogenovi spojevi imaju vrlo dugu historiju, a amonijev klorid je bio poznat
Herodotu . Bili su poznati u srednjem vijeku. Alkemičari su poznavali nitrogen
kiselinu kao aqua fortis (jaka voda), kao i druge nitragenove spojeve kao što su
amonijeve soli i nitratne soli. Mješavina nitrogena i klorovodične kiseline bila je
poznata kao aqua regia (kraljevska voda), slavljena zbog svoje sposobnosti
otapanja zlata , kralja metala.

Nitrogen je hemijski element sa simbolom N i atomskim brojem 7. Prvi ga je

otkrio i izolirao škotski liječnik Daniel Rutherford 1772. Iako su Carl Wilhelm
Scheele i Henry Cavendish to neovisno učinili otprilike u isto vrijeme,
Rutherfordu se općenito smatra svaka čast jer je njegovo djelo prvo objavljeno.
Naziv nitrogen predložio je francuski kemičar Jean-Antoine-Claude Chaptal
1790. godine kada je otkriveno da je nitorgen prisutan u dušičnoj kiselini i
nitratima . Antoine Lavoisierumjesto toga predložio naziv azot , iz starogrčkog :
ἀζωτικός "nema života", jer je zagušljiv plin ; ovaj naziv se umjesto toga koristi
u mnogim jezicima, kao što su francuski , talijanski , ruski , rumunjski ,
portugalski i turski , a pojavljuje se i u engleskim nazivima nekih dušikovih
spojeva kao što su hidrazin , azidi i azo spojevi .

Nitrogen je najlakši član skupine 15 periodnog sustava, koji se često naziva

pniktogeni. Uobičajen je element u svemiru , a procjenjuje se da je oko sedme u
ukupnoj zastupljenosti u Mliječnoj stazi i Sunčevom sustavu . Pristandardnoj
temperaturi i tlaku , dva atoma elementa se vežu kako bi tvorili didušik,
dvoatomski plin bez boje i mirisa formule N 2 . Nitrogen čini oko 78% Zemljine
atmosfere , što ga čini najzastupljenijim nepovezanim elementom. Nitrogen se
javlja u svim organizmima, prvenstveno u aminokiselinama (i timeproteini ), u
nukleinskim kiselinama ( DNA i RNA ) i u molekuli prijenosa energije adenozin
trifosfatu . Ljudsko tijelo sadrži oko 3% nitrogen po masi, četvrti najzastupljeniji
element u tijelu nakon kisika, ugljika i vodika. Krug dušika opisuje kretanje
elementa iz zraka, u biosferu i organske spojeve, a zatim natrag u atmosferu.

Mnogi industrijski važni spojevi, kao što su amonijak , nitrogenska kiselina,

organski nitrati ( propelenti i eksplozivi ) i cijanidi , sadrže nitrogen. Izuzetno
jaka trostruka veza u elementarnom dušiku (N≡N), druga najjača veza u bilo
kojoj dvoatomskoj molekuli nakon ugljičnog monoksida (CO), [4] dominira
3
hemijom nitrogenu. To uzrokuje poteškoće i organizmima i industriji u
pretvaranju N 2 u korisne spojeve, ali u isto vrijeme znači da se spaljivanjem,
eksplozijom ili razgradnjom nitorgenovih spojeva u obliku plina nitogena
oslobađaju velike količine često korisne energije. Sintetski proizvedeni
amonijak i nitrati ključna su industrijska gnojiva , a nitrati gnojiva ključni su
zagađivači u eutrofikaciji vodnih sustava.

Osim upotrebe u gnojivima i zalihama energije, nitrogen je sastavni dio

organskih spojeva jednako raznolikih poput kevlara koji se koristi u tkaninama
visoke čvrstoće i cijanoakrilata koji se koristi u superljepilu . Nitrogen je
sastavni dio svake glavne farmakološke klase lijekova, uključujući antibiotike .
Mnogi lijekovi oponašaju ili prolijekovi prirodnih signalnih molekula koje
sadrže dušik : na primjer, organski nitrati nitroglicerin i nitroprusid kontroliraju
krvni tlak metabolizirajući u nitregenov oksid . Mnogi značajni lijekovi koji
sadrže dušik, kao što su prirodni kofein imorfin ili sintetski amfetamini , djeluju
na receptore životinjskih neurotransmitera .

4
 3. Dobivanje nitrogena

Elementarni nitorgen dobiva se isključivo iz zraka, pri čemu se koriste dvije

metode:

1) Ukapljivanje i frakcijska destilacija tekućeg zraka. Koristi se za dobivanje

velikih količina nitrogena, a zasniva se na nižem vrelištu nitrogena od kisika pa
se lakše ukapljuje i frakcijskom destilacijom izdvaja kao plinovita faza.

2) Uklanjanje kisika iz zraka hemijskim putem. Ovom metodom dobivaju se

srednje velike količine nitrogena, a odvija se tako da kisik iz zraka reagira s
ugljikom pri čemu nastaje generatorski plin prema jednadžbi:

4N2(g) + O2(g) + 2C(s) -> 4N2(g) + 2CO(g).

Dobiveni generatorski plin reagira s vodenom parom pri čemu nastaje smjesa
nitrogen, vodika i ugljikovog dioksida. Iz smjese se izdvoji nitrogen čijim se
ispiranjem, sušenjem i hemijskom obradom može postići čistoća od čak 99,99%.

Male količine nitrogena mogu se dobiti raznim hemijskim reakcijama

nitrogenovih spojeva, npr. disocijacijom amonijaka (uz prisutnost katalizatora
pri temperaturi 500-600°C), oksidacijom amonijaka vrućim metalnim oksidom
prema reakciji:

3CuO + 2NH3 -> 3Cu +3H2O + N2

i termičkim raspadom nitrogen bogatog spoja kao što je amonijev nitrit:

NH4NO2(S) -> N2(g) + 2H2O(g)

5
 4. Spojevi nitrogena

Nitrogen u spojevima ima sve oksidacijske brojeve od +5 do -3, a najčešće je u

stanjima oksidacijskog broja -3, +3 i +5. U stanju -3 (ion N3-) postoji samo u
nitridima najelektropozitivnijih metala. Nitridi prijelaznih metala su
nestehiometrijski jer se atomi intersticijski ugrađuju u kristalnu rešetku metala.
Najstabilnije stanje je +3 s koordinacijskim brojem 4 (tetraedarska) i 3
(piramidalna koordinacija) s kovalentnim vezama koje mogu biti jednostruke
(NH3), dvostruke (NO2) ili trostruke (N2). Najznačajniji spojevi nitorgena su:

 Amonijak (NH3) bezbojan je plin karakteristična neugodna mirisa.

Najznačajniji je spoj nitrogena koji ima vrlo široku upotrebu. Daleko
najrašireniji postupak dobivanja amonijaka je direktna sinteza iz
elemenata Haber-Bochovim postupkom koji se odvija pri povišenoj
temperaturi (oko 500°C) i visokom tlaku (oko 100 MPa) uz prisutnost
katalizatora. Amonijak se upotrebljava za proizvodnju umjetnih gnojiva,
amonijevih soli, sode, nitrogen kiseline, umjetnih boja, a tekući amonijak
koristi se za proizvodnju umjetnog leda.

 Amonijeve soli nastaju neutralizacijom amonijaka kiselinama i sadrže

tetraedarski NH4+ ion. Pri sobnoj temperaturi to su stabilni čvrsti spojevi
koji se zagrijavanjem raspadaju, a najznačajniji su:

 Amonijev karbonat ((NH4)2CO3) koristi se umjesto kvasca u pekarstvu i

kao gnojivo.

 Amonijev klorid (NH4CI, salmijak) upotrebljava se: za proizvodnju suhih

galvanskih članaka, kao umjetno gnojivo, a u medicini kao diuretik i
diaforetik te kao sredstvo za čišćenje pri lemljenju.

6
 Amonijev sulfat ((NH4)2SO4) upotrebljava se kao umjetno gnojivo, kao
hranjivi dodatak komini pri proizvodnji kvasca i u proizvodnji plastičnih
masa.

 -Nitrogena kiselina (HNO3) jedan je od najvažnijih anorganskih spojeva,

upotrebljava se u proizvodnji lijekova, boja, eksploziva te za nitriranje
organskih tvari. Talište joj je pri -42°C, a vrelište pri 83°C. Dobiva se
najčešće oksidacijom (izgaranjem) amonijaka pri temperaturi 600 °C u
prisutnosti platine kao katalizatora (Ostwaldov postupak). U prvoj fazi
amonijak se oksidira u dušikov(II)-oksid, (NO) uz kojeg nastaje voda;
potom se NO oksidira u dušikov(IV)-oksid (N02) koji otopljen u vodi
daje dušičnu kiselinu. Soli nitorgene kiseline su nitrati, topljivi su u vodi,
poznat ih je vrlo veliki broj, a najvažniji je amonijev nitrat (NH4NO3,
amonijeva salitra) koja se upotrebljava kao eksploziv (kamniktit) i
umjetno gnojivo.

 Nitridi su spojevi nitrogena s drugim elementima. Nitridi

elektropozitivnih metala ionskog su karaktera, oni prijelaznih metala su
intersticijski, a polumetala su kovalentni. Borov nitrid (BN), aluminijev
nitrid (AIN) i silicijev nitrid (Si3N4) izuzetno su tvrdi materijali i koriste
se kao specijalne keramike, abrazivi i za izradu obloga peći. Silicijev
nitrid (Si3N4) koristi se za izradu obloga tornjeva za hlađenje i čišćenje
SO2, ciklonskih separatora prašine te mlaznica za raspršivanje tekućih
goriva u ložištima. Silicij-nitridna keramika danas je jedna od
najperspektivnijih visokovrijednih keramika jer ima veliku čvrstoću i
žilavost, visoko talište, a malu gustoću. Bor-nitridne i silicij-nitridna
keramike imaju izuzetnu mehaničku stabilnost na visokim temperaturama,
što je posljedica polimerizacije strukture. Titanijev nitrid, galijev nitrid i
indijev nitrid koriste se kao poluvodiči materijali i luminescentne tvari.

 Hidrazin (N2H4) sa zrakom stvara eksplozivne smjese. U dodiru s

tkaninom, drvetom azbestom i pepelom je samozapaljiv. Jako nadražuje
sluznice i otrovan je. Upotrebljava se kao raketno gorivo, kao jako
redukcijsko sredstvo u kemijskoj industriji i analitičkoj kemiji, za

7
 proizvodnju lijekova i kao ihibitor rasta biljaka (npr. klijanja krumpira i
luka).

 Hidroksilamonijev sulfat ((NH3OH)2SO4) koristi se za dokazivanje i

određivanje karbonilne skupine, za prekidanje procesa polimerizacije te
kao sastojak fotografskih razvijača.

 Dušikovodična kiselina (HN3) izuzetno je eksplozivna, pa se i njene soli

kao što su olovo(II)-azid (Pb(N3)2) i živin(I)-azid (HgN3) upotrebljavaju
kao detonatori eksploziva.

 Nitragenov (I)-oksid (N2O, dušikov suboksid) bezbojan je plin slatkastog

mirisa koji djeluje opojno i podražuje na grčevit smijeh (naziva se rajski
plin) a upotrebljava se kao anestetik. Nastaje termičkim raspadom
amonijevog nitrata NH4NO3. Ima linearnu molekulu N-O-N i pri sobnoj
temperaturi gotovo je inertan.

 Nitragenov (II)-oksid (NO) bezbojan je i vrlo otrovan plin važan u

procesu dobivanja dušične kiseline. Dobiva se oksidacijom amonijaka u
prisutnosti platine kao katalizatora.

 Nitragenov (IV)-oksid postoji kao ravnotežna smjesa dušikovog dioksida

(NO2) i dvadušikovog tetraoksida (N2O4), kako u plinovitoj fazi, tako i u
tekućoj otopini. NO2 je smeđi i paramagnetični plin, dok je N2O4
bezbojan i dijamagnetičan s planarom molekulom O2N-NO2. Smjesa se
ukapljuje pri temperaturi 21,15°C gdje u tekuću fazu u biti prelazi N2O4
u kojoj je otopljeno svega 0,1% NO2. U čvrstoj fazi (ispod -11,2°C)
postoji samo N2O4.

 Dušikov(IV)-oksid upotrebljava se kao oksidans pri izgaranju raketnih

goriva, za proizvodnju oksiceluloze i za bijeljenje brašna.

8
 5. Utjecaj na nitrogenovih spojeva na zdravlje

U zraku, vodi, tlu i hrani dolazi do viška spojeva nitrogena, što nepovoljno
utječe na zdravlje ljudi, uzrokujući niz bolesti. Ovdje prije svega treba
spomenuti toksični učinak nitrata i nitrita. Nitrati i nitriti uzrokuju intoksikacije,
posebno kod dojenčadi i djece, koje se očituju methemoglobinemijom,
anemijom i smanjenim sadržajem vitamina A u jetri. Osim toga, nitrati i nitriti
sudjeluju u stvaranju jakih kancerogenih spojeva dušika, koji mogu dovesti do
raka želudca. Zbog velike štetnosti dušikovih spojeva treba težiti smanjenju,
minimizirajući njihovu prisutnost u okolišu.

Svi živi sustavi trebaju nitrogen za proizvodnju složenih organskih molekula,

kao što su proteini, nukleinske kiseline, vitamini, hormoni i enzimi. Zbog
intenzivne uporabe sintetskih nitrogenovih gnojiva i stočnog gnoja u suvremenoj
poljoprivredi, hrana (osobito povrće) i voda za piće mogu sadržavati veće
koncentracije nitrata nego u prošlosti. Prosječni unos nitrata po osobi u Europi je
oko 50-140 mg/dan, a u SAD-u oko 40-100 mg/dan. U proksimalnom tankom
crijevu nitrat se brzo i gotovo potpuno apsorbira (bioraspoloživost najmanje
92%). Kod ljudi se otprilike 25% unesenih nitrata izlučuje slinom, gdje se nekih
20% (oko 5-8% unesenog nitrata) pretvara u nitrit pomoću komenzalnih
bakterija. Tako nastali nitrit tada se apsorbira prvenstveno u tankom crijevu.
Nitrat se također može sintetizirati endogeno iz dušikovog oksida (osobito u
slučaju upale), koji reagira da nastane nitrit. Normalne zdrave odrasle osobe
izlučuju u urinu približno 62 mg nitratnog iona/dan iz endogene sinteze. Dakle,
kada je unos nitrata nizak i nema dodatnih egzogenih izvora (npr.
gastrointestinalne infekcije), endogena proizvodnja nitrata je važnija od
egzogenih izvora. Sam nitrat se općenito smatra netoksičnim. Toksičnost je
obično rezultat pretvorbe nitrata u otrovniji nitrit. Postoje dvije velike
toksikološke zabrinutosti u vezi s nitritima. Prvo, nitrit može izazvati
methemoglobinemiju, što može dovesti do hipoksije tkiva i moguće smrti.
Drugo, nitrit može stupiti u interakciju sa sekundarnim ili N-alkil-amidima kako
bi nastao N-nitrozo karcinogene. Međutim, epidemiološka istraživanja i
toksikološke studije na ljudima nisu pokazale nedvosmislen odnos između unosa
nitrata i rizika od raka. Zajednički stručni odbor Organizacije za hranu i
poljoprivredu Ujedinjenih naroda/Svjetske zdravstvene organizacije (JECFA) i

9
Znanstveni odbor za hranu Europske komisije postavili su prihvatljiv dnevni
unos (ADI) za nitrate od 0-3,7 mg nitratnog iona/kg tjelesne težine ; čini se da je
to sigurno za zdravu novorođenčad, djecu i odrasle. Isto vrijedi i za Referentnu
dozu (RfD) Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) za nitrate od 1,6 mg
nitratnog dušika/kg tjelesne težine dnevno (ekvivalentno oko 7,0 mg nitratnog
iona/kg tjelesne težine dnevno). Ovo mišljenje podupire nedavna studija
dobrovoljaca na ljudima u kojoj je jedna doza nitrita, ekvivalentna 15-20 puta
većoj od ADI za nitrate, dovela do samo blage methemoglobinemije (do 12,2%),
bez drugih ozbiljnih nuspojava. JECFA je predložila ADI za nitrit od 0-0,07 mg
nitritnog iona/kg tjelesne težine, a EPA je postavila RfD od 0,1 mg nitritnog
dušika/kg tjelesne težine dnevno (što odgovara 0,33 mg nitritnog iona/kg
tjelesne težine dnevno). Ove vrijednosti ponovno su potkrijepljene ljudskim
volonterskim studijama.

Dušikov dioksid može uzrokovati mutacije, iako nije dokazano da može dovesti
do raka kod životinja. Kontakt može iritirati i opeći kožu i oči. Udisanje
dušikovog dioksida može iritirati nos i grlo, također može izazvati iritaciju pluća
kašalj i/ili nedostatak daha. Veće ekspozicije moge uzrokovati nakupljanje
tekućine u plućima (plućna edema).Visoke razine mogu ometati sposobnost krvi
da nose kisik uzrokujući glavobolju, umor, vrtoglavicu i plavu boja kože i usana
(methemoglobinemija). Više razine mogu uzrokovati poteškoće s disanjem,
kolaps i čak i smrt. Ponavljano izlaganje visokim razinama može dovesti do
trajnog oštećenja pluća.

10
6. Zaključak

11
Literatura

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/8534151/

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/14579546/

https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0166111608705235

https://nj.gov/health/eoh/rtkweb/documents/fs/1376.pdf

12