Namazom se odgajamo, ajetima

usmjeravamo, šefa'atu nadamo

„Hvaljen neka je onaj koji je u jednom času noći preveo svoga roba iz Hrama
časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka
znamenja naša pokazali.“ (Isra 1)
Ova znamenja iz putovanja noćnog spomenusmo kako bismo i sami po tim
znamenjima život svoj ravnali i kako bi nam ona bila putokaz na našoj
dunjalučkoj putanji. Naučismo, da slijediti Poslanika posljednjeg je zadaća
svakog čovjeka, baš kao što i svi poslanici ga u džamiji jerusalimskoj, Aksa
mesdžidu, slijediše. Naučismo, da kad smo pred izborom, a čovjek je biće
slobode, da uvijek biramo ono što je vrijedno i korisno na oba svijeta, a ne ono
što će nam donijeti samo kratkotrajnu, dunjalučku korist. Naučismo, da kao što
se poslanici na kapijama nebeskim raspoređeni, radovaše dolasku
najodabranijem između njih, i mi se radujemo mubarek noćima iz kojih učimo
poruke naše vjere, kako bi svoj korak uskladili s poslanikovim, te tako njegovog
Šefa'ata dostojni bili.
Osim što je Poslanik znamenja veličanstvena i brojna vidio, on je Ummetu
svome sa Mi'radža, poklone neprocjenjive vrijednosti donio. Muslim od ibn
Mes'uda bilježi: „Poslanik je na Mi'radžu dobio troje: pet vakata namaza, zadnja
tri ajeta sure Bekare i Šefa'at“.

Namaz smo dobili, i to pet njih, a za svaki je nagrada kao da ih je deset. Naređen
nam je na Mi'radžu poslanikovom, na poslanikovom uzdignuću. Iz tog čitamo
poruku da čovjek želi li se uzdići u društvo čovjeka, onog stvorenja koje je u
najljepšem liku na Zemlju došlo, mora klanjati. Bez duhovne nadgradnje, bez tog
duhovnog uzdignuća, čovjek i nije čovjek. Nije čovjeku zadaća samo jesti, piti i
razmnožavati se. Čovjek je namjesnik Božiji na zemlji. Dužnost mu je, da na
zemlji uspostavi red, a da bi to bio sposoban mora prvo urediti svoj život, a tog
reda bez namaza nema. Ako čovjek želi biti sposoban nositi se sa izazovima
životnim, ako želi svoju misiju halife uspješno nositi, nužno je da krene stazom
vlastitog uzdignuća, da krene na svoj Mi'radž, a namaz je Mi'radž mu'mina.
Posljednja tri ajeta sure Bekare, mi'radžski su poklon. Dati su Poslaniku iz riznice
ispod Arša. Ti ajeti nam donose i putokaz i opomenu. Putokaz je, da Allahu
pripada sve na zemlji i nebesima, a opomena, da sve što činimo, bilo javno ili
tajno s tim ćemo se suočiti. Putokaz je, da vjerujemo onako kako su poslanici
vjerovali, a opomena da ne budemo kao oni koji su zalutali i govorili, čujemo ali
se nećemo pokoriti. Putokaz je, da Allah, dž. š., ne opterećuje čovjeka preko
njegovih mogućnosti, a opomena, da sve što činimo, i dobro i loše s nama će i
samo će nas po tome cijeniti i samo prema tome suditi.

Mi'radž nam je poklonio Šefa'at. Muhammedov, a. s., ummet je počašćen time,

da ko god bude šefa'ata dostojan, bez iščekivanja će ući u Džennet. Ako želiš biti
u skupini koja će tog mučnog iščekivanja biti pošteđena, kreni stazom vlastitog
uzdignuća, vlastite duhovne nadgradnje, kreni na svoj mi'radž. Allah, dž. š.,
obećava vjernicima da će im pokloniti i pobjedu i uspjeh. Evo tog obećanja:
„Vjernici će postići ono što žele, oni koji namaz obavljaju, i koji ono što ih se ne
tiče izbjegavaju, i zekat daju, i bluda se klone, i o emanetima povjerenim brinu, i
namaz na vrijeme obavljaju. Oni su dostojni nasljednici koji će Džennet
naslijediti i u njemu vječno boraviti.“ (Mu'minun, 1 – 11)

Dvadeset sedma, redžebska, miradžska, noć je večeras. Četrnaest vjekova

poslije, ništa od poruke miradžske nije izblijedilo i ništa u Mi'radžu nije daleka
prošlost. Sve je sad, kao i tad jednako aktuelno i jednako se tiče nas, kao što se
ticalo ondašnjih ljudi, ashaba poslanikovih.

Mi'radž nas uči da se ponašati trebamo tako da nas to naše ponašanje svrsta u
društvo onih koji odgovorno titulu halife na zemlji nose. Mi'radž nas uči da
nismo samo tijelo. Uči nas da se namazom odgajamo, ajetima kur'anskim sebe
usmjeravamo i Šefa'atu Pejgamberovom se nadamo.

Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji namaz čuvaju, ajete kur'anske uče i slijede i
Šefa'atu tvom odlučno koračaju. Amin!